Reč n-auđe u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
640 | akupit | ocupat | заокупљен | akupit (akupită) (mn. akupiț, akupiće) [akc. akupit] (prid.) — zaokupljen (problemom, mislima), zauzet, obuzet, preokupiran ◊ akupit ku lukru — zauzet poslom ◊ n-auđe, kî ĭe akupit ku gîndurĭ grĭaļe — ne čuje, jer je zaokupljen teškim mislima [Crn.] ◊ aș veńi, numa sînt akupit ku mare grižă — došao bih, ali sam preokupiran velikom brigom [Por.] ∞ akupa | | [Vidi] |
|
|
|
2436 | au | au | или | au1 (vez.) — ili ◊ așa au așa — ovako ili onako ◊ viń, au nu viń, tot una mi — dolaziš, ili ne dolaziš, svejedno mi je [Buf.] ♦ sin. or ◊ nu șću dar va fi surd, au n-auđe, or ĭe altśeva — ne znam da le je gluv, ili ne čuje, ili je nešto drugo (Tanda) ♦ var. ao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1102 | țîpăt | ţipăt | цика | țîpăt (mn. țîpăće) [akc. țîpăt] (i. s.) — cika, vrisak, jauk; krik; graja, vika ◊ în țara surdă, ńima n-auđe țîpîtu-n lume, ma kît đi tare sî fiĭe — u gluvoj državi niko ne čuje jauk u narodu, ma koliko jak da bude [Por.] ∞ țîpa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2746 | kîtguod | oricât | коликогод | kîtguod [akc. kîtguod] (pril.) — kolikogod, više puta, ma koliko puta ◊ kîtguod să-l źuđiś, ĭel nu marĭașće — kolikogod da ga grdiš, on ne mari ◊ kîtguod đi tare să zbĭerĭ, ĭel n-auđe — kolikogod jako da vičeš, on ne čuje [Por.] ∞ guod | | [Vidi] |
|
|
|
3310 | kućińel | cătinel | тихо | kućińel [akc. kućińel] (pril.) — tiho, sporo, polako ◊ vorbăsk măĭ kućińel ku ĭeal, kă auđe bińe — govorim tiše sa njim, jer čuje dobro ♦ var. kućuńel (Žitkovica, Dvorište) [Bran.] ♦ up. înkućinat (Vrbica) [Pom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3730 | ńetku | sulă | ђока | ńetku (mn. ńetkurĭ) [akc. ńetku] (i. s.) — (vulg.) „đoka”, „stojko”, euf. za muški polni organ ◊ a lukrat ka kalu ḑîua-nuapća, da la urmă a kîpatat pi ńetku — radio kao konj danju-noću, a na kraju dobio „đoku” ◊ śe gođe uomu iĭ spuńe, sa faśe kă n-auđe, or ăl duare ńetku — što god mu čovek kaže, pravi se da ne čuje, ili ga boli „stojko” ♦ sin. pulă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4512 | surd | surd | глув | surd (surdă) (mn. surḑ, surđe) [akc. surd] (prid.) — (med.) gluv ◊ surd ĭe uom kare n-auđe bińe — gluv je čovek koji ne čuje dobro ◊ kopilo-la ĭe, saraku, surd đi la nașćire — to dete je, siroma, gluvo od rođenja [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4514 | surdavĭelă | surdavelă | глуверда | surdavĭelă (mn. surdavĭeļ) [akc. surdavĭelă] (i. m.) — (augm.) gluverda ◊ surdavĭelă grĭa, nuĭe kă n-auđe, numa sa faśe kă n-auđe — teška gluverda, nije što ne čuje, nego što se pravi da ne čuje [Por.] ∞ surd | | [Vidi] |
|
|
|
2158 | urĭake | ureche | уво | urĭake (mn. urĭekĭ) [akc. urĭake] (i. ž.) — 1. (anat.) uvo, organ čula sluha kod čoveka i životinja ◊ uomu are duauă urĭekĭ — čovek ima dva uva ◊ baba ĭe surdă, n-auđe la o urĭake — baba je gluva, ne čuje na jedno uvo ◊ kînd n-am șćut sîrbĭașće la șkuală, daskîlu m-a batut șî m-a tras đi urĭekĭ — kad nisam znao srpski u školi, uičitelj me je tukao i vukao za uši ◊ gaura urĭeki — ušni kanal ◊ muoișća urĭeki, în ĭa sa puńe śerśelu — ušna resa, u nju se stavlja minđuša 2. ušice, delovi predmeta ◊ urĭakĭa akuluĭ — iglene uši ◊ vasurļi kare sînt fakuće să ļi ĭa uomu-n mină, or să ļi dukă, au urĭake: uala, șărpĭa, kuafa, kaldarĭa, kazanu — sudovi koji su pravljeni da ih čovek uzima u ruke, ili da ih nosi, imaju ušice: lonac, šerpa, kofa, bakrač, kazan 3. (bot.) predmetak u složenim imenima raznih biljaka ◊ urĭakĭa-babi, urĭakĭa-lupuluĭ, urĭakĭa-uoĭi ... — babino uvo, vučje uvo, ovčje uvo ... ♦ var. urĭakĭe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6174 | șuapît | șopată | шапат | șuapît (mn. șuapîće) [akc. șuapît] (i. s.) — šapat ◊ vorbĭesk ku șuapîće, n-auđe ńima ńimika śe tăĭnuĭe — pričaju šapatom, ne čuje niko ništa o čemu pričaju ◊ numa un șuapît ĭ-a spus la urĭakĭe, șî ĭa đin luok a pļekat ku ĭel — sam joj je jedan šapat rekao na uvo, i ona je smesta krenula sa njim ♦ var. șuopît, șuopăt [Por.] ∞ șopći | | [Vidi] |
|
|