Reč fĭelurĭ nije obrađena kao osnovna reč!

Reč fĭelurĭ u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
795  bubă  bubă  бубуљица  bubă (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljak ◊ fećița ĭe pļină dă bube — devojčica je puna bubuljica ◊ bubă kuaptă — zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljiva, (fig.) (za dete) razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirne ◊ kopilu are bube — dete ima boginje ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procuri [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — crni prišt ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) „bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicama 2. (biol.) insekt (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat Dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni on ♦ sin. guangă [Por.]  [Vidi]

805  bukată  bucată  плод  bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. plod, usev; hrana ◊ umplură masa ku bukaće — napuniše trpezu plodovima ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimu [Crn.] 2. zalogaj, komad ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u usta 3. (zast.) predmet, stvar ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ sto na pomani pun je stvari svih vrsta ♦ up. bukatură [Por.] ∞ bukă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1153  ćigańe  tigaie  тигањ  ćigańe (mn. ćigîăń) [akc. ćigańe] (i. ž.) — tiganj, plitak metalni sud sa drškom koji se upotrebljava za prženje ◊ tuată kasa a avut ćigańe adînkă ku piśuarĭe, karĭe sî puńe pi fuok, ćigańe ku kuada lungă, șî ćigańe mikă ku kuada skurtă — svaka kuća je imala dubok tiganj sa nožicama, koji se stavlja na vatru, tiganj sa dugačkom drškom, i mali tiganj sa kratkom drškom ♦ dij. var. ćigaĭe (Lubnica, Valakonje) [Crn.] ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi ćigăń: skunđe, fara piśuare, kare s-a pus pi firastău, șî ku triĭ piśuare șî ku kuadă, kare s-a pus pi vatra fuokuluĭ — ima dve vrste tiganja: plitki, bez nogu, koji se stavljao na sadžak, i sa tri noge i drškom, koji se stavaljao na ognjište [Por.] ♦ dij. sin. șarpĭel (Brestovac) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1681  đeskînćik  descântec  бајалица  đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

2390  firiz  firiz  тестера  firiz (mn. firiză) [akc. firiz] (i. s.) — (tehn.) testera ◊ firiz ĭe alat đi taĭat la ļiamńe, are pînḑă đi fĭer ku đinț marunț, kare s-a askut ku ĭega — testera je alat za rezanje drveta, ima metalno platno sa sitnim zupcima, koji se oštre turpijom ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi firiză — ima više vrsta testera ♦ up. žagă [Por.]   [Vidi]

1890  floriśikă  floricică  цветић  floriśikă (mn. floriśiaļe) [akc. floriśikă] (i. ž.) — (demin.) 1. (bot.) cvetić, mali cvet kao deo biljke; naziv za biljku cvetnicu ◊ arźintuaĭka are floriśikă albă — kičica ima beli cvetić 2. mala šara, naročito cvetnog oblika ◊ kînd am fuost baĭat, muma mĭ-a-npuĭat kimĭașa ku floriśaļe în tuaće fĭelurĭ kad sam bio momak, majka mi je izvezla košulju sa raznim cvetićima 3. (folk.) čest epitet za lepu i mladu devojku ◊ fećiță frumuasă ka floriśika đin građină — devojče lepo k’o cvetić iz bašte [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1991  fluturuos  fluturos  лептираст  fluturuos (fluturuasă) (mn. fluturuoș, fluturuasă) [akc. fluturuos] (prid.) — 1. leptirast, koji ima oblik leptirovih krila ili je ljuspičast ◊ ḑama đi varḑă a fĭert prĭa mult, akuma ĭe tuată fluturuasă pi đi supra — kupus se predugo kuvao, sada je čorba sva leptirasta na površini ◊ (color) đimult pin dugăĭ a fuost fîărburĭ în duauă fĭelurĭ: farbă făńinuasă, șî farbă fluturuasă, asta aduoĭļa într-o fuarmă đi ļaspiḑ miś, supțîrĭe, șî ļikuratuare — nekada je u prodavnicama bilo dve vrste farbe: „brašnjava” boja, i „leptirasta” boja, ova druga u obliku malih, tankih i svetlucavih ljuspica (Tanda) 2. (fig.) lakouman, prevrtljiv; nestalan; vetropir ◊ m-am lasat đi baĭat kă đi sokoćala mĭa a fuost uom tare fluturuos — napustila sam momka jer je za moj račun bio jako prevrtljiv čovek [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

2125  frasîn  frasin  јасен  frasîn (mn. frasîń) [akc. frasîn] (i. m.) — (bot.) jasen, beli (Fraxinus excelsior) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi frasîn, dupa kum ĭe mńieḑu: alb șî ruoșu, ama l-al ku mńeḑu ruoșu iĭ ḑîśem frasîn ńiegru — ima dve vrste jasena, prema tome kakva je sredina stabla: beli i crveni, ali onaj sa crvenim središtem zovemo crni jasen ◊ frasînuĭe ļiemn žîlau, đin ĭel sa fakut dîržală đi kuasă — jasen je žilavo drvo, od njega se pravila držalja za kosu ◊ blană đi frasîn — daska od jasenovog drveta [Por.]  [Vidi]

5969  împrumutat  împrumutare  позајмљивање  împrumutat1 (mn. împrumutărĭ) [akc. împrumutat] (i. s.) — pozajmljivanje ◊ akuma sa șćiĭe numa đi împrumutărĭ la bań, da vrodată a fuost împrumutarĭe în tuaće fĭelurĭ danas se zna samo za pozajmljivanje novca, a nekada je bilo pozajmljivanja raznih vrsta ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

3680  kaśulă  căciulă  шубара  kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.]   [Vidi]

2992  kîlțan  câlţan ?  клцан  kîlțan (mn. kîlțańe) [akc. kîlțan] (i. s.) — klcan, muška košulja ◊ kîlțan ĭe kimĭașă omeńiaskă đi kîlț, đeșkis la pĭept ka śupagu ăl muĭerĭesk, unđe avut vro tri-patru kiptuorĭ, kă bumbĭ n-a fuost — klcan je muška košulja od konoplje, sa preklopom na grudima kao ženski čupag, gde je imao tri-četiri petlje za zakopčavanje, jer dugmeta nije bilo ◊ kîlțan vrodată s-a ḑîs la tuaće fĭelurĭ đi kimĭeș omeńieșć — klcan je nekad bio naziv za sve vrste muških košulja ◊ în Tanda vuorba kîlțan nuĭe kunoskută — u Tandi reč klcan nije poznata ♦ up. kimĭașă, kamașă ♦ sin. drîsman [Por.] ∞ kîlț  [Vidi]

2840  kutariță  cotăriţă  котарица  kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) kotarica, korpa od pletenog pruća ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućem ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruza ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricama [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge druge (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.]  [Vidi]

2885  mižlośin  mijlocin  средњак  mižlośin (mn. mižlośiń) [akc. mižlośin] (i. ž.) — srednjak, koji je u sredini ◊ astăḑ sa duk la șkuală tuaće fĭelurĭ đi kopiĭ: ș-aĭ miś, ș-aĭ marĭ, ș-aĭ mižlośiń — danas idu u školu sve vrste dece: i mali, i veliki, i srednjaci ♦ (ž. r.) mižlośină (mn. mižlośińe) [Por.] ∞ mižluok  [Vidi]

6004  ogrinkă  motcă ?  штрингла  ogrinkă (mn. ogrinś) [akc. ogrinkă] (i. ž.) — štringla, povesmo ◊ ogrinka ĭe un gĭem lunguĭat ku ață đi lînă đi kusut braḑurļi pi pînḑă — štringla je duguljast kalem sa vunicom za vez na platnu ◊ ogrinś ĭastă în tuaće fĭelurĭ đi farbă — štringli ima u svim bojama [Por.]  [Vidi]

4926  oźak  ogeac  оџак  oźak [akc. oźak] (i. s.) — (zast.) odžak, odaja kolibe sa ognjištem; iža ◊ oźak ĭe odaĭe în koļibiļi batrîńe, în kare s-a tunat đirĭept đ-afară, șî-n kare a fuost vatra fuokuluĭ ku kaminu șî gaura đi fum în puod — odžak je odaja u starim kolibama u koju se ulazilo ravno spolja, i u kojoj je bilo ognjište sa kaminom i otvorom za dim na tavanu ◊ la oźak într-un kuot a fuost kaminu đi fakut fuoku, în alalalt lavița ku vasurļi đi apă — u jednom delu odžaka bilo je ložište, u drugom polica sa sudovima za vodu ◊ la oźak s-a țînut skamńiļi đi șaḑut, ku masa șî vasurļi đi mînkare — na odžaku su se držali tronošci za sedenje, sa sofrom i priborom za jelo ◊ pi parĭețî oźakuluĭ șî la grindă a fuost kuńe đ-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi, kiț ku buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ, șî măĭ mulće lomańe — po zidovima odžaka i na gredama plafona bili su klinovi za kačenje odeće, torbi, korpi, kitica raznog bilja, i koje šta drugo ◊ rumîńi aĭ batrîń măĭ multă vrĭamĭa a pitrekut în odaĭe kare a kĭemato oźak — stari Vlasi su najveći deo svoga vremena provodili u odaji koju svu zvali odžak ♦ sin. kamin [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

5217  piparkă  piparcă  паприка  piparkă (mn. pipărś) [akc. piparkă] (i. ž.) — (bot.) paprika (Capsicum) ◊ piparka ĭe buruĭană kare sa sađașće-n građină, șî sa krĭașće đi mînkare — paprika je biljka koja se sadi u bašti, i neguje zbog jela ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi pipărś, da la lumĭe măĭ mult ļi plaśe piparkă ĭuće — ima više vrsta paprika, ali ljudi najviše vole ljutu papriku ◊ piparkă aļină — aleva paprika [Por.] ♦ dij. sin. arďi [Kmp.]  [Vidi]

5068  pluaĭe  ploaie  киша  pluaĭe (mn. pluoĭ) [akc. pluaĭe] (i. ž.) — kiša ◊ pluaĭa ĭe apă kare kađe đin nuvirĭ în fuarmă đi pikurĭ — kiša je voda koja pada iz oblaka u vidu kapljica ◊ pluaĭa adapă pomîntu sî krĭaskă buĭeḑîļi — kiša natapa zemlju da rastu biljke ◊ ĭastă doa fĭelurĭ đi pluaĭe: a bună, șî a rîa, a rîa vińe ku vînt șî trăsńiće, șî faśe pouađe marĭ — ima dve vrste kiše: dobra i loša, ova loša dolazi sa vetrom i gromovima, i pravi velike poplave (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4968  pluoskă  ploscă  буклија  pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas  [Vidi]

5550  privĭegĭ  priveghi  привег  privĭegĭ (mn. privĭegĭurĭ) [akc. privĭegĭ] (i. s.) — (rel.) priveg, obredna vatra ◊ privĭegĭ ĭe fuok mare kare sa dă la-ĭ muorț đi pomană, să aĭbă kaldură șă viđarĭe pi lumĭa-ĭa — priveg je velika vatra koja se namenjuje mrtvima, da imaju na onom svetu svetlost i toplotu ◊ privĭegĭu sa faśe la pomana đi șapće ań, ku lăutarĭ șă ku visaļiĭe mare — priveg se priređuje na sedmogodišnjem pomenu, sa sviračima i velikim veseljem ◊ ĭastă doă fĭelurĭ đi privĭegĭ, una ĭe đi kasă, sa dă la anu alu un muourt, da alaltă ĭe a satuluĭ, sa dă đi tuoț aĭ muorț đin sat la Zîpostîtol mik — ima dve vrste privega, jedna je kućna, daje se na godišnjicu jednom pokojniku, a druga je seoska, daje se svim pokojnicima sela na Mesne poklade [Por.]  [Vidi]

5203  propćală  propeală  подупирање  propćală (mn. propćaļe) [akc. propćală] (i. ž.) — podupiranje ◊ a śerkat ku măĭ mulće fĭelurĭ đi propćaļe, tuot a fuost điźaba — pokušali su sa raznim načinima podupiranja, sve je bilo uzalud [Por.] ∞ propći  [Vidi]

5503  puĭ  pui  пиле  puĭ (mn. puĭ) [akc. puĭ] (i. m.) — 1. (zool.) pile; mladunče ◊ puĭ măĭ đes sa ḑîśe la-ĭ śe sa klośesk đin uauă — piletom se najčešće zovu mladunci koji se legu iz jaja ◊ kluoța ku puĭi — kvočka s pilićima ◊ mîța are patru puĭ — maca ima četiri mladunca (mačića) ◊ žuavińiļi aļi sîrbaćiśe au puĭ, kare tare pazăsk pănă nu krĭesk să puată sîngurĭ sî sa arańaskă — divlje životnje imaju mladunce koje jako čuvaju dok ne odrastu, da mogu sami da se hrane 2. (folk.)(fig.) dete; devojka, draga osoba; ljubavnica ◊ vin la naĭka, puĭu mĭeu, să vĭeḑ kum naĭka țukă (folk.)— dođi bati, pile moje, da vi’š kako baja ljubi 3. (folk.) šara, ornaments-a țasut pătura au trasta ku puĭ în tuaće fĭelurĭ — tkale su se ponjave ili torbe sa šarama raznih vrsta ♦ sin. braḑ [Por.]  [Vidi]

5302  puvestî  povesti  причати  puvestî (ĭuo puvestăsk, ĭel puvestîașće) [akc. puvestî] (gl.) — pričati, pripovedati; govoriti, kazivati ◊ la șîḑîtuorĭ s-a puvestît povĭeșć în tuaće fĭelurĭ na sedeljkama su se pričale svakojake priče ◊ đi źaba muoșu a puvestît, n-avut la kare — uzalud je čiča pričao, nije imao kome [Por.] ♦ dij. var. povista [Buf.] ∞ povastă  [Vidi]

4691  Sîmḑîĭańiļi  Sânziană  Ивањдан  Sîmḑîĭańiļi [akc. Sîmḑîĭańiļi] (i. ž.) — (kal.) Ivanjdan ◊ (ver.) sa krĭađe kî la Sîmḑîĭańiļi ĭarba stă, nu măĭ krĭașće, đ-aĭa lumĭa sa duśe să kuļagă buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ veruje se da na Ivanjdan trava prestaje da raste, zato ljudi idu da beru razno bilje ◊ đin buĭeḑîļi kuļasă la Sîmḑîĭańiļi sa fak kunuńe ku kare sa kićesk vrăkńițîļi, sî fiĭe în sînataća kăsîtuorilor — od bilja ubranog na Ivanjdan prave se venci kojima se kite vratnice na ogradi dvorišta, za zdravlje ukućana [Por.] ♦ dij. var. Sînzîĭenili (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. var. Sîmḑîĭana (Kladurovo) [Mlava] ∞ sîmḑîĭană  [Vidi]

4578  Sînvasîĭ  Sânvăsâi  Свети Василије  Sînvasîĭ [akc. Sînvasîĭ] (i. m.) — (kal.) Sveti Vasilije ◊ Sînvasîĭ ĭe Anol Nou pi kîļindarĭu al batrîn — Sveti Vasilije je Nova Godina po starom kalendaru ◊ Sînvasîĭu akuma kađe în a patrusprăśi-ļa ḑî în luna ĭanuaruluĭ kare rumîń-aĭ batrîń a kemato kîļindarĭ — Sveti Vasilije sada pada u četrnaesti dan meseca januara, koji su stari Vlasi zvali kalendar ◊ pănă afuost Anol Nou, la Sînvasîĭ s-a fakut ađeturĭ în mulće fĭelurĭ, ku visaļiĭ marĭ pin kafień — dok je Sveti Vasilije bio Nova Godina, priređivali su se razni običaji, sa velikim veseljima po kafanama ♦ sin. Anol Nou [Por.]  [Vidi]

4446  skuabă  scoabă  дубац  skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) dubac, alatka za dubljenje i rezbarenje ◊ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se seče ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime rade ♦ sin. gin [Por.]  [Vidi]

2315  smidaruĭkă  crizantemă  хризантема  smidaruĭkă (mn. smidaruĭś) [akc. smidaruĭkă] (i. ž.) — (bot.) hrizantema (Chrysanthemum indicum) ◊ smidaruĭka ĭe fluare đin bașćauă; înfulare tuamna, are fluorĭ în tuaće fĭelurĭ: albĭe, vînîće. ruoșîĭe, bilovinś, galbińe — hrizantama je baštensko cveće; cveta u jesen, ima cvetove svih boja: bele, plave, crvene, ljubičaste, žute ◊ babiļi uskă smidaruĭśiļi, sî aĭbe pista ĭarnă fluorĭ đi dus la morminț — babe suše hrizanteme, da imaju preko zime cveće za nošenje na groblje [Por.] ♦ dij. sin. krizantemă (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2108  stînžîn  stânjen  перуника  stînžîn (mn. stînžîń) [akc. stînžîn] (i. m.) — (bot.) perunika (Iris germanica) ◊ am građină pļină đi stînžîń, da đemult stînžîńi a dat șî pi ļivĭeḑ — imam baštu punu perunike, a nekad su perunike rasle i po livadama ◊ ĭastă stînžîń vioriĭ, ĭastă albĭ, bilovinś, vînîț, ĭastă în tuaće fĭelurĭ ima perunika ljubičastih, ima belih, ružičastih, plavih, ima ih svake vrste [Por.]   [Vidi]

2223  șopîrlă  șopârlă  гуштер  șopîrlă (mn. șopîrļe) [akc. șopîrlă] (i. s.) — (zool.) gušter (Lacerta muralis) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi șopîrļe, una murgă, traĭașće pin luokurĭ petruasă, da alaltă, vĭarđe, măĭ mult sa gasîașće pin buĭeḑarĭ — ima dve vrste guštera, jedna braonkasta, živi po kamenjarima, a druga, zelena, više se nalazi po budžacima ♦ sin. gușćiră (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4184  śiștuare  șiștoare  тканица  śiștuare (mn. śiștuorĭ) [akc. śiștuare] (i. ž.) — tkanica, pojas ◊ s-a purtat doă fĭelurĭ đe śiștuorĭ: îngușće, muĭerĭeșć, șă śiștuorĭ laće, voĭńiśeșć — nosile su se dve vrste tkanica: uske, ženske, i široke tkanice, muške ♦ sin. braśiră [Por.] ∞ țuală  [Vidi]

4906  śutură  ciutură  каблина  śutură (mn. śuture) [akc. śutură] (i. ž.) — (tehn.) kablina ◊ śutură ĭe tolśerĭ skobit în ļemn, kare sa bagă-n gura butuońuluĭ la muară, șî sa prinđe đi ĭel ku piruańe — kablina je izdubljeni drveni levak, koji se nabija u vodenični badanj, i za njega se pričvršćuje ekserima ◊ în śutură la gura butuońuluĭ sa-nțapă gaļețuĭka, pin kare baće vîžuoĭu api în ruata muori — u kablinu na vrhu badnja nabija se cipun, kroz koji mlaz vode pada na vodenički točak ◊ śutura nu sa skimbă, da gaļețuĭś ĭastă în măĭ mulće fĭelurĭ, șî sa skimbă pi kum ĭe tarimĭa api — kablina se ne menja, a cipuna ima raznih vrsta i menjaju se prema jačini vode ♦ sin. gaļiată [Por.] ∞ muară  [Vidi]

5414  tărturuaĭka  tartorița  ђаволица  tărturuaĭka (mn. tărturuaĭśe) [akc. tărturuaĭka] (i. ž.) — (demon.) đavolica ◊ tărturuaĭka ĭe parĭakĭa lu tartur, amînduoĭ fak drăkoviń în tuaće fĭelurĭ đavolica je partnerka đavolova, oboje prave đavolije svake vrste ♦ sin. drakuaĭkă ♦ up. tartur [Por.] ∞ drak  [Vidi]

2073  verḑuaĭkă  ciocănitoare verde  зелени детлић  verḑuaĭkă (mn. verḑuoĭś) [akc. verḑuaĭkă] (i. ž.) — (ret.) (ornit.) zeleni detlić (Picus viridus) ◊ verḑuaĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, numa ĭe măĭ mare șî are pĭańe vĭerḑ — zeleni detlić je vrsta detlića, samo je veći i ima zeleno perje (Tanda) ◊ n-am uḑît đi vuorbă „verḑuaĭkă”, da ĭastă la nuoĭ triĭ fĭelurĭ đi vîrdărĭ: vîrdare pistriță, vîrdare ńagră șî vîrdare vĭarđe — nisam čuo za reč „verdzajka”, a ima kod nas tri vrste detlića: šareni detlić, crni detlić i zeleni detlić (Rudna Glava) ♦ sin. vîrdarĭe vĭarđe [Por.]  [Vidi]

4257  vînt  vânt  ветар  vînt (mn. vînturĭ) (i. s.) — vetar ◊ kînd baće vîntu, sa klaćină krĭanźiļi în ļemn — kad vetar duva, njiše se granje na drvetu ◊ vîntu mînă nuviri — vetar tera oblake ◊ baće un vînt rîaśe, strabaće pănă la uos — duva hladan vetar, probija do kostiju ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi vînturĭ, măĭ đes sînt koșaua, gorńak, đi țîganu șî vînto-l rău — ima mnogo vrsta vetrova, najčešći su košava, gornjak, ciganski i zli vetar ◊ vižuļiĭa ĭe vînt măĭ tare — oluja je najjači vetar [Por.]  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

105783 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź