Reč d-a u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1824 | aļiaźire | alegere | избор | aļiaźire (mn. aļiaźirĭ) [akc. aļiaźirĭe] (i. ž.) — 1. izbor, selekcija ◊ nu kapiț ńimika dakă-n traĭ așćeț vro aļaźire mare, aĭa śe-ț dă dumńiḑîu, aĭa țî — ne dobijaš ništa ako u životu očekuješ neki veliki izbor, to što ti da bog, to ti je 2. (polit.) (ret.) izbori ◊ đemult am ĭeșît la glasańe, d-akumă ažuns ńiskaĭ aļiaźirĭ, śkă „demokratija”, aļieź pi kare vrĭeĭ, da kînd kaț, vĭeḑ kî puoț numa pi draku să-l aļeź — nekada smo izlazili na glasanje, a sada su stigli nekakvi izbori, vele „demokrațîĭa”, biraš koga hoćeš, a kod pogledaš, vidiš da možeš samo đavola da izabereš [Por.] ♦ dij. var. aļeźarĭe [Crn.] ∞ aļeźa | | [Vidi] |
|
|
|
1046 | țarină | ţarină | царина | Țarină (mn. țariń) [akc. țarină] (i. ž.) — (top.) Carina je zvano mesto u selu Sige, opština Žagubica, koje označava granicu između naselja i površina sa obradivim zemljištem i salašima ◊ la Țarină nu ma-ĭastă kăș, d-aśĭa pļiakă luokuriļi — na Carini više nema kuća, odande počinju njive ◊ la Țarină în tuotdăuna ĭarna ĭastă naĭmĭeț, da vara luokuriļi îs pļińe dă apă — na Carini su svake zime veliki smetovi, a leti su njive pune vode [Hom.] ♦ dij. var. țarînă ◊ țarînă s-a kĭemat ușa lu gard đi stobuorĭ, ku kare đi vrodată a fuost îngrađit tuot satu — carina je naziv za vrata kroz koja se ulazilo u ogradu od kolja, kojom je nekada bilo ograđeno celo selo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1298 | dumitaļe | dumitale | господине (у изр.) | dumitaļe [akc. dumitaļe] (zam.) — (zast.) (u izr.) gospodine! ♦ / dumitaļe < domńiĭi a tĭaļe — tvom gospodstvu ◊ đimult, kînd s-a-ntîlńit duoĭ drumaș, unu a ḑîs: „Bună kaļa!”, d-alalalt s-a raspuns ku: „Mulțamĭesk, dumitaļe!”— Nekada, kada su se sretala dva putnika, jedan bi rekao: — „Dobar put!”, a drugi je odgovarao sa: „Zahvaljujem, gospodine!” [Crn.] up. țamtaļe | | [Vidi] |
|
|
|
5822 | durdulău | durduliu | гојазан | durdulău (durdulăĭe) (mn. durdulăĭ, durdulăĭe) [akc. durdulău] (prid.) — gojazan, debeo ◊ đemult n-aĭ vaḑut uom gras, d-akuma șă kopiĭi gata tuoț sînt durdulăĭ — nekad nisi mogao videti gojaznog čoveka, a sada su gotovo sva deca gojazna [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1585 | điskulțat | desculţat | босоног | điskulțat (điskulțată) (mn. điskulțaț, điskulțaće) [akc. điskulțat] (prid.) — bosonog, bez obuće, bos; izuven ◊ nu vrĭeu să tun, kă mis điskulțat, d-am trĭekut pin ńișći morśilarĭ, șî ma ćĭem k-ăț im puodu — neću da uđem jer sam bos, a prošao sam kroz neko blatište, pa se bojim da ću ti isprljati pod ◊ uomu ĭe điskulțat kînd sa điskulță — čovek je bos kada se izuje ♦ var. đeskulțat ♦ var. skr. điskulț [Por.] ∞ điskulța | | [Vidi] |
|
|
|
1767 | đizmîńiĭat | dezmâniat | одљућен | đizmîńiĭat (đizmîńiĭată) (mn. đizmîńiĭaț, đizmîńiĭaće) [akc. đizmîńiĭat] (prid.) — (psih.) odljućen, kome je prošla ljutina ◊ sigurat s-a-npakat, kă s-a dus mîńiuos, d-a veńit đizmîńiĭat — sigurno su se pomirili, jer je otišao ljut, a došao odljućen ♦ / điz + mîńiĭat [Por.] ∞ mîńiĭe | | [Vidi] |
|
|
|
1839 | farbă | farbă | фарба | farbă (mn. farbe, fărburĭ) [akc. farbă] (i. s.) — (color) 1. farba, obojeni pigment ◊ đimult fărburļi a fakut muĭerļi đin buĭeḑ, d-akuma fiĭe śe farbă-ț trîabe, o gasîășć în dugaĭe — nekada su farbe pravile žene od biljaka, a sada koja god ti farba zatreba, nađeš je u prodavnici ◊ mĭ-a mînžît tumobilu ku farbă ńagră la vo doă-triĭ luokurĭ — namazali su mi kola crnom farbom na dva-tri mesta 2. boja (šara) ◊ farbă albă, galbină, ruoșîĭe, bilovinkă — boja bela, žuta, crvena, ljubičasta ◊ farbă đeșkisă, farbă înkisă — svetla boja, tamna (zagasita) boja ◊ fărburļi pi pîătură, ś-a țasuto mama đimult, nu sa ogođesk prĭa bińe — boje na ponjavi, koju je davno izatkala baba, ne slažu se najbolje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3339 | făsuĭ | făsui | пасуљ | făsuĭ [akc. făsuĭ] (i. m.) — (izob.) (bot.) pasulj (Phaseolus vulgaris) ◊ dakă nu-ĭ alta ńimik dă mînkare, bun ĭe șî făsuĭ d-asară — ako nema ničeg drugog za jelo, dobar je i pasulj od sinoć ♦ var. păsuĭ [Rom.] ♦ dij. var. pasuĭ [Por.] ∞ pasuĭ | | [Vidi] |
|
|
|
1972 | frîmînta | frământa | месити | frîmînta (ĭuo framînt, ĭel framîntă) [akc. frîmînta] (gl. p.) — 1. mesiti, gnječiti, mrviti, sitniti, drobiti ◊ koaža đi malaĭ ĭe tare șî gruasă, nu sa framîntă ļesńe, d-aș vrĭa sî fak kîta „pufă” đin ĭa — projina kora je tvrda i debela, ne mrvi se lako, a hteo bih da napravim malo „pufe” od nje 2. (fig.) lomiti batinama, prebiti ◊ numa sî nu kadă în mîńiļi lu tatî-su, k-ăĭ framîntă uasîļi ku bataĭa — samo da ne padne u očeve ruke, jer će mu samleti kosti batinama ♦ var. frămînta ♦ sin. plumađa, đimika, măśina, zdrumika [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2145 | fuonf | fonf | безуб | fuonf (fuonfă) (mn. fuonfi, fuanfe) [akc. fuonf] (prid.) — (anat.) bezub, koji nema nijedan zub u glavi ◊ dĭeda a trait o sută đi ań, ș-a murit ku tuoț đințî-n kap, d-akuma lumĭa ćinără ramîńe fuanfă — deda je živeo sto godina, i umro je sa svim zubima u glavi, a danas mladi ljudi ostaju bezubi ♦ up. șćirb ◊ șćirb măĭ are vrun đinće, da fuonfu n-are ńiś unu — krezub i ima neki zub, a bezub nema nijedan ♦ var. fuanful (Rudna Glava) ♦ up. fîrnau, îrnau [Por.] ∞ fonfăi | | [Vidi] |
|
|
|
4242 | înpreuna | împreună | заједно | înpreuna [akc. înpreuna] (pril.) — zajedno ◊ frumuos ĭe kînd lumĭa lukră đi sat tuot înpreuna — lepo je kad ljudi rade za selo sve zajedno ◊ a furat înpreuna, d-akum unu labdă vina unu la altu — krali su zajedno, a sada prebacuju krivicu jedan na drugoga ♦ / înpreuna < în preuna < pre + una [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3835 | întrĭeg | întreg | цео | întrĭeg (întrĭagă) (mn. întrĭeź, întrĭaźe) [akc. întrĭeg] (prid.) — 1. ceo, sav, potpun ◊ lukru întrĭeg n-a țînut ńiś un śas — ceo posao nije trajao ni jedan sat ◊ bĭețîuosu, a vindut moșîĭa întrĭagă, ș-a ramas pi drumol mare — pijandura, prodao celo imanje i ostao na ulici ◊ pănă a fuost măĭ ćinîr, a țînut minće kînćiśiļi întrĭeg, d-akuma ļ-a zuĭtat đi tuot — dok je bio mlađi, pamtio je cele pesme, a sada ih je potpuno zaboravio 2. (fig.) normalan ◊ uom pļesńit, nuĭe întrĭeg — blesav čovek, nije normalan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
37 | karabaș | cimpoier | гајдаш | karabaș (mn. karabaș) [akc. karabaș] (i. m.) — (muz.) gajdaš ◊ karabașu ĭe uom kare kîntă-n karăbĭ — gajdaš je čovek koji svira gajde ◊ vrodată a fuost în tuot satu kîć-un kîrabaș, șî ku iĭ sa pitrekut tuaće visaļiĭļi, d-akuma s-a pĭerdut gata đi tuot — nekad je u svakom selu bio po neki gajdaš, i sa njima se provodilo svako veselje, a sada su se gotovo sasvim izgubili [Por.] ∞ karabă | | [Vidi] |
|
|
|
5026 | presăk | topor cu brațele în cruci | просек | presăk (mn. presăś) [akc. presăk] (i. m.) — (tehn.) prosek, tesarska alatka ◊ presăku ĭe un fĭeļ dă alat ku taișurĭ d-amîndoă părț, întuarsă înkruś, ku kare sa skobit găurĭ la bîrńață — prosek je vrsta tesarske alatke sa oštricama na obe strane, okrenute unakrst, s kojom su se dubile rupe na brvnarama [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
3202 | vaĭta | văita | кукати | vaĭta (ĭuo ma vaĭt, ĭel sa vaĭtă) [akc. vaĭta] (gl. ref.) — kukati, glasno jaukati, žaliti se, vajkati se ◊ n-askultat pi ńima, a fakut aĭa pi mîna luĭ, d-akuma sa vaĭta, saraku, șî baće ku kapu-n parĭaće — nije slušao nikog, uradio je to na svoju ruku, a sada se žali, siroma, i udara glavom o zid ♦ up. văĭkara, văĭera [Por.] ∞ vaĭ | | [Vidi] |
|
|