Reč fĭerb nije obrađena kao osnovna reč!

Reč fĭerb u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
89  aburiĭe  aburire  испарина  aburiĭe (mn. aburiĭ) [akc. aburiĭe] (i. ž.) — a. isparina, para ◊ dupa pluaĭe kaldă vara, đin pomînt ĭasă multă aburiĭe — posle tople letnje kiše, iz zemlje izlazi mnogo pare b. magla na glatkim i providnim površinama, nastala hvatanjem pare na njima ◊ unđe sa fĭerb uaļiļi, dakă nu sa đeșkid ferĭeșćiļi, sa faśe mare aburirĭe, șî pi stîklă sa prinđe śĭață — gde se kuva jelo, nastaje velika isparina, i na staklo se hvata magla [Por.] ∞ abur  [Vidi]

116  apă  apă  вода  apă (mn. apе) [akc. apă] (i. ž.) — voda ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ apă mare — velika (nadošla) voda ◊ apă ļină — tiha, mirna voda ◊ apă skundă — plitka voda, plićak ◊ apă kaldă — topla voda ◊ apă fĭartă — prokuvana voda ◊ apă fĭerbinće — vrela voda ◊ apă molkuță — mlaka voda ◊ apă klośită, klośitură — ustajala, bljutava voda ◊ apă dulśe — slatka, zašećerena voda ◊ apă sarată — slana voda ◊ apă akră — kisela voda ◊ apă ļimpiđe — bistra voda ◊ apă kurată — čista voda ◊ apă tulburĭe — mutna voda ◊ apă albă — bela voda (čest toponim) ◊ apă ńagră — crna voda (zbog crnog kamenja u koritu vodotoka) ◊ apă rîstośită — rastoka, vododelnica ◊ apă înfundată — zajažena, zaustavljena voda; ponornica ◊ apă skumpă — skupa voda, voda iz apoteke ◊ apă întîńită — voda sa sastava dvaju potoka (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă ńinśepută — nenačeta voda, voda na izvoru, voda koju pre tog mesta nije zahvatio i nije pio niko (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă întuarsă — voda koja se u vodotoku okreće u mestu; pridaje joj se magijsku moć, i koristi se u bajanju za vraćanje čini ◊ apă morțuagă (morțîșuagă) — mrtvačka voda, voda koja se zatekla u sudovima pri prolasku pogrebne povorke pored kuće (obavezno se baca) ◊ apă slubaḑîtă — „oslobođena” voda, voda koja se u posebnom obredu izlivanja (libacije) namenjuje pokojnicima ◊ apa stuarsă — oceđena voda ◊ apa đi pi strĭeș — kišnica ◊ gura api — ušće ◊ pi apă la valje — nizvodno ◊ pi apă la đal — uzvodno ◊ a luvat apa — odnela voda ◊ îńekat în apă — udavljen u vodi ◊ sa dus pi apă — otišlo niz vodu ◊ a veńit apa — nadošla voda ◊ matka api — vodena matica; matica reke ◊ fara apă — bezvodan [Por.] ◊ apă mută — voda koja se uzima sa tri izvora i daje samrtniku koji teško umire ◊ apă boćeḑată — krštena voda, uzima se na Bogojavljenje i čuva za lečenje ◊ apă skumpă — skupa voda, unosi se u domaćinstvo pokojnika tokom petrovdanskog posta [Crn.] ◊ apă spintă — plitka voda (Kobilje) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

813  Bolboroș  Bolboroș  Болборош  Bolboroș [akc. Bolboroș] ) (i. m.) — (top.) Bolboroš, izvor u ataru sela Dušanovac, opština Negotin ◊ Bolboroș ĭe izvor tare, în kare bolborosășťe apa ka kînd fĭerbe în uoală — Bolboroš je jak izvor u kome voda ključa kao kad se kuva u loncu [Kmp.] ∞ bolborosî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2604  buorś  borș  боршч  buorś (mn. buorśurĭ) [akc. buorś] (i. s.) — (nutr.) (izob.) boršč, čorba od komine ◊ buorśu a fuost ḑamă đi pruńe đi tuamnă: kînd fĭerb pruńiļi în śubăr, sa ĭa komina-ĭa sa mĭastîkă ku uasă ku tuot, sa sarĭaḑă, șî sa manînkă ku koļașa — boršč je bila čorba od šljiva: kad šljive provru u kaci, uzme se ona komina i promeša se zajedno sa koščicama i sa svim, posoli se i jede sa kačamakom ◊ đin buorś s-a fakut șă oțăt ku kare s-a akrit krîstavĭețî, piparka or varḑa đi ĭarnă — iz boršča se pravilo i sirće, kojim su se kiselili krastavci, paprika ili kupus za zimu [Por.]  [Vidi]

