Reč bila u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
121 | agustă | agust | август | agustă [akc. agustă] (i. ž.) — (kal.) (izob.) avgust, mesec u godini ♦ var. gustarĭ ◊ ano-sta, în agustă, a fuost sîăśită mare, a sakat șî rîu în Vaļa mare — ove godine je u avgustu bila velika suša, presušila je i reka u Velikoj dolini [Por.] ∞ lună | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1368 | alaviĭe | alavie ? | алушине | alaviĭe (mn.) [akc. alaviĭe] (i. ž.) — (augm.) (ornit.) alušine; mnoštvo ala, štetočina; navala, najezda štetočina ◊ atîta alaviĭe đi pîăsîrĭ în viĭe pîn akuma n-a mîĭ fuost — tolika najezda ptica na vinograd do sada još nije bila [Crn.] ∞ ală | | [Vidi] |
|
|
|
197 | albi | albi | белити | albi (ĭuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — 1. (color) beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem bele 2. (za tkaninu) (zast.) prati (odeća je bila od belog materijala) ◊ muĭarĭa albĭașće pînḑa — žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) ◊ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranja 3. (za konoplju) beljenje, mlaćenje, da dobije belu boju ◊ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — konoplja se beli pomoću pepela 4. (za dan) sviće, razdanjuje se ◊ sa albĭașće ḑîua — dan se beli, sviće 5. (za oči) oslepljuje, gubi vid ◊ albĭesk uoki, viđeriļi — postaje slabovid, slep [Por.] ∞ alb | | [Vidi] |
|
|
|
307 | aldan | aldan | летња конопља | aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema seme (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenje ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — letnja konoplja je muška, a jesenja ženska ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — muška konoplja se bere posle oprašivanja ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț, Podguorț, Izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali Izvor, Dobro Polje kao letnja konoplja [Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1856 | Anđeļiĭa | Angelia | Анђелија | Anđeļiĭa [akc. Anđeļiĭa] (i. ž.) — (antr.) žensko l.i. Anđelija, pandan muškom imenu Anđel ◊ Anđeļiĭa a fuost muĭare ćinîră kînd a ramas văduvă — Anđelija je bila mlada žena kada je ostala udovica [Por.] ∞ Angel | | [Vidi] |
|
|
|
366 | ańin | anin | јова | ańin (mn. ańiń) [akc. ańin] (i. m.) — (bot.) jova, joha (Alnus incana, Alnus glutinosa) ◊ țîn minće đin kopilariĭe un ańin mare, ĭerĭa sîngur în mižluoku ļivĭeḑî, nalt șî krĭengarat, ku puaļiļi rîđikaće đi la pomînt, supt kare a fuost umbra gruasă — pamtim iz detinjstva jednu veliku jovu, beše usamljena sred livade, visoka i razgranata, sa krošnjom odignutom od zemlje, pod kojom je bila debela hladovina [Por.] ◊ Vaļa ku ańinu — izvorno vlaško ime crnorečkog sela Valakonje: „Dolina jove” [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
137 | aprinsură | aprinsură | паљевина | aprinsură (mn. aprinsurĭ) [akc. aprinsură] (i. ž.) — (zast.) 1. paljevina; požar ◊ prĭa mare aprinsură a fuost, șă n-a putut ńima s-o stîngă ļesńe — prevelika je pljevina bila, i nije mogao niko da je ugasi lako 2. zgarište ◊ kînd sa-ntuors đin rat, a gasît numa aprinsura kășî — kad se vratio iz rata, našao je samo zgarište kuće [Por.] ∞ aprinđe | | [Vidi] |
|
|
|
140 | apropiĭat | apropiat | близак | apropiĭat (apropiĭată) (mn. apropiĭaț, apropiĭaće) [akc. apropiĭat] (prid.) — 1. (za prostor) blizak, u blizini ◊ karu a fuost apropiĭat đi borugă, ș-aluńikat șî s-a răsturnat — kola su bila ostavljena blizu uvale, pa su skliznula i preturila se 2. (za količinu) približno, otprilike ◊ ăn sak a fuost apropiĭat śinḑăś đi kiļe — u džaku je bilo približno petedest kila [Por.] ∞ apropiĭa | | [Vidi] |
|
|
|
244 | arțag | arţag | зловољност | arțag (mn. arțagurĭ) [akc. arțag] (i. s.) — (zast.) prgavost, zlovoljnost, ljutitost, spremnost na kavgu ◊ așa arțag n-a fuost în lumĭe đi dupa ratu ku mńamțî — takva zlovoljnost u ljudima nije bila još od rata sa Nemcima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
128 | ariś | aric | јеж | ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3992 | arnaut | arnaut ? | арнаут | arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut | | [Vidi] |
|
|
|
4012 | arșiță | arșiţă | пекарка | arșiță (mn. arșiț) [akc. arșiță] (i. ž.) — (izob.) pekarka, žena koja je spremala obredne hlebove za pomanu ◊ arșițăļi a fuost babiļi dăn sat kare a șćut să fakă kolaś dă pomană, șî kare ĭ-a plumađit șî ĭ-a kuopt — pekarke su bile babe koje su znale da spremaju obredne hlebove za pomanu, i koje su ih mesile i pekle ◊ prăn povĭeșć sa țîńe minće kă dămult a fuost vrun fĭeļ dă kolaś kare s-a kuopt la suare — kroz priče se pamti da je nekada bila vrsta obrednih hlebova koji su se pekli na suncu [Stig] ∞ arđe | | [Vidi] |
|
|
|
115 | arźauă | argea | ложиште | arźauă (mn. arźaļе) [akc. arźauă] (i. ž.) — 1. (zast.) ložište ◊ arźauă s-a ḑîs đivrodată la luok unđe s-a fakut fuok — „arđaua” se nekada nazivalo mesto gde se ložila vatra 2. (zast.) žarište ispod razboja za tkanje ◊ arźauă a fuost adînkatură đi žîgaraĭ supt razbuoĭ đi țasut — „arđaua” je bilo udubljenje za žar ispod razboja za tkanje [Por.] 3. (zast.) zemunica u kojoj se tkalo leti ◊ arźaua a fuost borđeĭ fakut adîns đi țasut vara la tuortu đi kîńipă șî đi in, kî atunśa tuortu a prins măĭ multă uđală — „arđaua” je zemunica posebno napravljena da se u njoj leti tka pređa od konoplje i lana, jer je pređa tada primala najviše vlage [Crn.] ∞ arđe | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
376 | astrukamînt | astrucământ | покривач | astrukamînt (mn. astrukamînturĭ) [akc. astrukamînt] (i. m.) — 1. pokrivač, materijal ili predmet koji služi za pokrivanje ◊ astrukamînt đi konaśe — pokrivač za zgrade ◊ astrukamînt đi paĭe — slamni pokrivač ◊ astrukamînt đi lînă — vuneni pokrivač [Crn.] ♦ dij. sin. pîătură, ćebĭe 2. krov; krovni pokrivač (u arhitekturi) ◊ n-avut bań, șî ĭa ramas kasa fara astrukamînt — nije imao para, pa mu je kuća ostala nepokrivena ♦ sin. akuperiș, puod — tavan, krov ♦ up. țrĭep, kîramidă [Por.] ∞ astruka | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
108 | avļiĭe | avlie | авлија | avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
459 | ba | ba | не | ba (part.) — ba, ne, jok; đa 1. označava negaciju ◊ Aĭ fuost la lukru? - Ba! — Da li si bio na poslu? - Ne! ◊ (u izr.) ba, ĭuo — jok, ja (ne ja, nisam ja) 2. označava neodlučnost, ili dilemu ◊ ba vrĭeĭ, ba nu vrĭeĭ — čas hoćeš, čas nećeš ◊ ba-n kuaś, ba-n koluo — čas ovamo, čas onamo; đa tamo, đa vamo [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
518 | baba-uarbă | baba-oarba | ћорава бака | baba-uarbă [akc. baba-uarbă] (i. ž.) — ćorava baka, dečja igra ◊ ļagăm uoki ku propuada, șî sî žukîăm baba-uarba — veži mi oči maramom, i da igramo ćorave bake [Crn.] ◊ baba-uarbă ń-a fuost žuok plakuț, kopilarĭesk — ćorava baka nam je bila omiljena dečja igra (Tanda) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1971 | balmuș | balmuș | белмуж | balmuș (mn. balmușurĭ) [akc. balmuș] (i. s.) — (nutr.) belmuž, jelo od prženog mladog sira ◊ balmușu a fuost măĭ mare dulśață pîkurarĭaskă — belmuž je bila najveća pastirska poslastica [Por.] dij. var. balmiș [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
3468 | bankă | bancă | банка (монета) | bankă (mn. bănś) [akc. bankă] (i. ž.) — (zast.) (mon.) banka, metalna moneta ◊ bankă ĭ-a ḑîs aĭ batrîń la un fĭeļ đi bań kare avut vrĭad ḑîaśe, doaḑăś șî triḑăś đi dinarĭ — bankom su stari zvali jednu vrstu novca koji je imao vrednost deset, dvadeset i trideset dinara ◊ la banu đi ḑaśe dinarĭ ĭ-a ḑîs o bankă, la-l đi doaḑăś ĭ-a ḑîs doă bănś, da la-l đi triḑăś ĭ-a ḑîs triĭ bănś — novčić od deset dinara zvali se jednom bankom, od dvadeset su zvali dve banke, a onog od trideset dinara, tri banke [GPek] ◊ o bankă a fuost ban tare, kî ĭa avut ḑăśe dinarĭ, da ḑîua đi sapat a fuost triĭ dinarĭ — jedna banka je bila jak novac, jer je vredela deset dinara, a dan kopanja bio je tri dinara (Rudna Glava) [Por.] ∞ ban | | [Vidi] |
|
|
|
3455 | banuț | bănuţ | новчић | banuț (mn. banuș) [akc. banuț] (i. m.) — (mon.) novčić ◊ avut num un banuț atîrnat la gît, kă a fuost fată sarakă — imala je samo jedan novčić okačen oko vrata, jer je bila siromašna devojka ◊ a gasît o gramadă đi banuș, kare a pitulat vrunu đa-ĭ luĭ đa-ĭ batrîń, ama s-a aratat kă nau ńiś un vrĭad — našao je gomilu novčića, koju je sakrio neko od njegovih predaka, ali se pokazalo da nemaju nikakvu vrednost ♦ var. banușăl [Por.] ∞ ban | | [Vidi] |
|
|
|
4955 | baut | băut | попијен | baut (baută) (mn. bauț, bauće) [akc. baut] (prid.) — (o tečnosti) popijen, ispijen ◊ rakiĭa fĭartă a fuost baută ĭuta, k-a fuoust frig, da s-adunat șă lumĭe multă — kuvana rakija je bila brzo popijena, jer je bilo hladno, a i mnogo ljudi se skupilo ♦ supr. ńibaut [Por.] ∞ bĭa | | [Vidi] |
|
|
|
2149 | biku-bĭelțî | bou-de-baltă | букавац | biku-bĭelțî [akc. biku-bĭelțî] (i. m.) — (ornit.) (ret.) bukavac, vodeni bik (Botaurus stellaris) ◊ biku-bĭelțî a fuost o ală, kare a trait în Balta ńigoćinuluĭ, ș-aĭ nuoștri tare s-a ćemut đi ĭa, kî ĭa rău urît a zbĭerat în ćikarișu bĭelțî — bukavac je bila neka ala koja je živela u Negotinskoj bari, i naši su se jako bojal, jer je ona veoma ružno rikala u barskom čestaru ◊ biku-bĭelțî s-a pĭerdut kînd ńigoćințî a uskat balta — bukavac je nestao kada su Negotinci osušili baru [Por.] ∞ bik | | [Vidi] |
|
|
|
2470 | bilă | bilă | пламен | bilă (mn. biļe) [akc. bilă] (i. ž.) — (ret.) plamen vatre, jezgro plamena ◊ fuoku are bilă; bila ĭe para śe sa rađikă în sus kînd fuoku arđe — vatra ima „bilo”; „bilo” je plamen koji suklja uvis kad vatra gori ♦ sin. bîlbataĭe [Por.] ∞ fuok | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2001 | bizărĭ | bizer | крпара | bizărĭ (mn. bizăre) [akc. bizărĭ] (i. s.) — krpara, prljava krpa ◊ bizărĭu a fuost o rîză imuasă, atîrnată-n kuń la stalpĭaće, ku kare s-a dubarît feruaĭka đi pi ḑalarĭ, ku kare s-a șćers uaļiļi đi śanușă, or alta imală đi pi vasurĭ — „bizer” je bila jedna prljava i pocepana krpa, okačena o stubac kamina, kojom se skidao kotao sa veriga, kojom se brisao pepeo sa lonaca, i druga prljavština sa sudova [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
699 | bîăl | băl | бео | bîăl (bîălă) (mn. bîăļ, bîăļе) [akc. bîăl] (prid.) — 1. (color) svetlina boje, valer; svetloplav, svetlosmeđ ◊ vînît bîăl — svetlo plav ◊ galbin bîăl — svetlo žut ♦ sin. alburiu, albaćik, albastru 2. (za čoveka) plav, plavog tena, plave ili bele kose, uopšte: svetle puti; po toj osobini davali su se nadimci koji su često, vremenom, postajali porodična prezimena ◊ Baba Bîăla a fuost vrîžîtuare kunoskută — Baba Bela je bila poznata vračara ◊ Boža Beļa a țînut kafană în Arnaglaua — Boža Beli držao je kafanu u Rudnoj Glavi ♦ sin. (pej.) biļeuz — belko, belja 3. var. bala, nadimak Bala, (mn. Baluońi — Balići ), familija u Rudnoj Glavi ◊ Truță Bala — Petar Balić 4. (augm.) (m. r.) balan, (ž. r.) balană (mn. balańi, baluońi), (antr.) Balan, Balańi, Balańeșći — Balan, Balani, Balanešti (Balanovići) 5. (za životinje, ovce i goveda) belog runa, bele njuške, bele kože ♦ var. bîălă, baluță, balușă, balură [Por.] ∞ beļi | | [Vidi] |
|
|
|
898 | Bîkă | bîcă | Бкић | Bîkă (mn. Bîkuoń) [akc. Bîkă] (i. m.) — (antr.) Bkić, vlaško prezime jedne familije u Rudnoj Glavi ◊ Bîkuońi sînt fir đin vrun Marku Suruoń, alu kare ńepuot, śkă, ĭa ḑîs „bîkă” la mumî-sa kînd a fuost mik — Bkići su potomci nekog Marka Suronja, čiji je unuk, priča se, majci tepao \"bka\" kad je bio mali ◊ ĭară alțî puvestîăsk kî vrunu đin Bîkuońi aĭ batrîń a kîpatat așa poļikră kî a zbĭerat „brk! brk!” pănă a muls uoĭļi, da kum a fi fuost adaverĭe, draku va șći — opet drugi pričaju da je neki od starih Bkića vikao \"brk! brk!\" dok je muzeo ovce, a kako je stvarno bilo, đavo bi ga znao ♦ Bîkuońi — (antr.) Bkići ◊ Ĭanku Bîkă a fuost însurat ku baba Visaļina Bîkuańe, kare a fuost tare vrîžîtuare — Janko Bkić je bio oženjen sa Veselenkom Bkić, koja je bila jaka vračara [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
625 | bîksală | îmbîcseală | гужва | bîksală (mn. bîksălurĭ) [akc. bîksală] (i. ž.) — 1. gužva, teskoba ◊ la panađur a fuost marĭe bîksală — na vašaru je bila velika gužva ◊ bîksală đi nu puoț sî sufļi — teskoba da ne možeš da dišeš [Crn.] 2. tiska, stiska ♦ var. bîksîtură (mn. bîksîturĭ) [akc. bîksîtură] ◊ nu măĭ ma duk la źuok, mis satul đi bîksîturĭ — neću više da idem na igranke, sit sam gužvi [Por.] ∞ bîksî | | [Vidi] |
|
|
|
587 | bîrnarĭață | bârnăreaţă | брвнара | bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațurĭ) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih greda ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — kuća brvnara sa tremom ◊ brnarĭață ku podrum — brvnara sa podrumom [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širini ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatom (Gornjane) ♦ sin. koļibă ♦ up. kasă [Por.] ∞ bîrnă | | [Vidi] |
|
|
|
876 | bĭeșîkă | bășică | бешика | bĭeșîkă (mn. bĭeșîś) [akc. bĭeșîkă] (i. ž.) — 1. (anat.) mokraćni mehur ◊ avut pĭatră-n bĭeșîkă — imao je kamen u bešici ◊ bĭeșîkă đi puork uskată a fuost luoptă ku kare s-a źukat kopiĭi vrodată — sasušena svinjska bešika bila je lopta kojom su se deca nekada igrala 2. mehur, plik; žulj ◊ ma batut papuku, șî mi s-a fakut bĭeșîś pi talpă — žuljala me je cipela, i napravili su mi se plikovi na tabanu ♦ (demin.) bĭeșîkuță, bișîkuță ♦ (augm.) bĭeșîkuoń, bișîkuoń [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1002 | bobat | bobat ? | зрнат | bobat (bobată) (mn. bobaț, bobaće) [akc. bobat] (prid.) — zrnat, koji ima krupno zrno ◊ ćimpo-sta grîu a fuost mîndru șî bobat — pšenica je ove godine bila lepa i zrnata [Crn.] ♦ dij. var. bobonat [Kmp.] ∞ buob | | [Vidi] |
|
|
|
2029 | bokșă | bocșă | ћумурана | bokșă (mn. bokșe) [akc. bokșă] (i. s.) — (zast.) ćumurana ◊ bokșa đi bîtrîńață a fuost astrukată ku pomînt — ćumurana je nekada bila pokrivena zemljom ♦ var. buokșă ♦ sin. (zast.) kărbunarĭe ♦ sin. (inov.) ćumurană [Por.] ◊ kînd a vrut să fakă karbuń măĭ mulț, aĭ nuoștri adunat ļiamńe, ļ-astrukat ku pomînt, șî ļ-a dat fuok — kada su hteli da prave više ćumura, naši su sakupljali drva, pokrivali ih zemljom, i palili (Jasikovo) [GPek] ∞ karbuńe | | [Vidi] |
|
|
|
728 | borđeĭ | bordei | земуница | borđeĭ (mn. borđaĭe) [akc. borđeĭ] (i. s.) — zemunica, vrsta primitivnog objekta za stanovanje koji je jednim delom ukopan u zemlju, burdelj ◊ borđeĭu n-avut ńiś o ferĭastă — zemunica nije imala nijedan prozor [Crn.] ♦ dij. var. borđiĭ, borđeĭkă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1879 | brontavit | cangrenat | гангренозан | brontavit (brontavită) (mn. brontaviț, brontaviće) [akc. brontavit] (prid.) — gangrenozan, zahvaćen gangrenom, oboleo od gangrene ◊ mi s-a brontavit piśuoru, șî duolturi mi la taĭat đi la źanunkĭe-n vaļe — noga mi je bila gangrenozna, i doktori su mi je isekli od kolena na dole ♦ var. bruntavit [Por.] ♦ dij. var. blontirit (Krivelj) [Crn.] ∞ bruont | | [Vidi] |
|
|
|
773 | bruobdă | cartof | кромпир | bruobdă (mn. bruobđe) [akc. bruobdă] (i. ž.) — (bot.) krompir (Solanum tuberosum) ◊ anu n-a fuost bun đi bruobđe, n-a rođit ńiśkît — godina nije bila dobra za krompir, nije rodio nimalo [Por.] ∞ krumpĭel | | [Vidi] |
|
|
|
865 | Buduruońi | Buduroi | Будурони | Buduruońi [akc. Buduruońi] (antr.) — Buduroni, Budurojevi, „Budurojevići”, vlaški nadimak familije Srmanović iz Malog izvora kod Boljevca, koji je nastao od reči buduruonj, „tikva” ◊ tată Dușanki Buduruańe a fost đen Vaļakuańa — otac Dušanke Budurojke bio je iz Valakonja ◊ Dușanka Buduruońe a fost maritată dupa Ļikă lu Buĭa — Dušanka Budurojeva bila je udata za Iliju Bujića [Crn.] ∞ buduruoń | | [Vidi] |
|
|
|
805 | bukată | bucată | плод | bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. plod, usev; hrana ◊ umplură masa ku bukaće — napuniše trpezu plodovima ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimu [Crn.] 2. zalogaj, komad ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u usta 3. (zast.) predmet, stvar ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ — sto na pomani pun je stvari svih vrsta ♦ up. bukatură [Por.] ∞ bukă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
541 | bumbak | bumbac | памук | bumbak (mn. bumbakurĭ) [akc. bumbak] (i. m.) — pamuk ◊ s-a puvestît kî bumbaku a fuost pus pi la Kraĭna, a fuost, śikă, vro buĭađe kare a dat bumbak, ama la nuoĭ aĭa buĭađe nu sa prins — pričalo se da je pamuk bio sađen u Krajini, bila je, vele, neka biljka koja je davala pamuk, ali se ona kod nas nije primila ◊ đin bumbak s-a fakut kamașă đe uamiń, măĭ mult đe baĭețî a kuĭ parințî a fuost gîzdoćiń — od pamuka su se izrađivale muške košulje, uglavnom za momke čiji su roditelji bogati ◊ pînḑă đi bumbak — pamučna tkanina ◊ ață đi bumbak — pamučni konac [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2604 | buorś | borș | боршч | buorś (mn. buorśurĭ) [akc. buorś] (i. s.) — (nutr.) (izob.) boršč, čorba od komine ◊ buorśu a fuost ḑamă đi pruńe đi tuamnă: kînd fĭerb pruńiļi în śubăr, sa ĭa komina-ĭa sa mĭastîkă ku uasă ku tuot, sa sarĭaḑă, șî sa manînkă ku koļașa — boršč je bila čorba od šljiva: kad šljive provru u kaci, uzme se ona komina i promeša se zajedno sa koščicama i sa svim, posoli se i jede sa kačamakom ◊ đin buorś s-a fakut șă oțăt ku kare s-a akrit krîstavĭețî, piparka or varḑa đi ĭarnă — iz boršča se pravilo i sirće, kojim su se kiselili krastavci, paprika ili kupus za zimu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
567 | butuoń | butoi | буре | butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
6296 | țăńik | țănic | цедиљка | țăńik (mn. țăńiś) [akc. țăńik] (i. m.) — cediljka ◊ țăńik a fuost un parśel đi kîrpă pin kare sa străkurat śanușa — cediljka je bila parče platna kroz koje se cedila ceđ ♦ sin. strîkatuare [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4231 | țițăĭkă | ţiţeică | љуљашка | țițăĭkă (mn. țițăĭč) [akc. țițăĭkă] (i. ž.) — ljuljaška, njihalica ◊ sora a mami kînd s-a dat îm țițăĭkă, a dato prĭa tare și a kazut dupa ĭa și ș-a frînt grumazi, ș-a murit — majčina sestra kad se popela na ljuljašku, prejako se zanjihala i pala je iza nje, polomila vrat i umrla ♦ sin. dădăuș [Tim.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5737 | Țîgan laĭaće | țigan laiece | црни Циганин | Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — crni Ciganin ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganski ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobra ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukru — crni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posao ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furaluku — žene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađom [Por.] ∞ laĭe | | [Vidi] |
|
|
|
1117 | Ţîgańiĭe | ţigănie | Циганија | Țîgańiĭe (mn. țîgańiĭ) [akc. Țîgańiĭe] (i. ž.) — 1. (top.) Ciganija, mahala u Rudnoj Glavi koja je bila naseljena Romima u vreme dok je u ovom selu bio aktivan rudnik magnetita ◊ akuma în Țîgańiĭe nus măĭ Țîgań, sa mutat tuoț la Ńigoćin, da uńi la Măĭdan — danas u Ciganiji nema više Roma, svi su se iselili u Negotin, a neki u Majdanpek 2. (fig.) nemoralnost i bezobrazluk u ponašanju, naročito sklonost ka svađi i psovanju na javnom mestu; ciganština, ciganluk ◊ o țîgańiĭe mare a tunat întra iĭ, n-o sî ĭasă la bińe — neki veliki ciganluk je ušao među njih, neće izaći na dobro [Por.] ∞ țîgan | | [Vidi] |
|
|
|
2461 | țîsatuor | ţesător | ткалац | țîsatuor (mn. țîsatuorĭ) [akc. țîsatuor] (i. m.) — tkalac, tkač ◊ ĭuo nu șćiu ńiś un uom s-a fi fuost țîsatuorĭ, aăla ĭe numa lukru muĭerĭesk — ja ne znam ni jednog muškarca da je bio tkač, to je samo ženski posao ◊ țîsatuarĭa ĭe muĭarĭe kare țîasă în razbuoĭ — tkalja je žena koja tka na razboju ◊ mama a fuost tare bună țîsatuare — baka je bila jako tobra tkalja [Por.] ∞ țăsa | | [Vidi] |
|
|
|
1165 | ćipsă | alaun | стипса | ćipsă (mn. ćipsurĭ) [akc. ćipsă] (i. ž.) — (hem.) stipsa ◊ kožokari a mestakat varu ku ćipsă kînd a ștavait fuoĭi đi kožuaśe — ćurčije su mešali kreč i stipsu kad su štavili kože za kožuhe [Crn.] ◊ muĭarĭa kare avut ibomńik, dupa śe s-a đisparțît đi ĭel, ku furiș a dat pi đi źuos ku ćipsa, să nu priśĭapă barbatu k-a fuost đi kurînd ku ibomńiku; ćipsa-ĭa atîta o „strînźe”, đi barbatu ginđașće kă ĭe ĭa înźir đi muĭarĭe — žena koja je imala ljubavnika, kada se rastane s njim, krišom se dole protrlja stipsom, da muž ne primeti kako je skoro bila s ljubavnikom; stipsa je tako „stegne”, da muž pomisli da je ona anđeo od žene [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1201 | daćină | datină | обичај | daćină (mn. dăćiń) [akc. daćină] (i. ž.) — 1. običaj ◊ la nuoĭ ĭe daćina sî puńem pomĭeń la-l muort pĭn la șapće ań dupa muarće — kod nas je običaj da se umrlom stavljaju pomane sve do sedme godine posle smrti [Crn.] 2. navika ◊ așa-ĭ daćina, grĭeu sa đizvață — takva mu je navika, teško će se odučiti ♦ sin. ađet, învăț 3. sudbina ◊ basanka așa ĭ-a fuost daćina, să nu traĭaskă mult — valjda mu je takva bila sudbina, da ne živi dugo ♦ sin. ursă, skrisă, soartă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1186 | dadă | dadă | дада | dadă (mn. dađe) [akc. dadă] (i. ž.) — (srod.) (hip.) dada, naziv za stariju sestru ◊ fiva kopil, fiva fată, la suora măĭ batrînă trîabe sî ḑîkă „dadă” — bio dečak, bila devojčica, stariju sestru treba da oslovljava sa „dada” ◊ dada Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — dada Marija je moja starija sestra ♦ (skr.) da ◊ da-Ļena a fuos’ ku doĭ ań măĭ mare đi kît mińe — da(da) Lena je bila dve godine starija od mene ♦ up. nană [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1194 | daraśit | dărăcire | гребенање | daraśit (mn. daraśiturĭ) [akc. daraśit] (i. m.) — grebenjanje, češljanje vune grebenom ◊ ĭerĭ tuota ḑîua am fuost la o prĭaćină la daraśit — juče sam celoga dana bila kod jedne prijateljice na češljanju vune [Crn.] ♦ dij. var. dîraśit [Por.] ∞ daraśi | | [Vidi] |
|
|
|
1203 | dauńe | tăun | обад | dauńe (mn. dauń) [akc. dauńe] (i. m.) — (ent.) obad (Tabanus) ◊ la dauńe roșîașće burta kînd sî satură đi sînźiļi alu vakă — obadu pocrveni trbuh kad se napije kravlje krvi [Crn.] ◊ kînd ĭeram pîkurarĭ, źukarĭa mĭ-a fuost vara să prind dauń, șî sî ļi bag paĭu-n kur, șî s-îĭ slubuod sî zbuare — kada sam bio čobanin, omiljena igra leti bila mi je da hvatam obade, da ih nataknem na slamku i da ih pustim da lete [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2343 | dăparțîme | departare | удаљеност | dăparțîme (mn. dăparțîmĭ) [akc. dăparțîme] (i. ž.) — udaljenost, razdaljina, rastojanje ◊ vrodată a fuost mare dăparțîme întra saće-n Mlaoa — nekada je bila velika udaljenost između sela u Mlavi ♦ var. dăpartare [Mlava] ∞ đipartare | | [Vidi] |
|
|
|
5788 | Drîgoćin | Drăgotin | Драгутин | Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) Dragutin ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florja [Por.] ∞ nume | | [Vidi] |
|
|
|
1315 | duodă | dodă | невеста | duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšte ◊ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) prostak, glupak; neotesanko ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
3412 | duosńikă | dosnică | досника ? | duosńikă (mn. duosńiśe) [akc. duosńikă] (i. m.) — (bot.) (mag.) „dosnika” ?, šumska biljka sa listovima okrenutim „leđa u leđa” (Carpesium cernuum) ◊ duosńikă, buĭađe padurĭaļnikă ku frunḑă întuarsă ku duosu una kîtra alta, a fuost kunoskută numa lu vrăžîtuorĭ — „dosnika”, šumska biljka sa lišćem okrenutim leđno jedno prema drugom, bila je poznata samo vračarama ◊ vrîžîtuorļi a kreḑut kă așa buĭaḑe, ku frunḑă întuarsă „șăļe-n șăļe” puaće să mîńe rău să-ntuarkă șăļiļi la-l bolnau, șî să-l lasă sînatuos — vračare su verovale da takva biljka, sa lišćem okrenutim „leđa u leđa”, može da natera zlo da okrene leđa bolesniku, i da ga ostavi zdravog [Por.] ∞ duos | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5821 | dura | zor | зорт | dura (mn. dure) [akc. dura] (i. ž.) — zort; jurnjava ◊ a veńit suakra șî m-a luvat ku dura la lukru, dakă mis bolnauă đ-abĭa stau în piśuare — došla je svekrva i na zort me je poterala na posao, iako sam bila bolesna da sam jedva stajala na nogama ♦ sin. zuort, vuraĭală [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2005 | ḑalarĭ | zalari | верижњача | ḑalarĭ (mn. ḑalare) [akc. ḑalarĭ] (i. s.) — verižnjača, prečanica, poprečna motka na kaminu o koju su okačene verige ◊ ḑalarĭu a fuost fakut đin krĭangă đi kuorn, gruasă — verižnjača je bila napravljena od debele drenove grane ◊ đi ḑalarĭ a fuost atîrnaće ḑîaļiļi, kare a putut sî sa skurćaḑă, or sî sa lunźaskă, kît a trîbuit vasu sî fiĭe rîđikat đi la fuok — za verižnjaču su bile okačene verige, koje su mogle da se produžuju ili skraćuju, prema tome koliko je sud morao biti udaljen od vatre [Por.] ♦ sin. ćivigare (Leskovo) [GPek], (Osnić) [Crn.], (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ ḑală | | [Vidi] |
|
|
|
3102 | ḑîsă | zisă | судбина | ḑîsă2 (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. ž.) — (zast.) a. (demon.) sudbina, usud ◊ ḑîsa ĭe sîla-ĭa śe rașîașće suđina uomuluĭ, în śasu nașćiri — usud je ona sila koja određuje čovekovu sudbinu u času rođenja ◊ (u izr.) nu ĭ-a ḑîs sî fiĭe — nije mu suđeno da bude ◊ basanka așa ĭ-a ḑîs — valjda mu je tako suđeno ◊ avut o ḑîsă rîa — imao je zlu sudbinu b. suđena osoba ◊ s-a đisparțît, ĭa basanka n-a fuost ḑîsa luĭ — rastali su se, ona valjda nije bila njegova suđenica ♦ sin. ursă, skrisă [Por.] ∞ ḑîśa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1479 | đispĭađika | despiedica | откочити | đispĭađika (ĭuo đispĭađik, ĭel đispĭađikă) [akc. đispĭađika] (gl.) — otkočiti, otpustiti kočnicu, skinuti objekat kojim su kola bila zakočena ◊ đispĭađikă karu, kî ažunsărîm la luok bun — otkoči kola, jer smo stigli na ravan put ♦ var. đispiđika [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1616 | đișkuńa | descuia | откључати | đișkuńa (ĭuo đișkuń, ĭel đișkuńe) [akc. đișkuńa] (gl. p. ref.) — otključati (se); otvoriti vrata koja su bila zatvorena klinom ◊ ku kĭaĭa-sta nu sa puaće đișkuńa ușa — sa ovim ključem ne mogu se otključati vrata ♦ var. đeșkuńa (Tanda), đeșkuĭa (Crnajka) ♦ sin. đișkiđa ♦ supr. înkuńa ♦ / đis/đes + kuń/kuĭ [Por.] ∞ kuń | | [Vidi] |
|
|
|
4373 | fașîĭe | fâșie | трака | fașîĭe (mn. fașîĭ) [akc. fașîĭe] (i. ž.) — traka ◊ ku fașîĭe đe pînḑă a ļegat piśuariļi la kopiĭ miś pănă a fuost în ļagîn, să nu sa strîmbe — platnenom trakom vezivali su noge maloj deci dok su bila u kolevci, da se ne iskrive ◊ (izr.) n-a ĭeșît đin fașîĭe, da a pļekat dupa fĭaće — nije izašao iz pelena, a krenuo po devojke ♦ up. skućik [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5720 | făinarĭ | făinar | брашнар | făinarĭ (mn.) [akc. făinarĭ] (i. m.) —(zast.) brašnar ◊ făinarĭu la nuoștri aĭ batrîń a fuost o butuarkă adîns taĭată șî ńićeḑată đi țînut fańina — brašnar je kod naših starih bila šupljika posebno isečena i izglačana za držanje brašna [Por.] ∞ fańină | | [Vidi] |
|
|
|
2397 | ferĭastă | ferastră | прозор | ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2306 | fi | fi | бити | fi (ĭuo sînt, ĭel ĭe) (gl. n.) — biti, postojati; (skr.) bi ◊ fi śe vrĭeĭ, ama fi uom — budi šta hoćeš, ali budi čovek ◊ va fi, nu va fi — može biti, ili ne biti ◊ ma ginđiĭ ĭuo: śe sî fiĭe akuma, ama takuĭ, nu spusăĭ ńimika — pomislio sam: šta će biti sada, ali zaćutah, ne rekoh ništa ◊ fi-va așa, or nu va fi, nu puot a șći — da li je tako, ili nije tako, ne mogu znati ◊ tu nu vi fi, da ĭuo sînt — ti nećeš biti, a ja jesam ◊ basanka n-a fuost să fiĭe, nuĭe ursat — valjda nije bilo da bude, nije suđeno ◊ nuĭe la kasă, puaće fi dus vrunđeva — nije kod kuće, možda je nekud otišao ◊ va fi veńit kopilu pănă akuma, s-a fi fuost vrunu đ-aĭ batrîń ku ĭel — došlo bi dete do sada, da je neko od starijih bio sa njim ◊ kînd ĭerarăm ćińirĭ, fusăsărăm zburdaț ka ńima pi lume — kad bejasmo mladi, besmo razuzdani ko niko na svetu ♦ var. firĭe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1276 | fifă | nai | панова фрула | fifă (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) fifa, panova frula ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od miline [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vreže (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) biljka od koje su se pravile „fife” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2691 | fikat alb | plămîn | плућа | fikat alb (mn. fikaț albĭ) [akc. fikat alb] (i. m.) — (anat.) pluća, bela džigerica ◊ măĭ grĭa buala lu fikaț-ăĭ albĭ a fuost uskatura — najteža plućna bolest bila je sušica [Por.] ∞ fikat | | [Vidi] |
|
|
|
2268 | firoĭkă | firoică | врпца | firoĭkă (mn. firoĭke) [akc. firoĭkă] (i. ž.) — (augm.) vrpca, uzica ◊ firoĭka ĭe ață rasuśită, s-a pus la braśire, dă ĭa a fuost ļegată bripta, kare babiļi a duso-n pungă la braśirĭ, a bripta a fuost kîrśură, șî pusă-n kuorn dă berbĭek — „firojka ” je vrpca od upredenog konca, stavljala se na tkanice, o nju je bila vezana britva, koju su babe držale u kesi, a britva je bila kukasta, i udenuta u ovnujski rog ♦ / fir + -oĭkă [Mlava] ∞ fir | | [Vidi] |
|
|
|
2456 | fuolśa | foltea | трбоња | fuolśa (mn. fuolś) [akc. fuolśa] (i. m.) — (anat.) trbonja, škembonja ◊ đemult rar a fuost fuolśe pin sat, kă s-a lukrat mult, da mînkarĭa a fuost slabă — nekada je bilo malo trbonja po selu, jer se radilo mnogo, a hrana je bila slaba ♦ sin. burća ♦ / (augm.) < fuaļe — meh, mešina [Por.] ∞ fuaļe | | [Vidi] |
|
|
|
2454 | furkă đi tuors | Furcă de tors | преслица | furkă đi tuors (mn. furś đi tuors) [akc. furkă đi tuors] (i. ž.) — (tehn.) preslica ◊ furkă đi tuors — (dosl.) „račka za predenje”, preslica ◊ furka đi tuors akuma sa faśe đin blană, da đimult a fuost fakută đintr-o krĭangă înfurkată — preslica se danas izrađuje od daske, a ranije je bila napravljena od račvaste grane [Por.] ∞ furkă | | [Vidi] |
|
|
|
1970 | gavană | găvan | гаванка | gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3122 | gălbinare | gălbinare | жутица | gălbinare (mn. gălbinărĭ) [akc. gălbinare] (i. ž.) — (med.) žutica (Icterus) ◊ gălbinare ĭe buală đi kare la uom măĭ întîń îngalbińiașće albușu uokĭuluĭ — žutica je bolest od koje čoveku najpre požute beonjače [Por.] ∞ galbin | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2724 | gîlkă | gâlcă | гука | gîlkă (mn. gîlś) [akc. gîlkă] (i. s.) — 1. (med.) a. guka, izraslina na telu ◊ baba a fuost gușată, avut o gîlkă mare la gît — baba je bila gušata, imala je veliku guku na vratu b. upala krajnika ◊ s-a umflat la kopil gîlśiļi — detetu su natekli krajnici 2. (tehn.) a. neravnina, čvor ◊ blana nuĭe đi ńimika, pļină đi gîlś — daska nije ni za šta, puna je neravnina b. mehur ◊ s-a fakut o gîlkă la guma đi ruată, trîabe să-ĭ pun un baĭluog — iskočio mehur na točku bicikla, treba da mu stavim zakrpu ♦ sin. bubă, bĭeșîkă, nuod [Por.] ♦ dij. sin. modîlkă [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
2723 | gîlśavituare | gâlceavitoare ? | свадљивица | gîlśavituare (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituare] (i. ž.) — svadljivica, svadljiva ženska osoba, žena koja se često svađa ◊ nu s-a însurat ku ĭa, kă đi mikă a fuost o gîlśavituare ka șî mumî-sa — nije se njome oženio, jer je od malena bila svadljivica kao i njena majka ♦ up. m.r. gîlśavitură [Por.] ∞ gîlśauă | | [Vidi] |
|
|
|
2641 | gîngau | gângav | муцав | gîngau (gîngauă) (mn. gîngavĭ, gîngave) [akc. gîngau] (prid.) — (med.) muțav, koji zamuckuje pri govoru ◊ muoșu a fuost gîngau, kopiĭi ĭa fuost gîngavĭ, da akuma sînt șî ńepuaćiļi tuaće gîngave — stari je bio mucav, deca su mu bila mucava, a sada su mu i sve unuke mucave [Por.] ∞ gîngai | | [Vidi] |
|
|
|
1533 | golîmb | hulub | голуб | golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
2664 | grapă | grapă | дрљача | grapă (mn. grăpĭ) [akc. grapă] (i. s.) — (tehn.) drljača ◊ ku grapa s-a grapat luoku dupa arat — drljačom se drljala njiva posle oranja [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3257 | guove | govie | млада | guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1738 | gužbă | gujbă | гужва | gužbă (mn. gužbĭe) [akc. gužbă] (i. ž.) — gužva, karika, veza od upletenog pruća, lijana, slame i sl. ◊ gužbă ĭe înpļećitură đi kurpiń ku kare s-a ļegat gardu — gužva je upletena lijana kojom su se vezivale ograde ◊ gužba îmļećită đi kurpiń vrodată a fuost un fĭeļ đi proțap, ļegatura întra plugu đi ļiemn șî źugu, kare l-a tras buoĭi — gužva upletena od lijana bila je nekada vrsta rude, veza između drvenoga pluga i jarma, koji su vukli volovi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1548 | iskaļi | iscăli | потписати | iskaļi (ĭuo ma iskaļiesk, ĭel sa iskaļiașće) [akc. iskaļi] (gl. p. ref.) — (zast.) potpisati, pismeno potvrditi ♦ var. skr. skaļi ◊ nu șću sî skriu, șî m-am skaļit ku źeĭśtu — ne znam da pišem, pa sam se potpisao prstom ◊ nu iskaļi fiĭe-śe pănă nu śećieșć bińe śi ĭe — ne potpisuj ništa, dok dobro ne pročitaš šta je ◊ l-a prins đi martur, ama ĭel a spus kă nu iskaļiașće ńimika la fața luokuluĭ, pănă nu ažung źindari — uzeo ga je za svedoka, ali on je rekao da ne potpisuje ništa na licu mesta, dok ne stignu žandari ◊ vuorba „iskaļi” șî đe mult a fuost rară, kă aĭ batrîń ńiś n-avut multă trĭabă ku skripsuoriļi — reč „potpisati” je i ranije bila retka, jer stari nisu ni imali mnogo posla sa pisanijama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5936 | împiđekat | împiedicat | закочен | împiđekat (împiđekată) (mn. împiđekaț, împiđekaće) [akc. împiđekat] (prid.) — zakočen, sapet ◊ karu ń-a fuost numa împiđekat ku lanțu pista șînă, kă pivă atunśa înga n-am avut — kola su nam bila samo zakočena lancem preko šine, jer ločku tada još nismo imali ◊ kalu împiđekat ku sfuara ļegată la piśuariļi đinainće, nu sa puaće duśa đeparće — konj sapet konopcem, vezanim na prednjim nogama, ne može otići daleko ♦ sin. înpiđekat [Por.] ∞ împiđeka | | [Vidi] |
|
|
|
5933 | împistrit | împistrit | украшен | împistrit (împistrită) (mn. împistriț, împistriće) [akc. împistrit] (prid.) — ukrašen, šaren ◊ kînd a fuost nuauă, kimĭașa a fuost tuată împistrită, ama đi vrĭame a albit la suare — kad je bila nova, košuljma je bila sva ukrašena, ali je vremenom izbledela na suncu ♦ var. înpistrit [Por.] ∞ împistri | | [Vidi] |
|
|
|
4491 | împĭetrit | împetrit | окамењен | împĭetrit (împĭetrită) (mn. împĭetriț, împĭetriće) [akc. împĭetrit] (prid.) — okamenjen, stvrdnut ◊ n-a putut lumĭa să are, atîta a fuost pomîntu împĭetrit — nisu mogli ljudi da oru, toliko je zemlja bila stvrdnuta ♦ var. înpĭetrit [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
6184 | îngreonat | îngreunat | отеžан | îngreonat (îngreonată) (mn. îngreonaț, îngreonaće) [akc. îngreonat] (prid.) — otežan, opterećen ◊ sa miră tuoț kum ĭel va puća trai, îngreonat ku atîta pakat — svi se čude kako on može živeti, opterećen sa tolikim grehom ◊ dakă trasta ku buobe n-a fuost grĭa, dukindo în șîaļe pănă la muară, ĭa tare mi sa îngreonat — iako torba sa zrnevljem nije bila teška, noseći je na leđima do vodenice, ona mi je jako otežala ♦ var. îngreunat [Por.] ∞ grĭeu | | [Vidi] |
|
|
|
4603 | însamnat | însemnat | означен | însamnat (însamnată) (mn. însamnaț, însamnaće) [akc. însamnat] (prid.) — označen, obeležen ◊ ginđind kă la luok însamnat ku kruśiță ĭastă bań îngropaț, s-a frînt sapînd în pĭatră guală — misleći da na mestu označenom krstićem ima zakopanog blaga, polomili se kopajući u golom kamenu ◊ kînd a fuost fată mare s-a țînut ku uamiń însuraț, ș-a ramas în sat pănă la muarće însamnată ka kurveșćina — kad je bila devojka, išla je sa oženjenim muškarcima, pa je u selu ostala do smrti obeležena kao kurveština [Por.] ∞ sămn | | [Vidi] |
|
|
|
4031 | kalțuoń | colţun | калчина | kalțuoń (mn. kalțuańe) [akc. kalțuoń] (i. s.) — kalčina ◊ kalțuoń ĭе un fĭeļ đi śarap fakut đin śuarik, kare a-nkalțat muĭeriļi pănă nu s-a skuos śarapi — kalčina je vrsta čarape od sukna, koje su žene obuvale pre nego što su se pojavile čarape ◊ kalțuońu muĭeriļi a-nkalțat pista śuarik — kalčinu su žene obuvale preko suknene dokolenice ◊ kalțuońu ku śuariku avut kruoĭ într-un fĭeļ, numa śe kalțuońu a fuost măĭ skurt — kalčina i dokolenica imale su isti kroj, samo što je kalčina bila kraća [Por.] ∞ înkalța | | [Vidi] |
|
|
|
36 | karabă | carabă | гајде | karabă (mn. karăbĭ) [akc. karabă] (i. ž.) — 1. (u jednini) pisak, frulica na gajdama 2. (u mn.) gajde, narodni muzički instrument ◊ moșu Pîătru kîntă-n karabă — čiča Petar svira u gajde [Por.] ∞ śimpuoĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3492 | karare | cărare | стаза | karare1 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — (zast.) staza, puteljak ◊ întra koļibiļi luor la munće a fuost o karare, a mĭers pin padure đasă, akuma a-nkiso dudău, kă nuĭe ńima să trĭakă pi ĭa — između njihovih koliba u planinii bila je jedna staza, vodila je kroz gustu šumu, sada je zarasla u korov, jer nema nikoga da njome prolazi ◊ tuată kararĭa ĭe drum đirĭept — svaka staza je prečica ♦ var. kalare ♦ sin. poćakă [Por.] ∞ kara | | [Vidi] |
|
|
|
3680 | kaśulă | căciulă | шубара | kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3702 | katușă | cătușă | клапуша | katușă (mn. katuș) [akc. katușă] (i. ž.) — klapuša, držač jarma ◊ katușa ĭe un parśel đi fĭer înstrînbat, prins đi vîru lu proțapu karuluĭ or alu tînžală, kare țîńe źugu — klapuša je iskrivljeni komad metala, pričvršćen za vrh kolske rude ili potegljice, koji drži jaram [GPek] ◊ katușa đe bîtrîńață a fuost fakută đi ļiemn, șî prinsă đe proțap k-o tăńikĭauă đi fĭer — starinska klapuša bila je izrađena od drveta, i pričvršćena za rudu metalnim prstenom (Tanda) ◊ abĭa sa țîńe minće kă vrodată în luok đi katușă a fuost o gužbă đi kurpiń, or đi ćiĭ — jedva se pamti da je nekad, umesto klapuše, bila gužva od lijana ili like (Rudna Glava) ♦ up. tînžală, źug [Por.] ∞ kar | | [Vidi] |
|
|
|
3573 | kińežîĭe | cnezie | кнежина | kińežîĭe (mn. kińežîĭ) [akc. kińežîĭe] (i. s.) — (zast.) knežina ◊ kińežîĭa a fuost țînutu kińezuluĭ, unđe ĭel a domńit — knežina je bila kneževa oblast, u kojoj je on gospodario [Por.] ∞ kińez | | [Vidi] |
|
|
|
38 | kîrabuoĭ | caraboia | карабоја | kîrabuoĭ (mn. kîrabuаĭe) [akc. kîrabuoĭ] (i. m.) — (color) zelena galica; sastojak koji se dodaje crnoj boji za tekstil da bi boja bila postojana ◊ fara kîrabuoĭ śuariku al śerńit n-a putut sî țînă ńegriala — bez zelene galice, platno ofarbani u crno nije bilo postojano ♦ / < (tur.) kara boya „crna boja” ♦ up. śerńaļe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3100 | kîrîmidariĭe | cărămidărie | ћерамидарница | kîrîmidariĭe (mn. kîrîmidariĭ) [akc. kîrîmidariĭe] (i. ž.) — 1. ćeramidarnica ◊ kîrîmidariĭa ĭe luoku unđe kîrîmidari a fakut la kîramiḑ đi astrukat koļibiļi — ćeramidarnica je mesto gde su ćeramidari izrađivali ćeramide za pokrivanje koliba 2. (top) zvano mesto ◊ în Arnagalua, în aritu Beglukuluĭ, ĭastă luok Kîrîmidariĭe, unđe vro śinḑăś đi ań în urmă, a fuost kîrîmidariĭa lu vrun Piroćan — u Rudnoj Glavi, na području Begluka, ima zvano mesto Karamidarija, gde je pre pedesetak godina bila ćeramidarnica nekog Piroćanca [Por.] ∞ kîramidă | | [Vidi] |
|
|
|
2859 | kîrļig | cârlig | кука | kîrļig (mn. kîrļiźe) [akc. kîrļig] (i. s.) — kuka ◊ kîrļigu ĭe kuń ku vîru strîmbat — kuka je klin za savijenim vrhom ◊ kîrļig în parĭaće, đi atîrnat đituaće — kuka na zidu, za kačenje svačega ◊ kîrļig la ćuakă đi rîḑîmat — kuka na štapu za poštapanje ◊ kîńiļi đi fuame s-a fakut kîrļig — pas se od gladi savio k’o šipka ◊ măĭ kunoskut kîrļig a fuost aăla đi skuos la paĭe — najpoznatija kuka bila je ona za izvlačenje slame ♦ sin. kukă, kîrļuomb, kîrļuonț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3729 | kîsîtorit | căsătorit | ожењен | kîsîtorit (kîsîtorită) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) ◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razveli 2. nastanjen, naseljen ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustela ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă | | [Vidi] |
|
|
|
1707 | kîtaramă | cataramă | копча | kîtaramă (mn. kîtaramĭе) [akc. kîtaramă] (i. ž.) — kopča, spojnica ◊ kîtarama-sta nuĭe đi ńimika, n-a țînut duauă ḑîļe, șî s-a rupt — ova kopča nije ni za šta, nije držala dva dana pa se pokidala ◊ kîtarama sa puńe đarîndu unđe sa înkĭaptură śeva — kopča se stavlja svuda gde se nešto zakopčava ◊ đemult lumĭa n-a șćut đi kîtaramă, sa-nćins ku brăśinarĭ — nekada ljudi nisu znači za kopče, opasivali su se učkurom ◊ unđe ĭe akuma kîtarama, vrodată a fuost tuaka — gde je sada kopča, nekada je bila toka (Tanda) [Por. | | [Vidi] |
|
|
|
6373 | kîzańiĭe | ? | казаница | kîzańiĭe (mn. kîzańiĭ) (i. ž.) — kazanica ◊ kîzańiĭa a fuost pi la gîzdoćiń konak în aritu kăşî, unđe s-a ţînut kăḑîļi ku komînă, ku kazanu kînd kazańiļi a fuost zîđiće — kazanica je bila zgrada u dvorištu bogataških kuća, u kojoj su se čuvale kace sa kominom, i sa kazanom u vreme kad je kazan bio zidan [Por.] ∞ kazan | | [Vidi] |
|
|
|
4297 | kluoță | cloţă | квочка | kluoță (mn. kluoț) [akc. kluoță] (i. ž.) — (ornit.) kvočka ◊ kluoța ĭe gaină kare șîađe pi uauă sî sa skuată puĭi — kvočka je kokoška koja leži na jajima da se izlegnu pilići ◊ kluoța klośiașće pi uauă — kvočka leži na jajima ◊ supt kluoța sa pun trisprîăśe or śinsprîaśe uauă, dupa kît ĭe gaina đi mare — pod kvočku se stavlja trinaest ili petnaest jaja, prema tome koliko je kokoška velika ◊ kluoța a skuos numa śinś puĭ, ḑîaśe uauă a fuost klośiturĭ — kvočka je izlegla samo pet pilića, deset jaja su bila mućak ◊ kînd la gaină iĭ vińe vrĭamĭa să kadă kluoță, ĭa kļuompîńe pin traușă în tuaće părțîļi — kad kokoški dođe vreme da se nasadi, ona se raskvoca po dvorištu na sve strane [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5991 | kolomaz | unsură | коломаст | kolomaz [akc. kolomaz] (i. m.) — (tehn.) kolomast ◊ kolomazu a fuost unsură gruasă ku kare s-a mînžît uosîĭļi la karu đi buoĭ — kolomast je bila gusta mast kojom su se podmazivale osovine volovskih kola ◊ kolomazu s-a kumparat pi la bîlśurĭ — kolomast se kupovala na vašarima [Por.] ∞ unsură | | [Vidi] |
|
|
|
3055 | koļibă | colibă | колиба | koļibă1 (mn. koļibĭ) [akc. koļibă] (i. ž.) — koliba ◊ koļiba a fuost kasă pruastă, măĭ đes đi bîrńe, ļipită ku morśilă — koliba je bila prosta kuća, najčešće od brvana, oblepljena blatom ◊ koļibĭ avut lumĭa kare a trait pi śuoś — kolibe su imali ljudi koji su živeli po brdima ◊ kare avut moșîĭe șî-n sat șî la munće, în sat avut kasă, da la munće koļibă — ko je imao imanje i u selu i na planini, u selu je imao kuću a na planini kolibu ◊ koļiba avut doa odăĭ: oźak șî suobă — koliba je imala dve prostorije: odžak i sobu [Por.] ∞ kasă | | [Vidi] |
|
|
|
3050 | kovată | covată | ковата | kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — kovata 1. tikva, zdela od bundevine kore ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — kovata je sud od bundevine kore [Por.] 2. naćve za mešenje testa ◊ turta să plumađeașće în kovată — projara se mesi u naćvama (Rečica, Požarevac) [Bran.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3363 | kuaśe | coace | пећи | kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4230 | kukiță | ţiţeică | љуљашка | kukiță (mn. kukiț) [akc. kukiță] (i. ž.) — ljuljaška ◊ kukița a fuost un fĭeļ đi žukariĭe, đi kopiĭ da șă đi baĭeț ku fĭaće marĭ — ljuljaška je bila vrsta zabave za decu, ali i za mladiće i devojke ◊ sa puvestîașće kă vrodată a fuost o ḑî adînsă în kapu primovĭeri, kînd s-a fakut kukița șî s-a ļiganat ćińerișu kî ĭe bun đi birekĭet — priča se da je nekad bio poseban dan na početku proleća, kad se pravila ljuljaška i ljuljala se omladina za dobar rod u polju [Por.] ♦ var. kukă (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. țițăĭkă, dădăuș (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukă | | [Vidi] |
|
|
|
2955 | kuopil | copil | копиле | kuopil (mn. kuopiļ) [akc. kuopil] (i. m.) — kopile, vanbračno dete ◊ a fakut un kopil đi kuopil, n-a fuost kununată — rodila je jedno dete kopile, nije bila venčana ◊ (folk.) kopil đin fluorĭ — (dosl.) dete iz cveća; kopile ♦ var. kopiļak [Por.] ∞ kopil | | [Vidi] |
|
|
|
5736 | laĭe | laie | црн | laĭe [akc. laĭe] (prid.) (nepr.) — (color) (zast.) crn ◊ în turmă a fuost numa o uaĭe laĭe, alalće tuaće albe — u stadu je sam jedna ovca bila crna, sve ostale su bile bele ♦ sup. alb, băl [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4720 | luśafur | luceafăr | сјајница | luśafur (mn. luśafurĭ) [akc. luśafur] (i. m.) — (astr.) sjajnica, sjajna zvezda ◊ la tuota staua pi śĭerĭ kare a fuost măĭ luśituare đikît alalće, aĭ batrîń ĭ-a ḑiś luśafur — svaku zvezdu na nebu, koja je bila sjajnija od ostalih, stari su zvali ’sjajnica’ ◊ aĭ batrîń a kunoskut mulț luśafurĭ: đi sară, đi zuorĭ, đi đimińață, đi ḑîuă, porkarĭeț, șî alțî — stari su poznavali mnogo ’sjajnica’: Večernaču, Zornjaču, Danicu, Svinjaricu, i druge ♦ var. luśafîr ♦ up. Luśafur đi sară, Luśafur đi ḑîuă, Luśafuru al porśesk [Por.] ∞ stauă | | [Vidi] |
|
|
|
5744 | ļigatuare | legătore ? | везачица | ļigatuare (mn. ļigatuorĭ) [akc. ļigatuare] (i. ž.) — (tehn.) vezačica ◊ ļigatuarĭa a fuost o mîkarauă adîns fakută đi ļegat la snuopĭ — vezačica je bila naprava specijalno urađena za vezivanje snopova ◊ uńi ļigatuarĭa fakut đi ļemn, da uńi đi țăvĭ đi fĭer — neki su vezačicu pravili od drveta, a neki od metanih cevi [Por.] ∞ ļega | | [Vidi] |
|
|
|
4331 | ļigatură | ligatură | веза | ļigatură (mn. ļigaturĭ) [akc. ļigatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) veza između dva elementa ◊ a fakut ļigatură đi ćiĭ, șî ku ĭa a ļegat snuopi đi grîu — pravili su vezu od like, i njome su vezivali snopove žita ◊ kîńi a ļegat sara ku lanțu, fakuț đi țîgań, kă aĭa a fuost ļigatură țapînă — pse su uveče vezivali lancem, koji su pravili Cigani, jer je to bila najjača veza 2. povez, bošča ◊ baba a pitulat bańi într-o ļigatură đi kîrpă batrînă, ama kopiĭi a gasît șî ĭ-a luvat — baba je krila novac u jednom povezu od stare marame, ali su ga deca našla i uzela 3. (soc.) (ret.) odnos, veza među ljidima ◊ ĭa s-a źurat în kopiĭ kă întra iĭ n-a fuost ńiś o ļigatură — ona se zaklela u decu da među njima nije bilo nikakve veze [Por.] ∞ ļega | | [Vidi] |
|
|
|
5331 | maĭkă | maică | свекрва | maĭkă [akc. maĭkă] (i. ž.) — (srod.) svekrva ◊ maĭka mĭ-a fuost muĭare rîa, n-am putut ńiśkînd să ma ogođesk ku ĭa — svekrva mi je bila zla žena, nisam mogla nikad da se složim sa njom ◊ (u izr.) taĭkă șî maĭkă — svekar i svekrva ◊ ku maĭkî-sa nu s-a ogođit, da ku taĭkî-su s-a ogođi tare bińe — sa svekrvom se nije slagala, a sa svekrom se slagala jako dobro ♦ (hip.) maĭa ♦ up. mumă ♦ sin. suakră [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
3589 | masură | măsură | мера | masură (mn. masurĭ) [akc. masură] (i. ž.) — mera, veličina određena u nekoj mernoj jedinici ◊ masura đi lapće la baśiĭe a fuost vadra șî okaua — mera za mleko na bačiji bila je vedrica ◊ (u izr.) la masură — po meri; na broju [Por.] ∞ măsura | | [Vidi] |
|
|
|
4201 | mîndru | mândru | дивно | mîndru (mîndră) (mn. mîndri, mîndre) [akc. mîndru] (prid.) — divno, krasno ◊ muma a țasut mîndre đi păturĭ, ama la kopiĭi n-a fuost pi vuoĭe să ļi pazîaskă — majka je tkala divne ćilimove, ali deca nisu bila voljna da ih sačuvaju ◊ fata mare are mîndru đi baĭat — devojka ima divnog momka ♦ sin. frumuos [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
500 | Muoșu Kraśun | Moș Crăciun | Старац Крачун | Muoșu Kraśun [akc. Muoșu Kraśun] (i. m.) — (mitol.) Starac Kračun („Božić”), mitološko biće iz božićnog ciklusa običaja i verovanja ◊ Muoșu Kraśun a fuost vrun muoș rău, đi kare sa puvestîașće kă a taĭat mîńiļi lu baba luĭ în ḑîua lu Kraśun, pintru kă nu ĭ-a dat ĭut đi mînkare — Starac Kračun je bio neki zli starac, koji je na dan Božića isekao ruke svojoj babi, zato što mu nije brzo postavila ručak [Por.] ∞ Kraśun | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5020 | mușmulă | mușmulă | мушмула | mușmulă (mn. mușmuļe) [akc. mușmulă] (i. ž.) — (bot.) mušmula ◊ mușmula ĭe puama lu mușmulă, kare fuost mare dulśață đi kopiĭ pista ĭarnă — mušmula je plod mušmule, koja je bila velika poslastica za decu preko zime [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5672 | namuol | nămol | муљ | namuol (mn. namuolurĭ) [akc. namuol] (i. s.) — mulj ◊ dupa pluaĭe, adus ogașu namuol ku kare ń-a umplut bașćaua ś-a fuost la marźina ogașuluĭ — posle kiše naneo je potok mulj kojim nam je napunio baštu što je bila na obali potoka ♦ sin. morśilă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4778 | nămĭețît | nămețît | завејан | nămĭețît (nămĭețîtă) (mn. nămĭețîț, nămĭețîće) [akc. nămĭețît] (prid.) — zavejan ◊ într-o ĭarnă, atîta a ńins ḑîua-nuapća, đe șî koļiba ń-a fuost nămĭețîtă pănă-n kuoș — jedne zime, toliko je padao sneg dan-noć, da je i koliba bila zavejana sve do dimnjaka [Por.] ∞ namĭaće | | [Vidi] |
|
|
|
6105 | ńigustoriĭe | negustorie | трговина | ńigustoriĭe (mn. ńigustoriĭ) [akc. ńigustoriĭe] (i. ž.) — trgovina ◊ Țînțari a fuost kuprinș ku ńigustoriĭa: đi la nuoĭ a kumparat marfă ĭepćină, ș-a provinduto în orașă unđe ĭa a fuost skumpă — Cincari su se bavili trgovinom: kod nas su kopovali jeftinu robu, i preprodavali je u varošima gde je ona bila skupa [Por.] ∞ ńigustuorĭ | | [Vidi] |
|
|
|
2504 | oćităloaĭkă | dăscăliță | учитељица | oćităloaĭkă (mn. oćităloĭś) [akc. oćităloaĭkă] (i. ž.) — učiteljica ◊ pră mińe la șkuală m-anvațat oćităloaĭka, da pră muoșu mĭeu oćităl — mene je u školi učila učiteljica, a moga čiču učitelj ♦ var. oćitoloaĭkă, oćitol [Mlava] ♦ dij. sin. daskîl [Por.] ∞ șkuală | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3059 | okituare | ochitoare | осматрачница | okituare (mn. okituorĭ) [akc. okituare] (i. ž.) — (zast.) osmatračnica, stražara ◊ dă vreamĭa dă turś a fuost okituare la măĭ mulće luokurĭ pră lîngă Rănovăț — za vreme Turaka bilo je vriše osmatraćnica oko Ranovca ◊ luoku unđ-a fuost o okituare în aritu Rănovăluĭ, a probućeḑato bugarĭi în rato-l dă-ntîń în Karaulă — mesto gde je bila jedna osmatračnica u okolini Ranovca, Bugari su u Prvom svestkom ratu prekrstili u Karaulu ◊ uom kare a fuost pus dă okituorĭ, a fuost aļes adîns — čovek koji je bio postavljen za osmatrača, bio je posebno biran ◊ okituarĭa a fuost tămîńată în vîru lu vrun ļemn înalt — osmatračnica je bila uređena na vrhu nekog visokog drveta [Mlava] ∞ uokĭ | | [Vidi] |
|
|
|
5158 | paftă | pafta | пафта | paftă (mn. pafće) [akc. paftă] (i. ž.) — (izob.) pafta, metalna kopča ◊ pafta a fuost un fĭeļ đi kîtaramă la brîu lu puortu muĭerĭesk — pafta je bila vrsa kopče na pojasu ženske nošnje ♦ sin. tuakă, poptală [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3955 | parĭare | părere | пажња | parĭare (mn. parărĭ) [akc. parĭare] (i. ž.) — (zast.) 1. pažnja ◊ pin padure sa mĭarźe ku parĭare mare — kroz šumu se ide sa velikom pažnjom 2. žalost ◊ mare parĭare a fuist kînd auḑît k-a perit uom ćinîr — velika žalost je bila kad se čulo da je poginuo mlad čovek [Por.] ∞ parĭa | | [Vidi] |
|
|
|
5364 | pićik | pitic | патуљак | pićik (mn. pićiț) [akc. pićik] (i. m.) — (anat.) patuljak ◊ a puvestît aĭ batrîń kă în vrĭamĭa đi rimļeń în rudńiśe a lukrat numa pićițî, kă uoknă rimļeńilor a fuost mikă — pričali su stari da su u vreme Rimljana u rudnicima radili samo patuljci, jer su rimska okna bila mala [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5261 | pipćena | pieptăna | чешљати | pipćena (ĭuo pĭapćin, ĭel pĭapćină) [akc. pipćena] (gl. p. ref.) — češljati ◊ lu fată ĭ-a fuost tare drag să pĭapćińe papușa, dakă păru papușî a fuost đi kîlț — devojčica je mnogo volela da češlja lutku, iako je lutkina kosa bila od kučine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5262 | pipćenat | pieptănat | очешљан | pipćenat2 (pipćenată) (mn. pipćenaț, pipćenaće) [akc. pipćenat] (prid.) — očešljan ◊ în tođeuna a fuost frumuos pipćenată — uvek je bila lepo očešljana ♦ supr. ńipipćenat [Por.] ∞ pipćena | | [Vidi] |
|
|
|
5955 | pîlariĭe | pălărie | шешир | pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2680 | pîrpak | pălpag | полуга | pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2221 | pîrporiță | pârpăriţă | паприца | pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
23 | pîtpalak | pitpalac | препелица | pîtpalak1 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) (onomat.) prepelica (Coturnix communis) ◊ pîtpalaku fuźe pin ļivađe, n-o-l prinḑ fara pușkă — prepelica beži po livadi, ne možeš je uloviti bez puške [GPek] ◊ pîtpalaku ĭe o pasîrĭe mikă, sa kuĭbarĭaḑă prăn ļiveḑ — prepelica je mala ptica, gnezdi se po livadama (Boljetin) ◊ đemult s-a adunat uauļi lu pîtpalak, a fuost ļak đi ńiskaĭ buaļe kopilarĭeșć — nekad su se skupljala prepeličina jaja, bila su lek za neke dečje bolesti (Tanda) ♦ sin. potrńiśe [Por.] ♦ dij. var. piptălakă (Mala Kamenica) [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
600 | pĭaļe | piele | кожа | pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5285 | pĭarsîk | persic | бресква, дрво | pĭarsîk (mn. pĭarsîś) [akc. pĭarsîk] (i. m.) — (bot.) breskva, drvo; šeftelija (Prunus persica) ◊ pĭarsîku al batrîn a fuost ļemn slab, mik, supțîre, dakă n-avut rîveńală đestulă, ĭut s-a uskat — naša stara breskva bila je slabo drvo, nisko, tanko, ako nije imalo dovoljno vlage, brzo se sušilo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4229 | ponou | ponov | берићет | ponou2 (mn. ponoave) [akc. ponou] (i. s.) — (agr.) (zast.) berićet, rod; prinos; prihod; korist ◊ anu a fuost săkuos, șî a dat slab ponou — godina je bila sušna, i dala je slab rod ◊ lukru fara ponou — rad bez koristi ♦ sin. birekĭet [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
4889 | popik | titirez | чигра | popik2 (mn. popiśe) [akc. popik] (i. s.) — čigra ◊ popiku a fost žukariĭa kopiĭilor ku drag, în vremĭa a mĭa — čigra je bila omiljena dečja igra u moje vreme ◊ am avut bič, și ku biču bačam popiku, mînam popiku să-nvirćaskă — imali smo bič, i bičem smo udarali čigru, terali je da se vrti ◊ un kopil numără pănă kît mĭarğe popiku, ș-așa să veđe kare ĭeste măĭ bun — jedan dečka broji dok se čigra vrti, i tako se vidi ko je najbolji [Dun.] ♦ dij. sin. purik [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4458 | priskopală | prișcopală | пуцаљка | priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
5893 | propuadă | broboadă | забрадача | propuadă (mn. propuađe) [akc. propuadă] — 1. zabradača, zabratka ◊ propuada a fuost o pînḑă-n gustă șî lunguĭată, lupadată pista śapsă șî pļećirĭ șî ļegată supt barbă — zabradača je bila usko i dugo platno, prebačeno preko čepeca i pletera, i vezano ispod brade 2. marama ◊ propuada ĭe în Mlaua kîrpă în patru kuolțurĭ, ku kare muĭeriļi sa-npurpađesk — propoda je u Mlavi naziv za četvrtastu maramu kojom se žene zabrađuju 3. prevez ◊ propuadă s-a ḑîs la un peșkirĭel în triĭ kuornurĭ la vîr, kare a dus guovĭa la nuntă, slubaḑît pista frunće pănă la nas, să nu-ĭ sa vadă uoki — prevez je bio trouglasti peškirić koji je mlada nosila na svadbi, spuštenog preko čela do nosa, da joj se oči ne vide ♦ sin. popuon [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5283 | puțînataće | puținătate | немаштина | puțînataće (mn. puțînatăț) [akc. puțînataće] (i. ž.) — (zast.) nemaština ◊ ńimik n-avut, a fuost mare puțînataće — ništa nisu imali, bila je velika nemaština ♦ sin. ńistoțală, sîraśiĭe [Por.] ∞ puțîn | | [Vidi] |
|
|
|
5087 | pungă | pungă | кеса | pungă (mn. punź) [akc. pungă] (i. ž.) — kesa, torbica za nošenje novca ◊ pungă a fuost kesauă în kare s-a purtat bańi, înfimtă dupa brîu — kesa je bila torbica u kojoj se nosio novac, zadenuta za pojasom ◊ la gîzdoćiń punga a fuost pļină đi bań — kod bogataša kesa je bila puna novca ♦ sin. kĭes, kĭesauă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5273 | puod | pod | таван | puod2 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) tavan, plafon ◊ kare n-a vut ambarĭ, a țînut kukuruḑu pi puod — ko nije imao ambar, držao je kukuruz na tavanu ◊ la puod a fuost atîrnaće doă pražîń pista kare s-a țînut țuaļiļi đi skimbat — o plafon su bile okačene dve motke, preko kojih je bila prebačena nova odeća [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5565 | puort | port | ношња | puort (mn. puorturĭ) [akc. puort] (i. s.) — nošnja, svečana odeća ◊ puortu barbațăsk alu rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskut măĭ pult pi kaśulă mare, kare a purtato șî ĭarna șî vara — muška nošnja starih Vlaha bila je poznata po velikoj šubari, koju su nosili i zimi i leti ◊ puort muĭerĭesk — ženska nošnja ◊ puort rumîńesk — vlaška nošnja [Por.] ∞ purta | | [Vidi] |
|
|
|
5333 | putuare | putoare | ленчуга | putuare2 (mn. putuorĭ) [akc. putuare] (i. ž.) — (zast.) lenčuga, lenština, lenj čovek ◊ ĭ-a spus lumĭa frumos să nu sa mariće dupa putuarĭa-ĭa đi baĭat, kă o să muară đe fuame — lepo su joj govorili ljudi da se ne udaje za tu lenštinu od momka, jer će umreti od gladi ◊ la rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskută povasta li vro Mariĭe Puturuasă — kod starih Vlaha bila je popularna priča o nekoj Mariji Lenjivici ♦ sin. ļenuos, žîguare [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5813 | ras | ras | обријан | ras2 (rasă) (mn. raș, rasă) (prid.) — 1. obrijan ◊ tuot barbatu kare nu duśe barbă, kînd ĭasă-n lume trăbe să fiĭe ras — svaki muškarac koji ne nosi bradu, kad izlazi u svet treba da bude obrijan 2. (o koži) odran ◊ pĭaļa rasă a fuost înćinsă pi gard sî sa ușće, ama ažunso kîńi ș-a rupto tuată — odrana kože je bila raširena na ogradi da se sušu, ali su je dohvatili psi i svu rastrgli ♦ supr. ńiras [Por.] ∞ rađe | | [Vidi] |
|
|
|
5019 | raskuoļ | crivală | рачва ? | raskuoļ (mn. raskuaļe) [akc. raskuoļ] (i. s.) — (zast.) račva za krupicu ◊ raskuoļ ĭe o furkă đi ļemn ku tri-patru kuarńe la vîr — račva za krupicu je grana drveta sa tri-četiri roga na vrhu ◊ raskuoļu a fuost sapat în strungă, da-n furśiļi la vîr a fuost înțapat krușîțu đi sare — račva za krupicu bila jer ukopana u toru, a u raklje na vrhu bila je uglavljena krupica soli ◊ stapîn kare avut stînă măĭ mare, avut în strungă kîći doă-triĭ raskuaļe — domaćin koji je imao veliko stado, imao je u toru dve-tri račve sa krupicom ♦ sin. furkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. źamîńă (Jasikovo) [GPek] ♦ up. krușăț | | [Vidi] |
|
|
|
1788 | rastău | răsteu | палица | rastău (mn. rastîaĭe) [akc. rastău] (i. s.) — palica, drveni ili metalni štap kojim se zatvara jaram prilikom prezanja grla ♦ var. rastîău ◊ rastău đimult a fuost fakut đin bît đi ļiemn — palica je nekada bila izrađena od drvenog štapa ◊ la źug ĭastă duauă rastîaĭe, la tuata parća kîći unu — na jarmu ima dve palice, sa svake strane po jedna [Por.] ♦ dij. var. răsťiu [Kmp.] ∞ źug | | [Vidi] |
|
|
|
2092 | ropan | ropan | подбел велики | ropan (mn. ropań) [akc. ropan] (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — od podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3485 | ruabă | roabă | колица | ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5775 | rupt | rupt | исцепан | rupt (ruptă) (mn. rupț, rupće) [akc. rupt] (prid.) — iscepan, pocepan, iskidan, pokidan; prekinut ◊ țuaļiļi pi ĭa a fuost tuaće rupće — odeća na njoj bila je sva pocepana ◊ tatî-su ĭ-a rupt kărțîļi șkolarĭeșć, ș-a-nvăluĭit tutun î-ńaļe — otac joj je cepao školske knjige i u njih uvijao duvan ◊ (izr.) ku ruptu — nasilno ◊ (izr.) fuźe đi rupe — beži, pa cepa ◊ (izr.) kînd lumĭa mĭarźe în gramadă, fara rînd, sa ḑîśe kă mĭerg rupt ńiproažuns — kad ljudi idu u grupi, bez reda, kaže se da idu u neredu ◊ s-a rupe ku lukru — kida se od posla [Por.] ∞ rupĭa | | [Vidi] |
|
|
|
4427 | sakară | secară | раж | sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4665 | sarut | sărut | пољубац | sarut (mn. săruturĭ) [akc. sarut] (i. s.) — poljubac ◊ kată baĭatu, saraku, đi la fată numa un sarut, ama ĭa fu tare đi kap, șî nu ĭ-a dat — tražio je momak, siroma, od devojke samo jedan poljubac, ali je ona bila tvrdoglava, i nije mu dala ♦ sin. pup, țuk [Por.] ∞ săruta | | [Vidi] |
|
|
|
3705 | saźată | săgeată | стрела | saźată (mn. saźeț) [akc. saźată] (i. ž.) — strela ◊ saźata a fuost arma vînatorilor, fakută đintr-un bît ku vîr đi fĭer askuțît, kare s-a arunkat đin ark — strela je bila lovačko oružje, napravljena od jednog štapa sa oštrim metalnim vrhom, koja se izbacivala iz luka ◊ ĭut ka saźata — brz kao strela ♦ up. ark [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3357 | săčerar | săcerar ? | српарник | săčerar (mn. săčerarĭ) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) srparnik, nosač srpova ◊ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosi ◊ în săčerar s-a țînut săčerli — u srparniku su se držali srpovi ◊ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramena ◊ kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatke [Tim.] ∞ sîśarat | | [Vidi] |
|
|
|
3894 | sămikariță | sămicariţă ? | покућарица | sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarka ◊ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robu ◊ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vunu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nas ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4666 | sărutat | sărutat | љубљен | sărutat2 (sărutată) (mn. sărutaț, sărutaće) [akc. sărutat] (prid.) — ljubljen, poljubljen, izljubljen ◊ fata a trait în padure, n-a fuost sărutată pănă nu s-a gasît ku ĭel — devojka je živela u šumu, nije bila ljubljena dok se nije našla s njim ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ∞ săruta | | [Vidi] |
|
|
|
4208 | sigurațiĭe | siguranţie | сигурација | sigurațiĭe (mn. sigurățîĭ) [akc. sigurațiĭe] (i. ž.) — siguracija, sigurnost; bezbednost ◊ nu s-a prins la lukru în rudńik, kă pin uokńe n-a fuost ńiś o sigurațiĭe — nije se zaposlio u rudniku, jer u oknima nije bila nikakva sigurnost ◊ mare sigurațiĭe ĭeș tu! — velika si ti siguracija! [Por.] ∞ sigurat | | [Vidi] |
|
|
|
3982 | sîmbriĭe | simbrie | плата | sîmbriĭe (mn. sîmbriĭ) [akc. sîmbriĭe] (i. ž.) — (izob.) plata, naknada za služenje ◊ sîmbriĭa a fuost plata kare s-a dat la sluź kînd s-a đizļegat la Sîmĭedru — „simbrija” je bila naknada koja se davala slugama kada su otpuštani na Mitrovdan ◊ đi sîmbriĭe s-a tokmit sluga ku stapînu la Sînźuorḑ, da a kîpatato la Sîmĭedru — o naknadi sluga se pogađao sa gazdom na Đurđevdan, a dobijao je na Mitrovdan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4695 | sîn | sân | недра | sîn (mn. sînurĭ) (i. s.) — nedra ◊ sîn ĭe parća kimĭeșî kare astrukă pĭeptu șî burta — nedra su deo košulje koji pokriva grudi i stomak ◊ mama a fakut pi tata la luok, șî pănă la koļibă l-a dus în sîn — baba je moga oca rodila na njivi, i do kuće ga je nosila u nedrima ◊ sînu kimĭeșî đi bîtrîńață a fuost larg, șî la muĭerĭ askultat ka trastă — nedra starinske košulje bila su široka, i ženama su često služila kao torba [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3072 | skamn | scamn | хоклица | skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4588 | skîrțaĭkă | skârțâitoare | чегртаљка | skîrțaĭkă (mn. skîrțăĭś) [akc. skîrțaĭkă] (i. ž.) — čegrtaljka ◊ skîrțaĭka a fuost žukariĭa kopiĭiluor đi ļemn, avut o roćiță ku đinț kare s-a-nvrćit, ș-atîrnat un ļimburuș đi blanuță supțîre — čegrtaljka je bila dečja drvena igračka, imala je nazubljeni točkić koji se okretao i kačio drveni jezičak ♦ sin. tărătoare [Por.] ∞ skîrț | | [Vidi] |
|
|
|
4452 | skobituare | scobitoare | чачкалица | skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabă | | [Vidi] |
|
|
|
4755 | soldațîĭe | soldăție | војска | soldațîĭe (mn. soldațîĭ) [akc. soldațîĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska, soldateska; vojni rok ◊ vuorba soldațîĭe la nuoĭ a fuost kunoskută numa pin kînćiśe lu lîutarĭ batrîń — reč soldateska je kod nas bila poznata samo kroz pesme starih lautara ♦ sin. armată, kîtańiĭe [Por.] ∞ soldat | | [Vidi] |
|
|
|
4619 | soriță | soriță | заова | soriță (mn. soriță) [akc. soriță] (i. ž.) — (demin.)(hip.)(srod.) zaova ◊ soriță ĭ-a ḑîs nora la suora barbatuluĭ, dakă a fuost măĭ mikă đikît ĭa — soricom je snaja zvala zaovu, ako je bila mlađa od nje ♦ up. duoĭkă, kumnată ♦ / (demin.) < suoră [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
4751 | stagar | stegar | барјактар | stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — barjaktar, stegonoša ◊ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktara ◊ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojsci ◊ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kući [Por.] ∞ stag | | [Vidi] |
|
|
|
4558 | Stîlp | stâlp | Стилп | Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) Stilp, mesto u blizini Majdanpeka ◊ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna ◊ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem ◊ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama ◊ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga ◊ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.] ∞ stîlp | | [Vidi] |
|
|
|
2681 | stîrmină | strămină | стрмина | stîrmină (mn. stîrmiń) [akc. stîrmină] (i. ž.) — (geog.) strmina, nizbrdica, padina ◊ śuośiļi nuaștre sînt numa stîrmiń guaļe — naša brda su samo gole strmine ◊ n-am kosît đ-arîndu, unđ-a fuost stîrmină am lasat fîn đi viće — nisam kosio svuda, gde je bila padina, ostavio sam travu za stoku (Topolnica) ♦ sin. pađină, kuastă, nîvaļiș, tîvaļiș, rîpă, rușć [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4947 | strakină | străchină | здела | strakină (mn. străkiń) [akc. strakină] (i. ž.) — zdela, panica; činija ◊ strakina a fuost vas đi mînkare đi pomînt, da đi dupa rat înkoaśa a ĭeșît șă străkiń đi pļek — panica je bila posuda za jelo od zemlje, a posle rata naovamo pojavile se i panice od pleka ◊ înainća lu străkiń, kare ļ-a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ, rumîńi a mînkat numa đin bļidurĭ đi ļemn, kare ĭ-a fakut sîngurĭ — pre panica, koje su izrađivali grnčari i prodavali po vašarima, Vlasi su jeli isključivo iz drvenih bljuda, koje su izrađivali sami [Por.] ∞ vas | | [Vidi] |
|
|
|
5188 | strapuns | străpuns | прободен | strapuns (strapunsă) (mn. strapunș, strapunsă) [akc. strapuns] (prid.) — proboden, probušen ◊ gaura-n blană n-a fuost strapunsă đi tuot — rupa u dasci nije bila skroz probušena [GPek] ∞ strapunźe | | [Vidi] |
|
|
|
3106 | stružńiță | strujniţă | стругара | stružńiță (mn. stružńiț) [akc. stružńiță] (i. ž.) — (zast.) (teh.) strugara ◊ stružńița a fuost firiz mare, kare pista dolap șî kurao l-a mînat apa đi pi ĭarugă — strugara je bila velika testera koju je preko dolapa i kaiša pokretala voda sa jaruge [GPek] ♦ up. firizană | | [Vidi] |
|
|
|
3404 | stup | stup | кошница | stup (mn. stupĭ) [akc. stup] (i. m.) — košnica ◊ stup đi albiń a fuost înpļećit đi kurpiń, șî ļipit ku morśilă — košnica za pčele bila je ispletena od lijana, i oblepljena blatom ◊ uomu kare a țînut stupĭ măĭ mulț, ș-a fakut mńare multă, s-a kĭemat stuparî — čovek koji je imao više košnica, i pravio mnogo meda, zvao se pčelar ♦ sin. kuoșńiță ♦ sin. tîrnă (Tanda) ♦ up. stupină, prisakă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4844 | suakră | soacră | ташта | suakră (mn. suakre) [akc. suakră] (i. ž.) — (srod.) tašta ◊ suakrî-mĭa a fuost muĭare bună — tašta mi je bila dobra žena ◊ șî đi nuoră la rumîń muma barbatuluĭ ĭe ĭară suakră, șî đ-aĭa nuora kĭamă pi suakrî-sa ’maĭkă’ or ’muĭkă’ — i za snajku je kod Vlaha muževljeva majka ’tašta’, pa zato snajka zove svekrvu ’majko’ ili ’mujko’ [Por.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
3361 | sukuļaće | sucăleață | оклагија | sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) oklagija ◊ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamadu — oklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testo ◊ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metle ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4900 | supus | supus | подметнут | supus (supusă) (mn. supuș, supusă) [akc. supus] (prid.) — 1. (o položaju u prostoru) podmetnut, stavljen ispod ◊ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrune 2. (o položaju u društvu) potčinjen, porobljen ◊ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duos — kad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6295 | surdomaș | surdomaș [Ban.][Olt.] | срдомаси | surdomaș (mn. =) [akc. surdomaș] (i. m.) — (helm.) srdomaš, brašneni crv (Tenebrio molitor) ◊ (med.) surdomaș a fuost buală la kopiĭ kare s-a vaĭtat kă-ĭ duare kapu în parća frunțî — srdomaš je bila bolest kod dece koja su se žalila na bolove u čeonom delu glave ◊ vrîžîtuoriļi a ļikuit pĭ-aĭ bolnavĭ đi surdomaș ku đeskînćiśe șî ku nîparitu ku ńiskaĭ ĭerbĭ, dupa śe l-al bolnau pi nas a ĭešît vĭermĭ ka aăĭa đin fańină — vračare su bolesne od srdomaša lečile bajanjem i parenjem pomoću nekih trava, posle čega su bolesniku na nos izlazili crvi slični crvima iz brašna ♦ sin. moļiaće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4305 | șkolai | școlari | школовати | șkolai (ĭuo șkuălîĭ, ĭel șkualîĭe) [akc. șkolai] (gl. p. ref.) — školovati nekoga ili sebe, obučavati, učiti ◊ parințî n-a șkolaito k-a fuost fată, da ĭaļe rar kînd s-a dat la șkuală — roditelji je nisu školovali jer je bila devojčica, a one su se retko kad slale u školu ◊ traĭu ĭe măĭ mare șkuala uomuluĭ — život je najveća čovekova škola [Por.] ∞ șkuală | | [Vidi] |
|
|
|
4303 | șkolariță | școlăriță | ученица | șkolariță (mn. șkolariț) [akc. șkolariță] (i. ž.) — učenica ◊ mulće fĭaće sa marită înga pănă sînt șkolariță, ama așa kăsătoriĭe nu țîńe mult — mnoge devojke se udaju još dok su učenice, ali takav brak ne traje dugo ◊ muma sa labdă kă a fuost bună șkolariță — majka se hvali da je bila dobra učenica [Por.] ∞ șkuală | | [Vidi] |
|
|
|
3466 | șkroflă | scrofulă | скрофула | șkroflă (mn. șkrofļe) [akc. șkroflă] (i. ž.) — (med.) (zast.) skrofula, guka, tvrda izraslina na vratu ◊ șkroflă a fuost gîlkă tare kare s-a fakaut la uom la gît, or dupa kap — skrofula je bila tvrda guka koja se javljala kod čoveka na guši ili za vratom ◊ a spus aĭ batrîń kî șkrofla la gît nu sa taĭe, kî đin aĭa sînźiļi sa strîkă șî uomu muare — stari su govorili da se skrofule na vratu ne seku, jer se od toga krv pokvari i čovek umre [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3066 | śangă | ceanga | бољка чанга | śangă (mn. śange) [akc. śangă] (i. ž.) — (med.)(zast.) boljka čanga ◊ śe buală a fuost śanga, astăḑ gata ńima nu șćiĭe — koja je boljka bila čanga, danas gotovo niko ne zna [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3258 | śapsă | ceapsă | чепац | śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6003 | śiviĭe | civie | чивија | śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) čivija, zavrtanj ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — čivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečega ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u red [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3229 | śobană | ciobană ? | чобанка | śobană (mn. śobańe) [akc. śobană] (i. ž.) — čobanka, velika čobanska kašika ◊ śobană a fuost o ļingură mare đi ļiemn, ku kuada lungă, kare a purtato śobańi dupa viće, ļegată la kurauă — čobanka je bila velika drvena kašika, sa dugom drškom, koju su čobani nosili za stokom, obešenu o kaiš ◊ śobana a fuost atîta đi mare đi ĭo ma mir kum ļ-a înkepat în gură — čobanka je bila toliko velika da se ja čudim kako su je trpali u usta ◊ śobana pîkurari a purtato întođeuna dupa viće, da ś-a fi fakut ku ĭa, nu șću — čobanku su pastiri stalno nosili za stokom, a šta li su radili sa njom, ne znam ♦ sin. gavană [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2926 | śupag | ciupag | чупаг | śupag (mn. śupaźe) [akc. śupag] (i. s.) — čupag, gornji deo ženske košulje ◊ țuaļiļi muĭerĭeșć kare s-a înbrakat pi pĭaļa guală, a fuost śupagu șî puaļiļi — ženski haljeci koji su se oblačila na golo telo, bili su čupag i pole ◊ śupagu a fuost pi pĭept înpistrit ku rîurĭ — čupag je na grudima bio ukrašen vezom ◊ kînd śupagu ku puaļiļi a fuost kusuće întrĭeg, aĭa atunśa a fuost kimĭașă mare, muĭerĭaskă — kada su čupag i pole bili krojeni ucelo, to je onda bila velika ženska košulja ◊ śupagu s-a purtat bagat în puaļe — čupag se nosio uvučen u pole ◊ pista śupag kînd a fuost măĭ frig, s-a purtat rĭeklă, peptarĭ, bîĭbarak, or kožuok — preko čupaga, kada je bilo hladnije, nosila se rekla, grudnjak, prsluk ili kožuh ♦ up. kimĭașă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3278 | talpă | talpă | табан | talpă (mn. tălpĭ) [akc. talpă] (i. ž.) — (anat.) taban, donji deo stopala ◊ kînd am fuost kopil, vara am mĭers tuot đeskulț, șî mĭ-a fuost pĭaļa pi tălpĭ gruasă șî rîpată ka kuaža đi śaruoń — kad sam bio dete, leti sam stalno išao bos, i bila mi je koža na tabanima debela i rapava kao cerova kora ◊ kopilu fuźe đi frikă đi bataĭe, đi tălpiļi iĭ sfulđiră — dete beži u strahu od batina, da mu tabani sevaju ♦ (augm.) talpuoń ♦ (demin.) talpuță, talpiță ♦ up. talpa gîșći [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6243 | tamîńerĭ | tămâier | кадионица | tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe | | [Vidi] |
|
|
|
5824 | tare | tare | врло | tare2 [akc. tare] (pril.) — vrlo, veoma; mnogo; jako ◊ fata-sta ĭe tare frumuasă, măĭ frumuasă đi kît ĭa nuĭe în satu nuostru — ova devojka je vrlo lepa, lepše od nje nema u našem selu ◊ a lukrat tare bun pănă a fuost plata bună — radili su jako dobro dok je plata bila dobra [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5849 | trăĭerat | treierat | вршидба | trăĭerat (mn. trăĭeraturĭ) [akc. trăĭerat](gl. p.) — 1. (o žitu) vršidba ◊ numa pin povĭeșć alu aĭ batrîń sa șćiĭe kă đimult trăĭeratu a fuost ku kalu la are — samo se kroz prile starih zna da je nekada vršidba bila sa konjem na guvnu 2. (o kretanju) vršljanje, trčkaranje u krug ◊ kînd pi vrunu n-o-l țîńe luoku, numa mĭarźe rotokol înkolo-nkoluo, sa ḑîśe kă „trăiră”, ka aĭ batrîń kare a mĭers pi lînga are kare a fuost totîrlată — kad nekog ne drži mesto, nego trčkara u krugu okolo, kaže se da „vršlja”, kao stari koji su išli oko gumna koje je bilo okruglo ♦ var. trîĭerat [Por.] ∞ trăĭera | | [Vidi] |
|
|
|
5617 | trist | trist | тужан | trist (tristă) (mn. trișć, trișće) [akc. trist] (prid.) — tužan ◊ a lasato baĭatu, șî ĭa ku ḑîļiļi a fuost tristă — ostavio je momak, i ona je danima bila tužna ◊ veńiră doă muĭerĭ trișće, ku duoĭ kopiĭ trișć, sî sa vaĭće kî ļ-a perit uomu — dođoše dve tužne žene, sa dvoje tužne deca, da se žale da su im poginuli muževi ♦ var. întristat ♦ sin. magńit [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4284 | trînćală | trânteală | обарање | trînćală (mn. trînćeļe) [akc. trînćală] (i. ž.) — obaranje; rvanje ◊ l-a kemat la trînćală întra tuoț, kreḑînd kî ĭe măĭ tare đi kît ĭel — izazvao ga je na rvanje pred svima, verujući da je jači od njega ◊ trînćală pi ĭarbă vĭarđe a fuost źukariĭa pîkurarĭska a măĭ frumuasă — rvanje na zelenoj travi bila je nalepša čobanska igra ♦ var. trînćit, trînćitură ♦ sin. luptă [Por.] ∞ trînći | | [Vidi] |
|
|
|
2744 | truakă | troacă | тиква | truakă (mn. truoś) [akc. truakă] (i. ž.) — I (bot.) tikva (Lagenaria vulgaris) 1. prirodni sud za tečnost ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîu — nekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojas 2. (anat.) glava čoveka; tintara; lobanja ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — udario glavom u zid, i razbio tikvu 3. (fig.) tupavko; tikvan ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — tikvan od čoveka, ne razume ništa ♦ (demin.) trokiță II (tehn.) svetiljka, lampa ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļu — tikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljem ♦ up. truok [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5239 | tuoblă | toblă | цепаница | tuoblă (mn. tuobļe) [akc. tuoblă] (i. ž.) — cepanica, drvena polutka ◊ tuoblă ĭe o țapańiță đin ļemn spart în žumataće, șă skurtat la lunźime đestulă đi rîđikat toblarĭu đi viće — tobla je cepanica od polutke drveta, skraćena na dužinu dovoljnu da se podigne tor za stoku ◊ đin tuobļe s-a faśe toblarĭu — od cepanica se gradi tor ◊ ușa śurĭeḑî a fuost înkisă numa ku tuobļe — vrata sibare bila su zatvorena samo cepankama ♦ v. toblarĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3270 | uom | om | човек | uom (mn. uamiń) [akc. uom] (i. m.) — 1. (prema polu) čovek, muškarac ◊ a veńit un uom al nuostru k-o muĭare ńikunoskută — došao je jedan naš čovek, sa jednom nepoznatom ženom ◊ uom înalt — visok čovek ◊ uom gras — debeljko ◊ uom uskat — mršavko 2. suprug, muž ◊ a fuźit đi la uom — pobegla od muža ◊ uomu o baće întota ḑîua — muž je bije svaki dan 3. (za karakter ili moral) čovečna osoba; ličnost ◊ sa kată măĭ întîń să fiĭe uom, pă pĭe urmă tuot alalt — prvo se traži da bude čovek, a posle sve ostalo ◊ nuĭe ńiś un uom — nije nikakav čovek ◊ mamî-mĭa a fuost uom tare rău — baba mi je bila jako loš čovek ◊ kîńe đi uom — pseto od čoveka [Por.] ♦ var. om ◊ (augm.) omoćeu — ljudina [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
5389 | vină | vină | кривица | vină (mn. viń) [akc. vină] (i. ž.) — krivica ◊ n-a fuost vina luĭ, điźaba ĭ-a bagat napastă — nije bila njegova krivica, bez razloga su ga oklevetali [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2345 | vîrńaĭe | vârtelniţă | вртешка | vîrńaĭe (mn. vîrńeĭe) [akc. vîrńaĭe] (i. ž.) — (tehn.) 1. vrteška, elisa; ventilator ◊ mi s-a frînt vîrńaĭa dă la ventilator dă la motuor — polomila mi se elisa na ventilatoru motora 2. (fig.) a. čigra, okretna, spretna ◊ kînd am fuost ćińără, am fuost o vîrńaĭe dă muĭare — kad sam bila mlada, bila sam čigra od žene b. vrtirepka; namiguša ◊ sa șćiĭe śe kată, kînd aļargă ka vîrńaĭa dîn kolo-kolo — zna se šta traži, kada jurca kao vrtirepka tamo-vamo [Zvizd] ∞ vîrćańiță | | [Vidi] |
|
|
|
3018 | vîrzuabă | vârzob | крпља | vîrzuabă (mn. vîrzuabe) [akc. vîrzuabă] (i. ž.) — (tehn.) krplja, oprema za hodanje po snegu ◊ vîrzuaba s-a fakut đin kurpin gruos kare s-a înkoveĭat ļesńe în śerk șî nu s-a frînt, da pi đinuntru a fuost înplețit ku kurpiń măĭ supțîrĭ șî întarit ku ață — krplja se pravila od debljeg lijana, koji se lako savijao u krug i nije se lomio, a iznutra je bio opleten tanjim lijanima i ojačan koncem ◊ vîrzuabiļi afuost ļegaće ku kuraua đi talpa piśuoruluĭ — krplje su bile vezane kaišom za nožno stopalo ◊ vîrzuaba a fuost măĭ largă đi kît piśuoru, ș-a putut sî țînă uomu pi zapadă, să nu sa skufunđe în namĭaće — krplja je bila šira od noge, i mogla je da drži čoveka na snegu, da ne utone u smet [Por.] ∞ vîrzuob | | [Vidi] |
|
|
|
4959 | voĭală | dârstă | ваљавица | voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — valjavica, valjarica; stupa ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustela [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș — na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušće (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3505 | vrîșćină | bandă ? | врпца | vrîșćină (mn. vrîșćiń) [akc. vrîșćină] (i. ž.) — (izob.) vrpca, traka; povez ◊ vrîșćină ĭe kurauă đi pĭaļe, taĭată îngust, ku kare s-a ļegat opinka đi puork kînd uomu s-a-nkalțat în ĭa — „vrstina” ĭe bila kožna traka, usko sečena, kojom se vezivao svinjski opanak, kad ga je čovek obuvao ♦ / ? < srb. (augm.) vrpcina < vrpca (expl. Durlić) ♦ up. urḑală [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5346 | vro | vreo | нека | vro (zam.) — neka ◊ așćetat să vină vro insă, điźaba, n-a veńit ńima — čekao je da dođe neka osoba, uzalud, nije došao niko ◊ s-a fi fuost ĭa vro muĭare, n-a fi dudaito uomu — da je ona bila neka žena, ne bi je muž oterao ◊ nu merźa đeskulț, kă ć-ažunźe vro buală — nemoj ići bos, jer će te stići neka bolest ♦ up. vrunu, vruna, vruńi [Por.] ∞ vrunu | | [Vidi] |
|
|
|
3381 | zaĭkă | zaică | сојка | zaĭkă (mn. zăĭś) [akc. zaĭkă] (i. ž.) — (ornit.) sojka, kreja (Garrulus glandarius) ◊ zaĭka ĭe pasîrĭe kare șî ĭarnă ramîńe în padure, đes zbuară pi-nga kasîļi nuaștre katînd mînkare, ș-atunśa ļesńe o prind kopiĭi în laț — sojka je ptica koja i zimi ostaje u šumi, često leti oko naših kuća tražeći hranu, i tada je deca lako hvataju u zamku ◊ într-o vrĭame zaĭka gata s-a pĭerdut, rar s-a putut veđa ĭarnă, ama akuma ĭară s-a mulțît — jedno vreme sojka se gotovo bila izgubila, retko se mogla videti zimi, ali sada se ponovo namnožila [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3900 | zgîrś | cârcel | грч | zgîrś (mn. zgîrśurĭ) [akc. zgîrś] (i. s.) — (med.) grč ◊ a notat ustańit, șî la prins zgîrśu, sa fi fuost apa măĭ adînkă, sa fi îńekat sigurat — plivao je umoran i uhvatio ga grč, da je voda bila dublja, udavio bi se sigurno [Por.] ∞ zgîrśi | | [Vidi] |
|
|
|
4219 | zîdańiță | baniţă | зиданица ? | zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) zidanica, sud za semenje ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșu — zidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevlje ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlima ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — dance zidanice bilo je probušeno na sredini ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena ◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlage ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuoĭu — zidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašom (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. baniță (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
6095 | žăļ | panglică neagră | флор | žăļ2 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļi | | [Vidi] |
|
|
|
3441 | žîr | jâr | жир | žîr (mn. žîrurĭ ?) (i. s.) — (bot.) žir, plod hrasta ili bukve ◊ đemult a fuost duos kît vrĭeĭ, șî tuot pļin đi žîr — nekad je bilo šume koliko hoćeš, i sva je bila puna žira ◊ ku žîru s-a arańit puorśi, da șî lumĭa la mînkat kînd ĭ-a razbit fuamića — žirom su se hranile svinje, a i ljudi su ga jeli kad bi ih savladala glad ♦ sin. gindă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5804 | žuđeka | judeca | грдити | žuđeka (ĭuo žuđik, ĭel žuđikă) [akc. žuđeka] (gl. p. ref.) — 1. grditi, prekorevati ◊ a žuđekato șî parințî da șî prĭaćińi, ama ĭa a fuost tare đi kap, șă n-askultat pi ńima — grdili je i roditelji i prijatelji, ali je ona bila tvrdoglava, i nije slušala nikoga 2. (zast.) suditi ◊ đimult, pintru śe gođe napastă, uomu s-a dus la kińezu să-l žuđiśe întra marturĭ, să sa vadă fiva đevină or nu — nekada, za bilo koju sumnju, čovek je išao kod kneza da mu se sudi pred svedocima, da se vidi da li je kriv ili ne [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5805 | žuđekat | judecat | критикован | žuđekat (žuđekată) (mn. žuđekaț, žuđekaće) [akc. žuđekat] (prid.) — kritikovan ◊ n-a trekut ḑîua să n-a fi fuost žuđekată đi la suakra fara ńiśkotrĭabă — nije prošao dan da nije bila kritikovana od strane svekrve bez ikakvog razloga [Por.] ∞ žuđeka | | [Vidi] |
|
|
|
2708 | žumit | jumit | жмурке | žumit (mn. žumiće) [akc. žumit] (i. s.) — (zast.) žmurke, vrsta dečje igre ◊ kînd am fuost mikă, măĭ mult ń-am žukat la žumit — kad sam bila mala, najviše smo igrali žmurke [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2947 | žumuļit | jumulit | очерупан | žumuļit (žumuļită) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — očerupan, raščupan ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupana ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupana ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kože [Por.] ∞ žumuļi | | [Vidi] |
|
|
|
5678 | șăḑîtuare | șezătoare | седељка | șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — sedeljka ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i piće ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće malo ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakiju ♦ up. klakă [Por.] ∞ șađa | | [Vidi] |
|
|
|
5778 | șuk | șuc | ред | șuk (mn. șukurĭ) (i. s.) — red, grupa ◊ a trĭekut un șuk đi kopiĭ, a mĭers aļergînd să nu sa amînaćaḑă đi șkuală — prošla je grupa učenika, išla ĭe trčeći da ne zakasni za školu ◊ dupa rat ĭerĭa mare ńistoțală, a statut șukurĭ șî șukurĭ đi lumĭe, așćetînd să ļi sa-npartă sarĭa șă gasu — posle rata bila je velika nestašica, redovi i redovi ljudi su čekali da im se dodeli so i gas ♦ sin. rînd, șîrag [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5111 | țîgankuță | țigăncuță | Циганчица | țîgankuță (mn. țîgankuț) [akc. țîgankuță] (i. ž.) — (demin.) Cigančica ◊ kînd a fuost săśită amre, o țîgankă ku doă țîgankuță, a mĭers đi la ușă la ușa, ș-a žukat paparuda — kad je bila velika suša, jedna Ciganka sa dvema Cigančicama, išle su od vrata do vrata, i igrale dodolu ♦ var. țîgankușă (Tanda) [Por.] ∞ țîgan | | [Vidi] |
|
|