Reč buba u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
127 | albină | albină | пчела | albină (mn. albiń) [akc. albină] (i. ž.) — (ent.) pčela ◊ albina ĭe o guangă mikă kare dă mńare dulśe — pčela je mala buba koja daje sladak med ◊ aĭ batrîń a țînut albińiļi în kuoșńiță, tumu înkuaśa a ĭeșît sanduśiļi — stari su držali pčele u košnicama, tek kasnije ovamo pojavili su se sanduci ◊ uom kare avut albiń mulće, ș-a lukrat ku mńarĭa, s-a kĭemat stuparĭ — čovek koji je imao mnogo pčela, i bavio se medom, zvao se stupar ♦ up. albină ursaskă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3504 | albină ursaskă | bondar | бумбар | albină ursaskă [akc. albină ursaskă] (sint.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčele ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — bumbar pravi gnezdo pod zemljom ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčela ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — med bumbara bio je velika čobanska poslastica ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčela ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčela ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljom ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — bumbar ima žutu zadnjicu (Tanda) [Por.] ∞ albină | | [Vidi] |
|
|
|
2121 | baļigarĭ | băligar | балегар | baļigarĭ (mn. baļigarĭ) [akc. baļigarĭ] (i. m.) — (ent.) balegar, insekt (Geotrupes stercorarius) ◊ baļagarĭu ĭe guangă mikă, ńagră, kunoskută kă adună skrume đi baļigă, șî mĭergînd înapuoĭ, ļi faśe buboloș ka kikirĭaḑa đi ĭepur — balegar je mala, crna buba, poznata po tome što skuplja mrvice balege, i idući unazad, pravi od njih grudvice veličine zečjeg brabonka ♦ var. băļigarĭ, bîļegarĭ [Por.] ∞ baļigă | | [Vidi] |
|
|
|
710 | biul | bivol | биво | biul (mn. biuļ) [akc. biul] (i. m.) — 1. bivo, vrsta govečeta (Bos bubalus) ◊ biulu puțîn manînkă, ama ĭe muaļe la tras — bivo malo jede, ali je slab za vuču 2. (anat.) (iron.) za nekoga ko ima kratak vrat ◊ arĭe gît ka biulu — ima vrat kao bivo 3. (fig.) za tvrdoglavost i nepopustljivost ◊ unđe traź ka biulu — gde si zapeo kao bivo [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
894 | bîzaĭkă | bâzaică | зунзара | bîzaĭkă (mn. bîzăĭś) [akc. bîzaĭkă] (i. ž.) — (ent.) zunzara, insekt koji leti i zuji ◊ tună pi ferĭastă o bîzaĭkă, o guangă vĭarđe, șî mi sa spumîntară kopiĭi, a ginđit kî ĭe vrun strîguoń — ulete kroz prozor neka zunzara, neka zelena buba, i uplašiše mi se deca, mislila su da je neki vampir [Por.] ∞ bîzai | | [Vidi] |
|
|
|
662 | bîză | bâză | мува | bîză (mn. bîză) [akc. bîză] (i. ž.) — 1. (ent.) muva, mušica ◊ bîză kaĭaskă — konjska muva ◊ bîză akră — vinska mušica 2. „bîză” — „zuce”, dečja igra [Crn.] 3. buba, insekt ♦ / < bîz! — (onom.) zujanje ♦ dij. sin. muskă, guangă 4. (muz.) dečji muzički instrument ◊ bîză am fakut đin țauă đi spin alb, șî am suflat î-ńa pănă am pazît vićiļi — „bizu” smo pravili od cevčice belog trna, i duvali smo u nju dok smo čuvali stoku (Blizna) [Por.] ∞ bîzai | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
795 | bubă | bubă | бубуљица | bubă (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljak ◊ fećița ĭe pļină dă bube — devojčica je puna bubuljica ◊ bubă kuaptă — zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljiva, (fig.) (za dete) razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirne ◊ kopilu are bube — dete ima boginje ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procuri [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — crni prišt ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) „bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicama 2. (biol.) insekt (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat Dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni on ♦ sin. guangă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
790 | buobabi | boul-babei | јеленак | buobabi [akc. buobabi] (i. m.) — (ent.) jelenak (Lucanus servus) ♦ var. boubabi, buoubabi — „babin vo” ◊ buobabi ĭe o guangă ku kuarńe — jelenak je buba sa rogovima ♦ sin. śerb — „jelen” ♦ sin. gongău (Tanda)♦ up. buou, bou [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1351 | dîraśiță | drăcilă ? | притискавац | dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1339 | dul | dul | оток | dul (mn. dulurĭ) (i. m.) — 1. otok, otečeno mesto na telu ◊ în șîaļe, unđe la lovit berbĭeku ku kuornu, ĭa ĭeșît un dul marĭe — na leđima, gde ga je ovan zakačio rogom, napravio mu se veliki otok [Crn.] ◊ ma muśkat o guangă, șî mi s-a fakut un dul pi pĭaļe — ujela me neka buba, pa mi se napravio otok na koži 2. izbočina, neravnina ◊ a ploĭat șî apa ń-a luvat drumu, a ramas numa ńișći dulurĭ koļa-koļa — padala je kiša i odnela nam put, ostale su samo neke izbočine ovde-onde ♦ sin. dîlm [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
606 | fuaļe | foale | мешина | fuaļe (mn. fuoĭ) [akc. fuaļe] (i. ž.) — 1. mešina, meh ◊ fuaļe đi apă — mešina za vodu ◊ fuaļe în karĭe pakurari a dus fańina — mešina u kojoj su čobani nosili brašno ◊ fuaļe la karîăbĭ — mešina na gajdama ◊ fuaļe đi fuok la kaminu đi lukrat la fĭer — mehovi za kovačku vatru [Crn.] 2. (anat.) stomak; trbuh ◊ s-a umflat fuaļiļi — naduo se stomak [Por.] ◊ ļikitău astrukă muĭera dă la fuaļe pănă la źenunkĭ — kecelja pokriva ženu od stomaka do kolena (Rečica) [Stig] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1993 | gîrgariță | gărgăriţă | гагрица | gîrgariță (mn. gîrgariță) [akc. gîrgariță] (i. ž.) — (ent.) gagrica (Dermestes larderius), insekt koji napada zrnastu hranu ◊ gîrgarița ĭe guangă ńagră, sa faśe đin buob đi grîu, đi pasuĭ or đi kukuruḑ, kînd sînt buabiļi batrîńe, kînd nu-s proîmblaće șî kînd sa-nśintă đi kaldură — gagrica je crna buba koja se izleže iz zrna žita, pasulja ili kukuruza, kada je zrnevlje staro, kada se ne premeće i kada je sparno vreme ◊ gîrgarița manînkă ińima buobuluĭ, șî ĭel nuĭe đi ńimika, giuakă guală — gagrica jede „srce” zrna, i ono nije ni za šta, prazna ljuska ◊ ļak đi gîrgariță n-a fuost, a śerkat aĭ batrîń șî ku fańină đi var ńistîmparat, ńimika n-ažutat, numa să-l țîn la luok vîntuos, șî đes să-l proîmbļi — leka za gagricu nije bilo, probali su stari i „brašnom” od negašnog kreča, nište nije pomagalo, sem držanja zrna na promajnom mestu, i često premetanje (kaz. Janko Blagojević) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
2728 | gît | gât | врат | gît (mn. gîturĭ) [akc. mn. gîturĭ] (i. s.) — 1. (anat.) a. vrat ◊ tuata žuavina kare are kap, are șî gît — svaka životinja koja ima glavu, ima i vrat ◊ avut gît skurt șî gruos, ș-a vorbit ku un glas rogoșît — imao je kratak i debeo vrat, i govorio je promuklim glasom ◊ stîrku are gît lung — roda ima dugačak vrat b. guša ◊ sa luvară đi gît, șî sa batură pănă-pănă — uhvatiše se za gušu, i žestoko se potukoše c. grlo ◊ a mĭers ku gura kaskată, șî ĭ-a skapat vro guangă pi gît — išao otvorenih ustiju, i upala mu neka buba u grlo d. deo penisa iza glavića ◊ sa ḑîśe kî tuot śe are kap are șî gît, fînka pula are kap, are șî ĭa, saraka, gît, ama-ĭ stă strîmb — kaže se da sve što ima glavu ima i vrat, pošto kurac ima glavu, ima i on, siroma, vrat, ali mu stoji krivo ◊ gîtu puļi — kurčev vrat 2. (med.) razne bolesti grla ◊ ăl strînźe-n gît, nu puaće să îngită — steže ga u grlu, ne može da guta ◊ vrodată, kînd la kopil s-a fi unflat în gît, s-a dus ku ĭel la vro babă sî-ĭ đa în gît — nekada, kada bi detetu natekli krajnici, odveli bi ga kod neke babe da mu ih prstima izgnječi 3. (tehn.) grlo, grlić, izduženi otvor na sudovima za tečnost ◊ gît au vasurļi: kila, kîrśagu șî baluonu — grlo imaju sudovi: flaša, krčag i balon [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4154 | guangă | goangă | буба | guangă (mn. guonź) [akc. guangă] (i. ž.) — (ent.) buba, insekt ◊ đintr-o vrĭame sara ĭasă ńișći guonź ńagre, đimińața nus — od nekog vremena uveče izlaze neke crne bube, ujutru ih nema ◊ puomi sînt pļiń đi guonź, s-a dus muoș să-ĭ afume — voćke su pune buba, otišao je čiča da ih zadimi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2224 | gușćiră | gușter | зелембаћ | gușćiră (mn. gușćerĭ) [akc. gușćiră] (i. ž.) — (ret.) (zool.) zelembać, zeleni gušter (Lacerta viridis) ◊ gușćira ĭe un fĭeļ đi șopîrlă; vĭarđe ĭe, traĭașće pi ļivĭeḑ șî pin buźakurĭ; manînkă guonź, kare ļi prinđe ku o ļimbă lungă — zelembać je vrsta guštera, zelene je boje, živi po livadama i budžacima; hrani se bubama, koje hvata dugačkim jezikom (Tanda) ◊ ku vrun parśel đin gușćiră a fakut aĭ batrîń kĭag: a omorît șopîrla, a luvat ś-a luvat đi la ĭa, a mistakat ku porîmb șî ku rînḑă đi mńiel, șă ku aĭa a-nkĭegat lapćiļi — sa nekim delom zelembaća stari su pravili sirište: ubijali su gušter, uzimali od njega šta su uzimali, mešali sa trnjinama i jagnjećim sirištem, i time podlivali mleko ♦ sin. șopîrlă vĭarđe (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2818 | învațatură | învăţătură | учење | învațatură (mn. învațaturĭ) [akc. învațatură] (i. ž.) — učenje, bubanje; biflanje ◊ iĭ sa miră lumĭa kum nu noroḑîașće đ-atîta învațatură — čude mu se ljudi kako ne poludi od tolikog učenja [Por.] ∞ învața | | [Vidi] |
|
|
|
2234 | kalu puopi | calul-popii | вилин коњиц | kalu puopi (mn. kaĭi puopi) [akc. kalu puopi] (i. m.) — (ent.) vilin konjic (Anisoptera) ◊ kalu puopi ĭe o guangă ku trupu lung, ku kap mare șî ku duauă rîndurĭ đi ăripĭ — vilin konjic je buba sa dugim trupom, velikom glavom i dvostrukim krilima ◊ kalu puopi traĭașće numa pi lînga apă; vĭermi luĭ sînt pi supt pĭetre, bună momĭală đi pĭeșkarĭ kare prind ku ungița — vilin konjic živi samo pored vode; njegove larve su ispod kamenja, dobar mamac za ribare koji pecaju udicom [Por.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
2674 | kîrśuabă | cârcioară | крпељ мужјак | kîrśuabă (mn. kîrśuabe) [akc. kîrśuabă] (i. ž.) — (ent.) krpelj mužjak ◊ kîrśuabă ĭe kapușă voĭńiśiaskă, aĭa ĭe o guangă tare mikă — krčoba je mužjak krpelja, to je jedna jako mala buba ♦ dij. var. skîrśuabă (Plavna) [Pad.] ♦ up. grapiță [Por.][Zvizd] ∞ kapușă | | [Vidi] |
|
|
|
5520 | koptură | coptură | гној | koptură (mn. kopturĭ) [akc. koptură] (i. ž.) — (med.) gnoj ◊ kînd buba pi pĭaļe sa kuaśe, sa umpļe đi koptură — kad plik na koži sazri, napuni se gnojem [Por.] ∞ kuopt | | [Vidi] |
|
|
|
3908 | korožî | coroji | скорити | korožî (ĭuo ma korožăsk, ĭel sa korožîașće) [akc. korožî] (gl. p. ref.) — skoriti se, hvatati koru ◊ dupa śe sînźerĭaḑă, sînźiļi sa-ngroșaḑă șî buba sa korožîașće, șî sa faśe zgaĭbă, kare la urmă pikă sîngură — posle krvarenja krv se zgruša, rana se skori i napravi se krasta, koja na kraju otpada sama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6205 | ļikuriś | licurici | свитац | ļikuriś (mn. ļikuriś) [akc. ļikuriś] (i. m.) — (ent.) svitac (Lampyris noctiluca) ◊ ļikuriś ĭe guangă kare zbuară sara, pi vrĭamĭa đi kosît or đi sîśarat, da kuru iĭ ļikură ka lumanarĭa aprinsă — svitac je buba koja leti uveče, u doba kosidbe ili žetve, a zadnjica mu svetli kao upaljena sveća ◊ ļikuriśi nu ļikură una-ntruuna, numa s-a stîng, s-aprind, s-a stîng, s-aprind — svici ne svetle neprekidno, nego se pale i gase, pale i gase [Por.] ♦ dij. var. likurič (Šipikovo) [Tim.] ∞ ļikura | | [Vidi] |
|
|
|
2990 | matasă | matasă | свила | matasă (mn. matăsurĭ) [akc. matasă] (i. ž.) — svila ◊ matasă ĭe pînḑă luśituare, supțîrĭe, ńaćidă șî muaļe, țasută đin ață kare ļi faśe o guangă śe s-arańiaśće ku frunḑa đi dud — svila je meko, tanko, glatko i sjajno platno, izatkano od konca koji pravi jedna buba, koja se hrani dudovim lišćem ◊ đin matasă măĭ mult s-a fakut kimĭeș đi baĭeț măĭ gîzdoćiń, șî śupaźe șî kîrpe muĭerĭeșć, ama ĭară đi aļi gîzdoćiń — od svile se najviše pravile košulje za bogatije momke, i ženske čupage i marame, ali opet za one bogatije [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5506 | muskă | muscă | мува | muskă (mn. mușć) [akc. muskă] (i. ž.) — (ent.) muva ◊ muska ĭe guangă mikă kare are ăripĭ șî puaće să zbuare — muva je mala buba koja ima krila i može da leti ◊ muskă kaĭaskă — konjska muva (Hippobosca equi) [Por.] ♦ dij. sin. bîză [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
600 | pĭaļe | piele | кожа | pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3886 | skaluș | scăluș | скакавац | skaluș (mn. skalușî) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera, Saltatoria) ◊ skalușu ĭe guangă kare traĭașće pin ĭarbă, șî sîare kînd ći apropiĭ đi ĭel — skakavac je buba koja živi u travi, i skače kad joj se približiš ◊ skalușî vara sînt bună momĭală đi prins pĭeșći ku ungița — skakavac je leti dobar mamac za ribolov na udicu ♦ / skaluș < s + kaluș ♦ sin. lakustă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4250 | skaluș | scăluș | скакавац | skaluș (mn. skaluș) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera) ◊ skalușu ĭe o guangă kare traĭașće pin ĭarbă, are piśuare lunź đinapuoĭ, șî sîare în tuaće părțîļi — skakavac je buba koja živi u travi, ima dugačke zadnje noge, i skače na sve strane ◊ skalușu ĭe bună momĭală đi prins pĭeșć ku ungica — skakavac je dobar mamac za pecanje ribe udicom ♦ sin. lakustă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3864 | skrisă | buburuză | бубамара | skrisă2 (mn. skrisă) [akc. skrisă] (i. ž.) — (ent.) bubamara (Coccinella septempunctata) ◊ skrisa ĭe o guangă ruoșîĭe ka fuoku, ku pĭaće ńagre pi ăripĭ — bubamara je buba jarkocrvena sa crnim pegama na krilima ◊ sa kĭamă „skrisa” kă la ćińeriș zbuară đi pi źeĭśt în parća-ĭa unđe-ļi skrisă însa đi kăsătorit — zove se „zapis” jer mladima leti sa prsta na stranu na kojoj je osoba suđena za brak ♦ / skrisă < skris — zapisano; sudbina (expl. Durlić) [Por.] ♦ dij. sin. gongoriț (Gradskovo), gargariță (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. gongiță pistriță (Debeli Lug) [GPek], (Laznica) [Hom.] ♦ dij. sin. paparudă (Jabukovac) [Pad.] ∞ skriĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
495 | tobașîarĭ | toboșar | добошар | tobașîarĭ (mn. tobașîărĭ) [akc. tobașîarĭ] (i. m.) — dobošar, bubnjar, bubanjdžija, onaj koji lupa bubanj ◊ Ĭanku lu Andriĭ đin Osńiśa șî Marćin đin Baśevița, a fuost anuoștri mîĭ buń tobașîarĭ — Janko Andrijev iz Osnića i Martin iz Bačevice, bili su naši najbolji bubnjari [Crn.] ♦ var. tobașîărĭ [Por.] ∞ tuobă | | [Vidi] |
|
|
|
494 | tuobă | tobă | бубањ | tuobă (mn. tuobĭ) [akc. tuobă] (i. ž.) — (muz.) doboš, bubanj ◊ tuobă mikă — mali bubanj ◊ tuobă đi fĭer — metalni bubanj ◊ tuobă ku san — bubanj sa činelom [Crn.] ♦ dij. var. tobă [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
2159 | urekĭańiță | urechelniţă | ухолажа | urekĭańiță (mn. urekĭańiț) [akc. urekĭańiță] (i. ž.) — (ent.) uholaža, uljoš (Forficula auricularia) ◊ urekĭańița ĭe guangă mikă șî lunguĭată, kare tună în urĭake pănă uomu duarme — uholaža je mala duguljasta buba, koja ulazi u uvo dok čovek spava [Por.] ∞ urĭake | | [Vidi] |
|
|