1351  dîraśiță  drăcilă ?  притискавац  dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1735  điezmă  ibric  џезва  điezmă (mn. điezme) [akc. điezmă] (i. ž.) — džezva, metalna posuda sa drškom za kuvanje kafe ◊ nu pļeka înga, kă tuman pusîăĭ điezma sî fĭerbĭem kafă — nemoj još da pođeš, upravo sam stavio džezvu da skuvamo kafuđiezbă (Tanda) ♦ sin. uolbă, uală [Por.] ♦ dij. sin. ualbă (Brestovac) [Crn.] ♦ / < tur. cezve < ar. ğäd„glavnja, baklja” (Škaljić)  [Vidi]

1913  fĭer  fier  гвожђе  fĭer (mn. fĭară) [akc. fĭer] (i. s.) — gvožđe, metal ◊ fakut đi fĭer — izrađen od gvožđa; gvozden; metalan ◊ fĭer đi plug — raonik ◊ tare ka fĭeru — jak, čvrst kao gvožđe ◊ fĭer fĭerbinće — vrelo gvožđe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1959  fĭerbințală  fierbinţeală  врелина  fĭerbințală (mn. fĭerbințîaļe) [akc. fĭerbințală] (i. ž.) — vrelina, velika sparina, jara ◊ nuoĭ sapăm în luok, suarļi pripĭașće da fĭerbințala ĭe atîta đi marĭe đi-ț klośesk kriĭiri-n kap — mi kopamo u njivi, sunce peče a vrelina je toliko vrelika da ti mozak ključa u glavi ♦ sin. fertuarĭe [Por.] ∞ ferbĭa  [Vidi]

1958  fĭerbinće  fierbinte  врео  fĭerbinće (fĭerbinće) (mn. fĭerbinț, fĭerbinće) [akc. fĭerbinće] (prid.) — vreo, vrlo topao; vruć ◊ ĭastă lu kare-ĭ plaśe ḑamă fĭerbinće, miĭe nu — ima kome prija vrela čorba, meni ne ♦ var. ferbinće [Por.] ∞ ferbĭa  [Vidi]

3439  kadă  cadă  каца  kadă (mn. kăḑ) [akc. kadă] (i. ž.) — kaca ◊ vas mare đi ļemn, înkeĭat đin duoź lunź, în kare sa țîn pruńiļi, pănă nu fĭerb đi kazan — veliki drveni sud, sklopljen od dugačkih doga, u koji se drže šljive dok ne provru za pečenje na kazanu ◊ la nuoĭ marimĭa kăḑî sa sokoćiașće ku kazanu: șkă, am o kadă đi doăsprăśe kazańe, śe vińe kă are kadă în kare înkĭapă pruńe đi doăspraśe kazańe đi rakiu — kod nas se veličina kace meri brojem kazana: veli, imam kacu od dvanaest kazana, što znači da ima kacu u koju staju šljive za dvanaest kazana rakije ♦ sin. pućină [Por.]  [Vidi]

5123  kisaļiță  chísăliță  киселица  kisaļiță (mn. kisaļiț) [akc. kisaļiță] (i. ž.) — (nutr.) kiselica ◊ kisaļița ĭe ḑămă akră đi pruńe — kiselica je kisela čorba od šljiva ◊ kisaļița sa faśe đin pruńe kuapće, or uskaće, ļi speļ, ļi puń în apă șă ļi fĭerbĭ, la urmă puń kîta miriśikă — kiselica se pravi od zrelih ili suviš šljiva, opereš ih, staviš u vodu i kuvaš, na kraju dodaš malo šećera [Por.]  [Vidi]

3929  mătkă  mătcă  чуркало  mătkă (mn. mătke) [akc. mătkă] (i. ž.) — čurkalo, mešalica ◊ mătka ĭe un fĭeļ đi mistakatuorĭ, ku kuadă kare sa-nvîrćeașće-n palme, șî kare are la vîr doa blanuță prinsă înkruśișat — čurkalo je vrsta mešalice, sa drškom koja se okreće dlanovima, i koja na vrhu ima dve dašćice pričvršćene unakrst ◊ ku mătka sa mătkîĭe koļașa pănă ĭe śir, urḑîśiļi șî drîgaviĭu kînd sa fĭerb, șî alta — čurkalom se meša kačamak dok je kašast, i koprive i zelje kad se kuvaju, i drugo [Por.]   [Vidi]

5716  muoșî đi pipćiĭ  moși ?  пихтијне задушнице  muoșî đi pipćiĭ [akc. muoșî đi pipćiĭ] (sint.) — (kal.) pihtijne zadušnice; mesopusna subota ◊ muoșî đi pipćiĭ ĭe sîrbatuare kînd đ-aĭ muorț sa fĭerb pipćiĭļi — pihtijne zadušnice su praznik kad se za mrtve spremaju pihtije ◊ muoșî đi pipćiĭ kad întođeuna sîmbîtă înainća lu zîpostîtu đi karńe — pihtijne zadušnice padaju uvek u subotu, pre mesnih poklada ◊ pi lînga pipćiĭ, đ-aĭ muorț sa fĭarbe șî grîu ku lapće, đ-aĭa în ḑîua-sta kad șî muoșî đi grîu — pored pihtija, za pokojnike se kuva i žito sa mlekom, pa na ovaj dan padaju i žitne zadušnice ◊ la muoșî đi pipćiĭ nu sa lukră pintru viće — na pihtijne zadušnice ne radi se zbog stoke [GPek] ∞ pipćiĭ  [Vidi]

5715  pipćiĭ  piftie  пихтије  pipćiĭ (mn. pipćiĭe) [akc. pipćiĭ] (i. ž.) — (nutr.) pihtije ◊ pipćiĭi sînt un fĭeļ đi mînkarĭe kare sa faśe măĭ đes ĭarna — pihtije su vrsta jela koje se najčešće spremaju zimi ◊ pipćiĭļi sa fak đin piśuariļi puorkuluĭ, kare sa fĭerb șî sa lasă sî sa raśiaskă — pihtije se spremaju od svinjskih nogica, koje se skuvaju i ostave da se ohlade ◊ ĭastă o ḑî adînsă în an kînd sa sprimĭesk pipćiĭli sî sa đa đi pomană la-ĭ muorț — ima poseban dan u godini kada se spremaju pihtije da bi se namenile mrtvima [Por.]  [Vidi]

2333  śir  cir  каша  śir (prid.) (i. m.) — I. (prid.) (nepr.) 1. (za materiju) kašast, židak; gnjecav; glibav ◊ a dat suariļi, zapada s-a moĭat șî poćaka ĭe tuată śir, nu măĭ mĭerź — udarilo sunce, sneg se smekšao i staza je sva kašasta, ne možeš da ideš II. (i. m.) 2. blato ◊ nu ći baga-n śiro-la, dăĭ pi đinkuaśa — ne ulazi u to blato, prođi s ove strane 3. (nutr.) kaša, hrana za ovčarske pse ◊ śiru đi kîń s-a fakut đin fańină đi kukuruḑ: fĭerbĭ apa, puń kîta fańină, mĭastîś, mĭastîś, ăl laș sî sa raśiaskă șă-l daĭ la kîń — kaša za ovčarske pse pravila se od kukuruznog brašna: skuvaš vodu, staviš malo brašna i mešaš, mešaš, pustiš je da se ohladi i daješ psima ◊ păkurari aĭ batrîń a vorbit kă kîńi măĭ adînk latră kînd manînkă śir — stari čobani su govorili da psi dublje laju kada jedu kašu ♦ sin. morśilă, groșală [Por.]   [Vidi]

4964  uolbă  halbă  лонче  uolbă (mn. uolbe) [akc. uolbă] (i. ž.) — lonče, mali sud 1. najmanji glineni lonac za kuvanje ◊ traĭesk sîngură, șă mi đestul o uolbă đi pasuĭ la ḑî — živim sama i dosta mi je lonče pasulja na dan 2. (danas) džezva za kafu ◊ am uolbă đi trîĭ kafe, kînd sînt măĭ mulț, fĭerb đi dîdauorĭ — imam džezvu za tri kafe, kad ih ima više, kuvam dva puta ♦ sin. uolkuță [Por.] ∞ uală  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

67368 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź