Reč muśi u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1989 | fļuțaĭală | fliuţăieală | шамарање | fļuțaĭală (mn. fļuțaĭelurĭ) [akc. fļuțaĭală] (i. ž.) — (onom.) šamaranje, udaranje pljuski ◊ fi mĭarńik, kă kapiț așa o fļuțaĭală đi la mińe, đi muśi o sî-ț zbuare đi pi nas — budu miran, jer ćeš tobiti takvo šamaranje od mene, da će ti sline leteti iz nosa [Por.] ∞ fļuț | | [Vidi] |
|
|
|
3291 | kalbĭaḑă | gălbează | метиљ | kalbĭaḑă (mn. kalbĭeḑ) [akc. kalbĭaḑă] (i. ž.) — (vet.) metilj, bolest ovaca i koza ◊ uaĭa ĭe bolnauă đi kalbĭaḑă kînd pi fikaț-aĭ albĭ sa fak ńiskaĭ vĭermĭ marĭ, kare iĭ manînkă; la uaĭe pļakă muśi pĭe nas, nu manînkă șî sa uskă ĭuta; dakă stapînu nu-ĭ dă ļak, ĭa muare — ovca je bolesna od metilja kad joj se na plućima stvore neki veliki crvi koji ih jedu; ovca počne da slinavi, ne jede i brzo slabi; ako joj gazda ne da lek, ona lipše [Por.] ◊ mulće uoĭ ano-sta au kalbĭaḑă — mnogo ovaca ove godine imaju metilj (Sige) [Hom.] | | [Vidi] |
|
|
|
2364 | obļiagă | obleagă | обложина | obļiagă (mn. obļieź) [akc. obļiagă] (i. ž.) — 1. obložina*, obradivo zemljište ostavljeno da leži, da odmara ◊ obļiagă ĭe pomînt, lasat un ań ńimuśit — obložina je zemljište, ostavljeno godinu dana neobrađeno ◊ luoku sa faśe obļiagă kînd uomu nu puaće să-l are, kî n-a fuost vrĭamĭa bună (a ploĭat una-ntruuna), or n-ažuns, or a murit śińiva đin kasă pă n-avut ku kare — njiva se pretvara u obložinu kada čovek ne može da je obradi, zato što nije bilo dobro vreme (neprekidno je padala kiša), ili nije stigao, ili mu je neko umro iz kuće pa nije ima s kim ◊ ano-la kînd nu sa muśiașće, obļiaga ĭe pașuńe; dakă sa lasă măĭ mulț ań, ĭa sa înļiveḑîașće; la urmă, porńiesk spińi, vin pănă la pragu kășî — one godine kada se ne obrađuje, obložina je pašnjak; ako se ostavi više godine, ona postane livada; na kraju, nikne trnjak, koji dođu do kućnog praga 2. čest toponim, zvano mesto ◊ mulće luokurĭ la rumîń sa kĭamă obļiagă, măĭ đies: Obļaga Mikă, Obļaga Mare — mnoga mesta se kod Vlaha zovu Obložina, najčešće: Mala Obložina, Velika Obložina [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3525 | sat | sat | село | sat (mn. saće) (i. s.) — selo ◊ sat ĭe luok în kare traĭașće lumĭa kare are moșîĭa a ĭeĭ, kare ĭe kuprinsă ku muśitu-n kîmp, șî ku viće — selo je mesto u kome žive ljudi koji imaju svoje imanje, i koji se bave radom u polju i stokom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4711 | strănuta | strănuta | кијати | strănuta (ĭuo strănut, ĭel strănută) [akc. strănuta] (gl. n.) — (med.) kijati ◊ l-a prins tusă grĭa, numa stranută șă-ĭ mĭerg muśi — uhvatila ga teška kijavica pa samo kija i slinavi [Por.] ♦ dij. sin. străfiga (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|