Reč atunśa u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
2714 | alalt | alalt | друго | alalt (alaltă) (mn. alalț, alalće) [akc. alalt] (prid.) — drugo, ostalo ◊ alaltă vrĭame a fuost atunśa — drugo vreme je bilo tad ◊ đ-alalt lukru nu sa prinđe, numa șîađe șî bĭa — za drugi posao se ne hvata, samo sedi i pije ◊ aĭa mĭ-aĭ spus, spuńem alalt śeva śe ma ĭastă nou pi la vuoĭ? — to si mi rekao, kaži mi drugo šta ima novo kod vas? ♦ / skr. < alalalt ♦ var. aĭlalt [Por.] ∞ alt | | [Vidi] |
|
|
|
528 | almiș-balmiș | ţalmeș-balmeș | бућкуриш | almiș-balmiș [akc. almiș-balmiș] (i. m.) — bućkuriš, jelo koje se u oskudici sprema dugim mešanjem, mlaćenjem ili bućkanjem svega i svačega ♦ var. almeș-balmeș, almuș-balmuș ◊ mistakaș, mistakaș șî ńi fakuș almiș-balmiș đi mînkarĭe — mešao si, mešao i napravio si nam bućkuriš za jelo [Por.] ∞ balmuș | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
470 | aļi lunź | alea lungi | оне дуге (змије) | aļi lunź [akc. aļi lunź] (i. ž.) — (euf.) „one duge”, eufemistički naziv za zmije, koji se koristi u martu, kada je izgovaranje imena zmija zabranjeno ◊ în marta ńima nu kućaḑă să ḑîkă „nopîrkă” or „balaur”, kî aļiļi atunśa ĭasă đin pomînt, sînt flomînđe, șî kînd aud numiļi-luor, vin șî ći muśkă, numa ḑîś „aļi-lunź” — u martu niko ne sme da kaže „zmija” ili „smuk”, jer ale tada izlaze iz zemlje, gladne su, i kada čuju njihovo ime, dolaze i ujedaju te, nego kažeš „one duge” [Por.] ∞ lung | | [Vidi] |
|
|
|
365 | andrĭauă | andrea | децембар | andrĭauă (mn. andrĭaļe) [akc. andrĭauă] (i. s.) — (kal.) (zast.) 1. decembar ◊ andrĭaua ĭe luna đi la urmă în an, ku ĭa s-a-nkĭeptorat anu pi kîļindarĭu ăl babĭesk — „andreja” je poslednji mesec u godini, njime se završavala godina u bapskom kalendaru 2. „andreja”, deo decembra (po sadašnjem kalendaru između 5. i 25.), vreme kada su se parili vukovi ◊ andrĭaua đe mult s-a kĭemat șă doă stamîń pi luna đi la urmă în an kînd s-a vișńit lupi — „andrejom” su se nazivale i dve nedelje u poslednjem mesecu u godini, kada su se parili vukovi [Por.] ∞ lună | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
372 | apă înpușkată | apă-înpușcată | упуцана вода | apă înpușkată [akc. apă înpușkată] (sint.) — upucana, ubijena voda ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku puška, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļi aļi măĭ tarĭ — tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbine ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5575 | apă skumpă | apă scumpă | скупа вода | apă skumpă [akc. apă skumpă] (sint.) — (rel.) skupa voda ◊ apă skumpă ĭe apa kare sa dă đi pomană întra Žoj marĭ șî Moșî đi fraź, kă atunśa ĭe raĭu đeșkis, — skupa voda je voda koja se namenjuje pokojnicima između Velikog četvrtka i jagodnih zadušnica, jer je tada raj otvoren [Por.] ∞ apă | | [Vidi] |
|
|
|
128 | ariś | aric | јеж | ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
115 | arźauă | argea | ложиште | arźauă (mn. arźaļе) [akc. arźauă] (i. ž.) — 1. (zast.) ložište ◊ arźauă s-a ḑîs đivrodată la luok unđe s-a fakut fuok — „arđaua” se nekada nazivalo mesto gde se ložila vatra 2. (zast.) žarište ispod razboja za tkanje ◊ arźauă a fuost adînkatură đi žîgaraĭ supt razbuoĭ đi țasut — „arđaua” je bilo udubljenje za žar ispod razboja za tkanje [Por.] 3. (zast.) zemunica u kojoj se tkalo leti ◊ arźaua a fuost borđeĭ fakut adîns đi țasut vara la tuortu đi kîńipă șî đi in, kî atunśa tuortu a prins măĭ multă uđală — „arđaua” je zemunica posebno napravljena da se u njoj leti tka pređa od konoplje i lana, jer je pređa tada primala najviše vlage [Crn.] ∞ arđe | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
297 | atunś | atunci | тада | atunś [akc. atunś] (pril.) — tada, onda ♦ var. atunśa ◊ đi atunśa; đ-atunśa — otada, od tog vremena ◊ dakă ĭe așa trĭaba, atunś đin lukru nuostru nuĭe ńimik — ako tako stoje stvari, onda od našeg posla nema ništa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
459 | ba | ba | не | ba (part.) — ba, ne, jok; đa 1. označava negaciju ◊ Aĭ fuost la lukru? - Ba! — Da li si bio na poslu? - Ne! ◊ (u izr.) ba, ĭuo — jok, ja (ne ja, nisam ja) 2. označava neodlučnost, ili dilemu ◊ ba vrĭeĭ, ba nu vrĭeĭ — čas hoćeš, čas nećeš ◊ ba-n kuaś, ba-n koluo — čas ovamo, čas onamo; đa tamo, đa vamo [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
715 | bun | bun | добар | bun (bună) (mn. buń, buńe) 1. (prid.) — dobar ◊ buna ḑîua — dobar dan ◊ buna sara — dobro veče ◊ bun pomînt — plodna zemlja ◊ uom bun — dobar čovek, dobričina ◊ bun lukru, să fĭ sînatos — srećan rad, da si živ i zdrav [Hom.] ◊ (izr.) bun ku al naruod sînt fraț — dobar i lud su braća ◊ puoptă bună — prijatno (izr. za stolom, pre početka obeda) ◊ fraće bun — rođeni brat ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ ăl gasîĭ în vuoĭa bună — našao sam ga dobro raspoloženog [Por.] 2. (pril.) dobro, razume se, da, tako je, u redu je ◊ bun, atunśa ń-am vorbit — dobro, onda smo se dogovorili ◊ pă, bun, kînd ḑîś tu, aĭ să fiĭe așa — pa, dobro, kad ti kažeš, neka bude tako ◊ bun, bun, nu trăbe să-m spuń đi dîdauorĭ — dobro, dobro, ne treba dvaput da mi kažeš [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1150 | ćinîr | tânăr | млад | ćinîr (ćinîră) (mn. ćinîrĭ, ćińirĭe) [akc. ćinîr] (prid.) — mlad a. za čoveka: na uzrastu između detinjstva i zrelosti ◊ uomu al ćinîr tuot puaće — mlad čovek sve može b. za životinje: na uzrastu između mladunčeta i odrasle životinje ◊ buou sî-nvață la žug pîn ĭe ćinîr — vo se uči da vuče jaram dok je mlad ♦ sin. mik c. a biljni svet (obično za visoko rastinje) : stanje između mladice i zrele biljke ◊ puomu sî oltańašće pîn ĭe ćinîr — voćka se kalemi dok je mlada ◊ padurĭa ćinîră nu să taĭe — mlada gora se ne seče [Crn.] ◊ puoț sî ḑîś kî ĭe mîăru, ka puomu, ćinîr, da đi mară, ka puamă, nu: đi mară atunśa ḑîś kî ĭe krudă — možeš da kažeš za jabuku kao voćku da je mlada, ali za jabuku kao plod, ne: za jabuku tada kažeš da je nezrela ♦ dij. var. ćinăr ◊ a murit uom ćinăr — umro je kao mlad čovek [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1162 | Ćirikuave | Dragobete | Драгобан | Ćirikuavĭe [akc. Ćirikuavĭe] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) ptičji praznik, pada u martu, tačno datiranje u Zviždu je nesigurno ◊ Ćirikuavĭa ĭe o ḑîvă în marta, atunśa ĭe nunta păsîrilor — Ćirikova je jedan dan u martu, tada je ptičja svadba ◊ atunśa gaińiļi nu strîź la buobe, numa ļe laș sî sa aduńe sîngure — tada živinu ne vabiš na zrna, nego je puštaš da se skuplja sama ♦ var. Ćirik, Ćirikă, Ćiriku (Neresnica) [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.]♦ up. Babiļi ∞ ćirik | | [Vidi] |
|
|
|
6264 | ćurk | chiurc | прслук | ćurk (mn. ćurkurĭ) (i. m.) — prsluk, ćurak ◊ ćurku ĭe un fĭeļ dă țoală kare samînă la burkă fara mîńiś — ćurk je deo odeće koji liči na sako bez rukava ◊ ćurku sa puaće faśa dîn pĭaļe dă uaĭe, atunśa samînă la kožuok — ćurk se može praviti od ovčje kože, tada liči na kožuh ◊ ćurku ĭe țuală omeńaskă șă muĭerĭaskă — ćurk je i muško i žensko odelo [Hom.] ♦ dij. sin. bîĭbarak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4081 | Dragobĭaće | Dragobete | Драгобан | Dragobĭaće [akc. Dragobĭaće] (i. m.) — (kal.) Dragoban, pričji praznik ◊ Dragobĭaće ĭe ḑîua păsîrilor, atunśa sa-npreună păsîriļi șî pun paĭu unu pi altu, fak kuĭb — Dragoban je ptičji dan, tada se sparuju ptice i stavljaju slamku na slamku, prave gnezdo ◊ ku Dragobĭaće înśep aļi doasprăśe babe în marta — sa Dragobanom počinju dvanaest baba u martu ♦ var. Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1415 | đal | deal | брег | đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3012 | garđin | gardin | жљеб | garđin (mn. garđin) [akc. garđin] (i. m.) — 1. (tehn.) žljeb, utor ◊ garđin la butuoń ĭe žgĭab, însamnat ku garđinarĭu, șî skobit ku rĭenda adînsă — utor na bureti je žljeb obeležen podutorom, i iskopan specijalnom rendom 2. ograda; pregrada; ograđeni prostor ◊ garđin la źuban ĭe luoko-l guol đi la fundo-l đisupra pănă la vîru daoźilor — garđin na žbanu je prazan prostor od gornjeg danca do vrhova doga 3. mera za kvaliet komine i količinu rakije ◊ kînd ĭe komina bună, sa faśe rakiĭe multă đi trĭaśe pista źuban șă umpļe garđinu, atunśa sa ḑîśe kă s-a fript doă or kă triĭ garđińe đi rakiĭe — kad je komina dobra, peče se dosta rakije koja prelije žban, pa se kaže da je ispečeno dva ili tri „garđina” rakije 4. (fig.) mera, obzir ◊ vorbĭașće fara garđin la gură — govori bez mere (bez „ograde” na ustima) [Por.] ∞ gard | | [Vidi] |
|
|
|
1970 | gavană | găvan | гаванка | gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2716 | gîlśauă | gâlceavă | свађа | gîlśauă (mn. gîlśevĭ) [akc. gîlśauă] (i. ž.) — svađa ◊ gîlśaua ĭe kînd duoĭ or măĭ mulț uamiń, zbĭară mîńiuos uńi pi alțî — svađa je kad dvoje ili više ljudi, viču ljutito jedni na druge ◊ gîlśauă ĭe kînd sînt uamińi mîńiuoș șî vorbĭesk intro vrĭame; atunśa zbĭară unu pi altu kă ńima pi ńima nu askultă — svađa je kad su ljudi ljuti i govore u isto vreme, tada viču jedan na drugog, jer niko nikog ne sluša ◊ đi mulće uorĭ, đin gîlśauă uomu ĭasă ku kapu spart, kî dupa ĭa vińe bataĭa — više puta, čovek iz svađe izađe sa razbijenom glavom, jer iza nje dolazi tuča ♦ var. gîlśavă ♦ sin. zgomît, sfadă, śartă, śarkă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3257 | guove | govie | млада | guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5936 | împiđekat | împiedicat | закочен | împiđekat (împiđekată) (mn. împiđekaț, împiđekaće) [akc. împiđekat] (prid.) — zakočen, sapet ◊ karu ń-a fuost numa împiđekat ku lanțu pista șînă, kă pivă atunśa înga n-am avut — kola su nam bila samo zakočena lancem preko šine, jer ločku tada još nismo imali ◊ kalu împiđekat ku sfuara ļegată la piśuariļi đinainće, nu sa puaće duśa đeparće — konj sapet konopcem, vezanim na prednjim nogama, ne može otići daleko ♦ sin. înpiđekat [Por.] ∞ împiđeka | | [Vidi] |
|
|
|
4004 | kăpiĭală | căpială | брљ | kăpiĭală (mn. kăpiĭeļ) [akc. kăpiĭală] (i. ž.) — (vet.) brlj, brljavost, ovčja bolest (Cenuroza, Vertigo) ◊ uaĭa bolnauă đe kăpiĭală uđașće đe kîrd, pașće sîngură șî đes sa suśașće în luok — ovca obolela od brlja zaostaje za stadom, pase sama i često se okreće u mestu ◊ aĭ batrîń uaĭa kăpiĭată a taĭat ku briśu la kap, șî ĭ-a skuos đin kriĭir vro guangă, gaura a uns ku său ș-a-nkiso ku katran — stari su brljivim ovcama otvarali lobanju brijačem, iz mozga vadili neku bubu, ranu mazali lojem i zatvarali je katranom ♦ var. kăpiĭatură [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatură [Por.] ∞ kăpiĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5011 | kļeașće | clește | клешта | kļeașće (mn. kļeașće) [akc. kleașće] (i. s.) — (tehn.) klešta ◊ kļașćiļi ĭe o mîkarauă ku kare prinḑ șă strînź śeva śe nu puoț să prinḑ ku mîna guală — klešta su naprava kojom hvataš i stežeš nešto što ne možeš da hvataš golom rukom ◊ kļeașće đi fuok a ĭeșît la rumîń ku șporĭeturļi, pănă atunśa pi lînga kamin tuot s-a lukrat ku vatraĭu șă ku kîrļigu — mašice su se pojavile sa šporetima, do tada se oko kamina sve radilo sa vatraljem i kukom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3056 | kļiĭ | clei | смола | kļiĭ (mn. kļiĭurĭ) [akc. kļiĭ] (i. m.) — smola; masnoća; gustiš 1. ušna smola ◊ kļiĭ ĭe unsura kare o are tuot uomu în urĭake — klij je masnoća koju svaki čovek ima u uvu 2. gusta i lepljiva kaša ◊ kînd uala fĭarbe prĭa mult, șă đin mînkarĭe ramîńe numa groșală, atunśa sa ḑîśe kî mînkarĭa s-a fakut kļiĭ — kad lonac vri predugo i od jela ostane samo kaša, tada se kaže da se jelo pretvorilo u klij [Por.] 3. ♦ dij. var. kļeĭ ◊ kļeĭ ĭe smuala dă pră prun, śe o manînkă păkurari — klej je smola sa šljive, koju jedu pastiri (Voluja) [Zvizd] ◊ kļeĭ dă pră prun ĭe bun dă ļipit fluĭeru — smola sa šljive je dobra za lepljenje frula [Mlava] ♦ dij. sin. mńare [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4228 | kokiĭe | cochie | кокија | kokiĭe (mn. kokiĭ) [akc. kokiĭe] (i. ž.) — kokija, obredni hleb sa motivom svastike ◊ kokiĭa ĭe kolak đi pomană, fakut ka kruśa ku vîrurĭ înkîrśuraće — kokija je obredni hleba na pomanama, napravljen kao krst sa uvojitim vrhovima ◊ (ver.) sa krĭađe kă kokiĭa puartă pĭ-al muort đi pi lumĭa-sta pi lumĭa-ĭa — veruje se da kokija vodi pokojnika sa ovoga sveta na onaj svet ◊ ku kokiĭe mikă fakută đi śară în mînă, đemult s-a-ngropat tuot muortu — sa malom kokijom od voska u ruci, nekada se sahranjivao svaki pokojnik ◊ în Peko-l đe Sus la pomana đe patruḑăś sa fak patruḑăś șî patru đe kokiĭ — u Gornjem Peku na pomanama četrdesetnicama pravi se četrdeset i četiri kokija ◊ în Ļiskuauă kokiĭa la pomĭeń sa kĭamă șî patruḑăśiļi, kă atunśa ĭa petrĭaśe pĭ-al muort pista punća raĭuluĭ în raĭ — u Leskovu se kokija na pomanama zove i četrdesetnica, jer tada ona prevodi pokojnika preko rajskog brvna u raj [Por.] ∞ kukă | | [Vidi] |
|
|
|
3368 | koptuorĭ | cuptor | хлебна пећ | koptuorĭ1 (mn. koptuorĭ) [akc. koptuorĭ] (i. m.) — hlebna peć ◊ koptuorĭu ĭe zîđitură đi pĭatră șî đi tuglă vrunđeva în afara koļibi, adîns đi kuopt pîńe măĭ mulće, or đi fript pripașî kînd trăbe sî sa arańaskă măĭ multă lume — hlebna peć je objekat zidan od kamena i cigle negde van kuće, posebno namenjen za pečenje hleba ili mesa, kada treba da se nahrani više ljudi ◊ în koptuorĭ măĭ mult s-a kuopt pîńiļi đi pomĭeń, atunśa la plumađit șî la kuopt ažutat triĭ or śinś găćituare — u hlebnoj peći najviše su se pekli hlebovi za daće, tada su u mešenju i pečenju pomagale tri ili pet žena ♦ up. (kal.) koptuorĭ — oktobar [Por.] ∞ kuaśe | | [Vidi] |
|
|
|
2177 | mîrļitu pomîntuluĭ | mârlitu-pământului | мркање земље | mîrļitu pomîntuluĭ [akc. mîrļitu pomîntuluĭ] (expr.) — (kal.) mrkanje zemlje ◊ mîrļitu pomîntuluĭ a fuost un ađet batrîn la Žuoĭ marĭ, kare gata s-a pĭerdut șă đin minće; akuma sa pumeńiașće unđe șî unđe numa kînd uamińi zbat žuok — mrkanje zemlje bio je stari običaj na Veliki četvrtak, koji se gotovo izgubio i iz pamćenja; danas se pominje samo ponegde kada ljudi zbijaju šalu (Tanda) ◊ am uḑît đi vrun mîrļitu-pomîntuluĭ, puvesta aĭ batrîń, ama n-am înțaļies bińe śi ĭe — čula sam za neko mrkanje zemlje, pričalu su stari, ali nisam dobro razabrala šta je ◊ ĭerburļi primovara slubuod spumă, atunśa pomîntu lukră, sa mîrļiașće đi sî puată sî rođaskă — trave u proleće puštaju penu, tada zemlja radi, mrka se da bi mogla da rodi (Rudna Glava) [Por.] ◊ ĭastă o buĭađe kare slubuađe spumă, mi sa-m pare kă ĭe pula bĭelśi or ruodu pomîntuluĭ, ș-aĭ batrîń kînd a vaḑut aĭa, a ḑîs kî s-a mîrļit pomĭntu, șî ĭe vrĭamĭa đi lukru la pomînt — ima jedna biljka koja ispušta penu, čini mi se da je kozlac, i stari kada su to videli, govorili su da se zemlja mrkala, i da je vreme za poslove u poljoprivredi (Plavna) [Pad.] ♦ up. žuoĭ, žoĭ, źuoĭ, Žuoĭ marĭ ∞ mîrļi | | [Vidi] |
|
|
|
3041 | nopîrkă | napîrcă | змија | nopîrkă (mn. nopîrś) [akc. nopîrkă] (i. ž.) — (zool.) zmija (Vipera berus) ◊ nopîrkă veńinuasă — zmija otrovnica ◊ nopîrkă ku obrańe — zmija šarka ◊ ala kășî — kućna zmija ◊ nopîrkă đi apă — vodena zmija, belouška ◊ nopîrkă moțată, puĭkă moțată — poskok ◊ în marta în luok đi „nopîrkă” sa ḑîśe „đ-aļi lunź” — u martu se umesto „zmija” kaže „one duge” ◊ măĭ grĭa sîrbatuare alu nopîrś ĭe Pobražîmĭa, atunśa nu kućaḑă ńiś ața sî sa ļiaźe đi rău luor — najstrožiji zmijski praznik je Preobraženje, tada ne sme ni konac da se uveže u strahu od njih ◊ alunu ĭe nașu nopîrśilor, șî kînd o lovĭeșć ku bîtu đ-alun, nopîrka muare đi rușîńe — leska je zmijski kum, i kad je udariš leskovim štapom, ona umre od stida ♦ up. șîarpe, balaur [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5657 | obrăț | obraț | узвратиште | obrăț (mn. obrățurĭ) [akc. obrăț] (i. s.) — (agr.) uzvratište ◊ obrăț ĭe kîpatîńu luokuluĭ śe nu puoț să-l arĭ în lung, kă întuorś plugu pista ĭel să tuń ĭară în aratură— uzvratište je kraj oranice koji ne možeš da izoreš, jer okrećeš plug na njemu da ponovo uđeš u oranicu ◊ kînd sa gaćașće luoku ku aratura, atunśa sa ară șî obrățu ku brăžđ đ-apuanka — kad se svrši oranje njive, tada se izore i uzvratište poprečnim brazdama [Por.] ∞ aratură | | [Vidi] |
|
|
|
2232 | orbĭaće | năpârkă | слепић | orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6032 | papușă | păpușă | пасмо | papușă2 (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — (tehn.) pasmo ◊ papușă ĭe masură la țasut în razbuoĭ — pasmo je mera u tkanju na razboju ◊ kînd sa numîră larźimĭa țasutuluĭ, sa ĭau tri fire đi urḑală într-o papușă — kad se određuje širina tkanja, uzima se po tri niti osnove u jedno pasmo [Por.] ∞ razbuoĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2557 | patruḑăśiļi | patruzecilea | четрдесетница | patruḑăśiļi [akc. patruḑăśiļi] (i. ž.) — (rel.) četrdesetnica ◊ patruḑăśiļi ĭe pomana kare sa dîă l-al muort la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće, kî atunśa ĭel trĭaśe pi lumĭa alaltă — četrdesetnica je pomana koja se daje umrlom na četrdeset dana posle smrti, jer tada on prelazi na drugi svet [Por.] ∞ pomană | | [Vidi] |
|
|
|
1454 | pîlpîi | pâlpâi | лепетати | pîlpîi (ĭuo pîlpîĭ, ĭel pîlpîĭе) [akc. pîlpîi] (gl. p.) — lepetati a. mahati šumno krilima ◊ kokuoșu întîń pîlpîĭe đin îăripĭ, pă atunśa kîntă — petao prvo lepeće krilima, pa onda peva b. mlatarati rukama ◊ śe pîlpîĭ đin mîń, kopiļe, vrĭeĭ sî zbuorĭ? — što mlataraš rukama, dete, hoćeš da poletiš? [Por.] ∞ pîl! | | [Vidi] |
|
|
|
3564 | pĭeșkarĭ | pescar | рибар | pĭeșkarĭ (mn. pĭeșkarĭ) [akc. pĭeșkarĭ] (i. m.) — (iht.) ribar, ribolovac ◊ pĭeșkari aĭ batrîń n-a șćut đi ungiță, pĭeșći pi rîu a prins ku mîńiļi, ș-aĭa măĭ đes a fakut kopiĭi — stari ribolovci nisu znali za udicu, ribe su na reci lovili rukama, i to su najčešće činila deca ◊ kînd a trăbuit pĭeșć măĭ mulț, kum a fuost đi prazńiku đi puost, atunśa s-a dus aĭ batrîń dupa pĭeșć, ș-aĭa nuapća — kada je trebalo više ribe, kao za posne slave, onda su u rubolov odlazili stariji, i to noću [Por.] ∞ pĭașće | | [Vidi] |
|
|
|
5553 | Puostu kruśi | Postul cruci | Крстовдан | Puostu kruśi (sint.) — (kal.) Krstovdan, 18 januara ◊ Puostu kruśi ĭe măĭ grĭeu puost, kă atunśa a kaḑut kruśa în apă — Krstovdan je najteži post jer je tada krst pao u vodu ◊ la Puostu kruśi sa înkĭaptură arțuri, șî înśep puosturļi mĭerkurĭa șî vińirĭa — na Krstovdan se završavaju nekršteni dani i počinju postovi sredom i petkom [Por.] ∞ puost | | [Vidi] |
|
|
|
3981 | Sîmĭedru | Sâmedru | Митровдан | Sîmĭedru (mn. Sîmĭedre) [akc. Sîmĭedru] (i. s.) — (kal.) Mitrovdan ◊ Sîmĭedru skimbă ḑîua da datumu nu, în tuot anuĭe a općiļa ḑî pi marćiń — Mitrovdan menja dan ali datum ne, svake godine pada osmog dana novembra ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, kare a fuost ļegaće la Sînźuorḑ, șă ļi s-a dat sîmbriĭa — na Mitrovdan su se otpuštale sluge koje su bile unajmljene na Đurđevdan, i isplaćivao im se najam [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4692 | Sîmpĭetru | Sâmpetru | Петровдан | Sîmpĭetru [akc. Sîmpĭetru] (i. m.) — 1. (kal.) Petrovdan ◊ Sîmpĭetru ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru trîasńiturĭ — Petrovdan je praznik koji se svetkuje zbog groma ◊ (rel.) la Sîmpĭetru măĭ întîń sa dau đi pomană la-ĭ muorț puame kare ažuns, da kare pănă atunśa aĭ viĭ n-a kućeḑat sî manînśe — na Petrovdan se prvi put pokojnicima namenjuje voće koje je dozrelo, a koje do tada živi nisu smeli da jedu 2. (mitol.) Sveti Petar, lik iz folklora ◊ în povĭeșć rumîńešć, Sîmpĭetru puartă lupi, țîńe kĭeiļi raĭuluĭ, baće kopiĭi pîkatuoș kare a mînkat mĭară pănă la ḑîua luĭ, șî alta — u vlaškim pričama, Sveti Petar vodi vukove, drži rajske ključeve, bije grešnu decu koja su jela voće pre njegovog dana, i dr. [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3121 | skubikură | măceașă | шипак | skubikură (mn. skubikurĭe) [akc. skubikură] (i. ž.) — (bot.) šipak, plod šipurka ◊ skubikura sa adună kînd roșîașće, șî sa muaĭe, atunśa ĭe kuaptă — šipak se bere kada pocrveni i smekša, tada je zreo ◊ skubikura sa uskă șîn đin ĭa sa faśe tare bun ćiaĭ — šipak se suši i od njega se pravi jako dobar čaj [Por.] ∞ skubikur | | [Vidi] |
|
|
|
6024 | stropan | stropan | капљетина | stropan (mn. stropań) [akc. stropan] (i. m.) — (augm.) kaplja, kapljetina ◊ kînd sa pusă pluaĭa đin sańin, atîța stropań đi marĭ ńima n-a maĭ vaḑut pănă atunśa, babiļi spaĭmaće înśepură să-ș fakă kruśe — kad je počela da pada kiša iz vedra neba, tolike kapljetine još niko nije video, preplašene babe počeše da se krste ♦ / < struop+an [Por.] ∞ stropi | | [Vidi] |
|
|
|
6021 | stropit | stropit | покапан | stropit (stropită) (mn. stropiț, stropiće) [akc. stropit] (prid.) — pokapan, poškropljen ◊ puopa a stropito ku busuĭuok, șî ĭa a măĭ ḑakut așa stropită un śas întrĭeg, și tumu atunśa s-a skulat — popa je poškropio bosiljkom, i ona je ležala tako poškropljena još ceo sat, i te onda je ustala [Por.] ∞ stropi | | [Vidi] |
|
|
|
4607 | sugițat | sughițat | штуцање | sugițat (mn. sugițaturĭ) [akc. sugițat] (i. s.) — (med.) štucanje ◊ kînd iĭ s-a-mparut k-o să-ĭ șća ińima đ-atîta sugițat, s-a dus ĭuta la duoltur — kad mu se učinilo da će mu stati srce od tolikog štucanja, otišao je brzo kod lekara ♦ var. sugițît [Por.] ∞ sugița | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3349 | śeriśerĭ | cireșar | јуни | śeriśerĭ [akc. śeriśerĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) juni ◊ śeriśerĭ ĭe luna đi șasă pi an, da numiļi rumîńesk vińe đi la śerĭașă kare atunśa s-a kuok — juni je šesti mesec u godini, a vlaški naziv dolazi od trešnje koje tada dozrevaju ♦ / < śerĭașă — trešnja [Por.] ∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
2926 | śupag | ciupag | чупаг | śupag (mn. śupaźe) [akc. śupag] (i. s.) — čupag, gornji deo ženske košulje ◊ țuaļiļi muĭerĭeșć kare s-a înbrakat pi pĭaļa guală, a fuost śupagu șî puaļiļi — ženski haljeci koji su se oblačila na golo telo, bili su čupag i pole ◊ śupagu a fuost pi pĭept înpistrit ku rîurĭ — čupag je na grudima bio ukrašen vezom ◊ kînd śupagu ku puaļiļi a fuost kusuće întrĭeg, aĭa atunśa a fuost kimĭașă mare, muĭerĭaskă — kada su čupag i pole bili krojeni ucelo, to je onda bila velika ženska košulja ◊ śupagu s-a purtat bagat în puaļe — čupag se nosio uvučen u pole ◊ pista śupag kînd a fuost măĭ frig, s-a purtat rĭeklă, peptarĭ, bîĭbarak, or kožuok — preko čupaga, kada je bilo hladnije, nosila se rekla, grudnjak, prsluk ili kožuh ♦ up. kimĭașă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5329 | tutuk | tutuc ? | дрвљаник | tutuk2 (mn. tutuśe) [akc. tutuk] (i. s.) — drvljanik ◊ ļiamńiļi đi fuok dusă đin duos, sa sparg ku sakurĭa la tutuk, în lăturĭ đi kasă — drva doneta iz šume za ogrev, cepaju se sekirom na drvljaniku, podalje od kuće ◊ tutuk puaće fi șî supt șupă, kare o are, kă atunśa pluaĭa or zapada nu udă ļiamńiļi — drvljanik može biti i pod šupom, ko je ima, jer tada kiša ili sneg ne kvase drva ♦ sin. gruos, truș, ļiamńe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3107 | vaļe | vale | долина | vaļe (mn. văĭ) [akc. vaļe] (i. ž.) — (oron.) dolina; dolja ◊ vaļa ĭe adînśimĭa întra doa śuoś — dolina je udubljenje između dva brda ◊ vaļa adînkă — dubodolina ◊ vaļa mikă — mala dolina ◊ vaļa mare: vaļa ku rîu kare trĭaśe pin sat (nume đies) — velika dolina: dolina sa rekom koja protiče kroz selo (čest toponim) ◊ vaļa sakă, vaļa pin kare vrodată a mĭers apa — suvodolina, dolina kojom je nekada tekla voda ◊ (u izr.) đi vaļe — dolinski ◊ (u izr.) pi vaļe — po dolini; dolinom; u dolinu/dolini ◊ a rașît sî dubuară đi la śuakă, să traĭaskă pi vaļe — rešio je da siđe sa brda, da živi u dolini ◊ (u izr.) la vaļe — nizvodno ◊ kînd rî-o-l mare mĭarźe pin saće kîtra rîsarit, atunśa aĭ nuoștri ku vuorba „la vaļe” însamnă șî rîsaritu — kad glavna reka teče kroz sela ka istoku, onda naši rečima „la valje” označavaju i istok ◊ (u izr.) în vaļe — nizbrdo; na dole [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3203 | văĭkara | văicăra | вајкати се | văĭkara (ĭuo ma văĭkarĭeḑ, ĭel sa văĭkarĭaḑă) [akc. văĭkara] (gl. ref.) — vajkati se, jadikovati, naricati, kukati na sav glas ◊ ĭa perit kopilu, șî ĭa ku ańi numa a plîns ḑîua-nuapća, s-a kîntat șî s-a văĭkarat pănă n-a murit đi pare rău — poginuo joj je sin, i ona je godinama samo plakala dan i noć, vajkala se i kukala dok nije presvisla od žalosti ◊ muĭarĭa sa văĭkarĭaḑă đi vrun pare rău mare, atunśa sa kîntă, sa baće-n pĭept șî rupe păru đin kap — žena nariče zbog neke teške žalosti, lupa se u grudi i čupa kosu sa glave ♦ up. vaĭta, văĭera [Por.] ∞ vaĭ | | [Vidi] |
|
|