Reč dî u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
2344 | Adamuțu | Adamuţu | Адамица | Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog pola ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muoșu Adam dîn raĭ — žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u raju ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muoșu Adam — ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evi [Mlava] ∞ Adam | | [Vidi] |
|
|
|
308 | aku | acu | сада | aku [akc. aku] (pril.) — sada, sad, ovog časa; u ovom momentu ◊ aku vińiĭ đe la lukru, numa ś-ažunsăĭ — sad dođoh s posla, samo što stigoh ♦ skr. < akuma [Buf.] ◊ aku tunaĭ în avļiĭe — sada uđoh avliju (Turija) [Zvizd] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1032 | Almăș | Almăj | Алмаш | Almăș [akc. Almăș] (i. m.) — (top.) Almaš, dolina u gornjem toku reke Nere u rumunskom Banatu, odakle se u severoistočnu Srbiju doselio veliki broj Vlaha, najviše u drugoj i trećoj deceniji XVIII veka kada su severna Srbija, Banat i Oltenija bile pod vlašću Austrije, koja je ove krajeve dobila posle mira u Požarevcu 1718. godine ◊ la nuoĭ aĭ batrîń a puvăstuit k-a veńit dîn Almăș, prîntu viće, k-aiśa a fuost mult luok guol — kod nas su stari pričali da su došli iz Almaša, zbog stoke, jer je ovde bilo dosta praznog mesta [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
2611 | ăntulćișat | curmeziș ? | унакрст | ăntulćișat (ăntulćișată) (mn. ăntulćișaț, ăntulćișaće) [akc. ăntulćișat] (prid.) — unakrst, poprečno ◊ a dîrîmat frunḑă, șă nu faśe brațu botur la botur, numa krĭanźiļi brățuĭe ăntulćișat — kresao je lisnik i ne slaže naramak peteljku na peteljku, nego granje slaže unakrst [Stig] ♦ dij. var. ăntolćișat (Tanda), întulćișat (Rudna Glava) ♦ dij. sin. ănkruśișat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
675 | balbańi | vâlvâi | батргати се | balbańi (ĭuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — batrga se, radeći, da se spasi bede ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — otima se vo, ne da da ga upregnem ◊ sî balbańașće ku buala — bori se sa bolešću [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dno [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
487 | Baśevĭan | Bacevean | Бачевичанин | Baśevĭan (Baśevĭană) (mn. Baśevĭeń, Baśevĭeńе) [akc. Baśevĭan] (i. m.) — Bačevičanin, stanovnik vlaškog sela Bačevica u opštini Boljevac ◊ ĭuo mis Baśevĭan, uom dîn Baśevița — ja sam Bačevičanin, čovek iz Bačevice [Crn.] ∞ Baśevița | | [Vidi] |
|
|
|
644 | baśiĭe | băcie | бачија | baśiĭe (mn. baśiĭ) [akc. baśĭie] (i. ž.) — 1. bačija, sezonsko udruživanje stoke radi zajedničke ispaše i muže ◊ vara-sta s-a fakut numa o baśiĭe, șî aĭa dîn triĭ kîăș — ovog leta sastavljena je samo jedna bačija, i to od tri kuće 2. mesto u planini gde je organizovana bačija, sa objektima za čuvanje stoke, mužu i obradu mleka ◊ baśiĭa-mĭa în Sîga ĭe la śuaka lu Truĭkă — moja bačija u Sigama nalazi se na Trujkinom brdu [Hom.] ◊ kînd am fuost mik, m-a dat tata să fiu slugă la baśiĭe — kada sam bio mali, otac me je dao da budem sluga na bačiji ◊ la baśiĭe sa masură lapćiļi — na bačiji se meri mleko ♦ sin. stînă ♦ up. kîrd [Por.] ∞ baś | | [Vidi] |
|
|
|
874 | bășka | bașca | обашка | bășka [akc. bășka] (pril.) — obaška, posebno, odvojeno ◊ dîăĭ la vaś sî manîśe, da la vițîăl puńe bășka — nahrani krave, a teletu daj obaška ◊ tuoț sî va-nskimbaț, ama kopiĭi bășka, fĭaćiļi bășka — svi da se presvučete, ali dečaci posebno, devojčice posebno ♦ var. bîășka [Crn.] ◊ śe șađeț bășka, veńiț înkuaśa, să fim tuoț la un luok — što sedite odvojeno, dođite ovamo da budemo svi na jednom mestu [Por.] ∞ bășkașî | | [Vidi] |
|
|
|
587 | bîrnarĭață | bârnăreaţă | брвнара | bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațurĭ) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih greda ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — kuća brvnara sa tremom ◊ brnarĭață ku podrum — brvnara sa podrumom [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širini ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatom (Gornjane) ♦ sin. koļibă ♦ up. kasă [Por.] ∞ bîrnă | | [Vidi] |
|
|
|
671 | boboluoș | boboloș | куглица | boboluoș (mn. boboluașă) [akc. boboluoș] (i. m.) — 1. kuglica, okrugli kolačić ◊ boboluașă îs kolaśĭiei kare sî fak dîn untură șî aluvat — kuglice su kolači koji se prave od masti i testa ◊ lu kopiĭ ļi plak boboluașă dulś — deca vole slatke kuglice ◊ kopilu ĭe frumuos ka boboluoșu — dete je slatko kao kolačić [Hom.] 2. loptica, predmet loptastog oblika; grudva; kugla; klupko 3. (fig.) epitet za lepo i punačko dete, ili za jedru devojku ♦ sin. kokoluoș [Por.] ∞ boboloșa | | [Vidi] |
|
|
|
2243 | bosîndak | bosândac | јатаган | bosîndak (mn. bosîndakurĭ) [akc. bosîndak] (i. s.) — (tehn.) jatagan, sablja ◊ o’ sî taś dîn gură, or sî gușć dîn bosîndak — ili ćeš da ućutiš, ili ćeš da „gucneš” jatagan [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
794 | buaskă | boască | комина | buaskă [akc. buaskă] (i. ž.) — komina, ono što ostane kada se iscedi sok iz voća (šljive, grožđa i dr.) tokom obrade; kom, drop, džibra ◊ buaska sa dîă la puorś — komina se daje svinjama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
931 | Bulutuońi | Bulutoni | Булутани | Bulutuońi [akc. Bulutuońi] (antr.) — Bulutani, vlaško prezime familija u Valakonju i Osniću, čiji se predak zvao Buluta [Crn.] ◊ Bulutuońi, fîmeļiĭe mare în Eresnița, veńită dîn Almăș în Banatu rumîńesk — Bulutani, Bulutić, velika familija u Neresnici, doseljena iz Almaša u rumunskom Banatu ♦ / < bulut < tur. bulat — vrsta pinterskog noža [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
953 | Buļećin | Bulecin | Бољетин | Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) Boljetin, ime sela na Dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpek ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi” ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova” ◊ voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: Durlić, terenski zapisi) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
667 | bumb | bumb | дугме | bumb (mn. bumbi) [akc. bumb] (i. m.) — dugme ◊ dîșkĭaptură bumbu la kamașă, kă-ĭ zapuk — otkopčava dugme na košulji, jer mu je vrućina [Hom.] ◊ aĭ nuoștri ĭa batrîń n-a șćut đi bumb, s-a-nkiptorat ku kiptuorĭ — naši stari nisu znali za dugme, zakopčavali su se kopčama ◊ bumb galbin — žuto dugme [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
715 | bun | bun | добар | bun (bună) (mn. buń, buńe) 1. (prid.) — dobar ◊ buna ḑîua — dobar dan ◊ buna sara — dobro veče ◊ bun pomînt — plodna zemlja ◊ uom bun — dobar čovek, dobričina ◊ bun lukru, să fĭ sînatos — srećan rad, da si živ i zdrav [Hom.] ◊ (izr.) bun ku al naruod sînt fraț — dobar i lud su braća ◊ puoptă bună — prijatno (izr. za stolom, pre početka obeda) ◊ fraće bun — rođeni brat ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ ăl gasîĭ în vuoĭa bună — našao sam ga dobro raspoloženog [Por.] 2. (pril.) dobro, razume se, da, tako je, u redu je ◊ bun, atunśa ń-am vorbit — dobro, onda smo se dogovorili ◊ pă, bun, kînd ḑîś tu, aĭ să fiĭe așa — pa, dobro, kad ti kažeš, neka bude tako ◊ bun, bun, nu trăbe să-m spuń đi dîdauorĭ — dobro, dobro, ne treba dvaput da mi kažeš [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1546 | buș | floricele | кокице | buș1 (mn. bușî) (i. m.) — kokice, pečena i raspukla zrna kukuruza ◊ bușî la nuoĭ să fak dîntr-o suartă dă kukuruḑ da-l galbin ku buobu mik — kokice se kod nas prave od jedne vrste žutog kukuruza sa sitnim zrnom [Hom.] [Bran.] ♦ dij. sin. kokuoș (Rudna Glava) ♦ var. kokuașă (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. śubenśi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. sin. kokodań (Velika Kamenica) [Dun.] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
1561 | țară | ţeară ? | даћа | țară2 (mn. țîărĭ) [akc. țară] (i. ž.) — (rel.) daća koja se priređuje u kući pokojnika posle povratka sa njegove sahrane ◊ țara ĭe pomană kare sa dîă la-l muort în ḑîua-ĭa kînd ăl îngruapă — „cara” je daća koja se namenjuje pokojniku na dan kada ga ukopaju [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6264 | ćurk | chiurc | прслук | ćurk (mn. ćurkurĭ) (i. m.) — prsluk, ćurak ◊ ćurku ĭe un fĭeļ dă țoală kare samînă la burkă fara mîńiś — ćurk je deo odeće koji liči na sako bez rukava ◊ ćurku sa puaće faśa dîn pĭaļe dă uaĭe, atunśa samînă la kožuok — ćurk se može praviti od ovčje kože, tada liči na kožuh ◊ ćurku ĭe țuală omeńaskă șă muĭerĭaskă — ćurk je i muško i žensko odelo [Hom.] ♦ dij. sin. bîĭbarak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1174 | ćuș | clătită | палачинка | ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
1365 | da | da | дати | da2 (ĭuo dau, ĭel dîă) (gl.) — dati, davati; pružiti; predložiti; dodeliti; pokloniti; ići; udariti ◊ nu-ĭ da bań, k-îĭ dîă pi bĭare — ne daj mu novac, jer će ga dati na piće ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se (palo mu je na pamet) ◊ s-a mîńiĭat, nu măĭ dîă pi la mińe — naljutio, više ne svraća kod mene ◊ vaka nu sa dîă la źug — krava ne prihvata jaram ◊ ĭuo am dat pi đin đal, da ĭel pi đin vaļe — ja sam išao gornjom stranom, a on donjom ◊ țîńće bińe, nu ći da — drž’ se dobro, ne daj se ◊ tare đi kap, nu sa dîă la ńima — tvrdoglav, ne sluša nikog ◊ kînd îț dau o palmă, vĭeḑ stîaļe vĭerḑ — kad ti udarim šamar, videćeš zelene zvezde [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1370 | daĭnai | dăinai | љуљати | daĭnai (ĭuo dîăĭnîĭ, ĭel dîăĭnîĭe) [akc. daĭnai] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ kopilu șîađe pi punće șî dîăĭnîĭe piśuariļi — dete sedi na brvnu i klati noge [Crn.] ♦ dij. var. dăĭnai (Leskovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
1366 | daravĭelă | daravelă | чудак | daravĭelă (mn. daravĭerĭ) [akc. daravĭelă] (i. ž.) — čudak, osobenjak; obešenjak ◊ bagă sama bińe, nu sa șćiĭe śe tuot puaće faśa așa daravĭelă đi uom — pazi dobro, ne zna se šta sve može učiniti takav čudak od čoveka [Crn.] ♦ dij. var. dîravĭelă ◊ o dîravĭelă đi kopil, numa faśe la brșuave — nestaško od deteta, samo pravi smicalice (Tanda) [Por.] ∞ dîravĭelă | | [Vidi] |
|
|
|
1196 | darîma | dărâma | кресати | darîma (ĭuo darîm, ĭel darîmă) [akc. darîma] (gl. p.) — 1. kresati, seći (najčešće se odnosi na sečenje lisnatih grana koje se denu u lisnik, i čuvaju za ishranu ovaca u toku zime) ◊ đi darîmăt la frunḑă trîabĭe topuor askuțît — za kresanje lisnika treba oštro sekirče [Crn.] ♦ dij. var. dîrîma ◊ darîm la frunḑă, fak frunḑarĭ să am ĭernaćik đi viće — krešem grane s lišćem, sadenuću lisnik da imam zimnicu za stoku 2. prebijati, tući, lomiti batinama ◊ kînd ĭerĭam slugă, șî faśam vro șćetă, gazda nu ma baća kum sa bat kopiĭi, numa ma dîrîma ku bataĭa — kad bejah sluga, i kad bih načinio kakvu štetu, gazda me ne bi tukao kako se deca tuku, nego bi me odrao batinama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1197 | darîmat | dărâmat | окресан | darîmat (darîmată) (mn. darîmaț, darîmaće) [akc. darîmat] (prid.) — 1. okresan, potkresan; kresan; iskresan ◊ ļiemnuĭe darîmat đi sî sa gramađiaskă fînu pi ĭel — drvo je potkresano da bi se na njemu plastilo seno 2. umoran, iscrpljen od rada ◊ lasîmă kî sînt darîmat đi ostańit — pusti me jer sam isrcpljen od umora [Crn.] ♦ dij. var. dîrîmat 3. premlaćen, prebijen; slomljen batinama ◊ dîrîmat đi bataĭe — slomljen od batina ◊ ļiemn dîrîmat — okresano drvo; drvo bez grana [Por.] ∞ darîma | | [Vidi] |
|
|
|
1189 | darńik | darnic | дарежљив | darńik (darńikă) (mn. darńiś, darńiśe) [akc. darńik] (prid.) — 1. darežljiv, koji rado poklanja, ili daje svoje stvari ◊ ĭel îț dîă, numa dakă arĭe, kî ĭe uom darńik — on će ti dati, samo ako ima, jer je darežljiv čovek [Crn.] 2. (fig.) (vulg.) žena lakog morala ◊ muĭare darńikă — radodajka [Por.] ∞ darui | | [Vidi] |
|
|
|
1185 | darui | dărui | даривати | darui (ĭuo dăruĭ, ĭel dăruĭe) [akc. darui] (gl. p. ref.) — darivati, davati darove povodom rođenja deteta ili svadbe ◊ guoviĭa la nuntă dăruĭe nașu șî nașîța — mlada na svadbi daruje kuma i kumu [Crn.] ◊ darurļi alu guove la nuntă a dus uamiń kĭemaț adîns đ-așa lukru, șî pi iĭ ĭa kĭemat dîrzarĭ — mladine darove na svadbi, nosili su ljudi koji su bili pozvani samo za to, i oni su se zvali „drzari” ♦ sin. plokońi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1199 | datoriĭe | datorie | дуг | datoriĭe (mn. datoriĭ) [akc. datoriĭe] (i. ž.) — dug; obaveza ◊ datoriĭa îngreońaḑă viĭața, kî nu să muĭtă — dug otežava život jer se ne zaboravlja [Crn.] ♦ dij. var. dîtoriĭe ◊ grĭeu sa traĭașće, ńiśkum să skapăm đi pîrdańiśiļi đi dîtoriĭ — teško se živi, nikako da uteknemo od prokletih dugova ◊ nu iș tu miĭe datuorĭ ńimika — ne duguješ ti meni ništa [Por.] ∞ dîtori | | [Vidi] |
|
|
|
1200 | datuorĭ | dator | дужан | datuorĭ (datuarĭe) (mn. datuorĭ, datuarĭe) [akc. datuorĭ] (prid.) — 1. dužan, zadužen, koji ima obavezu da vrati neki zajam, u novcu, robi ili usluzi ◊ sînt datuorĭ bań, k-am luvat înprumut — dužan sam novac, jer sam uzeo na zajam [Crn.] ◊ mis datuorĭ la muoșu Pau o ḑîuă đi kosît — dužan sam čiča Pavlu jedan dan košenja ◊ la Baluońi sînćem datuorĭ sî ńi duśem la nuntă ku pripașu, kî șî iĭ la nuoĭ a veńit ku purśelu fript — Balićima smo dužni da im odemo na svadbu sa pečenicom, jer su i oni kod nas došli sa pečenim prasetom [Por.] 2. obavezan, vezan nekom moralnom obavezom ◊ kopiĭi sînt datuorĭ sî vadă đi parinț, kînd ĭeĭ înbatrîńesk — deca su dužna da brinu o roditeljima, kada ovi ostare [Crn.] ◊ nu mis datuorĭ la ńima ńimik — nisam nikome ništa dužan [Por.] ∞ dîtori | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1563 | datuorńik | datornic | дужник | datuorńik (mn. datuorńiś) [akc. datuorńik] (i. m.) — dužnik ◊ kînd ĭaĭ înprumut, întuarśe la vuorbă, să nu fiĭ datuorńik la ńima — kad zajmiš, vrati po dogovoru, da nikome ne budeš dužnik [Por.] ∞ dîtori | | [Vidi] |
|
|
|
1283 | dă | dă | од | dă (predl.) — a. od ◊ a pļekat dă la noĭ — pošao je od nas ◊ vińe dă la rîsarit — dolazi od istoka b. sa ◊ vińe dă la źuok — dolazi sa igranke [Zvizd] ◊ să koboare dă la munće — silazi sa planine (Rašanac) [Mlava] ◊ pi vorba „dă” sa kunosk ungurĭeńi — po reči „dă” poznaju se Ungurjani [Zvizd] ♦ var. dî ◊ dî la nuoĭ atîta, dî la vuoĭ ńiś atîta — od nas toliko, od vas ni toliko [Bran.] [Zvizd] [Mlava] ♦ dij. var. đi, đe [Por.] [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
3790 | dălaśiță | dâraciţă ? | притискавац | dălaśiță [akc. dălaśiță] (i. ž.) ● v. dîraśiță [Por.] ∞ dîraśiță | | [Vidi] |
|
|
|
3788 | dălăćiță | dâraciţă ? | притискавац | dălăćiță [akc. dălăćiță] (i. ž.) ● v. dîraśiță [Por.] ∞ dîraśiță | | [Vidi] |
|
|
|
5537 | dămînkare | demâncare | јело | dămînkare (mn. dămînkărĭ) [akc. dămînkare] (i. ž.) — jelo ◊ pļakă kopilu ku dămînkarĭa lu tată-su pista o poĭană, șî kalkă în urma dî uaĭe — krene dete sa očevim jelom preko jedne livade, i ugazi u ovčji trag [Crn.] ∞ mînkare | | [Vidi] |
|
|
|
1779 | dărui | dărui | даровати | dărui (ĭuo dîăruĭ, ĭel dîăruĭе) [akc. dărui] (gl. p.) — darovati, dati nekome poklon ◊ nuora dîăruĭe pi suakrî-sa kînd tună măĭ întîń în kasă — snajka daruje svekrvu kad prvi put ulazi u kuću [Por.] ♦ dij. var. darui [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1253 | deteļină | lucernă | детелина | deteļină (mn. deteļiń) [akc. deteļină] (i. ž.) — (bot.) detelina, lucerka (Medicago) ◊ am kosît un ĭektîr đi deteļină, șî ma duko s-o kar — pokosio sam hektar deteline, i idem da je prevezem [Crn.] ♦ dij. var. dîtaļină, dîtăļină ◊ kînd îț skapă vaka-n dîtaļină, șî manînkă pănă sa satură, sa înflă șî puaće sî muoră, dakă n-aźunź la vrĭame să-ĭ baź mosuoru-n kur, sî rasufļe — kada ti krava utekne u detelinu, i napasa se dok se ne nasiti, naduva se i može da lipše, ako ne stigneš na vreme da joj nabiješ kalem u dupe, da se izduva [Por.] ♦ dij. sin. trifoĭ (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. sin. bobolan (Veliki Jasenovac) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
4033 | dîdauorĭ | de două ori | двапут | dîdauorĭ [akc. dîdauorĭ] (pril.) — dvaput ◊ la kopil înțaļes đestul să-ĭ ḑîś odată-dîdauorĭ, șî ĭel îa la kap — razumnom detetu dovoljno je da kažeš jedanput-dvaput, i onо će zapamtiti ♦ / < đi+duauă+uorĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1211 | dîlm | dâlm | брежуљак | dîlm (mn. dîlmurĭ) [akc. dîlm] (i. m.) — (geogr.) brežuljak, malo uzdignuće na zemljištu; neravnina; izbočina na putu; nanos ◊ a trekut ruata pistă un dîlm, șî karu sî rasturnat — prešao je točak preko jedne izbočine, i kola su se prevrnula [Crn.] ◊ a dus pluaĭa ńișći pomîntarĭ, ș-akuma ĭe kolovuozu pļin đi dîlmurĭ — nanela je kiša neko zemljište, i sada je kolski put pun izbočina [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1349 | dîmîzluk | tamazlâc | домазлук | dîmîzluk (mn. dîmîzluś) [akc. dîmîzluk] (i. m.) — 1. domazluk, odabrani primerak domaće životinje koji se ostavlja za priplod ◊ purśelo-sta nu-l taĭ, ăl las đi dîmîzluk — ovo prase ne koljem, ostavljam ga za domazluk ♦ var. dumîzluk, domîzluk [Por.] ♦ dij. var. tămăzlîk [Kmp.] ♦ dij. var. tamazlîk ◊ dakă vrĭeĭ, sî-ț dau un berbeśel đi tamazlîk — ako hoćeš, daću ti jednog ovnića za domazluk [Crn.] ♦ dij. var. dămăzluk 2. prihod domaćinstva; opšti napredak, blagostanje ◊ dămăzluku ĭe măĭ bun śe aĭ în viće, ku śe kasa dîă înainće — domazluk je sve ono najbolje što imaš od priploda, sa čime kuća napreduje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. tămîzlîk (Malajnica) [Pad.] | | [Vidi] |
|
|
|
3423 | dîmp | dâmb | џомба | dîmp (mn. dîmpurĭ) [akc. dîmp] — 1. (geogr.) džomba, izbočina; nagli uspon; veliki nagib terena; kosina ◊ ma dubarîĭ đi pi ruată, kînd am ažuns la un pripur ku dîmp mare — sjahao sam s bicikle kad sam naišao na uspon sa velikim nagibom ♦ sin. skobîlț (Tanda) 2. (psih.) nagla, ishitrena ili burna reakcija ◊ tăĭnuiră frumuos, ama đintr-odată la unu ĭ-a veńit păļițîļi, șî s-a luvat prĭa đin dîmp sî sa gîlśavĭaskă — pričali su lepo, ali su jednog iznenada spopale bubice, pa su počeli naglo da se svađaju [Por.] 3. iznenadan susret ◊ mĭergînd pi padure, ńi-ntîńirăm în dîmp, đ-odată ńi gasîrăm pĭept în pĭept — idući šumom, sretosmo se iznenada, odjednom se nađosmo licem u lice (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
1207 | dîrai | târâ | стругати | dîrai (ĭuo dîrîĭ, ĭel dîrîĭe) [akc. dîrai] (gl.) — (onom.) strugati, škripati usled trenja izazvanog prevlačenjem predmeta ◊ kînd ĭe karu înpeđakat, ruata dîrîĭe pi pomînt — kad su kola zakočena, točak struže po zemlji [Crn.] ♦ dij. sin. dîrpońa [Por.] ∞ drr! | | [Vidi] |
|
|
|
3216 | dîraśi | dărăci | гребенати | dîraśi (ĭuo dîraśesk, ĭel dîraśașće) [akc. dîraśi] (gl. p.) — grebenati, češljati vunu grebenom ◊ lîna sa dîraśașće ku daraku — vuna se češlja grebenom [Por.] ♦ dij. var. daraśi [Crn.] ∞ daraśi | | [Vidi] |
|
|
|
1351 | dîraśiță | drăcilă ? | притискавац | dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3217 | dîraśit | dărăcit | огребан | dîraśit (dîraśită) (mn. dîraśiț, dîraśiće) [akc. dîraśit] (prid.) — (za vunu) ogreban, očešljan, očišćen grebenom ◊ lîna ĭe dîraśită bun kînd muĭarĭa o trĭaśe đi măĭ mulće uorĭ pin darak — vuna je dobro očešljana kad je žena više puta provuče kroz greben [Por.] ♦ dir. var. daraśit [Crn.] ∞ daraśi | | [Vidi] |
|
|
|
2041 | dîravĭelă | daraveră | скандал | dîravĭelă (mn. dîravĭeļe, dîravĭelurĭ) [akc. dîravĭelă] (i. ž.) — 1. skandal, bruka ◊ pļesńito-la đi kopil s-a dus bat în sat, ma ćiem kî ĭară faśe vro dîravĭelă — onaj ćaknuti momak otišao je pijan u selo, bojim se da će opet napraviti neki skandal 2. (fig.) (za muški ud) budala ◊ fa, nu ma dîrî, kă kînd mi sa đistîrnă dîravĭela-sta a mĭa, are să ći farîmĭe — sele, ne diraj me, jer kad se otkači ova moja budala, ima da te povredi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1206 | dîră | dâră | бразда | dîră (mn. dîrĭe) [akc. dîră] (i. ž.) — a. brazda, trag iza predmeta koji se vuče po tlu ◊ sî vĭađe dîră în drum pi unđe ĭe tras ļiemnu — vidi se brazda na putu kojim je vučeno drvo [Crn.] ◊ mĭ-a trĭekut ku karu-npiđekat pista poĭană, șî piva a fakut o dîră adînkă ka boruga — prešao mi je zakočenim kolima preko poljane, i kočnica je napravila brazdu duboku kao jaruga b. vododerina, jaruga na padini koju prave buične kiše ◊ đață đintr-odată un ploĭuoń, ka kînd tuorń ku gaļata, șî numa faku ńișći dîrĭe adînś pin grîo-la-n față — udari najednom neka kišurina, lila je kao iz kabla, i samo je napravila duboke jaruge u žitu na prisoju c. crta, linija ◊ în luok sî sa iskaļaskă frumuos, ĭel trasă o dîră pista fuaĭa-ĭa đi arćiĭe, ș-o lupadă înapuoĭ, la poștarĭ supt piśuarĭe, parke ĭe aăsta đevină — umesto da se lepo potpiše, on je samo povukao liniju preko tog lista papira, i bacio ga nazad, poštaru pod noge, kao da je ovaj kriv [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1212 | dîrdai | dârdâi | дрхтати | dîrdai (ĭuo dîrdîĭ, ĭel dîrdîĭe) [akc. dîrdai] (gl.) — 1. drhtati, tresti se ◊ puodu dîrdîĭe pînă kamiĭuańiļi trĭek pista ĭel — most podrhtava dok kamioni prolaze preko njega [Crn.] 2. cvokotati ◊ mi s-a bagat źeru-m uasă, dîrdîĭ tuot đi frig — ušao mi je mraz u kosti, sav se tresem od hladnoće [Por.] ∞ drr! | | [Vidi] |
|
|
|
3355 | dîrdaĭală | dârdâială | дрхтање | dîrdaĭală (mn. dîrdaĭaļe) [akc. dîrdaĭală] (i. ž.) — 1. (med.) drhtanje, trešenje tela ◊ s-a pus frigu pi ĭel, șî la prins o dîrdaĭală đ-a trîmurat tuot ka kînd la zgîndîrat śińiva ku mîńiļi — prehladio se, i uhvatilo ga je neko drhtanje da se sav tresao, kao da ga je neko drmao rukama 2. (kor.) način igranja u kolu zvanog „drdavka” ◊ dîrdaku a žukat numa aăĭa kare a șćut să fakă pănă žuakă dîrdaĭală đin tuotă pućarĭa, șî s-o țînă mult — drdavku su igrali samo oni koji su umeli da dok igraju izvedu drhtanje celog tela, i to dugo da izdrže [Por.] ∞ dîrdai | | [Vidi] |
|
|
|
1213 | dîrdaku | dârdacu ? | дрдавка (коло) | dîrdaku (mn. dîrdaśе) [akc. dîrdaku] (i. s.) — (kor.) drdavka, vrsta starinske vlaške igre u kolu u kojoj se igrači tresu dok igraju ◊ măĭ frumuos, da șî măĭ đies, dîrdaku a žukat vrun muoșu Bîrlan, șî đi aĭa la poļikrit „źuoku lu Bîrlan” — najlepše, a i nejčešće, drdavku je igrao neki čiča Brlan, pa su ga zato nazvali „Brlanovo kolo” [Por.] ∞ dîrdai | | [Vidi] |
|
|
|
1214 | dîrî | atinge | дирати | dîrî (ĭuo dîrîăsk, ĭel dîrîașće) [akc. dîrî] (gl.) — 1. irati, dodirivati; taći ◊ nu dîrî vesparĭu, kî ći muśkă vĭaspiļi — ne diraj osinjak, jer će te ujesti ose [Crn.] 2. ometati, dosađivati ◊ nu dîrî uomu, lasă-l sî lukrĭe — ne ometaj čoveka, pusti ga da radi [Por.] 3. adirkivati, izazivati ◊ nu ma dîrî, kî nu puot sî rîăbd ńiomeńiĭa-tîa — ne zadirkuj me, jer ne mogu da podnesem tvoj bezobrazluk [Crn.] ◊ kopilo-la ka kînd a noroḑît, nu-n vață ńimik, numa dîrîașće fĭaćiļi la șkuală — ono dete kao da je poludelo, ne uči ništa, samo dira devojčice u školi ◊ ĭel ma dîrît, șî ń-am luvat la bataĭe — on me je izazvao, pa smo se potukli [Por.] / < srb. dirati (exp. Durlić) | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2846 | dîrîma | dărâma | кресати | dîrîma (ĭuo darîm, ĭel darîmă) [akc. dîrîma] (gl. p. ref.) — kresati grane drveta, okresivati ◊ kînd vi dîrîma la viće, nu taĭa la gruoș întrĭeź — kad budeš kresao lisnik za stoku, nemoj seći cela stabla [Por.] ∞ darîma | | [Vidi] |
|
|
|
1391 | dîrkă | dârcă ? | идиот | dîrkă (mn. dîrś) [akc. dîrkă] (i. m.) — 1. (za karakter) idiot, težak čovek ◊ o dîrkă đi uom, nu sa dă ku ńima, nu sufîră pi ńima, ponćur, uom ku narau rău șî grĭeu — idiot od čoveka, ne slaže se ni s kim, ne podnosi nikog, namćor, čovek koji ima lošu i tešku narav [Por.] 2. odevni predmet, komad odeće ◊ aĭ putut sî ĭaĭ vro dîrkă pi ćińe, sî nu-ngeț đi frig — mogao si da obučeš nešto, da se ne smrzavaš ◊ sluga-ș luvîă dîrśiļi, șî să dusă đi la nuoĭ — sluga uze svoju odeću i ode od nas [Crn.] ♦ / (skr.) < dîrkĭelă | | [Vidi] |
|
|
|
2282 | dîrkĭelă | dârchelă | дртина | dîrkĭelă (mn. dîrkĭeļe) [akc. dîrkĭelă] (i. ž.) — drtina, drkela, mrcina ◊ nu-m pare rău kă l-am vindut la kasapu, kalu-la a fuost o dîrkĭelă batrînă — nije mi žao što sam ga prodao kasapinu, taj konj je bio matora mrcina ◊ baba ĭe vrĭańika, da muoșu ĭe o dîrkĭelă đi uom — baba je vredna, a deda je drtina od čoveka ♦ var. dîrkelă ♦ sin. žîguare [Pom.] ∞ dîrkă | | [Vidi] |
|
|
|
4264 | dîrluagă | dârlugă | сиромах | dîrluagă [akc. dîrluagă] (i. m.) ● v. dîrlugă [Por.] ∞ dîrlugă | | [Vidi] |
|
|
|
1392 | dîrlugă | dârlugă | сиромах | dîrlugă (mn. dîrluź) [akc. dîrlugă] (i. m.) — siromah, čovek bez imovine ◊ dîrlugă ĭe uom sărăkaśuos, fara ńimika — drluga je siromašan čovek, bez ičega ♦ up. dîrļuanță [Por.] ♦ dij. var. dîrluagă [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1278 | dîrmuoksă | dârmoz | чибуковина | dîrmuoksă [akc. dîrmuoksă] (i. ž.) — (bot.) čibukovina, udika (Viburnum lantana) ◊ dîrmuoksa arĭe moduvă supțîrĭe, șî đi aĭa đin ĭa a fakut śibuk đi lulă — udika ima tanku srž, pa su zato od nje pravili čibuk za lulu [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
2280 | dîrpeļi | dârpeli | дрпити | dîrpeļi (ĭuo dîrpeļiesk, ĭel dîrpeļiașće) [akc. dîrpeļi] (gl. p.) — drpiti, drapati, krasti, čerupati; odrati ◊ ma dîrpeļiră oțomańi, nu-m lasară ńimika — odraše me lopovi, ne ostaviše mi ništa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2281 | dîrpeļit | dârpelit | одран | dîrpeļit (dîrpeļită) (mn. dîrpeļiț, dîrpeļiće) [akc. dîrpeļit] (prid.) — (fig.) odran od strane lopova; pokraden ◊ ku atîta furaluk în lume, kum să nu fiĭ dîrpeļit đin tuaće părțîļi — sa tolikim lopovlukom, kako da ne budeš odran sa svih strana [Por.] ∞ dîrpeļi | | [Vidi] |
|
|
|
1347 | dîrpĭelă | dârpelă ? | дрипац | dîrpĭelă (mn. dîrpĭeļ) [akc. dîrpĭelă] (i. ž.) — dripac; besposličar, lopov; čovek lošeg karaktera ◊ dîrpĭelă, minśinuos șî oțoman, așa ĭe ĭel — dripac, lažov i lopovčina, takav je on ♦ sin. țuapă [Por.] ∞ dîrpeļi | | [Vidi] |
|
|
|
1216 | dîrpońa | dârponia | гребати | dîrpońa (ĭuo dîrpuon, ĭel dîrpuańe) [akc. dîrpońa] (gl.) — (onom.) 1. grebati, strugati, drljati; škripati; turpijati ◊ n-a strîns ruata kalumĭa, ș-akuma ĭa numa dîrpuańe kînd ažunźe đi kuotur la kar — nije zategao točak dobro, pa sad on samo struže kada dotakne sanduk na kolima 2. češati se, drapati se ◊ śe ći dîrpuoń atîta, sî nu fiĭ rîńuos? — što se češeš toliko, da nisi šugav? [Por.] ♦ / < dîrp!, dîrpo! < (augm.) drr! (exp. Durlić) ∞ drr! | | [Vidi] |
|
|
|
1217 | dîrpońală | dârponeală ? | гребање | dîrpońală (mn. dîrpońaļe) [akc. dîrpońală] (i. ž.) — (onom.) 1. grebanje, struganje, drljanje; škripanje; turpijanje ◊ s-auđe-n puod o dîrpońală — na tavanu sečuje neko grebanje 2. češanje ◊ ma rupsăĭ đi dîrpońală, șî ĭară ma manînkă — odrao sam se od češanja, i opet me svrbi [Por.] ∞ dîrpońa | | [Vidi] |
|
|
|
1209 | dîrzarĭ | dârzar | дрзар | dîrzarĭ (mn. dîrzari) [akc. dîrzarĭ] (i. m.) — (zast.) drzar, konjanik koji je na svadbi prenosio devojačku spremu do mladoženjine kuće ◊ dîrzarĭu a mĭers kalîărĭ pi kal ș-adus dîrzîļi guovi — drzar je jahao konja, i nosio mladinu spremu [Crn.] ◊ n-a putut să fiĭe nuntă fara dîrzarĭ, iĭ a mĭers pi kaĭ înainća lu nuntașî — nije mogla da bude svadba bez drzara, oni su išli na konjima ispred svadbara ◊ dîrzarĭu nu numa śe adus dîrzîļi, numa ĭel șî ļ-aratat, sî vadă lumĭa-n sat kît ĭe mirĭasa đi sprimită — drzar ne samo što je prenosio darove, nego ih je on i pokazivao, da vide ljudi u selu koliko je mlada spremna [Por.] ◊ dupa numîru lu dîrzarĭ s-a vaḑut kît ĭe guovĭa găzdoćină — prema broju drzara videlo se koliko je mlada bogata ◊ dîrzari sa măĭ țînut într-o vrĭame șî dupa Oslobođeńe, ama pĭe urmă înkuaśa s-a pĭerdut — drzari su se držali još neko vreme posle Oslobođenja, ali su se posle naovamo izgubili (Jaisikovo) [GPek] ∞ dîrză | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1208 | dîrză | dârză | одећа | dîrză [akc. dîrză] (i. ž.) — odeća a. iznošena, pocepana, odrpana odeća; dronjci ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe nuoĭ, numa-m mĭers în ńiśći dîrză — bio sam siromah, nisam imao novo odelo, nego sam išao u nekim dronjcima ♦ sin. rîză, trĭanță, zdrĭanță [Por.] b. (zast.) devojačka sprema, odeća koju je mlada unosila u mladoženjin dom na dan svadbe; dar ◊ dîrză a kuprins țuaļiļi đi purtat, kapatîńe, așćernut șî astrukamînt — devojačka sprema je obuhvatala radnu odeću, jastuke, prostirku i pokrivače [Crn.] ◊ la nuntă, guovĭa a skuos dîrzîļi a iĭ tuaće, să ļi vadă lumĭa — na svadbi, mlada je iznosila sve svoje darove, da ih ljudi vide [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1219 | dîrž | dârz | дрзак | dîrž (dîržă) (mn. dîrž, dîržă) [akc. dîrž] (prid.) — drzak, smeo ◊ prĭa mult ĭe dîrž, kî lukră aĭa śe alțî nu kućaḑă — previše je drzak, jer radi ono što drugi ne sme ♦ var. îndrîzńalńik [Crn.] ♦ dij. var. drazńit [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5027 | dîržală | dârjală | држаље | dîržală (mn. dîržăļe) [akc. dîržală] (i. ž.) — držalje, drška ◊ dîržala ĭe ļemn ńićeḑat șî supțîĭat în kare ĭe pus vrun alat śe sa țîńe-n mîń kînd sa lukră ku ĭel, kum ĭe sakurĭa, kuasa, sapa, tîrnakuopu — držalje je glatko i tanko drvo na koje je nasađena neka alatka koja se drži rukama dok se njome radi, kao što je sekira, kosa, motika, trnokop ◊ dîržala sa faśe đin ļemn ușuor șî tare, măĭ mult đi frasîn șî bagrĭem — držalje se pravi od laganog i jakog drveta, najviše od jasena i bagrema ♦ sin. kuadă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1280 | dîskaļiță | dăscăliță | учитељица | dîskaļiță (mn. dîskaļiț) [akc. dîskaļiță] (i. ž.) — učiteljica, prosvetni radnik ◊ fata mĭa a gaćit șkuala đi daskîļ ș-akuma ĭe dîskaļiță, lukră la șkuală la nuoĭ în sat, învață kopiĭi — moja kćerka je završila učiteljsku školu i sada je učiteljica, radi u školi kod nas u selu, uči decu [Por.] ◊ am avut dîskaļiță ćinîră, șî la șkolarĭ mult ļ-a fuost drag đi ĭa — imali smo mladu učiteljicu, i đaci su je mnogo voleli [Crn.] ♦ up. daskîl [Por.] ♦ dij. sin. oćituluaĭkă [GPek] ∞ șkuală | | [Vidi] |
|
|
|
1281 | dîskaļiesk | dăscălesc | учитељски | dîskaļiesk [akc. dîskaļiesk] (prid.) — učiteljski, koji se odnosi na učitelje ◊ lukru dîskaļesk ĭe grĭeu — učiteljski posao je težak [Por.] ∞ daskîl | | [Vidi] |
|
|
|
1282 | dîskaļiĭe | dăscălie | учитељевање | dîskaļiĭe [akc. dîskaļiĭe] (i. ž.) — učiteljevanje, rad u službi učitelja ◊ s-a lasat đi dîskaļiĭe kî ĭe plata mikă — napustio je učiteljevanje jer je plata mala ∞ daskîl | | [Vidi] |
|
|
|
1888 | dîsžgina | desghina | расцепити (се) | dîsžgina (ĭuo ma dîsžgin, ĭel sa dîsžgină) [akc. dîsžgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), rasturiti (se) cepanjem, odvajanjem delova, lomljenjem ◊ pazîa să nu kaḑ pră gĭață, șî să će dîsžgiń tuot — pazi da ne padneš na ledu, i da se sav rasturioš [Hom.] ♦ dij. var. đežgina, đižgina [Por.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
1564 | dîtori | datori | дуговати | dîtori (ĭuo dîtorĭesk, ĭel dîtorĭașće) [akc. datori] (gl.) — dugovati, biti dužan, imati dug, obavezu ◊ măĭ îndată fomĭaḑă, numa nu dîtori la ńima ńimika — radije gladuj, samo nemoj nikom dugovati ništa ♦ var. dători (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. datori [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1324 | Dobropoļan | Dobropolean | Добропољанин | Dobropoļan (mn. Dobropoļeń) (ž. r. Dobropoļană) [akc. Dobropoļan] (i. m.) — Dobropoljanin, Dobropoljac, stanovnik vlaškog sela Dobro Polje u opštini Boljevac [Crn.] ∞ Dobropuoļa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1323 | Dobropuoļa | Dobropolie | Добро Поље | Dobropuoļa [akc. Dobropuoļa] (i. ž.) — (ojk.) Dobro Polje, vlaško selo u opštini Boljevac ◊ ĭeĭ s-a năsăļit dă vrodată dî la Požarevăț — oni su se nekada davno doselili od Požarevca [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1760 | doplaćit | doplătit | доплаћен | doplaćit (doplaćită) (mn. doplaćiț, doplaćiće) [akc. doplaćit] (prid.) — doplaćen, isplaćen u celosti, namiren ◊ mul mi ĭe măĭ ușuor kînd vîăd kî ĭ-e dîtoriĭa doplaćită întrĭeg — mnogo mi je laške kada vidim da je dug isplaćen u celosti [Por.] ∞ doplaći | | [Vidi] |
|
|
|
3789 | draśiță | dâraciţă ? | притискавац | draśiță [akc. draśiță](i. ž.) ● v. dîraśiță [Por.] ∞ dîraśiță | | [Vidi] |
|
|
|
1289 | drîn! | drân! ? | дрн! | drîn! (uzv.) — (onom.) drn! zvuk koji, usled trzaja, nastaje podrhtavanjem tankog i dugačkog predmeta, koji je čvrst i napet na jednom ili oba kraja, kao što je struna, tetiva luka, prut i slično ◊ „drîn!” șî „drr!” nuĭe tuot una: đin „drr!”, or kă „dîrr!” ĭasă dîrpońală, glas urît șî grĭeu đi urĭekĭ, da „drîn” ĭe măĭ frumuos, măĭ đeșkis, rasună ... — „drn!” i „drr!” nije isto: „drr!” daje škripu, zvuk ružan i neprijatan za uši, a „drn!” je lepši, otvoreniji, zvučniji glas ... [Por.] ∞ drr! | | [Vidi] |
|
|
|
1215 | drr! | ? | дрр! | drr! (uzv.) — (onom.) drr! zvuk koji izaziva tarenje predmeta; škripanje, drljanje, struganje ◊ aud kînd șî kînd în kuzńiță: „drr! drr!” - śe va dîrai, draku va șći, mi frikă sî ma duk sî vîăd śiĭe — čujem kat-kad u kovačnici: "drr! drr!" - šta li drlja, đavo će ga znati, strah me je da odem i vidim šta je [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1384 | ḑîśa | zice | казивати | ḑîśa (ĭuo ḑîk, ĭel ḑîśe) [akc. ḑîśa] (gl.) — 1. a. kazivati, govoriti ◊ nu puoț ḑîśa kî nu ț-am ažutat — ne možeš kazati da ti nisam pomogao [Crn.] b. poručivati, slati poruku ◊ a ḑîs muma sî veńiț mîńe la pomană — poručila je majka da dođete sutra na daću [Por.] 2. svirati na nekom instrumentu ◊ Raka đin Lukuva tare frumuos a ḑîs în bandă — Raka iz Lukova je jako lepo svirao trubu [Crn.] ◊ rumîńi dă mult măĭ bun a ḑîs dîn fluĭer dăkît astăḑ — Vlasi su ranije mnogo bilje svirali frulu nego danas (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. kînta [akc. kînta] [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1727 | đisfundat | desfundat | отчепљен | đisfundat (đisfundată) (mn. đisfundaț, đisfundaće) [akc. đisfundat] (prid.) — 1. otčepljen, otpušen; kome je otpalo dno, koji je bez dna ◊ țîăviļi sănt đisfundaće, șî apa akuș vińe — cevi su otčepljenje, i voda će uskoro doći 2. (za svirače) sviranje melodije na visokim tonovima ◊ bun lăutarĭ kare kîntă đisfundat, ka kînd îț dîă îăripĭ pănă žuoś — dobar violinista koji svira visoko, kao da ti daje krila dok igraš ♦ supr. înfundat [Por.] ∞ đisfunda | | [Vidi] |
|
|
|
2779 | điskobeļi | decebăli | искобељати се | điskobeļi (ĭuo ma điskobeļesk, ĭel sa điskobeļiașće) [akc. điskobeļi] (gl. p. ref.) — iskobeljati se, izvuće se iz neke neprilike, spasiti se ◊ dakă ći-nkîlśeșć ku îĭ, nu ći măĭ điskobeļieșć ļesńe đin gĭarîļi luor — ako se upetljaš s njima, nećeš se lako iskobeljati iz njihovih kandži ◊ fusăĭ datuorĭ pista masură, ama kumva ma điskobeļiĭ đin dîtoriĭ — bio sam prezadužen, ali sam se nekako iskobeljao iz dugova [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1731 | đižuga | dejuga | испрегнути | đižuga (ĭuo đižug, ĭel đižugă) [akc. đižuga] (gl. p.) — ispregnuti, osloboditi se jarma; skinuti jaram ◊ đižugă buoĭi sî ođińaskă, șî dîăļe kîta uruĭală — ispregni volove da se odmore, i daj im malo jarme ♦ supr. înžuga [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
2275 | ferfeļiță | ferfeliţa | ферфелица | ferfeļiță (mn. ferfeļiț) [akc. ferfeļiță] (i. ž.) — (nutr.) ferfelica, čorba od šljiva ◊ ferfeļița ĭe ḑamă dă prună, a sa pun pruńiļi la soare, pă ĭeasă ḑama dîn ĭeļe, pă aĭa s-a mînkat vrodată pănă nu sa nakrĭașće, a kînd s-a nakrit, a kĭemato kiseļiță — ferfelica je čorba od šljiva, stavljaju se šljive na sunce, pa izlazi sok iz njih, pa to se nekada jelo dok se ne ukiseli, kada ukisne, zove se kiselica ♦ up. kiseļiță [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
1276 | fifă | nai | панова фрула | fifă (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) fifa, panova frula ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od miline [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vreže (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) biljka od koje su se pravile „fife” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2286 | fluarĭa turśiaskă | ruși-de-toamnă | лепа Ката | fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla, (dosl.) „turski cvet” ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — lepa Kata raste u bašti, cveta u jesen ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvima [Por.] ∞ fluare | | [Vidi] |
|
|
|
4733 | flumotuok | flomoștoc | клупко | flumotuok (mn. flumotuoś) [akc. flumotuok] (i. s.) — klupko, grudva ◊ (demon.) al zburatuorĭ să vĭađe ka un flumotuok dîn kare mărg skinćeĭ, kînd aźunźe dîspră kasă unđe ĭe năpraćit, flumotoko-la sa traźe înuntru prăn kuoș — zmaj se vidi kao jedno klupko iz koga izbijaju varnice, kad stigne do kuće u koju je napraćen, to klupko se uvuče unutra kroz dimnjak [Bran.] | | [Vidi] |
|
|
|
2125 | frasîn | frasin | јасен | frasîn (mn. frasîń) [akc. frasîn] (i. m.) — (bot.) jasen, beli (Fraxinus excelsior) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi frasîn, dupa kum ĭe mńieḑu: alb șî ruoșu, ama l-al ku mńeḑu ruoșu iĭ ḑîśem frasîn ńiegru — ima dve vrste jasena, prema tome kakva je sredina stabla: beli i crveni, ali onaj sa crvenim središtem zovemo crni jasen ◊ frasînuĭe ļiemn žîlau, đin ĭel sa fakut dîržală đi kuasă — jasen je žilavo drvo, od njega se pravila držalja za kosu ◊ blană đi frasîn — daska od jasenovog drveta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2126 | frăsîńiș | frăsiniș | јасење | frăsîńiș (mn. frăsîńișurĭ) [akc. frăsîńiș] (i. s.) — (bot.) jasenje, jasenova šuma ◊ luok unđe dîă numa frasîńi, sa kĭamă frăsîńiș — mesto gde raste samo jasen, zove se jasenje ♦ var. frasîńiș [Por.] ∞ frasîn | | [Vidi] |
|
|
|
1999 | frumuos | frumos | леп | frumuos (frumuasă) (mn. frumuoș, frumuasă) [akc. frumuos] (prid.) — lep a. (za čoveka) osoba lepog izgleda ◊ fata mare ĭe frumuasă, a mîžlośină ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭa, da a mikă șî măĭ frumuasă, kî ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭaļe amîndoă, da asta śe are numa șapće ań, mi sa-m pare k-o sî fiĭe măĭ frumuasă pista tuoț — starija ćerka je lepa, srednja lepša od nje, najmlađa je najlepša, jer je lepša od obe, ali ova koja ima samo sedam godina, čini mi se biće najlepša od svih b. (za predmete) lep, ukrašen, skladnog oblika, koji pored funkcije ima i lep izgled ◊ am avut un kuțît ku plasîaļe frumuasă, adîns înfrumoșaće pi plaku mĭeu, ama mi l-a furat — imao sam jedan nož sa lepim kanijama, posebno ukrašenim po mom ukusu, ali su mi ga ukrali c. (za posao) dobro, kvalitetno i stručno urađen posao ◊ ma duk la un barbarĭ sî ma ratungă, k-am uḑît kă tunźe frumuos — idem kod jednog brice da me podšiša, jer sam čuo da lepo šiša d. (za vreme) lepo, vedro vreme ◊ sa razbună, o sî fiĭe ḑîua frumuasă — razvedrilo se, biće lep dan ◊ mi sa-m pare kî ĭerńiļi a fuost măĭ frumuasă în kopilariĭa-mĭa, đi kît śe sînt akuma — čini mi se da su zime bile lepše u mom detinjstvu, nego što su sada e. (za osećanja) lepo, prijatno, milo, drago, slatko ◊ mult mi frumuos kînd ma ginđiesk la ĭa, kînd îm dîă-n gînd kît ĭe đi dulśe șî frumuos țukatu ku ĭa, ma topĭesk tuot — mnogo mi je lepo kad mislim na nju, kad se setim koliko je slatko i lepo ljubljenje sa njom, sav se istopim ◊ (komp.) tare frumuos — jako lepo ◊ mult frumuos — mnogo lepo ♦ sin. mîndru [Por.] ♦ dij. var. frumos [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
2403 | frunḑarĭ | frunzar | лисник | frunḑarĭ (mn. frunḑarĭe) [akc. frunḑarĭ] (i. s.) — lisnik ◊ frunḑarĭu ĭe un fĭeļ đi klańe, grîmađită đin krĭanźe ku frunḑă, dîrîmaće đi pi ļiamńe, kare sa pazîașće să fiĭe ĭernaćik đi viće — lisnik je jedna vrsta plasta, sadenutog od grana sa lišćem, okresanih sa drveća, koji se čuva kao zimnica za stoku ◊ la nuoĭ frunḑarĭu sa faśe đin frunḑă đi gorun, śaruoń șî fag, kî aļa ļiamne măĭ mult ĭastă — kod nas se lisnik pravi od lišća hrasta, cera i bukve, jer toga drveća najviše ima [Por.] ∞ frunḑă | | [Vidi] |
|
|
|
1936 | fuarfikă | foarfecă | маказе | fuarfikă (mn. fuarfiś) [akc. fuarfikă] (i. ž.) — (ret.) makaze, pribor za sečenje, šišanje ili strizanje ◊ ku fuarfiśiļi s-a tuns uoiļi, da șî uamińi — makazama su se strizale ovce, a i šišali ljudi ◊ fuarfiśiļi aĭ nuoștri a kumparat đi la țîgań — makaze su naši kupovali od Cigana ◊ fuarfiś đi taĭat la pļek — makaze sa sečenje lima ◊ fuarfiś đi taĭat la viĭe — makaze za rezanje vinograda ◊ fuarfiś đi kusut — šivaće makaze ♦ var. fuarfiś ◊ fuarfiśiļi au duauă masîaļe, șî la una îĭ sa ḑîśe fuarfikă — makaze imaju dva sečiva, i jedno zovemo „fuarfika” ◊ dîăm o parĭake đe fuarfiś — daj mi jedan par makaza (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2505 | gibură | ghibur | гребенац | gibură (mn. giburĭ) [akc. gibură] (i. ž.) — grebenac, ogreb; paškulj, otpadak vune ◊ gibura ĭe zmuaćiku dă lînă kare a ramas pră darak dupa dîraśit — grebenac je pramen vune koji je ostao na grebenu posle grebenanja ♦ up. zgribĭenț [Mlava] ◊ gibura nu sa labdă: sa pastrĭaḑă, șî sa puńe în kîpatîń, ĭarna întra źeĭśće în opinś să nu źeźire, or în papușă kopilarĭeșć đi trĭanță — grebenac se ne baca: čuva se i stavlja u jastuke, zimi u opanke između prstiju da ne zebu, ili u dečje lutke od krpa (Tanda) ♦ up. zgrĭabîn [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2259 | gogoș | gogoașă | лепиња | gogoș (mn. gogoașă) [akc. gogoș] (i. s.) — 1. (nutr.) lepinja ◊ gogoșu ĭe pîńe aḑîmă, kuaptă pră tabla lu șporĭet, a sa faśe dîn fańină ku apă șî ku sare, fîr dă olațăl, șî sa mursîkă ku mîńiļi spalaće — gogoš je beskvasna lepinja, pečena na tabli šporeta, pravi se od brašna sa vodom i solju, bez kvasca, i mesi se opranim rukama [Mlava] 2. (med.) kvrga na glavi, aterom ◊ kapu-ĭ pļin đu gogoașă, no-l măĭ tunź vĭek — puna mu glava kvrga, ne možeš ga ošišati vavek (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2329 | Guguļan | Gugulean | Гугуљан | Guguļan (mn. Guguļiań) [akc. Guguļan] (i. m.) — (antr.) Guguljan, u Mlavi nadimak za planinskog Vlaha ◊ dă nuoĭ dîn Mlaoa, Guguļan ĭe rumîn kare traĭașće-n munće ku vićiļi — za nas u Mlavi, Guguljan je Vlah koji živi u planini sa stokom ◊ Guguļiańi a kuprins munțîļi dă la Ždrĭela pănă la Ćimuok — Guguljani su zauzeli planine od Ždrela pa do Timoka [Mlava] ♦ up. gogoman [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
6160 | irikuob | erete | кобац | irikuob (mn. irikuobĭ) [akc. irikuob] (i. m.) — (ornit.) kobac (Falco subbuteo) ◊ pasîrĭe kare in alće părț sa kĭamă arĭaće or uļ gainarĭ, în Sîgă sa kĭamă irikuob — ptica koja se u drugim krajevima zove arjaće ili ulj gainar, i Sigama se zove irikob ◊ irikuob ĭe kîta măĭ mare dă kît śoara, șî sa arańiașće ku păsîrĭ miś, ku șopîrļe șî șărpĭ, da fură șî puĭ dă gaiń dîn avļiĭa kășî — kobac je malo veći od vrane, a hrani se mali pticama, gušterima i zmijama, a krade i piliće kokošaka iz kućnog dvorišta ♦ sin. arîăț [Crn.] [Kmp.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ∞ uļ | | [Vidi] |
|
|
|
5970 | împrumutat | împrumutat | позајмљен | împrumutat2 (împrumutată) (mn. împrumutaț, împrumutaće) [akc. împrumutat] (prid.) — pozajmljen, iznajmljen ◊ n-are ĭel bańi luĭ, tuot śe are ĭe împrumutat, ĭel đi alta ńiś nu șćiĭe numa đi dîtoriĭ — nema on svoj novac, sve što ima je pozajmljeno, on za drugo i ne zna sem za dugove ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta | | [Vidi] |
|
|
|
4942 | kîfadarńik | cafadar | гостопримљив | kîfadarńik (kîfadarńikă) (mn. kîfadarńiś, kîfadarńiśe) [akc. kîfadarńik] (prid.) — (zast.) gostoprimljiv, ljubazan ◊ kîfadarńik a fuost uom kare a primit lumĭa-n kasă ku drag, șă pi tuot nat ambiĭat să bĭa șî să mănînśe — gostoprimljiv je bio čovek koji je rado primao goste u kuću, i svakoga je nudio da jede i pije [Zvizd] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3075 | kuasă | coasă | коса | kuasă (mn. kuasă) [akc. kuasă] (i. ž.) — (tehn.) kosa, oruđe za košenje trave ◊ kuasa ĭe un kuțît lung, înkîrļombat la vîr, pus în dîržaļe đi ļemn, ku kare sa kosîașće ĭarba — kosa je dugačko povijeno sečivo, stavljeno na drveno držalje, kosište, kojim se kosi trava ◊ kuțîtu ĭe pînḑă supțîrĭe đi fĭer, pi gură batută ku śokanu șî askuțîtă ku kuća, să taĭe ĭarba măĭ ușuor — sečivo kose ima tanko čelično platno, čije je sečivo otkovano čekićem i naoštreno brusom, da lakše seče travu ◊ pi marźina đin lăturĭ kuțîtu lu kuasa ĭe întarit ku o vargă, fakută đin o dungă đi pînḑă, ku śokanu întuarsă-n sus — sa leđa kosa je ojačano rebrom, napravljenog od uskog dela platna koji je kovanjem okrenuto na gore ◊ kuasa la botur are kalkîń, ku un kîrļig întuors în vaļe — nasuprot vrhu kosa ima petu, sa jednim jezičkom okrenutim na dole ◊ ńișći kuasă, unđe sînt ļivĭeḑîļi grĭaļe, sînt întariće ku un kîrļig đi fĭer, kare înkostiîș ļagă brațarĭa șî pînḑa la kalkîń — neke kose, gde su livade teške, ojačane su metalnom šipkom koja popreko spaja grivnu i petu kose ◊ kuasa sa prinđe đi dîržală ku un ińel đi fĭer kare-l kĭamă brațare — kosa se za držalje pričvršćuje pomoću jednog metalnog prstena koji se zove grivna ◊ dîržaļa đi kuasă sa faśe đin ļiemn ușuor șî žîlau — kosište se pravi od lakog i žilavog drveta ◊ pi lînga žumataća kuoḑî, sa puńe un kîrļuomb đi ļiemn, pi kare kosîtorĭu-l țîńe ku mîna đirĭaptă kînd mînă otkuoșu, da ku stînga țîńe kuada dîržăļi apruape đi vîr — negde oko polovine kosišta stavlja se drvena ručka, koju kosac drži desnom rukom kada tera otkos, a levom rukom drži kosište blizu vrha [Por.] ∞ kosî | | [Vidi] |
|
|
|
3365 | kuopt | copt | печен | kuopt (kuaptă) (mn. kuopț, kuapće) [akc. kuopt] (prid.) — pečen 1. (nutr.) (o jelu od testa) ispečen ◊ pîńa ĭe kuaptă, prînḑu ĭe gata — hleb je ispečen, ručak je gotov 2. (bot.) (o plodu) zreo, sazreo ◊ pruńiļi sînt kuapće, trăbă să ļi baćem șî să ļi adunăm sî friźem rakiu — šljive su zrele, treba da ih otresemo i sakupimo, da ispečemo rakiju 3. (fig.) (o naravi) razdražen, nervozan, netrpeljiv, preosetljiv ◊ ka o bubă kuaptă ĭe, nu kućeḑ să-l dîrășć, or să-ĭ ḑîś śuava, uodma săre la sfadă or la bataĭe — ko gnojna bubuljica je, ne smeš da ga diraš, ili da mu kažeš nešto, odmah skače da se svađa ili da se bije ◊ ńidokuopt — nedopečen, nedozreo ♦ supr. krud [Por.] ∞ kuaśe | | [Vidi] |
|
|
|
2848 | laptar | lăutar | виолиниста | laptar (mn. laptarĭ) (i. m.) — (muz.) violonista ◊ Milan Rașanțanu dîn Mlaoa a fuost măĭ kunoskut laptar, l-a șćut tuoț dăn Stig pănă-n Omuoļ — Milan Rašančanin iz Mlave bi je najpoznatiji violinista, znali su ga svi, od Stiga do Homolja ♦ dij. var. lîutarĭ [Por.] ∞ laută | | [Vidi] |
|
|
|
3460 | ļau | leu | леј | ļau (mn. ļeĭ) [akc. ļau] (i. m.) — 1. (mon.) lej, rumunska nacionalna moneta ◊ nu vreaduĭe ńiś un ļau — ne vredi ni jedan lej 2. (fig.) (u izr.) o svom trošku; za svoj groš; po svom ćefu ◊ mă duk unđe vreau dă ľau mieu — idem gde hoću za svoj groš ◊ s-a-nbatat șî kată să-ĭ kînće una numa dî ľau luĭ — napio se, i traži da mu otpeva jednu samo po njegovom ćefu [Bran.] ♦ dij. var. ļiu [GPek][Por.] ∞ ban | | [Vidi] |
|
|
|
2801 | ļikitău | șorţ | кецеља | ļikitău (mn. ļikităļe) [akc. ļikitău] (i. s.) — kecelja ◊ ļikitău muĭera poartă dînainće, o astrukă dă la fuaļe pănă la źenunkĭ la piśoare, da sa ļagă dînapuoĭ, pră spinare — kecelju žena nosi spreda, pokriva je od stomaka do kolena na nogama, a vezuje se pozadi, na leđima [Stig] ♦ dij. sin. kițăļe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2498 | mezdri | mezdri | дељати | mezdri (ĭuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) [akc. mezdri] (gl. p.) — (tehn.) 1. deljati, strugati ◊ moșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekire 2. (za koze i dr. životinje) brstiti, glodati ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭ — Tito je uništio koze jer su brstile šumu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2497 | mezdrĭală | mezdreală | макља | mezdrĭală (mn. mezdrĭaļe) [akc. mezdrĭală] (i. m.) — (tehn.) maklja, nož za deljanje i struganje drveta ◊ mezdrĭală are taiș lung đi fĭer, șî mîńiĭe l-amîndoă kîpatîńe lu taiș — maklja ima dugo metalno sečivo, i drške na oba kraja sečiva ◊ ku mezdrĭală măĭ đies s-a mezdrit dîržălurļi đi sakurĭ, đi săpĭ, or đi kuasă — sa makljom se najčešće deljala držalja za sekire, motike, ili kose ♦ sin. kuțîtuaĭe (Tanda) [Por.] ∞ mezdri | | [Vidi] |
|
|
|
4348 | morugă | morugă | преслан | morugă [akc. morugă] (prid.) — (nutr.) (o soli) preslan ◊ baba a sarat ļegumĭa đi dîdauorĭ, șî mînkarĭa ĭe sarat morugă, ka otraua sarată, nu sa puaće mînka — baba je solila čorbu dva puta, i jelo je preslano, kao otrov slano, ne može se jesti [Por.] ∞ sare | | [Vidi] |
|
|
|
99 | odolan | hodolan | коска | odolan (mn. odolańе) [akc. odolan] (i. m.) — 1. koska (veći komad) ◊ la morminț-ăĭ pîrasîț ș-akuma sa gasîăsk odolańe omeńieșć — na neznanom groblju i sada se nalaze ljudske kosti 2. koska sa malo mesa ◊ odolan uskat — suva koska ◊ a pus în ḑamă numa ńișći odolańe — stavila je u čorbu samo neke koščine ♦ sin. śolan [Por.] 3. (tehn.) komad, deo neke naprave ◊ mi sa-m pare kă dîn gĭebo-la dă trăirat a măĭ ramîns ńișće odolańe pră supt șupă — čini mi se da su od te vršalice ostali još neki delovi pod šupom (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
2557 | patruḑăśiļi | patruzecilea | четрдесетница | patruḑăśiļi [akc. patruḑăśiļi] (i. ž.) — (rel.) četrdesetnica ◊ patruḑăśiļi ĭe pomana kare sa dîă l-al muort la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće, kî atunśa ĭel trĭaśe pi lumĭa alaltă — četrdesetnica je pomana koja se daje umrlom na četrdeset dana posle smrti, jer tada on prelazi na drugi svet [Por.] ∞ pomană | | [Vidi] |
|
|
|
2697 | păpuk dă kar | păpuc de car ? | лочка | păpuk dă kar (mn. păpuś dă kară) [akc. păpuk dă kar] (i. m.) — (tehn.) ločka, kočnica za zaprežna kola, (dosl.) „cipela za kola” ◊ păpuk dă kar să faśe dîn ļiemn dă băgram — kolska kočnica se pravi od bagremovog drveta ◊ dîn băgram să taĭe un tutuśiel dă lung vro źumătaće dă mĭetîr — iz bagrema se iseče jedan trupčić dužine oko pola metra ◊ papuku pră mižluok are un žgĭab, în kare tună rouata dă kar — kolska kočnica ima po sredini žljeb, u koji ulazi kolski točak ◊ papuku dîn-nainće are o alkă, dă kare să ļagă sănźiru, șî dîn parće-ĭa ĭe ćeșît — kočnica s prednje strane ima jednu alku, o koju se veže lanac, i na toj strani je otesana ◊ papuku ĭe măĭ bun dă ļieamn, dă kît dă fĭear, kă ļieamnu să ruoađe, șî așa karu să înpĭeđikă măĭ bińe — kočnica je bolja od drveta nego od gvožđa, jer se drvo tare, i tako se kola bolje koče ♦ var. papuk [Mlava] ♦ dij. sin. pivă [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă [GPek][Crn.] ∞ pĭađikă | | [Vidi] |
|
|
|
4075 | pîrdańik | pârdalnic | проклет | pîrdańik (pîrdańikă) (mn. pîrdańiś, pîrdańiśe) [akc. pîrdańik] (prid.) — (rel.) proklet; đavolast ◊ pîrdańiku đi kopil, ĭară faśe nîsarîmbe — đavolasto dete, opet pravi vragolije ◊ śe să fakă, sîrmanu, kînd pîrdańika đi ursă așa l-a ursat — šta da radi, jadnik, kad ga je prokleta sudbina tako osudila ◊ pîrdańika đi vakă, ĭară s-a bagat în dîtaļină — prokleta krava, opet je ušla u detelinu ♦ sin. blîstamat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6281 | prădăzgropat | dezgropat | поновно ископавање | prădăzgropat (mn. prădăzgropaturĭ) [akc. prădăzgropat] (i. s.) — (ver.) ponovno iskopavanje pokojnika ◊ prădăzgropat ĭe ađet batrîn kare kuprinđe dăzgropatu șă prăngropatu pră al muort la patruḑăś dă ḑîļe dîpă îngropatu al dă-ntîń — ponovno iskopavanje je prastari običaji koji obuhvata iskopavanje i ponovno sahranjivanje pokojnika na četrdeset dana od prve sahrane [Hom.] ∞ gruapă | | [Vidi] |
|
|
|
3034 | rîkabuș | răcăbuș | клизалиште | rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemlji ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — klizalište je mesto gde se deca zimi sankaju ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — „rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdo ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. kîrauș [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3495 | rîkai | râcâi | чепркати | rîkai (ĭuo rîkîĭ, ĭel rîkîĭ) [akc. rîkai] (gl. p.) — (onom.) a. (o živini i pticama) čeprkati, kopkati, grepsti tlo da se što iskopa ◊ gaińiļi rîkîĭe ku gĭarîļi pin građină, maĭka kată rîme — kokoške čeprkaju kandžama po bašti, valjda traže gliste b. (o čoveku) površno kopati ◊ n-a putut altfĭeļ, numa s-a pus să rîkîĭe ku mîń-ļi guaļe pomîntarĭu đi pi lînga rîdaśină, șî kumva do skoasă buĭađa întrĭagă đin pomînt — nije mogao drugačije, nego je počeo da čeprka golim rukama zemljište oko korena, i nekako je uspeo da izvuče celu biljku iz zemlje ◊ nu ći plaćiașće să rîkîĭ ka pasîrĭa, numa să rađiś krampu ku tuota pućarĭa, șî să-l înțăpĭ în pomînt pănă-n dîržală — ne plaća te da čeprkaš ko ptica, nego da zamehneš krampom iz sve snage, i zabiješ ga u zemlju do držalja ♦ sin. rîmuĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3533 | Săļișćană | sălișteancă | Селиштанка | Săļișćană (mn. Săļișćańe) [akc. Săļișćană] (i. ž.) — Selištanka ◊ Săļișćană ĭe muĭare dîn Omuoļ, kare ĭa kăsătorită în Săļișće, sat prînga Lazńița — Selištanka je žena Homoljka, koja je nastanjena u Seliištu, selu blizu Laznice [Hom.] ∞ sat | | [Vidi] |
|
|
|
4384 | sik | sâc | чик | sik! (uzv.) — čik! uzvik čikanja ◊ sik! sik! nu puoț să-m faś ńimik! — čik! čik! ne možeš mi ništa! ◊ sik dakă kućeḑ! — čik ako smeš! ◊ kopilu kare sikîĭe pi altu, dă ku pumnu-n pumn kînd ḑîśe „sik”, ș-așa đi dîdauorĭ — dete koje čika drugog, udara pesnicom o pesnicu kad kaže "čik", i tako dvaput [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2075 | sîmeńik | siminic | смиље | sîmeńik (mn. sîmeńiś) [akc. sîmeńik] (i. m.) — (bot.) smilje, trajna zeljasta biljka sivkaste boje (Helichrysum arenarium); cmilje; snjeljak ◊ sîmeńik ĭe buĭađe sură, mîțuasă, ku fluorĭ galbińe — smilje je siva biljka, dlakava, sa žutim cvetom ◊ sa uskă, sa duśe la morminț, șî sa dîă đi pomană l-aĭ muorț; ku ĭa sa kićașće lumanarĭa raĭuluĭ — suši se, nosi se na groblje i namenjuje mrtvima; njome se kiti rajska sveća [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2179 | skradă | scradă | длакави шаш | skradă (mn. skrădurĭ) [akc. skradă] (i. ž.) — (bot.) dlakavi šaš (Carex pilosa) ◊ skradă ĭe ĭarbă kare dîă pintra pĭetre pi kîrșĭe șî pin padure la munće, ș-akolo unđe ĭastă skradă sa mînă uoĭļi la pașuńe — dlakavi šaš je trava koja raste između kamenova po kršu i po šumi u planini, i tamo gde ona raste teraju se ovce na pašu [GPek] ♦ dij. sin. ĭarbă foĭuasă (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ∞ ĭarbă | | [Vidi] |
|
|
|
4750 | stag | steag | барјак | stag (mn. stagurĭ) (i. m.) — barjak, zastava ◊ stagu nunțăsk l-a dus în mînă un danak, mĭergînd pi kal în frunća nunțî — svadbarski barjak je nosio u ruci jedan mladić, jašući konja na čelu svadbe ◊ la nuntă ku dîrzarĭ, dîrzari a kîlarit înainća lu danaku ku stagu — na svadbi sa drzarima, drzari su jahali ispred momka sa barjakom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6168 | suśit | sucit | увијен | suśit (suśită) (mn. suśiț, suśiće) [akc. suśit] (prid.) — uvijen, namotan ◊ tuortu păsîrilor traĭașće suśit pi bîtu dîtaļińi — vilina kosica živi uvijena oko stabljike deteline ◊ la sokală, țîsatuarĭa suśașće tuorsu đi pi gĭem pi sovĭaĭkă — na sukalu, tkalja namotava predivo sa kalema na cevku [Por.] ∞ suśi | | [Vidi] |
|
|
|
4101 | śerui | cerui | увоштити | śerui (ĭuo śeruĭ, ĭel śeruĭașće) [akc. śerui] (gl. p.) — (tehn.) uvoštiti ◊ sa śeruĭașće śeva kînd sa traźe pin śară topită — uvoštava se nešto kad se provlači kroz istopljeni vosak ◊ spatarĭu ku ață śeruită a ļegat đințî la spată đi razbuoĭ — brdar je uvoštenim koncem vezivao zupce na brdu razboja [GPek] ◊ Mila Pļeșî dîn Lazńița ĭe rumîna dăntîń kare a-nśeput să fakă lumanărļi raĭuluĭ ku ață śeruită — Mila Pavlović iz Laznice je prva Vlajna koja je počela da radi rajske sveće od uvoštenog konca (Laznica) [Hom.] ∞ śară | | [Vidi] |
|
|
|
1541 | śorobară | ciorcobară | сврака | śorobară (mn. śorobărĭ) [akc. śorobară] (i. ž.) — (ornit.) svraka (Pica pica) ◊ śorobara a mînkat uavăļi lu mĭerlă dîn kuĭb — svraka je pojela kosu jaja iz gnezda [Hom.] ♦ dij. var. koțofană [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3236 | śuĭkă | ciuică ? | бата | śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brat ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — „šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu ◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana” ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestru ♦ sin. nană ♦ up. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna se (Topla) [Crn.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3082 | topuor | topor | секирче | topuor (mn. topuară) [akc. topuor] (i. s.) — (tehn.) sekirče ◊ topuoru ĭe sakurĭe mikă șî ușuară, đi taĭat ku o mînă — topor je sekirče malo i lagano, za sečenje jednom rukom ◊ ku topuoru măĭ mult aĭ nuoștri a dîrîmat la frunḑă đi viće — sekirčetom su naši najviše kresali lisnik za stoku ◊ n-a fuost pîkurarĭ fara topuor — nije bilo pastira bez sekirčeta [Por.] ∞ sakurĭe | | [Vidi] |
|
|
|
3254 | trĭaptă | treaptă | степеник | trĭaptă (mn. trĭapće) [akc. trĭaptă] (i. ž.) — stepenik ◊ skărļi la kasa batrînă avut numa doa trĭapće, fakuće dîn bolovańe dî pĭatră — stepenice na staroj kući imale su samo dva stepenika, izrađena od kamenih blokova ◊ skărļi kășî la tîvaļiș avut trĭapće măĭ mulće — stepenište kuće na kosini imalo je više stepenika [Zvizd] ◊ baba batrînă a kaḑut đi pi o trĭaptă kare s-a klăćinat, ș-a frînt piśuoru — baba je pala sa jednog stepenika koji se klatio, i polomila nogu ♦ sin. skară, bîsamak [Por.] ∞ skară | | [Vidi] |
|
|
|
6172 | tuortu păsîrilor | torțel | вилина косица | tuortu păsîrilor [akc. tuortu păsîrilor](sint.) — (bot.) vilina kosica (Cuscuta epithymum) ◊ tuortu păsîrilor ĭe o buĭađe fara rîdaśină, kare sa suśașće pi bîtu dîtaļińi, șî traĭașće đi raśunu iĭ — vilina kosica je biljka bez korena, koja se uvija oko stabla deteline, i živi na njen račun ♦ tuortu păsîrilor — (dosl.) „ptičja pređa” [Por.] ∞ buĭađe | | [Vidi] |
|
|
|
3328 | turugă | turugă | покварењак | turugă (mn. turuź) [akc. turugă] (i. s.) — pokvarenjak, nepošten čovek ◊ asta dîn Mireiĭva ĭe mare turugă — ovaj iz Mirijeva je veliki pokvarenjak ♦ sin. strîkaśuńe [Pom.] | | [Vidi] |
|
|
|
4964 | uolbă | halbă | лонче | uolbă (mn. uolbe) [akc. uolbă] (i. ž.) — lonče, mali sud 1. najmanji glineni lonac za kuvanje ◊ traĭesk sîngură, șă mi đestul o uolbă đi pasuĭ la ḑî — živim sama i dosta mi je lonče pasulja na dan 2. (danas) džezva za kafu ◊ am uolbă đi trîĭ kafe, kînd sînt măĭ mulț, fĭerb đi dîdauorĭ — imam džezvu za tri kafe, kad ih ima više, kuvam dva puta ♦ sin. uolkuță [Por.] ∞ uală | | [Vidi] |
|
|
|
2572 | uopt | opt | осам | uopt [akc. uopt] (br.) — osam ◊ uopt ĭe număr đi dîdauorĭ măĭ mare đikît patru — osam je broj dvaput veći od četiri ◊ rusaļiļi sînt sîrbatuare kare țîńe uopt ḑîļe — rusalje su praznik koji traje osam dana [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2348 | urla | urla | урлати | urla (ĭuo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) urlati, zavijati ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — od životinja, urlaju vukovi, psi i lisice ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podave [Mlava] 2. (za grmljavinu) grmeti ◊ urlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — grmi na nebu, i trešte gromovi na sve strane [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3398 | uzuoń | torenţială ? | пљусак | uzuoń (mn. uzuańe) [akc. uzoń] (i. s.) — pljusak ◊ a lălă, kată kum ploaĭe uzuoń, tuornă ka ku gaļata — lele, vidi kakav pljusak, kao da sipa vedricom [Pom.] ◊ dîntr-odată s-a pus un uzuoń ku tuot, șî tuoț s-a udat fļuarkă — odjednom je udario jak pljusak, i svi su pokisli do gole kože (Ranovac) ◊ s-a lasat dă kosît, k-a veńit un uzuoń tare prăsta ĭeĭ — prekinuli su košenje, jer je udario na njih jedan jak pljusak (Rašanac) [Mlava] ◊ dăsńață a fuost mare uzuoń — jutros je bio jak pljusak (Isakovo) [Mor.] ∞ pluaĭe | | [Vidi] |
|
|
|
6176 | vînturuasă | vântoasă | падалица | vînturuasă (mn.) [akc. vînturuasă] (prid.) — (dem.)(med.) padalicа ◊ vînturuasă ĭе muĭerĭа kare pikă pră Stamîna vînturuasă, luvată dă vîlva vîntuluĭ — padalica je žena koja pada u trans tokom Vetrovite nedelje, obuzeta demonom vetra ◊ Stamîna vînturuasă pră kîļindarĭu popăsk sa kĭamă Stamîna pră Rusaļe — Vetrovita sedmica se u popovskom kalendaru zove Rusalna nedelja ◊ puopi sîrbășć a ginđit kă muĭeriļi pikă luvaće dă Rusaļe, da ĭaļe a pikat luvaće dă vîlviļi vîntuluĭ — srpski popovi su mislili da žene padaju obuzete Rusaljama, a one su padale obuzete demonima vetra ◊ măĭ kunoskuće ar fuost muĭerĭ vînturuasă dîn dîlbuoka, dar a pikat șă aļi dăn Șăvița, Ĭeresńița, Radănka, șî alće saće șă țînuturĭ rumîńeșć — najpoznatije su bile žene padalice iz Duboke, ali su padale i žene iz Ševice, Neresnice, Radenke, i drugih vlaških sela i oblasti [Zvizd] ∞ vînt | | [Vidi] |
|
|
|
2345 | vîrńaĭe | vârtelniţă | вртешка | vîrńaĭe (mn. vîrńeĭe) [akc. vîrńaĭe] (i. ž.) — (tehn.) 1. vrteška, elisa; ventilator ◊ mi s-a frînt vîrńaĭa dă la ventilator dă la motuor — polomila mi se elisa na ventilatoru motora 2. (fig.) a. čigra, okretna, spretna ◊ kînd am fuost ćińără, am fuost o vîrńaĭe dă muĭare — kad sam bila mlada, bila sam čigra od žene b. vrtirepka; namiguša ◊ sa șćiĭe śe kată, kînd aļargă ka vîrńaĭa dîn kolo-kolo — zna se šta traži, kada jurca kao vrtirepka tamo-vamo [Zvizd] ∞ vîrćańiță | | [Vidi] |
|
|
|
3233 | zapatuit | protectat ? | заштићен | zapatuit (zapatuită) (mn. zapatuiț, zapatuiće) [akc. zapatuit] (prid.) — zaštićen; osiguran, obezbeđen ◊ nu ma ćem đi ĭarnă, am zapatuit kasa: tuată am ĺipito pi đin afară — ne plašim se zime, zaštitio sam kuću: celu sam je oblepio spolja ◊ dîlmu ĭe zapatuit ku zîd đi pĭatră, đi sî nu sa mîĭ suduamă în drum — uzvišenje je obezbeđeno kamenim zidom, da se više ne urušava na put [Crn.] ∞ zapatui | | [Vidi] |
|
|
|
6213 | zapri | zăpri | затворити | zapri (ĭuo ma zaprĭesk, ĭel sa zaprĭașće) [akc. zapri] (gl. p. ref.) — (med.) zatvoriti, otežati stolicu ◊ uoiļi s-a zaprĭesk măĭ đes kînd pask dîtaļină — ovce se najčešće zatvore kad pasu detelinu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2506 | zgribĭenț | zgrebenţ | загребенци | zgribĭenț (mn. zgribĭențurĭ) [akc. zgribĭenț] (i. m.) — zagrebenci, zagrebenće; grebenac, ostaci kučine ◊ zgribĭențu ĭe otpadu dî la kîlț śe uđașće-n darak, bun dă străkurat rakiĭa kînd sa friźe la kazan — zagrebenac je otpad sa kučine koji ostaje na grebenu, dobar je za proceđivanje rakije kad se peče na kazanu ◊ dăn ĭel sa fakut șă baćală dă kuśimă — od njega se pravila i osnova za ponjavu [Mlava] ♦ dij. var. zgrĭebiń (Tanda) [Por.] ♦ up. gibură [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
782 | zgură | zgură | згура | zgură (mn. zgurĭ) [akc. zgură] (i. ž.) — 1. zgura, gar, smolasta materija koja ostaje iza sagorevanja ◊ dupa śe faś fuoku ku ćumuru dîn maĭdan, să faśe multă zgură în ćionk or în șporiĭet — kada se loži vatra drvenim ugljem iz rudnika, u čunku ili šporetu nahvata se mnogo zgure ◊ zgura nuĭe ka fuńiźina, ĭa ĭe ka smuala ńiagră șî ļipiśuasă — zgura nije kao gar, ona je crna i lepljiva kao smola ◊ kînd să skutură ćuonku, fuńiźina ĭasă kî ĭe ușuară, dar zgura uđiașće, șî ćuonku trăabuĭe ćistît k-un bît — kada se čunak trese, gar izlazi jer je lagan, a zgura ostaje, pa čunak treba da se čisti nekim štapom [Hom.] 2. otpadak ili sporedni proizvod pri topljenju, paljenju metalne rude; šljaka, troska, drozga (Речник МС) 3. čest toponim u rudarskim mestima istočne Sbije ♦ (top.) Zgurĭ, luok pi Kulmĭa mikă, în Arnaglaua, unđe vrodată s-a topit ruda — Zgure, zvano mesto na Maloj kulmi u ataru Rudne Glave, gde se nekada topila ruda 4. zagorelo mesto na dnu kuhinjske posude ◊ muĭarĭa a zuĭtat ćigańa pi fuok, șî s-a prins zgură pi fund — žena je zaboravila tiganj na vatri, i tiganj je zagoreo [Por.] | | [Vidi] |
|
|