Reč kaḑ nije obrađena kao osnovna reč!

Reč kaḑ u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
362  amețî  ameţi  онесвестити (се)  amețî (ĭuo amețîăsk, ĭel amețîașće) [akc. amețî] (gl. p. ref.) — onesvestiti (se), (iz) gubiti svest, dobiti vrtloglavicu ◊ đintr-odată amețîĭ, șî kaḑuĭ pi pomînt — odjednom mi se zavrtelo u glavi, i padoh na zemlju [Por.] ♦ dij. var. amețășťe, amețăsc [Kmp.]   [Vidi]

3542  Anol nou  Anul Nou  Нова година  Anol nou [akc. Anol nou] (sint.) — (kal.) Nova godina ◊ Anol nou ĭe ḑîua đintîń pi kîļindarĭ ku kare înśape sî sa sokoćiaskă anu — Nova godina je prvi dan u kalendaru kojim počinje da se računa godina ◊ đemult ḑîua kare a sîrbatorito aĭ nuoștri ka anol nou, a kaḑut la Sînvasîĭ — nekada dan koji su naši slavili kao novu godinu, padao je na Svetog Vasilija [Por.] ∞ an   [Vidi]

150  apļekat  aplecat  погнут  apļekat (apļekată) (mn. apļekaț, apļekaće) [akc. apļekat] (prid.) — 1. pognut, sagnut, nagnut ◊ đi kînd uaĭa-ĭa stă ku kapu apļekat, puaće-fi đi śieva ĭ-a kaḑut grĭeu — otkad ona ovca stoji pognute glave, možda joj je od nečega pripala muka 2. (fig.) pokoran, poslušan, snishodljiv, servilan [Por.] ∞ apļeka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

420  astupuș  astupuș  запушач  astupuș (mn. astupușurĭ) [akc. astupuș] (i. s.) — zapušač, čep ♦ sin. dop [Kmp.] ♦ dij. sin. duop ◊ mĭ-a dus numa duauă astupușurĭ — doneo mi je samo dva zapušača ◊ a kaḑut astupușu đi la kilă, șî bĭarĭa s-a varsat — otpao je zapušač sa flaše, i piće se prosulo [Por.] ∞ astupa  [Vidi]

661  beļit  belit  огуљен  beļit (beļită) (mn. beļiț, beļiće) [akc. beļit] (prid.) — 1. oguljen ◊ a kaḑut, ș-akuma mĭarźe ku nasu beļit — pao je, i sada ide sa oguljenim nosom ◊ ļemno-sta la beļit trîasńitu pi o parće — ovo drvo ogulio je grom sa jedne strane [Crn.] 2. obeljen, označen ◊ a beļit lubari ku sakurĭa, ĭ-a însamnat đi taĭat — obeleo je stabla sekirom, označio ih je za seču 3. oslepljen, sa slabim vidom ◊ ĭa beļit uoki, đi śećit la lumanarĭe — „obelele” mu oči od čitanja uz sveću 4. buljav ◊ uom ku uoki beļit — buljavko 5. (fig.) nadrljao, doživeo neku neprijatnost, nastradao ◊ a beļit pula — (vulg.) „zagulio” kurac, nastradao, nadrljao; umro ◊ a beļit pĭaļa — „obeleo” kožu (odrali ga) [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

660  beļitură  belitură  огуљетина  beļitură (mn. beļiturĭ) [akc. beļitură] (i. ž.) — 1. oguljetina, brazgotina; ogrebotina; oderotinakaḑuĭ, șî fakuĭ beļitură mare în źanunkĭe — padoh, i napravih veliku oguljetinu na kolenu 2. (fig.) beļitură đi uom — nezgodan čovek, zaguljenko [Crn.] 3. (dosl.) „obeljenost, belina”, obeljeno, odnosno oguljeno ili odrano mesto, sa koga je skinuta kora ili koža, pa se vidi donji sloj, koji je svetliji ◊ păkurari n-avut alt lukru, numa a fakut beļiturĭ pi faź, nu șćiu kă așa ļiamńe puot sî sa ușće đin piśuare — čobani nisu imali druga posla, nego su pravili oguljetine na bukvama, ne znaju da se takvo drveće može osušiti iz korena [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

707  biț  biţ  прамен  biț (mn. biță, bițurĭ) (i. s.) — 1. pramen ◊ biț đi pîăr, or đi lînă — pramen kose, ili vune ◊ sî pĭapćină la bițurĭ — češlja kosu na pramenove [Crn.] 2. kita, kitka, kitica, izrađena od obojene vune, kojom se ukrašava šljiva u pogrebnom običaju ◊ prunu-lu al muort ĭe kićit ku bițurĭ đi lînă, fîrbuită în ruoșu — pokojnikova šljiva okićena je kiticama vune, obojene u crveno ♦ sin. strîmatură 3. ♦ dij. var. viț, (viță) (mn. vițurĭ) — nit, konac, dlaka; pramen ◊ o viță đi pîăr đi pi kap, a kaḑut în strakina ku ļegumĭe — dlaka s glave upala je u tanjir sa jelom ♦ sin. zmuaćik [Por.] ∞ bițui  [Vidi]

624  bîksît  bâcsit  збијен  bîksît (bîksîtă) (mn. bîksîț, bîksîće) [akc. bîksît] (prid.) — zbijen, nabijen, sabijen, zgusnut, stisnut ◊ fînu nu s-a strîkat, k-a fuost bîksît bińe — seno se nije pokvarilo jer je bilo dobro sabijeno [Crn.] ◊ a fuost tare bîksîț în kar, șî luĭ ĭ-a kaḑut grĭeu — bili su jako stisnuti kolima, i njemu je palo teškobîksî  [Vidi]

918  bîsamak  basamac  степеница  bîsamak (mn. bîsamaśе) [akc. bîsamak] (i. s.) — stepenica na stepeništu; stepenište ◊ bîsamaśe đi pĭatră — kameno stepenište ◊ a kaḑut đi pi bîsamaku al đi sus, ș-a frînt kraśi — pao sa gornjeg stepenika, i polomio noge ♦ var. skară, trĭaptă [Por.] ∞ skară  [Vidi]

1557  brînkă  brâncă  рука  brînkă2 (mn. brînś) [akc. brînkă] — 1. (i. ž.) (zast.) (anat.) ruka ◊ s-a prins đi brînś kînd a žukat — hvatali su se za ruke kada su igrali (Blizna) ◊ vuorba brînkă s-a pĭerdut, akuma șćim numa și ĭe mîna — reč „brnka” se izgubila, sada znamo samo šta je „m’na” (ruka) 2. (pril.) klečeći, ležeći oslonjen na kolenima i laktovima ◊ a kaḑut în brînś, a kaḑut în patru — pao na sve četiri, tj. na ruke i noge (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ◊ stîă-n brînś — stoji na sve četiri, tj. leži oslonjen na laktove i kolena (Jasikovo) [GPek] 3. (fig) (u izr.) uz veliki napor, s velikim mukom; golim rukama, bez ičije pomoći ◊ am ramas văduvă, ș-am skuos kopiĭi pi brînś — ostala sam udovica, i decu sam izvela (na put) golim rukama (Tanda) [Por.] ♦ up. mînă, abușļa  [Vidi]

542  brumă  brumă  слана  brumă (mn. brumе) [akc. brumă] (i. ž.) — slana [Kmp.] ◊ a kaḑut bruma — pala je slana ◊ zapada ńinźe, da bruma baće — sneg „sneži”, a slana „bije” [Por.] ◊ la nuapće arĭe sî bată bruma — noćas će biti slane [Crn.] ∞ bruma  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1560  bukă  bucă  гуз  bukă (mn. buś) [akc. bukă] (i. ž.) — 1. (anat.) guz, jedna polovina stražnjice ◊ a kaḑut ș-a vîtamat buka kuruluĭ — pala je i povredila guzu ◊ manînkăm buka kuruluĭ — izje’š mi guzicu ◊ kît ĭe fata đi frumuasă, ăț vińe s-o țuś în buka kuruluĭ — koliko je devojka lepa, dođe ti da je poljubiš u guzu ◊ (u izr.) buśu kuruluĭ — guza stražnjice 2. (zast.) griz, zalogaj ◊ vuorba bukă, ļegată đi mînkare, s-a pĭerdut, a ramas numa rîdaśina iĭ în vuorbă bukatură — reč „buka”, u vezi sa hranom, se izgubila, ostao je jedino njen koren u reči „bukatură” [Por.]  [Vidi]

1001  bulobrĭaće  amfipode  ракушац  bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopa (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

940  butavitură  umflătură  отеклина  butavitură (mn. butaviturĭ, butavĭelurĭ) [akc. butavitură] (i. ž.) — oteklina, otečeno mesto ◊ am kaḑut pi gĭață, șă am pi șuold o butavitură mare — pao sam na ledu, i imam na butuni veliku oteklinu ♦ sin. umflatură, vîtamatură [Por.] ∞ butavi  [Vidi]

1145  ćokńi  ciokni  чукнути  ćokńi (ĭuo ćokńesk, ĭel ćokńașće) [akc. ćokńi] (gl. p. ref.) (svrš.) — 1. čuknuti; kucnuti; lupnuti ◊ aud bińe, ćokńașće śe ćokńașće la ușă toblarĭuluĭ, da kîńi nu latră — čujem dobro, nešto čuka u vrata tora, a psi ne laju 2. udarcem, dodirom ili nepažljivim pomeranjem neke stvari ulubiti je, oštetiti, ili odlomiti deo sa nje ◊ a kumparat un krśag đi la olarĭ, șî s-a-nbatat vrunđeva ka kurka; pi drum a kaḑut, șî krśagu s-a ćokńit la un luok, nuĭe măĭ đi trĭabă — kupio je testiju od lončara, pa se negde napio ko ćurka; pao je na putu i testija se očukala na jednom mestu, nije više za upotrebu [Por.] ♦ dij. var. śokńi [Crn.]   [Vidi]

1888  dîsžgina  desghina  расцепити (се)  dîsžgina (ĭuo ma dîsžgin, ĭel sa dîsžgină) [akc. dîsžgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), rasturiti (se) cepanjem, odvajanjem delova, lomljenjem ◊ pazîa să nu kaḑ pră gĭață, șî să će dîsžgiń tuot — pazi da ne padneš na ledu, i da se sav rasturioš [Hom.] ♦ dij. var. đežgina, đižgina [Por.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1352  drĭavă  dreavă  кључњача  drĭavă (mn. drĭevĭ) [akc. drĭavă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. ključnača, ključna kost (clavicula) ◊ a kaḑut, ș-a frînt drĭava la umăr — pao je, i polomio ključnu kos t b. lisna kost (fibula) ◊ drĭava ku fluiru sînt duauă uasă la piśuor — lisnjača i golenjača su dve koske na nozi 2. prečaga, spojnica ◊ ku drĭavă prinḑ duauă blîăń — sa prečagom spajaš dve daske [Por.]   [Vidi]

1335  duruorĭ  duroare  костобоља ?  duruorĭ (mn.) [akc. duruorĭ] (i. ž.) — (med.) kostobolja; podagra; reumatizam; grip ◊ duruorĭ ĭe buală kare s-a ļekuit numa ku ḑakutu — kostobolja je bolest koja se lečila samo ležanjem [Por.] ∞ durĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1382  ḑală  za  алка  ḑală (mn. ḑaļe) [akc. ḑală] (i. ž.) — alka, karika ◊ s-a rupt o ḑală la sanźir, șî vadra a kaḑut în bunarĭ — pokidala se jedna alka na lancu, i vedro ja palo u bunar [Crn.] ∞ alkă  [Vidi]

1389  ḑaśa  zăcea  лежати  ḑaśa (ĭuo ḑak, ĭel ḑaśe) [akc. ḑaśa] (gl.) — a. ležati; izležavati se ◊ nu-m ḑaśa aśiĭa, skualîće kî ĭe vrĭamĭa đi lukru — nemoj mi tu ležati, ustani jer je vreme za posao b. bolovati ◊ ḑaśe đi buală grĭa — leži (boluje) od teške bolesti ◊ a kaḑut în pat, ḑaśe pi muarće — pao je u postelju, leži na samrti [Por.]   [Vidi]

1904  đesfrînźa  desfrânge  скршити (се)  đesfrînźa (ĭuo ma đesfrîng, ĭel sa đesfrînźe) [akc. đesfrînźa] (gl.) — 1. skršiti (se), prelomiti (se), skrljati (se)kaḑuĭ pi gĭață, șî ma đesfrînsîăĭ tuot — padoh na led, i sav se skrših [GPek] ◊ vižuļiĭa a đesfrînt krĭanźiļi la puomĭ — oluja je skršila granje na voćkama 2. (psih.) klonuti duhom; krahnuti ◊ fara lukru, uomu sa đesfrînźe ĭuta — bez posla, čovek brzo krahne [Por.]  [Vidi]

1552  đisfakut  desfăcut  расформиран  đisfakut (đisfakută) (mn. đisfakuț, đisfakuće) [akc. đisfakut] (prid.) — rasformiran, rasturen ◊ îm kaḑu śasńiku đin mînă, sî sparsă șî ramasă žuos tuot đisfakut — pade mi sat iz ruke, razbi se i ostade dole sav rasturen [Crn.] ∞ đisfaśa  [Vidi]

5871  đizmećiśală  dezmeticire  освешћивање  đizmećiśală (mn. đizmećiśaļe) [akc. đizmećiśală] (i. ž.) — (psih.) osvešćivanje, povratak svesti ◊ kînd auḑîĭ kă kopilu a kaḑut amețît, aļergaĭ ku sufļitu-n gură, șă înśepuĭ ĭuta ku đizmećiśala kum am șćut măĭ bińe — kad sam čuo da je dete palo u nesvest, potrčah kao bez daha, i započeh sa osvešćivanjem kako sam najbolje znao [Por.] ∞ đizmećiśi  [Vidi]

5792  Fașanź  fașang  Фашник  Fașanź (mn.) [akc. Fașanź] (i. m.) — (kal.) Fašnik ◊ Fașanź au fost ađet la Bufań la Măĭdan în tot anu, în ḑîļiļi đi zîpostît — Fašnik je bio običaj kod Bufana u Majdanpeku u vreme poklada ◊ đi vrĭamĭa Fașanźilor mulț Bufań au făkut ļorfe — u vreme Fašnika mnogi Bufani su izrađivali maske ◊ a fost Fașanź-aĭ miś la Zîpostîto-l mik, șî Fașanź-aĭ marĭ kare a kaḑut la Zîpostîto-l mare — bili su Mali Fašnici na Mesne poklade, i Veliki Fašnici koji su padali na Bele poklade [Buf.]  [Vidi]

1843  fărbuitu  fărbuire  фарбање  fărbuitu (mn. fărbuiturĭ) [akc. fărbuitu] (i. s.) — 1. farbanje, bojenje ◊ am fuost la maĭstur, șî ma tokmiĭ ku ĭel đi fărbuito-la đi kare ț-am puvestît đimult — bio sam kod majstora, i pogodio sam se s njim za ono farbanje, o kome sam ti pričao odavno 2. (fig.) laganje, varanje ◊ a luvato ku vuorbe dulśe, șî ĭa a kaḑut la fărbuitu luĭ kopilarĭesk — spopao je slatkim rečima, i ona je pala na njegovo detinjasto farbanje [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1807  fîrîma  fărâma  озледити (се)  fîrîma (ĭuo ma farîm, ĭel sa farîmă) [akc. fîrîma] (gl. p. ref.) — ozlediti (se), povrediti (se), polomiti (se) ◊ a kaḑut đin ļiemn șî s-a fîrîmat tuot — pao sa drveta, i sav se polomio ◊ baće kopilu, ama nu-l fîrîma — tuci dete, ali nemoj ga ozlediti ♦ var. farma (Tanda) ♦ var. fîrma (Crnajka) ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

3081  frînt  frânt  поломљен  frînt (frîntă) (mn. frînț, frînće) (prid.) — 1. polomljen, prelomljen, izlomljen, slomljen ◊ la mînat gazda să lukrĭe ku mîna frîntă — terao ga je gazda da radi sa slomljenom rukom ◊ a kaḑut đin ļiemn, șî a ramas uloźit ku osu spinărĭ frînt — pao je sa drveta, i ostao je šlogiran sa polomljenom kičmom 2. (fig.) umoran; slomljen; smlaćen ◊ slabuț ĭe, saraku, vińe đi la lukru tuot frînt — slabašan je, jadničak, dolazi sa posla sav slomljen ♦ sin. obosît, ustańit 3. (psih.) utučen, zabrinut ◊ la lasat fata, șî ĭel pațîașće ku ińima frîntă — ostavila ga je devojka, i on pati slomljenog srca ♦ akcenti: frîntă, frînće [Por.] ∞ frînźe   [Vidi]

1867  fund  fund  дно  fund (mn. fundurĭ) (i. m.) — dno 1. a. dno posude ◊ fundu uaļi — dno lonca ◊ s-a prins đi fund — o jelu: zagorelo jelo, uhvatilo se za dno posude b. poklopac, zaklopac ◊ puńe fundu pi kuafă, sî nu piśe luomurĭ în apă — poklopi kofu, da ne padne trunje u vodu 2. lopar ◊ pîńa sa plumađiașće pi fund, șî ku ĭel sa bagă-n koptuorĭ — hleb se mesi na loparu, i njime se unosi u pećnicu ◊ vrîžîtuarĭa dă ku bobiļi pi fund — vračara baca zrna na loparu 3. tur na pantalonama ◊ s-a karat pi gĭață pi kur, ș-a rupt śuariśi la fund — klizao se na ledu na zadnjici, pa je pocepao pantalone na turu 4. (geog.) dno vodotoka; dubodolina ◊ fundu boruźi, ogașuluĭ, rîuluĭ — dno dubodoline, potoka, reke 5. (fig.) najniži društveni nivo ◊ a kaḑut la fund, ńima nu-l măĭ fuarmîĭe đi ńimika — pao je na dno, niko ga više ne ferma ni za šta 5. (rel.) najdublji deo pakla ◊ ku atîta pakaće, ńiś la fundu ĭaduluĭ n-o sî fiĭe luok đi ĭel — sa tolikim gresima, ni na dnu pakla neće biti mesta za njega [Por.]  [Vidi]

3125  gîlbińi  gălbini  жутети  gîlbińi (ĭuo gîlbińesk, ĭel gîlbińașće) [akc. gîlbińi] (gl. nesvrš.) — žuteti; žutiti 1. (color) žuteti, dobijati žutu boju ◊ frunḑa tuamna gălbińașće șî roșașće, șî pikă đin ļemn pi pomînt — lišće u jesen žuti i crveni, i pada s drveta na zemlju 2. (med.) bledeti, gubiti krv u licu ◊ muma, kînd auḑî kî ĭ-a perit kopilu, înkrîmeńi, înśepu să gălbińaskă, șî kaḑu pi pomînt — majka, kad ču da joj je poginuo sin, zanemi, poče da bledi, i pade na zemlju ♦ var. gălbińi ♦ up. îngîlbińi [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

5935  împiđeka  împiedica  закочити  împiđeka (ĭuo împĭađik, ĭel împĭađikă) [akc. împiđeka] (gl. p. ref.) — zakočiti; saplesti ◊ n-a bagat sama, s-a împiđekat în tro rîdaśină ș-a kaḑut ku nasu în urḑîś — nije pazio, sapleo se o neki koren i pao nosem u koprive ◊ dakă nu sa puaće karu împiđeka bińe, nu sa kućaḑă pļeka ku ĭel pi pripur în vaļe — ako se kola ne mogu dobro zakočiti, ne sme se njime krenuti niz nizbrdicu ◊ kopiĭi dau pĭađikă la fĭaće, numa sî sa rîdă đi ĭaļe kum kad în prașînă — dečaci sapliću devojčice, samo da im se smeju kako padaju u prašinu [Por.]  [Vidi]

5359  însus  însus  усправан  însus [akc. însus] (pril.) — (o položaju) uspravan ◊ mulće ļamńe a kaḑut đi vižuļiĭe, numa kîća a măĭ ramas să șća însus — mnogo je drveća palo od oluje, samo je malo ostalo da stoji uspravno ♦ / în+sus = „na gore” [Por.] ∞ sus  [Vidi]

5078  ĭuțală  iuțeală  брзина  ĭuțală (mn. ĭuțaļe) [akc. ĭuțală] (i. ž.) — 1. (o kretanju) (izob.) brzina; ubrzanje ◊ s-a rîpeḑît prĭamult, șî kînd a kîpatat ĭuțală mare, s-a-npiđekat ș-a kaḑut — zaleteo se previše, i kad je dostigao veliku brzinu, sapleo se i pao 2. (o ukusu hrane) ljutina ◊ la rumîń-aĭ batrîń mult ļ-a plakut să manînśe ĭuće, pućem să ḑîśem kă a kreskut ku ĭuțală — stari Vlasi su mnogo voleli da jedu ljuto, možemo da kažemo da su rasli sa ljutinom ◊ piparkă ĭuće — ljuta paprika [Por.] ∞ ĭut  [Vidi]

3491  karatură  cărătură  вожња  karatură (mn. karaturĭ) [akc. karatură] (i. ž.) — (izob.) vožnja, prevoženje ◊ am înbunat la fata mĭa triĭ karaturĭ pi kîrauș kînd o fi bîlśu, ma iĭ i kaḑu munkă la a đintîń, șî abĭa a sufarat numa o karatură — obećao sam svojoj devojci tri vožnje na ringišpilu kad bude vašar, ali njoj pripade muka već kod prve, pa je jedva podnela samo jednu vožnju ♦ var. kîratură ◊ nu puot să sufîr kîratură lungă ku tumobilu — ne mogu da podnesem dugu vožnju automobilom [Por.] ∞ kara   [Vidi]

3452  kărpińiș  cărpeniș  грабик  kărpińiș (mn.) [akc. kărpińiș] (i. m.) — (bot.) grabik, grabova šuma ◊ kînd ń-a-mparțît tata, miĭe đin padure mĭ-a kaḑun numa ńișći kărpińiș la Pođina Mare — kad nas je otac delio, meni od šume zapao samo neki grabik na Velikoj Padini ♦ var. karpińiș [Por.] ∞ karpin   [Vidi]

4236  krak  crac  нога  krak (mn. kraś) [akc. krak] (i. m.) — 1. (anat.) noga ◊ a kaḑut đin ļemn, ș-a frînt kraśi amînduoĭ — pao je sa drveta i polomio obe noge ◊ bat muort, nu stă în kraś — mrtav pijan, ne stoji na nogama ◊ stă-n kraśi uamińiluor, nu puot sî trĭakă đi ĭel — stoji ljudima na putu, ne mogu da prolaze od njega ♦ sin. piśuor 2. (geog.) ogranak, deo kose, povijarca; krak ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranaka ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kuća ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranaka ◊ rar ĭastă krak fara nume — redak je ogranak kose bez imena ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, Dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovrći — najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov krak ◊ buot đi krak — vrh, kraj ogranka kose ♦ up. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) ni traga, bez traga ◊ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našao ♦ (demin.) krakuļeț [Por.]  [Vidi]

4928  kuastă  coastă  ребро  kuastă1 (mn. kuașće) [akc. kuastă] (i. ž.) — (anat.) rebro ◊ uomu în pĭept are kuașće — čovek u grudima ima rebra ◊ kuașće fripće đi puork ĭe mînkarĭa tare dulśe — pečena svinjska rebra su veoma slatko jelo ◊ kuasta ĭe fakută đin uos — rebro je napravljeno od kosti ◊ a kaḑut đin ļemn ș-a frînt doa kuașće — pao je s drveta i polomio dva rebra [Por.]  [Vidi]

3988  kukuoĭ  cucui  чворуга  kukuoĭ (mn. kukuaĭe) [akc. kukuoĭ] (i. s.) — (med.) čvoruga, čvrga ◊ a kaḑut, a dat ku kapu în pĭatră șî-n frunće ĭ-a ĭeșît un kukuoĭ ka uou — pao je, glavom je udario u kamen, i na čelu mu je iskočila čvoruga ko jaje ◊ la kuot are un kukuoĭ mik înga đi la nașćire — na laktu ima malu čvrgu još od rođenja ♦ up. gogoașă [Por.]  [Vidi]

6219  kuot  cot  лакат  kuot1 (mn. kuaće) [akc. kuot] (i. s.) — (anat.) lakat ◊ kuotu ĭe înkeĭatură la mîna uomuluĭ, întra umîr șî palmă — lakat je zglob na čovekovoj ruci, između ramena i šake ◊ a kaḑut, ș-a skļinćit mîna đin kuot — pao je, i uganuo ruku u laktu ◊ a bagat mîna în rîu pănă-n kuot, șă n-ažuns la fund — nabio je ruku u reku do lakta, i nije dotakao dno [Por.]  [Vidi]

3906  kur  cur  дупе  kur (mn. kururĭ) [akc. kur] (i. s.) — (anat.) dupe, guza, zadnjica ◊ a kaḑut în kur — pao na dupe ◊ ăl duare-n kur, nu marĭașće kî ăl vorbĭașće lumĭa đi rău — boli ga dupe, ne mari što ga ljudi ogovaraju ◊ nu-ĭ rușîńe kî kopiĭi mĭerg ku kuru guol — ne stidi se što mu deca idu gologuza ◊ înžuramînt đes la nuo ĭe „futul în kur să-l fut” — česta psovka kod nas je „jebem ga u dupe da ga jebem” ♦ (dem.) kurițdupence ♦ (augm.) kurimandupište [Por.]  [Vidi]

2683  kurișkapiće  curișcapete  наглавачке  kurișkapiće [akc. kurișkapiće] (pril.) — naglavačke, strmoglavce ◊ s-a-nbatat, ș-a kaḑut pi o stîrmină, s-a tîvaļit kurișkapiće pănă-n fundu boruźi — napio se i pao niz neku strminu, valjao se naglavačke sve do dna jarka ♦ / < dupekur + kapglava — (dosl.) dupeglavce [Por.]  [Vidi]

2975  larźit  lărgit  раширен  larźit (larźită) (mn. larźiț, larźiće) [akc. larźit] (prid.) — raširen, proširen ◊ împușkat, golîmbu kaḑu ku ăripiļi larźiće — upucan, golub pade raširenih krila ◊ patu ĭe măĭ bun đi durmit kînd ĭe larźit — krevet je bolji za spavanje, kad je raširen ◊ drumu pista munće ĭe larźit, puoț sî trĭeś șî ku karu înkarkat — put preko planine je proširen, možeš da prođeš i sa natovarenim kolima [Por.] ∞ larg   [Vidi]

3370  marćiń  brumar  новембар  marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratinci ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendara ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun” ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lună   [Vidi]

4065  mînkat  mâncat  изуједан  mînkat (mînkată) (mn. mînkaț, mînkaće) [akc. mînkat] (prid.) — izujedan, nagrižen, pojeden ◊ kopilu a veńit tuot mînkat đi puriś — dete je došlo svo izujedano od buva ◊ pĭarîļi a kaḑut, mînkaće đi păsîrĭ — kruške su popadale, nagrižene od ptica [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

2109  modur  modur  модар  modur (modură) (mn. modurĭ, modurĭe) [akc. modur] (prid.) — (color) modro, tamnoplavo ◊ a kaḑut, ș-akuma ĭe tuată modură pi șuold — pala je, i sada je sva modra po butini ◊ fluorĭ modurĭe — modro cveće [Por.]  [Vidi]

3027  morśiluos  mocirlos  блатњав  morśiluos (morśiluasă) (mn. morśiluoș, morśiluasă) [akc. morśiluos] (prid.) — blatnjav, kaljav, prljav ◊ a kaḑut în baltă, ș-a veńit la kasă tuot morśiluos — pao je u baru, i došao kuči sav blatnjav ♦ sin. imuos [Por.] ∞ morśilă  [Vidi]

2968  nalt  nalt  висок  nalt (naltă) (mn. nalț, nalće) [akc. nalt] (prid.) — visok ◊ padure naltă șî điasă — šuma visoka i gusta ◊ are fată, ama mult măĭ naltă đikît ĭel, șî nus parĭake bună — ima devojku, ali je mnogo višlja od njega, pa nisu dobar par ♦ var. înalt ◊ s-a suit pi ļiemn înalt, ș-a kaḑut — popeo se na visoko drvo, i pao ◊ a fakut puod înalt, sî no-l ĭa apa mare — napravili su visok most, da ga ne odnese veliko voda ♦ (komp) nalt, măĭ nalt, șîmăĭ nalt, măĭ nalt đin tuot — visok, višlji, još višlji, najvišlji (višlji od svega) [Por.]   [Vidi]

5701  nîtafļață  nătăfleață  будала  nîtafļață (mn. nîtafļeț) [akc. nîtafļață] (i. s.) — budala, prostak; lenčuga ◊ baĭatu nuĭe ńiś đ-o trĭabă, kî ĭe o nîtafļață întrĭagă — momak nije ni za šta, jer je kompletna budala ♦ var. nîtăfļață, nătăfļață, mîtafļață [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2917  ńegură  negură  тама  ńegură (mn. ńigurĭeț) [akc. ńegură] (i. ž.) — 1. tama, tmina, pomrčina; mrak ◊ đintr-odată sa nuvară, șî sa pusă o ńegură grĭa, parke a kaḑut nuapća pi pomînt — iznenada se naoblači, i nastade teška tama, kao da je noć pala na zemlju ◊ adu lumanarĭa, kă în podrum ĭe ńegura, nu sa vĭađe ńimik — donesi sveću, jer je u podrumu mrak, ne vidi se ništa 2. (fig.) neznanje, beda, teško siromaštvo, slepilo ◊ nu m-a dat tata la șkuală, am krĭeskut în ńegura — nije me dao otac u školu, odras’o sam u mraku 3. (fig.) (psih.) teška tuga, bol, patnja — kînd am-uḑît kî mĭ-a perit tata, mĭ-a kaḑut o ńegură grĭa pi kap — kad sam čuo da mi je poginuo otac, neki težak mrak mi je pao na glavu 4. (rel.) umiranje bez sveće ◊ kînd uomu muare fara lumanare aprinsă în mînă, sa ḑîśe k-a murit în ńegura, șî pi lumĭa-ĭa đi veśiĭe o să traĭaskă în ńegura — kad čovek umre bez upaljene sveće u ruci, kaže se da je umro u mraku, i na onome svetu će večno boraviti u mraku ♦ sin. ńegurĭață ♦ var. ńagură [Por.] ♦ dij. sin. întuńerik [Zvizd]  [Vidi]

5480  otravit  otrăvit  отрован  otravit (otravită) (mn. otraviț, otraviće) [akc. otravit] (prid.) — otrovan, zatrovan ◊ a gasît doltori k-a murit otravit, napasta a kaḑut pi muĭare — našli doktori da je umro otrovan, sumnja je pala na ženu ◊ apa ĭe otravită, mînkarĭa ĭe otravită, kum va fi pănă la kîpatîń ku lumĭa, ńiś draku nu șćiĭe — voda je zatrovana, hrana je zatrovana, šta će biti sa svetom do kraja, ni đavo ne zna [Por.] ∞ otrauă  [Vidi]

3565  peșkariĭe  pescărie  риболов  peșkariĭe (mn. peșkariĭ) [akc. peșkariĭe] (i. ž.) — (iht.) ribolov, ribarstvo ◊ peșkariĭa a fuost măĭ mult zabaoa kopilarĭaskă, șî aĭa alu ăĭa ku kășîļi pi-nga rîu — ribolov je najviše bio dečja zanimacija, i to onih sa kućama pored reke ◊ aĭ batrîń s-a dus în peșkariĭe numa dupa pĭeșć đi prazńik kare a kaḑut în ḑîļiļi đi puost — stariji su išli u ribolov samo za slavu koja je padala u posne dane ◊ în peșkariĭe aĭ batrîń s-a dus nuapća, ș-a prins pĭeșć ku uostiĭa la vapaĭț — u ribolov stariji su odlazili noću, i lovili su ribu ostima uz baklju [Por.] ∞ pĭașće  [Vidi]

3246  pi  pe  по  pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd]  [Vidi]

5954  pîlariĭa șărpeluĭ  pălăria șarpelui  сунчаница  pîlariĭa șărpeluĭ [akc. pîlariĭa șărpeluĭ] (sint.) — (mik.) sunčanica, gljiva (Lepiota procera) ◊ pîlariĭa șărpeluĭ sa kunuașće pi un ińel kare are pi kuadă, la un źeĭśt supt pîlariĭe — sunčanica se poznaje po prstenu koji ima na dršci, na jedan prst ispod šeširića ◊ pîlariĭa șărpeluĭ ĭe śuparkă mînkatuare kare dă pin frunḑă, kaḑută pi marźińiļi lu ogașăļe munțășć, da sa puaće gasî șă pi ļivĭeḑ — sunčanica je jestiva gljiva koja raste u opalom lišću na obalama planinskih potoka, a može se naći i na livadama ◊ pîlariĭa șărpeluĭ đi pi lînga ogașă, mult ĭe măĭ dulśe đi kît a đi pi ļivĭeḑ — sunčanica sa potoka mnogo je slađa od one sa livada ◊ pîlariĭa șărpeluĭ — „zmijin šešir” [Por.]  [Vidi]

2679  pĭađikă  piedică  кочница  pĭađikă (mn. pĭađiś) [akc. pĭađikă] (i. ž.) — 1. (tehn.) kočnica ◊ nu kućeḑ sî mĭerź ku karu pi rîpiļi nuaștre, dakă n-aĭ sprimită vro pĭađikă — ne možeš da ideš kolima po našim vrletima, ako nemaš spremnu neku kočnicu ◊ pĭađikă la kar đi vaś a fuost đemult: pîrpak, pivă șî prenț — kočnice na volovskim kolima nekada su bile: prečka, piva i prenc 2. zapletka ◊ pĭađikă ĭe kînd tu mĭerź, or aļerź, da vrunu ăț puńe piśuoru, șă tu daĭ în piśuoru luĭ șă kaḑ în kurișkapće — zapletka j kada ti ideš, ili trčiš, a neko ti podmetne nogu, pa ti udariš u nju i padneš naglavačke ♦ up. pivă, pîrpak, prenț, oprituare [Por.] ∞ împiđeka  [Vidi]

5202  propćit  proptit  подупрт  propćit (propćită) (mn. propćiț, propćiće) [akc. propćit] (prid.) — poduprt; oslonjen ◊ mult a statut un păr pus đi stramoșî, propćit đin tuaće părțîļi ku propće în tuot fĭeļu — dugo je stajala jedna kruška posađena od predaka, poduprta sa svih strana svakojakim podupiračima ◊ s-a strîmbat klańa, ma n-a kaḑut kă a fuost propćită în trun ļemn đin aprape — nakrivio se plast, ali nije pao jer je bio oslonjen na jedno drvo u bizini [Por.] ∞ propći  [Vidi]

5553  Puostu kruśi  Postul cruci  Крстовдан  Puostu kruśi (sint.) — (kal.) Krstovdan, 18 januara ◊ Puostu kruśi ĭe măĭ grĭeu puost, kă atunśa a kaḑut kruśa în apă — Krstovdan je najteži post jer je tada krst pao u vodu ◊ la Puostu kruśi sa înkĭaptură arțuri, șî înśep puosturļi mĭerkurĭa șî vińirĭa — na Krstovdan se završavaju nekršteni dani i počinju postovi sredom i petkom [Por.] ∞ puost  [Vidi]

5108  putraḑală  putrezeală  трулење  putraḑală (mn. putraḑăļe) [akc. putraḑală] (i. ž.) — truljenje ◊ a kaḑut ļemnu pi pomînt, șî l-a prins putraḑala — palo je drvo na zemlju, i zahvatilo ga je truljenje [Por.] ∞ putrîd   [Vidi]

3485  ruabă  roabă  колица  ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.]   [Vidi]

4427  sakară  secară  раж  sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.]   [Vidi]

4800  sîśara  secera  жети  sîśara (ĭuo sîaśir, ĭel săśiră) [akc. sîśara] (gl. p.) — (agr.) žeti, srpom kositi žito ◊ ar fi bun kînd sa-r sîśara luoku pănă astară — bilo bi dobro kad bi se njiva požnjela do večeras ◊ grîu ĭe kaḑut đi vînt, rău grĭeu sa sîăśiră — žito je palo od vetra, jako se teško žanje [Por.] ∞ sîśarat  [Vidi]

3260  sovuon  sovon  вео  sovuon (mn. sovuańe) [akc. sovuon] (i. s.) — veo ◊ sovuon ĭe val alb ku kunună, kare mirĭasa la nuntă l-a pus pi kap, șî ĭel a kaḑut răsfirat pi șîaļe — sovon je beli veo sa krunom koji je mlada na svadbi stavljala na glavu, i koji je raširen padao niz leđa ♦ up. popuon [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

4638  spaĭmat  spăimat  ужаснут  spaĭmat (spaĭmată) (mn. spaĭmaț, spaĭmaće) [akc. spaĭmat] (prid.) — užasnut, prestravljen, uspaničen ◊ spaĭmat đi frikă, a kaḑut muort pi pomînt, șî pănă mńamțî n-a măĭ pokńit — užasnut od straha, pao je mrtav na zemlju, i pre nego što su Nemci zapucali ♦ sin. înfrikoșat, spomîntat [Por.] ∞ spaĭmă  [Vidi]

4748  sprižońi  sprijăni  придржати  sprižońi (ĭuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — pridržati, prihvatiti ◊ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvna ◊ muoșu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicu ◊ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemlju ♦ var. sprižońa [Por.]   [Vidi]

2103  spuḑă  spuză  запретак  spuḑă [akc. spuḑă] (i. ž.) — 1. zapretak ◊ spuḑă ĭe śenușă kaldă ku karbuń viĭ — zapretak je vruć pepeo sa živom žeravicom ◊ în spuḑă sa frig krîmpiĭi — u zapretku se peku krompiri 2. (fig.) gomila, jato, mnoštvo ◊ primovara vin grauri spuḑă, đi mulće uorĭ mĭerg pi śierĭ ka nuvîru kare-l învăluĭe vîntu — u proleće dolazi jato čovoraka, više puta kreće se preko neba kao oblak koji vija vetar ◊ spuḑă đi lume — gomila ljudi ◊ spuḑă đi păsîrĭ — jato ptica ◊ spuḑă đi prunje a kaḑut pi žuos — gomila šljiva palo je na zemlju ♦ sin. pîlg, pîlk ♦ (augm.) spuḑăńe [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

4520  spumă  spumă  пена  spumă (mn. spumĭe) [akc. spumă] (i. ž.) — pena ◊ kînd sa mulźe lapćiļi, în gaļiată sa faśe spumă multă — kad se muze mleko, u vedrici se pravi dosta pene ◊ la-ĭ bolnavĭ đi buala rîa, kînd a kaḑut, iĭ ș-a fakut spumă albă la gură — bolesnicima od padavice, prilikom napada izbijala je bela pena na usta ◊ kînd sa spală ku sapunu, sa faśe spumă — kad se pere sapunom, pravi se pena [Por.]  [Vidi]

4424  stîmpara  stîmpăra  хладити  stîmpara (ĭuo stîmpîr, ĭel stîmpîră) [akc. stîmpara] (gl. p. ref.) — hladiti, utuliti, stišati; gasiti ◊ apa đi žumuļit puorku ĭe prĭa ferbinće, trăbe sî sa stîmpîre kîta, să nu ńi arđem — voda za šurenje svinje je prevrela, treba malo da se ohladi, da se ne opečemo ◊ s-a dus tata ku un uom la varńiță, trăbe astîḑ să stîmpîre varu — otišao je otac sa jednim čovekom na krečanu, treba danas da gase kreč ◊ fuoku ĭe prĭa tare, stîmpărăl kîta, să nu sa strîvĭaskă ļamńiļi fara ńiśkotrĭabă — vatra je prejaka, utuli je malo, da se ne troše drva nepotrebno ◊ tuota ḑîua a kosît, da n-avut ku śe sî stîmpîre săća — ceo dan je kosio, a nije imao čime da gasi žeđ ◊ grĭeu duor ĭ-a kaḑut pi ińimă, șî mĭarźe kîpiĭat pin lume, katînd ku śe să-l stîmpîre — težak bol mu je pao na srece, i luta ošamućen po svetu, tražeći čime može da ga stiša ◊ kînd śuava sa stîmpîră, kaldura sa mićikuļaḑă, da kînd sa stînźe, kaldura sa pĭarđe đi tuot — kad se nešto hladi, toplota se smanjuje, a kad se gasi, toplota nestaje sasvim ♦ sin. stînźa [Por.]   [Vidi]

4537  stînga  stânga  лево  stînga [akc. stînga] (pril.) — levo, na levo ◊ într-o vrĭame a mĭerś đirĭept, pĭeurmă a dat la stînga — jedno vreme je išao pravo, a onda je skrenuo levo ◊ ruata a tras în stînga, șî ĭel a kaḑut în kanal — točak je vukao levo, i on je pao u kanal ♦ dupr. đirĭapta [Por.] ∞ stîng  [Vidi]

2036  strań  strani  губер  strań (mn. strańe, străń) [akc. strań] (i. m.) — guber, grubo tkan vuneni pokrivač ili prostirka ◊ strańu ĭe fakut dă lînă, ăl țîasă babiļi pră bît — guber je izrađen od vune, tkaju ga babe „na štapu” ◊ fata a kaḑut, luvată dă vînturĭ, ș-a ḑakut pră strań pănă noĭ am źukat pră lînga ĭa s-o pumeńim — devojka je pala, obuzeta vetrom, i ležala je na guberu, dok smo mi igrale oko nje da je povratimo (Busur) ◊ pomeńiļi dă bătrîńață s-a-nćins źuos, pră strań — daće su se nekada postavljale na zemlji, na guberu (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

6325  străbaćare  străbatere  пробијање  străbaćare (mn. străbaćerĭ) [akc. străbaćare] (i. ž.) — probijanje, prodiranje ◊ străbaćarĭa drumuluĭ đi kară pi śuoś în munće a fuost lukru tare grĭeu, kă tuot lukru a kaḑut numa pi șîaļiļi lu lumĭe kare a trait în arito-la unđe sa strîbatut drumu— probijanje kolskih puteva po brdima u planini bio je jako težak posao, jer je ceo posao padao samo na leđa ljudi koji su živeli u tom kraju gde se put probjao [Por.] ∞ străbaća  [Vidi]

3939  supțîrik  subţirel  танушан  supțîrik (supțîrikă) (mn. supțîriś, supțîriśe) [akc. supțîrik] (prid.) — (demin.) tanušan, tanan ◊ s-auđe o pîsarikă, ćićirikîĭe supțîrik, ka kînd ĭe puĭ ś-a kaḑut đin kuĭb — čuje se ptičica, tanušno cvrkuće, kao da je ptiče što je ispalo iz gnezda ◊ fată mikă, supțîrika — cura mala, tanana ◊ supțîrik ka părușălu — tanan kao dlačica ♦ var. supțîrĭel [Por.] ∞ supțîre  [Vidi]

2548  șapćime  șeptime  седмина  șapćime (mn. șapćimĭ) [akc. șapćime] (i. ž.) — sedmina ◊ avut tata kopiĭ mulț, șî kînd ń-a-nparțît, miĭe mĭ-a kaḑut abĭa o șapćime đi moșîĭe — imao je otac mnogo dece, i kad nas je odelio, meni je zapala jedva sedmina imanja [Por.] ∞ șapće   [Vidi]

3581  śață  ceaţă  магла  śață (mn. śețurĭ) [akc. śață] (i. ž.) — magla ◊ śața sa faśe kînd aburĭaḑă apa đen pomînt uđiluos — magla se stvara kad voda isparava iz vlažne zemlje [GPek] ♦ dij. var. śĭață ◊ atîta s-a mîńiĭat đi ĭ-a kaḑut śĭața pi uokĭ — toliko se naljutio, da mu je magla pala na oči ◊ fînka śața merĭeu sa rađikă, đi lumĭe kare mĭerg mirekuț kînd trăbe sî grabĭaskă, sa ḑîśe kî sa trag ka śața — pošto se magla sporo diže, za ljude koji idu polako kada treba da žure, kaže se da se vuku kao magla (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4223  śulpan  ciolpan  пањ  śulpan (mn. śulpań) [akc. śulpan] (i. m.) — (bot.) panj, krnjak ◊ śulpanuĭe bușćan kare a ramas în pomînt kînd s-a taĭat or a kaḑut ļemnu — panj je deo drveta koji je ostao u zemlji kad je stablo oboreno ili posečeno ♦ sin. bușćan ♦ up. śuplańeț [Por.]  [Vidi]

3144  trasńit  trăsnit  згромљен  trasńit (trasńită) (mn. trasńiț, trasńiće) [akc. trasńit] (prid.) — (med.) zgromljen, udaren gromom ◊ a fuźit frikoșat đi duraĭală supt vrun ļemn, ș-akolo la gasît trasńit, muort — pobegao je uplašen od grmljavine pod neko drvo, i tamo ga našli zgromljenog, mrtvog ◊ a mĭers pin pluaĭe baĭatu ku fata đi dupa kap șî ĭa trasńit: fata a kaḑut trasńită șî ĭ-a ĭeșît sufļitu, da luĭ n-a fuost ńimika — išli momak i devojka po kiši zagrljeni i udario ih grom: devojka je pala zgromljena i izdahnula, a njemu nije bilo ništa [Por.] ∞ trasńi  [Vidi]

3254  trĭaptă  treaptă  степеник  trĭaptă (mn. trĭapće) [akc. trĭaptă] (i. ž.) — stepenik ◊ skărļi la kasa batrînă avut numa doa trĭapće, fakuće dîn bolovańe dî pĭatră — stepenice na staroj kući imale su samo dva stepenika, izrađena od kamenih blokova ◊ skărļi kășî la tîvaļiș avut trĭapće măĭ mulće — stepenište kuće na kosini imalo je više stepenika [Zvizd] ◊ baba batrînă a kaḑut đi pi o trĭaptă kare s-a klăćinat, ș-a frînt piśuoru — baba je pala sa jednog stepenika koji se klatio, i polomila nogu ♦ sin. skară, bîsamak [Por.] ∞ skară  [Vidi]

2999  uskat  uscat  сув  uskat (uskată) (mn. uskaț, uskaće) [akc. uskat] (prid.) — suv 1. osušen, sasušen, bez vlage ◊ nuĭe pluaĭe ku luńiļi, șî pi lînga rîu pomîntu ĭe uskat đi tuot — mesecima ne pada kiša, i pored reke zemlja je sasvim suva 2. obala, kopno ◊ a notat pi Dunîre, a notat, șî kînd a ĭeșît la uskat, ĭel a kaḑut în źanunkĭ, șî a mulțamit la svići Ńikola kă la skuos la marźină — plivao je Dunavom, plivao, i kada je izašao na suvo, pao je na kolena, i zahvalio se svetom Nikoli što ga je izvukao na obalu 3. (med.) mršav, ispijen od bolesti ◊ la supt buala đi tuot, ḑaśe uskat, numa uosu șî pĭaļa a ramas đin ĭel — ispila ga bolest, leži mršav, samo su kost i koža ostali od njega [Por.] ∞ uska  [Vidi]

5841  uśis  ucis  повређен  uśis (uśisă) (mn. uśiș, uśisă) [akc. uśis] (prid.) — povređen, ozleđen ◊ kopilu a veńit đi la viće tuot uśis, șă sa vaĭtă kă a kaḑut în vro borugă, aļergînd dupa viće fuźiće — dete je došlo od stoke sav povređen, i žali se da je pao u neku uvalu, trčeći za odbeglom stokom ♦ sin. lovit [Por.] ∞ uśiźe   [Vidi]

6072  zgîțaĭală  zgâlțială  трешење  zgîțaĭală (mn. zgîțaĭelurĭ) [akc. zgîțaĭală] (i. ž.) — trešenje, drmanje; drmusanje ◊ s-a karat tota vrĭamĭa k-o spartură đi tomobil, pi kadîlmă pļină đi găuruańe, șî la urmă ĭ-a kaḑut grĭață đi atîta zgîțaĭală — putovao je sve vreme nekom krntijom od automobila po kaldrmi punoj rupčaga, pa mu je na kraju pripala muka od tolikog drmusanja [Por.] ∞ zgîțai  [Vidi]

2080  žńap  jneap  крњак  žńap (mn. žńepĭ) [akc. žńap] (i. m.) — krnjak, odlomljen deo tanje grane koji služi kao motka ◊ pusă mîna pi un žńap, șî ma luvă pi dupa kap, șî dăĭ, șî dăĭ, pănă nu kaḑuĭ tuot sînźaruos — dohvati jedan krnjak, pa počne da me mlati, pa udri, pa udri, dok ne padoh sav krvav ♦ var. žńiap ♦ up. žńapîn [Por.] ∞ bît  [Vidi]

3932  žuampă  joampă  рупа  žuampă (mn. žuampe) [akc. žuampă] (i. ž.) — rupa, udubljenje ◊ n-a bagat sama, a dat ku ruata în vro žuampă, ș-a kaḑut înkurișkapiće — nije pazio, udario je biciklom u neku rupu, i pao naglavačke ◊ a luvat pluaĭa drumu, a ramas numa žuampă lînga žuampă — odnela kiša put, ostala je samo rupa do rupe ♦ sin. gaură, žapină [Por.]  [Vidi]

5748  žuos  jos  доле  žuos [akc. žuos] (pril.) — dole, na zemlji ◊ nuĭe bun tuamna sî sa șadă žuos, pi pomînt guol, kî ĭe pomîntu uđiluos șă uomu raśeșćă ļesńe — nije dobro u jesen da se sedi dole, na goloj zemlji, jer je zemlja vlažna pa se čovek lako prehladi ◊ ļemnu taĭat a kaḑut žuos — posečeno drvo palo je na zemlju ♦ supr. sus [Por.]  [Vidi]

4620  șîaļe  șale  леђа  șîaļe [akc. șîaļe] (i. m.) — (anat.) leđa ◊ șîaļiļi ĭe duosu lu trupu uomuluĭ, đi la kur pănă la gît — leđa su zadnja strana čovekovog trupa, od zadnjice do vrata ◊ pin mižluoku șăļiļuĭ trĭaśe uosu spinări — kroz sredinu leđa prolazi kičma ◊ a kaḑut pi șîaļe — pao na leđa ◊ are șîaļe țapîn — ima jaka leđa ◊ ĭ-a-ntuors șîaļiļi — okrenuo mu leđa ♦ sin. spinare [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

66596 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź