Reč bila nije obrađena kao osnovna reč!

Reč bila u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
121  agustă  agust  август  agustă [akc. agustă] (i. ž.) — (kal.) (izob.) avgust, mesec u godini ♦ var. gustarĭ ◊ ano-sta, în agustă, a fuost sîăśită mare, a sakat șî rîu în Vaļa mare — ove godine je u avgustu bila velika suša, presušila je i reka u Velikoj dolini [Por.] ∞ lună  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1368  alaviĭe  alavie ?  алушине  alaviĭe (mn.) [akc. alaviĭe] (i. ž.) — (augm.) (ornit.) alušine; mnoštvo ala, štetočina; navala, najezda štetočina ◊ atîta alaviĭe đi pîăsîrĭ în viĭe pîn akuma n-a mîĭ fuost — tolika najezda ptica na vinograd do sada još nije bila [Crn.] ∞ ală  [Vidi]

197  albi  albi  белити  albi (ĭuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — 1. (color) beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem bele 2. (za tkaninu) (zast.) prati (odeća je bila od belog materijala) ◊ muĭarĭa albĭașće pînḑa — žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) ◊ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranja 3. (za konoplju) beljenje, mlaćenje, da dobije belu boju ◊ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — konoplja se beli pomoću pepela 4. (za dan) sviće, razdanjuje se ◊ sa albĭașće ḑîua — dan se beli, sviće 5. (za oči) oslepljuje, gubi vid ◊ albĭesk uoki, viđeriļi — postaje slabovid, slep [Por.] ∞ alb  [Vidi]

307  aldan  aldan  летња конопља  aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema seme (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenje ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — letnja konoplja je muška, a jesenja ženska ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — muška konoplja se bere posle oprašivanja ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț, Podguorț, Izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali Izvor, Dobro Polje kao letnja konoplja [Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1856  Anđeļiĭa  Angelia  Анђелија  Anđeļiĭa [akc. Anđeļiĭa] (i. ž.) — (antr.) žensko l.i. Anđelija, pandan muškom imenu Anđel ◊ Anđeļiĭa a fuost muĭare ćinîră kînd a ramas văduvă — Anđelija je bila mlada žena kada je ostala udovica [Por.] ∞ Angel  [Vidi]

366  ańin  anin  јова  ańin (mn. ańiń) [akc. ańin] (i. m.) — (bot.) jova, joha (Alnus incana, Alnus glutinosa) ◊ țîn minće đin kopilariĭe un ańin mare, ĭerĭa sîngur în mižluoku ļivĭeḑî, nalt șî krĭengarat, ku puaļiļi rîđikaće đi la pomînt, supt kare a fuost umbra gruasă — pamtim iz detinjstva jednu veliku jovu, beše usamljena sred livade, visoka i razgranata, sa krošnjom odignutom od zemlje, pod kojom je bila debela hladovina [Por.] ◊ Vaļa ku ańinu — izvorno vlaško ime crnorečkog sela Valakonje: „Dolina jove” [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

137  aprinsură  aprinsură  паљевина  aprinsură (mn. aprinsurĭ) [akc. aprinsură] (i. ž.) — (zast.) 1. paljevina; požar ◊ prĭa mare aprinsură a fuost, șă n-a putut ńima s-o stîngă ļesńe — prevelika je pljevina bila, i nije mogao niko da je ugasi lako 2. zgarište ◊ kînd sa-ntuors đin rat, a gasît numa aprinsura kășî — kad se vratio iz rata, našao je samo zgarište kuće [Por.] ∞ aprinđe  [Vidi]

140  apropiĭat  apropiat  близак  apropiĭat (apropiĭată) (mn. apropiĭaț, apropiĭaće) [akc. apropiĭat] (prid.) — 1. (za prostor) blizak, u blizini ◊ karu a fuost apropiĭat đi borugă, ș-aluńikat șî s-a răsturnat — kola su bila ostavljena blizu uvale, pa su skliznula i preturila se 2. (za količinu) približno, otprilike ◊ ăn sak a fuost apropiĭat śinḑăś đi kiļe — u džaku je bilo približno petedest kila [Por.] ∞ apropiĭa  [Vidi]

244  arțag  arţag  зловољност  arțag (mn. arțagurĭ) [akc. arțag] (i. s.) — (zast.) prgavost, zlovoljnost, ljutitost, spremnost na kavgu ◊ așa arțag n-a fuost în lumĭe đi dupa ratu ku mńamțî — takva zlovoljnost u ljudima nije bila još od rata sa Nemcima [Por.]   [Vidi]

128  ariś  aric  јеж  ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

4012  arșiță  arșiţă  пекарка  arșiță (mn. arșiț) [akc. arșiță] (i. ž.) — (izob.) pekarka, žena koja je spremala obredne hlebove za pomanu ◊ arșițăļi a fuost babiļi dăn sat kare a șćut să fakă kolaś dă pomană, șî kare ĭ-a plumađit șî ĭ-a kuopt — pekarke su bile babe koje su znale da spremaju obredne hlebove za pomanu, i koje su ih mesile i pekle ◊ prăn povĭeșć sa țîńe minće kă dămult a fuost vrun fĭeļ dă kolaś kare s-a kuopt la suare — kroz priče se pamti da je nekada bila vrsta obrednih hlebova koji su se pekli na suncu [Stig] ∞ arđe  [Vidi]

115  arźauă  argea  ложиште  arźauă (mn. arźaļе) [akc. arźauă] (i. ž.) — 1. (zast.) ložište ◊ arźauă s-a ḑîs đivrodată la luok unđe s-a fakut fuok — „arđaua” se nekada nazivalo mesto gde se ložila vatra 2. (zast.) žarište ispod razboja za tkanje ◊ arźauă a fuost adînkatură đi žîgaraĭ supt razbuoĭ đi țasut — „arđaua” je bilo udubljenje za žar ispod razboja za tkanje [Por.] 3. (zast.) zemunica u kojoj se tkalo leti ◊ arźaua a fuost borđeĭ fakut adîns đi țasut vara la tuortu đi kîńipă șî đi in, kî atunśa tuortu a prins măĭ multă uđală — „arđaua” je zemunica posebno napravljena da se u njoj leti tka pređa od konoplje i lana, jer je pređa tada primala najviše vlage [Crn.] ∞ arđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

376  astrukamînt  astrucământ  покривач  astrukamînt (mn. astrukamînturĭ) [akc. astrukamînt] (i. m.) — 1. pokrivač, materijal ili predmet koji služi za pokrivanje ◊ astrukamînt đi konaśe — pokrivač za zgrade ◊ astrukamînt đi paĭe — slamni pokrivač ◊ astrukamînt đi lînă — vuneni pokrivač [Crn.] ♦ dij. sin. pîătură, ćebĭe 2. krov; krovni pokrivač (u arhitekturi) ◊ n-avut bań, șî ĭa ramas kasa fara astrukamînt — nije imao para, pa mu je kuća ostala nepokrivena ♦ sin. akuperiș, puodtavan, krov ♦ up. țrĭep, kîramidă [Por.] ∞ astruka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

108  avļiĭe  avlie  авлија  avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

459  ba  ba  не  ba (part.) — ba, ne, jok; đa 1. označava negaciju ◊ Aĭ fuost la lukru? - Ba! — Da li si bio na poslu? - Ne! ◊ (u izr.) ba, ĭuo — jok, ja (ne ja, nisam ja) 2. označava neodlučnost, ili dilemu ◊ ba vrĭeĭ, ba nu vrĭeĭ — čas hoćeš, čas nećeš ◊ ba-n kuaś, ba-n koluo — čas ovamo, čas onamo; đa tamo, đa vamo [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

518  baba-uarbă  baba-oarba  ћорава бака  baba-uarbă [akc. baba-uarbă] (i. ž.) — ćorava baka, dečja igra ◊ ļagăm uoki ku propuada, șî sî žukîăm baba-uarba — veži mi oči maramom, i da igramo ćorave bake [Crn.] ◊ baba-uarbă ń-a fuost žuok plakuț, kopilarĭesk — ćorava baka nam je bila omiljena dečja igra (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1971  balmuș  balmuș  белмуж  balmuș (mn. balmușurĭ) [akc. balmuș] (i. s.) — (nutr.) belmuž, jelo od prženog mladog sira ◊ balmușu a fuost măĭ mare dulśață pîkurarĭaskă — belmuž je bila najveća pastirska poslastica [Por.] dij. var. balmiș [Crn.]  [Vidi]

3468  bankă  bancă  банка (монета)  bankă (mn. bănś) [akc. bankă] (i. ž.) — (zast.) (mon.) banka, metalna moneta ◊ bankă ĭ-a ḑîs aĭ batrîń la un fĭeļ đi bań kare avut vrĭad ḑîaśe, doaḑăś șî triḑăś đi dinarĭ — bankom su stari zvali jednu vrstu novca koji je imao vrednost deset, dvadeset i trideset dinara ◊ la banu đi ḑaśe dinarĭ ĭ-a ḑîs o bankă, la-l đi doaḑăś ĭ-a ḑîs doă bănś, da la-l đi triḑăś ĭ-a ḑîs triĭ bănś — novčić od deset dinara zvali se jednom bankom, od dvadeset su zvali dve banke, a onog od trideset dinara, tri banke [GPek] ◊ o bankă a fuost ban tare, kî ĭa avut ḑăśe dinarĭ, da ḑîua đi sapat a fuost triĭ dinarĭ — jedna banka je bila jak novac, jer je vredela deset dinara, a dan kopanja bio je tri dinara (Rudna Glava) [Por.] ∞ ban  [Vidi]

3455  banuț  bănuţ  новчић  banuț (mn. banuș) [akc. banuț] (i. m.) — (mon.) novčić ◊ avut num un banuț atîrnat la gît, kă a fuost fată sarakă — imala je samo jedan novčić okačen oko vrata, jer je bila siromašna devojka ◊ a gasît o gramadă đi banuș, kare a pitulat vrunu đa-ĭ luĭ đa-ĭ batrîń, ama s-a aratat kă nau ńiś un vrĭad — našao je gomilu novčića, koju je sakrio neko od njegovih predaka, ali se pokazalo da nemaju nikakvu vrednost ♦ var. banușăl [Por.] ∞ ban   [Vidi]

4955  baut  băut  попијен  baut (baută) (mn. bauț, bauće) [akc. baut] (prid.) — (o tečnosti) popijen, ispijen ◊ rakiĭa fĭartă a fuost baută ĭuta, k-a fuoust frig, da s-adunat șă lumĭe multă — kuvana rakija je bila brzo popijena, jer je bilo hladno, a i mnogo ljudi se skupilo ♦ supr. ńibaut [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

2149  biku-bĭelțî  bou-de-baltă  букавац  biku-bĭelțî [akc. biku-bĭelțî] (i. m.) — (ornit.) (ret.) bukavac, vodeni bik (Botaurus stellaris) ◊ biku-bĭelțî a fuost o ală, kare a trait în Balta ńigoćinuluĭ, ș-aĭ nuoștri tare s-a ćemut đi ĭa, kî ĭa rău urît a zbĭerat în ćikarișu bĭelțî — bukavac je bila neka ala koja je živela u Negotinskoj bari, i naši su se jako bojal, jer je ona veoma ružno rikala u barskom čestaru ◊ biku-bĭelțî s-a pĭerdut kînd ńigoćințî a uskat balta — bukavac je nestao kada su Negotinci osušili baru [Por.] ∞ bik  [Vidi]

2470  bilă  bilă  пламен  bilă (mn. biļe) [akc. bilă] (i. ž.) — (ret.) plamen vatre, jezgro plamena ◊ fuoku are bilă; bila ĭe para śe sa rađikă în sus kînd fuoku arđe — vatra ima „bilo”; „bilo” je plamen koji suklja uvis kad vatra gori ♦ sin. bîlbataĭe [Por.] ∞ fuok  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2001  bizărĭ  bizer  крпара  bizărĭ (mn. bizăre) [akc. bizărĭ] (i. s.) — krpara, prljava krpa ◊ bizărĭu a fuost o rîză imuasă, atîrnată-n kuń la stalpĭaće, ku kare s-a dubarît feruaĭka đi pi ḑalarĭ, ku kare s-a șćers uaļiļi đi śanușă, or alta imală đi pi vasurĭ — „bizer” je bila jedna prljava i pocepana krpa, okačena o stubac kamina, kojom se skidao kotao sa veriga, kojom se brisao pepeo sa lonaca, i druga prljavština sa sudova [Por.]   [Vidi]

699  bîăl  băl  бео  bîăl (bîălă) (mn. bîăļ, bîăļе) [akc. bîăl] (prid.) — 1. (color) svetlina boje, valer; svetloplav, svetlosmeđ ◊ vînît bîăl — svetlo plav ◊ galbin bîăl — svetlo žut ♦ sin. alburiu, albaćik, albastru 2. (za čoveka) plav, plavog tena, plave ili bele kose, uopšte: svetle puti; po toj osobini davali su se nadimci koji su često, vremenom, postajali porodična prezimena ◊ Baba Bîăla a fuost vrîžîtuare kunoskută — Baba Bela je bila poznata vračara ◊ Boža Beļa a țînut kafană în Arnaglaua — Boža Beli držao je kafanu u Rudnoj Glavi ♦ sin. (pej.) biļeuzbelko, belja 3. var. bala, nadimak Bala, (mn. Baluońi — Balići ), familija u Rudnoj Glavi ◊ Truță Bala — Petar Balić 4. (augm.) (m. r.) balan, (ž. r.) balană (mn. balańi, baluońi), (antr.) Balan, Balańi, BalańeșćiBalan, Balani, Balanešti (Balanovići) 5. (za životinje, ovce i goveda) belog runa, bele njuške, bele kože ♦ var. bîălă, baluță, balușă, balură [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

898  Bîkă  bîcă  Бкић  Bîkă (mn. Bîkuoń) [akc. Bîkă] (i. m.) — (antr.) Bkić, vlaško prezime jedne familije u Rudnoj Glavi ◊ Bîkuońi sînt fir đin vrun Marku Suruoń, alu kare ńepuot, śkă, ĭa ḑîs „bîkă” la mumî-sa kînd a fuost mik — Bkići su potomci nekog Marka Suronja, čiji je unuk, priča se, majci tepao \"bka\" kad je bio mali ◊ ĭară alțî puvestîăsk kî vrunu đin Bîkuońi aĭ batrîń a kîpatat așa poļikră kî a zbĭerat „brk! brk!” pănă a muls uoĭļi, da kum a fi fuost adaverĭe, draku va șći — opet drugi pričaju da je neki od starih Bkića vikao \"brk! brk!\" dok je muzeo ovce, a kako je stvarno bilo, đavo bi ga znaoBîkuońi — (antr.) Bkići ◊ Ĭanku Bîkă a fuost însurat ku baba Visaļina Bîkuańe, kare a fuost tare vrîžîtuare — Janko Bkić je bio oženjen sa Veselenkom Bkić, koja je bila jaka vračara [Por.]   [Vidi]

625  bîksală  îmbîcseală  гужва  bîksală (mn. bîksălurĭ) [akc. bîksală] (i. ž.) — 1. gužva, teskoba ◊ la panađur a fuost marĭe bîksală — na vašaru je bila velika gužva ◊ bîksală đi nu puoț sî sufļi — teskoba da ne možeš da dišeš [Crn.] 2. tiska, stiska ♦ var. bîksîtură (mn. bîksîturĭ) [akc. bîksîtură] ◊ nu măĭ ma duk la źuok, mis satul đi bîksîturĭ — neću više da idem na igranke, sit sam gužvi [Por.] ∞ bîksî  [Vidi]

587  bîrnarĭață  bârnăreaţă  брвнара  bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațurĭ) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih greda ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — kuća brvnara sa tremom ◊ brnarĭață ku podrum — brvnara sa podrumom [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širini ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatom (Gornjane) ♦ sin. koļibă ♦ up. kasă [Por.] ∞ bîrnă  [Vidi]

876  bĭeșîkă  bășică  бешика  bĭeșîkă (mn. bĭeșîś) [akc. bĭeșîkă] (i. ž.) — 1. (anat.) mokraćni mehur ◊ avut pĭatră-n bĭeșîkă — imao je kamen u bešici ◊ bĭeșîkă đi puork uskată a fuost luoptă ku kare s-a źukat kopiĭi vrodată — sasušena svinjska bešika bila je lopta kojom su se deca nekada igrala 2. mehur, plik; žulj ◊ ma batut papuku, șî mi s-a fakut bĭeșîś pi talpă — žuljala me je cipela, i napravili su mi se plikovi na tabanu ♦ (demin.) bĭeșîkuță, bișîkuță ♦ (augm.) bĭeșîkuoń, bișîkuoń [Por.]   [Vidi]

1002  bobat  bobat ?  зрнат  bobat (bobată) (mn. bobaț, bobaće) [akc. bobat] (prid.) — zrnat, koji ima krupno zrno ◊ ćimpo-sta grîu a fuost mîndru șî bobat — pšenica je ove godine bila lepa i zrnata [Crn.] ♦ dij. var. bobonat [Kmp.] ∞ buob  [Vidi]

2029  bokșă  bocșă  ћумурана  bokșă (mn. bokșe) [akc. bokșă] (i. s.) — (zast.) ćumurana ◊ bokșa đi bîtrîńață a fuost astrukată ku pomînt — ćumurana je nekada bila pokrivena zemljom ♦ var. buokșă ♦ sin. (zast.) kărbunarĭe ♦ sin. (inov.) ćumurană [Por.] ◊ kînd a vrut să fakă karbuń măĭ mulț, aĭ nuoștri adunat ļiamńe, ļ-astrukat ku pomînt, șî ļ-a dat fuok — kada su hteli da prave više ćumura, naši su sakupljali drva, pokrivali ih zemljom, i palili (Jasikovo) [GPek] ∞ karbuńe  [Vidi]

728  borđeĭ  bordei  земуница  borđeĭ (mn. borđaĭe) [akc. borđeĭ] (i. s.) — zemunica, vrsta primitivnog objekta za stanovanje koji je jednim delom ukopan u zemlju, burdelj ◊ borđeĭu n-avut ńiś o ferĭastă — zemunica nije imala nijedan prozor [Crn.] ♦ dij. var. borđiĭ, borđeĭkă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1879  brontavit  cangrenat  гангренозан  brontavit (brontavită) (mn. brontaviț, brontaviće) [akc. brontavit] (prid.) — gangrenozan, zahvaćen gangrenom, oboleo od gangrene ◊ mi s-a brontavit piśuoru, șî duolturi mi la taĭat đi la źanunkĭe-n vaļe — noga mi je bila gangrenozna, i doktori su mi je isekli od kolena na dole ♦ var. bruntavit [Por.] ♦ dij. var. blontirit (Krivelj) [Crn.] ∞ bruont  [Vidi]

773  bruobdă  cartof  кромпир  bruobdă (mn. bruobđe) [akc. bruobdă] (i. ž.) — (bot.) krompir (Solanum tuberosum) ◊ anu n-a fuost bun đi bruobđe, n-a rođit ńiśkît — godina nije bila dobra za krompir, nije rodio nimalo [Por.] ∞ krumpĭel  [Vidi]

865  Buduruońi  Buduroi  Будурони  Buduruońi [akc. Buduruońi] (antr.) — Buduroni, Budurojevi, „Budurojevići”, vlaški nadimak familije Srmanović iz Malog izvora kod Boljevca, koji je nastao od reči buduruonj, „tikva” ◊ tată Dușanki Buduruańe a fost đen Vaļakuańa — otac Dušanke Budurojke bio je iz Valakonja ◊ Dușanka Buduruońe a fost maritată dupa Ļikă lu Buĭa — Dušanka Budurojeva bila je udata za Iliju Bujića [Crn.] ∞ buduruoń  [Vidi]

805  bukată  bucată  плод  bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. plod, usev; hrana ◊ umplură masa ku bukaće — napuniše trpezu plodovima ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimu [Crn.] 2. zalogaj, komad ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u usta 3. (zast.) predmet, stvar ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ — sto na pomani pun je stvari svih vrsta ♦ up. bukatură [Por.] ∞ bukă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

541  bumbak  bumbac  памук  bumbak (mn. bumbakurĭ) [akc. bumbak] (i. m.) — pamuk ◊ s-a puvestît kî bumbaku a fuost pus pi la Kraĭna, a fuost, śikă, vro buĭađe kare a dat bumbak, ama la nuoĭ aĭa buĭađe nu sa prins — pričalo se da je pamuk bio sađen u Krajini, bila je, vele, neka biljka koja je davala pamuk, ali se ona kod nas nije primila ◊ đin bumbak s-a fakut kamașă đe uamiń, măĭ mult đe baĭețî a kuĭ parințî a fuost gîzdoćiń — od pamuka su se izrađivale muške košulje, uglavnom za momke čiji su roditelji bogati ◊ pînḑă đi bumbak — pamučna tkanina ◊ ață đi bumbak — pamučni konac [Por.]   [Vidi]

2604  buorś  borș  боршч  buorś (mn. buorśurĭ) [akc. buorś] (i. s.) — (nutr.) (izob.) boršč, čorba od komine ◊ buorśu a fuost ḑamă đi pruńe đi tuamnă: kînd fĭerb pruńiļi în śubăr, sa ĭa komina-ĭa sa mĭastîkă ku uasă ku tuot, sa sarĭaḑă, șî sa manînkă ku koļașa — boršč je bila čorba od šljiva: kad šljive provru u kaci, uzme se ona komina i promeša se zajedno sa koščicama i sa svim, posoli se i jede sa kačamakom ◊ đin buorś s-a fakut șă oțăt ku kare s-a akrit krîstavĭețî, piparka or varḑa đi ĭarnă — iz boršča se pravilo i sirće, kojim su se kiselili krastavci, paprika ili kupus za zimu [Por.]  [Vidi]

567  butuoń  butoi  буре  butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.]   [Vidi]

6296  țăńik  țănic  цедиљка  țăńik (mn. țăńiś) [akc. țăńik] (i. m.) — cediljka ◊ țăńik a fuost un parśel đi kîrpă pin kare sa străkurat śanușa — cediljka je bila parče platna kroz koje se cedila ceđ ♦ sin. strîkatuare [Por.]  [Vidi]

4231  țițăĭkă  ţiţeică  љуљашка  țițăĭkă (mn. țițăĭč) [akc. țițăĭkă] (i. ž.) — ljuljaška, njihalica ◊ sora a mami kînd s-a dat îm țițăĭkă, a dato prĭa tare și a kazut dupa ĭa și ș-a frînt grumazi, ș-a murit — majčina sestra kad se popela na ljuljašku, prejako se zanjihala i pala je iza nje, polomila vrat i umrla ♦ sin. dădăuș [Tim.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5737  Țîgan laĭaće  țigan laiece  црни Циганин  Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — crni Ciganin ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganski ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobra ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukru — crni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posao ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furaluku — žene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađom [Por.] ∞ laĭe  [Vidi]

1117  Ţîgańiĭe  ţigănie  Циганија  Țîgańiĭe (mn. țîgańiĭ) [akc. Țîgańiĭe] (i. ž.) — 1. (top.) Ciganija, mahala u Rudnoj Glavi koja je bila naseljena Romima u vreme dok je u ovom selu bio aktivan rudnik magnetita ◊ akuma în Țîgańiĭe nus măĭ Țîgań, sa mutat tuoț la Ńigoćin, da uńi la Măĭdan — danas u Ciganiji nema više Roma, svi su se iselili u Negotin, a neki u Majdanpek 2. (fig.) nemoralnost i bezobrazluk u ponašanju, naročito sklonost ka svađi i psovanju na javnom mestu; ciganština, ciganluk ◊ o țîgańiĭe mare a tunat întra iĭ, n-o sî ĭasă la bińe — neki veliki ciganluk je ušao među njih, neće izaći na dobro [Por.] ∞ țîgan   [Vidi]

2461  țîsatuor  ţesător  ткалац  țîsatuor (mn. țîsatuorĭ) [akc. țîsatuor] (i. m.) — tkalac, tkač ◊ ĭuo nu șćiu ńiś un uom s-a fi fuost țîsatuorĭ, aăla ĭe numa lukru muĭerĭesk — ja ne znam ni jednog muškarca da je bio tkač, to je samo ženski posao ◊ țîsatuarĭa ĭe muĭarĭe kare țîasă în razbuoĭ — tkalja je žena koja tka na razboju ◊ mama a fuost tare bună țîsatuare — baka je bila jako tobra tkalja [Por.] ∞ țăsa  [Vidi]

1165  ćipsă  alaun  стипса  ćipsă (mn. ćipsurĭ) [akc. ćipsă] (i. ž.) — (hem.) stipsa ◊ kožokari a mestakat varu ku ćipsă kînd a ștavait fuoĭi đi kožuaśe — ćurčije su mešali kreč i stipsu kad su štavili kože za kožuhe [Crn.] ◊ muĭarĭa kare avut ibomńik, dupa śe s-a đisparțît đi ĭel, ku furiș a dat pi đi źuos ku ćipsa, să nu priśĭapă barbatu k-a fuost đi kurînd ku ibomńiku; ćipsa-ĭa atîta o „strînźe”, đi barbatu ginđașće kă ĭe ĭa înźir đi muĭarĭe — žena koja je imala ljubavnika, kada se rastane s njim, krišom se dole protrlja stipsom, da muž ne primeti kako je skoro bila s ljubavnikom; stipsa je tako „stegne”, da muž pomisli da je ona anđeo od žene [Por.]   [Vidi]

1201  daćină  datină  обичај  daćină (mn. dăćiń) [akc. daćină] (i. ž.) — 1. običaj ◊ la nuoĭ ĭe daćina sî puńem pomĭeń la-l muort pĭn la șapće ań dupa muarće — kod nas je običaj da se umrlom stavljaju pomane sve do sedme godine posle smrti [Crn.] 2. navika ◊ așa-ĭ daćina, grĭeu sa đizvață — takva mu je navika, teško će se odučiti ♦ sin. ađet, învăț 3. sudbina ◊ basanka așa ĭ-a fuost daćina, să nu traĭaskă mult — valjda mu je takva bila sudbina, da ne živi dugo ♦ sin. ursă, skrisă, soartă [Por.]   [Vidi]

1186  dadă  dadă  дада  dadă (mn. dađe) [akc. dadă] (i. ž.) — (srod.) (hip.) dada, naziv za stariju sestru ◊ fiva kopil, fiva fată, la suora măĭ batrînă trîabe sî ḑîkă „dadă” — bio dečak, bila devojčica, stariju sestru treba da oslovljava sa „dada” ◊ dada Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — dada Marija je moja starija sestra ♦ (skr.) da ◊ da-Ļena a fuos’ ku doĭ ań măĭ mare đi kît mińe — da(da) Lena je bila dve godine starija od mene ♦ up. nană [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1194  daraśit  dărăcire  гребенање  daraśit (mn. daraśiturĭ) [akc. daraśit] (i. m.) — grebenjanje, češljanje vune grebenom ◊ ĭerĭ tuota ḑîua am fuost la o prĭaćină la daraśit — juče sam celoga dana bila kod jedne prijateljice na češljanju vune [Crn.] ♦ dij. var. dîraśit [Por.] ∞ daraśi  [Vidi]

1203  dauńe  tăun  обад  dauńe (mn. dauń) [akc. dauńe] (i. m.) — (ent.) obad (Tabanus) ◊ la dauńe roșîașće burta kînd sî satură đi sînźiļi alu vakă — obadu pocrveni trbuh kad se napije kravlje krvi [Crn.] ◊ kînd ĭeram pîkurarĭ, źukarĭa mĭ-a fuost vara să prind dauń, șî sî ļi bag paĭu-n kur, șî s-îĭ slubuod sî zbuare — kada sam bio čobanin, omiljena igra leti bila mi je da hvatam obade, da ih nataknem na slamku i da ih pustim da lete [Por.]   [Vidi]

2343  dăparțîme  departare  удаљеност  dăparțîme (mn. dăparțîmĭ) [akc. dăparțîme] (i. ž.) — udaljenost, razdaljina, rastojanje ◊ vrodată a fuost mare dăparțîme întra saće-n Mlaoa — nekada je bila velika udaljenost između sela u Mlavi ♦ var. dăpartare [Mlava] ∞ đipartare  [Vidi]

5788  Drîgoćin  Drăgotin  Драгутин  Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) Dragutin ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florja [Por.] ∞ nume  [Vidi]

1315  duodă  dodă  невеста  duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšte ◊ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) prostak, glupak; neotesanko ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3412  duosńikă  dosnică  досника ?  duosńikă (mn. duosńiśe) [akc. duosńikă] (i. m.) — (bot.) (mag.) „dosnika” ?, šumska biljka sa listovima okrenutim „leđa u leđa” (Carpesium cernuum) ◊ duosńikă, buĭađe padurĭaļnikă ku frunḑă întuarsă ku duosu una kîtra alta, a fuost kunoskută numa lu vrăžîtuorĭ — „dosnika”, šumska biljka sa lišćem okrenutim leđno jedno prema drugom, bila je poznata samo vračarama ◊ vrîžîtuorļi a kreḑut kă așa buĭaḑe, ku frunḑă întuarsă „șăļe-n șăļe” puaće să mîńe rău să-ntuarkă șăļiļi la-l bolnau, șî să-l lasă sînatuos — vračare su verovale da takva biljka, sa lišćem okrenutim „leđa u leđa”, može da natera zlo da okrene leđa bolesniku, i da ga ostavi zdravog [Por.] ∞ duos  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5821  dura  zor  зорт  dura (mn. dure) [akc. dura] (i. ž.) — zort; jurnjava ◊ a veńit suakra șî m-a luvat ku dura la lukru, dakă mis bolnauă đ-abĭa stau în piśuare — došla je svekrva i na zort me je poterala na posao, iako sam bila bolesna da sam jedva stajala na nogama ♦ sin. zuort, vuraĭală [Por.]  [Vidi]

2005  ḑalarĭ  zalari  верижњача  ḑalarĭ (mn. ḑalare) [akc. ḑalarĭ] (i. s.) — verižnjača, prečanica, poprečna motka na kaminu o koju su okačene verige ◊ ḑalarĭu a fuost fakut đin krĭangă đi kuorn, gruasă — verižnjača je bila napravljena od debele drenove grane ◊ đi ḑalarĭ a fuost atîrnaće ḑîaļiļi, kare a putut sî sa skurćaḑă, or sî sa lunźaskă, kît a trîbuit vasu sî fiĭe rîđikat đi la fuok — za verižnjaču su bile okačene verige, koje su mogle da se produžuju ili skraćuju, prema tome koliko je sud morao biti udaljen od vatre [Por.] ♦ sin. ćivigare (Leskovo) [GPek], (Osnić) [Crn.], (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ ḑală  [Vidi]

3102  ḑîsă  zisă  судбина  ḑîsă2 (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. ž.) — (zast.) a. (demon.) sudbina, usud ◊ ḑîsa ĭe sîla-ĭa śe rașîașće suđina uomuluĭ, în śasu nașćiri — usud je ona sila koja određuje čovekovu sudbinu u času rođenja ◊ (u izr.) nu ĭ-a ḑîs sî fiĭe — nije mu suđeno da bude ◊ basanka așa ĭ-a ḑîs — valjda mu je tako suđeno ◊ avut o ḑîsă rîa — imao je zlu sudbinu b. suđena osoba ◊ s-a đisparțît, ĭa basanka n-a fuost ḑîsa luĭ — rastali su se, ona valjda nije bila njegova suđenica ♦ sin. ursă, skrisă [Por.] ∞ ḑîśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1479  đispĭađika  despiedica  откочити  đispĭađika (ĭuo đispĭađik, ĭel đispĭađikă) [akc. đispĭađika] (gl.) — otkočiti, otpustiti kočnicu, skinuti objekat kojim su kola bila zakočena ◊ đispĭađikă karu, kî ažunsărîm la luok bun — otkoči kola, jer smo stigli na ravan put ♦ var. đispiđika [Por.]  [Vidi]

1616  đișkuńa  descuia  откључати  đișkuńa (ĭuo đișkuń, ĭel đișkuńe) [akc. đișkuńa] (gl. p. ref.) — otključati (se); otvoriti vrata koja su bila zatvorena klinom ◊ ku kĭaĭa-sta nu sa puaće đișkuńa ușa — sa ovim ključem ne mogu se otključati vrata ♦ var. đeșkuńa (Tanda), đeșkuĭa (Crnajka) ♦ sin. đișkiđa ♦ supr. înkuńa ♦ / đis/đes + kuń/kuĭ [Por.] ∞ kuń  [Vidi]

4373  fașîĭe  fâșie  трака  fașîĭe (mn. fașîĭ) [akc. fașîĭe] (i. ž.) — traka ◊ ku fașîĭe đe pînḑă a ļegat piśuariļi la kopiĭ miś pănă a fuost în ļagîn, să nu sa strîmbe — platnenom trakom vezivali su noge maloj deci dok su bila u kolevci, da se ne iskrive ◊ (izr.) n-a ĭeșît đin fașîĭe, da a pļekat dupa fĭaće — nije izašao iz pelena, a krenuo po devojke ♦ up. skućik [Por.]  [Vidi]

5720  făinarĭ  făinar  брашнар  făinarĭ (mn.) [akc. făinarĭ] (i. m.) —(zast.) brašnar ◊ făinarĭu la nuoștri aĭ batrîń a fuost o butuarkă adîns taĭată șî ńićeḑată đi țînut fańina — brašnar je kod naših starih bila šupljika posebno isečena i izglačana za držanje brašna [Por.] ∞ fańină  [Vidi]

2397  ferĭastă  ferastră  прозор  ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2306  fi  fi  бити  fi (ĭuo sînt, ĭel ĭe) (gl. n.) — biti, postojati; (skr.) bi ◊ fi śe vrĭeĭ, ama fi uom — budi šta hoćeš, ali budi čovek ◊ va fi, nu va fi — može biti, ili ne biti ◊ ma ginđiĭ ĭuo: śe sî fiĭe akuma, ama takuĭ, nu spusăĭ ńimika — pomislio sam: šta će biti sada, ali zaćutah, ne rekoh ništa ◊ fi-va așa, or nu va fi, nu puot a șći — da li je tako, ili nije tako, ne mogu znati ◊ tu nu vi fi, da ĭuo sînt — ti nećeš biti, a ja jesam ◊ basanka n-a fuost să fiĭe, nuĭe ursat — valjda nije bilo da bude, nije suđeno ◊ nuĭe la kasă, puaće fi dus vrunđeva — nije kod kuće, možda je nekud otišao ◊ va fi veńit kopilu pănă akuma, s-a fi fuost vrunu đ-aĭ batrîń ku ĭel — došlo bi dete do sada, da je neko od starijih bio sa njim ◊ kînd ĭerarăm ćińirĭ, fusăsărăm zburdaț ka ńima pi lume — kad bejasmo mladi, besmo razuzdani ko niko na svetu ♦ var. firĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1276  fifă  nai  панова фрула  fifă (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) fifa, panova frula ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od miline [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vreže (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) biljka od koje su se pravile „fife” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2691  fikat alb  plămîn  плућа  fikat alb (mn. fikaț albĭ) [akc. fikat alb] (i. m.) — (anat.) pluća, bela džigerica ◊ măĭ grĭa buala lu fikaț-ăĭ albĭ a fuost uskatura — najteža plućna bolest bila je sušica [Por.] ∞ fikat  [Vidi]

2268  firoĭkă  firoică  врпца  firoĭkă (mn. firoĭke) [akc. firoĭkă] (i. ž.) — (augm.) vrpca, uzica ◊ firoĭka ĭe ață rasuśită, s-a pus la braśire, dă ĭa a fuost ļegată bripta, kare babiļi a duso-n pungă la braśirĭ, a bripta a fuost kîrśură, șî pusă-n kuorn dă berbĭek — „firojka ” je vrpca od upredenog konca, stavljala se na tkanice, o nju je bila vezana britva, koju su babe držale u kesi, a britva je bila kukasta, i udenuta u ovnujski rog ♦ / fir + -oĭkă [Mlava] ∞ fir  [Vidi]

2456  fuolśa  foltea  трбоња  fuolśa (mn. fuolś) [akc. fuolśa] (i. m.) — (anat.) trbonja, škembonja ◊ đemult rar a fuost fuolśe pin sat, kă s-a lukrat mult, da mînkarĭa a fuost slabă — nekada je bilo malo trbonja po selu, jer se radilo mnogo, a hrana je bila slaba ♦ sin. burća ♦ / (augm.) < fuaļemeh, mešina [Por.] ∞ fuaļe  [Vidi]

2454  furkă đi tuors  Furcă de tors  преслица  furkă đi tuors (mn. furś đi tuors) [akc. furkă đi tuors] (i. ž.) — (tehn.) preslica ◊ furkă đi tuors — (dosl.) „račka za predenje”, preslica ◊ furka đi tuors akuma sa faśe đin blană, da đimult a fuost fakută đintr-o krĭangă înfurkată — preslica se danas izrađuje od daske, a ranije je bila napravljena od račvaste grane [Por.] ∞ furkă  [Vidi]

1970  gavană  găvan  гаванка  gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.]  [Vidi]

3122  gălbinare  gălbinare  жутица  gălbinare (mn. gălbinărĭ) [akc. gălbinare] (i. ž.) — (med.) žutica (Icterus) ◊ gălbinare ĭe buală đi kare la uom măĭ întîń îngalbińiașće albușu uokĭuluĭ — žutica je bolest od koje čoveku najpre požute beonjače [Por.] ∞ galbin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2724  gîlkă  gâlcă  гука  gîlkă (mn. gîlś) [akc. gîlkă] (i. s.) — 1. (med.) a. guka, izraslina na telu ◊ baba a fuost gușată, avut o gîlkă mare la gît — baba je bila gušata, imala je veliku guku na vratu b. upala krajnika ◊ s-a umflat la kopil gîlśiļi — detetu su natekli krajnici 2. (tehn.) a. neravnina, čvor ◊ blana nuĭe đi ńimika, pļină đi gîlś — daska nije ni za šta, puna je neravnina b. mehur ◊ s-a fakut o gîlkă la guma đi ruată, trîabe să-ĭ pun un baĭluog — iskočio mehur na točku bicikla, treba da mu stavim zakrpu ♦ sin. bubă, bĭeșîkă, nuod [Por.] ♦ dij. sin. modîlkă [Zvizd]  [Vidi]

2723  gîlśavituare  gâlceavitoare ?  свадљивица  gîlśavituare (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituare] (i. ž.) — svadljivica, svadljiva ženska osoba, žena koja se često svađa ◊ nu s-a însurat ku ĭa, kă đi mikă a fuost o gîlśavituare ka șî mumî-sa — nije se njome oženio, jer je od malena bila svadljivica kao i njena majka ♦ up. m.r. gîlśavitură [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2641  gîngau  gângav  муцав  gîngau (gîngauă) (mn. gîngavĭ, gîngave) [akc. gîngau] (prid.) — (med.) muțav, koji zamuckuje pri govoru ◊ muoșu a fuost gîngau, kopiĭi ĭa fuost gîngavĭ, da akuma sînt șî ńepuaćiļi tuaće gîngave — stari je bio mucav, deca su mu bila mucava, a sada su mu i sve unuke mucave [Por.] ∞ gîngai  [Vidi]

1533  golîmb  hulub  голуб  golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

2664  grapă  grapă  дрљача  grapă (mn. grăpĭ) [akc. grapă] (i. s.) — (tehn.) drljača ◊ ku grapa s-a grapat luoku dupa arat — drljačom se drljala njiva posle oranja [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3257  guove  govie  млада  guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1738  gužbă  gujbă  гужва  gužbă (mn. gužbĭe) [akc. gužbă] (i. ž.) — gužva, karika, veza od upletenog pruća, lijana, slame i sl. ◊ gužbă ĭe înpļećitură đi kurpiń ku kare s-a ļegat gardu — gužva je upletena lijana kojom su se vezivale ograde ◊ gužba îmļećită đi kurpiń vrodată a fuost un fĭeļ đi proțap, ļegatura întra plugu đi ļiemn șî źugu, kare l-a tras buoĭi — gužva upletena od lijana bila je nekada vrsta rude, veza između drvenoga pluga i jarma, koji su vukli volovi [Por.]  [Vidi]

1548  iskaļi  iscăli  потписати  iskaļi (ĭuo ma iskaļiesk, ĭel sa iskaļiașće) [akc. iskaļi] (gl. p. ref.) — (zast.) potpisati, pismeno potvrditi ♦ var. skr. skaļi ◊ nu șću sî skriu, șî m-am skaļit ku źeĭśtu — ne znam da pišem, pa sam se potpisao prstom ◊ nu iskaļi fiĭe-śe pănă nu śećieșć bińe śi ĭe — ne potpisuj ništa, dok dobro ne pročitaš šta je ◊ l-a prins đi martur, ama ĭel a spus kă nu iskaļiașće ńimika la fața luokuluĭ, pănă nu ažung źindari — uzeo ga je za svedoka, ali on je rekao da ne potpisuje ništa na licu mesta, dok ne stignu žandari ◊ vuorba „iskaļi” șî đe mult a fuost rară, kă aĭ batrîń ńiś n-avut multă trĭabă ku skripsuoriļi — reč „potpisati” je i ranije bila retka, jer stari nisu ni imali mnogo posla sa pisanijama [Por.]   [Vidi]

5936  împiđekat  împiedicat  закочен  împiđekat (împiđekată) (mn. împiđekaț, împiđekaće) [akc. împiđekat] (prid.) — zakočen, sapet ◊ karu ń-a fuost numa împiđekat ku lanțu pista șînă, kă pivă atunśa înga n-am avut — kola su nam bila samo zakočena lancem preko šine, jer ločku tada još nismo imali ◊ kalu împiđekat ku sfuara ļegată la piśuariļi đinainće, nu sa puaće duśa đeparće — konj sapet konopcem, vezanim na prednjim nogama, ne može otići daleko ♦ sin. înpiđekat [Por.] ∞ împiđeka  [Vidi]

5933  împistrit  împistrit  украшен  împistrit (împistrită) (mn. împistriț, împistriće) [akc. împistrit] (prid.) — ukrašen, šaren ◊ kînd a fuost nuauă, kimĭașa a fuost tuată împistrită, ama đi vrĭame a albit la suare — kad je bila nova, košuljma je bila sva ukrašena, ali je vremenom izbledela na suncu ♦ var. înpistrit [Por.] ∞ împistri  [Vidi]

4491  împĭetrit  împetrit  окамењен  împĭetrit (împĭetrită) (mn. împĭetriț, împĭetriće) [akc. împĭetrit] (prid.) — okamenjen, stvrdnut ◊ n-a putut lumĭa să are, atîta a fuost pomîntu împĭetrit — nisu mogli ljudi da oru, toliko je zemlja bila stvrdnuta ♦ var. înpĭetrit [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

6184  îngreonat  îngreunat  отеžан  îngreonat (îngreonată) (mn. îngreonaț, îngreonaće) [akc. îngreonat] (prid.) — otežan, opterećen ◊ sa miră tuoț kum ĭel va puća trai, îngreonat ku atîta pakat — svi se čude kako on može živeti, opterećen sa tolikim grehom ◊ dakă trasta ku buobe n-a fuost grĭa, dukindo în șîaļe pănă la muară, ĭa tare mi sa îngreonat — iako torba sa zrnevljem nije bila teška, noseći je na leđima do vodenice, ona mi je jako otežala ♦ var. îngreunat [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

4603  însamnat  însemnat  означен  însamnat (însamnată) (mn. însamnaț, însamnaće) [akc. însamnat] (prid.) — označen, obeležen ◊ ginđind kă la luok însamnat ku kruśiță ĭastă bań îngropaț, s-a frînt sapînd în pĭatră guală — misleći da na mestu označenom krstićem ima zakopanog blaga, polomili se kopajući u golom kamenu ◊ kînd a fuost fată mare s-a țînut ku uamiń însuraț, ș-a ramas în sat pănă la muarće însamnată ka kurveșćina — kad je bila devojka, išla je sa oženjenim muškarcima, pa je u selu ostala do smrti obeležena kao kurveština [Por.] ∞ sămn   [Vidi]

4031  kalțuoń  colţun  калчина  kalțuoń (mn. kalțuańe) [akc. kalțuoń] (i. s.) — kalčina ◊ kalțuoń ĭе un fĭeļ đi śarap fakut đin śuarik, kare a-nkalțat muĭeriļi pănă nu s-a skuos śarapi — kalčina je vrsta čarape od sukna, koje su žene obuvale pre nego što su se pojavile čarape ◊ kalțuońu muĭeriļi a-nkalțat pista śuarik — kalčinu su žene obuvale preko suknene dokolenice ◊ kalțuońu ku śuariku avut kruoĭ într-un fĭeļ, numa śe kalțuońu a fuost măĭ skurt — kalčina i dokolenica imale su isti kroj, samo što je kalčina bila kraća [Por.] ∞ înkalța  [Vidi]

36  karabă  carabă  гајде  karabă (mn. karăbĭ) [akc. karabă] (i. ž.) — 1. (u jednini) pisak, frulica na gajdama 2. (u mn.) gajde, narodni muzički instrument ◊ moșu Pîătru kîntă-n karabă — čiča Petar svira u gajde [Por.] ∞ śimpuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3492  karare  cărare  стаза  karare1 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — (zast.) staza, puteljak ◊ întra koļibiļi luor la munće a fuost o karare, a mĭers pin padure đasă, akuma a-nkiso dudău, kă nuĭe ńima să trĭakă pi ĭa — između njihovih koliba u planinii bila je jedna staza, vodila je kroz gustu šumu, sada je zarasla u korov, jer nema nikoga da njome prolazi ◊ tuată kararĭa ĭe drum đirĭept — svaka staza je prečica ♦ var. kalare ♦ sin. poćakă [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3680  kaśulă  căciulă  шубара  kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.]   [Vidi]

3702  katușă  cătușă  клапуша  katușă (mn. katuș) [akc. katușă] (i. ž.) — klapuša, držač jarma ◊ katușa ĭe un parśel đi fĭer înstrînbat, prins đi vîru lu proțapu karuluĭ or alu tînžală, kare țîńe źugu — klapuša je iskrivljeni komad metala, pričvršćen za vrh kolske rude ili potegljice, koji drži jaram [GPek] ◊ katușa đe bîtrîńață a fuost fakută đi ļiemn, șî prinsă đe proțap k-o tăńikĭauă đi fĭer — starinska klapuša bila je izrađena od drveta, i pričvršćena za rudu metalnim prstenom (Tanda) ◊ abĭa sa țîńe minće kă vrodată în luok đi katușă a fuost o gužbă đi kurpiń, or đi ćiĭ — jedva se pamti da je nekad, umesto klapuše, bila gužva od lijana ili like (Rudna Glava) ♦ up. tînžală, źug [Por.] ∞ kar  [Vidi]

3573  kińežîĭe  cnezie  кнежина  kińežîĭe (mn. kińežîĭ) [akc. kińežîĭe] (i. s.) — (zast.) knežina ◊ kińežîĭa a fuost țînutu kińezuluĭ, unđe ĭel a domńit — knežina je bila kneževa oblast, u kojoj je on gospodario [Por.] ∞ kińez  [Vidi]

38  kîrabuoĭ  caraboia  карабоја  kîrabuoĭ (mn. kîrabuаĭe) [akc. kîrabuoĭ] (i. m.) — (color) zelena galica; sastojak koji se dodaje crnoj boji za tekstil da bi boja bila postojana ◊ fara kîrabuoĭ śuariku al śerńit n-a putut sî țînă ńegriala — bez zelene galice, platno ofarbani u crno nije bilo postojano ♦ / < (tur.) kara boya „crna boja” ♦ up. śerńaļe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3100  kîrîmidariĭe  cărămidărie  ћерамидарница  kîrîmidariĭe (mn. kîrîmidariĭ) [akc. kîrîmidariĭe] (i. ž.) — 1. ćeramidarnica ◊ kîrîmidariĭa ĭe luoku unđe kîrîmidari a fakut la kîramiḑ đi astrukat koļibiļi — ćeramidarnica je mesto gde su ćeramidari izrađivali ćeramide za pokrivanje koliba 2. (top) zvano mesto ◊ în Arnagalua, în aritu Beglukuluĭ, ĭastă luok Kîrîmidariĭe, unđe vro śinḑăś đi ań în urmă, a fuost kîrîmidariĭa lu vrun Piroćan — u Rudnoj Glavi, na području Begluka, ima zvano mesto Karamidarija, gde je pre pedesetak godina bila ćeramidarnica nekog Piroćanca [Por.] ∞ kîramidă  [Vidi]

2859  kîrļig  cârlig  кука  kîrļig (mn. kîrļiźe) [akc. kîrļig] (i. s.) — kuka ◊ kîrļigu ĭe kuń ku vîru strîmbat — kuka je klin za savijenim vrhom ◊ kîrļig în parĭaće, đi atîrnat đituaće — kuka na zidu, za kačenje svačega ◊ kîrļig la ćuakă đi rîḑîmat — kuka na štapu za poštapanje ◊ kîńiļi đi fuame s-a fakut kîrļig — pas se od gladi savio k’o šipka ◊ măĭ kunoskut kîrļig a fuost aăla đi skuos la paĭe — najpoznatija kuka bila je ona za izvlačenje slame ♦ sin. kukă, kîrļuomb, kîrļuonț [Por.]  [Vidi]

3729  kîsîtorit  căsătorit  ожењен  kîsîtorit (kîsîtorită) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) ◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razveli 2. nastanjen, naseljen ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustela ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă   [Vidi]

1707  kîtaramă  cataramă  копча  kîtaramă (mn. kîtaramĭе) [akc. kîtaramă] (i. ž.) — kopča, spojnica ◊ kîtarama-sta nuĭe đi ńimika, n-a țînut duauă ḑîļe, șî s-a rupt — ova kopča nije ni za šta, nije držala dva dana pa se pokidala ◊ kîtarama sa puńe đarîndu unđe sa înkĭaptură śeva — kopča se stavlja svuda gde se nešto zakopčava ◊ đemult lumĭa n-a șćut đi kîtaramă, sa-nćins ku brăśinarĭ — nekada ljudi nisu znači za kopče, opasivali su se učkurom ◊ unđe ĭe akuma kîtarama, vrodată a fuost tuaka — gde je sada kopča, nekada je bila toka (Tanda) [Por.   [Vidi]

6373  kîzańiĭe  ?  казаница  kîzańiĭe (mn. kîzańiĭ) (i. ž.) — kazanica ◊ kîzańiĭa a fuost pi la gîzdoćiń konak în aritu kăşî, unđe s-a ţînut kăḑîļi ku komînă, ku kazanu kînd kazańiļi a fuost zîđiće — kazanica je bila zgrada u dvorištu bogataških kuća, u kojoj su se čuvale kace sa kominom, i sa kazanom u vreme kad je kazan bio zidan [Por.] ∞ kazan  [Vidi]

4297  kluoță  cloţă  квочка  kluoță (mn. kluoț) [akc. kluoță] (i. ž.) — (ornit.) kvočka ◊ kluoța ĭe gaină kare șîađe pi uauă sî sa skuată puĭi — kvočka je kokoška koja leži na jajima da se izlegnu pilići ◊ kluoța klośiașće pi uauă — kvočka leži na jajima ◊ supt kluoța sa pun trisprîăśe or śinsprîaśe uauă, dupa kît ĭe gaina đi mare — pod kvočku se stavlja trinaest ili petnaest jaja, prema tome koliko je kokoška velika ◊ kluoța a skuos numa śinś puĭ, ḑîaśe uauă a fuost klośiturĭ — kvočka je izlegla samo pet pilića, deset jaja su bila mućak ◊ kînd la gaină iĭ vińe vrĭamĭa să kadă kluoță, ĭa kļuompîńe pin traușă în tuaće părțîļi — kad kokoški dođe vreme da se nasadi, ona se raskvoca po dvorištu na sve strane [Por.]   [Vidi]

5991  kolomaz  unsură  коломаст  kolomaz [akc. kolomaz] (i. m.) — (tehn.) kolomast ◊ kolomazu a fuost unsură gruasă ku kare s-a mînžît uosîĭļi la karu đi buoĭ — kolomast je bila gusta mast kojom su se podmazivale osovine volovskih kola ◊ kolomazu s-a kumparat pi la bîlśurĭ — kolomast se kupovala na vašarima [Por.] ∞ unsură  [Vidi]

3055  koļibă  colibă  колиба  koļibă1 (mn. koļibĭ) [akc. koļibă] (i. ž.) — koliba ◊ koļiba a fuost kasă pruastă, măĭ đes đi bîrńe, ļipită ku morśilă — koliba je bila prosta kuća, najčešće od brvana, oblepljena blatom ◊ koļibĭ avut lumĭa kare a trait pi śuoś — kolibe su imali ljudi koji su živeli po brdima ◊ kare avut moșîĭe șî-n sat șî la munće, în sat avut kasă, da la munće koļibă — ko je imao imanje i u selu i na planini, u selu je imao kuću a na planini kolibu ◊ koļiba avut doa odăĭ: oźak șî suobă — koliba je imala dve prostorije: odžak i sobu [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3050  kovată  covată  ковата  kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — kovata 1. tikva, zdela od bundevine kore ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — kovata je sud od bundevine kore [Por.] 2. naćve za mešenje testa ◊ turta să plumađeașće în kovată — projara se mesi u naćvama (Rečica, Požarevac) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3363  kuaśe  coace  пећи  kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.]   [Vidi]

4230  kukiță  ţiţeică  љуљашка  kukiță (mn. kukiț) [akc. kukiță] (i. ž.) — ljuljaška ◊ kukița a fuost un fĭeļ đi žukariĭe, đi kopiĭ da șă đi baĭeț ku fĭaće marĭ — ljuljaška je bila vrsta zabave za decu, ali i za mladiće i devojke ◊ sa puvestîașće kă vrodată a fuost o ḑî adînsă în kapu primovĭeri, kînd s-a fakut kukița șî s-a ļiganat ćińerișu kî ĭe bun đi birekĭet — priča se da je nekad bio poseban dan na početku proleća, kad se pravila ljuljaška i ljuljala se omladina za dobar rod u polju [Por.] ♦ var. kukă (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. țițăĭkă, dădăuș (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukă  [Vidi]

2955  kuopil  copil  копиле  kuopil (mn. kuopiļ) [akc. kuopil] (i. m.) — kopile, vanbračno dete ◊ a fakut un kopil đi kuopil, n-a fuost kununată — rodila je jedno dete kopile, nije bila venčana ◊ (folk.) kopil đin fluorĭ — (dosl.) dete iz cveća; kopile ♦ var. kopiļak [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

5736  laĭe  laie  црн  laĭe [akc. laĭe] (prid.) (nepr.) — (color) (zast.) crn ◊ în turmă a fuost numa o uaĭe laĭe, alalće tuaće albe — u stadu je sam jedna ovca bila crna, sve ostale su bile bele ♦ sup. alb, băl [Por.]  [Vidi]

4720  luśafur  luceafăr  сјајница  luśafur (mn. luśafurĭ) [akc. luśafur] (i. m.) — (astr.) sjajnica, sjajna zvezda ◊ la tuota staua pi śĭerĭ kare a fuost măĭ luśituare đikît alalće, aĭ batrîń ĭ-a ḑiś luśafur — svaku zvezdu na nebu, koja je bila sjajnija od ostalih, stari su zvali ’sjajnica’ ◊ aĭ batrîń a kunoskut mulț luśafurĭ: đi sară, đi zuorĭ, đi đimińață, đi ḑîuă, porkarĭeț, șî alțî — stari su poznavali mnogo ’sjajnica’: Večernaču, Zornjaču, Danicu, Svinjaricu, i druge ♦ var. luśafîr ♦ up. Luśafur đi sară, Luśafur đi ḑîuă, Luśafuru al porśesk [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

5744  ļigatuare  legătore ?  везачица  ļigatuare (mn. ļigatuorĭ) [akc. ļigatuare] (i. ž.) — (tehn.) vezačica ◊ ļigatuarĭa a fuost o mîkarauă adîns fakută đi ļegat la snuopĭ — vezačica je bila naprava specijalno urađena za vezivanje snopova ◊ uńi ļigatuarĭa fakut đi ļemn, da uńi đi țăvĭ đi fĭer — neki su vezačicu pravili od drveta, a neki od metanih cevi [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

4331  ļigatură  ligatură  веза  ļigatură (mn. ļigaturĭ) [akc. ļigatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) veza između dva elementa ◊ a fakut ļigatură đi ćiĭ, șî ku ĭa a ļegat snuopi đi grîu — pravili su vezu od like, i njome su vezivali snopove žita ◊ kîńi a ļegat sara ku lanțu, fakuț đi țîgań, kă aĭa a fuost ļigatură țapînă — pse su uveče vezivali lancem, koji su pravili Cigani, jer je to bila najjača veza 2. povez, bošča ◊ baba a pitulat bańi într-o ļigatură đi kîrpă batrînă, ama kopiĭi a gasît șî ĭ-a luvat — baba je krila novac u jednom povezu od stare marame, ali su ga deca našla i uzela 3. (soc.) (ret.) odnos, veza među ljidima ◊ ĭa s-a źurat în kopiĭ kă întra iĭ n-a fuost ńiś o ļigatură — ona se zaklela u decu da među njima nije bilo nikakve veze [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

5331  maĭkă  maică  свекрва  maĭkă [akc. maĭkă] (i. ž.) — (srod.) svekrva ◊ maĭka mĭ-a fuost muĭare rîa, n-am putut ńiśkînd să ma ogođesk ku ĭa — svekrva mi je bila zla žena, nisam mogla nikad da se složim sa njom ◊ (u izr.) taĭkă șî maĭkă — svekar i svekrva ◊ ku maĭkî-sa nu s-a ogođit, da ku taĭkî-su s-a ogođi tare bińe — sa svekrvom se nije slagala, a sa svekrom se slagala jako dobro ♦ (hip.) maĭa ♦ up. mumă ♦ sin. suakră [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3589  masură  măsură  мера  masură (mn. masurĭ) [akc. masură] (i. ž.) — mera, veličina određena u nekoj mernoj jedinici ◊ masura đi lapće la baśiĭe a fuost vadra șî okaua — mera za mleko na bačiji bila je vedrica ◊ (u izr.) la masură — po meri; na broju [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

4201  mîndru  mândru  дивно  mîndru (mîndră) (mn. mîndri, mîndre) [akc. mîndru] (prid.) — divno, krasno ◊ muma a țasut mîndre đi păturĭ, ama la kopiĭi n-a fuost pi vuoĭe să ļi pazîaskă — majka je tkala divne ćilimove, ali deca nisu bila voljna da ih sačuvaju ◊ fata mare are mîndru đi baĭat — devojka ima divnog momka ♦ sin. frumuos [Por.]  [Vidi]

500  Muoșu Kraśun  Moș Crăciun  Старац Крачун  Muoșu Kraśun [akc. Muoșu Kraśun] (i. m.) — (mitol.) Starac Kračun („Božić”), mitološko biće iz božićnog ciklusa običaja i verovanja ◊ Muoșu Kraśun a fuost vrun muoș rău, đi kare sa puvestîașće kă a taĭat mîńiļi lu baba luĭ în ḑîua lu Kraśun, pintru kă nu ĭ-a dat ĭut đi mînkare — Starac Kračun je bio neki zli starac, koji je na dan Božića isekao ruke svojoj babi, zato što mu nije brzo postavila ručak [Por.] ∞ Kraśun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5020  mușmulă  mușmulă  мушмула  mușmulă (mn. mușmuļe) [akc. mușmulă] (i. ž.) — (bot.) mušmula ◊ mușmula ĭe puama lu mușmulă, kare fuost mare dulśață đi kopiĭ pista ĭarnă — mušmula je plod mušmule, koja je bila velika poslastica za decu preko zime [Por.]  [Vidi]

5672  namuol  nămol  муљ  namuol (mn. namuolurĭ) [akc. namuol] (i. s.) — mulj ◊ dupa pluaĭe, adus ogașu namuol ku kare ń-a umplut bașćaua ś-a fuost la marźina ogașuluĭ — posle kiše naneo je potok mulj kojim nam je napunio baštu što je bila na obali potoka ♦ sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

4778  nămĭețît  nămețît  завејан  nămĭețît (nămĭețîtă) (mn. nămĭețîț, nămĭețîće) [akc. nămĭețît] (prid.) — zavejan ◊ într-o ĭarnă, atîta a ńins ḑîua-nuapća, đe șî koļiba ń-a fuost nămĭețîtă pănă-n kuoș — jedne zime, toliko je padao sneg dan-noć, da je i koliba bila zavejana sve do dimnjaka [Por.] ∞ namĭaće  [Vidi]

6105  ńigustoriĭe  negustorie  трговина  ńigustoriĭe (mn. ńigustoriĭ) [akc. ńigustoriĭe] (i. ž.) — trgovina ◊ Țînțari a fuost kuprinș ku ńigustoriĭa: đi la nuoĭ a kumparat marfă ĭepćină, ș-a provinduto în orașă unđe ĭa a fuost skumpă — Cincari su se bavili trgovinom: kod nas su kopovali jeftinu robu, i preprodavali je u varošima gde je ona bila skupa [Por.] ∞ ńigustuorĭ  [Vidi]

2504  oćităloaĭkă  dăscăliță  учитељица  oćităloaĭkă (mn. oćităloĭś) [akc. oćităloaĭkă] (i. ž.) — učiteljica ◊ pră mińe la șkuală m-anvațat oćităloaĭka, da pră muoșu mĭeu oćităl — mene je u školi učila učiteljica, a moga čiču učitelj ♦ var. oćitoloaĭkă, oćitol [Mlava] ♦ dij. sin. daskîl [Por.] ∞ șkuală  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3059  okituare  ochitoare  осматрачница  okituare (mn. okituorĭ) [akc. okituare] (i. ž.) — (zast.) osmatračnica, stražara ◊ dă vreamĭa dă turś a fuost okituare la măĭ mulće luokurĭ pră lîngă Rănovăț — za vreme Turaka bilo je vriše osmatraćnica oko Ranovca ◊ luoku unđ-a fuost o okituare în aritu Rănovăluĭ, a probućeḑato bugarĭi în rato-l dă-ntîń în Karaulă — mesto gde je bila jedna osmatračnica u okolini Ranovca, Bugari su u Prvom svestkom ratu prekrstili u Karaulu ◊ uom kare a fuost pus dă okituorĭ, a fuost aļes adîns — čovek koji je bio postavljen za osmatrača, bio je posebno biran ◊ okituarĭa a fuost tămîńată în vîru lu vrun ļemn înalt — osmatračnica je bila uređena na vrhu nekog visokog drveta [Mlava] ∞ uokĭ  [Vidi]

5158  paftă  pafta  пафта  paftă (mn. pafće) [akc. paftă] (i. ž.) — (izob.) pafta, metalna kopča ◊ pafta a fuost un fĭeļ đi kîtaramă la brîu lu puortu muĭerĭesk — pafta je bila vrsa kopče na pojasu ženske nošnje ♦ sin. tuakă, poptală [Por.]   [Vidi]

3955  parĭare  părere  пажња  parĭare (mn. parărĭ) [akc. parĭare] (i. ž.) — (zast.) 1. pažnja ◊ pin padure sa mĭarźe ku parĭare mare — kroz šumu se ide sa velikom pažnjom 2. žalost ◊ mare parĭare a fuist kînd auḑît k-a perit uom ćinîr — velika žalost je bila kad se čulo da je poginuo mlad čovek [Por.] ∞ parĭa  [Vidi]

5364  pićik  pitic  патуљак  pićik (mn. pićiț) [akc. pićik] (i. m.) — (anat.) patuljak ◊ a puvestît aĭ batrîń kă în vrĭamĭa đi rimļeń în rudńiśe a lukrat numa pićițî, kă uoknă rimļeńilor a fuost mikă — pričali su stari da su u vreme Rimljana u rudnicima radili samo patuljci, jer su rimska okna bila mala [Por.]   [Vidi]

5261  pipćena  pieptăna  чешљати  pipćena (ĭuo pĭapćin, ĭel pĭapćină) [akc. pipćena] (gl. p. ref.) — češljati ◊ lu fată ĭ-a fuost tare drag să pĭapćińe papușa, dakă păru papușî a fuost đi kîlț — devojčica je mnogo volela da češlja lutku, iako je lutkina kosa bila od kučine [Por.]  [Vidi]

5262  pipćenat  pieptănat  очешљан  pipćenat2 (pipćenată) (mn. pipćenaț, pipćenaće) [akc. pipćenat] (prid.) — očešljan ◊ în tođeuna a fuost frumuos pipćenată — uvek je bila lepo očešljana ♦ supr. ńipipćenat [Por.] ∞ pipćena  [Vidi]

5955  pîlariĭe  pălărie  шешир  pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.]  [Vidi]

2680  pîrpak  pălpag  полуга  pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.]   [Vidi]

2221  pîrporiță  pârpăriţă  паприца  pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

23  pîtpalak  pitpalac  препелица  pîtpalak1 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) (onomat.) prepelica (Coturnix communis) ◊ pîtpalaku fuźe pin ļivađe, n-o-l prinḑ fara pușkă — prepelica beži po livadi, ne možeš je uloviti bez puške [GPek] ◊ pîtpalaku ĭe o pasîrĭe mikă, sa kuĭbarĭaḑă prăn ļiveḑ — prepelica je mala ptica, gnezdi se po livadama (Boljetin) ◊ đemult s-a adunat uauļi lu pîtpalak, a fuost ļak đi ńiskaĭ buaļe kopilarĭeșć — nekad su se skupljala prepeličina jaja, bila su lek za neke dečje bolesti (Tanda) ♦ sin. potrńiśe [Por.] ♦ dij. var. piptălakă (Mala Kamenica) [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

600  pĭaļe  piele  кожа  pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5285  pĭarsîk  persic  бресква, дрво  pĭarsîk (mn. pĭarsîś) [akc. pĭarsîk] (i. m.) — (bot.) breskva, drvo; šeftelija (Prunus persica) ◊ pĭarsîku al batrîn a fuost ļemn slab, mik, supțîre, dakă n-avut rîveńală đestulă, ĭut s-a uskat — naša stara breskva bila je slabo drvo, nisko, tanko, ako nije imalo dovoljno vlage, brzo se sušilo [Por.]  [Vidi]

4229  ponou  ponov  берићет  ponou2 (mn. ponoave) [akc. ponou] (i. s.) — (agr.) (zast.) berićet, rod; prinos; prihod; korist ◊ anu a fuost săkuos, șî a dat slab ponou — godina je bila sušna, i dala je slab rod ◊ lukru fara ponou — rad bez koristi ♦ sin. birekĭet [GPek]  [Vidi]

4889  popik  titirez  чигра  popik2 (mn. popiśe) [akc. popik] (i. s.) — čigra ◊ popiku a fost žukariĭa kopiĭilor ku drag, în vremĭa a mĭa — čigra je bila omiljena dečja igra u moje vreme ◊ am avut bič, și ku biču bačam popiku, mînam popiku să-nvirćaskă — imali smo bič, i bičem smo udarali čigru, terali je da se vrti ◊ un kopil numără pănă kît mĭarğe popiku, ș-așa să veđe kare ĭeste măĭ bun — jedan dečka broji dok se čigra vrti, i tako se vidi ko je najbolji [Dun.] ♦ dij. sin. purik [Por.]  [Vidi]

4458  priskopală  prișcopală  пуцаљка  priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.]   [Vidi]

5893  propuadă  broboadă  забрадача  propuadă (mn. propuađe) [akc. propuadă] — 1. zabradača, zabratka ◊ propuada a fuost o pînḑă-n gustă șî lunguĭată, lupadată pista śapsă șî pļećirĭ șî ļegată supt barbă — zabradača je bila usko i dugo platno, prebačeno preko čepeca i pletera, i vezano ispod brade 2. marama ◊ propuada ĭe în Mlaua kîrpă în patru kuolțurĭ, ku kare muĭeriļi sa-npurpađesk — propoda je u Mlavi naziv za četvrtastu maramu kojom se žene zabrađuju 3. prevez ◊ propuadă s-a ḑîs la un peșkirĭel în triĭ kuornurĭ la vîr, kare a dus guovĭa la nuntă, slubaḑît pista frunće pănă la nas, să nu-ĭ sa vadă uoki — prevez je bio trouglasti peškirić koji je mlada nosila na svadbi, spuštenog preko čela do nosa, da joj se oči ne vide ♦ sin. popuon [Por.]  [Vidi]

5283  puțînataće  puținătate  немаштина  puțînataće (mn. puțînatăț) [akc. puțînataće] (i. ž.) — (zast.) nemaština ◊ ńimik n-avut, a fuost mare puțînataće — ništa nisu imali, bila je velika nemaština ♦ sin. ńistoțală, sîraśiĭe [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

5087  pungă  pungă  кеса  pungă (mn. punź) [akc. pungă] (i. ž.) — kesa, torbica za nošenje novca ◊ pungă a fuost kesauă în kare s-a purtat bańi, înfimtă dupa brîu — kesa je bila torbica u kojoj se nosio novac, zadenuta za pojasom ◊ la gîzdoćiń punga a fuost pļină đi bań — kod bogataša kesa je bila puna novca ♦ sin. kĭes, kĭesauă [Por.]  [Vidi]

5273  puod  pod  таван  puod2 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) tavan, plafon ◊ kare n-a vut ambarĭ, a țînut kukuruḑu pi puod — ko nije imao ambar, držao je kukuruz na tavanu ◊ la puod a fuost atîrnaće doă pražîń pista kare s-a țînut țuaļiļi đi skimbat — o plafon su bile okačene dve motke, preko kojih je bila prebačena nova odeća [Por.]  [Vidi]

5565  puort  port  ношња  puort (mn. puorturĭ) [akc. puort] (i. s.) — nošnja, svečana odeća ◊ puortu barbațăsk alu rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskut măĭ pult pi kaśulă mare, kare a purtato șî ĭarna șî vara — muška nošnja starih Vlaha bila je poznata po velikoj šubari, koju su nosili i zimi i leti ◊ puort muĭerĭesk — ženska nošnja ◊ puort rumîńesk — vlaška nošnja [Por.] ∞ purta  [Vidi]

5333  putuare  putoare  ленчуга  putuare2 (mn. putuorĭ) [akc. putuare] (i. ž.) — (zast.) lenčuga, lenština, lenj čovek ◊ ĭ-a spus lumĭa frumos să nu sa mariće dupa putuarĭa-ĭa đi baĭat, kă o să muară đe fuame — lepo su joj govorili ljudi da se ne udaje za tu lenštinu od momka, jer će umreti od gladi ◊ la rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskută povasta li vro Mariĭe Puturuasă — kod starih Vlaha bila je popularna priča o nekoj Mariji Lenjivici ♦ sin. ļenuos, žîguare [Por.]  [Vidi]

5813  ras  ras  обријан  ras2 (rasă) (mn. raș, rasă) (prid.) — 1. obrijan ◊ tuot barbatu kare nu duśe barbă, kînd ĭasă-n lume trăbe să fiĭe ras — svaki muškarac koji ne nosi bradu, kad izlazi u svet treba da bude obrijan 2. (o koži) odran ◊ pĭaļa rasă a fuost înćinsă pi gard sî sa ușće, ama ažunso kîńi ș-a rupto tuată — odrana kože je bila raširena na ogradi da se sušu, ali su je dohvatili psi i svu rastrgli ♦ supr. ńiras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

5019  raskuoļ  crivală  рачва ?  raskuoļ (mn. raskuaļe) [akc. raskuoļ] (i. s.) — (zast.) račva za krupicu ◊ raskuoļ ĭe o furkă đi ļemn ku tri-patru kuarńe la vîr — račva za krupicu je grana drveta sa tri-četiri roga na vrhu ◊ raskuoļu a fuost sapat în strungă, da-n furśiļi la vîr a fuost înțapat krușîțu đi sare — račva za krupicu bila jer ukopana u toru, a u raklje na vrhu bila je uglavljena krupica soli ◊ stapîn kare avut stînă măĭ mare, avut în strungă kîći doă-triĭ raskuaļe — domaćin koji je imao veliko stado, imao je u toru dve-tri račve sa krupicom ♦ sin. furkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. źamîńă (Jasikovo) [GPek] ♦ up. krușăț  [Vidi]

1788  rastău  răsteu  палица  rastău (mn. rastîaĭe) [akc. rastău] (i. s.) — palica, drveni ili metalni štap kojim se zatvara jaram prilikom prezanja grla ♦ var. rastîău ◊ rastău đimult a fuost fakut đin bît đi ļiemn — palica je nekada bila izrađena od drvenog štapa ◊ la źug ĭastă duauă rastîaĭe, la tuata parća kîći unu — na jarmu ima dve palice, sa svake strane po jedna [Por.] ♦ dij. var. răsťiu [Kmp.] ∞ źug  [Vidi]

2092  ropan  ropan  подбел велики  ropan (mn. ropań) [akc. ropan] (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — od podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.]  [Vidi]

3485  ruabă  roabă  колица  ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.]   [Vidi]

5775  rupt  rupt  исцепан  rupt (ruptă) (mn. rupț, rupće) [akc. rupt] (prid.) — iscepan, pocepan, iskidan, pokidan; prekinut ◊ țuaļiļi pi ĭa a fuost tuaće rupće — odeća na njoj bila je sva pocepana ◊ tatî-su ĭ-a rupt kărțîļi șkolarĭeșć, ș-a-nvăluĭit tutun î-ńaļe — otac joj je cepao školske knjige i u njih uvijao duvan ◊ (izr.) ku ruptu — nasilno ◊ (izr.) fuźe đi rupe — beži, pa cepa ◊ (izr.) kînd lumĭa mĭarźe în gramadă, fara rînd, sa ḑîśe kă mĭerg rupt ńiproažuns — kad ljudi idu u grupi, bez reda, kaže se da idu u neredu ◊ s-a rupe ku lukru — kida se od posla [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

4427  sakară  secară  раж  sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.]   [Vidi]

4665  sarut  sărut  пољубац  sarut (mn. săruturĭ) [akc. sarut] (i. s.) — poljubac ◊ kată baĭatu, saraku, đi la fată numa un sarut, ama ĭa fu tare đi kap, șî nu ĭ-a dat — tražio je momak, siroma, od devojke samo jedan poljubac, ali je ona bila tvrdoglava, i nije mu dala ♦ sin. pup, țuk [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

3705  saźată  săgeată  стрела  saźată (mn. saźeț) [akc. saźată] (i. ž.) — strela ◊ saźata a fuost arma vînatorilor, fakută đintr-un bît ku vîr đi fĭer askuțît, kare s-a arunkat đin ark — strela je bila lovačko oružje, napravljena od jednog štapa sa oštrim metalnim vrhom, koja se izbacivala iz luka ◊ ĭut ka saźata — brz kao strela ♦ up. ark [Por.]  [Vidi]

3357  săčerar  săcerar ?  српарник  săčerar (mn. săčerarĭ) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) srparnik, nosač srpova ◊ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosi ◊ în săčerar s-a țînut săčerli — u srparniku su se držali srpovi ◊ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramena ◊ kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatke [Tim.] ∞ sîśarat  [Vidi]

3894  sămikariță  sămicariţă ?  покућарица  sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarka ◊ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robu ◊ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vunu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nas ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.]  [Vidi]

4666  sărutat  sărutat  љубљен  sărutat2 (sărutată) (mn. sărutaț, sărutaće) [akc. sărutat] (prid.) — ljubljen, poljubljen, izljubljen ◊ fata a trait în padure, n-a fuost sărutată pănă nu s-a gasît ku ĭel — devojka je živela u šumu, nije bila ljubljena dok se nije našla s njim ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

4208  sigurațiĭe  siguranţie  сигурација  sigurațiĭe (mn. sigurățîĭ) [akc. sigurațiĭe] (i. ž.) — siguracija, sigurnost; bezbednost ◊ nu s-a prins la lukru în rudńik, kă pin uokńe n-a fuost ńiś o sigurațiĭe — nije se zaposlio u rudniku, jer u oknima nije bila nikakva sigurnost ◊ mare sigurațiĭe ĭeș tu! — velika si ti siguracija! [Por.] ∞ sigurat   [Vidi]

3982  sîmbriĭe  simbrie  плата  sîmbriĭe (mn. sîmbriĭ) [akc. sîmbriĭe] (i. ž.) — (izob.) plata, naknada za služenje ◊ sîmbriĭa a fuost plata kare s-a dat la sluź kînd s-a đizļegat la Sîmĭedru — „simbrija” je bila naknada koja se davala slugama kada su otpuštani na Mitrovdan ◊ đi sîmbriĭe s-a tokmit sluga ku stapînu la Sînźuorḑ, da a kîpatato la Sîmĭedru — o naknadi sluga se pogađao sa gazdom na Đurđevdan, a dobijao je na Mitrovdan [Por.]  [Vidi]

4695  sîn  sân  недра  sîn (mn. sînurĭ) (i. s.) — nedra ◊ sîn ĭe parća kimĭeșî kare astrukă pĭeptu șî burta — nedra su deo košulje koji pokriva grudi i stomak ◊ mama a fakut pi tata la luok, șî pănă la koļibă l-a dus în sîn — baba je moga oca rodila na njivi, i do kuće ga je nosila u nedrima ◊ sînu kimĭeșî đi bîtrîńață a fuost larg, șî la muĭerĭ askultat ka trastă — nedra starinske košulje bila su široka, i ženama su često služila kao torba [Por.]  [Vidi]

3072  skamn  scamn  хоклица  skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4588  skîrțaĭkă  skârțâitoare  чегртаљка  skîrțaĭkă (mn. skîrțăĭś) [akc. skîrțaĭkă] (i. ž.) — čegrtaljka ◊ skîrțaĭka a fuost žukariĭa kopiĭiluor đi ļemn, avut o roćiță ku đinț kare s-a-nvrćit, ș-atîrnat un ļimburuș đi blanuță supțîre — čegrtaljka je bila dečja drvena igračka, imala je nazubljeni točkić koji se okretao i kačio drveni jezičak ♦ sin. tărătoare [Por.] ∞ skîrț   [Vidi]

4452  skobituare  scobitoare  чачкалица  skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4755  soldațîĭe  soldăție  војска  soldațîĭe (mn. soldațîĭ) [akc. soldațîĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska, soldateska; vojni rok ◊ vuorba soldațîĭe la nuoĭ a fuost kunoskută numa pin kînćiśe lu lîutarĭ batrîń — reč soldateska je kod nas bila poznata samo kroz pesme starih lautara ♦ sin. armată, kîtańiĭe [Por.] ∞ soldat  [Vidi]

4619  soriță  soriță  заова  soriță (mn. soriță) [akc. soriță] (i. ž.) — (demin.)(hip.)(srod.) zaova ◊ soriță ĭ-a ḑîs nora la suora barbatuluĭ, dakă a fuost măĭ mikă đikît ĭa — soricom je snaja zvala zaovu, ako je bila mlađa od nje ♦ up. duoĭkă, kumnată ♦ / (demin.) < suoră [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4751  stagar  stegar  барјактар  stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — barjaktar, stegonoša ◊ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktara ◊ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojsci ◊ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kući [Por.] ∞ stag   [Vidi]

4558  Stîlp  stâlp  Стилп  Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) Stilp, mesto u blizini Majdanpeka ◊ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna ◊ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem ◊ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama ◊ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga ◊ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

2681  stîrmină  strămină  стрмина  stîrmină (mn. stîrmiń) [akc. stîrmină] (i. ž.) — (geog.) strmina, nizbrdica, padina ◊ śuośiļi nuaștre sînt numa stîrmiń guaļe — naša brda su samo gole strmine ◊ n-am kosît đ-arîndu, unđ-a fuost stîrmină am lasat fîn đi viće — nisam kosio svuda, gde je bila padina, ostavio sam travu za stoku (Topolnica) ♦ sin. pađină, kuastă, nîvaļiș, tîvaļiș, rîpă, rușć [Por.]  [Vidi]

4947  strakină  străchină  здела  strakină (mn. străkiń) [akc. strakină] (i. ž.) — zdela, panica; činija ◊ strakina a fuost vas đi mînkare đi pomînt, da đi dupa rat înkoaśa a ĭeșît șă străkiń đi pļek — panica je bila posuda za jelo od zemlje, a posle rata naovamo pojavile se i panice od pleka ◊ înainća lu străkiń, kare ļ-a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ, rumîńi a mînkat numa đin bļidurĭ đi ļemn, kare ĭ-a fakut sîngurĭ — pre panica, koje su izrađivali grnčari i prodavali po vašarima, Vlasi su jeli isključivo iz drvenih bljuda, koje su izrađivali sami [Por.] ∞ vas  [Vidi]

5188  strapuns  străpuns  прободен  strapuns (strapunsă) (mn. strapunș, strapunsă) [akc. strapuns] (prid.) — proboden, probušen ◊ gaura-n blană n-a fuost strapunsă đi tuot — rupa u dasci nije bila skroz probušena [GPek] ∞ strapunźe  [Vidi]

3106  stružńiță  strujniţă  стругара  stružńiță (mn. stružńiț) [akc. stružńiță] (i. ž.) — (zast.) (teh.) strugara ◊ stružńița a fuost firiz mare, kare pista dolap șî kurao l-a mînat apa đi pi ĭarugă — strugara je bila velika testera koju je preko dolapa i kaiša pokretala voda sa jaruge [GPek] ♦ up. firizană  [Vidi]

3404  stup  stup  кошница  stup (mn. stupĭ) [akc. stup] (i. m.) — košnica ◊ stup đi albiń a fuost înpļećit đi kurpiń, șî ļipit ku morśilă — košnica za pčele bila je ispletena od lijana, i oblepljena blatom ◊ uomu kare a țînut stupĭ măĭ mulț, ș-a fakut mńare multă, s-a kĭemat stuparî — čovek koji je imao više košnica, i pravio mnogo meda, zvao se pčelar ♦ sin. kuoșńiță ♦ sin. tîrnă (Tanda) ♦ up. stupină, prisakă [Por.]  [Vidi]

4844  suakră  soacră  ташта  suakră (mn. suakre) [akc. suakră] (i. ž.) — (srod.) tašta ◊ suakrî-mĭa a fuost muĭare bună — tašta mi je bila dobra žena ◊ șî đi nuoră la rumîń muma barbatuluĭ ĭe ĭară suakră, șî đ-aĭa nuora kĭamă pi suakrî-sa ’maĭkă’ or ’muĭkă’ — i za snajku je kod Vlaha muževljeva majka ’tašta’, pa zato snajka zove svekrvu ’majko’ ili ’mujko’ [Por.] ∞ ńam   [Vidi]

3361  sukuļaće  sucăleață  оклагија  sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) oklagija ◊ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamadu — oklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testo ◊ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metle ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.]   [Vidi]

4900  supus  supus  подметнут  supus (supusă) (mn. supuș, supusă) [akc. supus] (prid.) — 1. (o položaju u prostoru) podmetnut, stavljen ispod ◊ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrune 2. (o položaju u društvu) potčinjen, porobljen ◊ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duos — kad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumu [Por.]  [Vidi]

6295  surdomaș  surdomaș [Ban.][Olt.]  срдомаси  surdomaș (mn. =) [akc. surdomaș] (i. m.) — (helm.) srdomaš, brašneni crv (Tenebrio molitor) ◊ (med.) surdomaș a fuost buală la kopiĭ kare s-a vaĭtat kă-ĭ duare kapu în parća frunțî — srdomaš je bila bolest kod dece koja su se žalila na bolove u čeonom delu glave ◊ vrîžîtuoriļi a ļikuit pĭ-aĭ bolnavĭ đi surdomaș ku đeskînćiśe șî ku nîparitu ku ńiskaĭ ĭerbĭ, dupa śe l-al bolnau pi nas a ĭešît vĭermĭ ka aăĭa đin fańină — vračare su bolesne od srdomaša lečile bajanjem i parenjem pomoću nekih trava, posle čega su bolesniku na nos izlazili crvi slični crvima iz brašna ♦ sin. moļiaće [Por.]  [Vidi]

4305  șkolai  școlari  школовати  șkolai (ĭuo șkuălîĭ, ĭel șkualîĭe) [akc. șkolai] (gl. p. ref.) — školovati nekoga ili sebe, obučavati, učiti ◊ parințî n-a șkolaito k-a fuost fată, da ĭaļe rar kînd s-a dat la șkuală — roditelji je nisu školovali jer je bila devojčica, a one su se retko kad slale u školu ◊ traĭu ĭe măĭ mare șkuala uomuluĭ — život je najveća čovekova škola [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4303  șkolariță  școlăriță  ученица  șkolariță (mn. șkolariț) [akc. șkolariță] (i. ž.) — učenica ◊ mulće fĭaće sa marită înga pănă sînt șkolariță, ama așa kăsătoriĭe nu țîńe mult — mnoge devojke se udaju još dok su učenice, ali takav brak ne traje dugo ◊ muma sa labdă kă a fuost bună șkolariță — majka se hvali da je bila dobra učenica [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

3466  șkroflă  scrofulă  скрофула  șkroflă (mn. șkrofļe) [akc. șkroflă] (i. ž.) — (med.) (zast.) skrofula, guka, tvrda izraslina na vratu ◊ șkroflă a fuost gîlkă tare kare s-a fakaut la uom la gît, or dupa kap — skrofula je bila tvrda guka koja se javljala kod čoveka na guši ili za vratom ◊ a spus aĭ batrîń kî șkrofla la gît nu sa taĭe, kî đin aĭa sînźiļi sa strîkă șî uomu muare — stari su govorili da se skrofule na vratu ne seku, jer se od toga krv pokvari i čovek umre [Por.]  [Vidi]

3066  śangă  ceanga  бољка чанга  śangă (mn. śange) [akc. śangă] (i. ž.) — (med.)(zast.) boljka čanga ◊ śe buală a fuost śanga, astăḑ gata ńima nu șćiĭe — koja je boljka bila čanga, danas gotovo niko ne zna [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3258  śapsă  ceapsă  чепац  śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.]  [Vidi]

6003  śiviĭe  civie  чивија  śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) čivija, zavrtanj ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — čivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečega ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u red [Por.]   [Vidi]

3229  śobană  ciobană ?  чобанка  śobană (mn. śobańe) [akc. śobană] (i. ž.) — čobanka, velika čobanska kašika ◊ śobană a fuost o ļingură mare đi ļiemn, ku kuada lungă, kare a purtato śobańi dupa viće, ļegată la kurauă — čobanka je bila velika drvena kašika, sa dugom drškom, koju su čobani nosili za stokom, obešenu o kaiš ◊ śobana a fuost atîta đi mare đi ĭo ma mir kum ļ-a înkepat în gură — čobanka je bila toliko velika da se ja čudim kako su je trpali u usta ◊ śobana pîkurari a purtato întođeuna dupa viće, da ś-a fi fakut ku ĭa, nu șću — čobanku su pastiri stalno nosili za stokom, a šta li su radili sa njom, ne znam ♦ sin. gavană [Por.]   [Vidi]

2926  śupag  ciupag  чупаг  śupag (mn. śupaźe) [akc. śupag] (i. s.) — čupag, gornji deo ženske košulje ◊ țuaļiļi muĭerĭeșć kare s-a înbrakat pi pĭaļa guală, a fuost śupagu șî puaļiļi — ženski haljeci koji su se oblačila na golo telo, bili su čupag i pole ◊ śupagu a fuost pi pĭept înpistrit ku rîurĭ — čupag je na grudima bio ukrašen vezom ◊ kînd śupagu ku puaļiļi a fuost kusuće întrĭeg, aĭa atunśa a fuost kimĭașă mare, muĭerĭaskă — kada su čupag i pole bili krojeni ucelo, to je onda bila velika ženska košulja ◊ śupagu s-a purtat bagat în puaļe — čupag se nosio uvučen u pole ◊ pista śupag kînd a fuost măĭ frig, s-a purtat rĭeklă, peptarĭ, bîĭbarak, or kožuok — preko čupaga, kada je bilo hladnije, nosila se rekla, grudnjak, prsluk ili kožuh ♦ up. kimĭașă [Por.]  [Vidi]

3278  talpă  talpă  табан  talpă (mn. tălpĭ) [akc. talpă] (i. ž.) — (anat.) taban, donji deo stopala ◊ kînd am fuost kopil, vara am mĭers tuot đeskulț, șî mĭ-a fuost pĭaļa pi tălpĭ gruasă șî rîpată ka kuaža đi śaruoń — kad sam bio dete, leti sam stalno išao bos, i bila mi je koža na tabanima debela i rapava kao cerova kora ◊ kopilu fuźe đi frikă đi bataĭe, đi tălpiļi iĭ sfulđiră — dete beži u strahu od batina, da mu tabani sevaju ♦ (augm.) talpuoń ♦ (demin.) talpuță, talpiță ♦ up. talpa gîșći [Por.]   [Vidi]

6243  tamîńerĭ  tămâier  кадионица  tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

5824  tare  tare  врло  tare2 [akc. tare] (pril.) — vrlo, veoma; mnogo; jako ◊ fata-sta ĭe tare frumuasă, măĭ frumuasă đi kît ĭa nuĭe în satu nuostru — ova devojka je vrlo lepa, lepše od nje nema u našem selu ◊ a lukrat tare bun pănă a fuost plata bună — radili su jako dobro dok je plata bila dobra [Por.]   [Vidi]

5849  trăĭerat  treierat  вршидба  trăĭerat (mn. trăĭeraturĭ) [akc. trăĭerat](gl. p.) — 1. (o žitu) vršidba ◊ numa pin povĭeșć alu aĭ batrîń sa șćiĭe kă đimult trăĭeratu a fuost ku kalu la are — samo se kroz prile starih zna da je nekada vršidba bila sa konjem na guvnu 2. (o kretanju) vršljanje, trčkaranje u krug ◊ kînd pi vrunu n-o-l țîńe luoku, numa mĭarźe rotokol înkolo-nkoluo, sa ḑîśe kă „trăiră”, ka aĭ batrîń kare a mĭers pi lînga are kare a fuost totîrlată — kad nekog ne drži mesto, nego trčkara u krugu okolo, kaže se da „vršlja”, kao stari koji su išli oko gumna koje je bilo okruglo ♦ var. trîĭerat [Por.] ∞ trăĭera  [Vidi]

5617  trist  trist  тужан  trist (tristă) (mn. trișć, trișće) [akc. trist] (prid.) — tužan ◊ a lasato baĭatu, șî ĭa ku ḑîļiļi a fuost tristă — ostavio je momak, i ona je danima bila tužna ◊ veńiră doă muĭerĭ trișće, ku duoĭ kopiĭ trișć, sî sa vaĭće kî ļ-a perit uomu — dođoše dve tužne žene, sa dvoje tužne deca, da se žale da su im poginuli muževi ♦ var. întristat ♦ sin. magńit [Por.]  [Vidi]

4284  trînćală  trânteală  обарање  trînćală (mn. trînćeļe) [akc. trînćală] (i. ž.) — obaranje; rvanje ◊ l-a kemat la trînćală întra tuoț, kreḑînd kî ĭe măĭ tare đi kît ĭel — izazvao ga je na rvanje pred svima, verujući da je jači od njega ◊ trînćală pi ĭarbă vĭarđe a fuost źukariĭa pîkurarĭska a măĭ frumuasă — rvanje na zelenoj travi bila je nalepša čobanska igra ♦ var. trînćit, trînćitură ♦ sin. luptă [Por.] ∞ trînći  [Vidi]

2744  truakă  troacă  тиква  truakă (mn. truoś) [akc. truakă] (i. ž.) — I (bot.) tikva (Lagenaria vulgaris) 1. prirodni sud za tečnost ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîu — nekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojas 2. (anat.) glava čoveka; tintara; lobanja ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — udario glavom u zid, i razbio tikvu 3. (fig.) tupavko; tikvan ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — tikvan od čoveka, ne razume ništa ♦ (demin.) trokiță II (tehn.) svetiljka, lampa ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļu — tikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljem ♦ up. truok [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5239  tuoblă  toblă  цепаница  tuoblă (mn. tuobļe) [akc. tuoblă] (i. ž.) — cepanica, drvena polutka ◊ tuoblă ĭe o țapańiță đin ļemn spart în žumataće, șă skurtat la lunźime đestulă đi rîđikat toblarĭu đi viće — tobla je cepanica od polutke drveta, skraćena na dužinu dovoljnu da se podigne tor za stoku ◊ đin tuobļe s-a faśe toblarĭu — od cepanica se gradi tor ◊ ușa śurĭeḑî a fuost înkisă numa ku tuobļe — vrata sibare bila su zatvorena samo cepankama ♦ v. toblarĭ [Por.]  [Vidi]

3270  uom  om  човек  uom (mn. uamiń) [akc. uom] (i. m.) — 1. (prema polu) čovek, muškarac ◊ a veńit un uom al nuostru k-o muĭare ńikunoskută — došao je jedan naš čovek, sa jednom nepoznatom ženom ◊ uom înalt — visok čovek ◊ uom gras — debeljko ◊ uom uskat — mršavko 2. suprug, muž ◊ a fuźit đi la uom — pobegla od muža ◊ uomu o baće întota ḑîua — muž je bije svaki dan 3. (za karakter ili moral) čovečna osoba; ličnost ◊ sa kată măĭ întîń să fiĭe uom, pă pĭe urmă tuot alalt — prvo se traži da bude čovek, a posle sve ostalo ◊ nuĭe ńiś un uom — nije nikakav čovek ◊ mamî-mĭa a fuost uom tare rău — baba mi je bila jako loš čovek ◊ kîńe đi uom — pseto od čoveka [Por.] ♦ var. om ◊ (augm.) omoćeu — ljudina [Buf.]  [Vidi]

5389  vină  vină  кривица  vină (mn. viń) [akc. vină] (i. ž.) — krivica ◊ n-a fuost vina luĭ, điźaba ĭ-a bagat napastă — nije bila njegova krivica, bez razloga su ga oklevetali [Por.]   [Vidi]

2345  vîrńaĭe  vârtelniţă  вртешка  vîrńaĭe (mn. vîrńeĭe) [akc. vîrńaĭe] (i. ž.) — (tehn.) 1. vrteška, elisa; ventilator ◊ mi s-a frînt vîrńaĭa dă la ventilator dă la motuor — polomila mi se elisa na ventilatoru motora 2. (fig.) a. čigra, okretna, spretna ◊ kînd am fuost ćińără, am fuost o vîrńaĭe dă muĭare — kad sam bila mlada, bila sam čigra od žene b. vrtirepka; namiguša ◊ sa șćiĭe śe kată, kînd aļargă ka vîrńaĭa dîn kolo-kolo — zna se šta traži, kada jurca kao vrtirepka tamo-vamo [Zvizd] ∞ vîrćańiță  [Vidi]

3018  vîrzuabă  vârzob  крпља  vîrzuabă (mn. vîrzuabe) [akc. vîrzuabă] (i. ž.) — (tehn.) krplja, oprema za hodanje po snegu ◊ vîrzuaba s-a fakut đin kurpin gruos kare s-a înkoveĭat ļesńe în śerk șî nu s-a frînt, da pi đinuntru a fuost înplețit ku kurpiń măĭ supțîrĭ șî întarit ku ață — krplja se pravila od debljeg lijana, koji se lako savijao u krug i nije se lomio, a iznutra je bio opleten tanjim lijanima i ojačan koncem ◊ vîrzuabiļi afuost ļegaće ku kuraua đi talpa piśuoruluĭ — krplje su bile vezane kaišom za nožno stopalo ◊ vîrzuaba a fuost măĭ largă đi kît piśuoru, ș-a putut sî țînă uomu pi zapadă, să nu sa skufunđe în namĭaće — krplja je bila šira od noge, i mogla je da drži čoveka na snegu, da ne utone u smet [Por.] ∞ vîrzuob  [Vidi]

4959  voĭală  dârstă  ваљавица  voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — valjavica, valjarica; stupa ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustela [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș — na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušće (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3505  vrîșćină  bandă ?  врпца  vrîșćină (mn. vrîșćiń) [akc. vrîșćină] (i. ž.) — (izob.) vrpca, traka; povez ◊ vrîșćină ĭe kurauă đi pĭaļe, taĭată îngust, ku kare s-a ļegat opinka đi puork kînd uomu s-a-nkalțat în ĭa — „vrstina” ĭe bila kožna traka, usko sečena, kojom se vezivao svinjski opanak, kad ga je čovek obuvao ♦ / ? < srb. (augm.) vrpcina < vrpca (expl. Durlić) ♦ up. urḑală [Por.]   [Vidi]

5346  vro  vreo  нека  vro (zam.) — neka ◊ așćetat să vină vro insă, điźaba, n-a veńit ńima — čekao je da dođe neka osoba, uzalud, nije došao niko ◊ s-a fi fuost ĭa vro muĭare, n-a fi dudaito uomu — da je ona bila neka žena, ne bi je muž oterao ◊ nu merźa đeskulț, kă ć-ažunźe vro buală — nemoj ići bos, jer će te stići neka bolest ♦ up. vrunu, vruna, vruńi [Por.] ∞ vrunu  [Vidi]

3381  zaĭkă  zaică  сојка  zaĭkă (mn. zăĭś) [akc. zaĭkă] (i. ž.) — (ornit.) sojka, kreja (Garrulus glandarius) ◊ zaĭka ĭe pasîrĭe kare șî ĭarnă ramîńe în padure, đes zbuară pi-nga kasîļi nuaștre katînd mînkare, ș-atunśa ļesńe o prind kopiĭi în laț — sojka je ptica koja i zimi ostaje u šumi, često leti oko naših kuća tražeći hranu, i tada je deca lako hvataju u zamku ◊ într-o vrĭame zaĭka gata s-a pĭerdut, rar s-a putut veđa ĭarnă, ama akuma ĭară s-a mulțît — jedno vreme sojka se gotovo bila izgubila, retko se mogla videti zimi, ali sada se ponovo namnožila [Por.]   [Vidi]

3900  zgîrś  cârcel  грч  zgîrś (mn. zgîrśurĭ) [akc. zgîrś] (i. s.) — (med.) grč ◊ a notat ustańit, șî la prins zgîrśu, sa fi fuost apa măĭ adînkă, sa fi îńekat sigurat — plivao je umoran i uhvatio ga grč, da je voda bila dublja, udavio bi se sigurno [Por.] ∞ zgîrśi   [Vidi]

4219  zîdańiță  baniţă  зиданица ?  zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) zidanica, sud za semenje ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșu — zidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevlje ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlima ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — dance zidanice bilo je probušeno na sredini ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena ◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlage ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuoĭu — zidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašom (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. baniță (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

6095  žăļ  panglică neagră  флор  žăļ2 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

3441  žîr  jâr  жир  žîr (mn. žîrurĭ ?) (i. s.) — (bot.) žir, plod hrasta ili bukve ◊ đemult a fuost duos kît vrĭeĭ, șî tuot pļin đi žîr — nekad je bilo šume koliko hoćeš, i sva je bila puna žira ◊ ku žîru s-a arańit puorśi, da șî lumĭa la mînkat kînd ĭ-a razbit fuamića — žirom su se hranile svinje, a i ljudi su ga jeli kad bi ih savladala glad ♦ sin. gindă [Por.]  [Vidi]

5804  žuđeka  judeca  грдити  žuđeka (ĭuo žuđik, ĭel žuđikă) [akc. žuđeka] (gl. p. ref.) — 1. grditi, prekorevati ◊ a žuđekato șî parințî da șî prĭaćińi, ama ĭa a fuost tare đi kap, șă n-askultat pi ńima — grdili je i roditelji i prijatelji, ali je ona bila tvrdoglava, i nije slušala nikoga 2. (zast.) suditi ◊ đimult, pintru śe gođe napastă, uomu s-a dus la kińezu să-l žuđiśe întra marturĭ, să sa vadă fiva đevină or nu — nekada, za bilo koju sumnju, čovek je išao kod kneza da mu se sudi pred svedocima, da se vidi da li je kriv ili ne [Por.]  [Vidi]

5805  žuđekat  judecat  критикован  žuđekat (žuđekată) (mn. žuđekaț, žuđekaće) [akc. žuđekat] (prid.) — kritikovan ◊ n-a trekut ḑîua să n-a fi fuost žuđekată đi la suakra fara ńiśkotrĭabă — nije prošao dan da nije bila kritikovana od strane svekrve bez ikakvog razloga [Por.] ∞ žuđeka  [Vidi]

2708  žumit  jumit  жмурке  žumit (mn. žumiće) [akc. žumit] (i. s.) — (zast.) žmurke, vrsta dečje igre ◊ kînd am fuost mikă, măĭ mult ń-am žukat la žumit — kad sam bila mala, najviše smo igrali žmurke [Por.]   [Vidi]

2947  žumuļit  jumulit  очерупан  žumuļit (žumuļită) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — očerupan, raščupan ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupana ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupana ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kože [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

5678  șăḑîtuare  șezătoare  седељка  șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — sedeljka ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i piće ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće malo ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakiju ♦ up. klakă [Por.] ∞ șađa  [Vidi]

5778  șuk  șuc  ред  șuk (mn. șukurĭ) (i. s.) — red, grupa ◊ a trĭekut un șuk đi kopiĭ, a mĭers aļergînd să nu sa amînaćaḑă đi șkuală — prošla je grupa učenika, išla ĭe trčeći da ne zakasni za školu ◊ dupa rat ĭerĭa mare ńistoțală, a statut șukurĭ șî șukurĭ đi lumĭe, așćetînd să ļi sa-npartă sarĭa șă gasu — posle rata bila je velika nestašica, redovi i redovi ljudi su čekali da im se dodeli so i gas ♦ sin. rînd, șîrag [Por.]  [Vidi]

5111  țîgankuță  țigăncuță  Циганчица  țîgankuță (mn. țîgankuț) [akc. țîgankuță] (i. ž.) — (demin.) Cigančica ◊ kînd a fuost săśită amre, o țîgankă ku doă țîgankuță, a mĭers đi la ușă la ușa, ș-a žukat paparuda — kad je bila velika suša, jedna Ciganka sa dvema Cigančicama, išle su od vrata do vrata, i igrale dodolu ♦ var. țîgankușă (Tanda) [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

68030 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź