Reč kĭaĭa nije obrađena kao osnovna reč!

Reč kĭaĭa u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
264  aduśa  aduce  доносити  aduśa (ĭuo aduk, ĭel aduśe) [akc. aduśa] (gl.) — 1. donositi, prinositi, nanositi ◊ aduk kĭaĭa đin luok — donosim ključ s mesta ◊ aduśe minća — (fig.) prisećati se; dolaziti k pameti [Crn.] ◊ kopiļe, sî-ț aduś minća la luok, kî n-o sî će petrĭeś bun — dete, prizovi se k pameti, jer nećeš dobro proći 2. ličiti, sličiti (za poređenje); slagati se (za boje) ◊ aduśe unu ku altu — liči jedno na drugo; slaže se jedno s drugim ◊ în kînćik trîabe sî sa adukă vuorbiļi ku vĭarsîku — u pesmi treba da se slažu reči i melodija [Por.] ♦ dij. var. aduča [Kmp.]   [Vidi]

1616  đișkuńa  descuia  откључати  đișkuńa (ĭuo đișkuń, ĭel đișkuńe) [akc. đișkuńa] (gl. p. ref.) — otključati (se); otvoriti vrata koja su bila zatvorena klinom ◊ ku kĭaĭa-sta nu sa puaće đișkuńa ușa — sa ovim ključem ne mogu se otključati vrata ♦ var. đeșkuńa (Tanda), đeșkuĭa (Crnajka) ♦ sin. đișkiđa ♦ supr. înkuńa ♦ / đis/đes + kuń/kuĭ [Por.] ∞ kuń  [Vidi]

5409  înkeĭa  încheia  спојити  înkeĭa (ĭuo înkĭeĭ, ĭel înkĭaĭe) [akc. înkeĭa] (gl. p. ref.) — 1. zaključati ◊ înkeĭa însamnă kă śuava sa înkiđe ku kĭaĭa zaključati znači nešto zatvoriti ključem ♦ sin. înkuńa 2. spojiti, uklopiti ◊ dakă sa masură kalumĭa, bļăńiļi în astal sa înkĭaĭe ļesńe — ako se izmeri dobro, daske stola se lako uklope 3. sklopiti ◊ doă țărĭ a înkeĭat paśa kînd s-a vaḑut kă ratu nu duśe ńimika — dve države sklopile su mir kad se videlo da rat ne donosi ništa ♦ sin. înkuńa, înkiđa [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

2398  înuntru  înuntru  унутра  înuntru [akc. înuntru] (pril.) — unutra ◊ s-a-nkis înuntru, în kasă, șă nu ĭasă — zatvorio se unutra, u kući, i ne izlazi ◊ fuź înuntru, nu sta la pluaĭe afară — beži unutra, ne stoj napolju na kiši ◊ kum aĭ tunat înuntru, kînd ĭuo am înkis kasa đinuntru ku kĭaĭa? — kako si ušao unutra, kada sam ja zaključao kuću iznutra ključem? ♦ supr. afară [Por.] ♦ var. înluntru [Crn.]  [Vidi]

2616  kĭaĭe  cheie  кључ  kĭaĭe (mn. kĭeĭ) [akc. kĭaĭe] (i. ž.) — 1. (tehn.) ključ ◊ lumĭa đemult a trait în borđiĭ, șî n-avut kĭaĭe la ușă kă borđiĭu gata ńiś n-avut ușă — ljudi su nekada živeli u zemunici, i nisu imali ključ na vratima, jer zemunica gotovo da nije ni imala vrata ◊ kĭaĭe lu bîrnarĭață a fuost tot una ku kĭaĭa đi muară — ključ za brvnaru bio je isti kao i ključ za vodenicu 2. (geog.) usek na prevoju ◊ (top.) kĭaĭa Vrațuluĭ — Vrata, usek na prevoju između Gornjana i Vlaola [Por.]  [Vidi]

5988  lakît  lacăt  катанац  lakît (mn. lakîće) [akc. lakît] (i. s.) — (tehn.) katanac ◊ lakîtu ĭe bukată đi înkeĭat kare a ĭeșît la nuoĭ dupa rat — katanac je predmet za zaključavanje koji se kod nas pojavio posle rata ◊ lakîtu sa îńkiđe ku kĭaĭa kare ĭe adîns fakută đi ĭel — katanac se zaključava ključem koji je specijalno napravljen za njega [Por.]  [Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2612  sul  sul  вратило  sul (mn. sulurĭ) (i. s.) — (tehn.) 1. vratilo razboja ◊ sulurļi la razbuoĭ sa fak đi ļiemn ușuor șî tare, kum ĭe ćiĭu or palćinu — vratila razboja prave su od lakog i čvrstog drveta, kao što su lipa ili javor 2. truba, rolna ◊ dupa ratu ku ńamțî, s-a lasat đi țasut, kă dugaĭașî a-nśeput să dukă sulurĭ đi pînḑă — posle rata sa Nemcima, napuštalo se tkanje, jer su trgovci po prodavnicama počeli da donose rolne sa platnom 3. oklagija ◊ plaśințîļi sa-nćing pi fund ku sulu đi ļiemn — plačinte se razvlače na loparu, sa drvenom oklagijom [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

71790 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź