Reč num u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
88 | aburit | aburit | замагљен | aburit (aburită) (mn. aburiț, aburiće) [akc. aburit] (prid.) — a. zamagljen ◊ stîkla la ferĭastă ĭe aburită, nu sa vĭađe pin ĭa ńimika — staklo na prozoru je zamagljeno, ne vidi se kroz njega ništa b. oparen, koji je bio izložen pari; navlažen parom ◊ n-a uskat rufiļi, numa ļ-a lasat aburiće în kutariță — nije osušila rublje, nego ga je ostavila vlažnog u korpi [Por.] ∞ abur | | [Vidi] |
|
|
|
2601 | aćiĭatură | ateiaturi | одело | aćiĭatură (mn. aćiĭaturĭ) [akc. aćiĭatură] (i. ž.) — (zast.) odelo, haljetak ◊ đimult n-a fuost atîta țolamă, akumă labdă aćiĭatura întrĭagă, numa kă nu sa măĭ puartă așa fĭeļ đi aĭnă — nekad nije bilo toliko odeće, sada se baca ceo haljetak, samo zato što se ta vrsta haljine više ne nosi ♦ sin. țuală, înbrîkamînt [Por.] ∞ aćeĭa | | [Vidi] |
|
|
|
1455 | Adam | Adam | Адам | Adam [akc. Adam] (i. m.) — (antr.) Adam, često muško ime kod starih Vlaha u istočnoj Srbiji ◊ mĭ-a dat nume Adam dupa numiļi lu paradĭeda — dali su ime ime Adam po imenu pradede ♦ (demin.) Adamuță ♦ var. Adamiță ♦ (augm.) Adamițan ♦ / < heb. adam — čovek, muškarac [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2344 | Adamuțu | Adamuţu | Адамица | Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog pola ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muoșu Adam dîn raĭ — žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u raju ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muoșu Adam — ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evi [Mlava] ∞ Adam | | [Vidi] |
|
|
|
169 | adînśi | adînci | дубити | adînśi (ĭuo adînk, ĭel adînkă) [akc. adînśi] (gl.) — dubiti, produbljivati ◊ trîabe adînśi ĭaruga-sta — treba produbiti ovaj kanal ◊ m-am pus să adînk ĭaruga, numa n-am sapă bună — počeo sam da produbljujem jarugu, ali nemam dobru motiku ♦ var. (ĭuo) adînkĭeḑ, (ĭel) adînkĭaḑă ◊ pluaĭa adînkĭaḑă boruga — kiša produbljuje vododerinu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
125 | adîvereḑală | adaverezeală ? | сервилност | adîvereḑală (mn. adîvereḑîaļе, adîvereḑălurĭ) [akc. adîvereḑală] (i. ž.) — (izob.) servilnost, ugađanje, podilaženje; poniznost ◊ l-aĭ marĭ, numa ku adîvereḑală sa trĭaśe — kod vlasti, samo se uz poniznost prolazi ♦ var. adaverĭe, adăverĭe, adîverĭe, adavĭeră [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
364 | adurmĭală | adormeală ? | поспаност | adurmĭală (mn. adurmĭaļе, adurmĭelurĭ) [akc. adurmĭală] (i. s.) — (zast.) pospanost, dremljivost, sanjivost ◊ ma prins o adurmĭală, numa mi sa duarme — uhvatula me neka pospanost, samo mi se spava ♦ sin. somnoruos [Por.] ∞ adurmi | | [Vidi] |
|
|
|
276 | afuma | afuma | димити | afuma (ĭuo afum, ĭel afumă) [akc. afuma] (gl.) — 1. dimiti, ispuštati dim ◊ afumă ka mașîna đi vuoz — dimi kao lokomotiva 2. štititi (nešto) dimljenjem ◊ afumă karńa sî nu să strîśe — dimi meso da se ne pokvari ◊ afumă puomi đi brumă — zadimljuje voćke da ih zaštiti od slane [Crn.] 3. pušiti, lulu ili cigaru ◊ nu mis tutunźiu, afum numa kînd șî kînd — nisam pušač, palim (cigaru) samo ponekad ♦ var. afumeḑă [Por.] ∞ fum | | [Vidi] |
|
|
|
277 | afumat | afumat | димљен | afumat (afumată) (mn. afumaț, afumaće) [akc. afumat] (prid.) — 1. dimljen, koji je izložen dimu ◊ karńe afumată — dimljeno meso 2. pun dima ◊ suobă ĭe pļină đi fum — soba je puna dima [Crn.] 3. (fig.) aljkavo urađen zanatski posao, u kome se koristi zagrevanje materijala; zamazan, zamaskiran, sklepan; smuvan ◊ nu l-a kîrpit kalumĭa, numa l-a afumat ku kalaĭu — nije ga zakrpio dobro, samo ga je zamazao kalajem [Por.] ∞ afuma | | [Vidi] |
|
|
|
308 | aku | acu | сада | aku [akc. aku] (pril.) — sada, sad, ovog časa; u ovom momentu ◊ aku vińiĭ đe la lukru, numa ś-ažunsăĭ — sad dođoh s posla, samo što stigoh ♦ skr. < akuma [Buf.] ◊ aku tunaĭ în avļiĭe — sada uđoh avliju (Turija) [Zvizd] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
640 | akupit | ocupat | заокупљен | akupit (akupită) (mn. akupiț, akupiće) [akc. akupit] (prid.) — zaokupljen (problemom, mislima), zauzet, obuzet, preokupiran ◊ akupit ku lukru — zauzet poslom ◊ n-auđe, kî ĭe akupit ku gîndurĭ grĭaļe — ne čuje, jer je zaokupljen teškim mislima [Crn.] ◊ aș veńi, numa sînt akupit ku mare grižă — došao bih, ali sam preokupiran velikom brigom [Por.] ∞ akupa | | [Vidi] |
|
|
|
2714 | alalt | alalt | друго | alalt (alaltă) (mn. alalț, alalće) [akc. alalt] (prid.) — drugo, ostalo ◊ alaltă vrĭame a fuost atunśa — drugo vreme je bilo tad ◊ đ-alalt lukru nu sa prinđe, numa șîađe șî bĭa — za drugi posao se ne hvata, samo sedi i pije ◊ aĭa mĭ-aĭ spus, spuńem alalt śeva śe ma ĭastă nou pi la vuoĭ? — to si mi rekao, kaži mi drugo šta ima novo kod vas? ♦ / skr. < alalalt ♦ var. aĭlalt [Por.] ∞ alt | | [Vidi] |
|
|
|
196 | albĭe | albie | корито | albĭe (mn. albĭe) [akc. albĭe] (i. ž.) — 1. belilo, korito za beljenje rublja ◊ albĭe sa kĭamă o karļiță lungă șî largă, skobită în tutuk đi ļiemn, în kare muĭeriļi spală, or albĭesk rufiļi — belilo se zove jedno dugačko i široko korito, izdubljeno u trupcu drveta, u kome žene peru, ili bele rublje 2. valov za pojenje stoke ◊ albĭe đi adapat vićiļi a fuost fakută ka șî albĭa muĭeriluor, numa măĭ lungă șî prinsă ku parĭ đi pomînt sî nu puată vićiļi s-o rastuarńe; în ĭa nu s-a spalat țuaļiļi — valov za pojenje stoke bio je napravljen isto kao i žensko belilo, samo je bio duži i bio je pričvršćen kočevima za zemlju da ne može stoka da ga prevrne; u njemu se nije prala odeća ◊ ĭ-a ḑîs șî adîpatuare đi viće, da șî valău — zvali su ga i pojilo za stoku, a i valov ♦ var. adîpatuarĭe ♦ sin. valîău, žgĭab [GPek] ♦ dij. sin. žgĭab [Kmp.] ∞ alb | | [Vidi] |
|
|
|
318 | aluńauă | alunele | ливадска биљка | aluńauă (mn. aluńaļe) [akc. aluńauă] (i. ž.) — (bot.) livadska biljka sa kitastim belim cvetom (Carum bulbocastanum) ◊ ļivađa ku aluńauă nu sa kosîașće, kî ĭe ĭarba rîa — livada sa ovom biljkom se ne kosi, jer je trava loša ◊ đi la aluńauă sa ĭa numa fluarĭa, bună ĭe đi ćaĭ — od nje se bere samo cvet, dobar je za čaj [Por.] ∞ alun | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
190 | aļeźa | alega | бирати | aļeźa (ĭuo aļeg, ĭel aļiaźe) [akc. aļeźa] (gl.) — birati, prebirati, odvajati, izdvajati ◊ nu pućem aļeźa aĭa śe ńi plaśe, numa luvăm aĭa śe ńi dau — ne možemo birati ono što nam se sviđa, već uzimamo ono što nam daju [Crn.] ◊ nu aļeg, numa kuļeg — ne biram, već berem [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
470 | aļi lunź | alea lungi | оне дуге (змије) | aļi lunź [akc. aļi lunź] (i. ž.) — (euf.) „one duge”, eufemistički naziv za zmije, koji se koristi u martu, kada je izgovaranje imena zmija zabranjeno ◊ în marta ńima nu kućaḑă să ḑîkă „nopîrkă” or „balaur”, kî aļiļi atunśa ĭasă đin pomînt, sînt flomînđe, șî kînd aud numiļi-luor, vin șî ći muśkă, numa ḑîś „aļi-lunź” — u martu niko ne sme da kaže „zmija” ili „smuk”, jer ale tada izlaze iz zemlje, gladne su, i kada čuju njihovo ime, dolaze i ujedaju te, nego kažeš „one duge” [Por.] ∞ lung | | [Vidi] |
|
|
|
1824 | aļiaźire | alegere | избор | aļiaźire (mn. aļiaźirĭ) [akc. aļiaźirĭe] (i. ž.) — 1. izbor, selekcija ◊ nu kapiț ńimika dakă-n traĭ așćeț vro aļaźire mare, aĭa śe-ț dă dumńiḑîu, aĭa țî — ne dobijaš ništa ako u životu očekuješ neki veliki izbor, to što ti da bog, to ti je 2. (polit.) (ret.) izbori ◊ đemult am ĭeșît la glasańe, d-akumă ažuns ńiskaĭ aļiaźirĭ, śkă „demokratija”, aļieź pi kare vrĭeĭ, da kînd kaț, vĭeḑ kî puoț numa pi draku să-l aļeź — nekada smo izlazili na glasanje, a sada su stigli nekakvi izbori, vele „demokrațîĭa”, biraš koga hoćeš, a kod pogledaš, vidiš da možeš samo đavola da izabereš [Por.] ♦ dij. var. aļeźarĭe [Crn.] ∞ aļeźa | | [Vidi] |
|
|
|
414 | aļin | alene | полако | aļin (aļină) (mn. aļiń, aļińe) [akc. aļin] (prid.) — (izob.) polako, sporo, bez žurbe; smireno, mirno; lagano, lenjo ◊ sa-nvîrćașće aļin, numa śe n-a statut — sporo se okreće, samo što nije stao ♦ sin. merĭeu, mirekuț; ļenuos; ļin ♦ / a + ļin [Por.] ♦ sin. kuśińel [Bran.] ∞ aļina | | [Vidi] |
|
|
|
321 | amar | amar | горчина | amar (mn. amarurĭ) [akc. amar] (i. m.) — 1. gorčina, gorak ukus (obično za namirnice) ◊ amaru-n lapće ĭe đin ĭarbă, kare a paskuto uoiļi — gorčina u mleku je iz trave koju su pasle ovce 2. (fig.) gorak i čemeran život ◊ am pļakat ku amaru-n mińe — otišao sam pun gorčine [Crn.] ♦ dij. var. amară ◊ an traĭit numa ku durĭerĭ șî amară — živeo sam samo s bolom i gorčinom [Por.] ∞ amarî | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1511 | Ana | Ana | Ана | Ana [akc. Ana] (i. ž.) — (antr.) Ana, l.i. biblijskog porekla, ušlo u narod preko hrišćanske crkve ◊ Ana a fost nume đes dat la fĭaće — Ana je bilo ime koje se često davalo devojčicama ◊ đin nume Ana a ĭeșît poļikre Ańița șî Anuța — iz imena Ana nastali su nadimci Anica i Anuca [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1509 | Anta | Antonie | Анта | Anta [akc. Anta] (i. m.) — (antr.) Anta ◊ Anta ĭe poļikra lu uom kare ĭe la karće skris ka Antoniĭe, dar aăla nume la rumîń a veńit pista bisîarikă — Anta je nadimak čoveka koji je kršten kao Antonije, a to ime je kod Vlaha došlo posredstvom crkve ◊ muĭarĭa lu Anta sa kĭamă Antońasa — Antonova žena zove se Antonica [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1504 | antaļira | interna | интернирати | antaļira (ĭuo antaļirĭeḑ, ĭel antaļirĭaḑă) [akc. antaļira] (gl. p.) — internirati, odvoditi u logor (za vreme rata); zarobiti; zatvoriti ◊ Ńamțî antaļirat lumĭa far đi vină, numa pintru partizań — Nemci su internirali nevine ljude, samo zbog partizana ♦ var. ăntaļira, întaļira, întăļiri [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2627 | ańi | inele anuale | годови | ańi (mn.) (i. ž.) [akc. ańi] — (bot.) godovi; god, znak godišnjeg rasta debla drveta u širinu, godišnji prsten ◊ numarăm ańi lu ļiemn đi pi bușćanu luĭ — brojimo godine drveta sa njegovog panja [Por.] ∞ an | | [Vidi] |
|
|
|
2902 | Apa albă | Apa albă | Бела вода | Apa albă [akc. Apa albă] (i. ž.) — (hidr.) Bela voda, potok u ataru Majdanpeka ◊ Apa albă a fuost ogaș kare avut izvuor la Kulmeźiĭ, ș-a tunat în Șașka đi đirĭapta, la Stîlp — Bela voda je bio potok, koji je izvirao na Kulma Hadžiji, a ulivao se sa desne strane u Šašku kod Stlpa ◊ unđe a mĭers vrodată Apa albă, akuma ĭe kuopu lu Rudńik, ogașu s-a pĭerdut — gde je nekada tekao potok Bela voda, sada je kop Rudnika, potok se izgubio ◊ nume „apa albă” rumîńi dau la tuot ogașu kare la fund are pĭetre albe — ime „bela voda” Vlasi daju svakom potoku koji na dnu ima belo kamenje ♦ up. apă albă [Por.] ∞ apă | | [Vidi] |
|
|
|
192 | apatuos | apătos | водњикав | apatuos (apatuasă) (mn. apatuoș, apatuasă) [akc. apatuos] (prid.) — vodnjikav, koji sadrži mnogo vode ◊ pĭapino-sta ĭe apatuos, șî nuĭe dulśe — ova dinja je vodnjikava, i nije slatka [Crn.] ◊ mĭ-a dat tata un luok apatuos, numa puot bruoșćiļi să krĭesk în ĭel — dao mi je otac jednu vodnjikavu njivu, mogu samo žabe da gajim u njoj ♦ var. apuos [Por.] ∞ apă | | [Vidi] |
|
|
|
152 | apļekatuarĭe | aplecătoare | недоиља | apļekatuarĭe (mn. apļekatuorĭ) [akc. apļekatuarĭe] (i. ž.) — nedoilja, ovca koja odbija da doji svoje jagnje ◊ apļekatuarĭe ĭe uaĭa kare nu lasă mńelu iĭ s-o sugă, numa pîkurari o apļeakă la sîlă — nedoilja je ovca koja je ne pušta svoje jagnje da je siše, već čobani moraju na silu da ga podoje [Por.] ∞ apļeka | | [Vidi] |
|
|
|
137 | aprinsură | aprinsură | паљевина | aprinsură (mn. aprinsurĭ) [akc. aprinsură] (i. ž.) — (zast.) 1. paljevina; požar ◊ prĭa mare aprinsură a fuost, șă n-a putut ńima s-o stîngă ļesńe — prevelika je pljevina bila, i nije mogao niko da je ugasi lako 2. zgarište ◊ kînd sa-ntuors đin rat, a gasît numa aprinsura kășî — kad se vratio iz rata, našao je samo zgarište kuće [Por.] ∞ aprinđe | | [Vidi] |
|
|
|
1457 | aptă | apt | насиље | aptă (mn. îăpț) [akc. aptă] (i. ž.) — nasilje; otimačina, grabež; prevara ◊ uom sprimit numa đi aptă — čovek spreman samo na naseilje ◊ đi vrĭamĭa đi rat, ńamțî a fakut mulće îăpț — za vreme rata, Nemci su činili mnoga nasilja (Tanda) [Por.] ∞ apta | | [Vidi] |
|
|
|
240 | apukatură | apucătură | грип | apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka | | [Vidi] |
|
|
|
370 | apuos | apos | воден | apuos (apuosă) (mn. apuoș, apuosă) [akc. apuos] (prid.) — voden, vodnjikav, podvodan (za zemljište ◊ am un luok lînga rîu, apuos ku tuot, bun ĭe numa đi vîrḑariĭe — imam njivu pored reke, potpuno je vodnjikav, dobar je samo sa kupusište ♦ var. apatuos [Por.] ∞ apă | | [Vidi] |
|
|
|
176 | arami | arămi | лемити бакром | arami (ĭuo aramĭesk, ĭel aramĭașće) [akc. arami] (gl.) — 1. lemiti, letovati, spajati dva metalna predmeta pomoću bakra ◊ numa țîgańi aramit bun kaldîărîļi — samo su Cigani dobro lemili bakrače 2. ukrašavati bakrom [Por.] ∞ aramă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1296 | aranga | aranga | поребарке | aranga [akc. aranga] (pril.) — (za položaj tela) porebarke, na bok, bočno ◊ a ustańit, s-a dat đi aranga la umbră, a pus mîna kîpatîń, śkă, să uđińaskă o țîră — umorio se, legao porebarke u hlad, stavio ruku pod glavu, veli, da malo predahne (Krivelj) [Crn.] ◊ đi aranga nu puoț mult sî ḑaś, kî ći duor uasîļi, da ńiś n-aĭ kînd kî ĭe aranga ođină skurtă — porebarke ne možeš dugo da ležiš, jer te zabole koske, a nemaš ni vremena jer je „aranga” kratak predah (Tanda) ◊ kînd ći daĭ đi aranga, n-aĭ unđe, numa puń mîna supt kap, kî aĭa ĭe ođină în padure, la luok, dupa viće, unđe nuĭe ńiś pat, ńiś kîpatîń — kad se prućiš porebarke, nemaš kud, nego staviš ruku pod glavu, jer je to predah u šumi, na njivi, za stokom, gde nema ni kreveta, ni jastuka (Rudna Glava) [Por.] ◊ đi aranga sa ḑîśe kînd staĭ pi o parće, rîḑîmat în kuot; așa nu puoț sî duormĭ, numa kukîĭ kîćikîta — „aranga” se kaže kad ležiš na jednoj strani, oslonjen na lakat; tako ne možeš da spavaš, nego samo kunjaš pomalo (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
2331 | Aranźel | arhanghel | Аранђел | Aranźel (mn. aranźeļ) [akc. Aranźel] (i. m.) — I. (rel.) 1. (demon.) Aranđel, mitološko biće koje ljudima uzima dušu ◊ la uom kare ḑaśe pi muarće, Aranźelu vińe ku triĭ kuțîće, șă-ĭ skuaće sufļitu — čoveku koji leži na samrti, Aranđel dolazi sa tri noža, i vadi mu dušu 2. (kal.) slava, krsno ime ◊ Svići Aranźelu ĭe prazńiku alu mulț rumîń; ĭastă Aranźel đi vară, șî Aranźel đi tuamnă — Sveti Aranđeo je slava mnogih Vlaha; postoji letni i jesenji Aranđel II. (antr.) l.i. Aranđel ◊ ĭastă kopiĭ la rumîń, lu kare nașu la boćeḑ ļ-a dat nume Aranźel, kî sî-ĭ pazaskă Aranźelu, să nu-ĭ ĭa ćińirĭ — ima vlaške dece kojima je kum na krštenju dao ime Aranđel, da ih Aranđel čuva, da ih ne uzme mlade [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1868 | Arnaut | Arnăut | Арнаут | Arnaut (mn. Arnauț) [akc. Arnaut] (i.m.) — (etn.) Arnaut, Arnautin; Albanac ◊ kînd am trekut pistă Albaniĭa, ń-a batut fuamĭa, źeru șî arnauțî — kad smo prelazili preko Albanije, tukli su nas glad, mraz i Arnauti [Crn.] ◊ kînd armata sîrbĭaskă s-a tras pista Albańiĭa, ńima n-a drîzńit sî fure śeva đi mînkare đi la arnauț, kî arnauțî nu ļ-a dat ńimika ńiś pi bań, numa rumîńi aĭ nuoștri a kućeḑat aĭa să fakă — kada se srpska vojska povlačila preko Albanije, niko nije smeo od Arnauta da ukrade nešto za jelo, jer Arnauti nisu davali ništa ni za pare, samo su naši Vlasi to smeli da urade ♦ sin. Șiptarĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
155 | arșîță | arșiță | пржина | arșîță (mn. arșîț) [akc. arșîță] (i. ž.) — pržina, pržolj 1. neplodna zemlja, zemljište sa veoma tankim slojem plodne zemlje prekriveno sitnom travom pogodno za ispašu stoke, neziratno zemljište ◊ în arșîță ńimik nu rođașće — na pržini ništa ne rađa [Crn.] 2. pržina, pržolj, zemlja spaljena od sunca; peskar, kamenjar; neplodno tle na prisojnoj strani brda ◊ arșîță ĭe pomînt ars, ńirođituorĭ, fara ĭarbă șî ļamńe, numa kîć-o tufă koļa-koļa — pržina je sagorelo zemljšte, neplodno, bez trave i drveća, samo po neki žub ovde-onde ♦ / < ars „izgorelo, spaljeno, sprženo” + suf. - iță [Por.] ♦ up. arșiță (Lješnica) [Zvizd] ∞ arđe | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
260 | arunka | arunca | избацити | arunka (ĭuo arunk, ĭel arunkă) [akc. arunka] (gl. p.) — 1. izbaciti, dobaciti ili baciti neki predmet sa nešto većom snagom na veću daljinu; hitnuti ◊ arunkă țuaļiļi la Suare — dobacuju odelo Suncu (u vlaškom obredu marturija, v. marturiĭe) ♦ sin. lîpada, lupada; azvîrļi 2. napregnuti se, napeti se ◊ nu țîńa lukru-șală, uomuļe, numa arunkî-će kît guođe puoț să țîń ļiemnu-la, să nu kadă pi nuoĭ — ne šali se, čoveče, nego se napni koliko god možeš da držiš to drvo, da ne padne na nas (Tanda) [Por.] 3. veranje, pentranje; puzanje ◊ sa arunkă pră ļeamn kamguđe șîarpiļi — vere se uz drvo kao zmija (Žitkovica) [Bran.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
225 | arźint viu | argint-viu | жива | arźint viu [akc. arźint viu] (i. s.) — živa, hemijski element, metal srebrnastog sjaja, vrlo pokretljiv i tečan (Hg, lat. hydrargyrum ) ◊ ku arźint viu lukră numa vrîžîtuoriļi — sa živom rade samo vračare ◊ vrîžîtuarĭa kare a șćut să „omuare” arźintol viu, s-a țînut kî ĭe tare vrîžîtuare — vračara koja je znala da „ubije” živu, smatrala se jakom vračarom [Por.] ∞ arźint | | [Vidi] |
|
|
|
841 | astaluoń | astaloni | столац | astaluoń [akc. astaluoń] (augm.) — (augm.) stolac, veliki sto ◊ a tras dupa ĭel, đin kasa batrînă, un astaluoń ku tuot, șî n-a putut să-l baźe-n kasa nuauă numa la lasat supt șupă — vukao je za sobom, iz stare kuće, jedan ogroman sto, i nije mogao da ga unese u novu kuću nego ga je ostavio ispod šupe [Por.] ∞ astal | | [Vidi] |
|
|
|
1425 | astuora | ăstora | ових | astora [akc. astuora] (zam.) — ovih, što pripada ovima ◊ aĭa ĭe moșîĭa astuora veśiń, lu kare nu ļi ḑîk pi nume, kî ńis în sfadă ku iĭ — to je imanje ovih komšija, koje ne pominjem po imenu, jer smo u svađi sa njima [Por.] ∞ asta | | [Vidi] |
|
|
|
420 | astupuș | astupuș | запушач | astupuș (mn. astupușurĭ) [akc. astupuș] (i. s.) — zapušač, čep ♦ sin. dop [Kmp.] ♦ dij. sin. duop ◊ mĭ-a dus numa duauă astupușurĭ — doneo mi je samo dva zapušača ◊ a kaḑut astupușu đi la kilă, șî bĭarĭa s-a varsat — otpao je zapušač sa flaše, i piće se prosulo [Por.] ∞ astupa | | [Vidi] |
|
|
|
1401 | atît | atât | толик | atît2 (atîta) (mn. atîț, atîća) [akc. atît] (prid.) — tolik, toliki; ovolik, ovoliki 1. u značenju mere ◊ atîta ĭe tuot đi skump, da plățîļi sînt miś — toliko je sve skupo, a plate su male 2. u značenju gradacije ◊ ku atîta măĭ bińe, dakă va fi așa kum tu ḑîś — utoliko bolje, ako će biti tako kako ti kažeš 3. granica u nekom postupku, poslu, odnosu ◊ numa atît ć-aĭ învîrḑît în lukru mĭeu, măĭ mult nu — samo si se toliko upleo u moj posao, više (od toga) ne ♦ (demin.) atîtuśka, atîtușka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1857 | Avraman | Avraman | Авраман | Avraman [akc. Avraman] (i. m.) — l.i. (hip.) (augm.) Avraman < Avram ◊ Avraman ĭ-a ḑîs la-l mîĭ batrîń đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or la uom kare ĭe đin fîmeļiĭa lu Avram, kare ĭe đi Avramuońi — Avraman su zvali starije dete od dvojice sa imenom Avram, ili čoveka koji je bio iz roda Avramovića [Por.] ∞ Avram | | [Vidi] |
|
|
|
440 | Avrameluońi | Avrameloni | Аврамеловци | Avrameluońi [akc. Avrameluońi] (i. m.) — (antr.) Avramići, Avramelovići, vlaško prezime familije u Podgorcu, čiji se predak zvao Avramjel, imenom od milja izvedenog kao deminutiv od l.i. Avram ♦ / Avram + -el — (demin.) mali Avram, Avramić ◊ đin Avrameluoń în Podguorț a ramas numa o kasă — od Avramelovića u Podgorcu ostala je samo jedna kuća [Crn.] ∞ Avram | | [Vidi] |
|
|
|
1858 | Avramuță | Avrămuţu | Аврамић | Avramuță [akc. Avramuță] (i. m.) — (antr.) (hip.) (dem.) Avramić < Avram „mali Avram” ◊ Avramuță ĭe poļikra alu Avram măĭ mik đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or ĭa ḑîs așa đi drag la kopil pi kare la bućeḑat Avram — „Avramuca” je nadimak mlađeg Avrama od dvojice dečaka koji se zovu Avram, ili su tako od milošte tepali detetu koje je kršteno kao Avram [Por.] ∞ Avram | | [Vidi] |
|
|
|
113 | avutuorńik | proprietar | сопственик | avutuorńik (mn. avutuorńiś) [akc. avutuorńik] (i. m.) — (zast.) sopstvenik, vlasnik, posednik; zemljovlasnik, bogataš ◊ tatamuoș a fuost tare avutuorńik, a țînut multă moșîĭe, numa dupa ratu ku mńamțî gata tuot ĭ-a luvat partizańi — pradeda je bio jak zemljovlasnik, držao je veliko manje, ali su mu posle rata sa Nemcima gotovo sve oduzeli partizani [Por.] ∞ avĭa | | [Vidi] |
|
|
|
635 | azvîrļeća | de-a azvârlitul | фрљански | azvîrļeća [akc. azvîrļeća] (pril.) — bacati nešto frljanjem, na „frljanski” način ◊ lapîdă đ-azvîrļeća — baca „frljanski” ◊ nu lupada đ-azvîrļeća, numa dăm frumuos în mînă! — ne bacaj to „frljanski”,nego mi lepo daj u ruku! ♦ var. azvîrļiuluĭ [Por.] ♦ dij. var. azvrļića [Crn.] ∞ azvîrļi | | [Vidi] |
|
|
|
216 | ažutuorĭ | ajutor | помоћник | ažutuorĭ (mn. ažutuorĭ) [akc. ažutuorĭ] (i. m.) — pomoćnik, pomagač, onaj koji pomaže drugome u nekom poslu ◊ ĭer am avut numa un ažutuorĭ, da akuma duoĭ — juče sam imao samo jednog pomoćnika, a sada dva [Crn.] ♦ dij. var. aźutuorĭ [Por.] ∞ ažuta | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2042 | așćamîta | așteamăt | узастопце | așćamîta [akc. așćamîta] (pril.) — uzastopce, kriomice, postrance, obaška (za način kretanja) a. uzastopce ◊ sa ḑîśe mĭerź đ-așćamîta kînd mĭerź dupa śińeva, kînd mĭerź pi urma luĭ — kaže se ideš „ašćamata” kad pratiš nekoga u stopu (Osnić) [Crn.] ◊ tuoț mĭerg ku vrun rînd, la gramadă, da ĭel sa traźe pi urma luor, ńiś nu sa lasă đi iĭ, ńiś nu sa-npreună ku iĭ — svi idu po nekom redu u grupi, a on se vucara za njima, niti ih ostavlja, niti im se priključuje (Rudna Glava) b. kriomice, u potaji ◊ nu mĭerź bîrabar ku uomu, numa furiș în urma luĭ — ne ideš naporedo s čovekom, nego kriomice iza njega (Tanda) [Por.] c. obaška, izdvojeno ◊ mĭarźe sîngur ka pļesńitu, nu mĭarźe ku lumĭa-n rînd — ide sam obaška, kao blesav, ne ide s ljudima zajedno (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
2611 | ăntulćișat | curmeziș ? | унакрст | ăntulćișat (ăntulćișată) (mn. ăntulćișaț, ăntulćișaće) [akc. ăntulćișat] (prid.) — unakrst, poprečno ◊ a dîrîmat frunḑă, șă nu faśe brațu botur la botur, numa krĭanźiļi brățuĭe ăntulćișat — kresao je lisnik i ne slaže naramak peteljku na peteljku, nego granje slaže unakrst [Stig] ♦ dij. var. ăntolćișat (Tanda), întulćișat (Rudna Glava) ♦ dij. sin. ănkruśișat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2417 | ăroplan | aeroplan | аероплан | ăroplan (mn. ăroplańe) [akc. ăroplan] (i. s.) — (zast.) (tehn.) aeroplan, avion ◊ đi vrĭamĭa đi mńamț, odată a trekut atîća ăroplańe, đi śĭerĭu nu s-a vaḑut đi iĭ — za vreme Nemaca jednom je prošlo toliko aeroplana, da se nebo nije videlo od njih ◊ am putut sî ma kar ku ăroplanu, numa đi frikă n-am kućeḑat — mogao sam da se vozim aeroplanom, ali od straha nisam smeo ♦ var. iroplan, aroplan ♦ sin. aviuon [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
975 | Babĭeĭ | Babei | Бабејић | Babĭeĭ [akc. Babĭeĭ] (i. m.) — Babejić Ivan, popularni odmetnik od zakona, u periodu između dva rata, poreklom iz Laznica, opevan u mnogim vlaškim pesmama ◊ kînćiku lu Babĭeĭ a skuos lăutari pi porînka aluĭ; ala ĭe kînćik numa vĭarsîk, fara vuorbe — Babejićeva pesma, spevali su je lautari na njegov zahtev; to je samo arija, bez reči [Por.] ♦ dij. var. Babau [Hom.] | | [Vidi] |
|
|
|
3306 | babĭesk | babesc | бапски | babĭesk (babĭaskă) (mn. babĭeșć) [akc. babĭesk] (prid.) — bapski, starinski, drevni ◊ babĭesk s-a ḑîs vrodată la tuot aĭa ś-a șćut numa babiļi batrîńe vikļańe, kî șćirĭa luor a țînut șî śĭerĭu șî pomîntu — bapski se nazivalo nekad sve ono što su znale samo mudre starice, jer je njihovo znanje držalo i nebo i zemlju ◊ kîļindarĭ babĭesk — bapski kalendar, starinski način računanja vremena, posebno u odnosu na sistem praznika koji se razlikuje od onog u kalendaru srpske pravoslavne crkve ◊ pi al babĭesk, akuma ar fi priru — po baskom (kalendaru), sada bi bio april [Por.] ∞ babă | | [Vidi] |
|
|
|
461 | badîń | budăi | бућка | badîń (mn. badîńе) [akc. badîń] (i. m.) — bućka, drveni sud koji za bućkanje mleka; badanj ◊ badîńu ĭe vas strîmt șî lung, fakut numa đi skuos untu — bućka je uzan i dugačak sud, napravljen samo za vađenje maslaca ♦ var. badîĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Mali Izvor) [Crn.] ◊ în badîń s-a batut untu — u badnju se vadio maslac ♦ dij. var. badîĭ (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pućińiu (Šipikovo) [Tim.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
483 | Badîrkuońi | Badircea | Бадркићи | Badîrkuońi [akc. Badîrkuońi] (i. m.) — (antr.) Badrkići, vlaško prezime familije u Gamzigradu, sada Paunović, čiji je predak bio Vlah sa nadimkom Badrka ◊ numa Badîrkuońi a avut mașînă đi traĭrat — samo su Badrkići imali vršalicu [Crn.] ∞ Badîrkă | | [Vidi] |
|
|
|
4467 | baĭkuoń | băicon | каменчина | baĭkuoń (mn. baĭkuańe) [akc. baĭkuoń] (i. m.) — (augm.) kamenčina, kamenčuga ◊ ĭ-a batut kare ĭ-a fi batut ku baĭkuańe nuapća, numa să-ĭ dudîĭe đi la moșîĭe — tukli su ih noću neki nepoznati kamenčugama, samo da ih proteraju sa imanja ♦ var. bikuoń ♦ sin. borțuoń, bolovan, petruoń [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
960 | balkău | balcău | мочвара | balkău (mn. balkuaĭe) [akc. balkău] (i. s.) — (zast.) (augm.) močvara, močvarište ◊ vuorba balkău astîḑ s-a pastrat numa pin kînćiśe batrîńe, kare sînt șî ĭaļe gata tuaće zuĭtaće — reč „balkeu” je danas sačuvana samo u starim pesmama, koje su i one gotovo sve zaboravljene ♦ ? var. baltău (augm.) baltă — „bara, močvara” [Por.] ∞ baltă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
811 | balmažî | bălmăji | баљезгати | balmažî (ĭuo balmažîăsk, ĭel balmažîașće) [akc. balmažî] (gl. p.) — (vulg.) baljezgati, trabunjati, govoriti besmislice, koještarije ◊ kît ĭe ḑîua numa balmažîașće — po vazdan govori koještarije ◊ nu balmažî, aĭ grižă śe vorbĭeșć — ne baljezgaj, pazi šta govoriš [Crn.] ♦ dij. var. bîlmažî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
842 | baltuoń | băltoi | баретина | baltuoń (mn. baltuańe) [akc. baltuoń] (i. s.) — (augm.) baretina, baruština ◊ după sat esťe un baltuoń, bun numa ďe broșťi — iza sela ima jedna baruština, dobra je samo za žabe [Por.] ∞ baltă | | [Vidi] |
|
|
|
535 | baltuos | băltos | мочваран | baltuos (baltuasă) (mn. baltuoș, baltuasă) [akc. baltuos] (prid.) — močvaran; podvodan ◊ luok baltuos — močvarno mesto ◊ pomînt baltuos — močvarna zemlja [Crn.] ◊ baltuos luok, bun numa đi bruoșć — močvarno mesto, dobro samo za žabe [Por.] ∞ baltă | | [Vidi] |
|
|
|
3455 | banuț | bănuţ | новчић | banuț (mn. banuș) [akc. banuț] (i. m.) — (mon.) novčić ◊ avut num un banuț atîrnat la gît, kă a fuost fată sarakă — imala je samo jedan novčić okačen oko vrata, jer je bila siromašna devojka ◊ a gasît o gramadă đi banuș, kare a pitulat vrunu đa-ĭ luĭ đa-ĭ batrîń, ama s-a aratat kă nau ńiś un vrĭad — našao je gomilu novčića, koju je sakrio neko od njegovih predaka, ali se pokazalo da nemaju nikakvu vrednost ♦ var. banușăl [Por.] ∞ ban | | [Vidi] |
|
|
|
644 | baśiĭe | băcie | бачија | baśiĭe (mn. baśiĭ) [akc. baśĭie] (i. ž.) — 1. bačija, sezonsko udruživanje stoke radi zajedničke ispaše i muže ◊ vara-sta s-a fakut numa o baśiĭe, șî aĭa dîn triĭ kîăș — ovog leta sastavljena je samo jedna bačija, i to od tri kuće 2. mesto u planini gde je organizovana bačija, sa objektima za čuvanje stoke, mužu i obradu mleka ◊ baśiĭa-mĭa în Sîga ĭe la śuaka lu Truĭkă — moja bačija u Sigama nalazi se na Trujkinom brdu [Hom.] ◊ kînd am fuost mik, m-a dat tata să fiu slugă la baśiĭe — kada sam bio mali, otac me je dao da budem sluga na bačiji ◊ la baśiĭe sa masură lapćiļi — na bačiji se meri mleko ♦ sin. stînă ♦ up. kîrd [Por.] ∞ baś | | [Vidi] |
|
|
|
583 | bauță | beuţă | белутак | bauță (mn. bauț) [akc. bauță] (i. ž.) — (geol.) 1. belutak, jajoliki kamen bele boje; oblutak ◊ apa a sakat, da-n ogaș a ramas numa bauț — voda je presušila, a u potoku su ostali samo obluci [Crn.] 2. kvarc ◊ pĭatră bauțî kovaśi a batut marunt șă prașo-la la prăsarat pi fĭer înśintat kînd a trăbuit să-l aduńe ku oțălu — kvarc su kovači tucali sitno i tu prašinu posipali po usijanom gvožđu kad ga je trebalo spojiti sa čelikom (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
564 | bažuokură | batjocură | шала | bažuokură (mn. bažuokurĭ) [akc. bažuokură] (i. ž.) — 1. šala, zadirkivanje ◊ nu ći mîńiĭa, aĭa ĭe numa o bažuokură — ne ljuti se, to je samo jedna šala ◊ bažuokură kopilarĭaskă — dečja šala 2. ismevanje, zbijanje šale na nečiji račun ◊ prĭa mulće bažuokurĭ sa puvestîăsk đi mińe pin sat — previše me ismejavaju po selu ♦ / < baće — zbija + žuok — igra, šala [Por.] ∞ bažukuri | | [Vidi] |
|
|
|
664 | beļi | beli | белити | beļi (ĭuo beļiesk, ĭel beļiașće) [akc. beļi] (gl. p.) — 1. beliti, činiti belim; bojiti u belo ◊ ĭa ĭe la rîu đi đesńață, beļiașće pînḑa — ona je na reci od jutros, beli platno 2. guliti, drati, skidati koru ili kožu; čistiti od kore ◊ beļiașće bîtu đi alun, să-l đa đi pomană la-l muort — guli leskov štap (čisti ga od kore), da bi ga na daći nemenio pokojniku ◊ beļiașće ćiĭu, să fakă buśin — guli lipu da napravi rikalo 3. označavati, obeležavati ◊ beļiașće ļiamńiļi-n padure, însamnă otaru — obeljuje stabla u šumi, označava među 4. (fig.) stradati, doživljavati neprijatnost, nadrljati; ◊ beļiașće pula — „guli” kurac 5. (fig.) buljiti, napadno gledati ◊ đi źaba atîta beļieșć uoki-n muĭarĭa-ĭa, nuĭe ĭa đi ćińe — džaba buljiš u tu ženu, nije ona za tebe 5. (fig.) slepiti, gubiti vid ◊ numa beļieșć uoki ku atîta śećit la viđiarĭe slabă — samo slabiš vid sa tolikim čitanjem uz slabo svetlo [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
660 | beļitură | belitură | огуљетина | beļitură (mn. beļiturĭ) [akc. beļitură] (i. ž.) — 1. oguljetina, brazgotina; ogrebotina; oderotina ◊ kaḑuĭ, șî fakuĭ beļitură mare în źanunkĭe — padoh, i napravih veliku oguljetinu na kolenu 2. (fig.) beļitură đi uom — nezgodan čovek, zaguljenko [Crn.] 3. (dosl.) „obeljenost, belina”, obeljeno, odnosno oguljeno ili odrano mesto, sa koga je skinuta kora ili koža, pa se vidi donji sloj, koji je svetliji ◊ păkurari n-avut alt lukru, numa a fakut beļiturĭ pi faź, nu șćiu kă așa ļiamńe puot sî sa ușće đin piśuare — čobani nisu imali druga posla, nego su pravili oguljetine na bukvama, ne znaju da se takvo drveće može osušiti iz korena [Por.] ∞ beļi | | [Vidi] |
|
|
|
3407 | biglă | baltă ? | локва | biglă (mn. bigļe) [akc. biglă] (i. ž.) — lokva, barica ◊ akoluo unđe s-a luvat la kuțîće uńi ku alțî, a ramas numa biglă đi sînźe uskat — tamo gde su potegli noževe jedni na druge, ostala je samo lokva sasirene krvi [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
5795 | biļeuz | beleuz | простак | biļeuz (biļeuză) (mn. biļeuž, biļeuză) [akc. biļeuz] (prid.) — prostak, tupavko ◊ uom biļeuz stă đ-oparće ku gura kaskată șî nu vorbĭașće ńimika, numa sa uĭtă șî taśe — tupav čovek stoji postrani otvorenih usta i ne govori ništa, samo gleda i ćuti ♦ sin. prostovan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
13 | Biļigrad | Belgrad | Београд | Biļigrad [akc. Biļigrad] (i. m.) — (ojk.) Beograd, glavni grad Republike Srbije ◊ am fuost în Biļigrad numă odată — bio sam u Beogradu samo jednom ◊ Biļigradu ĭe oraș mare — Beograd je velika varoš [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
951 | birou | birău | биров | birou (mn. biruoi) (i. m.) [akc. birou] — (zast.) birov, opštinski pozivar, vikač, kurir ◊ pănă dupa oslobođeńe, a fuost birou satuluĭ, kînd a trăbuit pintru śuava lumĭa sî sî aduńe-n sat, ĭel a ĭeșît în vîru śuośi, șî đ-akolo a zberat ka buou în tuaće patru părțîļi — sve do posle oslobođenja (II sv. rat), postojao je seoski birov, kad je trebalo zbog nečega da se ljudi okupe u selu, on se penjao na vrh brda, i odande rikao kao bik na sve četiri strane ◊ pi birou la-nțaļes numa aăĭa kare a fuost apruape, da-ĭ-lalalț aĭa ś-a mĭers đi la gură la gură, đin śuakă-n śuakă — birova su razumeli samo oni najbliži, a ostali ono što je išlo od usta do usta, s brda na brdo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
620 | bîrabar | bărăbar | барабар | bîrabar [akc. bîrabar] (pril.) — barabar, uporedo, naporedo, zajedno, izjednačeno, na ravnoj nozi ◊ bîrabar una ku alta — izjednačeno, jednako (po raznim osnovama) ◊ a krĭeskut bîrabar unu ku altu — odrasli su zajedno ◊ a mĭers bîrabar pi drum — išli su putem zajedno, naporedo ◊ nu lukrăm tot una, numa sînćem bîrabar ku plata — ne radimo isto, samo smo jednaki sa platom [Por.] ♦ var. barabar [Crn.] ∞ bîrbari | | [Vidi] |
|
|
|
1013 | bîrbori | chinui (a) | мучити се | bîrbori (ĭuo ma bîrborĭesk, ĭel sî bîrborĭașće) [akc. bîrbori] (gl. p. ref.) — mučiti se, boriti se, opirati se ◊ ći vi bîrbori ku nakazurĭ numa pănă iș ćinîr, kînd înbătrîńeșć, pĭerḑ pućarĭa șî vuoĭa đ-așa trĭabă — boriti se možeš sa nevoljama samo dok si mlad, kad ostariš, gubiš snagu i volju za to ◊ ĭa prins ĭarna la munće, șî trîabe sî să bîrborĭaskă ku namĭeț marĭ đi sî skîape đi rîău — zatekla ih je zima u planini, i treba da se izbore sa velikim smetovima da bi se spasili zla [Crn.] ♦ dij. sin. kinui, nîkažî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
786 | bîrḑak | puiet | рибље младунче | bîrḑak (mn. bîrḑaś) [akc. bîrḑak] (i. m.) — (iht.) riblje mladunče, mala ribica ◊ în rîu nuostru puoț sî prinḑ numa bîrḑaś — u našoj reci možeš da loviš samo riblju mlađ [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
663 | bîzai | bâzâi | зујати | bîzai (ĭuo bîzîĭ, ĭel bîzîĭe) [akc. bîzai] (gl.) — (onom.) 1. zujati ◊ bîzîĭe bîza, albina, gargauńiļi, muska șî țînțarĭu — zuji muva, pčela, stršljen i komarac 2. (fig.) gluvarаti, gubiti vreme, besplosličiti ◊ n-are alt lukru, numa bîzîĭe pin sat — nema druga posla, nego zuji (gluvara) po selu ♦ (augm.) bîzuańe [Crn.] ◊ kopiļe, nu-m bîzîi pĭ-aśiĭa, ka muska — dete, nemoj mi tu zujati kao muva [Por.] ∞ bîz! | | [Vidi] |
|
|
|
948 | bîzdîk | bâzdâc | укрућеност ? | bîzdîk (mn. bîzdîśe, bîzdîkurĭ) [akc. bîzdîk] (i. s.) — 1. ukrućenost, krutost; ukrućeno stajanje; ukrućeno kretanje; landaranje ◊ a rîđikat źeĭśtu bîzdîk, șî numa ma bruśașće în uokĭ ku ĭel — ukrutio prst, i samo mi ga gura u oko 2. (fig.) penis, naročito dečji ◊ iĭ s-a skulat bîzdîku — ukrutio mu se kurčić 3. (psih.) ljut, naoštren, napet, naduren ◊ s-a mîńiĭat, șî stîă bîzdîk în kuot — naljutio se, i sav ukrućen stoji u ćošku ♦ (augm.) bîzdîkan [Por.] ∞ bîzdîkai | | [Vidi] |
|
|
|
895 | bîzîĭtură | bârfă ? | трач | bîzîĭtură (mn. bîzîĭturĭ) [akc. bîzîĭtură] (i. ž.) — trač, glasina, ogovaranje ◊ nu askulta la bîzîĭtur-ļi a iĭ, kă ĭa nu lukră alta ńimika, numa mĭarźe đi la ușă la ușă, șî latră uamińi — ne slušaj njene tračeve, jer ona ne radi ništa drugo, nego ide od vrata do vrata i ogovara ljude [Por.] ∞ bîzai | | [Vidi] |
|
|
|
565 | bĭa | bea | пити | bĭa (ĭuo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. piti ◊ bĭa apă — pije vodu ◊ bĭa đi sîaće — pije zbog žeđi ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — pije jer voli ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — pije preko mere ◊ bĭa đi uskă (paru) — pije pa suši (čašu) [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noć 2. pušiti ◊ bĭa tutun — puši duvan [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5712 | blanuță | blănuță | дашчица | blanuță (mn. blanuț) [akc. blanuță] (i. ž.) — (demin.) daščica ◊ s-a spart lada în kare a țînut ńișći lomańe aluĭ, a ramas numa blanuțîļi đi-ńa — razbila se lada u kojoj je držao neke svoje stvarčice, ostale su samo daščice od nje [Por.] ∞ blană | | [Vidi] |
|
|
|
1569 | bļau | bleau | тупав | bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljiv ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprost ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
896 | Bļizńa | Bliznă ? | Близна | Bļizńa [akc. Bļizńa] (i. ž.) — (ojk.) Blizna, zaselak Rudne Glave u opštini Majdanpek ◊ Blizńan, uom đi la Bļizńe — Bliznak, čovek iz Blizne ◊ Bļizńa ĭe un nume șî alu un rîu skurt, kare-l fak Bļizńa mikă ku Bļizńa mare — Blizna je i ime jedne kratke reke, koju čine Velika i Mala Blizna [Por.] ∞ Arnaglaua | | [Vidi] |
|
|
|
993 | boćeḑ | botez | крштење | boćeḑ (mn. boćeḑurĭ) [akc. boćeḑ] (i. m.) — (rel.) krštenje a. nadavanje imena ◊ la boćeḑ našu puńe numiļi la kopil — na krštenju kum daje detetu ime b. crkveni obred koji se vrši nad osobom pri stupanju u hrišćansku veru ◊ đemult boćeḑ în bisîarikă, ku puopa, a fakut numa aĭ gîzdoćiń — nekada, krštenje u crkvi, sa popom, obavljalui su samo bogataši [Por.] ∞ bućeḑa | | [Vidi] |
|
|
|
1243 | boći | boci (a se) | мрктети | boći (ĭuo ma boćiesk, ĭel sa boćiașće) [akc. boći] (gl. p. ref.) — (za ovce) mrkteti, njuškati (se), grupisati se i okretati se njuškom prema njušci u vreme velikih vrućina ◊ uoĭļi sa boćesk numa kînd ĭe zapuk, vara la amńaḑîț, kînd ĭe suariļi tare, da ĭaļe n-au umbră; sa adună buot la buot — ovce se mrkte samo kada je vrućina, leti u podne, kada je sunce jako, a one nemaju hlad; skupljaju se njuška na njušku (Paun Ilić, ovčar iz Tande) ♦ / < buot (la buot) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2035 | boksaĭ | bocsai ? | коминар | boksaĭ (mn. boksaĭe) [akc. boksaĭ] (i. s.) — kominar, kominište, mesto na zemlji gde truli opalo voće ◊ n-am ažuns să adun pruńiļi, șî ĭaļe s-a spurđișît, șî s-a fakut numa boksaĭ pin pruń — nisam stigao da pokupim šljive, i one su istrulele, pa se napravio kominar po šljivaru ♦ / ? < buaskă [Por.] ∞ buaskă | | [Vidi] |
|
|
|
981 | bolboćină | bolbotină | болботина | bolboćină (mn. bolboćiń) [akc. bolboćină] (i. ž.) — (bot.) bolbotina a. vrsta trave, ne pamti se više tačno koja ◊ ka pin vis țîn minće kî vorbĭa aĭ batrîń đi vro ĭarbă bolboćină, ama n-am luvat la kap baš kare ĭe — kao kroz san pamtim da su stari pominjali nekakvu travku „bolbotinu”, ali nisam upamtio tačno koja je b. zajednički naziv za trave; (pej.) travuljine ◊ a pus în ļegume numa ńișći bolboćiń — stavila je u jelo samo neke travuljine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
836 | bolborosî | bolborosi | клокотати | bolborosî (ĭuo bolborosîăsk, ĭel bolborosîașće) [akc. bolborosî] (gl. p. ref.) — (onom.) klokotati 1. (za tečnost) klokotati, ključati ◊ mare bobît, s-auđe đin đeparće kum bolborosîașće apa — jak vodopad, čuje se izdaleka kako klokoće voda ♦ sin. ćurîĭe, burîĭe 2. (za čoveka) brbljati, mrmljati, govoriti sebi u bradu; govoriti nerazgovetno, gunđati ◊ śe-ĭ, drak, la baba-ĭa, numa bolborosîașće pi-n traușă? — koji je đavo onoj babi, samo trtlja po dvorištu? [Por.] ♦ dij. var. bolborosășťe [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
595 | bolnau | bolnav | болестан | bolnau (bolnauă) (mn. bolnauvĭ, bolnavĭe) [akc. bolnau] (prid.) — (med.) bolestan ◊ bolnau rîău — mnogo je bolestan ◊ bolnau, da lukră — bolestan, a radi ◊ bolnauă đi an — bolesna od prošle godine ◊ bolnau đi uskatură — bolestan od sušice [Crn.] ◊ minće kî ĭe bolnau, numa să nu lukrĭe — laže da je bolestan, samo da ne radi [Por.] ♦ dij. var. bolnav [akc. bolnav] [Kmp.] ♦ dij. var. bolnăv [akc. bolnav] ◊ nu poś să vin, kă mis bolnăv — ne mogu da dođem, jer sam bolestan (Mustapić) [Zvizd] ∞ boļi | | [Vidi] |
|
|
|
965 | bombońi | bombani | гунђати | bombońi (bombońașće, bombońesk) [akc. bombońi] (gl. p. ref.) — (onom.) gunđati, zvocati; mrmljati ◊ bombońașće, kî ĭe mîńiĭuos pi tuoț — gunđa, jer je ljut na svakoga [Crn.] ◊ nu lukră ńimika, numa boambîńe tuota ḑîua — ne radi ništa, samo gunđa po ceo dan (Rduna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3305 | Bosîlka | Bosâlca | Босиљка | Bosîlka [akc. Bosîlka] (i. ž.) — (antr.) (zast.) povlašeni izgovor srpskog imena Bosiljka ◊ în luok đi Busuĭaka, rumîńi sîrbizaț ĭ-a pus la fĭaće nume „Bosiljka”, da a strîgato „Bosîlka” — umesto „Busujuake”, posrbljeni Vlasi su devojčicama davali imena „Bosiljka”, ali su je zvali „Boslka” [Por.] ∞ busuĭuok | | [Vidi] |
|
|
|
530 | braț | braţ | наручје | braț (mn. brață) [akc. brață] (i. ž.) — 1. naručje ◊ kopilu a plîns, șă mumî-sa l-a luvat în brață — dete je plakalo i majka ga je uzela u naručje ◊ a luvat numa kît duśe în brață — poneo je samo koliko nosi u naručju [Crn.] 2. naramak, breme, količina nečega koja se može poneti u naručju ◊ un braț đi ļamńe — naramak drva 3. snop ◊ braț đi tuļeń dupa kuļies s-adună șî sa faśe stup đi kukuruḑ — snop tuluske sakuplja se posle berbe i pravi se kopa kukuruza (Rudna Glava) 4. (fig.) zagrljaj ◊ s-a luvat în brață, șî s-a țukat — zagrlili su se, i poljubili [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1515 | Branku | Brancu | Бранко | Branku [akc. Branku] (i. m.) — (antr.) Branko, l.i. slovenskog porekla ◊ nume Branku dă poļikră Brankuońi — ime Branko daje prezime Branković ◊ pi paradĭeda la kĭemat Ĭuoža lu Branku — pradeda mi se zvao Joža Brankov [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
986 | briĭ | brei | просинац | briĭ (mn. briĭе) [akc. briĭ] (i. m.) — (bot.) prosinac (Mercurialis perennis) ◊ briĭu ku buobe ruoșîĭe ĭe ļak, da aăla ku boboļi ńagre ĭe otrauă, puoț numa să ći mînžășć ku ĭel — prosinac sa crvenim bobicama je lekovit, a sa crnim je otrovan, možeš samo da se mažeš njime ◊ (kal.) briĭu sa kuļaźe-n ḑîua lu Dumińika mare — prosinac se bere samo u Veliku nedelju (nedelja na Duhove) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1769 | brîndușă | brândușă | шафран | brîndușă (mn. brîndușă) [akc. brîndușă] (i. ž.) — (bot.) šafran, mrazovac, brnuduša ◊ ĭastă brîndușă đi primovară șî đi taumnă — postoji prolećni i jesenji šafran (Crocus heuffelianus, Crocus moesiacus) ◊ dupa floriļe-șća frumuasă, s-a dat nume la fĭaće: Brndușa — prema ovom lepom poljskom cveću davalo se i ime devojčicama: Brdnuša [Por.] ♦ dij. var. ♦ brîndușauă [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
32 | brînḑuĭkă | brînzică | сирко | brînḑuĭkă (mn. brînḑuĭś) [akc. brînḑuĭkă] (i. ž.) (hip.) (pej.) — sirko, čovek koji preteruje u jedenju sira ◊ miĭe mĭ-a ḑîs brînḑuĭkă kînd am fuost mik, kă n-am mînkat alta ńimika, numa brînḑă ku koļașă — mene su zvali „sirko” kad sam bio mali, jer nisam jeo ništa durgo, sem sira sa kačamkom [Por.] ∞ brînḑă | | [Vidi] |
|
|
|
1557 | brînkă | brâncă | рука | brînkă2 (mn. brînś) [akc. brînkă] — 1. (i. ž.) (zast.) (anat.) ruka ◊ s-a prins đi brînś kînd a žukat — hvatali su se za ruke kada su igrali (Blizna) ◊ vuorba brînkă s-a pĭerdut, akuma șćim numa și ĭe mîna — reč „brnka” se izgubila, sada znamo samo šta je „m’na” (ruka) 2. (pril.) klečeći, ležeći oslonjen na kolenima i laktovima ◊ a kaḑut în brînś, a kaḑut în patru — pao na sve četiri, tj. na ruke i noge (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ◊ stîă-n brînś — stoji na sve četiri, tj. leži oslonjen na laktove i kolena (Jasikovo) [GPek] 3. (fig) (u izr.) uz veliki napor, s velikim mukom; golim rukama, bez ičije pomoći ◊ am ramas văduvă, ș-am skuos kopiĭi pi brînś — ostala sam udovica, i decu sam izvela (na put) golim rukama (Tanda) [Por.] ♦ up. mînă, abușļa | | [Vidi] |
|
|
|
942 | Brĭeză | Breza | Бреза | Brĭeză [akc. Brĭeză] (i. ž.) — (top.) Breza, zvano mesto u ataru sela Debeli Lug, u Gornjem Peku, na međi sa Laznicom ◊ iĭ ḑîśem la loko-la Brĭeză, kî ĭe o golaĭe, unđe dau numa ļamńe kare sîrbi kĭamă breză, da nuoĭ rumîńi iĭ ḑîśem mastak — zovemo to mesto Breza, jer je golet po kome raste samo drveće koje Srbi zovu breza, a mi Vlasi mastak (terenski zapis, Durlić) [GPek] ♦ / brĭeză < srb. (bot.) breza (Betula pendula) ∞ brĭeză | | [Vidi] |
|
|
|
870 | bronkai | broncai ? | басирати | bronkai (ĭuo bruankîĭ, ĭel bruankîĭe) [akc. bronkai] (gl.) — 1. basirati, svirati kontrabas 2. (iron.) imitirati sviranje kontrabasa 3. (pej.) (onom.) brundati, proizvoditi dubok zvuk, sličan zvuku kontrabasa 4. (fig.) terati inat, gunđati ◊ la moșo-sta śeva nu-ĭ pi vuoĭe, numa bruankîĭe pin kasă — ovom čiči nešto nije po volji, samo gunđa po kući [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
868 | bruankă | broancă | контрабас | bruankă (mn. bruonś) [akc. bruankă] (i. ž.) — 1. (muz.) kontrabas, veliki drveni instrument sa četiri žice, sličan violini ◊ în bruankă aĭ nuoștri n-a kîntat đi bîtrîńață, mi-ntîń s-a vaḑut în taĭfiļi țîgańeșć dupa ratu ku mńamț — na kontrabasu naši nisu svirali od starine, on je prvi put viđen u ciganskim orkestrima posle rata sa Nemcima 2. (antr.) Bruankă — obavezan nadimak kontrabasista ◊ Ĭanku Bruankă n-a kîntat în bruankă, numa a fuost fakut ka bruanka, pă lumĭa la poļikrit așa đin glumă — Janko Bronka nije svirao kontrabas, ali je bio nalik na njega, pa su ga ljudi tako nazvali u šali ◊ Vană, kopilu-lu Ĭanku Bronkașu — Jovan, sin Janka Bronke, „Kontrabasiste” [Por.] ∞ bronkai | | [Vidi] |
|
|
|
985 | bruoskariĭe | broscărie | жабљак | bruoskariĭe (mn. bruoskariĭ) [akc. bruoskariĭe] (i. ž.) — žabljak, mesto sa mnogo žaba; baruština ◊ s-a fakut în luok un baltuoń ku tuot, o să-m fiĭe luoku numa o bruoskariĭe ku bruoșć đ-aļi vĭerḑ, în luok đi kukuruḑ — napravila se u njivi ogromna baruština, biće mi njiva samo jedan žabljak sa zelenim žabama umesto kukuruza [Por.] ∞ bruaskă | | [Vidi] |
|
|
|
802 | bubuoń | buboi | чир | bubuoń (mn. bubuańe) [akc. bubuoń] (i. ž.) — (med.) čir, gnojno ispupčenje na koži izazvano upalom, prišt (Ulcus) ◊ are bubuoń la talpă — ima čir na tabanu ◊ ĭa pokńit bubuońu — pukao mu je čir [Hom.] ◊ la dĭeda-l mĭeu s-a fakut un bubuoń la mînă, șî ĭel a țînut lukru-șală kă nuĭe ńimika, s-a dus numa pi la ńișći vrîžîtuorĭ, la urmă đin kît duolturi să-ĭ taĭe mîna, kî đin bubuoń s-a fakut karńe viĭe — mom dedi je izbio čir na ruci, on je terao šalu sa tim, pa je bio samo kod nekih vračara, na kraju zamalo da mu lekari odseku ruku jer se čir pretvrio u živu ranu ♦ / (augm.) < bubă ♦ sin. dalak [Por.] ∞ bubă | | [Vidi] |
|
|
|
983 | bubuos | bubos | бубуљичав | bubuos (bubuasă) (mn. bubuoș, bubuasă) [akc. bubuos] (prid.) — 1. (med.) bubuljičav, pun bubuljica, koji ima bubuljice ◊ fată frumuasă, ma ĭe tuată bubuasă la firĭe — lepa devojka, ali je sva bubuljičava po licu 2. (za predmete) neravni, puni čvorova i kvrga ◊ țapańița-sta ĭe tuată bubuasă, nuĭe đi ńimika, bună ĭe numa đi fuok — ova cepanica je sva kvrgava, nije ni za šta, dobra je samo za vatru ♦ var. bubat [Por.] ∞ bubă | | [Vidi] |
|
|
|
914 | budaluos | budalos | будаласт | budaluos (budaluasă) (mn. budaluoș, budaluasă) [akc. budaluos] (prid.) — budalast, naivan, priprost ◊ atîta ĭe đi budaluos kînd sa-nbată, đi n-aĭ altśe, numa să fuź đi ĭel — toliko je budalast kad se napije, da nemaš šta drugo, nego da bežiš od njega [Por.] ∞ budală | | [Vidi] |
|
|
|
856 | buĭađe | buiede | биљка | buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) biljka, pojedini organizam rastinja; travka ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzi ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozorom ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito bilje ♦ (augm.) buĭeḑarĭ — mesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujad [Por.] 2. naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznat ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zove ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin) ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — ova biljka je dobra za lečenje ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźak — zemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljiše [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
688 | bukalaĭe | bucalaie | цигаја | bukalaĭe [akc. bukalaĭe] (i. ž.) — bukalaja, naziv za belu ovca sa crnom njuškom; cigaja ◊ bukalaĭa ĭe numiļi kare sa dă la uaĭe albă ku buotu ńegru — bukalaja je bela ovca sa crnom njuškom [Hom.] ♦ / < (zast.) bukă — njuška, usta + (zast.) laĭe — crno [Por.] ∞ laĭe | | [Vidi] |
|
|
|
1560 | bukă | bucă | гуз | bukă (mn. buś) [akc. bukă] (i. ž.) — 1. (anat.) guz, jedna polovina stražnjice ◊ a kaḑut ș-a vîtamat buka kuruluĭ — pala je i povredila guzu ◊ manînkăm buka kuruluĭ — izje’š mi guzicu ◊ kît ĭe fata đi frumuasă, ăț vińe s-o țuś în buka kuruluĭ — koliko je devojka lepa, dođe ti da je poljubiš u guzu ◊ (u izr.) buśu kuruluĭ — guza stražnjice 2. (zast.) griz, zalogaj ◊ vuorba bukă, ļegată đi mînkare, s-a pĭerdut, a ramas numa rîdaśina iĭ în vuorbă bukatură — reč „buka”, u vezi sa hranom, se izgubila, ostao je jedino njen koren u reči „bukatură” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
559 | bukuruos | bucuros | радостан | bukuruos (bukuruasă) (mn. bukuruoș, bukuruasă) [akc. bukuruos] (prid.) — radostan, srećan, zadovoljan ◊ am fuost bukuruos kînd veńa mama pi la nuoĭ — bio sam radostan kad nas baba posećivala [Crn.] ◊ fusăĭ tare bukuruos, numa kînd vaḑuĭ ku uoki miĭ śe sa lukră, ma întristaĭ — bejah vrlo radostan, ali kad videh svojim očima šta se radi, ja se rastužih [Por.] ∞ bukura | | [Vidi] |
|
|
|
906 | buobît | bobot | водопад | buobît (mn. buobîće) [akc. buobît] (i. s.) — vodopad, slap, buk ◊ la nuoĭ ĭastă pi Șașka duauă luokurĭ ku așa nume: Buobîto-l mik, șî Buobîto-l mare — kod nas na Šašci ima dva mesta sa takvim nazivom: Veliki buk, i Mali buk ♦ var. bobît [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
837 | buolbură | bolbură / volbură | слак | buolbură (mn. buolburĭ) [akc. buolbură] (i. ž.) — (bot.) slak, poponac (Convolvulus arvensis) ◊ buolbura ĭe bună numa đi dat la puorś, đi iĭ aĭa ĭe mare dulśață — slak je dobar samo da se daje svinjama, za njih je to velika poslastica ♦ var. bolbură [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
543 | buou | bou | во | buou (mn. buoĭ) [akc. buou] (i. m.) — (zool.) vo (Bos taurus) ◊ buou ĭe biku lu kare sînt batuće kuaĭļi, să nu sară pi vaś, numa să fiĭe bun đi lukru — vo je bik kome su stucana jaja, da ne bi mogao da skače na krave, već da bude dobar za rad ◊ tare ka buou — jak kao vo ♦ var. bou ♦ up. bik [Por.] ♦ dij. var. bu (mn. buоĭ) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
882 | bura | bura | кишити | bura (ĭuo burîĭ, ĭel burîĭe) [akc. bura] (gl.) — kišiti, sitni sipiti ◊ afară burîĭe, ĭa umbrĭelu — napolju pada sitna kiša, ponesi kišobran [Crn.] ◊ nu sa puńe pluaĭa, numa o să bure ka đin śață udă — neće udariti kiša, samo će sitno sipiti kao iz vlažne magle [Por.] ∞ bură | | [Vidi] |
|
|
|
821 | buskofi | boscofi ? | мрљати | buskofi (ĭuo buskofĭesk, ĭel buskofĭașće) [akc. buskofi] (gl. p. ref.) — mrljati, mazati, razmazati, proizvoljno i bez ukusa mešati razne tečne sastojke boje ili hrane ◊ nu șćiĭe sî văruĭe, numa buskofĭașće parĭețî — ne zna da kreči, samo razmazuje zidove ♦ sin. spoi [Por.] ∞ buaskă | | [Vidi] |
|
|
|
822 | buskofĭală | boscofeală ? | мрља | buskofĭală (mn. buskofĭaļе) [akc. buskofĭală] (i. ž.) — 1. mrlja, brljotina ◊ kopilo-sta a fakut numa o buskofĭală în svĭeskă đi șkuală — ovo dete je napravilo samo neku mrlju u školskoj svesci 2. smeša različitih tečnih sastojaka, bućkuriš ◊ a fakut o buskofĭală đi ḑamă, pućem numa s-o lupadăm la puorś — napravila je bućkuriš od čorbe, možemo samo da je bacimo svinjama [Por.] ∞ buaskă | | [Vidi] |
|
|
|
772 | buskomĭeļńiță | boscomelniţǎ | бускомелница | buskomĭeļńiță (mn. buskomĭeļńiśe) [akc. buskomĭeļńiță] (i. ž.) — 1. boskomelnica, obredni kolač koji se jedini ljubi na pomanama, prilikom obreda namenjivanja pokojniku (Rudna Glava) 2. sveća kojom se kadi pomana (Gornjane) ◊ buskomĭeļńiță ie lumanarĭe numarată ku ungiĭa, kă la pomană trîabe să fiĭe tuot la număr — boskomelnica je sveća, na kojoj je noktom urezan određen broj recki, jer na pomani treba sve da bude na broju ♦ var. boskomĭeļńiță ♦ up. țuka [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3304 | Busuĭuaka | Busuioaca | Босиљка | Busuĭuaka [akc. Busuĭuaka] (i. ž.) — (antr.) (zast.) Bosiljka, žensko lično ime ◊ dupa buĭađe busuĭuok, đemult la mulće fĭaće nașî a dat nume Busuĭaka — prema biljci bosiljka, nekada su mnogim devojčicama kumovi davali imena Bosiljka ♦ up. Bosîlka [Por.] ∞ busuĭuok | | [Vidi] |
|
|
|
777 | bușćan | buștean | пањ | bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz nje ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenje ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanuoń ♦ sin. truș, śulpan 2. čokot vinove loze ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — imam deset čokota vinove loze [Por.] 3. korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog bilja ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osuši (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
855 | buźak | bugeac | буџак | buźak (mn. buźakurĭ) [akc. buźak] (i. ž.) — budžak, ćumez, zabačen, neuređen i prljav prostor (Речник МС) ◊ kopiļe, nu ći baga-n buźako-la akolo — dete, nemoj da ulaziš u taj budžak tamo ◊ pi lînga kasa luĭ numa ńișće buźakurĭ — oko njegove kuće samo neki budžaci [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1030 | țasa | ţese | ткати | țasa (ĭuo țîăs, ĭel țîasă) [akc. țasa] (gl. p.) — 1. tkati, raditi na razboju ◊ muma ĭe akas, numa śe n-anśeput țasa — majka je kod kuće, samo što nije počela tkati ◊ șćiu sî țîăs kî ma-nvațat muma — znam da tkam jer me naučila majka 2. (psih.) biti nemiran, ispoljiti nervozu ◊ nu stîă pi luok, numa țîasă-n tuaće părțîļi — ne drži ga mesto, samo se frćka na sve strane [Crn.] ♦ dij. var. țăsa [Por.] ∞ țăsa | | [Vidi] |
|
|
|
2178 | țăvuakă | ţeavoacă | цевчина | țăvuakă (mn. țăvuaśe) [akc. țăvuaśe] (i. ž.) — (augm.) 1. (tehn.) cevčina, velika cev ◊ a skobit o țăvuakă în ļiemn, ĭuo iĭ spun kî ĭe țaua prĭamare, ĭel nu ma krĭađe — izbušio je jednu cevčinu u drvetu, ja mu kažem da je cev prevelika, on mi ne veruje 2. (anat.) (mn.) velike stidne dlake kod žene ◊ am avut trĭabă ku una, frumuasă muĭarĭe, ama n-avut fluaśe numa țăvuaśe — imao sam odnos sa jednom, lepa žena, ali nije imala dlake neko cevčine [Por.] ∞ țauă | | [Vidi] |
|
|
|
5731 | țîțîșuară | țîțișoară | сисица | țîțîșuară (mn. țîțîșuare) [akc. țîțîșuară] (i. ž.) — (demin.) sisica, siska, dojkica ◊ măĭ dulśe ĭe țîțîșuara kînd krĭașće numa kît s-o kuprinḑ ku mîna — najslađa je sisica kad poraste samo koliko da je poklopiš rukom ◊ țîțîșuară ćinîră, boldorĭauă, ažuns fećița đi țukat — mlada i tvrda sisica, dorasla devojčica za ljubljenje ♦ var. țîțuĭkă [Por.] ∞ țîță | | [Vidi] |
|
|
|
1028 | țîfnuos | ţâfnos | пргав | țîfnuos (țîfnuasă) (mn. țîfnuoș, țîfnuasă) [akc. țîfnuos] (prid.) — 1. (psih.) prgav, koji se lako i brzo ljuti; przničav ◊ numa m-am glumit ku ĭa, n-am șćut kî ĭe atîta đi țîfnuasă — samo sam se našalio sa njom, nisam znao da je toliko prgava [Crn.] ◊ nu kućeḑ s-îĭ ḑîś ńimika, ĭuta sa mîńiĭe, atîta ĭe đi țîfnuos — ne smeš ništa da mu kažeš, brzo se naljuti, toliko je przničav [Por.][GPek] 2. (geog.) neravan teren, teren sa izbočinama, šiljcima ili velikim usponom ◊ luok țîfnuos, nuĭe đi ńimika — mesto puno izbočina, nije ni za šta [Por.][GPek] ∞ țîfnă | | [Vidi] |
|
|
|
2002 | țîfńală | ţâfneală | прзничавост | țîfńală (mn. țîfńaļe) [akc. țîfńală] (i. ž.) — (psih.) przničavost, osobina nekoga ko se bez razloga lako i brzo ljuti; prgavost; drčnost ◊ s-a pus o țîfńală pi fata-sta, numa frkuańe ka mîța naruoadă, sigurat a lasat-o baĭatu — ova devojka je postala przničava, samo frkće kao luda mačka, sigurno ju je ostavio momak [Por.] ∞ țîfnă | | [Vidi] |
|
|
|
2003 | țîfńitură | ţâfnutire | прзница | țîfńitură (mn. țîfńiturĭ) [akc. țîfńitură] (i. s.) — (psih.) prznica, prgavko, osoba koja se bez razloga lako i brzo ljuti ◊ đi kînd s-a goļit butońu în podrum, moșu s-a fakut o țîfńitură đi uom, numa fîrfuańe, sa zbĭară pi tuoț đi fiĭe śe, da slab șî manînkă — otkad se ispraznilo bure u podrumu, čiča je postao prava prznica, samo frkće, viče na sve za bilo šta, a slabo i jede [Por.][GPek] ∞ țîfnă | | [Vidi] |
|
|
|
1074 | țîporaz | ? | бодљика | țîporaz (mn. țîporază) [akc. țîporaz] (i. m.) — 1. bodljika, kočanj, deo stabljike žita, kukuruza ili krupnije travke koji ostaje da viri iz zemlje posle žetve ili kosidbe ◊ sîśararîm grîu, ramasîră numa țîporază — požnjeli smo žito, ostadoše samo bodljike [Crn.] 2. dlačice zaostale u koži svinje posle šurenja ♦ dij. var. mn. țîporaḑă (s. Leskovo, zapis: D. Marković ) [GPek] ♦ dij. var. țîporag (mn. țîporaź) [akc. țîporag] ◊ ma-nbrukaĭ în tr-un țîporag — nagazio sam na jednu bodljiku [Por.] ∞ spińe | | [Vidi] |
|
|
|
1085 | țîr | ţâr | црр! | țîr (uzv.) — (onom.) crr! onomatopeja za zveckanje, zrikanje ◊ nu puoț sî duorm đi griĭirĭ: tuota nuapća numa „țîr-țîr” supt ferĭasta-mĭa — ne mogu da spavam od zrikavaca, celu noć samo „zri-zri!” pod mojim prozorom ♦ up. ćur! [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1086 | țîrai | ţârâi | звецкати | țîrai (ĭuo țîrîi, ĭel țîrîĭe) [akc. țîrai] (gl. p.) — (onom.) zveckati, škripati ◊ sî baź sama: kînd va țîrai śuava pin kuoș, să șćiĭ kă s-a varsat saku ku buobiļi — da paziš dobro: kada bude nešto zveckalo u košu, da znaš da se odvezao džak sa zrnevljem ◊ baće pĭatra đi rupĭe, numa țîrîĭe pi puod — bije grad pa cepa, samo zvecka po krovu [Por.] ∞ țîr | | [Vidi] |
|
|
|
2898 | țîră | ţâră | мало | țîră [akc. țîră] (pril.) — (ret.) malo, u vrlo maloj količini ◊ (u izr.) o țîră — nešto malo ◊ a lukrat o țîră la rudńik, șî s-a lasat — radio je nešto malo u rudniku, pa je napustio ◊ nu puot să fak koļașa, kî mĭ-a ramas numa o țîră đi fańină — ne mogu da napravim kačamak, jer mi je ostalo vrlo malo brašna ◊ śarkă o țîră — probaj malo, pokušaj ♦ (demin.) o țîrikiță — malecno, majušno [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6251 | țîrikiță | țirichiță [Olt.] | мајушно | țîrikiță [akc. țîrikiță] (pril.) — (demin.) (o količini) majušno, malecno ◊ a mînkat tuot, a lasat numa o țîrikiță đi pîńe — pojeo je sve, ostavio je samo majušni komad hleba [Por.] ∞ țîră | | [Vidi] |
|
|
|
3247 | țîrkońa | ţârcâi | измусти | țîrkońa (ĭuo țîrkuon, ĭel țîrkuańe) [akc. țîrkońa] (gl. p. ref.) — izmusti, malo musti, muznuti, domusti ◊ vaka, uaĭa or kapra sa țîrkuańe kînd ĭe bolnauă, șî nu sa puaće mulźa kalumĭa, numa kîćikîta — krava, ovca ili koza se izmuzuje kad je bolesna, i ne može dobro da se muze, nego samo pomalo ◊ s-a dus baba să țîrkuańe vaka, kî kopilașu kată lapćișuor — otišla baka da muzne kravu, jer detence traži mlekce [Por.] ∞ țîrk | | [Vidi] |
|
|
|
2461 | țîsatuor | ţesător | ткалац | țîsatuor (mn. țîsatuorĭ) [akc. țîsatuor] (i. m.) — tkalac, tkač ◊ ĭuo nu șćiu ńiś un uom s-a fi fuost țîsatuorĭ, aăla ĭe numa lukru muĭerĭesk — ja ne znam ni jednog muškarca da je bio tkač, to je samo ženski posao ◊ țîsatuarĭa ĭe muĭarĭe kare țîasă în razbuoĭ — tkalja je žena koja tka na razboju ◊ mama a fuost tare bună țîsatuare — baka je bila jako tobra tkalja [Por.] ∞ țăsa | | [Vidi] |
|
|
|
2770 | țoapă | ţoapă | глупан | țoapă (mn. țoape) [akc. țoapă] (i. ž.) — (zast.) glupan, tupan ◊ țoapă grĭa, đin ĭel ĭasă num prostîĭ șî gruzaviĭ — težak glupan, iz njega izlaze samo prostote i bljuvotine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1094 | țopîrlan | ţopârlan | момчић | țopîrlan (mn. țopîrlań) [akc. țopîrlan] (i. m.) — (demin.) momčić, dečarac; pubertetlija ◊ țopîrlan ĭe kopilandru, ńiś kopil, ńiś baĭat, numa śuaua pintra ĭaļe — „coprlan” je dečarac, ni dete, ni momak, nego nešto između ♦ var. țîpîrlan, śopîrlan, śokîrlan, śukîrlan ♦ sin. kopilandru [Por.] ∞ țoapă | | [Vidi] |
|
|
|
1077 | țuĭkă | ţuică | ракија | țuĭkă (mn. țuĭś) [akc. țuĭkă] (i. ž.) — (ret.) rakija ◊ kopsăĭ kuomina, șî fakuĭ țuĭkă numa kît đi kasa nuastră — ispekao sam kominu, i napravio sam rakije tek koliko za našu kuću [Crn.] ◊ nuoĭ la rakiĭe iĭ ḑîśem țuĭka numa kînd ńis kîta-n voĭa bună — mi rakiju zovemo cujkom, samo kada smo malo pod gasom [Por.] ∞ rakiu | | [Vidi] |
|
|
|
2771 | țupai | ţupăi | цупкати | țupai (ĭuo țupîĭ, ĭel țupîĭe) [akc. țupai] (gl. p. ref.) — cupkati, skakutati ◊ kopilu a pļekat în piśuare, șî numa țupîĭe đi drag — dete je prohodalo, i samo skakuće od radosti ◊ țupîĭe în luok sî sa îngalḑîaskă — skakuće u mestu da se zagreje [Por.] ∞ țup | | [Vidi] |
|
|
|
1115 | țurfură | zdreanţă | дроњак | țurfură (mn. țurfurĭ) [akc. țurfură] (i. ž.) — dronjak; pocepana ili pohabana odeća ◊ će uĭtă, în śe țurfurĭ sa îmbrakat, kum nu-ĭ rușîńe? — gledaj, u kakve se dronjke obukla, kako je nije stid? ◊ atîta đi sarak am fuost, đ-a-nmĭers numa-n ńișći țurfurĭe, adunaće đi pin gunuaĭe — toliko sam bio siromašan, da sam iašao samo u nekim dronjcima, sakupljenim sa đubrišta ♦ sin. zdrĭanță ♦ up. țuală [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1257 | čată | ceată | чета | čată (mn. čeťe) [akc. čată] (i. ž.) — (zast.) četa ◊ vorba „čată” la noĭ a-nbătîrńit și s-a pĭerdut, akușa număĭ să spuńe „čată” — reč „čată” kod nas je zastarela i nestala, sada se više ne kaže „čată” [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1170 | ća | cea | ћа | ća (uzv.) — ća, uzvik kojim se zaprega skreće u desno ◊ vaka karĭe arĭe-nvățu sî tragă la „ća”, sî-nžugă đi đirĭapta, șî kînd trîabĭe abatut karu la đirĭapta, numa sî strîgă „ća” — krava koja ima naviku da vuče na „ća” (udesno), preže se sa desne strane, i kad kola treba da se skrenu u desno, samo se vikne „ća” ♦ supr. ăĭs [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
3160 | ćeća | cecia | тетка | ćeća (mn. ćeće) [akc. ćeća] (i. ž.) — tetka, očeva sestra ◊ ćeća la nuoĭ sa ḑîśe numa la suora lu tata — ćeća se kod nas kaže samo za očevu sestru ◊ uomu lu ćeća ĭe matușuoń — ćećin muž je teča ◊ ćećo, vinu pănă la nuoĭ — ćeća, dođi do nas ◊ la suora lu muma ḑîśem ćeĭkă — majčinoj sestri kažemo tekta [Stig] ◊ ćeće ĭe suora lu tata ș-alu muma — ćeća je majčina i očeva sestra (Zlot, zapadna polovina) ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
1397 | ćeză | șaretă | чезе | ćeză (mn. ćeză) [akc. ćeză] (i. ž.) — čeze, laka kola na dva točka ◊ ćeză n-avut tuot nat, numă găzdoćińļi — čeze nije imao svako, samo bogataši ♦ sin. karuță, kośiĭe ♦ up. kar [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1218 | ćigoriĭe | tigorie | немаштина | ćigoriĭe (mn. ćigoriĭ) [akc. ćigoriĭe] (i. ž.) — nemaština, oskudacija; tegoba ◊ traĭu-ntrĭeg mĭ-a fuost numa o ćigoriĭe mare, am tras kin șî nakaz ka ńima pi lume — ceo mi je život bio samo jedna velika nemaština, trpeo sam muku u tegobu kao niko na svetu ♦ var. ćigoriĭală [Por.] ∞ ćigori | | [Vidi] |
|
|
|
1394 | ćindă | tindă | трем | ćindă (mn. ćinḑ) [akc. ćindă] (i. ž.) — 1. trem na kući ◊ koļibiļi đi bîtrîńață n-avut ćindă, đikît numa oźak ș-o suobă or doa — starinske kolibe nisu imale trem, samo odžak i jednu ili dve sobe 2. štitnik na kapi ◊ kașketu đinainće are ćindă, șî đi ĭa prinḑ ku mîna kînd dubuorĭ kașkĭetu, or kînd ăl puń în kap — kačket spreda ima štitinik, koji hvataš rukom kad skidaš kačket, ili kad ga stavljaš na glavu ♦ sin. konk [Por.] ♦ dij. var. ťindă [Kmp.] ∞ kasă | | [Vidi] |
|
|
|
1152 | ćipsîĭe | tipsie | тепсија | ćipsîĭe (mn. ćipsîĭ) [akc. ćipsîĭe] (i. ž.) — tepsija, plići bakreni ili emajlirani sud, okruglog ili četvrtastog oblika, za pečenje helba, mesa i dr. ◊ în ćipsîĭa marĭe am kuopt pîńa, da-n a mikă karńe — u velikoj tepsiji ispekla sam hleb, a u manjoj meso [Crn.] ◊ ćipsîĭa nuĭe vas batrîn, kî aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćĭut numa đi vas đi pomînt, șî đi ļiemn: đi uaļă, śirińe, strakină, bļid ... — tepsija nije starinsko posuđe, jer su naši stari znali samo za glineni i dreveni sud: grne, crepulju, kalenicu, bljudu ... [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1160 | ćirikaĭală | ciricăială | цвркутање | ćirikaĭală (mn. ćirikaĭelurĭ) [akc. ćirikaĭală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) 1. cvrkutanje, čijukanje ◊ đin padurĭe s-auđe ćirikaĭală tarĭe — iz šume se čuje glasno cvrkutanje 2. (fig.) a. čavrljanje, ćaskanje, brbljanje ◊ s-auđe ćirikaĭală ka la tuors — čuje se čavrljanje kao na prelu [Crn.] b. očijukanje, tepanje, domunđavanje ◊ lasîće đi ćirikaĭală, numa dakă țî drag đi mińe, spuńe đeșkis — mani se „čijukanja”, nego ako me voliš, kaži otvoreno ◊ o sî va ĭasă ćirikaĭala-ĭa pi nas — ima da vam izađe to domunđavanje na nos ♦ dij. var. ćirikaitu [Por.] ∞ ćirik! | | [Vidi] |
|
|
|
1162 | Ćirikuave | Dragobete | Драгобан | Ćirikuavĭe [akc. Ćirikuavĭe] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) ptičji praznik, pada u martu, tačno datiranje u Zviždu je nesigurno ◊ Ćirikuavĭa ĭe o ḑîvă în marta, atunśa ĭe nunta păsîrilor — Ćirikova je jedan dan u martu, tada je ptičja svadba ◊ atunśa gaińiļi nu strîź la buobe, numa ļe laș sî sa aduńe sîngure — tada živinu ne vabiš na zrna, nego je puštaš da se skuplja sama ♦ var. Ćirik, Ćirikă, Ćiriku (Neresnica) [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.]♦ up. Babiļi ∞ ćirik | | [Vidi] |
|
|
|
4082 | Ćirikuva | Dragobete | Драгобан | Ćirikuva [akc. Ćirikuva] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) Dragoban, pričji praznik ◊ Ćirikuva ĭe ḑîua śuarîlor aļi marĭ, șî sî kađe mńerkurĭ pi Saptamîna pistriță, karĭe ĭe înainća saptamîńi ku Muoșî đi pipćeĭ — Ćirikuva je praznik velikih ptica, i pada u sredu Šarene nedelje, koja je pre sedmice sa Pihtijnim zadušnicama ◊ đin tuaće saćiļi pi Vaļa Ćimuokuluĭ, Ćirikuva sî sarbĭaḑă numa în Osńiśa — od svih sela u Crnoj Reci, Ćirikuva se praznuje samo u Osniću [Crn.] ♦ dij. var. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ∞ ćirik | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2481 | ćistuoćiță | cistociţă | чистачица | ćistuoćiță (mn. ćistuoćiț) [akc. ćistuoćiță] (i. ž.) — (srb.) (inov.) čistačica ◊ așćetaĭ tuota ḑîua într-un kuodńik să vină duolturu, la urmă nu veńi duolturu numa veńi o ćistuoćiță șî sa luvă dupa mińe đ-akolo — čekao sam čitav dan u jednome hodniku da dođe doktor, na kraju ne dođe doktor nego dođe jedna čistačica, i otera me odande [Por.] ∞ ćistî | | [Vidi] |
|
|
|
1778 | ćuakńit | ciocnet | чукањ | ćuakńit (mn. ćuakńiće) [akc. ćuakńit] (i. s.) — (akust.) čukanj, zvuk koji nastaje prilikom čukanja ◊ śe va lukra-n kuzńiță, nu șću, numa șćiu kă đin ćuakńitu-luĭ nu pućem sî durmim — šta li radi u kovačnici, ne znam, samo znam da od njegovih čuknjeva ne možemo da spavamo [Por.] ∞ ćokńi | | [Vidi] |
|
|
|
3873 | ćurai | ciurui | штрцати | ćurai (ĭuo ćurîĭ, ĭel ćurîĭe) [akc. ćurai] (gl. p.) — (onom.) (ze tečnost) štrcati, izbijati u mlazu; žuboriti; teći ◊ tuamna lapćiļi gruos, numa ćurîĭe đin țîță în gaļiată — ujesen mleko gusto, samo štrca iz vimena u vedro [Por.] ∞ ćur | | [Vidi] |
|
|
|
1174 | ćuș | clătită | палачинка | ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
1183 | daĭkă | daică | сека | daĭkă (mn. daĭke) [akc. daĭkă] (i. ž.) — (hip.) 1. (folk.) seka; draga, dragana; simpatija; ljubavnica ◊ daĭka mĭa, ku uoki ńegri — moja draga, crnooka [Crn.] ◊ daĭkă iĭ ḑîś la ibomńikă, kînd će dragaļeșć ku ĭa — „dajka” kažeš ljubavnici, kad joj tepaš [Buf.] ◊ daĭkă ĭe nume đizmerdat; kînd la vruna-ĭ ḑîś „daĭko, daĭkuțo”, ĭa înțaļiaźe śi ĭe ku ćińe, șî śe tu aĭ đi gînd — „dajka” je mazno ime; kada nekoj kažeš „dajko, dajkice”, ona razume šta je s tobom, i koja ti je namera (Jasikovo) [GPek] 2. (srod.) a. starija sestra [Crn.] b. (hip.) oslovajljanje među sestrama: tako, od milja, mlađa sestra zove stariju 3. (hip.) oslovljavanje među ženama: tako mlađa žena, iz poštovanja, oslovljava svoju stariju prijateljicu, ili rođaku [Por.] [Buf.] [GPek] ♦ (demin.) daĭkuță [Crn.] [GPek] [Por.] [Buf.] ♦ (demin.) / < dadă ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1175 | danak | dănac | момак | danak (mn. danaś) [akc. danak] (i. m.) — momak, neoženjen muškarac ◊ uomu ĭe danak đi la șapćesprĭaśe ań, pînă la-nsurat — čovek je momak od sedamnaeste godine, do ženidbe ♦ (demin.) danaśel (mn. danaśeĭ) [akc. danaśel] — momčić ◊ danaśel ĭeș đi la patrusprĭaśe pîn la șapćesprĭaśe ań — momčić si od četrnaest do sedamnaest godina [Crn.] ◊ feĭmĭa nu măĭ lukră ńimika, numa aļargă dupa danaś — moja ćerka ne radi ništa, samo juri za momcima [Por.] ♦ sin. baĭat [Crn.] [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1744 | danț | danţ | коло | danț (mn. danțurĭ) [akc. danț] (i. s.) — 1. kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranu ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz selo ♦ sin uără 2. grupa ljudi oko vođe ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — kolovođa u selu, okupio mlade i uči ih da lupaju karte ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțu — doći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinu ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — uhvatio se u isto kolo sa njima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1330 | dangubă | ? | дангуба | dangubă (mn. dangubĭe) [akc. dangubă] (i. ž.) — 1. danguba, uzaludno trošenje vremena; besposlica ◊ șađarĭa ku vuoĭ ĭe numa o dangubă marĭe, ma dusăĭ ĭuo akas — sedenje sa vama je samo jedna velika danguba, odo’ ja kući [Crn.] 2. (fig.) osoba koja je sklona dangubi; zgubidan; neradnik, lenčuga ◊ dangubă, nu lukră ńimika, traĭașće pi șîaļiļi alu tuoĭa — danguba, ne radi ništa, živi na tuđoj grbači [Por.] ∞ dangubi | | [Vidi] |
|
|
|
4164 | darap | darab | комад | darap (mn. darapurĭ) [akc. darap] (i. s.) — komad, parče, ulomak; deo ◊ ĭ-a dat lu kopil numa un darap đi pîńe, kît sî nu pļaśe ku mîńiļi guaļe — dali su detetu samo parče hleba, tek da ne pođe praznih ruku ◊ ļi kîntă un darap đi kînćik, șă fu đestul, k-a vaḑut điluok ku kare au trĭabă — otpevao im je samo deo pesme, i beše dosta, jer su videli s kim imaju posla ◊ a puvestît numa un darap đin povastă, kă n-a șćut măĭ mult — ispričao je samo odlomak priče, jer više nije znao ♦ sin. parśel [Por.] ♦ dij. var. darapîn (Osnić) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1366 | daravĭelă | daravelă | чудак | daravĭelă (mn. daravĭerĭ) [akc. daravĭelă] (i. ž.) — čudak, osobenjak; obešenjak ◊ bagă sama bińe, nu sa șćiĭe śe tuot puaće faśa așa daravĭelă đi uom — pazi dobro, ne zna se šta sve može učiniti takav čudak od čoveka [Crn.] ♦ dij. var. dîravĭelă ◊ o dîravĭelă đi kopil, numa faśe la brșuave — nestaško od deteta, samo pravi smicalice (Tanda) [Por.] ∞ dîravĭelă | | [Vidi] |
|
|
|
1196 | darîma | dărâma | кресати | darîma (ĭuo darîm, ĭel darîmă) [akc. darîma] (gl. p.) — 1. kresati, seći (najčešće se odnosi na sečenje lisnatih grana koje se denu u lisnik, i čuvaju za ishranu ovaca u toku zime) ◊ đi darîmăt la frunḑă trîabĭe topuor askuțît — za kresanje lisnika treba oštro sekirče [Crn.] ♦ dij. var. dîrîma ◊ darîm la frunḑă, fak frunḑarĭ să am ĭernaćik đi viće — krešem grane s lišćem, sadenuću lisnik da imam zimnicu za stoku 2. prebijati, tući, lomiti batinama ◊ kînd ĭerĭam slugă, șî faśam vro șćetă, gazda nu ma baća kum sa bat kopiĭi, numa ma dîrîma ku bataĭa — kad bejah sluga, i kad bih načinio kakvu štetu, gazda me ne bi tukao kako se deca tuku, nego bi me odrao batinama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1189 | darńik | darnic | дарежљив | darńik (darńikă) (mn. darńiś, darńiśe) [akc. darńik] (prid.) — 1. darežljiv, koji rado poklanja, ili daje svoje stvari ◊ ĭel îț dîă, numa dakă arĭe, kî ĭe uom darńik — on će ti dati, samo ako ima, jer je darežljiv čovek [Crn.] 2. (fig.) (vulg.) žena lakog morala ◊ muĭare darńikă — radodajka [Por.] ∞ darui | | [Vidi] |
|
|
|
3421 | dăĭnuĭa | dăina | љуљати | dăĭnuĭa (ĭuo ma dăĭnăĭ, ĭel sa dăĭnăĭe) [akc. dăĭnuĭa] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ bat muort, mĭarźe pi drum șî sa dăĭnăĭe, numa śe nu kađe — mrtav pijan, ide putem i ljulja se, samo što ne padne ◊ s-a dus în oraș, ș-a lasat ușa kășî pustîńe să sa dăĭnăĭe la vînt — otišao u grad, i ostavio vrata puste kuće da se klate na vetru ♦ sin. ļigana [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1745 | dinarĭ | dinar | динар | dinarĭ (mn. dinarĭ) [akc. dinarĭ] (i. m.) — 1. dinar, osnovna novčana jedinica ◊ nuĭe skump, ma koștuaĭe numa un dinarĭ șî ḑîaśe parîaļe — nije skupo, košta me samo dinar i deset para 2. novac uopšte ◊ lukră, kă fara dinarĭ nu sa puaće — radi, jer se bez dinara ne može ◊ fara dinarĭ în pîzanarĭ — bez dinara u džepu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1351 | dîraśiță | drăcilă ? | притискавац | dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1206 | dîră | dâră | бразда | dîră (mn. dîrĭe) [akc. dîră] (i. ž.) — a. brazda, trag iza predmeta koji se vuče po tlu ◊ sî vĭađe dîră în drum pi unđe ĭe tras ļiemnu — vidi se brazda na putu kojim je vučeno drvo [Crn.] ◊ mĭ-a trĭekut ku karu-npiđekat pista poĭană, șî piva a fakut o dîră adînkă ka boruga — prešao mi je zakočenim kolima preko poljane, i kočnica je napravila brazdu duboku kao jaruga b. vododerina, jaruga na padini koju prave buične kiše ◊ đață đintr-odată un ploĭuoń, ka kînd tuorń ku gaļata, șî numa faku ńișći dîrĭe adînś pin grîo-la-n față — udari najednom neka kišurina, lila je kao iz kabla, i samo je napravila duboke jaruge u žitu na prisoju c. crta, linija ◊ în luok sî sa iskaļaskă frumuos, ĭel trasă o dîră pista fuaĭa-ĭa đi arćiĭe, ș-o lupadă înapuoĭ, la poștarĭ supt piśuarĭe, parke ĭe aăsta đevină — umesto da se lepo potpiše, on je samo povukao liniju preko tog lista papira, i bacio ga nazad, poštaru pod noge, kao da je ovaj kriv [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3355 | dîrdaĭală | dârdâială | дрхтање | dîrdaĭală (mn. dîrdaĭaļe) [akc. dîrdaĭală] (i. ž.) — 1. (med.) drhtanje, trešenje tela ◊ s-a pus frigu pi ĭel, șî la prins o dîrdaĭală đ-a trîmurat tuot ka kînd la zgîndîrat śińiva ku mîńiļi — prehladio se, i uhvatilo ga je neko drhtanje da se sav tresao, kao da ga je neko drmao rukama 2. (kor.) način igranja u kolu zvanog „drdavka” ◊ dîrdaku a žukat numa aăĭa kare a șćut să fakă pănă žuakă dîrdaĭală đin tuotă pućarĭa, șî s-o țînă mult — drdavku su igrali samo oni koji su umeli da dok igraju izvedu drhtanje celog tela, i to dugo da izdrže [Por.] ∞ dîrdai | | [Vidi] |
|
|
|
1214 | dîrî | atinge | дирати | dîrî (ĭuo dîrîăsk, ĭel dîrîașće) [akc. dîrî] (gl.) — 1. irati, dodirivati; taći ◊ nu dîrî vesparĭu, kî ći muśkă vĭaspiļi — ne diraj osinjak, jer će te ujesti ose [Crn.] 2. ometati, dosađivati ◊ nu dîrî uomu, lasă-l sî lukrĭe — ne ometaj čoveka, pusti ga da radi [Por.] 3. adirkivati, izazivati ◊ nu ma dîrî, kî nu puot sî rîăbd ńiomeńiĭa-tîa — ne zadirkuj me, jer ne mogu da podnesem tvoj bezobrazluk [Crn.] ◊ kopilo-la ka kînd a noroḑît, nu-n vață ńimik, numa dîrîașće fĭaćiļi la șkuală — ono dete kao da je poludelo, ne uči ništa, samo dira devojčice u školi ◊ ĭel ma dîrît, șî ń-am luvat la bataĭe — on me je izazvao, pa smo se potukli [Por.] / < srb. dirati (exp. Durlić) | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1216 | dîrpońa | dârponia | гребати | dîrpońa (ĭuo dîrpuon, ĭel dîrpuańe) [akc. dîrpońa] (gl.) — (onom.) 1. grebati, strugati, drljati; škripati; turpijati ◊ n-a strîns ruata kalumĭa, ș-akuma ĭa numa dîrpuańe kînd ažunźe đi kuotur la kar — nije zategao točak dobro, pa sad on samo struže kada dotakne sanduk na kolima 2. češati se, drapati se ◊ śe ći dîrpuoń atîta, sî nu fiĭ rîńuos? — što se češeš toliko, da nisi šugav? [Por.] ♦ / < dîrp!, dîrpo! < (augm.) drr! (exp. Durlić) ∞ drr! | | [Vidi] |
|
|
|
1209 | dîrzarĭ | dârzar | дрзар | dîrzarĭ (mn. dîrzari) [akc. dîrzarĭ] (i. m.) — (zast.) drzar, konjanik koji je na svadbi prenosio devojačku spremu do mladoženjine kuće ◊ dîrzarĭu a mĭers kalîărĭ pi kal ș-adus dîrzîļi guovi — drzar je jahao konja, i nosio mladinu spremu [Crn.] ◊ n-a putut să fiĭe nuntă fara dîrzarĭ, iĭ a mĭers pi kaĭ înainća lu nuntașî — nije mogla da bude svadba bez drzara, oni su išli na konjima ispred svadbara ◊ dîrzarĭu nu numa śe adus dîrzîļi, numa ĭel șî ļ-aratat, sî vadă lumĭa-n sat kît ĭe mirĭasa đi sprimită — drzar ne samo što je prenosio darove, nego ih je on i pokazivao, da vide ljudi u selu koliko je mlada spremna [Por.] ◊ dupa numîru lu dîrzarĭ s-a vaḑut kît ĭe guovĭa găzdoćină — prema broju drzara videlo se koliko je mlada bogata ◊ dîrzari sa măĭ țînut într-o vrĭame șî dupa Oslobođeńe, ama pĭe urmă înkuaśa s-a pĭerdut — drzari su se držali još neko vreme posle Oslobođenja, ali su se posle naovamo izgubili (Jaisikovo) [GPek] ∞ dîrză | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1208 | dîrză | dârză | одећа | dîrză [akc. dîrză] (i. ž.) — odeća a. iznošena, pocepana, odrpana odeća; dronjci ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe nuoĭ, numa-m mĭers în ńiśći dîrză — bio sam siromah, nisam imao novo odelo, nego sam išao u nekim dronjcima ♦ sin. rîză, trĭanță, zdrĭanță [Por.] b. (zast.) devojačka sprema, odeća koju je mlada unosila u mladoženjin dom na dan svadbe; dar ◊ dîrză a kuprins țuaļiļi đi purtat, kapatîńe, așćernut șî astrukamînt — devojačka sprema je obuhvatala radnu odeću, jastuke, prostirku i pokrivače [Crn.] ◊ la nuntă, guovĭa a skuos dîrzîļi a iĭ tuaće, să ļi vadă lumĭa — na svadbi, mlada je iznosila sve svoje darove, da ih ljudi vide [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1564 | dîtori | datori | дуговати | dîtori (ĭuo dîtorĭesk, ĭel dîtorĭașće) [akc. datori] (gl.) — dugovati, biti dužan, imati dug, obavezu ◊ măĭ îndată fomĭaḑă, numa nu dîtori la ńima ńimika — radije gladuj, samo nemoj nikom dugovati ništa ♦ var. dători (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. datori [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1220 | dobarî | doborâ | скинути | dobarî (ĭuo dobuor, ĭel dobuară) [akc. dobarî] (gl. p.) — 1. skinuti, smaći, sneti ◊ dobuară ogļinda đin parĭaće, s-o șćerg — skini ogledalo sa zida, da ga obrišem [Crn.] ♦ dij. var. dubarî ◊ ažutăĭ să dubuară nuśiļi đin puod — pomogni mu da snese orahe s tavana [Por.] 2. silaziti, ići na dole ◊ đin vuoz s-a dobarît numa o muĭarĭe — sa voza je sišla samo jedna žena [Crn.] ◊ pîkurari tuamna dubuară ku uoĭļi-n sat — pastiri u jesen silaze sa ovcama u selo [Por.] 3. (fig.) osloboditi se tegoba, rasteretiti se neke brige, rešiti neki problem ◊ rînduĭ-će, șî dobuară ńivuoĭa-ĭa đin spinarĭe — sredi se, i skini tu nevolju sa pleća [Crn.] ◊ mare grižă, amunka o s-îm fiĭe s-o dubuor đi pi kap — velika briga, teško će mi biti da je skinem s glave ♦ dij. sin. kobarî [Crn.] kuborî, kubarî ♦ supr. sui [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1522 | Dobriță | Dobriţă | Добрица | Dobriță [akc. Dobriță] (i. m.) — (antr.) Dobrica, l.i. srpskog porekla, demin. od prid. dobro ◊ nume Dobriță la rumîń a fuost șî đemult, da ĭastă ș-akuma — ime Dobrica bilo je kod Vlaha i nekada, a ima ga i sada ◊ firu lu uom ku nume Dobriță sa kĭamă Dobrițuońi, or Dobrițańi, da pi sîrbĭașće Dobricanović — potomci čoveka po imenu Dobrica zovu se Dobriconi ili Dobricani, a na srpskom su Dobricanović [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1372 | dodrĭan | ? | отпадак | dodrĭan (mn. dodrĭanurĭ) [akc. dodrĭan] (i. m.) — otpadak ◊ vaśiļi a mînkat fînu, a ramas numa dodrĭanu — krave su pojele seno, ostao je samo otpadak [Crn.] ♦ dij. var. dodrĭang (mn. dodrĭanź) [akc. dodrĭang] [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1980 | dori | dori | желети | dori (ĭuo dorĭesk, ĭel dorĭașće) [akc. dori] (gl. p.) — (psih.) 1. želeti, čeznuti, žudeti ◊ la sîraśiĭe numa puoț dori aĭa śie vrĭeĭ tu, da sî kapiț, amunka — u siromaštvu samo možeš želeti ono što ti treba, a da dobiješ, teško ◊ draguțuļe, mult ći dorĭesk — dragi, mnogo te želim ◊ ma traźe duoru sî ma duk măĭ odată ku uoĭļi la munće — čeznem da još jednom odem sa ovcama u planinu 2. osećati ili trpeti bol, žalost i tugu zbog nečega ili za nečim, ili nekim ◊ mult am dorit dupa muma kînd a murit — mnogo sam žalio za majkom kad je umrla ◊ dorĭesk dupa ćińerĭață, k-am strîvito điźaba — žalim za mladošću, jer sam je straćio uzalud ◊ duor đi ibomńikă ĭe măĭ mare durĭarĭe — žudnja za ljubavnicom je najveća bol [Por.] ∞ duor | | [Vidi] |
|
|
|
1240 | dragustă | dragoste | љубав | dragustă [akc. dragustă] (i. ž.) — ljubav ◊ dragusta ĭe kînd ći ginđešć numa la unu, șî danaśi aĭlalț nu-ĭ mîĭ kunuoșć — ljubav je kad misliš samo ne jednog, a ostale momke više ne poznaješ [Crn.] ◊ đeskînćik đi dragustă — (dosl.) „bajanje za ljubav”, ljubavna magija [Por.] ∞ drag | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1442 | draśină | dracină ? | ђаволија | draśină (mn. draśiń) [akc. draśină] (i. m.) — đavolija, vragolija; đavolska stvar, vražji posao ◊ șîađe đi źaba, șî numa skuaće la draśiń — sedi badava i samo smišlja đavolije [GPek] ♦ dij. var. drîkovină [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
1433 | drik | dric | трап (кола) | drik (mn. drikurĭ) [akc. drik] (i. m.) — trap na kolima, deo sa osovinom i točkovima ◊ karu đi buoĭ are driku đi nainće șî driku đi napuoĭ — volovska kola imaju prednji i zadnji trap ◊ gruoșî đin duos sa skuot numa ku driko-l đi nainće alu karu đi buoĭ — trupci se iz šume izvlače samo sa prednjim trapom volovskih kola [Por.] ♦ up. kalamantă, kolomantă [Mlava] ∞ kar | | [Vidi] |
|
|
|
5788 | Drîgoćin | Drăgotin | Драгутин | Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) Dragutin ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florja [Por.] ∞ nume | | [Vidi] |
|
|
|
1294 | drîmbońală | drâmboneală ? | дромбуљање | drîmbońală (mn. drîmbońelurĭ) [akc. drîmbońală] (i. ž.) — 1. (muz.) drombuljanje, sviranje na drombuljama ◊ đi vrunđiva s-auđe o drîmbońală — od nekuda se čuje neko drombuljanje 2. (fig.) (pej.) nevezan i nerazgovetan govor, gunđanje; iskidan i nerazamuljiv govor propraćen grlenim tonovima ◊ n-o-nțaļeg ńimika, numa drîmbuańe dupa mińe — ništa je ne razumem, samo drombulja zamnom [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońală ◊ astupî-će, drakuluĭ, odată, nu măĭ zdrîmbońa atîta, ći askultă drumașî, șî sa rîd đi ćińe — ućiti, dođavola, već jednom, nemoj da drombuljaš toliko, slušaju te prolaznici, i smeju ti se [Por.] ∞ drîmbońi | | [Vidi] |
|
|
|
1290 | drînd | strâns ? | напет | drînd1 (drîndă) (mn. drînḑ, drînđe) [akc. drînd] (prid.) — 1. napet, čvrst, krut, naročito koji usled čvrstine ili napetosti stoji uspravno ◊ a ļegat sfuara întra duoĭ șćumpĭ, ș-atîta a strînso đi stă drînd, numa śe nu pokńiașće — vezao je konopac za dva stuba, i tako ga je čvrsto stegao da je sav napet, samo što ne pukne ◊ kopil mik, da kînd vĭađe fĭaće-n pĭaļa guală, iĭ sa faśe ćiku drînd — dete malo, ali kada vidi gole devojčice, piša mu se sva ukruti 2. (fig.) nabusit, naduren ◊ śe ĭe ku kopilo-la đi stîă drînd în kuot? — šta je sa onim detetom, da sav nabusit stoji u ćošku? [Por.] ◊ bat drînd — mortus pijan; pijan ko letva (Krivelj) [Crn.] ∞ drîn! | | [Vidi] |
|
|
|
1287 | drîndai | ? | дрндати | drîndai (ĭuo drîndîĭ, ĭel drîndîĭe) [akc. drîndai] (gl. p.) — 1. drndati, rastresati vunu ◊ lîna pođită sî drîndîĭe đi sî să rupă kokoluașîļi — sabijena vuna se rastresa da bi se razbile grudve [Crn.] 2. (fig.) govoriti koješta; brbljati ◊ nu drîndai, kî nu ći măĭ askultă ńima — ne drndaj, jer te više niko ne sluša 3. (muz.) (pej.) loše, neznalački svirati; izvoditi neprijatne zvukove na instrumentu; imitirati sviranje lupanjem ili struganjem po nekom predmetetu ◊ nu șćiĭe sî kînće, numa drîndîĭe lauta-ĭa đi źaba, đin ĭel kîntatuorĭ n-o sî fiĭe ńiśkînd — ne zna da svira, samo badava drnda onu violinu, od njega nikad svirač neće biti [Por.] ∞ drîn! | | [Vidi] |
|
|
|
1267 | dud | dud | дуд | dud (mn. duḑ) (i. m.) — (bot.) dud (Morus) ◊ am oltańit un dud, ș-am vaḑut kî s-a prins — kalemio sam dud, i video sam da se primio a. ◊ dud đ-aĭ albĭ (Morus alba) — beli dud ◊ am în obuor un dud đ-aĭ albĭ, batrîn ka mińe — imam u dvorištu beli dud, star koliko i ja b. ◊ dud đ-aĭ ńegi (Morus nigra) — crni dud ◊ nuĭe ļiemnu duduluĭ ńegru, numa ĭel faśe duđe ńagrĭe — nije dudovo drvo crno, nego ono rađa crne dudinje [Crn.] ♦ sin. ĭagud [akc. ĭagud] (Krepoljin) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
1304 | dudai | dudui | отерати | dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) [akc. dudai] (gl. p.) — oterati; udaljiti od sebe ◊ dudai așa bunataće đi muĭarĭe, numa pîntru parinț — otera onako krasnu ženu, samo zbog roditelja ◊ dudîĭe pîăsîrļi đin viĭe, sî nu manîśe struguri — oteraj ptice iz vinograda, da ne pojedu grožđe [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1339 | dul | dul | оток | dul (mn. dulurĭ) (i. m.) — 1. otok, otečeno mesto na telu ◊ în șîaļe, unđe la lovit berbĭeku ku kuornu, ĭa ĭeșît un dul marĭe — na leđima, gde ga je ovan zakačio rogom, napravio mu se veliki otok [Crn.] ◊ ma muśkat o guangă, șî mi s-a fakut un dul pi pĭaļe — ujela me neka buba, pa mi se napravio otok na koži 2. izbočina, neravnina ◊ a ploĭat șî apa ń-a luvat drumu, a ramas numa ńișći dulurĭ koļa-koļa — padala je kiša i odnela nam put, ostale su samo neke izbočine ovde-onde ♦ sin. dîlm [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1318 | dumĭastîk | domestic | домаћи | dumĭastîk (dumĭastîkă) (mn. dumĭastîś, dumĭastîśe) [akc. dumĭastîk] (prid.) — (za životinje) domaći, pripitomljen, koji živi u domaćinstvu ◊ puorku al dumĭastîk manînkă kukuruḑ kînd îĭ daĭ, da al salbaćik numa kînd gasîașće — domaća svinja jede kukuruz kad joj daješ, a divlja samo kad nađe ◊ în tuaće saće ĭastă pĭară dumĭastîśe, da șî pĭară porśeșć sa mîĭ gasîăsk unđe-unđe — u svim selima ima domaćih krušaka, a i divljih ima još uvek ovde-onde ◊ žuavină dumĭastîkă — domaća životinja (Krivelj) ♦ supr. salbaćik [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1225 | duomn | domn | господин | duomn (mn. duomń) [akc. duomn] (i. m.) — gospodin ◊ sî faśe duomn, da ĭel ĭe golan pruost — pravi se gospodin, a on je običan golja [Crn.] ◊ dakă a fuost saćan, s-a țînut maruos, șî numa ku duomńi a șaḑut la masă — iako je bio seljak, držao se gospodski, i samo je sa gospodom sedeo za stolom [Por.] ♦ dij. var. domn [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
1523 | Duorća | Dorca | Дорча | Duorća [akc. Duorća] (i. m.) — (antr.) Dorča, l.i. grčkoga porekla koje je u vlašku antroponimiju ušlo preko bugarskog jezika ◊ đin nume Duorća s-a fakut poļikra lu ńam Dorćuońi — od imena Dorča nastao je porodični nadimak Dorčoni (Osnić) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
1446 | duorn | dorn | пробојац | duorn (mn. duornurĭ) [akc. duorn] (i. s.) — (tehn.) probojac, alat za probijanje rupa ◊ duornu puaće să fiĭe numa đi fĭer — probojac može biti samo od metala ♦ sin. pribuoĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1438 | duorśa | dorcea ? | дорат | duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) dorat, konj tamnoriđe boje ◊ duorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenu (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) krupan ovčarski pas; često ime za takvog psa ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat Duorśa, da unu Murźa — imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdža (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3412 | duosńikă | dosnică | досника ? | duosńikă (mn. duosńiśe) [akc. duosńikă] (i. m.) — (bot.) (mag.) „dosnika” ?, šumska biljka sa listovima okrenutim „leđa u leđa” (Carpesium cernuum) ◊ duosńikă, buĭađe padurĭaļnikă ku frunḑă întuarsă ku duosu una kîtra alta, a fuost kunoskută numa lu vrăžîtuorĭ — „dosnika”, šumska biljka sa lišćem okrenutim leđno jedno prema drugom, bila je poznata samo vračarama ◊ vrîžîtuorļi a kreḑut kă așa buĭaḑe, ku frunḑă întuarsă „șăļe-n șăļe” puaće să mîńe rău să-ntuarkă șăļiļi la-l bolnau, șî să-l lasă sînatuos — vračare su verovale da takva biljka, sa lišćem okrenutim „leđa u leđa”, može da natera zlo da okrene leđa bolesniku, i da ga ostavi zdravog [Por.] ∞ duos | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1335 | duruorĭ | duroare | костобоља ? | duruorĭ (mn.) [akc. duruorĭ] (i. ž.) — (med.) kostobolja; podagra; reumatizam; grip ◊ duruorĭ ĭe buală kare s-a ļekuit numa ku ḑakutu — kostobolja je bolest koja se lečila samo ležanjem [Por.] ∞ durĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1407 | ḑaśială | zaceală | лежање | ḑaśială (mn. ḑaśiaļe) [akc. ḑaśială] (i. ž.) — 1. ležanje, izležavanje; (ret.) lenčarenje ◊ ku atîta ḑaśială nu sa fak bań — sa tolikim izležavanjem ne pravi se novac 2. bolovanje ◊ grĭeu o să skîape viu numa ku ḑaśială în pat, trîabe dus la duoktur — teško da će preživeti samo sa ležanjem u krevetu, treba ga odvesti lekaru ♦ var. ḑaśală [Por.] ∞ ḑaśa | | [Vidi] |
|
|
|
1977 | ḑămuruos | zemuros | чорбаст | ḑămuruos (ḑămuruasă) (mn. ḑămuruoș, ḑămuruasă) [akc. ḑămuruos] (prid.) — (nutr.) čorbast, redak (za kuvana jela) ◊ kînd pĭerḑ đințî, ć-așćată numa mînkărĭ ḑămuruasă — kad izgubiš zube, čekaju te samo čorbasta jela [Por.] ∞ ḑamă | | [Vidi] |
|
|
|
1415 | đal | deal | брег | đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1486 | đesfira | desfira | расукати | đesfira (ĭuo đesfir, ĭel đesfiră) [akc. đesfira] (gl.) — rasukati, razvijati ili razmotavati niti; parati; rasparati ◊ tuată pîătura ńi s-a đisfirat, pućem s-o puńem numa la prag, đi șćiers piśuariļi — sva ponjava nam se rasparala, možemo samo da je stavimo kod praga, za brisanje nogu ♦ var. đisfira [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1644 | đeskatarama | descătărăma | раседлати | đeskatarama (ĭuo đeskătaramĭeḑ, ĭel đeskătaramĭaḑă) [akc. đeskatarama] (gl. p. ref.) — (zast.) rasedlati, skinuti sedlo sa jahaće životinje ◊ nu đeskatarama kalu, numa puńiĭ zuobńița în kap, să manînśe pănă ĭuo nu do gaćesk lukru — nemoj rasedlati konja, nego mu samo stavi zobnicu, neka jede dok ja ne završim posao ♦ var. điskîtarama (Rudna Glava) ♦ up. kîtaramă [Por.] ♦ dij. var. điskatarama [Crn.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
1485 | đeșîrat | deșirat | разнизан | đeșîrat (đeșîrată) (mn. đeșîraț, đeșîraće) [akc. đeșîrat] (prid.) — raznizan, rasut; rasparan; odmotan ◊ am marźiaļe, numa ļi pazăsk đeșîraće într-un vas — imam ogrlicu, ali je čuvam raznizanu u jednoj posudi ♦ var. đișîrat [Por.] ∞ đeșîra | | [Vidi] |
|
|
|
1489 | đezļina | dezlâna | лабавити | đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļină) [akc. đezļina] (gl.) — labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom) ◊ mama a-nbătrîńit, șî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa țîńe pi fus — baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenu (Tanda) ♦ var. đizļina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ đizļiń, să nu ći bată la piśuor — kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogu (Rudna Glava) ♦ supr. aļina ♦ / đez/điz + lîna [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1488 | đezļinat | dezlânat | лабав | đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaț, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) labav, olabavljen, nedovljno čvrst ◊ kînd tuorś, șă nu răsuśeș firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labava (Tanda) ♦ var. đizļinat (Rudna GLava) [Por.] ∞ đezļina | | [Vidi] |
|
|
|
1674 | đezmira | dezmira | рашчудити се | đezmira (ĭuo ma đezmir, ĭel sa đezmiră) [akc. đezmira] (gl. p. ref.) — (folk.) raščuditi se, prestati sa čuđenjem, ne čuditi se više; oterati uroke (u bajalicama) ◊ ma miraĭ, ka kînd vaḑuĭ pi draku, numa fakuĭ kruśe șî ma đezmiraĭ ĭuta — začudih se, k’o da sam ugledao đavola, ali se prekrstih, i raščudih se brzo ♦ var. đizmira [Por.] ∞ mira | | [Vidi] |
|
|
|
1604 | đežgina | dejdina | расцепити | đežgina (ĭuo đežgin, ĭel đežgină) [akc. đežgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), polomiti (se), odlomiti (se), naročito za granu koja se savijanjem prelomi na mestu gde izrasta iz stabla ◊ apļakăm krĭanga ku śerĭașă, numa bagă sama să nu sa đežgińe đi la ļiemn — savij mi granu sa trešnjama, ali pazi da se ne odlomi od stabla [Por.] ♦ dij. var. dîsžgina (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
1658 | điduoĭļa | de-a-doilea | попречно | điduoĭļa [akc. điduoĭļa] (pril.) — poprečno, popreko ◊ s-a frînt ļiemnu đi vînt șă stîă điduoĭļa pista drum, ńima ni puaće sî trĭakă đi ĭel — polomilo se drvo od vetra i leži poprečno na putu, niko ne može da prođe od njega ◊ bat muort, mĭarźe điduoĭļa, numa śe nu kađe — mrtav pijan, hoda poprečke, samo što ne padne [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1835 | đinainće | dinainte | спреда | đinainće [akc. đinainće] (pril.) — spreda, sa prednje strane, ispred ◊ numa kată s-îĭ puń đinainće, da kum aĭ fakut mînkarĭa, luĭ nu sa pasă — samo traži da mu se stavi ispred, a kako je jelo spremano, njega se ne tiče ◊ a ĭeșît đin tufă ku sakurĭa rîđikată, a statut đinainća luĭ, șî nu ĭ-a dat sî trĭakă — izašao je iz grma sa dignutom sekirom, stao ispred njega, i nije mu dao da prođe ♦ supr. đinapuoĭ [Por.] ♦ dij. var. dînainće [Stig] ∞ înainće | | [Vidi] |
|
|
|
1833 | đindarîăt | dendărăt | отрага | đindarîăt [akc. đindarîăt] (pril.) — otraga, otpozadi, sa zadnje strane ◊ ma karat ĭel pi ruată, numa ma pus đindarîăt — vozio me je na biciklu, ali me je stavio otraga ♦ sin. đinapuoĭ, đinurmă ♦ supr. đinainće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1466 | đinkoluo | dincolo | оданде | đinkoluo [akc. đinkoluo] (pril.) — odande, odonud, sa one strane (ka nama), na onoj strani (u odnosu na nas) ◊ kasa luĭ ĭe đinkoluo đi drum — njegova kuća je sa one strane puta [Crn.] ◊ tu dăĭ pi đinkoluo, ĭuo dau pi đinkuaśa șî veđem kare drum ĭe măĭ bun — ti idi odonud a ja ću odovud, pa ćemo videti koji je put bolji ♦ var. đinkoļa ◊ șî đinkoluo șî đinkoļa arată kî ĭe śeva đeparće đi nuoĭ, numa đinkoluo ḑîśem kînd nu sa vĭađe, da đinkoļa kînd sa vĭađe, șî kînd ĭe măĭ apruape — i „đinkolo” i „đinkolja” pokazuju da je nešto udaljeno od nas, samo „đinkolo” kažemo kada to ne vidimo, a „đinkolja” kada vidimo i kad nam je bliže [Por.] ♦ dij. var. dînkoluo (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — „za; od” + în — „u; na” + koluo — „tamo” ♦ up. koluo, înkoluo ♦ supr. đinkuaś [Por.] ∞ akoluo | | [Vidi] |
|
|
|
2353 | đinkotruova | dincotrova | однекуда | đinkotruova [akc. đinkotruova] (pril.) — odnekuda, neznano sa koje strane ◊ nu lukră ńimika, numa sa uĭtă la drumol mare, nu-ĭ va veńi mînkarĭa sîngură đinkotruova — ne radi ništa, samo gleda na put, ne bi li mu hrana došla sama odnekuda [Por.] ∞ kotruo | | [Vidi] |
|
|
|
1544 | đintîń | dintâi | спочетка | đintîń [akc. đintîń] (pril.) — spočetka, u prvi mah, na prvi pogled; prvi po redu ◊ đintîń mi s-a împarut kî ĭe uom đi trĭabă, pĭe urmă vaḑuĭ kî ĭe ĭel o žîguare putrîdă — spočetka mi se činilo da je dobar čovek, kasnije videh da je on jedna pokvarena džukela ◊ lapćiļi đintîń alu vakă nu sa manînkă — prvo kravlje mleko se ne jede ◊ s-a-npins ku tuot, numa să fiĭe al đintîń în rînd — gurao se iz sve snage, samo da bude prvi u redu ♦ / đi + întîń [Por.] ∞ întîń | | [Vidi] |
|
|
|
1718 | đirĭept | drept | прав | đirĭept (đirĭaptă) (mn. đirĭepț, đirĭapće) [akc. đirĭept] (prid.) — 1. (za pravac) prav, direktan ◊ ļiemnu krĭașće đirĭept în sus — drvo raste pravo na gore ◊ țî sa uĭtă đirĭept în uokĭ, șî minće — gleda te pravo u oči, i laže ◊ s-a đisparțît, unu s-a dus đirĭept la kasă, da alalalt s-a dus în padure — rastali su se, jedan je otišao pravo kući, a drugi je otišao u šumu 2. (za pravo) nasledan, koji polaže pravo na nasleđe ◊ fĭaćiļi đemult n-avut đirĭept pi moșîĭe — devojke nekada nisu imale pravo na nasleđe imovine 3. (za moral) ispravan, pravedan, istinoljubiv ◊ uom đirĭept ku tuot — čovek ispravan u svemu ◊ nu kat alta ńimik đi la ćińe la sud, numa să spuń aĭa śi ĭe đirĭept — ne tražim ništa drugo od tebe na sudu, nego da kažeš ono što je pravo ♦ supr. strîmb [Por.] ∞ înđirĭepta | | [Vidi] |
|
|
|
4652 | đisară | deseară | вечерас | đisară [akc. đisară] (pril.) — (izob.) večeras, uveče ◊ vuorba đisară astăḑ nu însamnă ńimika, numa ĭe o parće đin vuorbă „înđisară” kare ĭe tot una ku „astară” — reč „đisara” danas ne znači ništa, samo je deo reči „anđisara” koja je isto što i „večeras” ♦ up. înđisară [Por.] ∞ sară | | [Vidi] |
|
|
|
1480 | đispiđekat | despiedecat | откочен | đispiđekat (đispiđekată) (mn. đispiđekaț, đispiđekaće) [akc. đispiđekat] (prid.) — 1. otkočen ◊ pi drumo-l bun mîń karu đispiđekat, numa la stîrmină ăl înpĭađiś — po ravnom putu teraš kola otkočena, samo ih na nizbrdici zakočiš 2. (fig.) raspasan, razuzdan ◊ aș ḑîśa kî ĭe đi plaku mĭeu baĭato-la prĭa đispiđekat — rekao bih da je za moj ukus taj momak previše razuzdan [Por.] ∞ đispĭađika | | [Vidi] |
|
|
|
1483 | đispļećitură | despletiture | расплитање | đispļećitură (mn. đispļećiturĭ) [akc. đispļećitură] (i. ž.) — rasplitanje ◊ numa pintru otară, a tunat într-o đispļećitură tare grĭa đi trĭabă — samo zbog međa, ušli su u neko jako teško rasplitanje stvari ♦ supr. împļećitură [Por.] ∞ đispļeći | | [Vidi] |
|
|
|
1587 | đizbrakat | dezbrăcat | разголићен | đizbrakat (đizbrakată) (mn. đizbrakaț, đizbrakaće) [akc. đizbrakat] (prid.) — razgolićen, koji je razgrnuo ili skinuo odeću ◊ m-am đizbrakat kă număĭ puot đi zapuk — skinuo sam se jer mi je vruće ♦ sin. đispoĭat, đeșćiĭat ♦ supr. înbrakat [Por.] ∞ đizbraka | | [Vidi] |
|
|
|
1495 | đizmĭaćik | dezmetic | настран | đizmĭaćik (đizmĭaćikă) (mn. đizmĭaćiś, đizmĭaćiśe) [akc. đizmĭaćik] (prid.) — nastran, svojeglav; zapušten; samotan ◊ uom đizmĭaćik ĭe aăla kare n-are ńiś un rînd, kare nu sa dă ku ńima, numa traĭașće sîngur ka kuku — dezmetik je onaj čovek koji nema nikakvog reda, koji se ne slaže ni s kim, nego živi sam kao sinja kukavica [Por.] ∞ đizmĭaćiśi | | [Vidi] |
|
|
|
1429 | đizmĭerdat | dezmierdat | размажен | đizmĭerdat (đizmĭerdată) (mn. đizmĭerdaț, đizmĭerdaće) [akc. đizmĭerdat] (prid.) — razmažen, kome se ispunjava svaka želja, koji je vaspitno zapušten; lakomislen; neodgovoran; lenj ◊ astîḑ nu măĭ vĭeḑ tu kopiĭ vrĭańiś, numa đarîndu vĭeḑ gramadă đi kopilamă đizmĭerdată — danas više ne vidiš vrednu decu, nego svuda vidiš samo gomilu razmažene dečurlije ♦ sin. zburdat [Por.] ∞ đizmĭerda | | [Vidi] |
|
|
|
1823 | e | e | е | e (uzv.) — 1. (često sa ponavljanjem) za iskazivanje ili pojačavanje nekog osećanja ◊ numa „e”, or „eee”, sa ḑîśe kînd će mirĭ đi śauva, kînd îț pare rău k-aĭ auḑît vrun rîău, kînd iș ńisufarat or mîńiuos — samo „e”, ili „eee”, kaže se kada se čudiš nečemu, kada ti je žao zbog nečeg lošeg što si čuo, kada si nestrpljiv ili ljut ◊ eee, kopiĭ, ńimik n-o sî fiĭe đin vuoĭ, kă durmiț pănă-n amńaḑîț — eee, deco, ništa neće biti od vas, jer spavate do podne 2. za izražavanje pitanja sa sumnjom (zar?) ◊ kînd vrĭeĭ s-întrîăbĭ, kî nu baș do krĭeḑ în aĭa ś-aĭ-uḑît — kad želiš da (se) pitaš, jer ne veruješ sasvim u ono što si čuo ◊ e, măĭ ḑî odată, pă sî krĭed în urĭekiļi mĭaļe — e, kaži još jednom, pa da poverujem svojim ušima 3. a. za dozivanje ◊ kînd kĭem pi vrunu, or kaț sî sa-ntuarkă kîtra ćińe — kada zoveš nekog, ili tražiš da se okrene prema tebi ◊ e, auḑ tu śe-ț vorbĭesk, or sî-ț trag o palmă — e, čuješ li šta ti govorim, ili da ti razvučem jednu šamarčinu b. za poštapanje u govoru ◊ kînd înśĭepĭ vuorba, da nu iș baș đi tuot sigirat śe trîabe să spuń — kad počneš rečenicu, a nisi baš siguran šta treba da kažeš ◊ e, pă ĭuo atîta am șćut, atîta v-am spus — e, pa ja sam toliko znao, toliko sam vam kazao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2468 | fa | fa | девојче | fa (uzv.) — devojko! devojče! ženska! ◊ „fa” puaće să ḑîkă fiĭekare la o famĭaĭe, numa dakă sînt baș prĭaćiń buń, șî nuĭe ńiś-o mîńiĭe întra iĭ — „fa” može da kaže bilo ko ženskoj osobi, samo ako su baš dobri prijatelji, i ako među njima nema nikakve ljutnje ◊ fa, Mariĭo, m-auḑ tu, ba, or ći faś surdă? — devojče, Marija, čuješ li ti mene, bre, ili se praviš gluva? ◊ „fa” arată mare dragusta întra duauă muĭerĭ — „fa” pokazuje veliku bliskost između dve žene ♦ / (skr.) < fată — devojka, ženska osoba [Por.] ∞ fată1 | | [Vidi] |
|
|
|
1799 | fag | fag | буква | fag (mn. faź) [akc. fag] (i. m.) — (bot.) bukva (Fagus silvatica) ◊ padurĭa ĭe bună, numa faź dau pin ĭa — dobra je šuma, samo bukve rastu u njoj [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1796 | fakut | făkut | направљен | fakut (fakută) (mn. fakuț, fakuće) [akc. fakut] (prid.) — napravljen, izrađen; rođen ◊ fakut a puļi — urađen naopako, sklepan ◊ fakut numa đi rîs — rođen samo za podsmeh ◊ fakut adîns đ-așa trĭabă — napravljen posebno za tu namenu [Por.] ∞ faśe | | [Vidi] |
|
|
|
2196 | faļi | făli | фалити | faļi (ĭuo faļiesk, ĭel faļiașće) [akc. faļi] (gl.) — faliti, nedostajati; manjkati ◊ nu-m faļiașće ńimika — ne fali mi ništa ◊ pļesńit, iĭ faļiașće śuava-n kap, nuĭe întrĭeg — blesav, fali mu nešto u glavi, nije ceo ◊ am uoptsuće, măĭ îm faļiașće duauăsuće pă să am omiĭe — imam osamsto, fali mi još dvesta pa da imam hiljadu ◊ đeșkiđe uoki șî pazîa bińe: numa-m va faļi fiĭe śe, tu iș gata — otvori oči i pazi dobro: samo li mi bude falilo bilo šta, ti si gotov [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1852 | famĭeĭașće | femeiește | женскасто | famĭeĭașće [akc. famĭeĭașće] (pril.) — ženskasto, kao žena, slično ženi ◊ saraku, nu kî nare ńiś un sîămn voĭńiśiesk, numa șî vorbĭașće kumva famĭeĭașće — siroma, ne samo da nema nijedan muški znak, nego i nekako govori ženskasto [Por.] ∞ famĭaĭe | | [Vidi] |
|
|
|
2241 | farńiśiĭe | farniciie | врачање | farńiśiĭe (mn. farńiśiĭ) [akc. farńiśiĭe] (i. ž.) — (zast.) (mag.) vračanje, bajanje ◊ în farńiśiĭe akuma krĭed numa muĭeriļi aļi batrîńe — u vračanje sada veruju samo starije žene [Por.] ∞ farmikă | | [Vidi] |
|
|
|
1870 | fată | fatum | усуд | fată2 [akc. fată] (i. ž.) — (izob.) (demon.) usud, sudbina; demon sudbine ◊ lumĭa s-a zuĭtat đ-asta vuorbă, s-a pastrat numa pin žuramînće șî blastîame — ljudi su zaboravili ovu reč, sačuvala se samo u psovkama i kletvama [Por.] ∞ fată | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1800 | faźiet | făget | буквик | faźiet (mn. faźiaće) [akc. faźiet] (i. s.) — (bot.) bukvik, bukova šuma ◊ kît sa vĭađe ku uoki, numa faźiet guol — koliko se očima vidi, samo goli bukvik ◊ faźiet ĭe padure đi fag — bukvik je bukova šuma ◊ faźiet đies — gusti bukvik ♦ var. faźet [Por.] ∞ fag | | [Vidi] |
|
|
|
2200 | făduļituorĭ | fudulitor | хвалисавац | făduļituorĭ (mn. făduļituorĭ) [akc. făduļituorĭ] (i. m.) — hvalisavac ◊ tuoț sînt iĭ numa făduļituorĭ fara ńiś k-o trĭabă — svi su oni samo hvalisavci bez i jednog razloga ♦ sin. labdatuorĭ [Por.] ∞ făduļi | | [Vidi] |
|
|
|
1840 | fărbui | fărbui | фарбати (се) | fărbui (ĭuo ma fărbuĭ, ĭel sa fărbuĭe) [akc. fărbui] (gl. p. ref.) — 1. farbati (se), bojiti, obojiti (se) ◊ ĭuo nu dau la feĭmĭa sî fărbuĭe buḑîļi, kă ĭe prĭaćinîră, șî numa sa buskofĭașće — ja ne dam ćerki da farba usne, jer je premlada, i samo se razmaže 2. (fig.) lagati, varati; „mazati” oči ◊ n-askulta tuaće-tuaćiļi śe-ț vorbĭașće baĭatu, kî puaće-fi vrĭa numa s-ț fărbuĭe uoki, șî sî ći lasă-nkarkată — ne slušaj sve i svašta što ti govori momak, jer možda hoće samo da ti namaže oči, i da te ostavi trudnu [Por.] ∞ farbă | | [Vidi] |
|
|
|
1877 | fećinźiĭe | feciorie | невиност | fećinźiĭe (mn. fećinźiĭ) [akc. fećinźiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinost ◊ fata kare s-a lasat la vrun baĭat, ș-a pĭerdut fećinźiĭa, a putut sî sa mariće numa dupa vrun văduvuoń batrîn șî sarak — devojka koja se dala nekom momku i izgubila nevinost, mogla je da se uda samo za nekog starog i siromašnog udovca ♦ var. fećiĭe [Por.] ∞ fata | | [Vidi] |
|
|
|
2294 | feĭ- | fie | кћи | feĭ- (pref.) — „kći”, samo kao prefiks u izrazu ◊ ńima la noĭ nu ḑîśe đi fata luĭ ńiś „fie” ńiś „feĭ”, numa ḑîśem: feĭ-mĭa (fata a mĭa), feĭ-ta (fata a tĭa), feĭ-sa (fata a luĭ) — niko kod nas za svoju ćerku ne kaže ni „fie” ni „fej”, nego kažemo: „fej-mja” (kći moja), „fej-ta” (kći tvoja), „feĭ-sa” (kći njegova) ♦ sin. fată [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1957 | ferbĭa | fierbe | врети | ferbĭa (ĭuo fĭerb, ĭel fĭarbe) [akc. ferbĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za tečnosti) vreti, provreti, ključati usled zagrevanja na visokoj temperaturi ◊ va ferbĭa apa-sta odată, or nu? — hoće li ova voda već jednom provreti, ili ne? 2. (nutr.) spremati kuvanu hranu ◊ la tuata muĭarĭa măĭ întîń s-a katat să șćiĭe să fĭarbă uala — od svake žene se najpre tražilo da zna da „kuva lonac” (=sprema kuvanu hranu) 3. (psih.) biti napet, vreti od uzbuđenja ◊ fĭarbe tuot đi mîńiĭe, numa śe nu krapă — kipti sav od besa, samo što ne prsne ♦ var. fĭerbĭa, ferbi [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1924 | feriśi | ferici | усрећити (се) | feriśi (ĭuo feriśiesk, ĭel feriśiașće) [akc. feriśi] (gl. p. ref.) — usrećiti (se), doneti nekom sreću, činiti koga srećnim ◊ numa drako-l ńegru sa va feriśi ku ĭel — samo se crni đavo može usrećiti sa njim ♦ var. înferiśi [Por.] ∞ feriku | | [Vidi] |
|
|
|
2246 | fir | fir | нит | fir (mn. firĭe) (i. s.) — 1. nit, konac, vrpca ◊ fir đi ață — končana nit ◊ mĭarźe ka pi fir — ide kao pod konac ◊ s-a rupt firu — pokidao se konac ◊ fir supțîrĭe, gruos — konac tanak, debeo ◊ nu șćiĭe sî țîasă, numa-nvîrḑîașće fir-ļi — ne zna da tka, samo mrsi konce 2. struk cveta ◊ fir đi busuĭuok — struk bosiljka 2. dlaka ◊ nu-ĭ faļiașće fir đi pîăr đin kap — ne fali joj dlaka kose sa glave 3. generacija; potomstvo ◊ șî fir đi firu luĭ o să tragă pakaćiļi luĭ — i daleki potomci će nositi njegov greh 4. (geogr.) istaknuta i uska kosa, čijom ivicom vodi put ◊ pļekăm đin sat șî pi fir în sus, ńi duśem la Śuaka uokńi-n rudńik la lukru — pođemo iz sela i kosom na gore, idemo na Čoka okni u rudnik, na posao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2316 | fișćaĭkă | fișteică | трака | fișćaĭkă (mn. fișćeĭś) [akc. fișćaĭkă] (i. ž.) — traka 1. (za materijal) traka, kaiš ◊ fișćaĭkă ĭe pîraman đi pînḑă, îngust șî lung — traka je komad platna, uzan i dug 2. (za prostor) uzan i dugačak deo terena; pojas ◊ tata đin moșîĭe mĭ-a dat numa o fișćaĭkă đi ļivađe — otac mi je od imovine dao samo jedan uzan pojas livade ♦ var. fișćiaĭkă ♦ var. fîșćaĭkă ♦ var. fișćik [Por.] ♦ dij. var. fîrșćaĭkă (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. fîrșćeńe (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
2293 | fiu | fiu | син | fiu (mn. fiĭ) (i. m.) — (zast.) (srod.) sin, muško dete ◊ am vorbit đi mik la fiu-mĭu să poarće griža śe fată-n suară, nu ma askultat — od malena sam mom sinu govorio da vodi računa kakvu devojku ženi, nije me slušao ◊ akuma vĭađe șî ĭel kă đin fiu-su n-o sî fiĭe ńimika — sad vidi i on da od njegovoga sina neće biti ništa ◊ Fiu-Vaśi, numiļi alu un kopil đi-ntr-o povastă, pi kare la fakut vaka — Sin Krave, ime dečaka iz jedne pripovetke, koga je rodila krava (Tanda) ♦ sin. kopil, fiśuor ♦ up. fiĭkă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1811 | fîn | fân | сено | fîn (mn. fînurĭ) (i. s.) — seno ◊ fînuĭe ĭarba kuaptă; pănă ĭarba nu sa kuaśe nu sa ḑîśe fîn, numa ĭarbă — seno je dozrela trava; dok trava ne dozri ne zove se seno, nego trava ◊ kînd fînu sa kosîașće, dupa kosîtuorĭ ramîn otkuoș — kad se seno kosi, iza kosaca ostaju otkosi ◊ kînd fînu în otkuoș sa uskă, otkuoșu sa-ntuarśe ku furka sî sa ușće bińe șî pi parća-ĭa pi kare fînu a fuost kulkat pi pomînt — kad se seno u otkosu osuši, otkos se okreće vilama da se osuši i sa one strane kojom je seno ležalo na zemlji ◊ fînu în otkuoș uskat bińe, sa adună în gramĭeḑ kare sa kĭamă kupițîaļe, da lukro-la sa kĭamă kupițît la fîn — seno u dobro osušenom otkosu skuplja se na gomile koje se zovu naviljci, a taj posao se zove naviljanje sena ◊ kupițaua sa faśe atîta đi mare kît puaće uomu să dukă pi furkă pănă la luok unđe sa porkońașće porkuońu — naviljak se pravi toliko veliki koliko može čovek da nosi na vilama, do mesta gde se plasti plast ◊ porkuońi sa trag ku vićiļi, or ku mîńiļi pi tîrș pănă la luok adîns aļes đi grîmađit klańa — plast se prevlače stokom, ili rukama na pruću, do mesta posebno određenog za dene stog [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2182 | fîntîńuară | fîntînioară | изворчић | fîntîńuară (mn. fîntîńuare) [akc. fîntîńuară] (i. ž.) — (demin.) izvorčić, uređen mali izvor sa pijaćom vodom, kladenčić ◊ đ-akuma am fakut numa o fîntîńuară-n padurĭe unđe sînt ku vićiļi, kă izvuoru mi slab — zasad sam uredio samo jedan kladenčić u šumi gde sam sa stokom, jer mi je izvor slab ♦ / fîntîn[ă] + —ĭuară ♦ var. fîntînuță ♦ sin. izvorĭel [Por.] ∞ fîntînă | | [Vidi] |
|
|
|
2253 | Fîraun | Faraon | Фараон | Fîraun (mn. fîrauoń) [akc. Fîraun] (i. m.) — (antr.) (zast.) Faraon 1. nadimak za čoveka romske pripadnosti, zbog verovanja koje su Romi raširili da su poreklom iz Egipta ◊ a veńit în sat kuortu țîgańiesk, ku fîrauonu luor kalărĭ pi kal — došla je u selo ciganska čerga, sa njihovim faraonim na konju ◊ đin poļikră Fîraun, a ĭeșît alće poļikre đi Țîgań: Firu, Firuļiesku, Firanu — iz nadimka Faraon, izašli su i drugi nadimci za Cigane: Firu, Firulesko, Firan 2. (mag.) đavolji poglavnik ◊ draśi au nume, iĭ kĭamă Marku, Ĭordan, da pi fîrauonu luor ăl kĭamă Șoĭtan — đavoli imaju imena, zovu se Marko, Jordan, a njihov se faraon zove Šojtan ♦ var. Firaun [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2229 | fîrfai | forfăi | фрфљати | fîrfai (ĭuo fîrfîĭ, ĭel fîrfîĭe) [akc. fîrfai] (gl.) — (onom.) frfljati, trtljati, brbljati ◊ uomu fîrfîĭe kînd are vro faļinkă, or kînd vorbĭașće ńințaļies — čovek frflja kada ima neku manu, ili kada govori nerazumno ◊ fîrfîĭe aăla kare nare đințî đinainće, șî nu-l înțaļieź śe vorbĭașće — frflja čovek koji nema prednje zube, i ne razumeš ga šta govori ◊ baba s-a mîńiĭat pi muoșu, șî numa fîrfuańe pin kasă — baba se naljutila na dedu, i samo frflja po kući ♦ var. fîrfońa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1985 | fîrtațî | fârtaţi | братимити се | fîrtațî (ĭuo ma fîrtațîăsk, ĭel sa fîrtațîașće) [akc. fîrtațî] (gl. p. ref.) — bratimiti se, sprijateljivati se, sklapati pobratimstvo, prijateljstvo, drugarstvo; ortakluk ◊ m-a-ntrabă sî ma fîrtațîăsk ku ĭel, ama miĭe nu-nd-o fi pi vuoĭe, ș-așa am ramas numa ka duoĭ kunoskuț — pitao me je da se pobratimimo, ali meni nije bilo baš po volji, pa smo tako ostali samo dva poznanika ♦ var. fîrtașî (fîrtașîăsk, fîrtașîașće) [Por.] ∞ fîrtat | | [Vidi] |
|
|
|
2052 | flokan | flocan | четник | flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog rata ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) bradonja, koji pušta bradu i kosu ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojali 2. (za dlakavog psa) rundov ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobom [Por.] ∞ fluok | | [Vidi] |
|
|
|
2053 | flokiț | flociţ | праменчић | flokiț (mn. flokiță) [akc. flokiț] (i. s.) — (demin.) pramenčić, čuperčić, mala količina dlake, vune ili kose ◊ a fuost la klakă șî s-a omorît đi lukru: a tuors numa un flokiț đi lînă — bila je na mobi i ubila se od posla: isprela je samo pramenčić vune ♦ / (demin.) < fluok + -iț [Por.] ∞ fluok | | [Vidi] |
|
|
|
2050 | flokuos | flocos | длакав | flokuos (flokuasă) (mn. flokuoș, flokuasă) [akc. flokuos] (prid.) — dlakav, kosmat, zarastao u kosu; čupav ◊ baĭețî đi astîḑ nu-ĭ razńeșć đin fĭaće, kî tuoț sînt flokuoș, șî iĭ puartă păru lung — današnje momke ne razlikuješ od devojaka, jer su svi kosmati, i oni nose dugu kosu [Por.] ◊ uaĭe flokuasă ĭe aĭa la kare ĭa pikat lîna, ș-a ramas numa fluoś koļa-koļa — olinjala ovca je ona kojoj je opala vuna, pa su ostali samo pramenovi ovde-onde (Debeli Lug) [GPek] ∞ fluok | | [Vidi] |
|
|
|
1902 | flomînḑîĭe | flămânzie | гладовање | flomînḑîĭe (mn. flomînḑîĭ) [akc. flomînḑîĭe] (i. ž.) — gladovanje, velika i dugotrajna glad ◊ mare flomînḑîĭe lumĭa a sufarat đi vrĭamĭa đi turś; aĭa șî ś-avut đi mînkare, lumĭa n-a kućeḑat să țînă în kasă, numa a pitulat pin padure, or kă a-ngropat pin pomînt — veliko gladovanje su ljudi trpeli za vreme Turaka; ono što su i imali za jelo, ljudi nisu smeli da drže u kući, nego su krili po šumi, ili su zakopavali u zemlju ♦ var. fomăluk, foameluk [Por.] ∞ flomînd | | [Vidi] |
|
|
|
1901 | flomînźuos | flămânjuos | гладница | flomînźuos (mn. flomînźuoș) [akc. flomînźuos] (i. m.) — gladnica, koji je večno gladan ◊ dakă ći înkurś ku iĭ, numa are kasa sî țî sa umpļe đi flomînźuoș — ako se spleteš sa njima, ima samo kuća da ti se napuni gladnica [Por.] ∞ flomînd | | [Vidi] |
|
|
|
4902 | fluarĭa mare | crăiță | кадифица | fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) kadifica (Tagetes) ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na groblje ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na groblje ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrli [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
71 | flutur | fluture | лептир | flutur (mn. fluturĭ) (i. m.) [akc. flutur] — (ent.) leptir (Lepidoptera) ◊ numa o suartă đi fluturĭ sî profak omidă — samo jedna vrsta leptira se pretvara u gubar [Crn.] ♦ dij. var. fluture [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5485 | fļekariĭe | flecărie | бљувотина | fļekariĭe (mn. fļekariĭ) [akc. fļekariĭe] (i. ž.) — bljuvotina, ogavnost ◊ đi la ĭa aĭ să auḑ numa fļekariĭ guaļe — od nje imaš da čuješ samo gole bljuvotine [Por.] ∞ fļekaći | | [Vidi] |
|
|
|
1987 | fļuț | fliuţ | пљус | fļuț (uzv.) — (onom.) pljus! uzvik koji proizvodi šamar ◊ tună daskîlu mîńiuos, șî ńiś nu măĭ întraba kare ĭe đevină, numa la tuoț kopiĭ „fļuț! fļuț!" kîć-o palmă pista obraz, și sa dusă — uđe učitelj ljut, i ne pita ko je kriv, nego je svakom dečaku „pljus! pljus!” po jedan šamar preko obraza, i ode [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1903 | foameluk | foameluc | гладна година | foameluk (mn. foamelukurĭ) [akc. foameluk] (i. s.) — (augm.) (fig.) gladna godina, dug period velikog gladovanja ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd tună sîaśita mare, țîńe șapće ań una-ntruuna, șî dupa ĭa tună foameluku đi lumĭa nare alta-śe mînka, numa skuarță đi śaruoń — pričali su stari, da kad nastupi velika suša, drži sedam godina neprekidno, za njom ide gladna godina kad ljudi nemaju drugi šta da jednu, nego samo cerovu koru ♦ var. fomăluk, fuamećeu [Por.] ∞ fuame | | [Vidi] |
|
|
|
1996 | fofik | fofic | праменак | fofik (mn. fofiśe) [akc. fofik] (i. s.) — 1. (demin.) pramenak, čuperak kose, dlake ili vune ◊ fofik ĭe atîta lînă kît puoț sî prinḑ ku triĭ źiaĭśće — „fofik” je toliko vune koliko možeš da uhvatiš sa tri prsta ◊ a pus un fofik đi lînă la furkă, șî sa faśe maruasă, parke ĭe torkatuare mare — stavila pramenak vune na preslicu, i digla nos kao da je neka velika predilja (Tanda) 2. (fig.) a. polni nagon ◊ la skruafă ĭa trĭekut fofiku, nu-ĭ măĭ đi verît — krmači je prošla „frka”, ne traži više vepra (Rudna Glava) [Por.] ◊ fofiku vińe o parĭake ku vuorba „kĭef”: or iĭ vińe fofiku, or iĭ kĭefu đi futaĭ, tot una țî — reči „fofik” i „ćef” su par: il’ joj dođe „fofik”, ili joj „ćefne” da se jebe, isto ti je (Jasikovo) [GPek] b. polni organ, sikilj ◊ i s-a înflat fofiku, ș-a pļekat în lumĭa albă dupa pulă — (vulg.) natek’o joj je sikilj, pa je krenula u beli svet za kurcem (Blizna) ◊ pļuadă đi muĭarĭe: ĭuo, ḑîk, sî ma glumesk kîta ku ĭa, da ĭa miĭe să-ĭ manînk fofiku — kurvetina od žene: ja reko’ da se malo našalim s njom, a ona meni da joj izjedem sikilj (Rudna Glava) [Por.] c. strasna želja ◊ baba-ntr-o vrĭame a trait ku nuoĭ, numa odată ĭ-a veńit fofiku, șî sa-ntuors la feĭ-sa — baba je jedno vreme živela kod nas, a onda ju je svladala želja, i vratila se ćerki (Topla) [Crn.] ♦ / fofik (demin.) < fofoluok var. < fofoloankă — (euf.) ženski polni organ, vagina ∞ fofoluok | | [Vidi] |
|
|
|
1994 | fofoluankă | fofoloancă | пичка | fofoluankă (mn. fofoluonś) [akc. fofoluankă] (i. ž.) — (zast.) (euf.) pička, pizda; vulva ◊ đi źaba ći kinuĭ, ĭ-a pazîașće fofoluanka iĭ bińe, n-o dă la ńima — uzalud se trudiš, ona čuva svoju pizdu dobro, ne daje je nikom ◊ muĭarĭa „fofoluankă” ĭe în alt fĭeļ „pizdoșćină”, kurvă — žena „fofolonka” je drugim rečima „pizdurina”, kurva ◊ l-aļi batrîńe muĭerĭ nu sa ḑîs „fofoluankă”, numa l-aļi măĭ ćińire — stare žene nisu nazivane „fofolonkama”, samo mlađe ♦ var. popoluankă [GPek] ◊ baĭețîlor, țîńețî-va bińe, ăći vińe o fofoluankă mare pista vuoĭ — momci, drž’te se dobro, ide na vas jedna dlakava pizdurina (Rudna Glava) [Por.] ∞ fofoluok | | [Vidi] |
|
|
|
2330 | fokuļeț | foculeţ | ватрица | fokuļeț (mn. fokuļeță) [akc. fokuļeț] (i. s.) — (demin.) vatrica, mala ili slaba vatra ◊ am adunat kîća krenguță ș-am fakut un fokuļeț, numa să nu-ngĭeț đi frig — skupio sam malo grančica i naložio jednu vatricu, samo da se ne smrznem od hladnoće ♦ var. fokiț, fokișuor [Por.] ∞ fuok | | [Vidi] |
|
|
|
1939 | forfikariță | foarfecăriţă | фризерка | forfikariță (mn. forfikariț) [akc. forfikariță] (i. ž.) — (inov.) (pej.) frizerka ◊ feĭmĭa n-avrut să-nvĭață la șkuală, numa a gaćit șkuală skurtă đi forfikariță — moja kćerka nije htela da uči školu, pa je završila kurs za frizerku [Por.] ∞ fuarfikă | | [Vidi] |
|
|
|
4496 | fraće | frate | брат | fraće (mn. fraț) [akc. fraće] (i. m.) — (srod.) brat ◊ fraće ĭe kopil voĭńiśesk, or đintr-o mumă or đintr-un tată — brat je muško dete, ili od iste majke, ili istog oca ◊ fraće bun ĭe ăla kare ĭe naskut đin o mumă șî đin un tată — rođeni brat je onaj koji je rođen od iste majke i istog oca ◊ fraće dăorat ĭe fraće numa đi pi mumă or đi pi tată — polubrat je brat samo po majci, ili po ocu ◊ la fraći-ļa-l mare sa ḑiśe nană — stariji brat se oslovljava sa bato ◊ (mag.) fraće đi kruśe — pobratim ♦ supr. suoră [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2274 | fraźit | fraged | свеж | fraźit (fraźită) (mn. fraźiț, fraźiće) [akc. fraźit] (prid.) — 1. svež, taze ◊ taĭarăm puorku, fusă kam batrîn, ama karńa nuĭe žîlao, numa baș fraźită, ku dulśață s-o manînś — zaklali smo svinju, beše malo matora, ali meso nije žilavo, nego baš sveže, u slast da ga pojedeš 2. krt, lomljiv ◊ nu lasa kopilu sî sa opinćiaskă ku lukru grĭeu, kî înga iĭ uasîļi fraźiće, șă puaće sî sa farîmĭe — ne daj detetu da se napreže na teškom poslu, jer su mu koske još krte, i može da se povredi ◊ kovragu lu suarta-sta đe plotoźeńe așa ĭe đe fraźit, đi sa frînźe kum kîta ăl atîrń — stablo ove sorte patlidžana toliko je krto da se lomi čim ga malo zakačiš ♦ sin. pruaspîd [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2126 | frăsîńiș | frăsiniș | јасење | frăsîńiș (mn. frăsîńișurĭ) [akc. frăsîńiș] (i. s.) — (bot.) jasenje, jasenova šuma ◊ luok unđe dîă numa frasîńi, sa kĭamă frăsîńiș — mesto gde raste samo jasen, zove se jasenje ♦ var. frasîńiș [Por.] ∞ frasîn | | [Vidi] |
|
|
|
2287 | frengiĭe | frenghie | вренгија | frengiĭe (mn. frengiĭ) [akc. frengiĭe] (i. ž.) — vrengija, kratko uže, palamar ◊ am o frengiĭe, numa ĭe skurtă, nu faśe trĭaba — imam vrengiju, ali je kratka, ne vrši posao ♦ var. vrengiĭe ♦ sin. fuńe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2379 | frigurĭ | friguri | грозница | frigurĭ (mn.) [akc. frigurĭ] (i. ž.) — (med.) groznica ◊ a raśit rău, șî sa pus frigur-ļi pi ĭel: numa sa vaĭtă k-ăĭ frig, iĭ trămură đințî-n gură, ăl trîaśe apa, are fuok mare — jako se prehgladio, dobio je groznicu: samo kuka da mu je hladno, cvokoće, znoji se i ima visoku temperaturu [Por.] ∞ frig | | [Vidi] |
|
|
|
2378 | friguruos | friguros | зимогрожљив | friguruos (friguruasă) (mn. friguruoș, friguruasă) [akc. friguruos] (prid.) — 1. (med.) zimogrožljiv, osetljiv na hladnoću ◊ kînd m-aș însura pĭ-adauară, numa m-aș uĭta muĭarĭa-ĭa să nu fiĭe friguruasă kum mi ĭe asta đ-akuma — kada bih se ponovo ženio, samo bih gledao da ta žena ne bude zimogrožljiva kao što mi je ova sadašnja 2. (tehn.) hladan, hladnjikav, prohladan; promajan ◊ tuot ĭe bun în kasa noă, numa ĭe soba mare friguruasă, kată să faś fuok una într-una — sve je dobro u novoj kući, samo je dnevna soba hladnjikava, traži da ložiš vatru neprekidno ♦ supr. kalduruos [Por.] ∞ frig | | [Vidi] |
|
|
|
2373 | friźe | frige | пећи | friźe (ĭuo frig, ĭel friźe) [akc. friźe] (gl. p. ref.) — peći, izlagati jelo ili što drugo vatri, odnosno visokoj temperaturi ◊ mńelu pi frigare măĭ bun ăl frig pi karbuń đi prun — jagnje na ražnju najbolje pečem na žaru od šljive ◊ ćińerișu sa friźe la suare kînd sa duśe la rîu sî sa skalđe, da kînd lukră, fuźe đi suare ka đi draku — mladež se peče na suncu, kad odlazi na reku da se kupa, a kad radi, beži od sunca kao od đavola ◊ uoțî a fript lumĭa la fuok, numa să skuată đi la iĭ unđe a pitulat puoļi — hajduci su ljude pekli na vatri, samo da im odaju gde su sakrili zlatnike [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1972 | frîmînta | frământa | месити | frîmînta (ĭuo framînt, ĭel framîntă) [akc. frîmînta] (gl. p.) — 1. mesiti, gnječiti, mrviti, sitniti, drobiti ◊ koaža đi malaĭ ĭe tare șî gruasă, nu sa framîntă ļesńe, d-aș vrĭa sî fak kîta „pufă” đin ĭa — projina kora je tvrda i debela, ne mrvi se lako, a hteo bih da napravim malo „pufe” od nje 2. (fig.) lomiti batinama, prebiti ◊ numa sî nu kadă în mîńiļi lu tatî-su, k-ăĭ framîntă uasîļi ku bataĭa — samo da ne padne u očeve ruke, jer će mu samleti kosti batinama ♦ var. frămînta ♦ sin. plumađa, đimika, măśina, zdrumika [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3086 | frîntuare | frântoare | ломљава | frîntuare (mn. frîntuorĭ) [akc. frîntuare] (i. ž.) — lomljava, lomljavina; lomatanje ◊ traĭu lumi pi śuakă numa ĭe o frîntuare mare — život ljudi na planini samo je jedna lomljavina golema ♦ up. frîntură [Por.] ∞ frînźe | | [Vidi] |
|
|
|
3080 | frîntură | frântură | прелом | frîntură (mn. frînturĭ) [akc. frîntură] (i. ž.) — 1. (med.) prelom, fraktura ◊ a frînt mîna șî ku frîntura-ĭa nu s-a dus la dupturĭ, șî ĭ-a ramas mîna sakă — polomio je ruku i sa tim prelomom nije otišao lekaru, pa mu je ruka ostala kljasta ◊ are frîntură đeșkisă la piśuor — ima otvoreni prelom noge 2. (tehn.) odlomak; ulomak; starudija; krnjak ◊ sa vaĭtă kă n-are kuasă bună, śkă, are numa o frîntură — žali se da nema dobru kosu, veli, ima samo neki krnjak [Por.] ∞ frînźe | | [Vidi] |
|
|
|
2000 | frumoșață | frumuseţe | лепота | frumoșață (mn. frumoșîățurĭ) [akc. frumoșață] (i. ž.) (pril.) — lepota, krasota, divota I. (i. ž.) a. (za ljude) fizička lepota ◊ đi frumoșața iĭ mi sa-nvîrćiașće-n kap — od njene lepote vrti mi se u glavi b. (za predmete) ukras ◊ kînd faś zakuańe đi pomană, puń pi ĭaļe frumoșîățurĭ kum am învațat đi la babiļi-nuaștre — kada mesiš „zakončiće” za daću, stavljaš na njih ukrase kakve smo naučili od naših baba c. (za društvo) mir, napredak, sreća ◊ paśe-n țară, traĭ fara raturĭ: frumoșața lumi — mir u zemlji, život bez ratova: divota jedna d. (psih.) divljenje, ushićenje ◊ mare frumoșață ĭe kă vorbarĭu nuostru ažuns la doa miĭe đi vuorbe numa la ḑîaśe-unsprîaśe sluove — velika je divota da je naš rečnik stigao do dvehiljade reči, i to na svega deset-jedanaest slova II. (pril.) (uzv.) ironično, za nešto što je ispalo naopako ◊ Frumoșață! — (iron.) Lepota! ♦ sin. mîndrĭață [Por.] ∞ frumuos | | [Vidi] |
|
|
|
1999 | frumuos | frumos | леп | frumuos (frumuasă) (mn. frumuoș, frumuasă) [akc. frumuos] (prid.) — lep a. (za čoveka) osoba lepog izgleda ◊ fata mare ĭe frumuasă, a mîžlośină ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭa, da a mikă șî măĭ frumuasă, kî ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭaļe amîndoă, da asta śe are numa șapće ań, mi sa-m pare k-o sî fiĭe măĭ frumuasă pista tuoț — starija ćerka je lepa, srednja lepša od nje, najmlađa je najlepša, jer je lepša od obe, ali ova koja ima samo sedam godina, čini mi se biće najlepša od svih b. (za predmete) lep, ukrašen, skladnog oblika, koji pored funkcije ima i lep izgled ◊ am avut un kuțît ku plasîaļe frumuasă, adîns înfrumoșaće pi plaku mĭeu, ama mi l-a furat — imao sam jedan nož sa lepim kanijama, posebno ukrašenim po mom ukusu, ali su mi ga ukrali c. (za posao) dobro, kvalitetno i stručno urađen posao ◊ ma duk la un barbarĭ sî ma ratungă, k-am uḑît kă tunźe frumuos — idem kod jednog brice da me podšiša, jer sam čuo da lepo šiša d. (za vreme) lepo, vedro vreme ◊ sa razbună, o sî fiĭe ḑîua frumuasă — razvedrilo se, biće lep dan ◊ mi sa-m pare kî ĭerńiļi a fuost măĭ frumuasă în kopilariĭa-mĭa, đi kît śe sînt akuma — čini mi se da su zime bile lepše u mom detinjstvu, nego što su sada e. (za osećanja) lepo, prijatno, milo, drago, slatko ◊ mult mi frumuos kînd ma ginđiesk la ĭa, kînd îm dîă-n gînd kît ĭe đi dulśe șî frumuos țukatu ku ĭa, ma topĭesk tuot — mnogo mi je lepo kad mislim na nju, kad se setim koliko je slatko i lepo ljubljenje sa njom, sav se istopim ◊ (komp.) tare frumuos — jako lepo ◊ mult frumuos — mnogo lepo ♦ sin. mîndru [Por.] ♦ dij. var. frumos [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
5556 | fruștuk | fruștuk | доручак | fruștuk (mn. fruștukurĭ) [akc. fruștuk] (i. s.) — (nutr.) doručak ◊ vuorba fruștuk ĭe nuauă, a duso saćańi kare a fuost prinș la lukru, kă numa la lukru a kîpatat ođină đi fruștuk — reč fruštuk je nova, doneli su je seljaci koji su bili zaposleni, jer samo na poslu se dobijala pauza za doručak ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń mînkarĭa a đintîń đimińața n-a kĭemat fruștuk, numa prînḑîșuor — našti stari prvi jutarnji obrok nisu zvali fruštuk, nego ručkić ♦ sin. prînḑ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1944 | fućevînt | futevânt | јебиветар | fućevînt (mn. fućevînț) [akc. fućevînt] (i. m.) — (vulg.) (pej.) jebivetar, zevzek, zgubidan ◊ fată ka ḑîna, da s-a mîritat dupa un fućevînt đin oraș, numa sî skîape đi la sapă — devojka k’o vila, a udala se za nekog jebivetra iz grada, samo da utekne od motike [Por.] ∞ fuće | | [Vidi] |
|
|
|
2252 | Fufuļieșći | Fufulești | Фуфуловић | Fufuļieșći [akc. Fufuļieșći] (i. m.) — (antr.) Fufulović, Fufuljević, porodični nadimak familija u Gornjani i Rudnoj Glavi, nastao od nadimka Fufu ◊ Fufuļieșći traĭesk în Saļișće; sa puvestîașće kî akolo sînt iĭ ku Pipiĭuońi măĭ batrîń — Fufulovići žive u Selištu; priča se da su oni tamo sa Pipićima najstariji ◊ Fufuļieșći puvestîăsk k-a luor aĭ batrîń în Gorńana a veńit đin Buśa — Fufulovići pričaju da su njihovi stari u Gornjane došli iz Bučja ◊ Fufuļieșći în Arnaglaua sînt veńiț đi la Gorńana; a luor rudă sa stîns, a ramas numa poļikra la o krĭangă đi Bîlańeșći, kare sînt mutaț đi la Kîrșe la śuaka Rnaglîăvi, ș-a nîsļeđit moșîĭa lu Fufuļieșći — Fufulovići u Rudnoj Glavi su došli iz Gornjana; njihova se loza ugasila, ostao je samo nadimak u jednoj grani Balanovića, koji su se sa Krša preselili na Rudnoglavsko brdo, i nasledili imanje Fufulovića [Por.] ∞ Fufu | | [Vidi] |
|
|
|
3375 | fufuļikă | cipcină | типац | fufuļikă (mn. fufuļiśe) [akc. fufuļikă] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ ĭarba fufuļikă a dat pin padurĭ șî pi kîrșuaće, șî uoĭļi a paskuto numa pănă a fost vĭarđe, kă dupa śe s-a uskat n-a măĭ fost đi ńimika — tipac je rastao po šumama ili ostenjacima, i ovce su ga pasle samo dok je bio zelen, jer kad bi se osušio, nije više bio ni za šta [Por.] ♦ dij. var. fufuļiśe [Crn.] ∞ ćipșînă | | [Vidi] |
|
|
|
3374 | fufuļiśe | cipcină | типац | fufuļiśe (mn. fufuļiś) [akc. fufuļiśe] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ fufuļiśe ĭe numiļi adoĭļa lu un fĭeļ đi ĭarbă kare o kĭamă ćipșînă — „fufuljiče” je drugi naziv za jednu vrstu trave koja se zove „ćipšina” (tupac) [Crn.] ♦ dij. var. fufuļikă (Rudna Glava) [Por.] ∞ ćipșînă | | [Vidi] |
|
|
|
3307 | fuĭuagă | fuioagă | вијугаво | fuĭuagă [akc. fuĭuagă] (pril.) — (za kretanje) vijugavo, vrludavo; u kolini; u talasu; navrat-nanos ◊ sa ḑîśe đi śuava kî mĭarźe fuĭuagă kînd sa țîńe șîr, da nu mĭerg đirĭept, numa înkolo-nkolo — kaže se da se nešto kreće vijugavo kad se drži red, ali se ne ide pravo, nego tamo-amo ◊ stîna, kînd sîmće sanuńa, or kînd satulă traźe la apă, aļargă fuĭuagă — stado ovaca, kad oseti slanište, ili kada sito juri na pojilo, juri navrat-nanos ♦ sin. fuĭoruagă ◊ pîrdańiśiļi đi furńiś, ăm tună-n kasă fuĭoruagă — prokleti mravi, ulaze mi u kuću u koloni [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2208 | fura | fura | красти | fura (ĭuo fur, ĭel fură) [akc. fura] (gl. p. ref.) — krasti, uzimati bez dozvole, otimati, pljačkati ◊ a veńit uoțî, șî mĭ-a furat tuot đin kasă — došli su lopovi, i ukrali mi sve iz kuće ◊ fă tuot, numa nu fura, kă furaluku ĭe măĭ urîtă trĭaba-n lume — čini sve, samo nemoj krasti, jer je krađa najružnija stvar na svetu ◊ ĭa furat suarļi uoki, ș-a dat ku karu-n ļiemn — sunce ga je zaslepelo, i udario je kolima u drvo ◊ mare oțoman, ći fură la uokĭ — velika lopovčina, krade te na oči ◊ a fuost ustańit, și la furat suomnu — bio je umoran i uhvatio (=ukrao) ga san [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
75 | furśiļi pomîntuluĭ | furcile pământului | сохе земаљске | furśiļi-pomîntuluĭ [akc. furśiļi-pomîntuluĭ] (i. ž.) — (mitol.) furśiļi pomîntuluĭ sînt ńiskar ļamńe marĭ, raklaće la vîr, kare țîn Pomîntu să nu sa suduamă. Pi ĭaļe s-a pus Draku să ļi ruadă, mîńiuos pi Dumńeḑîu, ku kare a fuost fîrtat pănă s-a fakut Pomîntu. Ļ-ar vi dorođa ĭel, șî pomîntu ar kađa, șî lumĭa s-ar zatri tuată, numa kînd vińe vrĭamĭa la ńikruśatu să rađiśe kapu, să vadă śe sa-ntîmplă pi pomînt, vĭađe muĭeriļi kum înkonđeĭe uauļi đi Pașć, șî pănă ĭel înbļezńașće în lukro-la muĭerĭesk - furśiļi pomîntuluĭ sa mîldarĭesk, șî lumĭa skapă đi la storăńe pănă la Pașćiļi alalalt. Furśiļe-ļa sa mîldarĭesk șî ku rugamînće. Đ-aĭa aĭ nuoștri aĭ batrîń la prazńik s-a-nkinat pintru furśiļi pomîntuluĭ, da pi la pomeń babiļi ļ-a nîmeńit șî kîći un kolak, adîns fakut đ-așa trĭabă ka o krĭanguță ku o furkiță la vîr. — Sohe zemaljske su nekakva drveta velika, sa račvama na vrhu, koja drže Zemlju da se ne prevrne; na njih se okomio Đavo da ih pregrize, ljut na Boga s kojim je bio ortak dok se stvarala Zemlja. Oglodao bi ih on, i Zemlja bi pala i ljudi bi se zatrli, da ne diže glavu da osmotri šta se zbiva na zemlji, baš u vreme kada žene šaraju uskršnja jaja. Dok on tako zblenuto gleda šta žene rade, sohe se podmlade, i ljudski rod se spasi do sledećeg Uskrsa. Sohe se obnavljaju i molitvama ljudi. Zato su naši stari metanisali na slavi za zemaljske sohe, a babe su im na daćama namenjivale poseban kolač, izrađen u obliku grančice sa račkom na vrhu.
[Por.] (Prema različitim kazivačima iz Porečke Reke, zapis: Durlić, poč. XXI veka.) up. skărîļi pomîntuluĭ ∞ furkă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2218 | fusuļik | fusulic | вретенаст | fusuļik (fusuļikă) (mn. fusuļiț, fusuļiće) [akc. fusuļik] (prid.) — (demin.) vretenast, koji ima izgled vretena; usukan; tanan ◊ are șî ĭel, saraku, o fećiță fusuļikă, supțîrikă ka blana uskată, numa śe nu pikă țuaļiļi đi pi ĭa — ima i on, siroma, jedno usukano devojče, tanano k’o sasušena daska, samo što odeća ne spadne sa nje ♦ / fus + -uļik [Por.] ∞ fus | | [Vidi] |
|
|
|
1950 | futaĭuos | futaios | јебежљив | futaĭuos (futaĭuasă) (mn. futaĭuoș, futaĭuasă) [akc. futaĭuos] (prid.) — (vulg.) jebežljiv, potentan; opsednut seksom ◊ barbatol futaĭuos no-l țîńe luoku, luĭ nu-ĭ đestul numa o muĭarĭe — jebežljivog muža ne drži mesto, njemu nije dovoljna samo jedna žena [Por.] ∞ fuće | | [Vidi] |
|
|
|
1951 | futașîuluĭ | futașiului | јебено | futașîuluĭ [akc. futașîuluĭ] (pril.) — (vulg.) jebeno, raditi što na jebački način, bez razmišljanja, ofrlje ◊ zîdarĭo-la lukră đ-a futașîuluĭ: numa-ț mînžîașće uoki ku vuorbe dulśe, da zîdu sa duśe drakuluĭ — onaj zidar radi jebeno: samo ti maže oči slatkim rečima, a zid ode dođavola ♦ var. futașîuļa [Por.] ∞ fuće | | [Vidi] |
|
|
|
2496 | galuată | galuată | колеснице | galuată (mn. galuaće) [akc. galuată] (i. ž.) — (tehn.) kolesnice, primitivne dvokolice; taljige ◊ galuată ĭe žumataće ći kar đi viće, are numa driko-l đinainće — „galota” je polutka zaprežnih kola, ima samo prednji trap ◊ galuată a fakut aĭ saraś, kare n-a putut să aĭbă kar — „galotu” je pravila sirotinja, koja nije mogla da ima kola ◊ ku galuată s-a dus tovar mik, pi drumurĭ rîaļe, unđe n-a putut să trĭakă karol đi buoĭ — sa „galotom” se prevozio manji tovar, lošim putevima, gde nisu mogla da prođu volovska kola ♦ sin. karĭetă, taļigă [Por.] ∞ kar | | [Vidi] |
|
|
|
2273 | gata | gata | готов | gata [akc. gata] (prid.) (nepr.) — 1. (o poslu) gotov, završen ◊ kosîtu ĭe gata, akuma ńi puńem pi sîśarat — kosidba je gotova, sada se bacamo na žetvu 2. (o pripravnosti) spreman; pripravan ◊ ĭo mis gata, numa muĭarĭa nu sa măĭ pipćenat — ja sam spreman, ali se žena još nije očešljala [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3126 | gălbinaćik | gălbenatici | жућкаст | gâlbinaćik (gălbinaćikă) (mn. gălbinaćiś, gălbinaćiśe) [akc. gălbinaćik] (prid.) — (color) žućkast ◊ gălbinaćik nuĭe galbin đeșkis, numa galbin stîns — žućkast nuje čisto žuto, nego žuto zagasito [Por.] ∞ galbin | | [Vidi] |
|
|
|
3449 | German | Gherman | Герман | German [akc. German] (i. ž.) — (antr.) (zast.) German, lično ime ◊ đi bîtrńață a fuost rumîń ku nume German, đin iĭ sînt astîḑ Germańeșći — u starini je bilo Vlaha sa imenom German, od kojih su danas Germanovići ◊ Mika Germîn ĭe kopilu lu Meilă Germîn, iî sînt țîka germańaskă đin babaluk — Mika Germanović je sin Mihajla Germanovića, oni su germanovićka loza od starina [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2651 | ginđi | gândi | мислити | ginđi (ĭuo ginđesk, ĭel ginđașće) [akc. ginđi] (gl. p. ref.) — (psih.) 1. misliti, razmišljati ◊ nu ginđi kî ĭe lukru-șală — nemoj misliti da je šala ◊ ma ginđesk ĭo đemult să-ț spun — mislim se ja odavno da ti kažem ◊ a ginđit bun, numa a fakut opaśit — mislio je dobro, ali je uradio naopako 2. premišljati, dvoumiti se ◊ nu ći măĭ ginđi, kă ḑîļiļi trĭek șî mîńe o sî fiĭe amînat — nemoj se više premišljati, jer dani prolazi pa će sutra biti kasno [Por.] ∞ gînd | | [Vidi] |
|
|
|
2654 | ginđituorĭ | gânditor | мислилац | ginđituorĭ (mn. ginđituorĭ) [akc. ginđituorĭ] (i. m.) — (psih.) (ret.) mislilac, mudrac ◊ saćianu nuĭe fakut să fiĭe ginđituorĭ, ĭel ĭe numa đi uoĭ șî đi sapă — seljak nije rođen da bude mislilac, on je samo za ovce i motiku [Por.] ∞ gînd | | [Vidi] |
|
|
|
2915 | giśituare | ghicitoare | загонетка | giśituare (mn. giśituorĭ) [akc. giśituare] (i. ž.) — zagonetka 1. umotvorina ◊ giśituarĭa ĭe un fĭeļ đi minśună: una spuń, da la alta ći ginđeșć — zagonetka je jedna vsrta laži: jedno kažeš, a na drugo misliš 2. (mag.) gatalica, žena koja bajanjem otkriva nepoznato ◊ ĭastă muĭerĭ giśituorĭ, kare numa sa uĭtă în buobe, în kărț, or în paru ku kafă, da ĭastă muĭerĭ vrăžîtuorĭ kare đeskîntă đi sî ļekuĭe lumĭa bolnauă — ima žena gatalica, koje samo gledaju u zrna, u karte ili u šoljicu kafe, a ima žena vračara koje vračaju da izleče bolesne ljude ♦ sin. śumalkă [Por.][GPek] ∞ giśi | | [Vidi] |
|
|
|
826 | gîltînă | gâldău | вир | gîltînă (mn. gîltîń) [akc. gîltînă] (i. ž.) — vir, duboko mesto u reci ◊ gîltînă la rîu ĭe măĭ bun luok đi skaldat, dakă șćiĭ să nuoț — vir na reci je najbolje mesto za kupanje, ako znaš da plivaš ◊ în gîltînă adînkă ĭastă pĭeșć marĭ — u dubokom viru ima velikih riba ♦ (augm.) gîltuoń, gîltuop ◊ s-a-ńekat într-un gîltuop — udavio se u jednoj viretini ♦ (demin.) gîltînuță ◊ a sakat rîu, a ramas numa ńișći gîltînuță koļa-koļa, ńiś piśuariļi nu puoț sî spĭeļ în ĭaļe — presušila je reka, ostali su samo neki virići ovde-onde, ni noge ne možeš da opereš u njima ♦ sin. baltă, ćișnă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2642 | gîngai | gângâi | муцати | gîngai (ĭuo gîngîĭ, ĭel gîngîe) [akc. gîngai] (gl.) — (med.) mucati, zamuckivati; zapinjati u govoru ◊ nu-m gîngai aśiĭa, numa spuńe đirĭept kum a fuost — nemoj mi tu zamuckivati, nego mi kaži pravo kako je bilo ◊ đi rușîńe, înśepu sî gîngîĭe — od stida, počeo je da zamuckuje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1993 | gîrgariță | gărgăriţă | гагрица | gîrgariță (mn. gîrgariță) [akc. gîrgariță] (i. ž.) — (ent.) gagrica (Dermestes larderius), insekt koji napada zrnastu hranu ◊ gîrgarița ĭe guangă ńagră, sa faśe đin buob đi grîu, đi pasuĭ or đi kukuruḑ, kînd sînt buabiļi batrîńe, kînd nu-s proîmblaće șî kînd sa-nśintă đi kaldură — gagrica je crna buba koja se izleže iz zrna žita, pasulja ili kukuruza, kada je zrnevlje staro, kada se ne premeće i kada je sparno vreme ◊ gîrgarița manînkă ińima buobuluĭ, șî ĭel nuĭe đi ńimika, giuakă guală — gagrica jede „srce” zrna, i ono nije ni za šta, prazna ljuska ◊ ļak đi gîrgariță n-a fuost, a śerkat aĭ batrîń șî ku fańină đi var ńistîmparat, ńimika n-ažutat, numa să-l țîn la luok vîntuos, șî đes să-l proîmbļi — leka za gagricu nije bilo, probali su stari i „brašnom” od negašnog kreča, nište nije pomagalo, sem držanja zrna na promajnom mestu, i često premetanje (kaz. Janko Blagojević) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
2648 | gîrńiță | gârniţă | сладун | gîrńiță (mn. gîrńiț) [akc. gîrńiță] (i. ž.) — (bot.) hrast sladun, granica, krupna granica, ploskač, blagun (Quercus frainetto) ◊ gîrńița ĭe un fĭeļ đi gorun, numa sănt frunḑîļi a iĭ kîta măĭ marunće șî măĭ lunguĭaće đi kît alu gorun — sladun je vrsta hrasta, samo su mu listovi malo sitniji i malo duži od gorunovih ◊ gîrńița nuĭe bună đi građe, numa đi fuok șî đi bunduś đi gard ku tarabă — hrast sladun nije dobar za građu, samo za vatru i za stubove na ogradi od taraba (Tanda) [Por.] ∞ gorun | | [Vidi] |
|
|
|
4992 | glumăț | glumeț | шаљивиџија | glumăț (glumăță) (mn. glumăț, glumăță) [akc. glumăț] (prid.) — šaljivčija, duhovit čovek ◊ đi uom vĭasîl șî glumăț lu tuoț ļi drag — veselog čoveka i šaljivdžiju svi vole ◊ frumuos ĭe să fîĭ glumăț, numa să aĭ marźină — lepo je da budeš šaljivdžija, ali da imaš meru [Por.] ∞ glumi | | [Vidi] |
|
|
|
4990 | glumi | glumi | шалити се | glumi (ĭuo ma glumĭesk, ĭel sa glumĭașće) [akc. glumi] (gl. ref.) — šaliti se ◊ n-are śe să lukre pă numa faśe la glume — nema šta da radi pa samo zbija šale ◊ spuńe kî numa s-a glumit, n-a ginđit așa kum a ḑîs — kaže da se samo šalio, nije mislio tako kako je rekao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2258 | gogonat | gogonat | јајолик | gogonat (gogonată) (mn. gogonaț, gogonaće) [akc. gogonat] (prid.) — jajolik, ovalan; sferičan; ispupčen ◊ kapu uomuluĭ nuĭe totîrlat, numa gogonat — ljudska glava nije okrugla, nego jajolika ◊ fundu kaldîări ĭe gogonat, nuĭe ńiaćid, numa are kîta burtă — dno bakrača je sferično, nije ravno, nego ima mali trbuh ♦ var. gogońieț ♦ sin. bobonat [Por.] ♦ up. guguńeț [GPek] ∞ guagă | | [Vidi] |
|
|
|
3882 | golaĭe | goliște | голет | golaĭe (mn. golăĭ) [akc. golaĭe] (i. ž.) — (geog.) golet, pustara ◊ pomînt rău, numa golaĭe fara padure șî fara ĭarbă — loše zemljište, samo golet bez šume i trave [Por.] ∞ guol | | [Vidi] |
|
|
|
1533 | golîmb | hulub | голуб | golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
3881 | goļișman | sărăcan | гоља | goļișman (goļișmană) (mn. goļișmań, goļișmańe) [akc. goļișman] (prid.) — (augm.) golja koji nema šta da obuče ◊ goļișman ĭe aăla kare ĭe atîta đi sarak, đi n-are ńiś țuaļe đi-nbrakat, numa mĭarźe rupćiguos — golja je onaj koji je toliki siromah, da nema ni odeću da se obuče, nego ide odrpan ♦ var. goļiman [Por.] ∞ guol | | [Vidi] |
|
|
|
4407 | gostuoń | ? | изјелица | gostuoń [akc. gostuoń] (i. m.) — (augm.) (iron.) izjelica, nezvani gost ◊ gostuońu ĭe uom kare vińe la nuntă ńikemat, numa sî manînśe șî sî bĭa — izjelica je čovek koji dolazi na svadbu nepozvan, samo da jede i da pije ♦ sin. ļingău [GPek] ∞ guost | | [Vidi] |
|
|
|
4853 | grapiș | grăpiș | дрљаво | grapiș [akc. grapiș] (pril.) — (o kretanju) drljavo, kao drljača ◊ sa ḑîśe kă vrunu mĭarźe grapiș, kînd sa traźe pi burtă, sprižińit numa în kuaće — kaže se da neko ide drljavo, kad se vuče na stomaku, oslonjen samo na laktove [Por.] ∞ grapă | | [Vidi] |
|
|
|
4994 | grețuos | grețos | покварен | grețuos (grețuasă) (mn. grețuoș, grețuasă) [akc. grețuos] (prid.) — (nutr.) pokvaren, odvratan, gadljiv ◊ ḑama strîkată, are gust grețuos, ma mînă să vărs — čorba je pokvarena, ima gadan ukus, tera me na povraćanje ◊ numa mînkarĭa puaće să fiĭe grețuasă — samo hrana može biti pokvarena [Por.] ∞ grĭață | | [Vidi] |
|
|
|
2712 | greșală | greșală | грешка | greșală (mn. greșîaļe, greșălurĭ) [akc. greșală] (i. ž.) — greška ◊ mare greșală a fakut kînd s-a lasat đi șkuală — veliku grešku je napravio kad je napustio školu ◊ a fuost ćinîr șî naruod, ș-a mĭers đin greșală în greșală — bio je mlad i lud, i išao je iz greške u grešku ◊ kînd minț, furĭ șă înžurĭ, or ći țîń ku muĭarĭa lu tuoĭa, aĭa nuĭe greșală numa pakat — kad lažeš, kradeš i psuješ, ili imaš vezu sa tuđom ženom, to nije greška nego greh ◊ ńiś un lukru nuĭe fara greșală — nijedan posao nije bez greške ♦ sin. zmintă, sminćală [Por.] ∞ greșî | | [Vidi] |
|
|
|
3002 | grîmađi | grămadi | гомилати | grîmađi (ĭuo grîmađiesk, ĭel grîmađiașće) [akc. grîmađi] (gl. p. ref.) — gomilati (se); denuti, plastiti ◊ pîkurari parke a nuroḑît đi đesńață, numa sa grimađiesk uńi pi alțî — čobani kao da su poludeli od jutros, samo se gomilaju jedni na druge ◊ vrĭamĭa să înśepiem grîmađi klańa, kă ńi prinđe murgu — vreme je da počnemo denuti plast, jer će nas uhvatiti mrak ◊ klańa nu puaće sîngură sî sa grîmađiaskă, pănă nu șkipĭ în pălmĭ — plast ne može sam da se sadene, dok ne pljuneš u šake ♦ var. îngrîmađi [Por.] ∞ gramadă | | [Vidi] |
|
|
|
4730 | grîmađit | grămădire | дењење | grîmađit1 (mn. grîmađirĭ) [akc. grîmađit] (i. s.) — denjenje; gomilanje ◊ am avut fîn mult, da la grîmađit mĭ-ažutat numa tata ku muma — imao sam mnogo sena, a na denjenju su mi pomagali samo otac i majka [Por.] ∞ gramadă | | [Vidi] |
|
|
|
2669 | grîu | grâu | жито | grîu (mn. grîurĭ) [akc. grîu] (i. s.) — (bot.) žito, pšenica (Triticum aestivum) ◊ đin grîu sa faśe pîńe — od žita se pravi hleb ◊ buob đi grîu — zrno žita ◊ spik đi grîu — klas žita ◊ fańină đi grîu — pšenično brašno ◊ samînță đi grîu — seme žita ◊ grîu s-a sîmanat numa pintru pîńe đi prazńik — žito se gajilo samo za slavske hlebove ◊ suarta batrînă đi grîu la Tanda s-a kemat rumînka — stara sorta žita u Tandi se zvala rumunka [Por.] ◊ grîu ĭe la nuoĭ ćinîr marunțîș, în Isîkuava ažuns tuma dupa rato-l đintîń — žito je kod nas mlada žitarica, u Jasikovo je stiglo tek posle Prvog svetskog rata (Jasikovo) [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
3184 | grunđin | grunz | грумен | grunđin (mn. grunđiń) [akc. grunđin] (i. m.) — grumen, grudva ◊ uoĭļi a ļins krușîțu đi sare, a ramas numa ńiśći grunđiń đin ĭel — ovce su olizale kamen soli, ostalo je samo neko grumenje od njega ◊ ĭ-a kumparat la bîlś baĭatu un grunđin đi miriśikă, șî ĭa, saraka, đi drag ĭ-a-nbunat sî sa mariće dupa ĭel — kupio joj je momak na vašaru kocku šećera, i ona je, sirota, sva srećna pristala da se uda za njega [Por.] ♦ dij. var. grăun, grăunťe (Prahovo) [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
2662 | gruos | gros | трупац | gruos2 (mn. gruoș) [akc. gruos] (i. m.) — trupac, panj, deblo ◊ a dus đi fuok numa ńișći gruoș, nu-ĭ măĭ sparźe ńima — doneo je za vatru samo neke panjeve, neće ih iscepati niko ◊ s-a dus în padurĭe sî skuată ńiskaĭ gruoș đin borugă — otišao je u šumu, da izvuče neke trupce iz potoka ♦ sin. tutuk [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3433 | gruzaviĭe | grozăvie | грозота | gruzaviĭe (mn. gruzaviĭ) [akc. gruzaviĭe] (i. ž.) — grozota, odvratnost, mučnina ◊ nu șćiĭe ś-a fuost în mînkare pă sa pus pi ĭel o gruzaviĭe grĭa đi numa varsă — ne zna šta je bilo u jelu te ga je spopala takva mučnina da samo povraća ◊ s-a-nsurat k-o gruzaviĭe đi fată — oženio se jednom grozotom od devojke [Por.] ∞ grozau | | [Vidi] |
|
|
|
4188 | guguńață | gogoașă | крофна | guguńață (mn. guguńeț) [akc. guguńață] (i. m.) — (nutr.) krofna ◊ n-avut muma alta să ńi fakă đi fruștuk, numa ń-a pîržît ńișći guguńeț — nije imala majka šta drugo da nam spremi za doručak, nego nam je ispržila neke krofne ♦ var. guguńaće [GPek] ∞ guagă | | [Vidi] |
|
|
|
2676 | guļir | guler | колир | guļir (mn. guļire) [akc. guļir] (i. s.) — kolir, uzan okovratnik na košulji ◊ kimĭașă ku guļir pistriț — košulja sa ukrašenim kolirom ◊ s-a rupt guļiru la kimĭașă — pocepao se kolir na košulji (Rudna Glava) ◊ kamașa muĭerĭaskă n-avut guļir, numa avit gură đi kap ka la sak, șî s-a-nkiptorat pi umăr — ženska košulja nije imala kolir, već otvor za glavu kao na džaku, i zakopčavala se na ramenu (Tanda) [Por.] ∞ kimĭașă | | [Vidi] |
|
|
|
4404 | guost | gost | гост | guost (mn. guoșć) [akc. guost] (i. m.) — gost, zvanica ◊ guost ĭe insă kare vińe kemată la vro gostîĭe — gost je osoba koja dolazi pozvana na neku svečanost ◊ numa la prazńik ĭe bun să vină guost ńikemat, kă sa krĭađe kă pi ĭel ăl duśe prazńiku, șî ĭe aratare kă prazńiku ažută lu kasa-ĭa — samo na slavu je dobro da dođe nazvani gost, jer se veruje da njega dovodi slava, i znak je da slava pomaže toj kući ◊ înkinaśuńa la prazńik înśape ku „Ĭertaț, guoșć la masă!” — metanisanje na slavi počinje sa „Praštajte, gosti za sofrom!” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3352 | gusta | gusta | пробати | gusta (ĭuo gust, ĭel gustă) [akc. gusta] (gl. p.) — (nutr.) probati, kusati hranu ili piće ◊ kînd sa gustă, sa ĭa numa kîta mînkare or bĭare în gură, sî sa vadă kum ĭe — kad se kusa, uzme se samo malo hrane ili pića u usta, da se vidi kakvo je ◊ măĭ đes sa gustă mînkarĭa pănă sa gaćiașće — najčešće se proba hrana dok se gotovi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5875 | ibomńiśi | ibovnici | љубависати | ibomńiśi (ĭuo ibomńiśesk, ĭel ibomńiśașće) [akc. ibomńiśi] (gl.) — ljubavisati, švalerisati se ◊ puot a ibomńiśi numa doă insă đin kare makra una ĭe kăsătorită — mogu ljubavisati samo dve osobe od kojih je makar jedna u braku ♦ sin. dragostî, țîńa [Por.] ∞ ĭubi | | [Vidi] |
|
|
|
2486 | iț | iţ | цуг | iț (mn. ițurĭ) (i. s.) — cug; ubrzanje, brzina; bocka, bockanje ◊ fă fuoku, dăĭ iț la kazan să fĭarbă țuĭka măĭ ĭuta — pojačaj vatru, ubrzaj kazan da se rakija brže ispeče ◊ kînd vrunu la prazńik țîńe bardaku ku rakiĭe, șî puvestîașće, aĭ-lalalț zbĭară: „Lasî-će đi povĭeșć, numa dăĭ un iț, șî mînă bardaku-nainće!” — kada neko na slavi drži bardak sa rakijom, i priča, ostali mu dobacuju: „Mani se priča, nego cugni, i teraj bardak dalje!” ◊ la buou kare sa traźe ļenuos, iĭ daĭ un iț sî trîkńaskă, șî sî sa ĭuțîaskă — volu koji se lenjo vuče, udariš jednu bocku da se trgne i ubrza ◊ șporĭetu nu kuaśe, kă n-are iț bun — šporet ne peče dobro, jer nema dobar cug ♦ akcenat množine: ițurĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2503 | iță | iţă | нити | iță (mn. iță) [akc. iță] (i. ž.) — (tehn.) niti, deo tkačkog razboja ◊ iță sînt ață ļegaće în lață, kare sînt înșîraće pi doa bîće, bagaće pin kîpatîńiļi lu lață — niti su konci uvezani u omče, koje su nanizane na dva štapa, provučena kroz krajeve omči ◊ bîtu kare ĭe bagat đintr-o parće în lațu lu iță sa kĭamă fuśiĭu đi iță — štap koji se provlaći kroz jedan kraj omče na nitima, zove se nitnjača ◊ razbuoĭu puaće să aĭbă đi la doă pănă la șasă iță, număru luor mĭarźe dupa fĭeļu đi țasut — razboj moža da ima od dve do šest niti, njihov broj zavisi od vrste tkanja ◊ đi la fuśiu đisupra, ițăļi sînt ļegaće đi brîglarĭu lu iță, da đi la-l đi žuos sînt ļegaće ku talpițîļi — sa gornje nitnjače, niti su vezane za prečagu, a sa donje vezane su za potplace ◊ lukru lu iță a fuost kînd țîsatuarĭa kalkă pi talpiță să sa skimbĭe, șî sî fakă ruost la urḑală, đi sî puată să trĭakă sovĭeĭka pin ĭa — posao niti bio je da se smenjuju kad tkalja nagazi potplace, i da prave zev u osnovi, da bi mogla da prođe snovaljka kroz nju [Por.] ∞ razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
2187 | Igļika | Iglica | Јаглика | Igļika (mn. Igļiśe) [akc. Igļika] (i. ž.) — (antr.) Jaglika, žensko ime, floronim ◊ la nuoĭ ĭastă o muĭarĭe ku nume Igļika, dat dupa fluare igļiśauă; la karće ĭe skrisă Jaglika — kod nas ima jedna žena koja se zove Iglika, ime dato prema cvetu jaglike; kršteno ime joj je Jaglika [Por.] ∞ igļiśauă | | [Vidi] |
|
|
|
2186 | igļiśauă | aglică | јаглика | igļiśauă (mn. igļiśiaļe) [akc. igļiśauă] (i. ž.) — (bot.) jaglika (Primula elatior Hill) ◊ igļiśaua dă primovara măĭ întîń — jaglika prva niče u proleće ◊ igļiśauă ĭe fluare frumuasă, șî dupa ĭa a dat șî numĭe pi la fĭaće, Igļika — jaglika je lep cvet, i po njoj su davali i imena devojčicama, Jaglika ♦ var. igļiśiauă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5873 | ikńet | icnet | дахтање | ikńet (mn. ikńeturĭ) [akc. ikńet] (i. s.) — dahtanje ◊ la ḑîkatuarĭe pļină đi uoĭ, s-auđe numa ikńetu uoiluor — na plandištu punom ovaca, čuje se samo ovče dahtanje ♦ var. ikńală [Por.] ∞ ikńi | | [Vidi] |
|
|
|
5146 | ima | ima | прљати | ima (ĭuo im, ĭel imă) [akc. ima] (gl. p. ref.) — prljati ◊ ļ-a spus parințî să nu sa ime, iĭ s-a imat ka puorśi, numa ĭuo m-am pazît să nu ma im — rekli im roditelji da se ne prljaju, oni se isprljali kao svinje, samo sam se ja čuvao da se ne isprljam ♦ sin. morśiļi [Por.] ∞ imală | | [Vidi] |
|
|
|
3379 | insă | ins | особа | insă (mn. inș) [akc. insă] (i. s.) — osoba, čovek ili žena ◊ a trĭekut pi drum o insă ńikunoskută — prošla je putem jedna nepoznata osoba ◊ a veńit ńișći inș đi la vaļe, nu sa batură la nuoĭ, numa spusîră kî sînt ńigustuorĭ kare sa duk vrunđiva la bîlś — došli su neki ljudi sa istoka, nisu navraćali kod nas, samo rekoše da su trgovci koji putuju nekuda na vašar ◊ đi insă muĭerĭaskă, șî kănd ĭe una, șî kînd sînt măĭ mulće, tot una sa ḑîśe - insă: vaḑuĭ o insă muĭerĭaskă, vaḑuĭ o gramadă đi insă muĭerĭeșć — za žensku osobu, i kad je jedna, i kad ih je više, isto se kaže - insa: video sam jednu žensku osobu (o insă, video sam gomilu ženskih osoba (o gramadă đi insă) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5040 | ińiĭe | inie | иње | ińiĭe [akc. ińiĭe] (i. ž.) — inje ◊ kînd ĭe źer slab, sa prinđe pră apă numa kîta ińiĭe, ka arćiĭa dă supțire — kad je slab mraz, nahvata se na vodi samo malo inja, tanko ko papir [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
5041 | ińiĭe | inie | иње | ińiĭe [akc. ińiĭe] (i. ž.) — inje ◊ kînd ĭe źer slab, sa prinđe pră pomînt numa kîta ińiĭe, ka arćiĭa dă supțîre — kad je slab mraz, nahvata se na zemlji samo malo inja, tanko ko papir ♦ up. brumă [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
2798 | Isîkuva | Isâcova ? | Јасиково | Isîkuva [akc. Isîkuva] (i. ž.) — (ojk.) Jasikovo, vlaško selo u oštini Majdanpek ◊ Isîkuva ĭe sat răsfirat — Jasikovo je raštrkano selo ◊ la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011 godine) selo je imalo 582 stanovnika, 185 Srba i 363 Vlaha; 34 lica se nije izjasnilo šta su ◊ satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homolju ◊ numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator” ♦ var. inov. Ĭesîkova [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
2768 | ispravit | isprăvit | завршен | ispravit (ispravită) (mn. ispraviț, ispraviće) [akc. ispravit] (prid.) — (za posao) završen, svršen, okončan ◊ lukru înga nuĭe ispravit, da îĭ s-a dus la kasă — posao još nije završen, a oni su otišli kući ◊ kusîtura ispravită, a ramas numa bumbi sî sa prindă — šivenje je završeno, ostala su samo dugmad da se prišiju ◊ (izr.) a ispravit griža — prebrinuo brigu ♦ sin. gaćit, sfîrșît [Por.] ∞ ispravi | | [Vidi] |
|
|
|
5885 | îmbata | îmbăta | опити | îmbata (ĭuo îmbăt, ĭel îmbată) [akc. îmbata] (gl. p. ref.) — opiti, napiti ◊ sa îmbată ĭuta, đestul iĭ numa doă-triĭ parușăļe — brzo se opije, dovoljno mu je samo dve-tri čašice ◊ a rașît țapîn sî sa îmbĭaće ka kurka — čvrsto je rešio da se napije kao ćurka ♦ var. înbata [Por.] ∞ bĭa | | [Vidi] |
|
|
|
4945 | împaka | împăca | мирити | împaka (ĭuo împăk, ĭel împakă) [akc. împaka] (gl. p. ref.) — miriti, izmiriti, pomiriti ◊ tuota ḑîua numa sa svađesk, nu-ĭ măĭ împakă ńiś draku — ceo dan samo se svađaju, neće ih pomiriti ni đavo ◊ spuńe kă nu vrĭa să ńi împakăm fara bań — kaže da neće da se mirimo bez para ♦ var. înpaka [Por.] ∞ paśe | | [Vidi] |
|
|
|
5155 | împețîtuor | pețitor | просац | împețîtuor (mn. împețîtuorĭ) [akc. împețîtuor] (i. m.) — (zast.) prosac ◊ la-mpețăńe ka împețîtorĭ s-a dus ńamu baĭatuluĭ — na prosidbu kao prosci išli su momkovi rođaci ◊ întra împețîtuorĭ a fuost uamiń đin ńam adîns aļeș numa pintru kă a fuost buń vorbituorĭ — među proscima bilo je rođaka koji su posebno odabrani samo zato što su bili dobri govornici ◊ taĭna la împețăńe n-a fuost ușuară, măĭ greu a fuost vorba đi mirazu fĭeći — razgovor na prosidbi nije bio lak, najteži je bio pregovor o devojčinom mirazu ♦ var. înpețîtuor [Por.] ∞ împețî | | [Vidi] |
|
|
|
5935 | împiđeka | împiedica | закочити | împiđeka (ĭuo împĭađik, ĭel împĭađikă) [akc. împiđeka] (gl. p. ref.) — zakočiti; saplesti ◊ n-a bagat sama, s-a împiđekat în tro rîdaśină ș-a kaḑut ku nasu în urḑîś — nije pazio, sapleo se o neki koren i pao nosem u koprive ◊ dakă nu sa puaće karu împiđeka bińe, nu sa kućaḑă pļeka ku ĭel pi pripur în vaļe — ako se kola ne mogu dobro zakočiti, ne sme se njime krenuti niz nizbrdicu ◊ kopiĭi dau pĭađikă la fĭaće, numa sî sa rîdă đi ĭaļe kum kad în prașînă — dečaci sapliću devojčice, samo da im se smeju kako padaju u prašinu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5936 | împiđekat | împiedicat | закочен | împiđekat (împiđekată) (mn. împiđekaț, împiđekaće) [akc. împiđekat] (prid.) — zakočen, sapet ◊ karu ń-a fuost numa împiđekat ku lanțu pista șînă, kă pivă atunśa înga n-am avut — kola su nam bila samo zakočena lancem preko šine, jer ločku tada još nismo imali ◊ kalu împiđekat ku sfuara ļegată la piśuariļi đinainće, nu sa puaće duśa đeparće — konj sapet konopcem, vezanim na prednjim nogama, ne može otići daleko ♦ sin. înpiđekat [Por.] ∞ împiđeka | | [Vidi] |
|
|
|
5930 | împins | împins | изгуран | împins (împinsă) (mn. împinș, împinsă) [akc. împins] (prid.) — izguran, gurnut ◊ a lasat karu strîkat numa kîta împins đin drum înlăturĭ — ostavili su pokvarena kola samo malo gurnuta s puta u stranu ♦ var. înpins [Por.] ∞ împinźe | | [Vidi] |
|
|
|
5964 | împļińi | împlini | навршити | împļińi (ĭuo împļińesk, ĭel împļińașće) [akc. împļińi] (gl. p.) — (o brojevima) navršiti ◊ fata a împļińit numa șasă ań, da o să pļaśe la șkuală kînd va împļińi șapće ań — devojčica je napunila samo šest godina, a poći će u školu kad navrši sedam godina ◊ măĭ o lună, șî sa împļińașće anu — još jedan mesec, i navršava se godina ♦ up. umpļe [Por.] ∞ pļin | | [Vidi] |
|
|
|
5968 | împrumut | împrumut | зајам | împrumut (mn. împrumuturĭ) [akc. împrumut] (i. s.) — zajam, pozajmica ◊ nu sa puaće traĭi fara împrumuturĭ, kî ĭe tuot skump, da plățîļi sînt miś — ne može se živeti bez zajmova, jer je sve skupo, a plate su male ◊ đes a luvat împrumut đi la mińe, śikă, numa să arańaskă kopiĭi — često je uzimao zajam od mene, veli, samo da prehrani decu ♦ var. înprumut ♦ var. prumut [Por.] ∞ împrumuta | | [Vidi] |
|
|
|
5969 | împrumutat | împrumutare | позајмљивање | împrumutat1 (mn. împrumutărĭ) [akc. împrumutat] (i. s.) — pozajmljivanje ◊ akuma sa șćiĭe numa đi împrumutărĭ la bań, da vrodată a fuost împrumutarĭe în tuaće fĭelurĭ — danas se zna samo za pozajmljivanje novca, a nekada je bilo pozajmljivanja raznih vrsta ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta | | [Vidi] |
|
|
|
5970 | împrumutat | împrumutat | позајмљен | împrumutat2 (împrumutată) (mn. împrumutaț, împrumutaće) [akc. împrumutat] (prid.) — pozajmljen, iznajmljen ◊ n-are ĭel bańi luĭ, tuot śe are ĭe împrumutat, ĭel đi alta ńiś nu șćiĭe numa đi dîtoriĭ — nema on svoj novac, sve što ima je pozajmljeno, on za drugo i ne zna sem za dugove ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta | | [Vidi] |
|
|
|
2935 | împuțîna | împuţina | умањити | împuțîna (ĭuo împuțîńeḑ, ĭel împuțîńaḑă) [akc. împuțîna] (gl. p.) — umanjiti, smanjiti iznos nečega ◊ s-a înkis șkuala, kî s-a înpuțînat kopiĭi — škola se zatvorila, jer se smanjio broj dece ◊ împuțîńaḑă mînkarĭa kîći kîta, dakă vrĭeĭ sî slabĭeșć — smanjuj pomalo hranu, ako želiš da oslabiš ◊ bań ĭastă, numa ļi s-a împuțînat vrĭadu — novaca ima, ali im se smanjila vrednost ◊ n-am ku śe să ud bașćaua, kî s-a împuțînat apa în rîu — nemam čime da zalijem baštu, jer se smanjila voda u reci ♦ var. înpuțîna ♦ supr. mulțî [Por.] ∞ puțîn | | [Vidi] |
|
|
|
5190 | înćins | întins | испружен | înćins (înćinsă) (mn. înćinș, înćinsă) [akc. înćins] (prid.) — 1. ispružen ◊ a gasît balauru, gros ka mînă, ḑaśe înćins supt skărĭ, nu l-a omorît kă aĭa ĭe vilva kășî — našli su smuka, debelog ko ruka, leži ispružen pod stepeništem, nisu ga ubili jer je to duh kuće 2. nastavljen, produžen ◊ lukru n-a fuost nou numa înćins aăla đin ḑîua đi-ntîń — posao nije bio nov nego samo nastavljen onaj od prethodnog dana (Tanda) [Por.] ∞ înćinźe | | [Vidi] |
|
|
|
5189 | înćinźe | întinde | пружити | înćinźe (ĭuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćinźe] (gl. p. ref.) — 1. pružiti se ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hrani [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladu ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varoši 2. prostirati, postavljati ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — majka prostire veš na ogradi ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — za vreme ručka, žene postavjaju sofru (Rudna Glava) 3. nastaviti, produži ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra rano (Tanda) 4. (nutr.) umakati, umočiti ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2432 | îndată | îndată | скоро | îndată [akc. îndată] (pril.) — (za vreme) skoro ◊ ț-a kriśit mum-ta să n-o așćieț, kă nu vińe îndată — poručila ti je majka da je ne čekaš, jer neće doći skoro ◊ (pej.) numa tu așćiată-l, îndată-ț vińe — samo ga ti čekaj, skoro će ti doći (=dockan, ili nikad) ◊ (komp.) măĭ îndată — skorije ◊ uĭtî-će să viń măĭ îndată śe puoț, kă avĭem lukru mult — gledaj da dođeš što skorije možeš, jer imamo mnogo posla ◊ (u izr.) đi-ntadă — šro pre, što ranije ◊ ar fi bun să vină kît đi-ndată — bilo bi dobro da dođe što pre [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3895 | înđemna | îndemna | нагонити | înđemna (ĭuo înđemn, ĭel înđamnă) [akc. înđemna] (gl. p. ref.) — nagoniti, nagovarati, podsticati, podbadati; mamiti, namamiti ◊ n-a fakut aĭa đi vuoĭa luĭ, numa ka kînd la înđemnat draku sî fakă așa nîsarîmbă — nije to učinio svojom voljom, nego kao da ga je nagovorio đavo da učini takvu glupost ◊ draku înđamnă uomu sî fakă rîaļe — đavo nagoni čoveka da čini zlo ◊ la bîlś tuot ńigustuorĭu ći înđamnă să kumpirĭ numa đi la ĭel — na vašaru svaki trgovac te mami da kupiš samo kod njega [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1820 | înfrunta | înfrunta | увредити | înfrunta (ĭuo ma înfrunt, ĭel sa înfruntă) [akc. înfrunta] (gl. p. ref.) — uvrediti (se), izgrditi (se); govoriti nekom otvoreno u lice neprijatne stvari ◊ uomu sa-nfruntă kînd iĭ spuń śeva đeșkis, śe-ĭ nuĭe pi vuoĭe, ș-aĭa iĭ spuń đirĭept în frunće — čovek se vređa kada mu kažeš nešto otvoreno, što mu nije po volju, i to mu kažeš direktno u čelo (=lice) ◊ nu-ĭ spuńa aĭa ś-aĭ auḑît đi ĭa, kî sa-nfruntă đi muarće — nemoj joj reći to što si čula o njoj, jer će se na smrt uvrediti ◊ baba țîfnuasă, sa-nfruntă ĭuta șî ļesńe — baba je prznica, vređa se brzo i lako ◊ nu măĭ vrĭeu să am trĭabă ku ĭel, kă numa ma-nfruntă đi fiĭ śe — ne želim više da imam posla s njim, jer me samo grdi za bilo šta [Por.] ∞ frunće | | [Vidi] |
|
|
|
5000 | îngețat | înghețat | залеђен | îngețat (îngețată) (mn. îngețaț, îngețaće) [akc. îngețat] (prid.) — zaleđen, sleđen, smrznut ◊ a trekut ku vićiļi pista rîu îngețat, numa a bagat sama să nu đa pista gĭață supțîre — prešli su sa stokom preko zaleđene reke, samo su pazili da ne nalete na tanak led ◊ ļimba rumîńaskă ḑaśe pi moarće, kînd ćińerișu dă s-o vorbĭaskă, parke ļi gura îngețată, da ińima guală — vlaški jezik je na samrti, kad ga mladi govore, kao da su im usta zaleđena, a srce prazno ♦ supr. đižgețat [Por.] ∞ gĭață | | [Vidi] |
|
|
|
2789 | îngropa | îngropa | закопати | îngropa (ĭuo îngruop, ĭel îngruapă) [akc. îngropa] (gl. p. ref.) — 1. zakopati, zakopavati ◊ kînd pi vrunu ăl lovĭașće trîasńitu, trăbe ĭuta să-l đizbraśe, șî să-l îngruape în pomînt — kad nekog udari grom, treba brzo da ga svuku i da ga zakopaju u zemlju 2. sahraniti pokojnika ◊ n-avut kînd ńiś să-ĭ îngruape pi aĭ muorț, numa așa ĭ-a lasat, pi kîmpiĭa ratuluĭ — nisu imali kad ni da zakopaju mrtve, nego su ih tako ostavili na ratnom polju ♦ supr. đizgropa [Por.] ∞ gruapă | | [Vidi] |
|
|
|
2790 | îngropat | îngropat | закопан | îngropat1 (îngropată) (mn. îngropaț, îngropaće) [akc. îngropat] (prid.) — zakopan, zatrpan zemljom ◊ aĭ batrîń, kare avut bań, ĭ-a țînut îngropaț în pomînt — stari, koji su imali pare, držali su ih zakopane u zemlji ◊ ńimik đin uom nuĭe, numa putraḑîașće îngropat în pomînt — ništa od čoveka nema, samo truli zakopan u zemlji ♦ supr. đizgropat [Por.] ∞ gruapă | | [Vidi] |
|
|
|
6061 | înkondora | închiondora | намргодити се | înkondora (ĭuo înkondorĭeḑ, ĭel înkondorĭaḑă) [akc. înkondora] (gl. p.) — (o pogledu) namrgoditi se, mrko ili preteće gledati ◊ s-a mîńiĭat rău, da uoki a înkondorat đi numa sfulđiră — naljutio se žestoko, a pogled namrgodio da samo seva [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
6055 | înkrîmeńi | încremeni | скаменити се | înkrîmeńi (ĭuo înkrîmeńesk, ĭel înkrîmeńașće) [akc. înkrîmeńi] (gl.) — (psih.) skameniti se, zanemeti ◊ kînd s-a-ntîńit sîngur în munće ku śopîru đi lupĭ, a înkrîmeńit în luok — kad se u planini sam sreo sa čoporom vukova, skamenio se u mestu ◊ uomu înkrîmeńașće đi vro frikă mare, muțîașće, da ińima numa śe nu-ĭ sîare đin pĭept — čovek se skameni od nekog velikog straha, zanemi, a srce samo što mu ne iskoči iz grudi ♦ sin. marmuri [Por.] ∞ krĭamińe | | [Vidi] |
|
|
|
2357 | înkroșńat | încrosnat | упрћен | înkroșńat (înkroșńată) (mn. înkroșńaț, înkroșńaće) [akc. înroșńat] (prid.) — 1. uprćen, koji je uprtio teret, natovaren ◊ nu sta aśiĭa înroșńat, ku trasta-n șîaļe, numa dubuarĭo șî șăḑ ku nuoĭ — ne stoj tu uprćen, sa torbom na leđima, nego je skini, i sedi s nama 2. (fig.) opterećen brigom ◊ nu măĭ puot, mi sînt înkroșńat ku atîća gîndurĭ grĭaļe đi îm vińe s-îm fak storăńe — ne mogu više, toliko sam uprćen teškim mislima da mi dođe da se ubijem [Por.] ∞ kruoșnă | | [Vidi] |
|
|
|
3887 | înpunźe | împunge | бости | înpunźe (ĭuo înpung, ĭel înpunźe) [akc. înpunźe] (gl. p. ref.) — 1. (o rogatoj stoci) bosti, napadati rogovima ◊ buou blînd, nu-npunźe, da pîrdańiku đi berbĭek înpunźe ku furișu, đi la șîaļe — vo je pitom, ne bode, a prokleti ovan bode iz potaje, s leđa ◊ đemult munćeńi a țînut buoĭ marĭ, șî mulț inș a fuost înpunș pănă la muarće — nekada su planinci imali velike bikove, i mnogo je ljudi bilo izbodeno na smrt 2. (o šiljatim predmetima) šivenje, bušenje, probijanje, probadanje materijala ◊ a kroit pĭaļa đi opinś, a ramas numa să înpungă găurļi — skrojio je kožu za opanke, ostalo je samo da izbuši rupe 3. (med.) angina ◊ sa vaĭtă kă o înpunźe śuava în pĭept, duare ka kînd vrunu înpunźe ku kuțîtu — žali se da je nešto probada u grudima, boli kao da neko probada nožem ♦ var. impunźe ♦ sin. înbrukă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5359 | însus | însus | усправан | însus [akc. însus] (pril.) — (o položaju) uspravan ◊ mulće ļamńe a kaḑut đi vižuļiĭe, numa kîća a măĭ ramas să șća însus — mnogo je drveća palo od oluje, samo je malo ostalo da stoji uspravno ♦ / în+sus = „na gore” [Por.] ∞ sus | | [Vidi] |
|
|
|
5981 | înśepĭa | începe | почети | înśepĭa (ĭuo înśep, ĭel înśiape) [akc. înśepĭa] (gl. p.) — početi, započeti, načeti ◊ kînd a înśeput viskulu, n-avut unđe să fugă numa s-a pićit dupa un fag gruos — kad je počela mećava, nisu imali gde da pobegnu, nego su čučnuli iza jedne debele bukve ◊ nu înśepĭa pîńa pănă nu sa dă đi pomană la-ĭ muorț — ne načinji hleb dok se ne nameni mrtvima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3158 | întămpinare | întâmpinare | састав | întămpinare (mn. întămpinărĭ) [akc. întămpinare] (i. ž.) — (tehn.) sastav, spoj ◊ bun s-a-nkeĭat blăńiļi, întămpinarĭa gata nu sa vĭađe — dobro su se spojile daske, spoj se gotovo ne vidi ◊ numa sî sa măĭ ńićeḑaskă întămpinărĭļi, șî astalu ĭe gata — samo da se još izglade spojevi, i sto je gotov [Stig] ∞ întămpina | | [Vidi] |
|
|
|
5827 | întărîta | întărâta | дражити | întărîta (ĭuo întarît, ĭel întarîtă) [akc. întărîta] (gl. p. ref.) — dražiti, razdražiti ◊ nu întărîta kîńiļi, kă dakă sîare la ćińe, n-o sî ći puot apîra — ne draži pseto, jer ako skoči na tebe, neću te moći odbraniti ◊ numa la întărîtat, șî s-a dus — samo ga je radražio, i otišao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3206 | întîńi | întâlni | сретати | întîńi (ĭuo întîńesk, ĭel întîńașće) [akc. întîńi] (gl. p. ref.) — sretati, susretati se ◊ în oraș întîńieșć numa lume ńikunoskută — u varoši srećeš samo nepoznate ljude ◊ a fuost mik kînd s-a întîńit măĭ întîń ku așa nakaz — bio je mali kada se prvi put susreo sa takvim problemom ◊ sa va întîńi, or ni sa va întîńi, aĭa numa Ursa va șći — da li će se sresti, ili se neće sresti, to samo Usud zna ♦ var. ĭuo întîńiesk, ĭel întîńiașće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4958 | îrb | hârb | уломак | îrb (mn. îrburĭ) [akc. îrb] (i. s.) — ulomak, krhotina ◊ đin uala spartă a ramas numa îrburĭ — od razbijenog grneta ostali samo ulomci ♦ sin. frîntură [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3391 | ĭaļe | ele | оне | ĭaļe1 [akc. ĭaļe] (zam.) — one ◊ ĭaļe a fuost vrĭańiśe ș-a gaćit lukru ĭuta — one su bile vredne i svršile posao brzo ◊ numa ku ĭaļe sî n-aĭ trĭabă — samo sa njima da nemaš posla ◊ kînd iĭ s-a luvat ku ĭaļe, tuot s-a dus drakuluĭ — kad su se združili oni i one, sve je otišlo dođavola ♦ var. ĭiaļe, ĭeaļe [Por.] ∞ ĭuo | | [Vidi] |
|
|
|
2039 | ĭed | ied | јаре | ĭed (mn. ĭeḑ) [akc. ĭed] (i. m.) — (zool.) jare, muško mladunče koze ◊ am duoĭ ĭeḑ, nu sînt iĭ măĭ mîndri kîta, numa mîndri rău — imam dva jareta, ne da su lepi, nego su prelepi ♦ ĭadă — jarica, žensko mladunče koze ◊ ĭedu kînd krĭașće sa kĭamă pîrś, da đin ĭadă krĭașće kapră — kad muško jare odraste, zove se jarac, a od ženskog nastaje koza ♦ up. kapră [Por.] ◊ ĭedu đi un an dă ḑîļe sa kĭamă fatuĭ — jare od godinu dana zove se „fatuj” (Rečica, Požarevac) [Stig] | | [Vidi] |
|
|
|
3561 | ĭepćińiĭe | ieftinie | јефтиноћа | ĭepćińiĭe (mn. ĭepćińiĭ) [akc. ĭepćińiĭe] (i. ž.) — jeftinoća ◊ ĭepćińiĭa s-a pĭerdut đin traĭu nuostru, numa traĭu a ramas ĭepćin — jeftinoća se izgubila iz našeg života, samo je život ostao jeftin ♦ supr. skupataće [Por.] ∞ ĭepćin | | [Vidi] |
|
|
|
5339 | ĭepuriuluĭ | iepurește | зечеће | ĭepuriuluĭ [akc. ĭepuriuluĭ] (pril.) — zečeće, na zečiji način ◊ s-a-nvațat să nuaće numa ĭepuriuluĭ, kă notatu kîńiuluĭ ĭ-a fuost grĭeu — naučio je da pliva samo zečeći, jer mu je pseće plivanje bilo teško [Por.] ∞ ĭepur | | [Vidi] |
|
|
|
5015 | ĭepurĭel | iepurel | зечић | ĭepurĭel (mn. ĭepurĭeĭ) [akc. ĭepurĭel] (i. m.) — (demin.) (zool.) zečić ◊ pazînd vićiļi, păkurarĭu a dat pista un kuĭb ĭepurĭesk, numa ku doĭ-triĭ ĭepurĭeĭ miś ka pumnu — čuvajući stoku, pastir je naleteo na zečje leglo, samo sa dva-tri zečića, malih kao pesnica ♦ var. ĭepureluș [Por.] ∞ ĭepur | | [Vidi] |
|
|
|
3966 | ĭertare | iertare | опроштај | ĭertare (mn. ĭertărĭ) [akc. ĭertare] (i. ž.) — (zast.) (rel.) oproštaj; opraštanje ◊ s-a dus baba la bisîarikă sî sa spoveđeaskă, șî sî kaće ĭertare đi pakaće śe ļi are — otišla je baba u crkvu da se ispovedi i da traži oproštaj za grehova koje ima ◊ numa dakă țîń tuaće posturļi puoț sî ći nadăĭ đi ĭertare, altfeļ nu — samo ako držiš sve postove možeš da se nadaš oproštaju, drugačije ne [Por.] ∞ ĭerta | | [Vidi] |
|
|
|
2118 | ĭordaș | iordaș | зебраст | ĭordaș (ĭordașă) (mn. ĭordaș, ĭordașă) [akc. ĭordaș] (prid.) — (za boje) (ret.) zebrast, prugast; šaren ◊ la nuoĭ numa đi mîț or đi uoĭ sa ḑîśe kî sînt ĭordașă, đi alta žuavină n-am auḑît — kod nas se samo za mačke ili ovce kaže da su prugaste, za druge životinje nisam čuo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4031 | kalțuoń | colţun | калчина | kalțuoń (mn. kalțuańe) [akc. kalțuoń] (i. s.) — kalčina ◊ kalțuoń ĭе un fĭeļ đi śarap fakut đin śuarik, kare a-nkalțat muĭeriļi pănă nu s-a skuos śarapi — kalčina je vrsta čarape od sukna, koje su žene obuvale pre nego što su se pojavile čarape ◊ kalțuońu muĭeriļi a-nkalțat pista śuarik — kalčinu su žene obuvale preko suknene dokolenice ◊ kalțuońu ku śuariku avut kruoĭ într-un fĭeļ, numa śe kalțuońu a fuost măĭ skurt — kalčina i dokolenica imale su isti kroj, samo što je kalčina bila kraća [Por.] ∞ înkalța | | [Vidi] |
|
|
|
5056 | kaldură | căldură | топлота | kaldură (mn. kaldurĭ) [akc. kaldură] (i. ž.) — toplota ◊ în koļibă, kaldura vińe đi la kamin, da afară đi la suare — u kolibi, toplota dolazi sa kamina, a napolju od sunca ◊ koļiba ļipită ku baļigă țîńe kaldura măĭ mult đikît aĭa ļipită numa ku morśilă — koliba oblepljena balegom, drži toplotu duže od one oblepljene samo blatom ♦ supr. raśală [Por.] ∞ kald | | [Vidi] |
|
|
|
5059 | kalduruos | călduros | топљикав | kalduruos (kalduruasă) (mn. kalduruoș, kalduruasă) [akc. kalduruos] (prid.) — topljikav, mlak ◊ kalduruos ĭe kînd ĭe śeva puțîn kald, kînd numa ś-a-nśeput sî sa-ngalḑaskă — mlako je nešto kad je malo toplo, kad samo što je počeo da se zagreva ♦ supr. friguruos [Por.] ∞ kald | | [Vidi] |
|
|
|
2234 | kalu puopi | calul-popii | вилин коњиц | kalu puopi (mn. kaĭi puopi) [akc. kalu puopi] (i. m.) — (ent.) vilin konjic (Anisoptera) ◊ kalu puopi ĭe o guangă ku trupu lung, ku kap mare șî ku duauă rîndurĭ đi ăripĭ — vilin konjic je buba sa dugim trupom, velikom glavom i dvostrukim krilima ◊ kalu puopi traĭașće numa pi lînga apă; vĭermi luĭ sînt pi supt pĭetre, bună momĭală đi pĭeșkarĭ kare prind ku ungița — vilin konjic živi samo pored vode; njegove larve su ispod kamenja, dobar mamac za ribare koji pecaju udicom [Por.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
3387 | kapră | capră | коза | kapră1 (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) koza (Capra hircus hircus) ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mleka ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorima ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a ginđit sî sa kăsătorĭaskă — kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastane ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — stari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavo ♦ up. ĭed, pîrś, țap [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3490 | kara | căra | возити | kara (ĭuo kar, ĭel kară) [akc. kara] (gl. p. ref.) — 1. voziti, upravljati vozilom ◊ fata mi tare frikuasă, nu vrĭa sî sa kare ku fiĭe kare — kćerka mi je jako plašljiva, neće da se vozi sa bilo kim ◊ đi kurînd sa-nvațat sî kare, înga nu kućaḑă sîngur la drum măĭ lung — skoro je naučio da vozi, još uvek ne sme sam na duži put ◊ ćińerișu nu numa śe kară ĭuta, numa ĭastă kare kară bĭeț muorț — omladina ne samo što vozi brzo, nego ima ih koji voze mrtvi pijani ♦ sin. mînă 2. (fig.) vozati, navlačiti; okoristiti; vući za nos ◊ prostavĭela, amînat a vaḑut kî ĭel o kară kum vrĭa — glupača, kasno je uvidela da je on voza kako hoće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4272 | Karabaș | Carabaș | Карабаш | Karabaș [akc. Karabaș] (i. m.) — (antr.) Karabaš, Karabašević ◊ Karabaș ĭe poļikra lu uom kare mult a kîntat în karăbĭ, ș-a fuоst kunoskut đ-arîndu pi karăbĭ, da nu pi numiļi luĭ bućeḑat — Karabaš je nadimak čoveka koji je dugo svirao gajde, i bio poznat svuda po gajdama, a ne po svom krštenom imenu ◊ unđe đi uom s-a prins poļikra Karabaș, așa lumĭa a kĭemat șî pi aĭ luĭ đin kasă — gde se nadimak Karabaš primio za čoveka, tako su ljudi nazivali i njegove ukućane ◊ đin poļikra Karabaș s-a fakut la karće prezimiļi Karabašević — od nadimka Karabaš nastalo je prezime Karabašević ♦ var. Kîrabaș [Por.] ∞ karabă | | [Vidi] |
|
|
|
3491 | karatură | cărătură | вожња | karatură (mn. karaturĭ) [akc. karatură] (i. ž.) — (izob.) vožnja, prevoženje ◊ am înbunat la fata mĭa triĭ karaturĭ pi kîrauș kînd o fi bîlśu, ma iĭ i kaḑu munkă la a đintîń, șî abĭa a sufarat numa o karatură — obećao sam svojoj devojci tri vožnje na ringišpilu kad bude vašar, ali njoj pripade muka već kod prve, pa je jedva podnela samo jednu vožnju ♦ var. kîratură ◊ nu puot să sufîr kîratură lungă ku tumobilu — ne mogu da podnesem dugu vožnju automobilom [Por.] ∞ kara | | [Vidi] |
|
|
|
2825 | karbuńe | cărbune | угљен | karbuńe (mn. karbuń) [akc. karbuńe] (i. m.) — ugljen, ćumur ◊ s-a stîns fuoku, a ramas numa karbuń șî śanușă — vatra se ugasila, ostali su samo ugljen i pepeo ◊ dĭeda, kînd aprins lula, a luvat karbuńiļi ku mîna guală — deda, kada je palio lulu, uzimao je ugljen golom rukom ♦ sin. taśuńe [Por.] ∞ fuok | | [Vidi] |
|
|
|
5099 | katană | cătană | солдат | katană (mn. katăń) [akc. katană] (i. s.) — (folk.) soldat, vojnik ◊ vuorba katană s-a pastrat numa pin kînćiśe aļi batrîńe, însamnă pi uom soldat, în armată — reč katana sačuvala se samo u starim pesmama, označava soldata u vojsci ♦ sin. soldat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3452 | kărpińiș | cărpeniș | грабик | kărpińiș (mn.) [akc. kărpińiș] (i. m.) — (bot.) grabik, grabova šuma ◊ kînd ń-a-mparțît tata, miĭe đin padure mĭ-a kaḑun numa ńișći kărpińiș la Pođina Mare — kad nas je otac delio, meni od šume zapao samo neki grabik na Velikoj Padini ♦ var. karpińiș [Por.] ∞ karpin | | [Vidi] |
|
|
|
3726 | kăsători | căsători | венчати се | kăsători (ĭuo ma kăsătorĭesk, ĭel sa kăsătorĭașće) [akc. kăsători] (gl. p. ref.) — (zast.) venčati se, sklopiti brak, udati se, oženiti se, skućiti se ◊ kînd s-a kăsătorit ku uomu đintîń, n-avut ńiś masă, ńiś ļingură — kad se udala za prvog muža, nije imala ni sofru, ni kašiku ◊ are numa un fiśuor, ažuns đi kăsătorit — ima samo jednog sina, stigao za ženidbu ♦ var. kîsîtori ♦ sin. kununa [Por.] ∞ kasă | | [Vidi] |
|
|
|
3062 | kimîtă | imita | имитација | kimîtă (mn. kimiț) [akc. kimîtă] (i. ž.) — imitacija, podržavanje ◊ n-a fakut la kopil țuală kum trăbe, numa o kimîtă đi țuală, ka đi papușă kopilarĭaskă — nije izradila detetu odelce po meri, nego neku imitaciju od odela, kao za dečju lutku ◊ s-a lasat đi bĭare, akuma numa ĭe o kimîtă đi bĭețîuos — ostavio piće, sad je samo imitacija pijanice [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5052 | kinui | chinui | мучити | kinui (ĭuo ma kinuĭesk, ĭel sa kinuĭașće) [akc. kinui] (gl. p. ref.) — mučiti se, truditi se ◊ prĭamult la kinuit parințî înga đi mik ku lukrurĭ grĭaļe, șî ĭel ĭ-a luvat la mrză — previše su ga mučili roditelji još od malena sa teškim poslovima, pa ih je on namrznuo ◊ numa ĭel șćiĭe, saraku, kît s-a kinuit să-nvĭața, ama nu ĭa mĭers șkuala ńiśkum — samo on zna, siromah, koliko se trudio da uči, ali mu škola nije išla nikako ♦ sin. nîkažî [Por.] ∞ kin | | [Vidi] |
|
|
|
3571 | kińez | cneaz | кнез | kińez (mn. kińež) [akc. kińez] (i. m.) — (zast.) knez, starešina sela ili opštine ◊ kińez đemult a fuost stapînu satuluĭ, da đi dupa ratu ku mńamțî, așa-ĭ ḑîk șî la fruntașu uopșîńi — knez je nekada bio starešina sela, a nakon rata sa Nemcima, tako zovu i predsednika opštine ◊ kińez đemult a putut să fiĭe numa al măĭ mare stapîn în sat — knez je nekada mogao biti samo najveći gazda u selu ◊ uom vaḑut: la ĭel șî kińezu đin oraș vińe la prazńik — ugledan čovek: kod njega i predsednik opštine dolazi na slavu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5376 | kîlarĭaće | călăreț | јахач | kîlarĭaće (mn. kîlarĭeț) [akc. kîlarĭaće] (i. m.) — jahač ◊ kîlarĭețî a fuost numa uamiń kare avut kaĭ — jahači su bili samo ljudi koji su imali konje ◊ muĭarĭa kare a mĭers pi kal, s-a kĭemat kîlarĭață — žena koja je jahala konja zvala se jahačica ♦ var. kîlarĭeț [Por.] ∞ kal | | [Vidi] |
|
|
|
5313 | kîntat | cântat | опеван | kîntat2 (kîntată) (mn. kîntaț, kîntaće) [akc. kîntat] (prid.) — (muz.) opevan, stavljen u pesmu ◊ kare avut bań, a plaćit la lăutarĭ să-l pună-n kînćik, kî uomo-l kîntat traĭașće măĭ mult în minća lumi — ko je imao pare, plaćao je lautarima da ga stave u pesmu, jer opevani čovek traje duže u ljudskom sećanju ◊ mulț uoț a fuost kîntaț, ș-aluor kînćiśe s-a kĭemat dupa numiļi luor — mnogi hajduci su bili opevani, i njihove pesme nosile su njihova imena [Por.] ∞ kînta | | [Vidi] |
|
|
|
3620 | kîńe | câine | пас | kîńe (mn. kîń) [akc. kîńe] (i. m.) — (zool.) pas (Canis familiaris) ◊ la nuoĭ ĭastă kîń đe kasă, kîńi đe uoĭ, șî kîń đe vînat — kod nas ima kućnih pasa, ovčarskih pasa, i lovačkih pasa ◊ kîńi đe kasă sa țîn ļegaț în kîrtuog, aĭ đi uoĭ înga đin kațăl sa-nvață sî mĭargă sluobîd ku uoiļi, da kopuoĭ țîn numa vînatuori — kućni psi drže se vezani u brlogu, ovčarski se još od kučenceta uče da idu slobodni za ovcama, a kerove drže samo lovci ◊ kîńiļi latră, urlă șî țîpă — pas laje, zavija i skiči ◊ đe ńișće kîń sa ḑîśe kă źavļesk, kînd latră fara trĭabă, sa ḑîśă đin glumă đi iĭ kă latră la stîaļe — za neke pse se kaže da laju bez veze kad laju bez potrebe, kaže se u šali za njih da laju na zvezde ◊ un fĭeļ đi kîń au narau rău, kă muśkă lumĭa ku furișu — neki psi imaju zlu ćud jer ujedaju ljude podmuklo [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5408 | kîržîĭe | cârjă | штап | kîržîĭe (mn. kîržîĭ) [akc. kîržîĭe] (i. ž.) — krža, štap za poštapanje ◊ kîržîĭa ĭe un feļ đi ćuakă, fakut măĭ domńesk, ku kare sa sprižuon uamińi aĭ batrîń — kržija je vrsta štapa za poštapanje, izrađen finije, kojim se pomažu starije osobe ◊ maĭsturi kare a fakut numa la kîržîĭe s-a kĭemat kîržań — majstori koji su izrađivali samo krže zvali su se kržani ♦ var. kîržĭe ♦ sin. ćuakă, ćuankă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2423 | kîtra | către | према | kîtra [akc. kîtra] (pril.) — prema, ka ◊ mĭarźe lupu pi pîrće kîtra mińe, da ĭuo ku mîńiļi guaļe — ide vuk prtinom prema meni, a ja goloruk ◊ nu vińe la mińe-n brață, numa spaĭmată sa traźe kîtra duos — ne dolazi meni u naručje, nego se prestrašena vuče prema šumi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6119 | kĭemat | chemat | позван | kĭemat (kĭemată) (mn. kĭemaț, kĭemaće) [akc. kĭemat] (prid.) — pozvan ◊ n-a fuost tuoț kĭemaț la lukru, a fuost kĭemat numa un numîr đ-aĭ ćińirĭ — nisu svi bili pozvani na posao, bio je pozvan samo jedan broj mladih ♦ supr. ńikĭemat [Por.] ∞ kĭema | | [Vidi] |
|
|
|
4298 | klośi | cloci | лежати | klośi (ĭuo klośiesk, ĭel klośiașće) [akc. klośi] (gl.) — (ornit.) ležati na jajima ◊ numa gaińiļi șî păsîriļi klośesk pi uauă să skuată puĭ — samo kokoške i ptice leže na jajima da se izlegu pilići [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4297 | kluoță | cloţă | квочка | kluoță (mn. kluoț) [akc. kluoță] (i. ž.) — (ornit.) kvočka ◊ kluoța ĭe gaină kare șîađe pi uauă sî sa skuată puĭi — kvočka je kokoška koja leži na jajima da se izlegnu pilići ◊ kluoța klośiașće pi uauă — kvočka leži na jajima ◊ supt kluoța sa pun trisprîăśe or śinsprîaśe uauă, dupa kît ĭe gaina đi mare — pod kvočku se stavlja trinaest ili petnaest jaja, prema tome koliko je kokoška velika ◊ kluoța a skuos numa śinś puĭ, ḑîaśe uauă a fuost klośiturĭ — kvočka je izlegla samo pet pilića, deset jaja su bila mućak ◊ kînd la gaină iĭ vińe vrĭamĭa să kadă kluoță, ĭa kļuompîńe pin traușă în tuaće părțîļi — kad kokoški dođe vreme da se nasadi, ona se raskvoca po dvorištu na sve strane [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2967 | kļanț | cleanţ | остењак | kļanț (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanț] (i. s.) — (geogr.) ostenjak, rt stene ◊ kļanț sa kĭamă vîru kîrși, kare ĭe nalt șî askuțît — ostenjak se zove vrh krša, koji je visok i oštar ◊ đes, dupa imańa în a kuĭ ĭe, kļanțu kapîtă șî nume, șî avĭem Kļanțu lu Ĭanku, lu Marku, or lu Pătru — često, prema imenu vlasnika imanja na kome je, ostenjak dobija i ime, pa imamo Jankov, Markov ili Petrov ostenjak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3056 | kļiĭ | clei | смола | kļiĭ (mn. kļiĭurĭ) [akc. kļiĭ] (i. m.) — smola; masnoća; gustiš 1. ušna smola ◊ kļiĭ ĭe unsura kare o are tuot uomu în urĭake — klij je masnoća koju svaki čovek ima u uvu 2. gusta i lepljiva kaša ◊ kînd uala fĭarbe prĭa mult, șă đin mînkarĭe ramîńe numa groșală, atunśa sa ḑîśe kî mînkarĭa s-a fakut kļiĭ — kad lonac vri predugo i od jela ostane samo kaša, tada se kaže da se jelo pretvorilo u klij [Por.] 3. ♦ dij. var. kļeĭ ◊ kļeĭ ĭe smuala dă pră prun, śe o manînkă păkurari — klej je smola sa šljive, koju jedu pastiri (Voluja) [Zvizd] ◊ kļeĭ dă pră prun ĭe bun dă ļipit fluĭeru — smola sa šljive je dobra za lepljenje frula [Mlava] ♦ dij. sin. mńare [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4032 | kobi | cobi | призивати | kobi (ĭuo kobĭesk, ĭel kobĭașće) [akc. kobi] (gl. n.) — (rel.) prizivati zlu kob, slutiti ◊ lumĭa batrînă a kreḑut kă kînd vrun rău spuń pi nume, ăl kobĭeșć să-ț vină — stari ljudi su govorili da kad neko zlo pominješ po imenu, ti ga prizivaš da ti dođe ◊ pumeńeșć muarća, o kobĭeșć să-ț vină, pumeńeșć pi draku, ăl kobĭeșć să-ț vină — pominješ smrt, prizivaš je da dođe, pominješ đavola, prizivaš ga da dođe ◊ śe gud ĭe rău pi lumĭe, no-l pumeńi pi nume, kă-l kobĭeșć să-ț vină — što god je zlo na svetu, ne pominji ga po imenu, jer ga prizivaš da ti dođe ◊ nu numa kînd ḑîś, numa șî kînd faś śuava śe samînă la vrun rău, tu răo-la-l kobĭeșć — ne samo kad kažeš, nego i kad napraviš gest koji podseća na neko zlo, ti to zlo prizivaš ◊ kînd ći faś kĭoroman, kobĭeșć să kĭorășć, șî puaće șî sî kĭorășć — kad izigravaš slepca, prizivaš slepilo, i možeš da oslepiš [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3394 | kobîrļeu | cobârlău | легало | kobîrļeu (mn. kobîrļeĭ) [akc. kobîrļeu] (i. m.) — legalo, primitivan objekat za smeštaj domaćih životinja ◊ n-avut kînd să fakă obuor dă puorś kare numa śe ĭ-a dus, numa a fakut un kobĭrļeu lîngă gard, să fiĭe puorśi înkiș numa prăsta noapće — nije imao kad da napravi obor za svinje koje je tek doterao, pa im je sklepao legalo uz ogradu, da svinje budu zatvorene samo preko noći [Stig] | | [Vidi] |
|
|
|
6218 | koći | coti | скретати | koći (ĭuo koćĭesk, ĭel koćĭeșće) [akc. koći] (gl.) — skretati ◊ nu koći la stînga, numa la đirĭapta — ne skreći u levo, nego u desno [Pad.] ∞ kuot | | [Vidi] |
|
|
|
2408 | kodruț | codruţ | комадић | kodruț (mn. kodruță) [akc. kodruț] (i. s.) — (demin.) komadić ◊ ĭ-a dat veśińi kîći un kodruț đi malaĭ, numa să nu muară đi fuame — davale mu komšije po komadić proje, samo da ne umre od gladi [Por.] ∞ kuodru | | [Vidi] |
|
|
|
2866 | koĭuos | cios | килав | koĭuos (koĭuasă) (mn. koĭuoș, koĭuasă) [akc. koĭuos] (prid.) —1. (med.) kilav, trapav ◊ koĭuos, nu puaće kuru sî-ș rađiśe, da ar vrĭa șî ĭel sî žuaśe-n uară — kilav, ne može dupe da podigne, a hteo bi i on da igra u kolu 2. (fig.) mudonja ◊ numa vrun koĭuos puaće sî sa ĭa ku iĭ la bataĭe — samo neki mudonja može s njim da započne tuču [Por.] ∞ kuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
3848 | kokoșăl | cocoșel | кошутац | kokoșăl (mn. kokoșîĭ) [akc. kokoșăl] (i. m.) — (bot.) košutac, pasji zub (Erythronium dens canis) ◊ kokoșălu ĭe fluare padurĭaļńikă, kare đă primovara — košutac je šumski cvet koji niče u proleće ◊ kokoșălu aduśe kîćikîta ku giośelu — košutac liči pomalo na visibabu ◊ numiļi rumîńesk alu kokoșăl puaće-fi vińe đila aĭa kă-ĭ fluarĭa kokoșată — vlaško ime košuca možda dolazi od toga što mu je cvet pogrbljen ♦ / kokoșăl < kokoșat — „pogrbljen, pognute glave” + demin. sufiks -ăl = „pogrbljenče” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2966 | kokuoș | cocoș | петао | kokuoș1 (mn. kokuoșî) [akc. kokuoș] (i. m.) — (ornit.) petao, mužjak kokoške (Gallus bankiva domestica) ◊ kokuoșu ĭe măĭ mare đikît gaina, are krĭastă mare ruoșîĭe, kukurigîĭe la vrĭame, șî nu duśe uauă, numa sîare pi gaiń, đi sî dukă ĭaļe — petao je veći od kokoške, ima veliku crvenu krestu, kukuriče u određeno vreme, ne nosi jaja, nego naskače kokoške, da bi one nosile ♦ up. gaină [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2775 | koluo | colo | тамо | koluo [akc. koluo] (pril.) — tamo ◊ kasa mi koluo, nuĭe đeparće — kuća mi je tamo, nije daleko ◊ koluo învaļe — tamo (na)dole ◊ (u izr.) koluo-koluo — tamo-tamo, tamo-namo, tu i tamo ◊ grîu a dat rar, numa kîći un spik koluo-koluo — žito je slabo izniklo, samo po neki klas tu i tamo ◊ kuļiaźe kîta koluo, kîta koluo, șî adună đi un prînḑ — bere malo tamo, malo tamo, i skupi za jedan obrok ♦ up. înkoluo [Por.] ∞ akoluo | | [Vidi] |
|
|
|
4204 | koļa-koļa | colea/colea | овде-онде | koļa-koļa [akc. koļa-koļa] (pril.) — ovde-onde, tamo-vamo ◊ puorśi sîrbaćiś a zatrit luoku întrĭeg, numa koļa-koļa s-a fi ramas vrun tuļan đi kukuruḑ în piśuare — divlje svinje su satrle celu njivu, samo ovde-onde da je ostala po neka stabljika kukuruza uspravna [Por.] ∞ akoluo | | [Vidi] |
|
|
|
5037 | koļindă | colindă | колинда | koļindă (mn. koļinḑ) [akc. koļindă] (i. ž.) — (kal.) kolinda, badnjidanski štap ◊ koļindă ĭe bît înkonđeĭat adîns kare sa faśe numa đi Aźun — kolinda je posebno ukrašen štap koji se izrađuje samo za Badnji dan ◊ koļinda sa faśe numa đi alun — kolinda se izrađuje isključivo od leske ◊ bît đi koļindă sa župuaĭe đi kuažă, sa-nfășură ku kurîaļe đin kuaža-ĭa șî s-afumă la fuok, la urmă vińe șurguĭat ka nopîrka ku obrańe — štap za kolindu oguli se od kore, uvije kaiševima od te kože i nadimi kraj vatre, na kraju ispadne šaren kao zmija šarka ◊ koļinda duk koļindrețî în mînă kînd în sara lu Aźun mĭerg đi la kasă la kasă — kolindu nose kolindreci u ruci kad uveče na Badnji dan idu od kuće do kuće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5819 | konćina | concină | застати | konćina (ĭuo konćin, ĭel konćină) [akc. konćina] (gl. p. ref.) — (zast.) zastati, stati izvesno vreme ◊ va konćina pluaĭa-sta kîta, numa să nu ńi udăm pănă la kasă ka șobuoļi — valjda će i ova kiša malo zastati, samo da ne pokisnemo do kuće kao pacovi ♦ sin. sta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3053 | kośuabă | cocioabă | кућерак | kośuabă (mn. kośuabe) [akc. kośuabă] (i. ž.) — kućerak, straćara ◊ kośuabă ĭe kasă mikă, afumată numa đi sî puată uomu trai, da să nu fiĭe afară — kućerak je mala kuća, sklepana samo da čovek može živeti, a da ne bude napolju [Por.] ∞ kasă | | [Vidi] |
|
|
|
4236 | krak | crac | нога | krak (mn. kraś) [akc. krak] (i. m.) — 1. (anat.) noga ◊ a kaḑut đin ļemn, ș-a frînt kraśi amînduoĭ — pao je sa drveta i polomio obe noge ◊ bat muort, nu stă în kraś — mrtav pijan, ne stoji na nogama ◊ stă-n kraśi uamińiluor, nu puot sî trĭakă đi ĭel — stoji ljudima na putu, ne mogu da prolaze od njega ♦ sin. piśuor 2. (geog.) ogranak, deo kose, povijarca; krak ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranaka ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kuća ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranaka ◊ rar ĭastă krak fara nume — redak je ogranak kose bez imena ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, Dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovrći — najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov krak ◊ buot đi krak — vrh, kraj ogranka kose ♦ up. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) ni traga, bez traga ◊ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našao ♦ (demin.) krakuļeț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6121 | kreḑamînt | crezământ | поверење | kreḑamînt (mn. kreḑamînće) [akc. kreḑamînt] (i. s.) — (zast.) poverenje ◊ nuĭe uom đi kreḑamînt — nije čovek od poverenja ◊ avut tare kreḑamînt numa în fraći-su — imao je jako poverenje samo u brata [Por.] ∞ kređa | | [Vidi] |
|
|
|
6114 | kređințuos | credincios | верник | kređințuos (kređințuasă) (mn. kređințuoș, kređințuasă) [akc. kređințuos] (prid.) — (rel.) vernik ◊ numa pi la ḑî marĭ sa aduna kređințuoșî pi la bisîarikă, da ș-atunśa măĭ mult babiļi veńa să ĭa moļidvă — samo se o praznicima skupaljahu vernici kod crkve, pa i tada više je baba dolazilo da uzmu svetu vodicu [Por.] ∞ kređa | | [Vidi] |
|
|
|
4911 | krîu | crou | удубљење | krîu (mn. krîurĭ) [akc. krîu] (i. s.) — (o formi) udubljenje, plića rupa, jama; bara ◊ krîu ĭe o adînkatură în pomînt, în kare sa adună apa — krou je udubljenje u zemlji u kome se skuplja voda ◊ tuoț stramoșî miĭ avut krîu în barba, numa ĭuo nam — svi moji preci su imali rupicu u bradi, samo ja nemam ♦ (augm.) krovan ♦ (demin.) kroviț ♦ var. krou [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5030 | krĭastă | creastă | креста | krĭastă (mn. krĭașće) [akc. krĭastă] (i. ž.) — kresta a. kod živine ◊ krĭastă au oarăļi, măĭ mare ĭe la kokuoș, da o au șă gaińiļi, numa ĭe mult măĭ mikă — krestu ima živina, najveću ima petao, a imaju je i kokoške, samo puno manju b. na reljefu ◊ krĭasta pi pomînt ĭe un fĭeļ đi kuamă, ku vîru înkrestat — kresta na zemljištu je jedna vrsta grebena, sa krestastim vrhom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2844 | kuada vaśi | coada-vacii | дивизма | kuada vaśi [akc. kuada vaśi] (sint.) — (bot.) divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada vaśi — kravlji rep ◊ kuada vaśi ĭe buĭađe înaltă, ku fluorĭ galbińe — divizma je visoka biljka, sa žutim cvetom ◊ ku kuada vaśi aĭ batrîń a prins pĭeșć đi pazńik, kînd ļ-a tîbuit pĭeșć măj mulț — sa divizmom su stari lovili ribu za slavu, kad im je trebala veća količina ribe ◊ kuada vaśi fara rîdaśiń a puso în vrun sak, șa batuto pista sako-la ku buata, măĭ la đal đi luoku ku pĭeșć mulț — divizmu bez korena stavljali su u džak, i motkom je mlatili preko tog džaka, uzvodno od mesta gde je bilo dosta ribe ◊ pĭeșći kare a-ngițît apa ku lapćiļi đi kuada vaśi, numa sa-ntuors pi șîaļe, ș-a mĭers pi rîu ka kînd sînt otraviț — ribe koje su se nagutale vode sa mlekom divizme, prevrtale su se na leđa, i plivale površinom reke kao da su otrovane ♦ up. vakă, pĭașće [Por.] ∞ kuadă | | [Vidi] |
|
|
|
3363 | kuaśe | coace | пећи | kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3194 | kufuri | cufuri | сраћкати | kufuri (ĭuo kufurĭesk, ĭel kufurĭașće) [akc. kufuri] (gl. p. ref.) — 1. (med.) sraćkati, imati sraćkavicu, proliv; seruckati ◊ dupa așa mînkare guală, lukratuori numa sa va kufuri, alta ńimika nu puot lukra — posle takve slabe hrane, radnici će samo sraćkati, drugo ništa ne mogu raditi ◊ uoĭļi sînt bolnave, đi ĭerĭ numa sa kufurĭesk — ovce su bolesne, od juče samo seruckaju 2. (fig.) površno, ofrlje raditi, brljaviti; mrljati ◊ niśkînd n-o s-învĭață să skriĭe, numa điźaba kufurĭașće arćiĭa — nikad neće naučiti da piše, samo badava mrljavi hartiju [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3193 | kufurĭală | cufureală | сраћкавица | kufurĭală (mn. kufurĭelurĭ) [akc. kufurĭală] (i. ž.) — 1. (med.) sraćkavica, proliv ◊ dupa durĭarĭe la burtă, s-a pus șî o kufurĭală ku tuot pi ĭel — posle bolova u stomaku, spopala ga je i teška sraćkavica ♦ sin. pîșku, kîkalarĭe 2. (fig.) (o radu) brljotina, sranje, zamazotina ◊ avut bun lukru, ama ĭel numa a fakut ńiskaĭ kufurĭelurĭ, șî la urmă la do dudait — imao je dobar posao, ali je on pravio samo neka sranja, pa su ga na kraju oterali ♦ var. kufuritură ♦ sin. pîșku, pîșka, kîkalare [Por.] ∞ kufuri | | [Vidi] |
|
|
|
3862 | kuk | cuc | кукавица | kuk (mn. kuś) (i. m.) — (ornit.) kukavica (Cuculus canorus) ◊ kuku vińe primovara, șî kînd ĭel înśape să kînće, ĭarna ĭe gata — kukavica dolazi u proleće, i kada ona počne da peva, zima je gotova ◊ kuku ĭe pasîrĭe spurkată — kukavica je nečista ptica ◊ kuku spurkă uomu kare ĭe ku ińima guală kînd ăl auđe măĭ întîń — kukavica opogani čoveka koji ima prazan stomak kad je čuje prvi put ◊ uomu pi kare la spurkat kuku, pista tuot anu are să fiĭe sumnoruos, șî are numa să kukîĭe — čovek koga opogani kukavica, preko cele godine ima da bude sanjiv, i ima samo da kunja ◊ kuku spurkă șî vićiļi, kînd sa kîntă đimińața apruape đi strungă, pănă vićiļi flomînđe așćată să fiĭe slubaḑîće la pașuńe — kukavica opoganjuje i stoku, kad zapeva ujutru u blizini tora, dok gladna stoka čeka da bude puštena na pašu ◊ vićiļi đi spurkatu kukuluĭ sa đispurkă la Sînźuorḑ, kînd la mulsuarĭa đin tîń ļi sa faśe „kuku-raskuku”— stoka se od kukavičje pogani očisti na Đurđevdan, kad joj se prilkom prve muže obaje „kuku-raskuku” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5859 | kumpara | cumpăra | купити | kumpara (ĭuo kumpîr, ĭel kumpîră) [akc. kumpara] (gl. p. ref.) — kupiti, kupovati ◊ sa kumpîră șî sa vinđe în ńigostoriĭe — kupuje se i prodaje u trgovini ◊ parințî ń-a kumparat bobuanță numa pi la bîlśurĭ — roditelji su nam kupovali bombone samo na vašarima ♦ sup. vinđa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3986 | kunoskut | cunoscut | познаник | kunoskut2 (mn. kunoskuț) [akc. kunoskut] (i. m.) — poznanik, znanac ◊ nu sînćem ńiś un ńam, numa ńis kunoskuț đi la lukru — nismo nikakav rod, samo smo poznanici s posla ◊ așćată să-ĭ vină vrun kunoskut — čeka da mu dođe neki poznanik [Por.] ∞ kunoșća | | [Vidi] |
|
|
|
2406 | kuodru | codru | комад | kuodru (mn. kuodri) [akc. kuodru] (i. m.) — 1. komad, deo nečega ◊ kuodru đi pîńe — komad hleba 2. (zast.) šuma ◊ vorba „kuodru” s-a pĭerdut đin ļimbă, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe; a skimbato vuorba „padure”, fînka aļa duauă vuorbe tot una a-nsamnat: padure — reč „kodru” se igubila iz jezika, ostala je samo u starim pesmama; zamenila je reč „padure”, budući da su obe reči isto označavale: šumu ♦ sin. padure [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3907 | kurimanuos | curimănos | гузат | kurimanuos (kurimanuasă) (mn. kurimanuoș, kurimanuasă) [akc. kurimanuos] (prid.) — guzat, debeloguz, koji ima veliku zadnjicu ◊ burtanuos șî kurimanuos, duamńe pazîașće śe rîtatură — trbat i guzat, bože sačuva kakva nakaza ◊ kurimanuasă ĭe kă nu lukră ńimika, numa șîađe șî manînkă — debeloguza je jer ne radi ništa, samo sedi i ždere [Por.] ∞ kur | | [Vidi] |
|
|
|
3364 | kurînd | curând | скоро | kurînd [akc. kurînd] (pril.) — skoro, u bliskoj prošlosti, nedavno (uz predlog „đi”) ◊ a luvat đi kurînd bań înprumut đi la mińe, ș-akuma ĭară a veńit sî măĭ kaće — skoro je od mene uzeo novac na zajam, a sada je opet došao da traži još ◊ tuot ĭe ku rînd akuma, ama numa đi kurînd, înainće nu s-a șćut kare śe lukră — sve je u redu sada, ali samo od nedavno, ranije se nije znalo ko šta radi ♦ var. đi kurînd, îndată, đindată [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2965 | kurĭańik | curelnic | кокошарник | kurĭańik (mn. kurĭańiś) [akc. kurĭańik] (i. m.) — kokošarnik, kokošinjac ◊ kurĭańik ĭe koćeț đi gaiń, kulkuș, kasuță în traușă, fakută đi blăń, đi bîrńe, or înplećită đi nuĭaļe — kokošarnik je kutak za kokoške, legalo, kućica u dvorištu izgrađena od dasaka, greda, ili ispletena od pruća ◊ đimult, lumĭa n-a fakut kurĭańiśe, kă gaińiļi vor să duarmă sus, pi krĭanźiļi lu vrun puom, în aritu kășî — nekada, ljudi nisu pravili kokošarnike, jer kokoške hoće da spavaju gore, na granama neke voćke, u blizini kuće [Por.] ◊ ńiś în kurĭańik gaińiļi nu duorm žuos, numa pi bîće, țînîndu-sa ku gĭarîļi đi ĭeaļe — ni u kokošinjcu kokoške ne spavaju dole, već na prečkama, držeći se kandžama za njih ◊ koćețu kurĭańikuluĭ ku kuĭburļi, unđe gaińiļi uauă, đisparțît ĭe đi kulkuș, or ĭe la o parća lu kurĭańik, or ĭe supt puodu luĭ — deo kokošarnika sa gnezdima, u koja koke nose jaja, odvojen je od legala, ili je sa strane kokošarnika, ili je pod njegovim krovom ◊ vulpĭa a tunat în kurĭańik, ș-a mînkat gaińiļi — lisica je upala u kokošarnik, i pojela kokoške [GPek] ♦ dij. var. kuńerik (Voluja) [Zvizd] ♦ sin. kulkuș ♦ up. gaină [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2870 | kurkan | curcan | ћуран | kurkan (mn. kurkań) [akc. kurkan] (i. m.) — 1. (ornit.) ćuran, mužjak ćurke ◊ numa sa umflă ka kurkanu, ginđiașće kî sa ćiame vrunu đi ĭel — samo se naduva ko ćuran, misli da ga se neko boji 2. (fig.) (folk.) muški ud ◊ fuź, fa, đi lînga mińe, kă nu șćiĭ, kum ĭe kurkanu-sta-l mĭeu, kînd sa îmflă — beži, sele, od mene, jer ne znaš kakav je ovaj moj „ćuran” kad se nakostreši [Por.] ♦ dij. var. kurkuoń (Jasikovo) [GPek] ∞ kurkă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2861 | kurkubău | curcubău | дуга | kurkubău (mn. kurkubăĭe) [akc. kurkubău] (i. s.) — duga, pojava u atmosferi posle kiše ◊ kurkubău ĭasă numa dupa pluaĭe — duga se javlja samo posle kiše ◊ kurkubău are doă kapiće, șî ku amîndoă bĭa apă đin doă ogașă or doă rîurĭ — duga ima dve glave, i sa obe pije vodu sa dva potoka ili dve reke ◊ kurkubău are noă fărburĭ: vînît, bilovink, galbin băl, galbin înkis, vĭarđe băl, vĭarđe înkis, ruoșu, ruoșu măĭ băl șî ruoșu înkis — duga ima devet boja: plavu, ljubičastu, svetlo žutu, tamno žutu, svetlo zelenu, tamno zelenu, crvenu, svetlo crvenu i tamno crvenu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5153 | kutare | cutare | неко | kutare [akc. kutare] (zam.) — neko, taj ◊ tare s-a spumîntat kă vińe kutare, ș-a fuźit — jako se uplašio da ide neko, pa je pobegao ◊ kînd nu sa spuńe śeva pi nume, sa ḑîśe „să fiĭe la kutare șî kutare” — kad se nešto ne kazuje po imenu, kaže se „neka bude tome i tome” ♦ dij. var. kutaruĭa (Brestovac) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
6127 | labă | labă | шапа | labă (mn. labe) [akc. labă] (i. ž.) — (anat.) šapa ◊ numa žuavińiļi au labe — samo životinje imaju šape ◊ lăbiļi žuavińiluor au gĭară— životinjske šape imaju kandže ◊ (izr.) a pus lăbiļi pi punga ku bań — stavio šape na kesu s parama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5736 | laĭe | laie | црн | laĭe [akc. laĭe] (prid.) (nepr.) — (color) (zast.) crn ◊ în turmă a fuost numa o uaĭe laĭe, alalće tuaće albe — u stadu je sam jedna ovca bila crna, sve ostale su bile bele ♦ sup. alb, băl [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6226 | lakuț | lăcuț | барица | lakuț (mn. lakuță) [akc. lakuț] (i. s.) — (demin.) barica; jezerce ◊ a sakat rîurļi, a ramas koļa-koļa numa ńișći lakuță, n-avĭem unđe să adapăm vićiļi — presušile reke, ostale su samo tu i tamo po neke barice, nemamo gde da napojimo stoku ♦ var. lakuļeț ♦ / lak+uț [Por.] ∞ lak | | [Vidi] |
|
|
|
3917 | lasa | lăsa | оставити | lasa (ĭuo las, ĭel lasă) [akc. lasa] (gl. p. ref.) — 1. ostaviti, pustiti, bataliti ◊ la lasat muĭarĭa — ostavila ga je žena ◊ dakă nu sa lasă đi bĭare, o sî muară — ako ne batali piće, umreće ◊ dakă tatî-su no va lasa sî sa mariće, ĭa o sî fugă dupa ĭel — ako je otac neće pustiti da se uda, ona će pobeći za njega 2. (med.) onemoćati, popustiti; izdati ◊ ĭastă triĭ ań đi kînd l-a lasat piśuariļi, șî numa ḑaśe-n pat — ima tri godine kako su ga izdale noge, i samo leži u krevetu 3. (psih.) svideti se, dopadati se, želeti nešto, žudeti za nečim ◊ a spus đeșkis k-ăĭ sa lasă la baĭato-la, șî traźe sî sa mariće dupa ĭel — priznala je da joj se taj momak sviđa, i da želi da se uda za njega ◊ kopilu mîngă, plînźe k-ăĭ sa lasă la dulśețurĭ — razmaženo dete, plače od želje za slatkišima ◊ (u izr.) mi sa lasă la aĭa șî aĭa — sviđa mi se to i to, žudim za tim [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6040 | lăkomiță | zăgaz ? | устава | lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară | | [Vidi] |
|
|
|
4941 | ļagîn | leagăn | колевка | ļagîn (mn. ļagîńe) [akc. ļagîn] (i. m.) — (tehn.) 1. kolevka ◊ kopiĭi rumîńeșć a kreskut în ļagîńe đi ļemn, kare mumîn-ļi ļ-a dus în șîaļe — vlaška deca rasla su u drvenim kolevkama, koje su majke nosile na leđima 2. kovčeg ◊ kînd uomu muare, ăl îngruapă în ļagîn, fakut đi blăń kare tot stapînu a pastrat numa đ-așa trĭabă — kad čovek umre, ukopaju ga u kovčegu, sklopljenog od dasaka koje svaki domaćin čuva samo za takvu priliku [Por.] ∞ ļegana | | [Vidi] |
|
|
|
3460 | ļau | leu | леј | ļau (mn. ļeĭ) [akc. ļau] (i. m.) — 1. (mon.) lej, rumunska nacionalna moneta ◊ nu vreaduĭe ńiś un ļau — ne vredi ni jedan lej 2. (fig.) (u izr.) o svom trošku; za svoj groš; po svom ćefu ◊ mă duk unđe vreau dă ľau mieu — idem gde hoću za svoj groš ◊ s-a-nbatat șî kată să-ĭ kînće una numa dî ľau luĭ — napio se, i traži da mu otpeva jednu samo po njegovom ćefu [Bran.] ♦ dij. var. ļiu [GPek][Por.] ∞ ban | | [Vidi] |
|
|
|
4330 | ļeșînat | leșinat | онесвешћен | ļeșînat (ļeșînată) (mn. ļeșînaț, ļeșînaće) [akc. ļeșînat] (prid.) — (med.) onesvešćen, komiran ◊ ḑaśe trînćit pi șîaļe, nu sa șćiĭe dar ĭe muort, or numa ļeșînat — leži nauznak na krevetu, ne zna se da li je mrtav, ili samo onesvešćen ◊ kare ḑaśe ļeșînat pi patu muorțî, sa krĭađe kă s-a dus pi lumĭa-ĭa să đa mîna ku aĭ muorț — ko komiran leži na samrtničkoj postelji, veruje se da je otišao na onaj svet da se rukuje sa mrtvima [Por.] ∞ ļeșîna | | [Vidi] |
|
|
|
4329 | ļeșînatură | leșinătură | мрцина | ļeșînatură (mn. ļeșînaturĭ) [akc. ļeșînatură] (i. ž.) — (ret.) (fig.) mrcina, lenčuga ◊ s-a bulnavit đi ļiańe, șî numa ḑaśe ka ļeșînatura — razboleo se od lenjosti, i samo leži kao mrcina ◊ n-ol kĭamă ńima la lukru, kă đarîndu s-a aratat ka o ļeșînatură mare — niko ga više ne zove na posao, jer se svuda pokazao kao velika lenčuga [Por.] ∞ ļeșîna | | [Vidi] |
|
|
|
3091 | ļiak | leac | лек | ļiak1 (mn. ļiakurĭ) [akc. ļiak] (i. s.) — (med.) lek ◊ đi buala rîa ļiak ĭastă numa la vrîžîtuorĭ — od padavice leka ima samo kod vračara ♦ var. ļak ♦ sin. momuată [Por.] ∞ ļikui | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5742 | ļigana | legăna | развући | ļigana (ĭuo ļigańeḑ, ĭel ļigańaḑă) [akc. ļigana] (gl. p.) — (o muziciranju) razvući, otegnuti, lagano svirati ili pevati ◊ kînćiku đi duor sa ļigańaḑă kînd sa kîntă, kă dupa ĭel nu sa žuakă, numa sa askultă, să tuńe în sufļit șă să lovĭaskă în ińimă — pesma čežnje peva se lagano, jer se za njom ne igra, nego se sluša, da uđe u dušu ida pogodi u srce ♦ sin. trîgana [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6205 | ļikuriś | licurici | свитац | ļikuriś (mn. ļikuriś) [akc. ļikuriś] (i. m.) — (ent.) svitac (Lampyris noctiluca) ◊ ļikuriś ĭe guangă kare zbuară sara, pi vrĭamĭa đi kosît or đi sîśarat, da kuru iĭ ļikură ka lumanarĭa aprinsă — svitac je buba koja leti uveče, u doba kosidbe ili žetve, a zadnjica mu svetli kao upaljena sveća ◊ ļikuriśi nu ļikură una-ntruuna, numa s-a stîng, s-aprind, s-a stîng, s-aprind — svici ne svetle neprekidno, nego se pale i gase, pale i gase [Por.] ♦ dij. var. likurič (Šipikovo) [Tim.] ∞ ļikura | | [Vidi] |
|
|
|
3000 | ļimbă | limbă | језик | ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2796 | Ļiskuauă | Liscoa ? | Лесково | Ļiskuauă [akc. Ļiskuauă] (i. ž.) — (ojk.) Leskovo, vlaško selo u opštini Majdanpek ◊ Ļiskuaua ĭe sat mik, răsfirat, în vaļa Pĭekuluĭ al đi Sus — Leskovo je malo, raštrkano selo, u dolini Gornjeg Peka ◊ la popiso-l đi la urmă (2011.) avut numa 348 đi inș, đin kare s-a skris kă sînt sîrbĭ 88, da rumîń 189; 22 nu s-a skris śe sînt, dakă sa șćiĭe kă ĭe satu gata tuot rumîńesk — na zadnjem popisu (2011.) imalo je samo 348 stanovnika, od kojih su se kao Srbi upisali 88, a kao Vlasi 189; 22 se nisu izjasnili šta su, iako se zna da je selo gotovo celo vlaško ◊ numiļi satuluĭ ĭe sîrbĭesk, đi la ļiemn „leska” kare ĭe pi rumîńașće „alun” — ime sela je srpsko, od drveta „leska”, koje je na vlaškom „alun” ♦ var. inov. Ļiskuavă [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
3366 | ļoșćan | leoștean | селен | ļoșćan (mn. ļoșćeń) [akc. ļoșćan] (i. m.) — (bot.) selen (Levisticum officinale) ◊ ļoșćanuĭe buĭađe naltă ku fluorĭ galbińe, înkrĭengaraće, kare krĭașće numa pin bașćiaļe — selen je visoka biljka sa razgranatim žutim cvetom, koja raste samo po baštama ◊ ļoșćanu, ku alće buĭeḑ, sa puńe în uruĭala uoiluor la Sînźuorḑ, să aĭbă uoĭļi lapće măĭ mult la mîsurat — selen se, sa drugim biljkama, stavlja ju jarmu kojom se krme ovce na Đurđevdan, da imaju više mleka pri merenju ◊ kînd sa mulg uoļi la Sînźuorḑ ļoșćanu sa ļagă la gura gaļețî, ș-aśiĭa ramîńe pămă nu sa mulg uoiļi tuaće — kad se ovce muzu na Đurđevdan, selen se vezuje za obod vedra, i tu stoji dok se sve ovce ne pomuzu ♦ var. oļeșćan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2030 | ļuordă | leurdă | сремуж | ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljana ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševima ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — sremuš je vrsta divljeg luka ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugu (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušom ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — sremuš se jede samo dok ne procveta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
3370 | marćiń | brumar | новембар | marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratinci ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendara ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun” ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
3356 | markuș | morcov-porcesc | чичока | markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
6056 | marmur | marmur | мермер | marmur (mn.) [akc. marmur] (i. m.) — (geol.) mermer ◊ Rumîńi aĭ batrîń adunat parśaļe đe marmur numa đe fakut momuaće — stari Vlasu su skupljali komadiće mermera samo za izradu vradžbina ♦ up. marmuri [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6309 | marturiĭe | marturie | сведочење | marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur | | [Vidi] |
|
|
|
2099 | mikșună | micșunea | шебој | mikșună (mn. mikșuń) [akc. mikșună] (i. ž.) — (bot.) šeboj, baštensko cveće zlatno-žute boje (Cheiranthus cheiri) ◊ mikșună dă numa-n građină — šeboj raste samo u bašti [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5787 | Miloćin | Milotin | Милутин | Miloćin [akc. Miloćin] (i. m.) — (antr.) Milutin ◊ Miloćin ĭe fuarma rumîńaskă alu nume sîrbĭesk Milutin — Miloćin je vlaška forma srpskog imena Milutin ♦ up. Ćinkă, Ćinu, Tinu [Por.] ∞ nume | | [Vidi] |
|
|
|
5091 | mira | mira | чудити се | mira (ĭuo ma mir, ĭel sa miră) [akc. mira] (gl. ref.) — čuditi se ◊ nu ći mira đi kopil mik, kă-l đokĭeḑ — nemoj se čuditi malom detetu, jer ćeš ga ureći ◊ nu ma mir đ-alta ńimika, numa ma mir đi mińe kum pot să-l sufîr atîta đimult — ne čudim se ničemu drugom, nego se čudim samom sebi kako mogu da ga trpim toliko dugo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3259 | mirĭasă | mireasă | млада | mirĭasă (mn. mirĭasă) [akc. mirĭasă] (i. ž.) — (izob.) mlada, na svadbi ◊ vuorba „mirĭasă” s-a pĭerdut, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe, kare nu sa măĭ kîntă — reč „mirjasa” se izgubila, ostala je samo u starim pesmama, koje se više ne pevaju ◊ în vrĭamĭa-ĭa kînd rumîńi la guovĭe ĭ-a ḑîs „mirĭasă”, la mlîdožăńe ĭ-a ḑîs „mirĭe” — u ono vreme kada su Vlasi mladu zvali „mirjasa”, mladoženju su zvali „mire” ◊ măĭ întîń đin ļimbă s-a pĭerdut „mirĭe”, s-a skimbat ku vuorba sîrbĭaskă „mlîdožăńe”, da pi urmă sa do pĭerdu șî „mirĭasa”, pi ĭa a skimbato „guovĭa” — najpre se iz jezika izgubila reč „mire”, zamenila je srpska reč „mladoženja”, a posle se izgubila i „mirjasa”, nju je zamenila je „govja” ♦ sin. guove [Por.] ◊ mirĭasă ḑîśem la muĭare văḑută, la gospîđe — „mirjasa” je naziv za viđenu ženu, za gospođu (Luka) [Crn.] ∞ nuntă | | [Vidi] |
|
|
|
5380 | mistakat | mestecat | сажвакан | mistakat (mistakată) (mn. mistakaț, mistakaće) [akc. mistakat] (prid.) — sažvakan ◊ numa bukatura kare ĭe bun mistakată trăbe îngițî — samo dobro sažvakan zalogaj treba progutati ♦ up. rugumat [Por.] ∞ mistaka | | [Vidi] |
|
|
|
4915 | miśkatuorĭ | mișcător | покретан | miśkatuorĭ (miśkatuare) (mn. miśkatuorĭ, miśkatuare) [akc. miśkatuorĭ] (prid.) — pokretan ◊ miśkatuorĭ ĭe śuava śe ĭe fakut sî șća, ama nuĭe ļegat đi luoko-la, numa sa puaće miśka în ļăturĭ — pokretno je nešto što je napravljeno da stoji, ali nije vezano za to mesto, nego se može pomeriti u stranu ◊ mîșńiku la muară ĭe ladă miśkatuare, kă puoț s-o muț în lăturĭ kînd lukri pi lînga pĭatra muori — mučnjak na vodenici je pokretan sanduk, jer ga možeš pomeriti u stranu kad radiš oko vodeničnog kamena ♦ up. îmblatuorĭ [Por.] ∞ miśka | | [Vidi] |
|
|
|
3909 | miźgura | burniţa | ромињати | miźgura (ĭuo miźgur, ĭel miźgură) [akc. miźgura] (gl. p.) — (o kiši) rominjati, sitno padati ◊ nu pluaĭe numa miźgură, pluaĭe maruntă, măĭ mult śĭață đikît pluaĭe — ne pada kiša nego rominja, pada sitna kiša, više magla nego kiša [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5168 | mîlaĭeț | mălăieț | сочан | mîlaĭeț (mîlaĭață) (mn. mîlaĭeț, mîlaĭeće) [akc. mîlaĭeț] (prid.) — (o plodu) sočan, mek; ukusan ◊ mîlaĭață puaće să fiĭe numa vro puamă kuaptă — sočno može biti samo neko zrelo voće ♦ sin. muaļe [Por.] ∞ muaļe | | [Vidi] |
|
|
|
4062 | mînkare | mâncare | јело | mînkare (mn. mînkărĭ) [akc. mînkare] (i. ž.) — 1. (nutr.) jelo, hrana ◊ muoșu numa șîađe ș-așćată baba să-ĭ fakă śuava đi mînkare — čiča samo sedi i čeka da mu baba spremi nešto za jelo ◊ a fuost fuamiće mare, n-avut alta đi mînkare, numa a mînkat kuažă đi śaruoń — bila je velika glad, nisu imali ništa drugo za jelo, nego su jeli cerovu koru ◊ śuparka-sta ĭe bună đi mînkare — ova pečurka je dobra za jelo 2. obed, obrok ◊ a veńit vrĭamĭa đi mînkare, da muĭarĭa n-a gaćit prînḑu — došlo je vreme obeda, a žena nije zgotovila ručak [Por.] ∞ mînka | | [Vidi] |
|
|
|
4064 | mînkarime | mâncărime | сврабеж | mînkarime (mn. mînkarimĭ) [akc. mînkarime] (i. ž.) — (med.) svrabež ◊ s-a pus o mînkarime pi kopil, numa sa skarpină — dete je spopao neki svrabež, samo se češe [Por.] ∞ mînka | | [Vidi] |
|
|
|
2810 | mîrțuagă | mârţoagă | мрцина | mîrțuagă (mn. mîrțuaźe) [akc. mîrțuagă] (i. ž.) — 1. (zool.) mrcina, mršava životinja, kljusina ◊ am o mîrțuagă đi kal, nuĭe đi ńimika, đi źaba ăl arańesk — imam jednu mrcinu od konja, nije ni za šta, badava ga hranim 2. (fig.) lenčuga ◊ ĭel ĭe tare vrĭańik uom, da muĭari-sa ĭe o mîrțuagă guală, nu șću numa đi śe va țîńao — on je jako vredan čovek, a ona je jedna gola mrcina, ne znam samo zašto li je drži ♦ var. îrțuagă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2177 | mîrļitu pomîntuluĭ | mârlitu-pământului | мркање земље | mîrļitu pomîntuluĭ [akc. mîrļitu pomîntuluĭ] (expr.) — (kal.) mrkanje zemlje ◊ mîrļitu pomîntuluĭ a fuost un ađet batrîn la Žuoĭ marĭ, kare gata s-a pĭerdut șă đin minće; akuma sa pumeńiașće unđe șî unđe numa kînd uamińi zbat žuok — mrkanje zemlje bio je stari običaj na Veliki četvrtak, koji se gotovo izgubio i iz pamćenja; danas se pominje samo ponegde kada ljudi zbijaju šalu (Tanda) ◊ am uḑît đi vrun mîrļitu-pomîntuluĭ, puvesta aĭ batrîń, ama n-am înțaļies bińe śi ĭe — čula sam za neko mrkanje zemlje, pričalu su stari, ali nisam dobro razabrala šta je ◊ ĭerburļi primovara slubuod spumă, atunśa pomîntu lukră, sa mîrļiașće đi sî puată sî rođaskă — trave u proleće puštaju penu, tada zemlja radi, mrka se da bi mogla da rodi (Rudna Glava) [Por.] ◊ ĭastă o buĭađe kare slubuađe spumă, mi sa-m pare kă ĭe pula bĭelśi or ruodu pomîntuluĭ, ș-aĭ batrîń kînd a vaḑut aĭa, a ḑîs kî s-a mîrļit pomĭntu, șî ĭe vrĭamĭa đi lukru la pomînt — ima jedna biljka koja ispušta penu, čini mi se da je kozlac, i stari kada su to videli, govorili su da se zemlja mrkala, i da je vreme za poslove u poljoprivredi (Plavna) [Pad.] ♦ up. žuoĭ, žoĭ, źuoĭ, Žuoĭ marĭ ∞ mîrļi | | [Vidi] |
|
|
|
3831 | mĭelk | cornuţ | рошчић | mĭelk2 (mn. mĭelś) [akc. mĭelk] (i. m.) — (anat.) 1. rošćić ◊ mĭelku ĭe korńiț mik, kare dă la vițăl, la ĭed, or la mńel — roščić je mali rog koji niče junetu, jaretu ili jagnjetu ♦ sin. korńiț 2. rožište, koren roga ◊ vaka a frînt kuornu, la parća stîngă ĭ-a ramas numa mĭelku — krava je polomila rog, na levoj strani ostalo joj je samo rožište [Por.] ∞ kuorn | | [Vidi] |
|
|
|
5780 | Mĭerkurĭa șubĭaļilor | Mercurea șubialilor | Шибљина среда | Mĭerkurĭa șubĭaļilor [akc. Mĭerkurĭa șubĭaļilor] (sint.) — (kal.) Šibljina sreda ◊ Mĭerkurĭa șubĭaļilor ĭe ḑîua înainća lu Žuoĭ marĭ, kînd muĭeriļi adună șubĭaļe đi mîńeḑî đi fuok la morminț — Šibljina sreda je dan uoči Velikog četvrtka, kada žene sakupljaju šiblje za sutrašnju vatru na groblju ◊ s-a frîng numa uskaturĭ đi buož, đ-alun or đi fag, șî s-a pun pe traĭstă kă nuĭe bun să ažungă đe pomînt — lome se samo suvarci od burjana, leske ili bukve, i stavljaju na torbu, jer nije dobro da dođu u dodir sa zemljom ◊ sarśina đe șubĭaļe s-atîrnă supt strĭešîn, șî đ-akolo muĭeriļi o ĭau pe traĭstă mîńeḑî đimińața đinuapće, ș-o duk la morminț — naramak šiblja okači se pod nadstrešnicu, i odande je žene uzimaju sutradan rano ujutru, i na torbi nose na groblje ♦ up. Žuoĭ marĭ [GPek] ∞ mĭerkurĭ | | [Vidi] |
|
|
|
2618 | Mlađen | Mlagen | Младен | Mlađen [akc. Mlađen] (i. m.) — (antr.) (inov.) l.i. Mladen ◊ dakă vrun Mlađen are kopiĭ șî ńepuoț, șî dakă đin iĭ sa mulțăsk brîńe, firu luĭ kapîtă poļikră Mlăđeńieșći — ako neki Mladen ima decu i unuke, i ako se od njih namnože generacije, njegovi potomci dobiju nadimak Mladenovići ◊ kînd nume Mlađen sa skurtă đin milă, sa kapîtă poļikră Đenă, or Đenkă — kada se ime Mladen od milja skrati, dobija se nadimak Đena, ili Đenka ♦ var. Mlađien [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6115 | moļidvă | agheazmă | света водица | moļidvă (mn. moļidve) [akc. moļidvă] (i. ž.) — (rel.) sveta vodica ◊ moļidva ĭe apă kare la Boćaḑă o śećașće popa, ș-o-nparće la kređințuoșî kare în ḑîua-ĭa vin adîns dupa ĭa — sveta vodica je voda koju na Bogojavljanje očita sveštenik, i deli vernicima koji tog dana dolaze posebno zbog nje ◊ aĭ miĭ ńiśkînd nu s-a dus la bisîarikă, numa kîćodată mama sa duśa dupa moļidvă, să stropĭaskă vićiļi đi buaļe — moji nikad nisu išli u crkvu, samo je baba ponekad odlazilla da uzme svetu vodice, da škropi stoku protiv bolesti ♦ sin. apă sfîntă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3026 | morśilarĭ | mocirlari | блатиште | morśilarĭ (mn. morśilarĭe) [akc. morśilarĭ] (i. s.) — blatište, blatno mesto ◊ s-a tras apa, ș-a ramas numa un morśilarĭ boznakît — voda se povukla, i ostalo je samo jedno ogromno blatište [Por.] ∞ morśilă | | [Vidi] |
|
|
|
3028 | morśiļi | mocirli | прљати | morśiļi (ĭuo morśiļiesk, ĭel morśiļiașće) [akc. murśiļi] (gl. p. ref.) — prljati (se), isrpljati (se), blatnjaviti (se) ◊ rîu a sakat, șî kopiĭi nu puot sî sa skalđe, numa sa morśiļiesk ka puorśi — reka je spala, i deca ne mogu da se kupaju, nego samo se prljaju ko svinje ♦ sin. ima [Por.] ∞ morśilă | | [Vidi] |
|
|
|
5833 | moruaĭkă | moroaică | вампирица | moruaĭkă (mn. moruaĭśe) [akc. moruaĭkă] (i. ž.) — (demon.) vampirica ◊ moruaĭka ĭe moruoń fămeĭesk, ama sa pumeńașće numa pin đeskînćiśe, ka parĭakĭa lu muruoń, alće povĭeșć đi ĭa nus — vampirica je ženski vampir, ali se pominje samo u bajalicama kao vampirov par, drugih priča o njoj nema [Por.] ∞ moruoń | | [Vidi] |
|
|
|
3714 | moruoń | moroi | вампир | moruoń (mn. moruoń) [akc. moruoń] (i. m.) — (demon.) vampir ◊ moruońu ĭe un fĭeļ đi ală, vrun sufļit în kare sa profaśe uomo-l muort, dakă a fakut vrun pakat greu pănă a fuost viu — vampir je neka vrsta ale, neki duh u koji se pretvara umrli čovek, ako je učinio neki težak greh dok je bio živ ◊ trupu moruońuluĭ n-are ńiś karńe ńiś uasă, numa ĭe vrun sufļit muaļe ka pipćiĭu — vampirovo telo nema ni meso ni kosti, nego je neki duh, mekan kao pihtije ♦ var. moruoĭ ♦ sin. striguoń, prikoļiś [Por.] ∞ ală | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4481 | moșćeńituorĭ | moștenitor | баштинаш | moșćeńituorĭ (mn. moșćeńituorĭ) [akc. moșćeńituorĭ] (i. m.) — (zast.) baštinaš, naslednih ◊ moșćeńituorĭ ĭe fiu kare moșćeńeașće moșîĭa đi la parinće — baštinaš je sin koji nasleđuje imanje od roditelja ◊ fata a putut să fiĭe moșćeńituare numa kînd n-avut fraț — ćerka je mogla biti baštinašica samo ako nije imala braće ♦ up. moșîĭe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3923 | motîrșală | motroșeală | петљавина | motîrșală (mn. motîrșăļe) [akc. motîrșală] (i. ž.) — (ret.) petljavina, mutljavina, spletka ◊ śe motîrșală va fi întra iĭ, ńiś draku nu șćiĭe — kakva je petljavina među njima, ni đavo ne zna ◊ nuĭe ăla lukru kurat, numa vro motîrșală grĭa — nisu to čista posla, nego neka teška mutljavina [Por.] ∞ motîrșî | | [Vidi] |
|
|
|
3546 | muașă | moașă | бабица | muașă (mn. muașă) [akc. muașă] (i. ž.) — babica ◊ muașă ĭe muĭare kare nașće muĭerĭ greuańe — babica je žena koja porađa trudnice ◊ n-a putut să fiĭe tuata muĭare muașă, în sat đemult puaće-fi a fuost numa doă-triĭ sprimiće đ-așa lukru — nije mogla da bude svaka žena babica, u selu je nekad bilo svega dve-tri žene sposobne za takav posao ◊ tot nat a șćut kare a fuost muașa luĭ, șa poștoito păna la muarće — svako je poznavao svoju babicu, i poštovao je sve do smrti ◊ muașa a taĭat buriku la kopil pi rastău đi žug, să fiĭe kopilu sînatuos — babica je detetu sekla pupak na palici jarma, da dete bude zdravo ♦ / < muoș [Por.] ∞ muoș | | [Vidi] |
|
|
|
2637 | muĭarĭe | muiere | жена | muĭarĭe (mn. muĭerĭ) [akc. muĭarĭe] (i. ž.) — žena; supruga ◊ asta ĭe muĭarĭa a mĭa, sînt însurat ku ĭa pista doaḑăś đi ań — ovo je moja žena, oženjen sam njome preko dvadeset godina ◊ nu lukră ńimika, numa aļargă dupa muĭerĭ — ne radi ništa, samo trči za ženama ♦ var. muĭare [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5230 | muntuos | muntos | планински | muntuos (muntuasă) (mn. muntuoș, muntuasă) [akc. muntuos] (prid.) — (geog.) planinski ◊ đi la luok putrîvit s-a mîritat în sat muntuos, șî numa blastîmă ariśu đi śe a fakut atîća śuoś — udala se iz ravnice u planinsko selo, i kune ježa što je napravio tolika brda ◊ Porĭeśa ĭe țînut muntuos — Poreč je planinska oblast [Por.] ∞ munće | | [Vidi] |
|
|
|
6035 | Murźa | Murg | Мрки | Murźa [akc. Murźa] (i. m.) — Mrki ◊ Murźa ĭe nume đes dat la kîńe păkurarĭesk kare ĭe murg la păr — Mrki je često ime čobanskog psa koji ima dlaku braonkaste boje ◊ Murźa ĭe kîńe rău, șî đi ĭel nu sa ćem numa lupî, numa șî uoțî — Mrki je opasan pasan, i njega se ne boje samo vukovi, nego i lopovi ♦ up. Dorśa, Rapśa [Por.] ∞ murg | | [Vidi] |
|
|
|
6182 | muskuri | muscuri ? | омусавити | muskuri (ĭuo ma muskurĭesk, ĭel sa muskurĭașće) [akc. muskuri] (gl. ref.) — omusaviti ◊ muskurit ĭe uom kare a mînkat, șă nu s-a șćers bińe la gură, numa ĭ-a ramas urmă đi mînkare pi obrază — musav je čovek koji je jeo, a nije dobro obrisao usta, pa mu se vide tragovi hrane na obrazima ◊ kînd am fuost pîkurarĭ, mînkam mură ku gura pļină, și merźam, fara rușîńe, tuota ḑîua muskurit — kad sam bio čobanče, jeo sam kupine punih ustiju, i išao sam, bez stida, po ceo dan sav musav ♦ sin. imuos [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6267 | must | must | шира | must (mn. musturĭ) (i. s.) — šira ◊ mustu ĭe vin dulśe, kare a putut să bĭa șî kopiĭi— šira je slatko vino, koje su mogla da piju i deca ◊ Rumîńi đin Porĭeśa s-a dus la Kraĭna să lukre la kuļesu viĭi, nu pi bań, numa pi must kare ļ-a trăbuit ka vinu đi prazńik — porečki Vlasi išli su u Krajinu da rade na berbi grožđa, ne za pare, nego za širu, koja im je trebala kao vino za slavu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2115 | naft | naft | нафта | naft (mn. naftă) [akc. naft] (i. s.) — nafta, tečno gorivo za motore ◊ ma duk dupa naft la pumpă, kă luń ma pun ku trakturu pi arat — idemo po naftu na pumpu, jer u ponedeljak počinjem traktorem da orem ◊ am numa o kilă đi naft, da-m trĭabe triĭ kiļe đi naftă pļińe — imam samo litar nafte, a trebaće mi tri puna litra nafte [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3503 | naĭbă | naiba | ђаво | naĭbă (mn. naĭbe) [akc. naĭba] (i. ž.) — (demon.) (euf.) đavo ◊ sa ḑîśe naĭba să nu-l pumeńeșć pe draku pe nume, kî draku kînd auđe numiļi luĭ, vińe șî-ț faśe răļe — kaže se „najba” da ne pomeneš đavola po imenu, jer đavo kad čuje svoje ime, dolazi i pravi ti zlo ◊ fi bun, să nu će ĭa naĭba — budi dobar, da te ne odnese đavo ♦ sin. marku [Buf.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
2970 | naltuț | năltuţ | повисок | naltuț (naltuță) (mn. naltuț, naltuă) [akc. naltuț] (prid.) — (dem.) povisok, ne mnogo visok, neodređeno visok; nevisok ◊ naltuț ĭe aăla kare ĭe kîta măĭ nalt đi kît alalț đin vrsta luĭ — povisok je onaj koji je nešto višlji od ostalih iz njegove vrste ◊ pi drumu pista munće, ĭastă numa o śuakă naltuță, șî alta ńimika — na putu preko planine, ima samo jedno nevisoko brdo, i drugo ništa ♦ / (dem.) nalt + suf -uț ♦ var. înaltuț [Por.] ∞ nalt | | [Vidi] |
|
|
|
3539 | nalukă | nălucă | привиђење | nalukă (mn. naluś) [akc. nalukă] (i. ž.) — (zast.) (dem.) priviđenje, utvara, avet ◊ kopilu sa vaĭtă kă numa visaḑă ńiskaĭ naluś, șî mumî-sa s-a dus ku ĭel la vrîžîtuare, sî vadă śi ĭe — dete se žali da sanja samo neka priviđenja, pa ga je majka odvela kod vračare, da vidi šta je [Por.] ∞ naluśi | | [Vidi] |
|
|
|
3155 | nană | nană | бата ? | nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5456 | nat | nat | свако ? | nat (part.) — svako ? ◊ vuorba ’nat’ sîngură nu însamnă ńimika, numa înpreunată ku ’tuot’ kapîtă vrĭad, șî însamnă ’fiĭekare’— rečca ’nat’ sama ne znači ništa, samo spojena sa ’tot’ ima vrednost, i znači ’bilo ko’ [Por.] ∞ nașće | | [Vidi] |
|
|
|
3410 | năpăstuit | năpastăuit | оклеветан | năpăstuit (năpăstuită) (mn. năpăstuiț, năpăstuiće) [akc. năpăstuit] (prid.) — oklevetan ◊ atîta đi greu a fuost năpăstuit đin parća veśińilor, đi nu ĭ-a ramas alta ńimika, numa să-ĭ tužaskă — toliko je teško bio oklevetan od strane suseda, da mu nije ostalo ništa drugo, nego da ih tuži [Por.] ∞ napastă | | [Vidi] |
|
|
|
5673 | nîmoļi | nămoli | замуљити | nîmoļi (ĭuo nîmoļesk, ĭel nîmoļașće) [akc. nîmoļi] (gl. p. ref.) — zamuljiti, napuniti muljem ◊ pouodu a dus pomîntarĭ, ș-atîta ń-a nîmoļit luoku đi kukuruḑu, kare numa ś-a krĭeskut, nu sa măĭ vĭađe — poplava je nanela zemljište, i toliko je zamuljila njivu da se kukuruz, koji je tek iznikao, više ne vidi [Por.] ∞ namuol | | [Vidi] |
|
|
|
5721 | nîpraći | năprăti ? | напратити | nîpraći (ĭuo nîpraćesk, ĭel nîpraćașće) [akc. nîpraći] (gl. p. ref.) — (mag.) 1. napratiti, nabaciti čini ◊ a plaćit la vrîžîtuare să-ĭ nîpraćiaskă rău, numa să-l zatrĭaskă nu ĭa-r fi luva kumva moșîĭa — platili su vračaru da mu naprati zlo, samo da ga zatru ne bi li mu nekako uzeli imanje 2. spopasti, obuzeti ◊ a vaḑut vrîžîtuarĭa-n buobe kî s-a nîpraćit śe s-a nîpraćit pi ĭel, ș-aĭa nîpraćit ku mîna muĭerĭaskă — videla je vračara u zrnima da ga je nešto spopalo, i to da je nabačeno od ženske ruke ♦ var. năpraći (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5722 | nîpraćitură | năprătitură | напратница | nîpraćitură (mn. nîpraćiturĭ) [akc. nîpraćitură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čini ◊ nîpraćitura ĭe farmika śe faśe vrîžîtuarĭa șî labdă pi vrunu lu kare iĭ đeskîntă ku al ńikurat — napratnica je vražbina koju pravi vračara i baca je na nekog kome baje sa nečistim silama ◊ nîpraćitura puaći fi numa vuorbă guală, ḑîsă în đeskînćik, or vro momuată lupadată în drum — napratnica može biti samo prazna reč, izgovorena u toku bajanja, ili neka vražbina bačena na put ◊ nîpraćitura, đeskîntată șî lupadată la vrunu în drum pi unđe trĭaśe đes, sa kĭamă nîgazîtură — napratnica, prebajana i bačena nekome na put kojim često prolazi, zove se nagaznica [Por.] ∞ nîpraći | | [Vidi] |
|
|
|
3866 | nîsarîmbă | năsărâmbă | смицалица | nîsarîmbă (mn. nîsarîmbĭe) [akc. nîsarîmbă] (i. ž.) — smicalica, ujdurma; nestašluk, vragolija; podvala, spletka; glupost ◊ aldrakuluĭ kopil, numa faśe la nîsarîmbĭe, alta nu șćiĭe — đavolje dete, samo pravi smicalice, drugo ne zna [Por.] ♦ dij. var. năsărîmbă (Osnić) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
2577 | noasprîaśe | nouăsprece | деветнаест | noasprîaśe [akc. noasprîaśe] (br.) — devetnaest ◊ đi noasprîaśe ań s-a dus pin țîăriļe strińe — sa devetnaest godina otišao je u strane zemlje ◊ numîru noasprîaśe ĭe đi unu măĭ mik đikît număru doaḑîăś — broj devetnaest je za jedan manji od broja dvadeset [Por.] ∞ nuauă | | [Vidi] |
|
|
|
2580 | noasprîaśiļa | nauăsprecelea | деветнаести | noasprîaśiļa [akc. noasprîaśiļa] (br.) — devetnaesti ◊ astîḑ ĭe noasprîaśiļa în marțîșuor, măĭ o ḑî-duauă șî tunăm în primovară — danas je devetnaesti mart, još dan-dva i ulazimo u proleće ◊ numaraĭ uoiļi, kînd trĭekuĭ pĭ-a noasprîaśiļa, în luok să ḑîk doaḑîăś, sminćiĭ đin număr, șî ma zuĭtaĭ kîć-a fuost — brojao sam ovce, i kad sam prešao devetnaestu, umesto da kažem dvadeset, ja se zabrojah i zaboravih koliko ih je bilo [Por.] ∞ nuauă | | [Vidi] |
|
|
|
3550 | nu | nu | не | nu (pril.) — ne ◊ nu puaće așa kum ginđiț — ne može tako kako mislite ◊ nu sa puaće faśa ńimika — ne može se učiniti ništa ◊ kum đe nu — kako da ne ◊ nu măĭ sa puaće — ne može se više ◊ nu, nu șă nu — ne, ne i ne ◊ nu kî sa ćiame, numa krapă đi frikă — ne da se boji, nego puca od straha ♦ supr. da [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2425 | numa | numa | само | numa [akc. numa] (pril.) (vez.) — 1. (pril.) samo ◊ s-a dus tuoț, a ramas numa unu — otišli su svi, ostao je samo jedan ◊ traĭesk bun, am numa o grižă: să fak nunta la kopil — živim dobro, imam samo jednu brigu: da sinu napravim svadbu 2. (vez.) nego ◊ șćim kum ĭe ĭel, numa spuńe noa kum ĭeș tu — znamo kakav je on, nego kaži nama kakav si ti [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3569 | numara | număra | бројати | numara (ĭuo numîr, ĭel numîră) [akc. numara] (gl. p. ref.) — brojati ◊ la baśiĭe în tota sara s-a numarat uoiļi, đi frikă k-a mînkat lupi vruna — na bačiji su se ovce brojale svake večeri, u strahu da vuk nije pojeo neku ◊ puțîńe ḑîļe numîră pănă la urmă — malo dana broji do kraja [Por.] ∞ numîr | | [Vidi] |
|
|
|
3570 | numarat | numărat | избројан | numarat (numarată) (mn. numaraț, numaraće) [akc. numarat] (prid.) — izbrojan ◊ mĭ-a dat o ļegatură ku bań numaraț, să-ĭ pazăsk pănă ĭel sa-ntuarśe — dao mi je jedan povez sa izbrojanim novcem, da ga čuvam dok se on ne vrati ◊ luĭ sînt ḑîļiļi numaraće — njemu su dani izbrojani [Por.] ∞ numîr | | [Vidi] |
|
|
|
4197 | numaratură | numărătură | бројалица | numaratură (mn. numaraturĭ) [akc. numaratură] (i. ž.) — (mag.) brojalica ◊ [Por.] ∞ numîr | | [Vidi] |
|
|
|
5789 | nume | nume | име | nume [akc. nume] (i. s.) — ime, naziv ◊ nu las pi ńima să lukre fiĭe śe în numiļi mĭeu — ne dam nikom da radi bilo šta u moje ime ◊ nume bućeḑat — kršteno ime ◊ nume la karće — ime upisano u matičnu knjigu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3568 | numîr | număr | број | numîr (mn. numire) [akc. numîr] (i. s.) — broj ◊ măĭ mare numîr kare l-a șćut mamî-mĭa a fuost o sută — najveći broj koji je moja baka znala bio je sto ◊ numîr mik, numîr mare — mali broj, veliki broj ◊ nu țîńe minće kîț ań are la numîr — ne zna koliko godina ima na broju [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5469 | ńegină | neghin | кукољ | ńegină (mn. ńegiń) [akc. ńegină] (i. ž.) — (bot.) kukolj (Agrostema githag) ◊ ńegina ĭe buĭađe kare krĭașće pin grîu, șî dakă grîu nu sa kurîță đi ĭa numa sa maśină la un luok, fańina ĭe tare amară — kukolj je biljka koja raste u žitu, i ako se žito ne očisti od njega nego se samelje zajedno, brašno je veoma gorko ◊ buobiļi đi ńegină sa kunuosk pin buobiļi đi grîu kă sînt ńagre — seme kukolja se prepoznaje u zrnevlju žita po crnoj boji ◊ pin kînćiśiļi rumîńeșć, uoki lu fĭaće frumuasă sînt ńegri ka ńegina — u vlaškim pesmama, oči lepih devojaka su crne kao kukolj [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6100 | ńegraĭkă | negraică | црна жуна | ńegraĭkă (mn. ńegrăĭś) [akc. ńegraĭkă] (i. ž.) — (ornit.) crna žuna (Dryocopus martius) ◊ ńegraĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, ku trup ńegru întrĭeg, numa are în vîru kapuluĭ un muoț ruoșu — crna žuna je jedna vrsta detlića, čije je telo celo crno, samo ima na vrh glave crvenu ćubu ◊ ńegraĭka sa arańașće ku vĭermĭ kare, ku ćuok tare, skuaće đi supt kuaža ļemnuluĭ — crna žuna se hrani crvima koje, snažnim kljunom, vadi ispod kore drveta ◊ ńegraĭka sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — crna žuna se gnezdi po šupljim stablima [Por.] ∞ ńegru1 | | [Vidi] |
|
|
|
3445 | Ńemțîĭe | Nemţie | Немачка | Ńemțîĭe (mn. Ńemțîĭ) [akc. Ńemțîĭe] (i. ž.) — Nemačka ◊ Ńemțîĭa ĭe mare țară, da ńamțî sînt lumĭe tare vrĭańikă — Nemačka je velika zemlja, a Nemci su jako vredni ljudi ◊ pănă đi kurînd a fuost duauă Ńemțîĭ, șî ĭaļe s-a adunat, ș-akuma ĭe numa una — do skoro su bile dve Nemačke, i one su se ujedinile, i sada je samo jedna [Por.] ∞ ńamț | | [Vidi] |
|
|
|
1962 | Ńiđelku | Nigelcu | Недељко | Ńiđelku [akc. Ńiđelku] (i. m.) — (antr.) l.i. Nedeljko ◊ Ńiđelku ĭe nume sîrbĭesk, kare aĭ nuoștri l-a dat la kopiĭ naskuț dumińika — Nedeljko je srpsko ime, koje su naši davali dečacima rođenim u nedelju ◊ Ńiđelku Draguoĭ ĭe bun lîutarĭ — Nedeljko Dragoj je dobar violinista [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6 | ńikovală | nicovală | наковањ | ńikovală (mn. ńikovaļe) [akc. ńikovală] (i. m.) — (tehn.) nakovanj, kovačka alatka ◊ đi la tata mĭ-a ramas numa ńikovala șî śokanu — od oca mi je ostao samo nakovanj i čekić [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6109 | ńikurat | necurat | нечист | ńikurat (ńikurată) (mn. ńikuraț, ńikuraće) [akc. ńikurat] (prid.) — 1. (o higijeni) nečist, prljav ◊ lukru ńikurat — prljav posao ♦ sin. imuos 2. (demon.) (hip.) đavo ◊ nu pumeńi pĭ-al ńikurat pi nume, kă vińe șă-ț faśe vrun rău — ne pominji nečistog po imenu, jer će doći i učiniće ti neko zlo ◊ (mag.) đeskînćik ku al ńikurat — bajanje sa nečistim, vrsta bajalica u kojima se đavo priziva u pomoć ♦ sin. ńikruśat ♦ supr. kurat [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
3103 | ńinźe | ninge | снежити | ńinźe (ĭuo ńing, ĭel ńinźe) [akc. ńinźe] (gl. p.) — (o snegu) snežiti, padati ◊ kađe zapada, ńinźe, dragu kopiilor đ-al mare — pada sneg, sneži, velika dečja radost ◊ n-a ńins đemult — nije padao sneg odavno ◊ nu ńinźe zapadă, numa mĭarźe đin śierĭ o șļapiță — ne pada sneg, nego ide s neba neka bljuzgavica [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6111 | ńipumeńit | nepomenit | непоменик | ńipumeńit (ńipumeńită) (mn. ńipumeńiț, ńipumeńiće) [akc. ńipumeńit] (prid.) — (demon.) nepomenik, đavo ◊ ńiśkînd nuĭe bun sî sa ḑîkă „draku” pi nume, kî ĭel auđe numiļi luĭ șă vińe, numa sa ḑîśe al ńipumeńit — nikad nije dobto da se kaže „đavo” po imenu, jer on čuje svoje ime i dođe, nego se kaže nepomenik ♦ sin. drak, ńikruśat, al mik, ńikurat [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
2442 | ńiskaĭ | niscai | неки | ńiskaĭ [akc. ńiskaĭ] (zam.) — neki, nekakvi ◊ a veńit ńiskaĭ uamiń ńikunoskuț, ș-a-npuļito — došli su neki nepoznati ljudi, i silovali je ◊ duor nu sînt iĭ ńiskaĭ uamiń kum ar trăbuĭa să fiĭe, numa sînt ńișće pugańiĭ kum nu ĭastă pi lume — ma nisu oni nekakvi ljudi kakvi bi trebalo da budu, nego su poganci kakvih nema na svetu ♦ var. ńiskar ♦ up. ńișći [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4019 | ńiśkotrĭabă | inutil | непотребно | ńiśkotrĭabă [akc. ńiśkotrĭabă] (pril.) — nepotrebno, bez potrebe, badava, džabe ◊ s-a dus în sat ńiśkotrĭabă, numa điźaba a pĭerdut vrĭamĭa — otišao je u selo nepotrebno, samo je badava gubio vreme ♦ / ńiśkotrĭabă < ńiś + ku + o + trĭabă [Por.] ∞ trĭabă | | [Vidi] |
|
|
|
2358 | obrańe | obrame | упртача | obrańe (mn. obrîăń) [akc. obrańe] (i. ž.) — 1. uprtača ◊ obrańa ĭe o sfuară skurtă, kare sa înpļećiașće đin viță đi ață đi lînă fărbuită; sa uĭtă să fiĭe gruasă ka un źeĭśt, đi sî puate să țînă greotaća — uprtača je jedan kratak konopac, koji se upliće od končanih niti obojene vune; gleda se da bude debela kao prst, da bi mogla da drži težinu ◊ obrańa sa puńe la tuot śe sa duśe-n șîaļe: la trastă, la ļagîn đi kopiĭ, la kĭasă lu șkolarĭ, da șî la kĭasă kare sa duk numa pista umîr — uprtača se stavlja na sve što se nosi na leđima: na torbu, na dečju kolevku, na školske torbice, ali i na kese koje se nose samo preko ramena [Por.] ♦ sin. baĭeră (Topla) [Crn.] 2. šara, ukras ◊ un fĭeļ đi noprś au pi șîaļe pistrițură ka obrańa, șă ļi kĭemăm: nopîrś ku obrańe — jedna vrsta zmija ima na leđima šaru nalik na pletenicu-uprtaču, pa je zovemo šarka [Por.] ◊ nopîrka pistriță pi șîaļe la nuoĭ sa kĭamă nopîrka ku baĭeră — zmija sa šarenim leđima kod nas se zove zmija „bajerka” (Topla) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
99 | odolan | hodolan | коска | odolan (mn. odolańе) [akc. odolan] (i. m.) — 1. koska (veći komad) ◊ la morminț-ăĭ pîrasîț ș-akuma sa gasîăsk odolańe omeńieșć — na neznanom groblju i sada se nalaze ljudske kosti 2. koska sa malo mesa ◊ odolan uskat — suva koska ◊ a pus în ḑamă numa ńișći odolańe — stavila je u čorbu samo neke koščine ♦ sin. śolan [Por.] 3. (tehn.) komad, deo neke naprave ◊ mi sa-m pare kă dîn gĭebo-la dă trăirat a măĭ ramîns ńișće odolańe pră supt șupă — čini mi se da su od te vršalice ostali još neki delovi pod šupom (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
3829 | ogașăl | ogașăl ? | поточић | ogașăl (mn. ogașîaļe) [akc. ogașăl] (i. s.) — (demin.) potočić ◊ ogașăl ĭe ogaș mik, apă kurgatuare đi pi pođiń, kare tună în vrun ogaș — potočić je mali potok, tekuća voda koja se sliva sa padina i uliva u neki potok ◊ ogașîăļiļi đes sakă pista vară — potočići često presuše preko leta ◊ în ogașîaļe nus pĭeșć, puaće sî sa gasîaskă numa bulobrĭeț — u potočićima nema ribe, mogu da se nađu samo rakušci ♦ / < ogaș + -ăl [Por.] ∞ rîu | | [Vidi] |
|
|
|
3876 | oguoĭ | ogoi | мир | oguoĭ (mn. oguaĭe) [akc. oguoĭ] (i. s.) — mir, spokojstvo ◊ are mulț kopiĭ, șî ńiśkînd n-are oguoĭ đi iĭ — ima mnogo dece, i nikad nema mira od njih ◊ numa kînd muare uomu puaće să aĭbă oguoĭ kum trîabe — samo kad umre čovek može da ima mir kako treba ♦ var. ogoĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3060 | okituor | ochitor | осматрач | okituor (mn. okituorĭ) [akc. okituor] (i. m.) — (zast.) osmatrač, stražar; nišandžija; strelac ◊ okituorĭu a fuost în ćimpol turśiesk uom adîns aļes să șadă la okituare, să prăfiră în tuaće părțîļi șî să ivaskă kînd bagă sama kă vin turśi — osmatrač je bio u tursko vreme čovek posebno izabran da sedi na osmatračnici, da osmatra na sve strane, i da javi kad primeti da dolaze Turci ◊ okituor a putut să fiĭe numa uom vićaz, kare avut uokĭu uļuluĭ, fuga kaluluĭ, sama ĭepurluĭ, șî zbĭerîtu śerbuluĭ — osmatrač je mogao biti samo hrabar čovek, koji je imao oko orla, brzinu konja, oprez zeca, i riku jelena [Mlava] ∞ uokĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3267 | omeńi | omeni | уљудити | omeńi (ĭuo ma omeńiesk, ĭel sa omeńiașće) [akc. omeńi] (gl. p. ref.) — uljuditi, očovečiti, učiniti ljudskim, moralnim, poštenim i sl. ◊ așa uom sîrbaćik nuĭe-n lumĭa întrĭagă, n-o-l măĭ omeńi ńima, numa vro buată grĭa — takvoga divljaka nema u celom svetu, niko ga ne uljudi, sem neke teške motke [Por.] ∞ uom | | [Vidi] |
|
|
|
5650 | omorî | omorî | убити | omorî (ĭuo omuor, ĭel omuară) [akc. omorî](gl. p. ref.) — ubiti, umoriti ◊ đi vrĭamĭa đi rat s-a omorît multă lumĭe ńevinuită — za vreme rata ubijeno je mnogo nevinih ljudi ◊ uom kare puaće să omuare pi alt uom, nuĭe uom, numa žuavină — čovek koji može ubiti drugog čoveka, nije čovek, nego zver [Por.] ∞ muarće | | [Vidi] |
|
|
|
2512 | oprit | oprit | заустављен | oprit (oprită) (mn. opriț, opriće) [akc. oprit] (prid.) — (za kretanje) 1. zaustavljen, prekinut u radu ◊ muara stă oprită triĭ ḑîļe, kă nuĭe apă — vodenica stoji zaustavljena tri dana, jer nema vode ◊ kopiĭi opriț đi la șkuală ramîn kĭuorĭ la uokĭ — deca prekinuta u školovanju ostaju slepa kod očiju ◊ mńiĭi sînt opriț đi supt, nu măĭ sug — jagnjići su prekinuti u sisanju, ne sišu više (odvojeni su od ovaca) 2. zadržan ◊ nu sufăr să fiu prĭa mult oprit pi drum numa la taĭnă guală — ne podnosim da budem previše zadržan na putu sami radi praznog razgovora [Por.] ∞ opri | | [Vidi] |
|
|
|
5054 | oraș | oraș | варош | oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — varoš, administrativni centar ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijaca ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srez ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoš ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službu ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2232 | orbĭaće | năpârkă | слепић | orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4876 | Pakală | Păcală | Угурсуз | Pakală [akc. Pakală] (i. m.) — (folk.) Pakala, Ugursuz ◊ Pakală ĭe nume đin povĭeșć bužukuruasă, uom kare a lukrat tuot îndîrećișļa — Pakala je ime iz šaljivih priča, čovek koji sve radio naopako [Por.] ∞ pakat | | [Vidi] |
|
|
|
6032 | papușă | păpușă | пасмо | papușă2 (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — (tehn.) pasmo ◊ papușă ĭe masură la țasut în razbuoĭ — pasmo je mera u tkanju na razboju ◊ kînd sa numîră larźimĭa țasutuluĭ, sa ĭau tri fire đi urḑală într-o papușă — kad se određuje širina tkanja, uzima se po tri niti osnove u jedno pasmo [Por.] ∞ razbuoĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5094 | par | pahar | чаша | par2 (mn. pară) (i. s.) — čaša ◊ par ĭe vas mik đi bĭare, fara kuadă — čaša je mali sud za piće, bez drške ◊ a baut numa doă-triĭ pară đi rakiu, șî sa-mbatat ka kurka, kă n-a mînkat ńimika — popio je samo dve-tri čaše rakije, pa se napio ku ćurka, jer nije jeo ništa ♦ (demin.) parușăl ♦ sin. śuoĭ [Por.] ∞ vas | | [Vidi] |
|
|
|
5914 | parĭake | pereche | пар | parĭake (mn. parĭekĭ) [akc. parĭake] (i. ž.) — par, parnjak ◊ pi pripurļi nuaștre munțășć, karu înkarkat sa puaće skoća numa ku doă parĭake đi buoĭ — na našim planinskim usponima, natovarena kola mogu se izvući samo sa dva para volova ◊ baĭatu ku fata sînt parĭake bună, kî amînduoĭ sînt înalț — momak i devojka su dobar par, jer su oboje visoki ♦ sin. suoț, đampreuna [Por.] ♦ dij. var. pareĭke (Radujevac) [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|
|
5249 | parśel | bucată | парче | parśel (mn. parśiaļe) [akc. parśel] (i. s.) — parče, komad; deo ◊ ma trîmeća parințî dupa viće numa ku un parśel đi koļașă ku brînḑă în trastuță — slali su me roditelji za stokom samo sa parčetom kačamaka i sira u torbici ◊ a spart mașîna în parśaļe marunće, șă nu șćiĭe s-o aduńe — razbio je mašinu na sitne delove, i ne zna da je sastavi ◊ parśel kapiț kînd împarț śeva đin întrĭeg în parśaļe — parče dobijaš kad podeliš neku celinu na delove ♦ sin. krîmput, bukatură [Por.] ∞ împarțî | | [Vidi] |
|
|
|
5949 | pastrăv | păstrăv | шкрипавац | pastrăv (mn. păstrăvĭ) [akc. pastrăv] (i. m.) — (mik.) škripavac (Agaricus ostreatus) ◊ pastrăv ĭe un fĭeļ đi burĭaće kare dă numa pi nuk, źugastru, salkă șă palćin — škripavac je gljiva koja raste samo na orahu, klenu, vrbi i javoru ◊ (ver.) dakă vrĭeĭ să kuļeź pastrăvu, nu kućeḑ să vorbĭeșć pănă nu puń mîna pi ĭel, kă no-l măĭ sprimĭeșć đi mînkare ńiśkînd — ako hoćeš da bereš škripavac, ne smeš da progovoriš dok ne staviš ruku na njega, jer ga nikad nećeš spremiti za jelo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5008 | pat | pat | кревет | pat (mn. paturĭ) (i. s.) — krevet, ležaj; postelja ◊ rumîńi aĭ batrîń, kare a trait pin borđeĭe, n-avut paturĭ, numa a durmit pi rugožînă, așćernută pi pomînt guol — stari Vlasi, koji su živeli u burdeljima, nisu imali krevete, nego su spavali na rogožini, prostrtoj na goloj zemlji ◊ dupa śe a-nśeput să fakă koļibĭ, rumîńi sa-nvațat să fakă șă paturĭ đi ļemn — kada su počeli da dižu kolibe, Vlasi su naučili da prave drvene krevete ◊ întra raturĭ, gîzdoćińiļi s-a momit la paturĭ đi fĭer ku madraț, kare ļ-a kumparat pin orașă — između ratova, bogataši su se namamili na gvozdene krevete sa madracima, koje su kopovali po varošima ◊ patu muorțî — samrtna postelja ◊ pat muaļe — meka postelja ♦ sin. kulkuș [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4478 | Patruț | Patruț | Патруц | Patruț [akc. Patruț] (i. m.) — (antr.) Patruc, vlaško lično ime ◊ Patruț ĭe nume voĭńiśesk, skuos đi milă đin nume Pătru — Patruc je muško ime od milja, izvedeno od imena Petar ◊ đin nume or poļikră Patruț s-a skuos nume skurtat Truță, đes la rumîń — od imena ili nadimka Patruc, izvodilo se skraćeno ime Truce, često kod Vlaha ♦ up. Pătru [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
2551 | patruḑăś | patruzeci | четрдесет | patruḑăś [akc. patruḑăś] (br.) — četrdeset ◊ numîru patruḑăś ĭe đi unu măĭ mare đikît triḑăś șî nuauă — broj četrdeset je za jedan veći od trideset i devet ◊ la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće sa dau pomeńiļi l-aĭ muorț — na četrdeset dana posle smrti, daju se pomane umrlima [Por.] ∞ patru | | [Vidi] |
|
|
|
2553 | patruļa | patrulea | четврти | patruļa [akc. patruļa] (br.) — četvrti ◊ ț-am spus đi triĭ uorĭ, đ-a patruļa uorĭ nu măĭ spun, numa o sî bat — govorio sam ti tri puta, četvrti put više neću govoriti, nego ću da bijem ◊ triĭ lukratuorĭ trĭekură, pĭ-al a patruļa-l opriră, kă n-avut alat la ĭel — troje radnika je prošlo, četvrtog zaustaviše, jer nije imao alat kod sebe [Por.] ∞ patru | | [Vidi] |
|
|
|
2552 | patrusprîaśe | patrusprezece | четрнаест | patrusprîaśe [akc. patrusprîaśe] (br.) — četrnaest ◊ are numa patrusprîaśe ańi, ama nu-ĭ drag đi șkuală, șî vrĭa sî sa mariće — ima samo četrnaest godina, ali ne voli školu, i hoće da se uda [Por.] ∞ patru | | [Vidi] |
|
|
|
5165 | paș | paș | корак | paș (mn. pașurĭ) (i. s.) — korak ◊ numa măĭ un paș să vi faśa, sa fi dus în borugă ku tuot — samo još jedan korak da je učinio, surduknuo bi se ceo u provaliju ◊ paș dupa paș, mirekuț, pă o să ažunź șă tu la kasă — korak po korak, lagano, pa ćeš stići i ti kući [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5229 | păduriśe | pădurice | шумарак | păduriśe (mn. păduriś) [akc. păduriśe] (i. ž.) — (demin.) šumarak, šumica ◊ golae în tuaće părțîļi, numa kîć-o paduriśe koļa-koļa, n-aĭ unđe će pitula dakă ći prispĭașće vrun rău — goleti na sve strane, samo po neki šumarak ovde-onde, nemaš se gde sakriti ako te pritisne neko zlo ◊ (stih) În paduriśe vĭarđe ńima ni ńi vĭađe — U zelenoj šumici niko nas ne vidi [Por.] ∞ padure | | [Vidi] |
|
|
|
4476 | Pătru | Pătru | Петар | Pătru1 [akc. Pătru] (i. m.) — (antr.) Petar ◊ nume Pătru s-a dat la mulț kopiĭ voĭńiśeșć kă să fiĭe tarĭ ka pĭatra, să fiĭe sînatuoș, șă să traĭaskă mult — ime Petar davalo se velikom broju muške dece da budu jaki kao kamen, da budu zdravi i da dugo žive ◊ fînka nume Pătru a fuost mulțît, să puată să-ĭ razńaskă șî sî-ĭ kunuaskă ļesńe, lumĭa a proskuos mulće fuarme đi poļikre đin nume Pătru — pošto je ime Petar bilo mnogobrojno, da bi mogli da ih razlikuju i lako prepoznaju, ljudi su iz imena Petar izveli mnoge forme ◊ đin Pătru a ĭeșît Petrikă șî Patruț, đin Petrikă Trikă, da đin Patruț Truța, đin Truță ĭară Truĭa, ș-așa-nainće — od Petra su nastala imena Petrika i Patruc, od Petrike Trika, a od Petruca Truce, od Truca opet Truja, i tako dalje ◊ parĭaka muĭerĭaskă alu nume voĭńiśesk Pătru a fuost Petriĭa, or Pĭetra — par muškom imenu Petar bilo je žensko ime Petrija, ili Petra [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
5002 | Pătru | Petru | Петар | Pătru2 [akc. Pătru] (i. m.) — (mitol.) Petar, l.i. Sunca ◊ sa țîńe minće kă aĭ bătrîń, kînd a vorbit đi Suare, nu ĭ-a spus „Suare”, numa ĭ-a ḑîs „Pătru”: a rîsarit Pătru, a zăvîrńit Pătru, ș-așa — pamti se da stari, kad bi pominjali Sunce, nisu govorili „Sunce” nego „Petar”: izašao je Petar, zašo je Petar, i tako ◊ Pătru la Suare ĭ-a ḑîs ș-aĭ bătrîń în Șarbanuț șî-n Metońița — Petrom su Sunce zvali i stari u Šarbanovcu i Metovnici [Crn.] ♦ dij. sin. Pau [Por.] ∞ suare | | [Vidi] |
|
|
|
3565 | peșkariĭe | pescărie | риболов | peșkariĭe (mn. peșkariĭ) [akc. peșkariĭe] (i. ž.) — (iht.) ribolov, ribarstvo ◊ peșkariĭa a fuost măĭ mult zabaoa kopilarĭaskă, șî aĭa alu ăĭa ku kășîļi pi-nga rîu — ribolov je najviše bio dečja zanimacija, i to onih sa kućama pored reke ◊ aĭ batrîń s-a dus în peșkariĭe numa dupa pĭeșć đi prazńik kare a kaḑut în ḑîļiļi đi puost — stariji su išli u ribolov samo za slavu koja je padala u posne dane ◊ în peșkariĭe aĭ batrîń s-a dus nuapća, ș-a prins pĭeșć ku uostiĭa la vapaĭț — u ribolov stariji su odlazili noću, i lovili su ribu ostima uz baklju [Por.] ∞ pĭașće | | [Vidi] |
|
|
|
2122 | peśinźină | rostopască | руса | peśinźină (mn. peśinźiń) [akc. peśinźină] (i. ž.) — (bot.) rusa (Chelidonium majus) ◊ peśinźina rar sa gasîașće, la nuoĭ dă numa pi pĭetruańe, pi lînga rîu — rusa se retko nalazi, kod nas niče samo na kamenjaru, pored reke ◊ (med.) peśinźină are lapće galbin șî amară, kare ĭe tare bun ļiak đi ńiźiĭ: numa dupa duauă-triĭ unsurĭ, ńiźielu sa pĭarđe ka kînd ńiś n-a mîĭ fuost — rusa ima žut i gorak sok, koji je jako dobar lek za bradavice: samo posle dva-tri mazanja, bradavica nestaje kao da nije ni bilo ♦ up. kuru đi gaină [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4475 | Petriśaua | Petricaoa | Петричава | Petriśaua (i. ž.) — (top.) Petričava, zvano mestu u Rudnoj Glavi ◊ Petriśaua je luok în Arnaglaua, în aritu kulmĭa Bubînuluĭ, așa numit kî ĭe luok petruos — Petričava je zvano mesto u Rudnoj Glavi, na području kulme Bubanj, tako nazvano zbog kamenitog terena ♦ var. Petriśeļe [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
4474 | petruos | petros | каменит | petruos (petruosă) (mn. petruoș, petruasă) [akc. petruos] (prid.) — kamenit ◊ luok petruos, pļin đi pĭatră — kamenito mesto, puno kamenja ◊ ogaș petruos, đes nume đi ogașă ku fundu petruos — kameniti potok, čest naziv za potoke sa kamenitim koritom [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
3246 | pi | pe | по | pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
5364 | pićik | pitic | патуљак | pićik (mn. pićiț) [akc. pićik] (i. m.) — (anat.) patuljak ◊ a puvestît aĭ batrîń kă în vrĭamĭa đi rimļeń în rudńiśe a lukrat numa pićițî, kă uoknă rimļeńilor a fuost mikă — pričali su stari da su u vreme Rimljana u rudnicima radili samo patuljci, jer su rimska okna bila mala [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5216 | pipaĭală | pipăială | пипање | pipaĭală (mn. pipaĭaļe) [akc. pipaĭală] (i. ž.) — pipanje, dodirivanje ◊ kînd iș în ńegura bîznă, puoț să mĭerź numa la pipaĭală — kad si u mrklom mraku, možeš da ideš samo na pipanje [Por.] ∞ pipăi | | [Vidi] |
|
|
|
5112 | pîkîi | pâcâi | пућкати | pîkîi (ĭuo pîkîĭesk, ĭel pîkîĭașće) [akc. pîkîi] (gl.) — (zast.) (onom.) pućkati ◊ muoșu nu tutuńașće, numa pîkîĭe în lulă — čiča ne piši, nego samo pućka na luli [Por.] ∞ pîk | | [Vidi] |
|
|
|
5955 | pîlariĭe | pălărie | шешир | pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5073 | pîńe | pâine | хлеб | pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daće ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa — dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
3717 | pîrpur | purpură | осип | pîrpur (mn. pîrpure) [akc. pîrpur] (i. s.) — (med.) osip, koprivnjača (Urticaria) ◊ kopilu s-a umplut đi pîrpur pi mîń, șî numa sa skarpină una-ntruuna, kî sa vaĭtă kă-l manînkă — dete je puno osipa po rukama, i samo se češe neprestano, jer se žali da ga svrbi ♦ sin. bluož [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3008 | pîrviță | frunte | првенац | pîrviță (mn. pîrviță) [akc. pîrviță] (i. ž.) — prvenac, prva rakija koja potekne iz kazana ◊ pîrviță ĭe rakiĭa-ĭa kare kure măĭ întîń kînd pļakă kazanu — prvenac je ona rakija koja prva potekne kada krene kazan ◊ pîrviță ĭe tare ka otraoa, nu sa bĭa numa sa lasă să kure în źuban, kă dupa kîta vrĭame înśiape să mĭargă rakiĭa măĭ muaļe, pă ĭa sa muaĭe — prvica je jaka kao otrov, ne pije se nego se pušta da curi u džban, jer iza nje počne da teče mekša rakija, pa se ona ublaži [Por.] ♦ dij. var. pîrveńak (Topla) [Crn.] ∞ rakiu | | [Vidi] |
|
|
|
5917 | pîsaruoĭ | păsăroi | птичурина | pîsaruoĭ (mn. pîsaruaĭe) [akc. pîsaruoĭ] (i. s.) — (rel.) ptičurina, pasaroj ◊ pîsaruoĭ ĭe pasîrĭe ńagră ku ćuoku đi fĭer, kare sîare la-l muort pi drumu đi raĭ — pasaroj je crna ptica sa gvozdenim kljunom, koja napada pokojnika na putu za raj ◊ în pîsaruoĭ s-a profak aĭ muorț kare a murit ńibućeḑaț, dupa iĭ kopiĭ lupadaț, șî insă lu kare ńima nu dă đi pomană — u pasaroje se pretvaraju oni koji su umrli nekršteni, zatim pobačena deca, i osobe kojima niko ne daje pomane ◊ đi sî nu spomînće pĭ-al muort, la păsîrĭ ńagre în Porĭeśa sa dă kolak đi pomană, adîns fakut ’đi pîsaruoĭ’ — da ne bi plašili pokojnika, crnim pticama se u Poreču na pomanama namenjuje kolač, posebno napravljen ’za pasaroje’ ◊ kolaku đi pîsaruoĭ ĭe fakut đin šapće boboluașă fara ńiś un sămn pi ĭaļe — kolač za ’pasaroje’ sastoji se od sedam kuglica, bez ikakvih šara na njima ◊ kolaku ’đi pîsaruoĭ’ kînd sa dă đi pomană, nu sa dă la ńima-n mînă, numa sa lapîdă pista kap în traușă, să-l manînśe kîńi or gaińiļi — kolač ’za pasaroje’ kad se namenjuje, ne daje se nikom u ruke, nego se baca preko glave u dvorište, da ga pojedu psi ili kokoške ♦ var. păsaruoĭ [Por.] ∞ pasîre | | [Vidi] |
|
|
|
5595 | pĭaćik | petic | закрпа | pĭaćik (mn. pĭaćiśe) [akc. pĭaćik] (i. s.) — zakrpa, parče ◊ a fuost atîta đi sarak đi țuaļiļi luĭ a fuost numa pĭaćik pi pĭaćik — bio je toliko siromašan da je njegovo odelo bilo samo zakrpa na zakrpu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4240 | Pĭatra-npreunată | Poarta de piatră | Камена капија | Pĭatra-npreunată [akc. Pĭatra-npreunată] (i. ž.) — (geog.) (top.) Kamena kapija, prerast u blizini Majdanpeka ◊ Pĭatra-npreunată ĭe numiļi rumîńesk alu Prerast lînga Măĭdan — Kamena kapija je vlaški naziv Prerasta u blizini Majdanpeka ♦ sin. Prerast [Por.] ∞ Prerast | | [Vidi] |
|
|
|
5224 | pĭeptar | peptar | пуловер | pĭeptar (mn. pĭeptarĭ) [akc. pĭeptar] (i. m.) — prsluk, pulovar ◊ pĭeptar ĭe țuală barbațîaskă, fara mîńiś, astrukă numa pĭeptu șî șîaļiļi — pulover je muški haljetak bez rukava, koji pokriva samo grudi i leđa ♦ up. điemper [Por.] ∞ pĭept | | [Vidi] |
|
|
|
4824 | pĭeśină | pecie | кртина | pĭeśină (mn. pĭeśiń) [akc. pĭeśină] (i. ž.) — (anat.) krtina ◊ pĭeśină ĭe karńe fara ńiśun uos, șî fara slańină — krtina je meso bez kostiju i bez slanine ◊ puorśi kare a țînut aĭ batrîń, s-a arańit în padurĭe, șî kînd s-angrașat, avut numa pĭeśină ćistîtă — svinje koje su držali naši stari, hranile su se u šumi i kad su se gojile, imale su samo čistu krtinu ♦ supr. slańină [Por.] ♦ dij. var. pečiĭe (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
4971 | pleĭvaz | plaivas | оловка | pleĭvaz (mn. pleĭvază) [akc. pleĭvaz] (i. s.) — olovka, pisaljka ◊ kînd nuoĭ am mĭers la șkuală, n-avut șkolari ńiś pleĭvază ńiś svĭeske, numa a skîržîĭat ku pisaļka pi tabļiță — kad smo mi išli u školu, đaci nisu imali ni sveske ni olovke, nego su škrabali pisaljkom po tablici [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5072 | ploiță | ploiță | кишица | ploiță (mn. ploiț) [akc. ploiță] (i. ž.) — (demin.) kišica, sitna ili slaba kiša ◊ đi źaba lumĭa așćetat pluaĭe, đață numa o ploiță ku doĭ-triĭ struopĭ, șî alta ńimika — uzalud su ljudi čekali kišu, udarila je samo jedna kišica sa dve-tri kapi, i ništa vișe [Por.] ∞ pluaĭe | | [Vidi] |
|
|
|
749 | plug | plug | плуг | plug (mn. plugurĭ) (i. m.) — plug, oruđe za oranje zemlje ◊ plug đi fĭer — gvozdeni plug ◊ plug ku grinđeĭ đi ļiemn — plug sa drvenim gredeljem ◊ plug ku ruoț — plug sa točkovima ◊ plug đi arat pi o parće — plug sa jednim raonikom ◊ plug ku duauă pîărț, plug obrăț — plug sa dva raonika, plug obrtač ◊ plug obrăț avut numa găzdoćińi — plug obrtač imali su samo bogataši ◊ plug đi prașît — plug za preoravanje zemlje između redova posejanih biljaka; plug prašač ◊ kînd daĭ la kukuruḑ ku plugu đi prașît, nu să sapă pintra rîndurĭ — kad koristiš plug prašač, ne treba da se kopa između redova ◊ đi fakut mușuruoń la kukuruḑ, la plugu đi prașît sî pun kormańe — za ogrtanje kukuruza, na plugu prašaču postavljaju se metalna krilca ◊ plug đi zapadă — plug sa raonikom za čišćenje snega na putevima ◊ saćańi a rîńit drumu ku plugu đi zapadă — meštani su očistili put plugom za sneg [Crn.] ◊ atîta am fuost đi saraś, đi ńiś plug n-am avut, l-am luvat înprumut đi la veśiń — toliko smo bili siromašni da ni plug nismo imali, zajmili smo ga od suseda [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4333 | plumb | plumb | метак | plumb2 (mn. plumbĭ) [akc. plumb] (i. m.) — (tehn.) metak, projektil ◊ bugarĭu l-a vaḑut ș-a pokńit, ama ĭel, basama, avut ḑîļe: plumbu numa ĭ-a fiońat pi lînga kap — Bugarin ga je video i opalio, ali on je, valjda, imao dane: metak mu je samo fijuknuo pored glave ◊ găuri đi plumbi aĭ ńemțășć ș-akuma sa văd pi parĭețî lu kasa batrînă — rupe od nemačkih metaka i sada se vide na zidovima stare kuće ♦ sin. gļuonț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2062 | pļiskă | plișcă | плиска | pļiskă (mn. pļiske) [akc. pļiskă] (i. ž.) — (ornit.) pliska, mala siva ptica dugog repa, koja je neprestano u pkretu (Motacilla alba) ◊ pļiska traĭașće pi lînga apă, ńișkînd nuĭe mĭarńikă, numa sîare đi pi pĭatră pi pĭatră, da kuadă-ĭ trîămură în sus-în žuos ka frunḑa la vînt — pliska živi pored vode, nikada ne miruje, samo skakuće s kamena na kamen, a rep joj podrhtava gore-dole kao list na vetru ♦ sin. codabiță (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1698 | poduabă | podoabă | дроњак | poduabă (poduabe) [akc. poduabă] (i. ž.) — dronjak, iznošeno ili pocepano odelo ◊ sa vĭađe kî ĭe sarak, kî mĭarźe înbrakat numa în ńișći poduabe — vidi se da je siromah, jer ide obučen samo u nekakve dronjke (Rudna Glava) ◊ poduabă ĭe țuală batrînă, lupadată pi puod — „podoba” je staro odelo, bačeno na tavan (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3850 | pođiđi | podidi | процурити | pođiđi (ĭuo pođiđesk, ĭel pođiđiașće) [akc. pođiđi] (gl. p. ref.) — (o krvi) procuriti, krvariti, prokrvariti ◊ ĭ-a dat numa o pălmuță, da luĭ ĭ-a pođiđit sînźîļi pă nas ka kînd la tăĭat — udario mu je samo šamarče, a njemu je kuljnula krv na nos kao da ga je zaklao ♦ sin. tośi [Rom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5269 | pok | poc | бум | pok (uzv.) — (onom.) bum ◊ numa pușka kînd pokńașće s-auđe „pok” or „pak” — samo puška kad opali čuje se „bum” ili „bam” ♦ var. pak [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4631 | poļimi | polimi | проклијати | poļimi (ĭuo ma poļimĭesk, ĭel sa poļimĭașće) [akc. poļimi] (gl. ref.) — proklijati, niknuti ◊ numa śe s-a poļimit kuolțî lu kukuruḑ, a dat bruma șî ń-a zatrit ruodu — samo što je proklijala klica kukuruza, pala je slana i zatrla nam rod [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
76 | pomînt | pământ | земља | pomînt (mn. pomînturĭ) [akc. pomînt] (i. s.) — 1. zemlja; tle, zemljište ◊ la Kraĭna ĭe pomînt bun, rođituorĭ, da la nuoĭ numa petruańe șî kîrșuaće — u Krajini je zemlja dobra i rodna, a kod nas samo kamenje i krševi 2. imovina ◊ kînd s-a-nparțît, ăl mik a kîpatat măĭ mult pomînt, kă a ramas ku parințî sî traĭaskă — kad su se odelili, mlađi je dobio više imovine, jer je ostao sa roditeljima da živi 3. svet ◊ așa furaluk ka la nuoĭ, nu m-a-ĭastă pi pomînt — takav lopovluk kao kod nas, nema nigde na svetu ♦ sin. țarînă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4252 | popașńiță | popașniţă | пољска штета | popașńiță (mn. popașńiț) [akc. popașńiță] (i. ž.) — 1. poljska šteta koju načini stoka ◊ păkurarĭu s-a dat la źuakă, da uoĭļi s-a slubaḑît în luoku lu tuoĭa, ș-a fakut popașńiță boznakît đi mare — čobanin sa dao u igru, a ovce su se sjurile u tuđu njivu, i napravile bogzna koliku štetu ♦ sin. șćetă (Rudna Glava) 2. nestašluk ◊ ka kînd a tunat draku ăn kopiĭi đe astîḑ, nu lukră ńimika, numa fak la popașńiț — kao da je ušao đavo u današnju decu, ne rade ništa, samo prave nestašluke (Tanda) [Por.] ∞ pașće | | [Vidi] |
|
|
|
4889 | popik | titirez | чигра | popik2 (mn. popiśe) [akc. popik] (i. s.) — čigra ◊ popiku a fost žukariĭa kopiĭilor ku drag, în vremĭa a mĭa — čigra je bila omiljena dečja igra u moje vreme ◊ am avut bič, și ku biču bačam popiku, mînam popiku să-nvirćaskă — imali smo bič, i bičem smo udarali čigru, terali je da se vrti ◊ un kopil numără pănă kît mĭarğe popiku, ș-așa să veđe kare ĭeste măĭ bun — jedan dečka broji dok se čigra vrti, i tako se vidi ko je najbolji [Dun.] ♦ dij. sin. purik [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5300 | postată | postată | захват | postată (mn. postăț) [akc. postată] (i. ž.) — zahvat, postata, deo zemljoradnje u jednom zahvatu ◊ kînd sa sapă pasuĭu or sa săśiră grîu, postata ĭe un kuprins đi lukru kare ăl ĭau lukratuori đintr-un mau — kad se kopa pasulj ili se žanje žito, postata je zahvat koji radnici odrađuju u jedan mah ◊ a sapat țapîn tota ḑîua, ama ĭară ļ-a ramas o postată đi luok ńigaćită — kopali su žestoko ceo dana, ali im je opet ostao jedan deo njive nedovršen ◊ kukuruḑu nu sa sapă la postată numa la rîndurĭ, da bașćaua la straturĭ — kukurudz se ne okopava na postate, nego na redove, a bašta na leje ♦ up. strat [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5937 | postîrmă | pastramă | пастрма | postîrmă (mn. postîrmĭe) [akc. postîrmă] (i. ž.) — (nutr.) pastrma ◊ postîrma ĭe karńe uskată șî afumată la kamin — pastrma je meso sušeno i dimljeno na kaminu ◊ đi postîrmă s-a aļes đin karńe numa pĭeśina — za pastrmu birala sa od mesa samo krnetina ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
45 | potrńiśe | potârniche | препелица | potrńiśe (mn. potrńiś) [akc. potrńiśe] (i. ž.) — (ornit.) prepelica (Lat. Coturnix communis) ◊ potrńiśe ĭe pasîrĭe mikă ka golîmbu, nume kunoskut în Arnaglaua șî Țîrnaĭka — prepelica je ptica mala kao golub, ime je poznato u selima Rudna Glava i Crnajka [Por.] ♦ sin. pîtpalak | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6271 | povîrńiș | povârniș | косина | povîrńiș (mn. povîrńișurĭ) [akc. povîrńiș] (i. s.) — (geog.) kosina, padina, nagib ◊ tuaće luokurļi nuaștre a fuost pi povîrńișurĭ rîaļe, n-a fuost đi arat ku plugu numa đi sapat ku sapa — sve naše njive bile su na kosim padinama, nisu bile pogodne za plug već samo za kopanje motikom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2094 | pragarĭ | prăgar | надвратник | pragarĭ (mn. pragare) [akc. pragarĭ] (i. m.) — nadvratnik, gornja greda okvira za vrata ◊ kopilu ț-a krĭeskut, numa śe n-a lovit în pragarĭ — dete ti je izraslo, samo što nije udarilo u nadvratnik [Por.] ∞ prag | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4239 | Prerast | Poarta de piatră | Прераст | Prerast [akc. Prerast] (i. m.) — (geog.) (top.) Prerast, Kamena kapija u blizini Majdanpeka ◊ Prerast ĭe numiļi lu pĭatra-npreunată în rîsarit đi la Măĭdan, în parća đirĭapta a șļauluĭ kîtra Arnaglaua — Prerast je naziv kamene kapije istočno od Majdanpeka, sa desne strane putu ka Rudnoj Glavi ◊ supt poarta Prerastuluĭ trĭaśe ogașu Vaļa prerast — ispod kamene kapije Prerasta protiče potok Valja prerast ◊ đi Prerast sînt ļegaće mulće povĭeșć, măĭ mult đi vîlve kare aśiĭa s-a bat ș-astupă poarta să ńaśe lumĭa pi vaļa Șășki — za Prerast su vezane razne priče, najviše o zduhaćima koji se tu biju i zatvaraju kapiju da podave ljude u dolini Šaške ♦ sin. Pĭatra-npreunată [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
6314 | preuoț | preot | поп | preuoț (mn. =) [akc. preuoț] (i. m.) — (zast.) pop, paroh, sveštenik ◊ vuorba preuoț, śe însamnă insă kare služașće în bisîarikă, s-a pastrat numa pin povĭeșće — reč preoc, koja označava osobu što služi u crkvi, sačuvala se samo u pripovetkama ♦ sin. puopă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2128 | pribuoĭ | priboi | здравац | pribuoĭ1 (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (bot.) zdravac (Geranium macrorrhizum) ◊ am pus pribuoĭ în građină dă miruos șî dă frumoșață — posadio sam zdravac u bašti zbog mirisa i ukrasa [Hom] ◊ pribuoĭu ĭe buĭađa vĭarđe kare măĭ întîń dă primovara; babiļi ăl kuļieg să-l đa đi pomană l-aĭ muorț, kă iĭ sînt duorńiś đi fluorĭ mirosîaļe — zdravac je prva zelena biljka koja niče u proleće; babe ga beru da bi ga namenile pokojnicima, jer su oni željni mirisnog cveća (Rudna Glava) [Por.] ◊ pribuoĭu sa kuļiaźe numa pintru mirus frumuos — zdravac se bere samo zbog lepog mirisa (Topla) [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
3261 | prioćasă | preuteasă | попадија | prioćasă (mn. prioćes) [akc. prioćasă] (i. ž.) — (izob.) popadija ◊ prioćasă a fuost numiļi al batrîn đi muĭarĭa lu puopa, kînd pi puopa lumĭa a kĭemat preuoț — preotesa je bio stari naziv za popovu ženu, kad su ljudi popa zvali preoc ♦ var. preoćasă, priućasă, priośasă ♦ sin. popađiĭa [Por.] ∞ puopă | | [Vidi] |
|
|
|
5600 | prîsńi | prâsni | прснути | prîsńi (ĭuo prîsńesk, ĭel prîsńiașće) [akc. prîsńi] (gl. p.) — prsnuti, napući ◊ śuaua prîsńiașće kînd numa krapă șî kînd sa văd krîpaturļi, da nu sa sparźe în parśiaļe — nešto prsne kad samo pukne i kad se vide naprsline, ali se ne razbije na komade [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5200 | propći | propti | подупрети | propći (ĭuo propćesk, ĭel propćiașće) [akc. propći] (gl. p. ref.) — 1. podupirati ◊ a propćit zîdu ku blăń supțîrĭ kare n-a țînut, șî zîdu s-a sudumit — poduprli su zid tankim daskama koje nisu izdržale, i zid se obrušio 2. osloniti se ◊ baĭatu rușînuos, vińe la fată șî numa sa propćașće đi gard, ńiś în traușă nu tună — sramežljiv momak, dolazi devojci i samo se oslanja na ogradu, ni u dvorište ne ulazi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5820 | prorupe | prorupe | застати | prorupe (ĭuo prorup, ĭel prorupe) [akc. prorupe] — (o toku vode) 1. zastati ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļată, ma să prorupă numa kîta, nuoĭ ĭuta o să aļergăm la kasă — kiša lije kao iz kabla, ali samo malo da zastane, mi ćemo brzo otrčati kući 2. probiti, izliti se ◊ a prorupt apa, șă nu măĭ mĭarźe pi ĭаrugă în građina lu veśin, numa kure în ogaș — voda je probila, i ne ide više jarugom u komšijsku baštu, nego se izliva u potok ♦ up. pro rupĭa Por.] ∞ rupĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5863 | provinḑare | revindere | препродаја | provinḑare (mn. provinḑărĭ) [akc. provinḑare] (i. ž.) — preprodaja, preprodavanje ◊ ńigustuori kumpîră vićiļi nuaștre la bîlśurĭ numa đi provinḑare — trgovci kupuju našu stoku na vašarima samo za preprodaju [Por.] ∞ vinđe | | [Vidi] |
|
|
|
5862 | provinđe | previnde | препродати | provinđe (ĭuo provind, ĭel provinđe) [akc. provinđe] (gl. p. ref.) — preprodati, preprodavati ◊ ĭel nu faśe ńimik aluĭ, numa provinđe marfă lu tuoĭa — on ne pravi ništa svoje, samo preprodaje tuđu robu [Por.] ∞ vinđe | | [Vidi] |
|
|
|
5527 | prund | prund | спруд | prund (mn. prundurĭ) [akc. prund] (i. s.) — (geog.) sprud ◊ prund ĭe pomînt rîđikat în apă, or pi marźina api — sprud je uzdignuto zemljište u vodi, ili na obali vode ◊ a sakat rîu, a ramas numa prundurĭ guaļe — presušila reka, ostali samo goli sprudovi ♦ sin. tapșan, grind [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3960 | pruost | prost | наиван | pruost (pruastă) (mn. pruoșć, pruașće) [akc. pruost] (prid.) — 1. (o čoveku) naivan, priprost; priglup ◊ nu fi pruost, nuĭe aĭa așa kum țî sa-m pare țîĭe — ne budi naivan, nije to tako kako se tebi čini ◊ nu învață bińe la șkuală kî ĭe, saraku, pruost đi kap — ne uči dobro u školi jer je, siroma, priglup 2. (o poslu) jednostavan, lak ◊ a fuost mik ș-a putut să lukre numa vrun lukru pruost — bio je mali, i mogao je da radi samo neki jednostavan posao [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5271 | puakńit | pocnit | пуцањ | puakńit (mn. puakńiće) [akc. puakńit] (i. s.) — (onom.) pucanj ◊ nu s-a-uḑît puakńitu, numa a sîmțît kî śuava la lovit în pĭept — nije se čuo pucanj, samo je osetio kako ga je nešto pogodilo u prsa ♦ var. poakńit [Por.] ∞ pok | | [Vidi] |
|
|
|
3248 | puća | putea | моћи | puća (ĭuo puot, ĭel puaće) [akc. puća] (gl.) — moći, biti sposoban ◊ să veđem, om puća rîđika aĭa numa nuoĭ, or sî măĭ katăm pi vrunu — da vidimo, hoćemo li moći da dignemo to sami, ili da potražimo još nekog ◊ puot, nu puot, aĭa mi, alta nuĭe — mogu, ne mogu, to mi je, drugo nema ◊ śe sa puaće, sa puaće, śe nu sa puaće, nu sa puaće, șî gata — što se može, može, što se ne može, ne može, i gotovo [Por.] ◊ nu poś să vin kă mis bolnăv [akc. bolnăv] — ne mogu doći jer sam bolestan (Mustapić) [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
2163 | pula-bĭelśi | rodul-pământului | козлац | pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭ — rod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pulă | | [Vidi] |
|
|
|
3817 | pumeńală | pomenire | буђење | pumeńală (mn. pumeńelurĭ) [akc. pumeńală] (i. ž.) — buđenje ◊ kîntă kokuoșî, ažuns vrĭamĭa đi pumeńală — pevaju petlovi, došlo je vreme za buđenje ◊ dupa taĭatură avut pumeńală rău grĭa — posle operacije, imao je jako teško buđenje ♦ var. pumeńit2 ♦ var. pumeńire ◊ numa pumeńa-ma tu ka nuapća trekută, ș-o sî țîșńaskă đin ćińe așa pumeńire — samo me ti probudi kao prošle noći, pa će ti presesti takvo buđenje [Por.] ∞ pumeńi | | [Vidi] |
|
|
|
3458 | puol | pol | наполеон | puol (mn. puoļ) [akc. puol] (i. m.) — (mon.) napoleon, francuski novac ◊ puoļi, ka șî galbińi, a fuost bań skumpĭ; ĭ-avut numa gîzdoćińiļi — napoleoni, kao i dukati, bili su vredan novac; imali su ih samo bogataši ◊ puoļi s-a kunoskut kă avut kokuoș pi duos — napoleoni su se prepoznavali po petlu na reversu ♦ sin. năpăļiuon ♦ up. galbin [Por.] ◊ șî la puoļ șî la galbiń aĭ nuoștri ĭ-a ḑîs tuot galbiń, kă a fuost đin aur galbin — i napoleone i dukate naši su sve zvali dukatima, jer su bili od žutog zlata [GPek] ∞ ban | | [Vidi] |
|
|
|
6290 | pup | pup | пољубац | pup2 (mn. pupĭ) (i. s.) — poljubac ◊ am kautat numa un pup, ĭa mĭ-a dat o palmă — tražio sam samo poljubac, ona mi je opalila šamar [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
5562 | purta | purta | водити | purta (ĭuo puort, ĭel puartă) [akc. purta] (gl. p. ref.) — 1. voditi ◊ nu kată lukru luĭ, numa puartă griža lu alțî — ne gleda svoja posla, nego vodi tuđu brigu ◊ puartă vaśiļi đi fuńe, sa duśe ku ĭaļe l-a paskut — vodi krave za štrangu, ide sa njima na pašu ◊ puartă griža bińe śe faś — dobro vodi računa šta radiš 2. ponašati se ◊ kînd će duś în gostîĭe la prazńik, nu ći purta fiĭe kum, numa fi kum trăbe — kad ideš u goste na slavu, ne ponašaj se bio kako, nego budi pristojan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5303 | puvestîtuorĭ | povestitor | приповедач | puvestîtuorĭ (mn. puvestîtuorĭ) [akc. puvestîtuorĭ] (i. m.) — (ret.) pripovedač, kazivač ◊ dĭeda Iļiĭa a fuost măĭ bun puvestîtuorĭ la șăḑîtuorĭ în satu nuostru — deda Ilija je bio najbolji pripovedač na sedeljkama u našem selu ◊ astîḑ puvestîtuori s-a pĭerdut, nu kă nus, numa lumĭa n-are kînd să-ĭ askulće — danas su se pripovedači izgubili, ne da ih nema, nego ljudi nemaju vremena kad da ih slušaju [Por.] ∞ povastă | | [Vidi] |
|
|
|
2180 | ragaz | răgaz | пауза | ragaz (mn. ragazurĭ) [akc. ragaz] (i. s.) — (ret.) a. pauza, odmor, prekid ◊ kum n-o duare gura, kînd puvestîașće atîta făra ragaz — kako je ne bole usta, kada priča toliko bez prekida (Tanda) ◊ fakuĭ kîta ragaz la lukru, să pun śuava-n gură — napravio sam malu pauzu u radu, da stavim nešto u usta (Rudna Glava) b. prilika ◊ am fuost la șîḑîtuare, tuoț puvestîră una-ntruuna, șă nu-m đațîră ragaz să ḑîk șî ĭuo śeva — bio sam na sedeljci, svi su neprekidno pričali i nisu mi dali priliku da i ja nešto kažem ◊ dăm șî miĭe kîta ragaz să ḑîk śe am, kî đ-asară numa tu puvestîășć — daj i meni malo prilike da kažem šta imam, jer od sinoć samo ti pričaš (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4010 | raĭ | rai | рај | raĭ (mn. raĭurĭ) (i. s.) — (rel.) raj ◊ raĭu ĭe luok pi lumĭa-ĭa unđe sa duk aĭ muorț, șî unđe traĭesk đi veśiĭe — raj je mesto na onom svetu na koje idu mrtvi, i gde žive večno ◊ în raĭ uomu are numa aĭa ś-a dat đi viĭață sîngur luĭ đi pomană, kînd ĭ-a fuost măĭ frumuos — u raju čovek ima samo ono što je sebi namenjivao za života, kada mu je bilo najlepše ◊ raĭu ĭe un kîmp în padure mare, ku un ļemn mare în mižluok ku umbră gruasă, supt kare izvorĭaḑă ogașăl ku apă rîaśe — raj je proplanak u velikoj šumi, usred koga raste veliko drvо sa debelim hladom, ispod koga izvore potočić sa hladnom vodom ◊ în raĭ sa duśe tot nat kare trĭaśe pista punća raĭuluĭ — u raj ide svako ko pređe preko rajskog brvna ♦ supr. ĭad [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5292 | rańi | răni | ранити | rańi (ĭuo rańesk, ĭel rańiașće) [akc. rańi] (gl. p. ref.) — (med.) raniti, ozlediti ◊ s-a rańit sîngur, numa să nu sa dukă-n rat — sam se ranio, samo da ne ode u rat ♦ var. răńi ♦ sin. lovi, vîtama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4935 | rapag | răpag | нагиб | rapag (mn. rapaźe) [akc. rapag] (i. s.) — nagib, pad ◊ ĭaruga mori nu sa faśe ku rapag mare, numa ku rapag sumĭarńik — vodenična jaruga ne pravi se sa velikim padom, nego sa umerenim [Mlava] ♦ up. rîpaguș ♦ sin. skuok [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4759 | rasunăt | răsunăt | одјек | răsunăt (mn. răsunăće) [akc. răsunăt] (i. s.) — odjek, jeka, eho ◊ pokńi śe pokńi vrunđiva đeparće, da pănă la nuoĭ la śuakă veńi numa răsunătu — puče šta puče negde daleko, a do nas na brdu dođe samo odjek [Por.] ∞ răsuna | | [Vidi] |
|
|
|
2369 | raśi | răci | хладити | raśi (ĭuo raśiesk, ĭel raśiașće) [akc. raśi] (gl. p. ref.) — 1. (o temperaturi) hladiti, hladiti se; ohladiti, ohladiti se ◊ bĭarĭa măĭ ĭuta sa raśiașće la fîntînă ku apă rîaśe — piće se najbrže hladi na izvoru sa hladnom vodom 2. (med.) prehladiti se ◊ nu sta guol în frig, kă raśieșć — nemoj stajati go na hladnoći, jer ćeš se prehladiti 3. (fig.) lenčariti ◊ nu lukră ńimika, numa raśiașće kuru, îmblînd înđal-învaļe — ne radi ništa, samo ’ladi dupe, šetajući gore-dole [Por.] ∞ rîaśe | | [Vidi] |
|
|
|
2371 | raśială | răceală | хладноћа | raśială (mn. raśielurĭ) [akc. raśială] (i. ž.) — 1. (tehn.) a. hladnoća ◊ s-a pus mare raśială, vrĭamĭe ĭe să faśem fuoku — nastupila je velika hladnoća, vreme je da naložimo vatru b. promaja ◊ înkiđeț ușa, kî traźe raśială đi afară — zatvorite vrata, jer vuče promaja spolja 2. (med.) prehlada ◊ s-a pus raśiala pi ĭa, ș-akuma numa stranută — uhvatila je prehlada, pa sada samo kija 3. (izob.) (nutr.) jelo od hladnog kačamka ◊ raśiala ĭe un fĭeļ đi mînkare đi bătrîńață: zdrumiś koļiașa rîaśe-n apă kaldă, o sparź ș-o mĭastîś ku ļingura, puń sare șî oțăt, ș-o manînś — „rašiala” je vrsta starinskog jela: zdrobiš hladan kačamak u toplu vodu, razbiješ ga i promešaš kašikom, dodaš so i sirće, i jedeš [Por.] ∞ rîaśe | | [Vidi] |
|
|
|
6240 | ratunźe | rătunde | подшишати | ratunźe (ĭuo ratung, ĭel ratunźe) [akc. ratunźe] (gl. p. ref.) — podšišati ◊ umu sa ratunźe kînd numa skurtă păru, da no-l tunźe đi tuot — čovek se podšišuje samo kad skraćuje kosu, a ne šiša je sasvim [Por.] ∞ tunźe | | [Vidi] |
|
|
|
5767 | ravĭež | rebej | ђокица | ravĭež (mn. ravĭežurĭ) [akc. ravĭež] (i. s.) — (pej.) (o dečjem penisu) đokica ◊ ravĭež ĭe nume blînd đi puļița kopiluluĭ — đokica je kulturan naziv za dečji kurčić ◊ pazîțî-va fećițîlor, kî la kopilașu nuostru ĭ-a krĭeskut ravĭežu — čuvajte se devojčice, jer je našem dečkiću porastao đokica ◊ ĭ-a skapat ravĭežu đin izmĭańe — ispao mu đokica iz gaća ♦ var. răvež [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3495 | rîkai | râcâi | чепркати | rîkai (ĭuo rîkîĭ, ĭel rîkîĭ) [akc. rîkai] (gl. p.) — (onom.) a. (o živini i pticama) čeprkati, kopkati, grepsti tlo da se što iskopa ◊ gaińiļi rîkîĭe ku gĭarîļi pin građină, maĭka kată rîme — kokoške čeprkaju kandžama po bašti, valjda traže gliste b. (o čoveku) površno kopati ◊ n-a putut altfĭeļ, numa s-a pus să rîkîĭe ku mîń-ļi guaļe pomîntarĭu đi pi lînga rîdaśină, șî kumva do skoasă buĭađa întrĭagă đin pomînt — nije mogao drugačije, nego je počeo da čeprka golim rukama zemljište oko korena, i nekako je uspeo da izvuče celu biljku iz zemlje ◊ nu ći plaćiașće să rîkîĭ ka pasîrĭa, numa să rađiś krampu ku tuota pućarĭa, șî să-l înțăpĭ în pomînt pănă-n dîržală — ne plaća te da čeprkaš ko ptica, nego da zamehneš krampom iz sve snage, i zabiješ ga u zemlju do držalja ♦ sin. rîmuĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4038 | rîpă | râpă | стрмен | rîpă (mn. rîpe) [akc. rîpă] (i. ž.) — (geog.) strmen, jako nagnut deo terena ◊ rîpă ĭe stîrmină mare pi pomînt — strmen je velika strmina na terenu ◊ moșîĭa mĭa ĭe numa ńișći rîpe guaļe — moje imanje je samo golo strmenje ♦ sin. stîrmină, pađină, tîvaļiș, nîvaļiș, kuastă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3371 | rîpśuń | răpciune | новембар | rîpśuń [akc. rîpśuń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ rîpśuń ĭe numiļi a duoĭļa pi kîļindarĭu al babĭesk đi lună numită ĭar đi babe „marćiń”, da kare pi kîļindarĭu popĭesk sa kĭamă „novembar” — „ripčunj” je drugo ime po bapskom kalendaru za mesec koji je opet od baba nazvan „marćinj”, a koji se po popovskom kalendaru zove „novembar” ♦ sin. marćiń [Por.] ∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
5773 | rîpuos | râpos | прљав | rîpuos (rîpuasă) (mn. rîpuoș, rîpuasă) [akc. rîpuos] (prid.) — 1. prljav ◊ a dubarît đi la uoĭ đin munće tuot rîpuos — sišao je od ovaca sa planine sav prljav 2. (med.) krastav ◊ pĭaļa luĭ ĭe tuată ripuasă kî mult s-a skîrpinat đi rîńe — njegova koža je sva krastava jer se mnogho češao zbog šuge ♦ up. rîńuos 3. (geog.) urvinast ◊ stramuoșu a kuprins moșîĭe rîpuasă, numa rîpă guală l-înga rîpă — predak je zauzeo urvinasto zemljište, samo gola urvina do urvine [Por.] ∞ rîp | | [Vidi] |
|
|
|
6237 | rîs | râs | рис | rîs2 (mn. rîș) (i. m.) — ris (Lynx lynx) ◊ rîsu ĭe žuavină sîrbaćikă, śeva măĭ mare dă kît mîțu — ris je divlja životinja, nešto veća od mačke ◊ rîsu traĭașće numa unđe ĭe padurĭa kurată — ris živi samo tamo gde je priroda čista [Bran.] | | [Vidi] |
|
|
|
2517 | rîșkiĭa | rășchia | намотавати | rîșkiĭa (ĭuo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1. namotavati pređu na motovilo ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanura 2. (onom.) škripati ◊ iĭ rîșkiĭe opinśiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemlji ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnu (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3204 | rîu | râu | река | rîu (mn. rîurĭ) [akc. rîu] (i. s.) — 1. (vodotok) reka ◊ rîu ĭe apă mare kurgatuarĭe kare mĭarźe pi vaļe, adunînd ogașăļi śe sa skurg đi pi śuoś șî đi pi munț — reka je veći vodotok koji teče dolinom, skupljajući potoke što se slivaju sa brda i sa planina ◊ rîu sakă numa kînd ĭe sîaśită mare, șî aĭa numa akolo unđe ĭe apa măĭ skundă — reka presuši samo kad je velika suša, i to samo tamo gde je voda najplića 2. (ukras na haljetku) prugasti vez ◊ kimĭeșîļi șî omeńeșć șî muĭerĭeșć, a fuost înpuĭaće ku rîurĭ — košulje i muške i ženske bile su ukrašene prugastim vezom ♦ (demin.) rîuļeț ♦ up. ogaș, parău [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6229 | ronțai | ronțăi | хрскати | ronțai (ĭuo ronțîĭ, ĭel ronțîĭe) [akc. ronțai] (gl.) — hrskati ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare nu kă sînt dulś, numa kînd iĭ baź în gură iĭ ruonțîĭe șî sa topĭesk — ima jedna vrsta kolača koji ne samo da su slatki, nego kad ih staviš u usta, oni hrskaju i tope se [Por.] ∞ ruonț | | [Vidi] |
|
|
|
4914 | ruata muori | roata morii | воденични точак | ruata muori [akc. ruata muori] (sint.) — (tehn.) vodenični točak; kolo ◊ ruata muori ĭe ka ruata đi kar, numa śe în luok đi șpiță, are ăripĭ fakuće ka ļingura, șî-nțapaće în kîpațînă pin kare trĭaśe fusu muori — vodenični točak je sličan kolskom točku, samo što umesto paoka ima krilca u obliku kašike, uglavljene u glavčinu, kroz koju prolazi vodenično vreteno ◊ ruata muori ĭe întarită ku śerk, kare țîńe ăripiļi strînsă în kîpațînă — vodenični točak je ojačan obručem, koji drži krilca čvrsto na glavčini ◊ în ruata muori baće vîžuoĭu api đin butuoń, șî-nvîrćașće fusu muori, kare întuarśe pĭatră đi sus, śe maśină — u vodenični točak bije mlaz vode iz badnja, i okreće vreteno koje vrti gornji kamen što melje ◊ nuĭe tuot una în śe parće sa-nvîrćașće ruata muori, la muară lu kare pĭatra sa-nvîrćașće în stînga, vin vrăžîtuoriļi șî ĭau apă đi-ntorsură — nije svejedno na koju stranu se okreće vitlo, na vodenicu čiji se kamen obrće u levo, dolaze vračare i uzimaju vodu za vraćanje čini ◊ la mulće muorĭ în vrĭamĭa đi Tita ruata s-a fakut đi fĭer — na mnogim vodnicama u vreme Tita vodenično kolo je izrađeno od gvožda [Por.] ∞ muară | | [Vidi] |
|
|
|
2191 | rugožînă | rogojină | рогозина | rugožînă (mn. rugožîn) [akc. rugožînă] (i. ž.) — rogozina, prostirka od upletenog rogoza ◊ rugožîna s-amplećit đin papura lată — rogozina se plela od širokolisnog rogoza ◊ pi rugožînă s-a durmit în borđiĭ, da kînd lumĭa a fakut koļibĭ șî paturĭ, pi rugožîń a durmit kopiĭi — na rogozini se spavalo u burdeljima, a kada su ljudi napravili kolibe i krevete, na rogozinama su spavala deca ◊ rugožîna nu s-a pus pi pomîntol guol, numa supt ĭa s-a pus giž — rogozina se nije prostirala na goloj zemlji, nego se ispod nje stavljala šaša ♦ var. rogožînă [Por.] ∞ papură | | [Vidi] |
|
|
|
2185 | ruodu-pomîntuluĭ | rodul-pământului | козлац | ruodu-pomîntuluĭ [akc. ruodu-pomîntuluĭ] (i. m.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ ruodu-pomîntuluĭ ku pula-bĭelśi ĭe tuot o buĭađe, numa śe ĭe numiļi „ruodu-pomîntuluĭ” măĭ puțîn kunoskut în lume; pi ĭa sa giśiașće kum o să fiĭe ruodu ćimpuluĭ śe vińe — „zemljin rod” i „belčin kurac” je jedna ista biljka, samo što je naziv „zemljin rod” manje poznat u narodu; po njoj se gata kakav će biti rod zemlje u toku leta [Por.] ∞ pula-bĭelśi | | [Vidi] |
|
|
|
5776 | ruptură | ruptură | исцепотина | ruptură (mn. rupturĭ) [akc. ruptură] (i. ž.) — 1. iscepotina, prekid; rupa ◊ ruptura ĭe luok unđe śuava s-a rupt, ș-a ramas gaură, luok guol — iscepotina je mesto gde se nešto prekinulo, pa je ostala rupa, praznina ◊ drumu dupa pluaĭe ĭe pļin đi rupturĭ — put je posle kiše pun rupa 2. dronjak ◊ mĭarźe, saraku, tota vara rupt, numa într-o ruptură đi țuală — ide celo leto, siroma, pocepan, samo u nekom dronjku od odeće [Por.] ∞ rupĭa | | [Vidi] |
|
|
|
4000 | rușîńe | rușine | срамота | rușîńe (mn. rușîń) [akc. rușîńe] (i. ž.) — 1. sramota, bruka; skandal ◊ asta śe fak iĭ ku nuoĭ ĭe numa o rușîńe mare — to što oni čine sa nama je samo jedna velika sramota ◊ đi śe va fi rușîńe la rumîń să spună kă sînt rumîń, rar kare șćiĭe să spună — zašto je Vlahe sramota da kažu da su Vlasi, malo ko zna da objasni ◊ a da đi rușîńe — obrukati se 2. stid ◊ la rumîńi aĭ ćińirĭ s-a bagat rușîńa în uasă kă sînt rumîń, đ-așa buală nuĭe ļak — mladim Vlasima stid što su Vlasi ušla je u kosti, i od te boljke leka nema ◊ iĭ rușîńe la oraș să spună kă ĭe rumînă, kî tuoț o sî sa rîdă đi ĭa, ș-o sî zbată žuok — stidi se u gradu da kaže da je Vlajna, jer će joj se svi smejati i rugati ◊ șćiĭe rumîńașće, ama iĭ rușîńe sî vorbĭaskă — zna vlaški, ali se stidi da priča ◊ puțîń rumĭń a măĭ ramas lu kare nuĭe rușîńe kă sînt rumîń — malo je Vlaha ostalo koji se ne stide što su Vlasi ◊ n-are đi śe să ńi fiĭe rușîńe, sa vĭađe frumuos kă ļimba rumăńaskă are pista patru miĭe đi vuorbe, da ĭe rînduită numa o śinśimĭa vorbarĭuluĭ — nema zašto da nas bude stid, lepo se vidi da vlaški jezik ima preko četiri hiljade reči, a obrađena je tek jedna petina rečnika ♦ sin. rîs [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4427 | sakară | secară | раж | sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (Secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4569 | salkarĭ | sălcari | врбиште | salkarĭ (mn. salkare) [akc. salkarĭ] (i. zb.) — (ret.)(bot.) vrbište ◊ pi lînga tuot rîu kît țîńe pin satu nuostru, numa ĭe sălkarĭ guol — pored reke u celom toku kroz naše selo, samo je golo vrbište [Por.] ∞ salkă | | [Vidi] |
|
|
|
2625 | sarśină | sarcină | бреме | sarśină (mn. sarśiń) [akc. sarśină] (i. m.) — breme, teret koji se nosi na leđima ◊ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — „saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stoku ◊ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđima ♦ up. kruoșńe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4665 | sarut | sărut | пољубац | sarut (mn. săruturĭ) [akc. sarut] (i. s.) — poljubac ◊ kată baĭatu, saraku, đi la fată numa un sarut, ama ĭa fu tare đi kap, șî nu ĭ-a dat — tražio je momak, siroma, od devojke samo jedan poljubac, ali je ona bila tvrdoglava, i nije mu dala ♦ sin. pup, țuk [Por.] ∞ săruta | | [Vidi] |
|
|
|
4667 | sărutat | sărutat | љубљење | sărutat1 (mn. săruturĭ) [akc. sărutat] (i. s.) — ljbljenje ◊ a dat la ibomńikă numa la sărutat, kă s-a grabit, da a fuost tare dorńik đi țukaćiļi iĭ — navratio je kod ljubavnince samo na ljubljenje, jer se žurio, a bio je jako željan njenih poljubaca ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ∞ săruta | | [Vidi] |
|
|
|
3411 | săśeruaĭkă | seceruie | гладиола | săśeruaĭkă (mn. săśeruaĭś) [akc. săśeruaĭkă] (i. ž.) — (bot.) gladiola (Gladiolus imbricatu) ◊ săśeruaĭkă pi rumîńașće are nume ļegat đi sîaśira kă înfluare pi vrĭamĭa lu sîśarat — gladiola ima vlaško ime vezano za srp jer cveta u vreme žetve ♦ var. săśeruĭkă (Tanda) [Por.] ∞ săśiră | | [Vidi] |
|
|
|
5918 | sătura | sătura | наситити | sătura (ĭuo ma satur, ĭel sa satură) [akc. satura] (gl. p. ref.) — (o hrani) nasititi se, zasititi se, najesti se ◊ pi uom alaviśuos no-l măĭ sătura ńima — alavog čovek ne zasiti niko ◊ s-a săturat numa đin o ļingură đi pasuĭ— nasitio se samo od jedne kašike pasulja [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5919 | săturat | săturat | нахрањен | săturat (săturată) (mn. săturaț, săturaće) [akc. săturat] (prid.) — nahranjen, sit, koji se dobro najeo ◊ uoĭļi săturaće bińe, numa ikńesk la ḑîkatuare — ovce dobro napasane, samo dahću na plandištu ◊ lukratuori săturaț lukră măĭ bun đikît aĭ flomînḑ — nahranjeni radnici bolje rade od gladnih ♦ up. satul [Por.] ∞ sătura | | [Vidi] |
|
|
|
4806 | sfîraĭală | sfârâială | цврчање | sfîraĭală (mn. sfîraĭaļe) [akc. sfîraĭală] (i. ž.) — 1. (o zvuku) cvrčanje ◊ ļamńiļi uđe grĭeu ard, tuota nuapća s-auđe numa sfîraĭală đi la vatră — mokra drva teško gore, celu noć se čuje samo cvrčanje sa ognjišta 2. (o bolu) sevanje, probadanje; stres ◊ sa vaĭtă baba kă sîmće vro sfîraĭală la burtă, țîńe una-ntru-una, ș-o duare ka kînd o taĭe vrunu ku kuțîtu — baba se žali da oseća neko sevanje u stomaku, drži je neprekidno, i boli je kao da je neko seče nožem [Por.] ∞ sfîr | | [Vidi] |
|
|
|
4805 | sfîrîi | sfârâi | цврчати | sfîrîi (ĭuo sfîrîĭ, ĭel sfîrîĭe) [akc. sfîrîi] (gl. p.) — 1. (o zvuku) cvrčati ◊ ļamńiļi vĭerḑ, numa sfîrîĭe pi fuok, da nu-ngalḑăsk ńiśkum — drva zelena, samo cvrče na vatri, a ne greju nikako 2. (o bolu) sevati, probadati ◊ kînd uomu auđe đi vrun rău, ăl sfîrîĭe la burtă, ka kînd vrunu dă ku kuțîtu — kad čovek čuje za neko zlo, seva ga u stomaku, kao da ga neko probada nožem [Por.] ∞ sfîr | | [Vidi] |
|
|
|
4811 | sforarĭ | sforar | ужар | sforarĭ (mn. sforarĭ) [akc. sforarĭ] (i. m.) — užar ◊ sforarĭ ĭe maĭsturu kare faśe la sfuorĭ — užar je zanatlija koji pravi užad ◊ sforarĭ a fuost numa pin orașă, đi unđe a veńit pin saće la bîlśurĭ să vindă la sfuorĭ — užara je bilo samo po varošima, odakle su dolazi u sela na vašare da prodaju užad [Por.] ∞ sfuară | | [Vidi] |
|
|
|
3141 | sfulđira | sfulgera | севати | sfulđira (ĭuo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati 1. (o munji) sevati ◊ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraitu — seva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina 2. (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ◊ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo 3. (med.) (o bolu) probadati; sevati ◊ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ∞ sfulđir | | [Vidi] |
|
|
|
4388 | sikai | sâcâi | чикати | sikai (ĭuo sîkîĭ, ĭel sîkîĭe) [akc. sikai] (gl. p. ref.) — čikati, izazivati ◊ kopiĭi đi đesńață numa sa sîkîĭe, ma mir kum n-anśeput sî sa bată — deca od jutros se samo čikaji, čudi me kako već nisu počela da se biju ◊ ăl sîkîĭe, ku adîns iĭ faśe la śudă — začikava ga, ljuti ga namerno [Por.] ∞ sik | | [Vidi] |
|
|
|
4492 | sî | să | да | sî (vez.) — da, neka ◊ aș veńi ĭuo, numa nu vrĭa muma sî ma lasă — došla bih ja, ali majka neće da me pusti ◊ sî spună kare śe vrĭa, ĭa nu dă ńiś doă parîaļe pi povĭeșćiļi luor — neka kaže ko šta hoće, ona ne da ni dve pare na njihove priče ◊ a rugato sî sa muće đin sato-la, n-a vrut ńiś s-audă — molio je da se preseli iz tog sela, nije htela ni da čuje ♦ var. să [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4594 | sîmana | semena | сејати | sîmana1 (ĭuo samîn, ĭel samînă) [akc. sîmana] (gl. p.) — sejati ◊ numa ś-a-nśeput sî samińe luoku, pluaĭa s-a pus — samo što su počeli da seju njivu, počela je kiša ◊ lumĭa pănă-n kuaśa a sîmanat ku mîna — ljudi su sve do skora sejali rukom [Por.] ∞ samînță | | [Vidi] |
|
|
|
4696 | sînt | sânt | свет | sînt (sîntă) (mn. sînț, sînće) [akc. sînt] (prid.) — (rel.) svet ◊ sînt nuĭe vrurba sîngură, numa înpreuna ku vro ḑî mare, or vro insă sfîntă: „sînta Dumińika” , „sînta Maĭka Prĭastîśe” — svet nije samostalna reč, ona uvek ide zajedno sa nekim praznikom ili svetim bićem: „sveta Nedelja”, „sveta Majka Prečista” ♦ var. sfînt [Por.] ∞ sfînt | | [Vidi] |
|
|
|
4419 | sîrbaśiĭe | sălbăticie | дивљина | sîrbaśiĭe (mn. sîrbaśiĭ) [akc. sîrbaśiĭe ] (i. ž.) — (ret.) divljina ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd a veńit aiśa sî sa kăsătorĭaskă, n-a fuost ńima pusta, numa sîrbaśiĭe în tuaće părțĭļi — pričali stari da kad su došli ovde da se nasele, nije bilo nikog nigde, samo divljina na sve strane [Por.] ∞ sîrbaćik | | [Vidi] |
|
|
|
4059 | sîrbatuare | sărbătoare | празник | sîrbatuare (mn. sîrbatuorĭ) [akc. sîrbatuare] (i. ž.) — (kal.) praznik, neradan dan ◊ sîrbatuare ĭe ḑîuă kînd nu sa lukră, kă lumĭa sa pazîașće đi vrun rău kare sa-r puńa pi iĭ kînd ar lukra — praznik je dan kad se ne radi, jer se ljudi čuvaju od nekog zla koje bi ih zadesilo kada bi radili ◊ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe, kînd nu sa lukră ńimika tuota ḑîua, da ĭastă măĭ ușuare, kînd numa ńișći lukrurĭ nu sa kućaḑă lukra — ima teških praznika, kad se ne radi ništa po ceo dan, a ima i lakših, kad se samo neki poslovi ne smeju raditi ◊ a fuost sîrbatuorĭ babĭeșć, șî sîrbatuorĭ popĭeșć, lumĭa măĭ mult a țînut pĭ-aļi babĭeșć — bilo je bapskih praznika, i popovskih praznika, ljudi su više poštovali bapske [Por.] ∞ sîrbatori | | [Vidi] |
|
|
|
4353 | sîruit | rânduit | уређен | sîruit (sîruită) (mn. sîruiț, sîruiće) [akc. sîruit] (prid.) — uređen, sređen ◊ la muĭare sîrńikă, kasa ĭe sîruită întođeuna, nu numa kînd s-așćată guoșći — kod uredne žene kuća je uvek sređena, ne samo kad se čekaju gosti ♦ supr. ńisîruit [Por.] ∞ sîrui | | [Vidi] |
|
|
|
4798 | sîśarat | secerat | пожњевен | sîśarat2 (sîśarată) (mn. sîśaraț, sîśaraće) [akc. sîśarat] (prid.) — (agr.) požnjeven ◊ luoku ĭe sîśarat kînd đi pi ĭel sa rađikiă grîu, și ramîn numa paĭiļi — njiva je požnjevena kada se sa nje skine žito i ostane samo slama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4378 | sîtoșală | însetoșare | жеђање | sîtoșală (mn. sîtoșălurĭ) [akc. sîtoșală] (i. ž.) — žeđanje, stanje u kome se trpi žeđ ◊ numa vićiļii la munće să nu prindă vro sîtoșală mare, đ-aĭa s-a ćemut măĭ mult — samo stoku u planini da ne zahvati neko veliko žeđanje, toga su se najviše bojali [Por.] ∞ sîaće | | [Vidi] |
|
|
|
2138 | skaĭeće | scaiete | чичак | skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4765 | skimba | schimba | мењати | skimba (ĭuo skimb, ĭel skimbă) [akc. skimba] (gl. p. ref.) — menjati, promeniti, zameniti, razmeniti; presvući se ◊ n-a fuost aăla luoku luĭ đintîń, numa ĭel l-a skimbat măĭ amînat ku vrunu — nije to bilo njegovo mesto od početka, nego ga je on kasnije zamenio sa nekim ◊ s-a imat ka puorku, șî s-a dus la kasă sî sa skimbe — isprljao se kao svinja, i otišao je kući da se presvuče ◊ a pļekat în bankă să skimbe galbińi, ama pi drum l-a apaurît uoțî — krenuo je u banku da razmeni dukate, ali su ga usput opljačkali lopovi ♦ sin. primeńi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4456 | skîrțai | scârțâi | шкрипати | skîrțai (ĭuo skîrțîĭ, ĭel skîrțîĭe) [akc. skîrțai] (gl.) — škripati, strugati ◊ a skîrțait în laută tota ḑîua pănă nu sa do-nvațat să kînće kalumĭa — strugao je na violini po ceo dan, dok nije naučio da svira dobro ◊ nu kă skîrțuańe kîta vrakńița nuastră, numa rasună aritu tuot — ne da škripi naša kapija, nego odjekuje ceo kraj ♦ skr. skîrța, kîrța ♦ sin. dîrpońa, țîońa [Por.] ∞ skîrț | | [Vidi] |
|
|
|
4455 | skîrțaĭală | scârțâială | шкрипа | skîrțaĭală (mn. skîrțaĭaļe) [akc. skîrțaĭală] (i. ž.) — škripa, škripanje ◊ uom mare, blăńiļi în patus uskaće, numa skîrțaĭala s-auđe pănă ĭel mîńiuos trăiră pin suobă — čovek kupan, daske u podu suve, samo se škripanje čuje dok on ljutit šeta po sobi ◊ đin skîrțîĭe ĭasă skîrțaĭală, da đin skîrțuańe, skîrțońală — od „škripi” dolazi reč „škripa”, a od „škripnje” ĭe „škripanje” ♦ var. skîrțońală [Por.] ∞ skîrț | | [Vidi] |
|
|
|
6089 | skîrmanat | scărmănat | влачан | skîrmanat2 (skîrmanată) (mn. skîrmanaț, skîrmanaće) [akc. skîrmanat] (prid.) — (o vuni) vlačan, obrađen vlačenjem ◊ lînă skîrmanată sa traźe pin darak sî sa skuată đin ĭa bițurĭ aļi tarĭ, sî ramînă numa lîna muaļe, đin kare sa faśe kairu — vlačena vuna se provlači kroz geben da bi se iz nje izvukli tvrdi pramenovi, da ostane samo meka vuna do koje se pravi kudeljka [Por.] ∞ skîrmana | | [Vidi] |
|
|
|
4789 | skîržîĭa | scrijeli | шкрабати | skîržîĭa (ĭuo skîržîĭ, ĭel skîržîĭe) [akc. skîržîĭa] (gl. p. ref.) — škrabati ◊ a fuost rău la șkuală, n-a-nvațat să skriĭe frumuos, numa skîržîĭe pi arćiĭe śuaua śe ńiś ĭel nu-nțaļaźe — bio je loš u školi, nije naučio da piše lepo, nego sama škraba po hartiji nešto što ni sam ne razume ♦ var. skîržoĭa [Por.] ∞ skîržală | | [Vidi] |
|
|
|
4791 | skîržîĭat | scrijelit | нашкрабан | skîržîĭat (skîržîĭată) (mn. skîržîĭaț, skîržîĭaće) [akc. skîržîĭat] (prid.) — naškraban ◊ tuot parĭaćiļi lu kasa nuauă a fuost skîržîĭat đi kopiĭ, șă nu ĭa ramas alta ńimika, numa să-l provăruĭe — sav zid nove kuće je bio naškraban od dece, pa mu nije ostalo ništa drugo nego da ga prekreči [Por.] ∞ skîržală | | [Vidi] |
|
|
|
4738 | skobîlțî | scobîlțî | излокати | skobîlțî (ĭuo skobîlțăsk, ĭel skobîlțașće) [akc. skobîlțî] (gl.) — (zast.) izlokati, dubiti, bušiti, kopati ◊ sudomu a skobîlțît drumu, ș-a ramas numa ńișći găuruańe đi nu sa puaće treśa ku karu — provala oblaka je izlokala put, ostale su samo neke rupčage da se ne može proći kolima ♦ up. skobi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4739 | skobîlțîĭe | gaura | удубљење | skobîlțîĭe (mn. skobîlțîĭ) [akc. skobîlțîĭe] (i. ž.) — (geog.) udubljenje, rupa ◊ đi kînd nu traĭașće ńima la munće, drumu pin padure ĭe numa skobîlțîĭe lînga skobîlțîĭe — otkad niko ne živi u planini, put kroz šumu je samo rupa do rupe ♦ var. skr. skobîlț [Por.] ∞ skobîlțî | | [Vidi] |
|
|
|
4657 | skoparĭ | veterinar ? | штројач | skoparĭ (mn. skoparĭ) [akc. skoparĭ] (i. m.) — (vet.) štrojač ◊ skoparĭu ĭe uom kare șćiĭe să skopĭaskă puorśi — štrojač je čovek koji zna da štroji svinje ◊ astîḑ numa mîrveńaku skopĭașće, da đimult tot stapînu a trabuit să șćiĭe să skopĭaskă puorśi luĭ — danas samo veterinar štroji, a nekad je svaki domaćin trebalo da zna da štroji svoje svinje ♦ sin. mîrveńak [Por.] ∞ skopi | | [Vidi] |
|
|
|
4779 | skriĭa | scria | писати | skriĭa (ĭuo skriu, ĭel skriĭe) [akc. skriĭa] (gl. p. ref.) — pisati ◊ vrodată đi bătrîńață s-a skriĭat numa ku konđeĭu — nekada davno pisalo se samo kondeljom ◊ păkurari a skris pi butorśiļi faguluĭ, or kă pi śuperś — pastiri su pisali na stablima bukve, ili na pečurkama ◊ muĭerļi đemult n-a șćut ńiś să skriĭe, ńiś să śećaskă — žene nekad nisu znale ni da pišu, ni da čitaju ♦ sin. konđeĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4573 | skrum | scrum | згура | skrum (mn. skrumurĭ) [akc. skrum] (i. s.) — zgura, pepeo; garež ◊ ĭară a ars pîńa, a ramas numa skrum đin ĭa — opet je izgoreo hleb, ostala je samo zgura od njega ♦ sin. śanușă, fuńiźină ♦ up. skrumă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4446 | skuabă | scoabă | дубац | skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) dubac, alatka za dubljenje i rezbarenje ◊ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se seče ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime rade ♦ sin. gin [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4372 | skućik | scutec | пелена | skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — pelena ◊ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog deteta ◊ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe — nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskrive ♦ up. fașîĭe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4689 | skulă | sculă | старудија | skulă (mn. skuļe) [akc. skulă] (i. ž.) — (tehn.) 1. starudija, stara upotrebljavana, polovna stvar ◊ skulă ĭe vrun alat or vrun vas kare ĭe batrîn, ma nu-l lapiḑ numa-l puń sus kă-ț va măĭ fi dă trĭabă — stara stvar je neki alat ili sud koji je star, ali ga ne bacaš već ga sklanjaš na stranu, jer ti može zatrebati ◊ ma duk să goļesk podrumu dă skuļe, kă nu ma-ĭiastă luok guol dă ĭiaļe — idem da ispraznim podrum od starih stvari, jer više nema slobodnog mesta od njih [Mor.] ♦ dij. sin. budonuasă, bodonoasă [Por.] 2. alatka ◊ sakurĭa ĭe skulă dă lukrat la ļemn — sekira je alatka za obradu drveta ◊ ferarĭu arĭe skuļiļi luĭ adînsă dă lukrat la fĭer — kovač ima svoje posebne alatke za obradu metala (Ranovac) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
2928 | skurt | scurt | кратак | skurt (skurtă) (mn. skurț, skurće) [akc. skurt] (prid.) — kratak ◊ grabiț ku lukru, kă akuma ĭe ḑîua skurtă, ĭuta kađe nuapća — požurite sa poslom, jer je sada dan kratak, brzo pada noć ◊ păru lung, minća skurtă — duga kosa, kratka pamet ◊ asta nu kî ĭe skurt, numa ĭe skurt đi tuot — ovo ne da je kratko, nego je kratko sasvim ♦ supr. lung [Por.] ∞ skurta | | [Vidi] |
|
|
|
2932 | skurtak | scurtac | кратеж | skurtak (mn. skurtaś) [akc. skurtak] (i. m.) — (ret.) kratež, okratak, krljak, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ rîa ĭe padurĭa pi arșîță, numa kîći un skurtak koļa-koļa — slabo je rastinje na pržolju, samo poneki krljak tu i tamo ◊ s-a dus în bataĭe ku vrun skurtak, kare a ramas pitulat đi la dĭedî-su — otišao je u borbu sa nekim kratežom, koji je ostao sakriven od njegovog dede [Por.] ∞ skurta | | [Vidi] |
|
|
|
2933 | skurtuț | scurtuţ | краћи | skurtuț (skurtuță) (mn. skurtuț, skurtuće) [akc. skurtuț] (prid.) — kraći ◊ numa să fiĭe kîta măĭ skurtuț, ar înkĭepa în gaură — samo da je malo kraći, stao bi u rupu ♦ / (dem) < skurt + uț [Por.] ∞ skurta | | [Vidi] |
|
|
|
4812 | slastă | slastă | мрс | slastă [akc. slastă] (i. ž.) — (nutr.) (rel.) mrs; slast ◊ slastă ĭe mînkarĭă ku karńe șî lapće — mrs je hrana sa mesom i mlekom ◊ slastă ĭe mînkarĭe kare sa manînkă numa kînd nuĭe puost — mrs je hrana koja se jede samo kad nije post ♦ sin. dulśața ♦ supr. puost [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3910 | sluată | zloată | слота | sluată (mn. sluaće) [akc. sluată] (i. ž.) — slota, lapavica ◊ sluată ĭe pluaĭe maruntă, mistakată ku zapadă — slota je sitna kiša, pomešana sa snegom ◊ ńi treku ĭarna fara zapadă, numa ku pîrdańika đi sluată, uđiluasă șî śețuasă — prođe nam zima bez snega, samo sa prokletom lapavicom, vlažnom i maglovitom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3919 | slući | sluti | унаказити | slući (ĭuo slućesk, ĭel slućașće) [akc. slući] (gl. p. ref.) — unakaziti ◊ a batut muĭarĭa pănă n-a slućito — tukao je ženu dok je nije unakazio ◊ nu la ratuns, numa la slućit đi nu kućaḑă sî ĭasă-n lumĭe — nije ga podšišao, nego ga je unakazio da ne sme da izađe u svet ♦ sin. strămuta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4814 | slugă | slugă | слуга | slugă (mn. sluź) [akc. slugă] (i. ž.) — sluga ◊ sluź avut numa gîzdoćińi — sluge su imali samo gazde ◊ am fuost tare saraś, șă tata pi mińe m-a dat să fiu slugă înga đi mik — bili smo jako siromašni, pa je mene otac dao da budem sluga još od malih nogu [Por.] ∞ služî | | [Vidi] |
|
|
|
3863 | soće | sotea | ђаво | soće (mn. suoć) [akc. soće] (i. s.) — (demon.) đavo, nečastivi ◊ soća ĭe draku, uśigăl tamîĭa — soća je đavo, spalio ga tamjan ◊ kît ĭe fata-ĭa đe urîtă, ńiś soća n-o ĭa đe muĭare — koliko je ta devojka ružna, ni đavo je neće uzeti za ženu (Tanda) ◊ la ĭel nuĭe numa o soće, numa o gramadă đe suoć, futuĭ în źanunkîe — kod njega nije samo jedan đavo, nego gomila đavola, ’bem ih u koleno (Crnajka) ♦ var. suoće ♦ sin. drak, ńikruśat, naĭbă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3566 | solț | solz | крљушт | solț (mn. solțî) [akc. solț] (i. m.) — (iht.) krljušt ◊ solțu ĭe o ļaspiđe đi uos, mikă, luśituare, ku kare ĭe astrukat trupu pĭeșćilor — krljušt je sjajna pljosnata koščica, kojom je pokriveno riblje telo (Rudna Glava) ◊ șî trupu zmăuluĭ ĭe astrukat ku solț, șî kînd aprind butuarkă, đin zmău ăl ars ramîńe numa untura șî solțî, marunț ka șikiru — i zmajevo telo je pokriveno krljuštom, i kad zapale deblo, od izgorelog zmaja ostaje samo mast, i krljušt sitna kao šečer (Tanda) ♦ var. suolț [Por.] ∞ pĭașće | | [Vidi] |
|
|
|
4755 | soldațîĭe | soldăție | војска | soldațîĭe (mn. soldațîĭ) [akc. soldațîĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska, soldateska; vojni rok ◊ vuorba soldațîĭe la nuoĭ a fuost kunoskută numa pin kînćiśe lu lîutarĭ batrîń — reč soldateska je kod nas bila poznata samo kroz pesme starih lautara ♦ sin. armată, kîtańiĭe [Por.] ∞ soldat | | [Vidi] |
|
|
|
4616 | sorbitură | sorbitură | чорба | sorbitură (mn. sorbiturĭ) [akc. sorbitură] (i. ž.) — (nutr.) čorba ◊ sorbitură ĭe tuota mînkarĭa apuruasă kare sa puaće sorbi — čorba je svaka vrsta tečnog jela koje se može srkati ◊ uomu fara đinț puaće mînka numa sorbiturĭ — čovek bez zuba može jesti samo čorbe [Por.] ∞ sorbi | | [Vidi] |
|
|
|
4858 | spartură | spărtură | крш | spartură (mn. sparturĭ) [akc. spartură] — krš, krhotina; olupina ◊ dupa trămurala pomîntuluĭ, đin kăș zîđiće ku tuglă, a ramas numa sparturĭ, da la bîrnarĭeț n-a fuost ńimika — posle zemljotresa, od kuća zidanih ciuglom ostao je samo krš, a brvnarama nije bilo ništa ◊ a vindut buoĭi, șă-n luok să kumpire kar nuou, ĭel a kumparat o spartură ku tuot đi la ńiska-ĭ țîgań đi la Kraĭna — prodao je volove, i umesto da kupi nova kola, on je kupio jedan potpuni krš od nekih Cigana iz Krajine [Por.] ∞ sparźe | | [Vidi] |
|
|
|
2596 | spatar | spătar | брдар | spatar (mn. spatarĭ) [akc. spatar] (i. m.) — (tehn.) (izob.) brdar, izrađivač brda za tkački razboj ◊ spata n-a șćut fiĭe kare să fakă, a fuost uamîń kare adîns a fakut numa la spĭaće; s-a kĭemat spatarĭ, șî a vindut spĭaćiļi mĭergînd ku ĭaļe đi la kasă la kasă — brdo nije mogao da napravi bilo ko, bilo je ljudi koji se bavili samo time; zvali su se brdari, i prodavali su brda idući od kuće do kuće [Por.] ∞ spată | | [Vidi] |
|
|
|
4861 | spinariș | spinăriș | трњиште | spinariș [akc. spinariș] (i. zb.) — trnjište ◊ pomînt rău ĭe akolo, numa spinariș șă ruź — loša je tamo zemlja, samo trnjište i kupinjar ♦ var. spîńiș [Por.] ∞ spińe | | [Vidi] |
|
|
|
4847 | sprînžît | sprânjit | разбацан | sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîț, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — razbacan, raštrkan ◊ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kući ◊ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od druge [Por.] ∞ sprînžî | | [Vidi] |
|
|
|
4509 | stare | stare | стајање | stare (mn. stărĭ) [akc. stare] (i. ž.) — 1. stajanje, prestanak, odmor; mirovanje ◊ vrĭańika muĭare, lukră ḑîua-nuapća fara stare — vredna žena, radi dan-noć bez prestanka ◊ kopilo-sta nu m-a-ĭare stare, numa sa-nvîrćașće ka puriku — ovo dete nema mira, samo se vrti kao čigra 2. stanje, situacija ◊ rar kare la nuoĭ a fuost găzdoćin, în stare bună — retko ko je kod nas bio bogataš, u dobrim stanjem ◊ s-a rugat đi ĭel đi măĭ mulće uorĭ, ama ĭel n-a fuost în stare sî-ĭ đa atîta bańamă înprumut — molio ga je više puta, ali on nije bio u stanju da mu da tolike novce na zajam [Por.] ∞ sta | | [Vidi] |
|
|
|
4511 | Starițîu | Starețiu | Старица | Starițîu [akc. Starițîu] (i. m.) — (top.) Starica, ostenjak iznad Majdanpeka ◊ Starițîu ĭe numiļi lu un kîrșot lunguĭat șî nalt la Măĭdan — Starica je ime duguljastog i visokog ostenjka kod Majdanpeka ◊ Bufańi kred kă-n Starițîu Raĭku aĭduku a-ngropat șapće tovară đe bań — Bufani veruju da je u Starici hajduk Rajko zakopao sedam tovara blaga ♦ var. Starețîu [Buf.] | | [Vidi] |
|
|
|
4625 | stauă | stea | звезда | stauă (mn. stîaļe) [akc. stauă] (i. ž.) — (astr.) zvezda ◊ staua ĭe un pik đi viđarĭe pi śĭeru nopțăśk — zvezda je mala svetleća tačka na noćnom nebu ◊ stîăļiļi pi śĭerĭ n-au numîr — zvezde na nebu nemaju broja ◊ đin stîaļe, rumîńi a kunoskut Karo-l mik șă-l mare, Kloța ku puĭi, Toldăĭe șî Luśafurĭ đi sara, đi zuorĭ Porkarușa șî Pozdărĭ — od zvezda, Vlasi su poznavali Velika i mala kola, Kvočku s pilićima - Plejade, sazvežđe Orion, i zvezde Večernjaču, Danicu i Svinjaricu, i Kumovu slamu ◊ la stăļe măĭ viđeruasă rumîńi ĭ-a ḑîs luśafur — svetlije zvezde Vlasi su nazivali ’lučafur’ ♦ up. Stauă ku kuadă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4367 | stărpitură | sterpătură | јаловица | stărpitură (mn. stărpiturĭ) [akc. stărpitură] (i. ž.) — (vet.) jalovica, neplodna stoka ◊ în stînă avut numa patru stărpiturĭ — u stadu je imao samo četiri jalovice [Por.] ∞ stărp | | [Vidi] |
|
|
|
4556 | stîlp | stâlp | стуб | stîlp (mn. stîlpĭ) [akc. stîlp] (i. m.) — 1. (bot.) struk, stabljika niske biljke ◊ vićiļi sa stropĭesk ku moļidva ku un stîlp đi busuĭuok — stoka se škropi svetom vodicom pomoću jednog struka bosiljka ◊ nuĭe frumos să će duś la morminț numa ku un stîlp đi fluare — nije lepo da ideš na groblje samo sa jednim strukom cveta 2. (tehn.) direk; stub, trupac ◊ stîlp ĭe ļemn taĭat, kurațat đi krĭanźe șă skurtat pi masură śe trăbe — direk je drvo isečeno, očišćeno od granja i skraćeno prema potrebnoj meri ♦ sin. bunduk, șćump, tutuk [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4558 | Stîlp | stâlp | Стилп | Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) Stilp, mesto u blizini Majdanpeka ◊ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna ◊ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem ◊ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama ◊ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga ◊ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.] ∞ stîlp | | [Vidi] |
|
|
|
2681 | stîrmină | strămină | стрмина | stîrmină (mn. stîrmiń) [akc. stîrmină] (i. ž.) — (geog.) strmina, nizbrdica, padina ◊ śuośiļi nuaștre sînt numa stîrmiń guaļe — naša brda su samo gole strmine ◊ n-am kosît đ-arîndu, unđ-a fuost stîrmină am lasat fîn đi viće — nisam kosio svuda, gde je bila padina, ostavio sam travu za stoku (Topolnica) ♦ sin. pađină, kuastă, nîvaļiș, tîvaļiș, rîpă, rușć [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2682 | stîrminuos | străminos | стрм | stîrminuos (stîrminuosă) (mn. stîrminuoș, stîrminuasă) [akc. stîrminuos] (prid.) — (za teren) strm, nagnut, kos ◊ tare stîrminuos — jako strmo ◊ đi la kasă-n vaļe luoku ĭe stîrminuos, puoț kubarî numa pi piśuare — od kuće na dole teren je strm, možeš da silaziš samo peške ♦ sin. rîpuos, kostîśuos, tîvaluos [Por.] ∞ stîrmină | | [Vidi] |
|
|
|
4437 | stîrńak | miriște ? | стрњак | stîrńak (mn. stîrńeś) [akc. stîrńak] (i. m.) — (geog.) strnjak; kamenjar ◊ stîrńaku ĭe luok petruos ku kļanțurĭ șî padure, fara luokurĭ — strnjak je kamenjar sa ostenjacima i šumom, bez njiva ◊ la nuoĭ ĭastă mulće stîrńaśe ku nume — kod nas ima mnogo strnjaka kao zvanih mesta [Gpek] ◊ stîrńak ĭe petriș ĭarbuos, luok ńemuśituorĭ, bun numa đe kapre — strnjak je kamenjar zaraso u travu, neobradivo mesto, dobro samo za koze (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4947 | strakină | străchină | здела | strakină (mn. străkiń) [akc. strakină] (i. ž.) — zdela, panica; činija ◊ strakina a fuost vas đi mînkare đi pomînt, da đi dupa rat înkoaśa a ĭeșît șă străkiń đi pļek — panica je bila posuda za jelo od zemlje, a posle rata naovamo pojavile se i panice od pleka ◊ înainća lu străkiń, kare ļ-a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ, rumîńi a mînkat numa đin bļidurĭ đi ļemn, kare ĭ-a fakut sîngurĭ — pre panica, koje su izrađivali grnčari i prodavali po vašarima, Vlasi su jeli isključivo iz drvenih bljuda, koje su izrađivali sami [Por.] ∞ vas | | [Vidi] |
|
|
|
6325 | străbaćare | străbatere | пробијање | străbaćare (mn. străbaćerĭ) [akc. străbaćare] (i. ž.) — probijanje, prodiranje ◊ străbaćarĭa drumuluĭ đi kară pi śuoś în munće a fuost lukru tare grĭeu, kă tuot lukru a kaḑut numa pi șîaļiļi lu lumĭe kare a trait în arito-la unđe sa strîbatut drumu— probijanje kolskih puteva po brdima u planini bio je jako težak posao, jer je ceo posao padao samo na leđa ljudi koji su živeli u tom kraju gde se put probjao [Por.] ∞ străbaća | | [Vidi] |
|
|
|
4438 | străkurat | străcurat | процеђен | străkurat (străkurată) (mn. străkuraț, străkuraće) [akc. străkurat] (prid.) — proceđen, oceđen ◊ numa lapćiļi străkurat s-a-nkĭagă — samo oceđeno mleko se siri ♦ var. strîkurat ♦ supr. ńistrăkurat [Por.] ∞ străkura | | [Vidi] |
|
|
|
4711 | strănuta | strănuta | кијати | strănuta (ĭuo strănut, ĭel strănută) [akc. strănuta] (gl. n.) — (med.) kijati ◊ l-a prins tusă grĭa, numa stranută șă-ĭ mĭerg muśi — uhvatila ga teška kijavica pa samo kija i slinavi [Por.] ♦ dij. sin. străfiga (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
5925 | strîmućit | strămutat | унакажен | strîmućit (strîmućită) (mn. strîmućiț, strîmućiće) [akc. strîmućit] (prid.) — (o izgledu) unakažen; izveštačen; neprirodan; nakazan ◊ baĭațî đi astîḑ mĭerg strîmućiț ku păru lung, ginđind kă sînt frumoș atîta đi fĭaćiļi o să kadă sîngure dupa iĭ — današnji momci idu unakaženi dugom kosom, misleći da su toliko lepi da će devojke same popadati za njima ◊ nuĭe ĭel strîmućit đ-akuma, numa ĭe așa înga đin burta mumi — nije on nakazan od danas, nego je takav još iz majčinog stomaka ♦ sin. slućit [Por.] ∞ strămući | | [Vidi] |
|
|
|
4275 | Stružńiță | Strujniţă | Стружница | Stružńiță [akc. Stružńiță] (i. ž.) — (top.) Stružnica ◊ Struźńiță, așa numit luok întra Arnaglaua șă Vlauļa, în Porĭeśa đi Sus — Stružnice, svano mesto između Rudne Glave i Vlaola, u Gornjem Poreču ◊ Stružńiță așa sa kĭamă, kă vrodată aśiĭa a țînut vrunu vro firizană la apă — Stružnica se tako zove jer je nekada tu neko držao strugaru na vodu [Por.] ∞ stružńiță | | [Vidi] |
|
|
|
3405 | stupină | stupină | пчелињак | stupină (mn. stupiń) [akc. stupină] (i. ž.) — (zast.) pčelinjak ◊ luoku unđe s-a țînut stupi ku albiń đemult s-a kĭemat stupină — mesto gde su se držale košnice sa pčelama, zvalo se nekad „stupina” ◊ vuorba stupină s-a pĭerdut đin taĭnă, a ramas numa pin ńișći đeskînćiśe đi dragusta, unđe sa ḑîśe „kum traźe albina la stupină, așa să tragă kutare șă kutare la famĭaĭa-ĭa la kare sa đeskîntă” — reč „stupina” se izgubila iz govora, ostala je samo u nekim ljubavnim bajalicama, gde se kaže „kako pčela vuče svome pčelinjaku, tako nek tom i tom bude privlačna osoba kojoj se baje” [Por.] ∞ stup | | [Vidi] |
|
|
|
4530 | sudumitură | sodomitură ? | рушевина | sudumitură (mn. sudumiturĭ) [akc. sudumitură] (i. ž.) — ruševina ◊ đin kasa batrînă a ramas numa sudumitură — od stare kuće ostala je samo ruševina ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ suduom | | [Vidi] |
|
|
|
3945 | sufļika | sufleca ? | замазати | sufļika (ĭuo sufļik, ĭel sufļikă) [akc. sufļika] — (fig.) (o poslu) zamazati, ofrlje uraditi ◊ sufļiś vrun lukru kînd grabĭeșć, șă no-l faś kalumĭa, numa ăl afumĭ — ofrljaš neki posao kad žuriš, pa ga ne uradiš dobro nego ga samo zamažeš ♦ sin. afuma [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6275 | suomină | sabină | сомина | suomină [akc. suomină] (i. ž.) — (bot.) somina (Juniperus sabina) ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușkă — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4618 | suoră | soră | сестра | suoră (mn. suruorĭ) [akc. suoră] (i. ž.) — (srod.) sestra ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ suoră vitrîgă, suoră numa đi pi tată, or numa đi pi mumă — polusestra, sestra samo po ocu, ili samo po majci ◊ suora mikă — mlađa sestra ◊ suora mare — starija sestra ◊ suoră đi sufļit — posestrima ◊ suoră đi pi lapće, fată đi sama ku mińe kare a supt la muma đampreuna ku mińe, kă mumî-sa n-avut lapće, or a murit la nașćire — sestra po mleku, devojčica vršnjakinja koju je dojila moja majka naporedo sa mnom, jer njena majka nije imala mleka, ili je umrla na porođaju [Por.] ♦ (demin.) sorurikă (Slatina) [Crn.] ∞ ńam | | [Vidi] |
|
|
|
3941 | supțîĭat | subţiat | истањен | supțîĭat (supțîĭată) (mn. supțîĭaț, supțîĭaće) [akc. supțîĭat] (prid.) — istanjen, izoštren; razređen ◊ șîna la ruată đin urmă ĭe supțîĭată, numa śe nu pikă — šina na zadnjem točku je istanjena, samo što spadne ◊ a pus apă-n lapće șî atîta la supțîĭat đi nuĭe đi mînkare — sipala vodu u mleko i toliko ga razredila da nije za jelo [Por.] ∞ supțîre | | [Vidi] |
|
|
|
3937 | supțîre | subţire | танак | supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭel — tanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4514 | surdavĭelă | surdavelă | глуверда | surdavĭelă (mn. surdavĭeļ) [akc. surdavĭelă] (i. m.) — (augm.) gluverda ◊ surdavĭelă grĭa, nuĭe kă n-auđe, numa sa faśe kă n-auđe — teška gluverda, nije što ne čuje, nego što se pravi da ne čuje [Por.] ∞ surd | | [Vidi] |
|
|
|
3801 | suspin | suspin | уздах | suspin (mn. suspińe) [akc. suspin] (i. s.) — (ret.) (psih.) uzdah, uzdisaj; jecaj ◊ ĭ-a skapat numa un suspin grĭeu, dureruos — oteo mu se samo jedan težak, bolan uzdah [Por.] ∞ suspina | | [Vidi] |
|
|
|
5750 | suśi | suci | увијати | suśi (ĭuo suśesk, ĭel suśașće) [akc. suśi] (gl. p. ref.) — uvijati, uvrtati; sukati ◊ ĭ-a suśit mînă ku tuot, numa să-ĭ spună unđ-a pitulat bańi — uvijao mu je ruku svom snagom, samo da prizna gde je sakrio novac ♦ up. rusuśi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2587 | șaĭḑăś | șaizeci | шездесет | șaĭḑăś [akc. șaĭḑăś] (br.) — šezdeset ◊ număru șaĭḑăś ĭe đi șasă uorĭ măĭ mare đi kît numîru ḑîaśe — broj šezdeset je šest puta veći od broja deset ◊ kînd uomu înpļińiașće șaĭḑăś đi ań, tuna-n bătrîńiață — kad čovek napuni šezdeset godina, ulazi u starost [Por.] ∞ șasă | | [Vidi] |
|
|
|
2588 | șaĭḑăśiļa | șaizecilea | шездесети | șaĭḑăśiļa [akc. șaĭḑăśiļa] (br.) — šezdeseti ◊ śećiră număru a șaĭḑăśiļa, ama tu nu fusăș aśiĭa — pročitali su šezdeseti broj, ali ti nisi bio tu [Por.] ∞ șasă | | [Vidi] |
|
|
|
2543 | șaĭsprîaśe | șaisprezece | шеснаест | șaĭsprîaśe [akc. șaĭsprîaśe] (br.) — šesnaest ◊ śinspriaśe șî unu sînt șaĭsprîaśe — petnaest i jedan su šesnaest ◊ nuĭe înga đi măritat, are numa șaĭsprîaśe ańi — još nije zha udaju, ima samo šesnaest godina ◊ șaĭsprîaśe uorĭ — šesnaest put [Por.] ∞ șasă | | [Vidi] |
|
|
|
2544 | șapće | șapte | седам | șapće [akc. șapće] (br.) — sedam ◊ șapće ḑîļe în stamînă — sedam dana u nedelji ◊ la paro-la al đi șapće trîabe sî sa pună sîămnu — kod onog sedmog stuba treba da se stavi znak ◊ avĭem numa șapće uoĭ ku mńiĭ — imamo samo sedam ovaca sa jagnjićima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4254 | șćetui | ștetui | штетити | șćetui (ĭuo șćetuĭ, ĭel șćetuĭe) [akc. șćetui] (gl. p. ref.) — štetiti, oštetiti ◊ păkurarĭu mult l-a șćetuit, ama ĭel nu l-a batut, numa ĭ-a dat drumu fara sîmbriĭe — čobanin ga je mnogo oštetio, ali ga on nije tukao, nego ga je oterao bez plate ◊ kum vrodată lakusta đi la Kraĭna a șćetuit padurĭa în Porĭeśa, șî astîḑ sa puvestîașće — kako su nekada skakavci iz Krajine štetili šumu u Poreču, i danas se priča [Por.] ∞ șćetă | | [Vidi] |
|
|
|
2647 | śaruoń | ceroi | цер | śaruoń (mn. śaruoń) [akc. śaruoń] (i. m.) — (bot.) cer (Quercus cerri) ◊ śaruońu ĭe ļiemn ku skuarța rîpată, bun numa đi fuok — cer je drvo sa hrapav om korom, dobro samo za vatru ♦ up. gorun, gîrńiță [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5700 | śećituorĭ | cititor | читалац | śećituorĭ (śećituarĭe) (mn.) [akc. śećituorĭ] (prid.) — (ret.) čitalac ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a fuost śećituorĭ, kă n-a șćut să śećaskă — stari Vlasi nisu bili čitaoci jer nisu znali da čitaju ◊ vorbarĭu nuostru are mulț śećituorĭ: pista doa miļiuańe șî žumataće, arată numîratuorĭu — naš rečnik ima mnogo čitalaca: preko dva i po miliona, pokazuje brojač [Por.] ∞ śeći | | [Vidi] |
|
|
|
3382 | śerb | cerb | јелен | śerb (mn. śerbĭ) [akc. śerb] (i. m.) — (zool.) jelen (Cervus elaphus) ◊ śerb ĭe žuavină sîrbaćikă ku kuarńe marĭ șî krengaraće — jelen je divlja životinja sa velikim i razgranatim rogovima ◊ śerbu ĭe žuavină țapînă șî frumuasă, șî rumîńi đemult đes a dat nume pi ĭel la kopiĭi luor: Śerban — jelen je jaka i lepa životinja, i Vlasi su nekada često davali njegovo ime svojoj deci: Šerban (=Jelenko) ◊ fameĭa śerbuluĭ sa kĭamă śută — ženka jelena zove se košuta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3349 | śeriśerĭ | cireșar | јуни | śeriśerĭ [akc. śeriśerĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) juni ◊ śeriśerĭ ĭe luna đi șasă pi an, da numiļi rumîńesk vińe đi la śerĭașă kare atunśa s-a kuok — juni je šesti mesec u godini, a vlaški naziv dolazi od trešnje koje tada dozrevaju ♦ / < śerĭașă — trešnja [Por.] ∞ lună | | [Vidi] |
|
|
|
3484 | śerka | încerka | покушати | śerka (ĭuo śerk, ĭel śarkă) [akc. śerka] (gl.) — pokušati, probati ◊ a śerkat sî rađiśe sîngur, ș-a vaḑut kă nu puaće — pokušao je da podigne sam, i video je da ne može ◊ ĭuo śerk ku mare kin să ma las đi bĭare, da ĭel ma mînă ku sîla sî bĭeu — ja pokušavam s velikom mukom da ostavim piće, a on me tera na silu da pijem ◊ numa śarkă să daĭ în mińe, dakă kućeḑ — samo probaj da me udariš, ako smeš ◊ đi o sută đi uorĭ să śarkă, nu skapă đi mińe — sto puta da pokuša, neće uteći od mene ◊ śarkî-ma, pî vĭeḑ sîngur o sînt bună — probaj me, pa vidi sam da li sam dobra ◊ am śerkat, șî m-am lasat, nu mis kadîr đ-ala lukru — probao sam i batalio, nisam sposoban za taj posao ♦ var. înśerka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2066 | śinsprîaśe | cincisprezece | петнаест | śinsprîaśe [akc. śinsprîaśe] (br.) — petnaest ◊ ĭepćin, kuaștîĭe numa śinsprîaśe dinarĭ — jeftino, košta samo petnaest dinara ◊ am fuźit đi la kasă kînd am înpļińit śinsprîaśe ań — pobegao sam od kuće kad sam napunio petnaest godina ◊ ńiś śinsprîaśe la sută n-a glăsuit đi ĭel — ni petnaest odsto nije glasalo za njega ◊ śinsprîaśe miĭ — petnaest hiljada ◊ a măĭ ramas śinsprîaśe ḑîļe, pă sa-nkĭaĭe anu — ostalo je još petnaest dana do isteka godine ♦ / < śin(ś) — „pet” + spră — „prema” + (ḑ)îaśe — „deset” [Por.] ∞ śinś | | [Vidi] |
|
|
|
2065 | śinś | cinci | пет | śinś (br.) — pet ◊ śinś kîăș are kotunu nuostru — pet kuća ima naš zaselak ◊ đi śinś uorĭ ț-am vorbit, ama tu nu-nțaļeź ńimika — pet puta sam ti govorio, ali ti ništa ne razumeš ◊ ćinîră, are numa śinsprîaśe ań — mlada je, ima samo petnaest godina ◊ număru kîășî ĭe śinḑăś șî śinś — kućni broj je pedeset i pet ◊ turśi ń-a țînut śinsuće đi ań — Turci su nas držali petsto godina [Por.] ♦ dij. var. činč (Vajuga) [Dun.] | | [Vidi] |
|
|
|
4956 | śonći | ciunti | окрњити | śonći (ĭuo śonćiesk, ĭel śonćiașće) [akc. śonći] (gl. p. ref.) — okrnjiti, osakatiti, okresati; oštetiti; čuknuti ◊ sa śonćeașće śeva kînd vreĭ să-l taĭ frumuos, da numa-l frînź — okrnji se nešto kad hoćeš lepo da ga isečeš, a samo ga slomiš ◊ kînd uomu sa farîmă, șă-s taĭe vrun źeĭśt, sa ḑîśe k-a śonćit mîna — kad se čovek povredi, i iseče neki prst, kaže se da je osakatio ruku ◊ kînd kumpirĭ vas đi pļek, să baź sama să nu fiĭe śonćit vrunđiva — kad kupuješ plekanu posudu, da paziš da ne bude negde čuknuta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4957 | śonćit | ciuntit | окрњен | śonćit (śonćită) (mn. śonćiț, śonćiće) [akc. śonćit] (prid.) — okrnjen, osakaćen; očukan ◊ s-a dus în rat întrĭeg, da s-a-ntuor tuot śonćit — otišao je u rat čitav, a vratio se sav osakaćen ◊ đin uala śonćită a ramas numa îrburĭ — od očukanog lonca ostali samo ulomci [Por.] ∞ śonći | | [Vidi] |
|
|
|
2351 | śovikă | ciovică | зијавац | śovikă (mn. śoviś) [akc. śovika] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) zijavac (Vanellus Cristatus) ◊ śovika ĭe o pasîrĭe ńikunoskută, kare a izaflato babiļi, numa sî spomînće ku ĭa kopiĭi aĭ ńimĭarńiś — zijavac je jedna nepoznata ptica koju su babe izmislile, samo da plaše nemirnu decu sa njom ◊ pasîrĭa ńima n-a vaḑuto, ama ĭastă kare audîto: kîntă urît, șî kîrkîĭe ka kînd uomu traźe sî muară — pticu niko nije video, ali ima onih koji su je čuli: peva ružno, i krklja kao čovek u samrtnom ropcu ◊ mama ńe spumînta sara să taśem, kă vińe śovika să ńi manînśe — baba nas je uveče plašila da ćutimo, jer će doći zijavac da nas pojede ♦ sin. śumaĭkă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2610 | śuava | ceva | нешто | śuava [akc. śuava] (zam.) — nešto ◊ sa puvestîașće śuava șî bun đi ĭel, nu numa rîău — priča se i nešto dobro o njemu, ne samo loše ♦ var. śeva [Por.] ♦ dij. var. śua [Buf.] ∞ śeva | | [Vidi] |
|
|
|
3479 | śukîrći | ciocîrti | сецкати | śukîrći (ĭuo śukîrćiesk, ĭel śukîrćiașće) [akc. śukîrći] (gl. p. ref.) — (o sečivu) seckati, deljati; kratiti ili obrađivati grubim seckanjem ◊ śukîrćiașće sa ḑîśe kînd vrunu ku kuțîtu nu taĭe đirĭept, or đi tuot, numa taĭe kîćikîta, șî strîmb — secka se kaže kad neko nožem ne seče pravo, ili skroz, nego secka pomalo, i nakrivo ◊ parinćiļi śukîrćiașće ļemnu đi ćiĭ uskat kî vrĭa să fakă o papușă ka žukariĭe đi fata mikă — roditelj delje drvo od suve lipe jer hoće da napravi lutku kao igračku za malu devojčicu ♦ var. śokîrći ♦ sin. taĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3480 | śukîrćit | ciocîrtit | исецкан | śukîrćit (śukîrćită) (mn. śukîrćiț, śukîrćiće) [akc. śukîrćit] (prid.) — iseckan, izreckan, loše sečivom obrađen; isfronclan ◊ ĭ-am plaćit să-m raćaḑă puomi frumos, da ĭel numa î-a śukîrćit, șî đ-aĭa nu îa-m plaćit ńimika — platio sam mu da mi voćke lepo obreže, a on ih je samo isfronclao, i zato mu nisam platio ništa ♦ var. śokîrćit [Por.] ∞ śukîrći | | [Vidi] |
|
|
|
5314 | taĭfă | taifă | група | taĭfă (mn. taĭfe) [akc. taĭfă] (i. ž.) — grupa ◊ taĭfă s-a kĭamă un numîr đi inș, adunaț pi-nga vrun lukru adîns — tajfa je grupa ljudi, okupljena oko nekog određenog posla ◊ taĭfe oțășć — hajdučke družine ◊ taĭfa bandașîlor — duvački orkestar ◊ taĭfă đi inș — grupa ljudi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5135 | tarîță | tărâță | мекиње | tarîță (mn. tarîț) [akc. tarîță] (i. ž.) — (nutr.) mekinje ◊ kînd sa maśină grîu, đin albățu bobuluĭ sa faśe fańină, da đin gioakă tariță — kad se melje žito, od zrna se dobija brašno, a od ljuske mekinje ◊ tarîțîļi s-a đispart đin fańină ku śernutu pin sîtă, da đi la o vrĭame în kuaś, a fakut mîkarîaļe pi la ńișći muorĭ đi sa đispart înga pănă sa maśină — mekinje se izdvajaju iz brašna prosejavanjem kroz sito, a novije vreme ima naprava kod nekih vodenice, koje izdvajaju mekinje još u toku meljave ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a śernut fańina đi grîu, numa a fakut pîńa đin fańina ku tuot — stari Vlasi nisu sejali brašno, već su hleb mesili od celog brašna ◊ astîḑ lumĭa ku tarîță arańesk vićiļi — danas ljudi mekinjama hrane stoku [Por.] ∞ grîu | | [Vidi] |
|
|
|
5413 | tartur | tartor | ђаво | tartur (mn. tarturĭ) [akc. tartur] (i. m.) — (demon.) đavo ◊ tartur nuĭe drak kum sî fiĭe numa ĭe drakol mare — tartor nije običan đavo, on je đavolji starešina ♦ sin. drak, ńikruśat [Por.] ∞ drak | | [Vidi] |
|
|
|
6177 | tatar | tătar | сирак | tatar (mn. tatarĭ) [akc. tatar] (i. m.) — (bot.) sirak (Sorghum vulgare) ◊ tatarĭu s-a sîmanat pi marźina luokuluĭ ku kukuruḑ, numa ku dobîndă đi fakut măturĭ — sirak je sejan po obodu njive sa kukuruzom, i koristio se samo za izradu metli ◊ în tuot kotunu satuluĭ a fuost kîći un uom kare a șćut să fakă măturĭ — u svakom zaselku bio je po neki čovek koji je umeo da izradi metle ♦ sin. mătură [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4194 | tăĭnuĭală | tăinuire | разговарање | tăĭnuĭală (mn. tăĭnuĭelurĭ) [akc. tăĭnuĭală] (i. ž.) — razgovaranje, pričanje ◊ numa ś-a înśeput tăĭnuĭala ku fată, ažuns tatî-su șî l-a dudait — samo što je započeo razgovaranje sa devojkom, stigao je njen otac i oterao ga ◊ kînd sa duśe la dĭedî-su, sa satură đi tăĭnuĭală — kad ode kod dede, nasiti se pričanja [Por.] ∞ taĭnă | | [Vidi] |
|
|
|
2112 | tămîńuară | tămâioară | виола | tămîńuară (mn. tămîńuare) [akc. tămîńuară] (i. ž.) — (bot.) viola, vrsta ljubičice (Viola) ◊ tămîńuară dă pi ļivađe, pi padure nu sa află; are numa o fluare albă, or ka iļiļaku, întuarsă ka kîrļigu ku vîru-n žuos — viola raste na livadi, u šumi je nema; ima samo jedan cvet bele boje, ili boje jorgovana, iskrivljen sa vrhom na dole ◊ tămîńuară măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi în priomovara — viola najlepše miriše od svih prolećnih cvetova ◊ tămîńuară babiļi ku drag o dau đi pomană, șî kĭamă pi aĭ muorț „să vină la primovară, pi miruos đi tămîńuară” — babe je rado namenjuju pokojnicima, pozivajući ih „da dođu u proleće, po mirisu violinom” ♦ var. tîmîńuară, tămîĭuară [Por.] ∞ viorĭauă | | [Vidi] |
|
|
|
3499 | tăntăļi | tăndăli | смандрљати | tăntăļi (ĭuo tăntăļesk, ĭel tăntăļeașće) [akc. tăntăļi] (gl. p.) — smandrljati, govoriti ofrlje, mešati jezike ◊ akuma ńima nu măĭ vorbĭașće kurat rumîńașće, numa tăntăļiașće vuorbiļi kum iĭ vińe: una rumîńaskă, doă sîrbĭeșć, pă doă rumîńeșć, ș-așa pi rînd — danas više niko ne govori čisto vlaški, nego smandrlja reči kako mu dođe: jedna vlaška, dve srpske, pa dve vlaške, i tako redom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5038 | tîngui | tângui | туговати | tîngui (ĭuo tînguĭesk, ĭel tînguĭașće) [akc. tîngui] (gl.) — (zast.) tugovati, jadikovati, patiti ◊ kopilu tare grĭeu tînguĭe dupa mumî-sa muartă: nu plînźe, nu sa vaĭtă, numa suspină adînk, ka kînd iĭ sa rupe ińima — dete jako teško pati za svojom mrtvom majkom: ne plače, ne jadikuje, samo uzdiše duboko, kao da mu se srce kida [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4484 | tîrkoļi | tîrcoli | кружити | tîrkoļi (ĭuo tîrkoļesk, ĭel tîrkoļașće) [akc. tîrkuoļi] (gl.) — kružiti, vrzmati se ◊ kîńi parke a priśeput śuava, numa tîrkoļesk uoiļi, înkuaś, înkolo — psi kao da su nešto predosetili, samo kruže oko ovaca, tamo, ovamo [Por.] ∞ tîrkuol | | [Vidi] |
|
|
|
5698 | tofloguos | toflogos | шљампав | tofloguos (tofloguosă) (mn. tofloguoș, tofloguasă) [akc. tofloguos] (prid.) — šljampav ◊ tofloguasă ĭe insă kare are vro zmintă ku piśuariļi: or ĭe flokuasă, or puartă înkîlțamînt ku vrun număr-doă măĭ mare, or mĭarźe ka rața — šljampava je osoba koja ima neke smetnje sa nogama: ili je dlakava, ili nosi obuću za broj-dva veću, ili se gega kao plovka ♦ var. toflogan [Por.] ∞ tuofļa | | [Vidi] |
|
|
|
3958 | tontalău | tontălâu | будалетина | tontalău (tontalăuă) (mn. tontalăĭ, tontalăĭe) [akc. tontalău] (prid.) — (augm.) budaletina, gluperda ◊ nuĭe prostavĭelă kum să fiĭe, numa un tontalău întrĭeg — nije prostak ko što biva, nego jedna celcata budaletina ♦ var. tontaļiaće [Por.] ∞ tuont | | [Vidi] |
|
|
|
6129 | tontoakă | tontălău | глуперда | tontoakă (mn. tontoače) [akc. tontoakă] (i. ž.) —(augm.) gluperda ◊ numa să fače o tontoakă grea, kare nu înțeleğe nimik — samo se pravi da je teška gluperda, koja ne razume ništa [Tim.] ∞ tuont | | [Vidi] |
|
|
|
5852 | topi | topi | топити | topi (ĭuo topĭesk, ĭel topĭașće) [akc. topi] (gl. p. ref.) — 1. (o metalu) topiti ◊ kînd vrĭeĭ să topĭeșć vrun fĭer, trăbe tare să-l îngalḑășć la fuok — kad hoćeš da istopiš neki metal, treba jako da ga zagreješ na vatri ◊ śara sa topĭașće ļesńe, numa la viđarĭe đi lumanarĭe — vosak se lako topi, samo na plamenu sveće 2. (fig.) topiti se od osećanja ◊ sa topĭașće đi milă kînd sa uĭtă fata la ĭel — topi se od miline kad ga pogleda devojka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3083 | toporaș | topraș | дрвосеча | toporaș (mn. toporaș) [akc. toporaș] (i. m.) — (zast.) drvoseča ◊ toporaș ĭe uom kare a lukrat ku toporu, ku sakurĭa — toporaš je čovek koji je radio sa sekirčetom, sa sekirom ◊ s-a pĭerdut vuorba đin taĭnă, a ramas numa pin đeskînćiśe, șî aĭa rar — reč se izgubila iz govora, ostala je jedino u bajalicama, i to retko [Por.] ∞ topuor | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5134 | torofļoanță | torofelac | дроњак | torofļoanță (mn. torofļoanță) [akc. torofļoanță] (i. ž.) — dronjak ◊ tuot rupt, sa trag dupa ĭel numa ńișći torofļoanță — sav je odrpan, vuku se za njim samo neki dronjci ◊ kînd sa đirĭaźe ļegumĭa șî sa tuarnă uou batut în ḑamă fĭartă, uou sa prîvarĭașće șî ḑama sa umpļe đi torofļoanță — kad se začinjava jelo i umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i čorba se napuni sa dronjcima ♦ sin. trĭanță [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2535 | Trailă | Trailă | Траило | Trailă (mn. Traiļ) [akc. Trailă] (i. m.) — (antr.) Trailo, vlaško l.i. veoma rasprostranjeno u XIX veku ◊ kînd nu s-a țînut kopiĭ, kînd a murit đi buaļe, ļ-a dat nume Trailă, s-ă traĭaskă — kada deca nisu preživljavla, kada su umirala od bolesti, davana su im imena Trailo, da traju [Por.] ∞ trai | | [Vidi] |
|
|
|
5849 | trăĭerat | treierat | вршидба | trăĭerat (mn. trăĭeraturĭ) [akc. trăĭerat](gl. p.) — 1. (o žitu) vršidba ◊ numa pin povĭeșć alu aĭ batrîń sa șćiĭe kă đimult trăĭeratu a fuost ku kalu la are — samo se kroz prile starih zna da je nekada vršidba bila sa konjem na guvnu 2. (o kretanju) vršljanje, trčkaranje u krug ◊ kînd pi vrunu n-o-l țîńe luoku, numa mĭarźe rotokol înkolo-nkoluo, sa ḑîśe kă „trăiră”, ka aĭ batrîń kare a mĭers pi lînga are kare a fuost totîrlată — kad nekog ne drži mesto, nego trčkara u krugu okolo, kaže se da „vršlja”, kao stari koji su išli oko gumna koje je bilo okruglo ♦ var. trîĭerat [Por.] ∞ trăĭera | | [Vidi] |
|
|
|
2560 | triĭme | treime | трећина | triĭme [akc. triĭme] (br.) — (ret.) trećina, treći deo nečega ◊ a tunat apukatu în kopiĭi aĭ miś, đin tuoț șkolari la șkuală a veńit numa o triĭme — zahvatio grip malu decu, od svih učenika jedva je u školu došla jedna trećina ♦ var. trime [Por.] ∞ triĭ | | [Vidi] |
|
|
|
5400 | trîmisatură | trimisatură ? | напратница | trîmisatură (mn. trîmisaturĭ) [akc. trîmisatură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čin ◊ mumî-sa a katat đi la vrăžîtuare să ļi fakă fîkaturĭ șî trîmisaturĭ, numa să-ĭ đispartă — majka je tražila od vračare da im napravi čini i napratnice, samo da ih razdvoji ♦ up. fîkatură, nîpraćitură [Por.] ∞ trîmeća | | [Vidi] |
|
|
|
4282 | trînći | trânti | оборити | trînći (ĭuo trînćesk, ĭel trînćașće) [akc. trînći] (gl. p. ref.) — oboriti, obarati ◊ kopiĭ s-anpins, ș-a trînćit muoșu đi pi skamn — deca su se gurala, i oborila starca sa tronošca ◊ tuota ḑîua iĭ duoĭ a trînćit la ļiamńe numa ku sakurĭa, fara firiz — ceo dan su njih dvojica obarali stabla samo sekirom, bez testere ◊ atîta đi tare ĭ-a dat un pumn, đi l-a trînćit đin piśuare — toliko ga je jako tresnuo pesnicom, da ga je oborio s nogu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1794 | trîpadare | trepădare | акање | trîpadare (mn. trîpadărĭ) [akc. trîpadare] (i. ž.) — akanje, kretanje bez koristi; trčkaranje ◊ muĭarĭa la sat ĭe blîstamată numa să șćiĭe đi trîpadărĭ — žena na selu je osuđena da zna samo za trčkaranja ♦ sin. aļergatură [Por.] ∞ trîpada | | [Vidi] |
|
|
|
3254 | trĭaptă | treaptă | степеник | trĭaptă (mn. trĭapće) [akc. trĭaptă] (i. ž.) — stepenik ◊ skărļi la kasa batrînă avut numa doa trĭapće, fakuće dîn bolovańe dî pĭatră — stepenice na staroj kući imale su samo dva stepenika, izrađena od kamenih blokova ◊ skărļi kășî la tîvaļiș avut trĭapće măĭ mulće — stepenište kuće na kosini imalo je više stepenika [Zvizd] ◊ baba batrînă a kaḑut đi pi o trĭaptă kare s-a klăćinat, ș-a frînt piśuoru — baba je pala sa jednog stepenika koji se klatio, i polomila nogu ♦ sin. skară, bîsamak [Por.] ∞ skară | | [Vidi] |
|
|
|
4922 | trĭaśire | trecere | пролазност | trĭaśire (mn. trĭaśirĭ) [akc. trĭaśire] (i. ž.) — (ret.) prolaznost ◊ dupa traĭu uomuluĭ ramîńe numa o pustîńe đi trĭaśire guală — iza čovekovog života ostaje samo pusta, gola prolaznost [Por.] ∞ treśa | | [Vidi] |
|
|
|
2744 | truakă | troacă | тиква | truakă (mn. truoś) [akc. truakă] (i. ž.) — I (bot.) tikva (Lagenaria vulgaris) 1. prirodni sud za tečnost ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîu — nekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojas 2. (anat.) glava čoveka; tintara; lobanja ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — udario glavom u zid, i razbio tikvu 3. (fig.) tupavko; tikvan ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — tikvan od čoveka, ne razume ništa ♦ (demin.) trokiță II (tehn.) svetiljka, lampa ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļu — tikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljem ♦ up. truok [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4479 | Truță | Truță | Труце | Truță [akc. Truță] (i. m.) — (antr.) Truce ◊ Truță ĭe nume rumîńesk, skos đi milă đin Patruț, da aăsta đi Pătru — Truce je vlaško ime, izvedeno od milja od Patruc, a ovo od Petar ♦ up. Patruț [Por.] ∞ pĭatră | | [Vidi] |
|
|
|
5457 | tulpină | tulpină | стабло | tulpină (mn. tulpiń) [akc. tulpină] (i. ž.) — (bot.) stabljika ◊ tulpină ĭe vorba rară, însamnă numa bușćanu đi viĭe — tulpina je retka reč, označava samo stablo vinove loze ♦ sin. bușćan [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2701 | tuļan | tulean | кочањ | tuļan (mn. tuļeń) [akc. tuļan] (i. m.) — 1. kočanj, okomak; tuluska; oklasak ◊ tuļan sa kĭamă aĭa śe ramîńe kînd kuriț kukuruḑu đi buobe — kočanj se zove ono što ostane kad okruniš klip kukuruza [Por.] ♦ dij. sin. gluod (Urovica) 2. tuluzovina ◊ a kuļes kukuruḑu, ș-a ramas numa tuļeńi pi luok — obrali su kukuruz, i ostala je samo tuluzovina na njivi [Por.] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
5239 | tuoblă | toblă | цепаница | tuoblă (mn. tuobļe) [akc. tuoblă] (i. ž.) — cepanica, drvena polutka ◊ tuoblă ĭe o țapańiță đin ļemn spart în žumataće, șă skurtat la lunźime đestulă đi rîđikat toblarĭu đi viće — tobla je cepanica od polutke drveta, skraćena na dužinu dovoljnu da se podigne tor za stoku ◊ đin tuobļe s-a faśe toblarĭu — od cepanica se gradi tor ◊ ușa śurĭeḑî a fuost înkisă numa ku tuobļe — vrata sibare bila su zatvorena samo cepankama ♦ v. toblarĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2070 | turturĭauă | turturea | грлица | turturĭauă (mn. turturĭaļe) [akc. turturĭauă] (i. ž.) — (ornit.) grlica, divlja (Streptopelia turtur) ◊ turturĭauă pi rumîńașće sa kĭamă așa, kă kîntă numa într-un fĭeļ: „turrr-turrr” — grlica se na vlaškom zove „turturjaua” zato što peva samo na jedan način: „turr-turr” ♦ var. turturikă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4459 | turuĭag | torofină | шаровина | turuĭag (mn. turuĭaźe) [akc. turuĭag] (i. s.) — (bot.) šarovina, kukuruzovina ◊ turuĭag ĭe tuļan đi kukuruḑ guol, făr đi fuoĭ șă druź — šarovina je ogoljeno stablo kukuruza, bez lišća i klipova ◊ a batut pĭatra, ș-a ramas pi luok numa turuĭaźe guaļe — tukao je grad, i na njivi su ostale samo gole šarovine ♦ up. tuļan [Por.] ♦ dij. var. tululoĭ (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukuruḑ | | [Vidi] |
|
|
|
6157 | uda | uda | наквасити | uda (ĭuo ud, ĭel udă) [akc. uda] (gl. p. ref.) — nakvasiti; zaliti; pokisnuti ◊ mĭergînd pin rîu, katînd rađină ku pĭeșć marĭ, m-am udat pănă la brîu, da pĭeșć n-am gasît — idući rekom, tražeći radine sa velikom ribom, nakvasio sam se do pojasa, a ribu nisam našao ◊ a-nțapat tata o pumpă ku țauă lungă în mižluoku bașćeļi, să pućem uda piparka șî krîstavĭețî kind ĭe sîaśită — zabio je otac mumpu sa dugačkom cevi na sred bašte, da možemo zalivati papriku i krastavce kad je suša ◊ trĭeku o furtună đi pluaĭe, ama numa kîta stropi, n-a udat pomîntu ńiśkît — prođe jedan talas kiše, ali samo je malo poprskao, nije nakvasio zemlju nimalo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3285 | ukaș | rocoș | прек | ukaș (ukașă) (mn. ukaș, ukașă) [akc. ukaș] (prid.) — prek, drzak, naprasit ◊ la uom ukaș nu-ĭ dășkiḑ uoki, să provadă, puoț numa să-ĭ daĭ ku buata întra kuarńe — prekom čoveku ne možeš da otvoriš oči, da uvidi, možeš samo da ga mlatneš močugom posred rogova [Mlava] ♦ dij. var. pîrgau (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2592 | una | una | једно | una [akc. una] (pril.) — 1. jedno ◊ numa una să-ĭ spun în uoki, pă să fiĭe śe va fi — samo jedno da mu kažem u oči, pa nek bude šta bude 2. (u izr.) sve jedno, jednako, isto; stalno ◊ grinḑîļi sînt tuot una đi lunź — grede su jednake dužine ◊ kopiĭi sînt tuot una đi rîăĭ la șkuală — deca su jednako loša u školi ◊ una sa pîrăsk kare ĭe măĭ đivină — stalno se prepiru ko je više kriv [Por.] ∞ unu | | [Vidi] |
|
|
|
3195 | unđe | unde | где | unđe [akc. unđe] (pril.) — 1. gde ◊ unđe a fuost pănă akuma, ńima nu șćiĭe — gde je bio do sada, niko ne zna ◊ unđe puaće să audă, kînd ĭe surd? — gde može da čuje, kad je gluv? 2. odakle, otkuda ◊ đi unđe veńiră nuviri-șća aĭ ńegri, kî fu sańin pănă đinuarļa? — odakle dođoše ovi crni oblaci, kad beše vedro do malopre? ◊ đi unđe ĭeș kopiļe, đin śe sat? — odakle si dečko, iz kog sela? ◊ a veńit ńiś đi unđe — došao niotkuda 3. dokle ◊ aratat la marturĭ đi unđe pănă unđe ĭe moșîĭa luĭ — pokazao je svedocima odakle dokle je njegovo imanje 3. kuda ◊ numa draku șćiĭe unđe mĭarźe asta povastă, baș nuĭe bun ńiśkum — samo đavo zna kuda vodi ova priča, baš nije dobro nikako ♦ var. unđi ◊ unđi ĭe akuma, să-ĭ arăt ĭuo — gde je sada, da mu ja pokažem [Por.] ♦ dij. var. uńe (Vajuga) [Dun.] | | [Vidi] |
|
|
|
2584 | unsprîaśe | unsprece | једанаест | unsprîaśe [akc. unsprîaśe] (br.) — jedanaest ◊ numîru unsprîaśe ĭe đi unu măĭ mare đikît ḑîaśe — broj jedanaest je za jedan veći od deset [Por.] ∞ unu | | [Vidi] |
|
|
|
5990 | unsură | unsură | масноћа | unsură (mn. unsurĭ) [akc. unsură] (i. ž.) — masnoća; mazivo ◊ a župuit puorku, șă pi kuțît a ramas unsura — drao je svinju, i na nožu je ostala masnoća ◊ unsura sa spală numa ku apă kaldă — masnoća se pere samo toplom vodom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2582 | unu | unu | један | unu (ž.r. una) [akc. unu] (br.) — jedan ◊ kînd sa numîră, sa înśiape đi la unu — kad se broji, počinje se od jedan ◊ ĭuo număr: unu, duoĭ, triĭ, da vuoĭ la „triĭ” să zburaț, să nu va măĭ vîăd ku uoki — ja brojim: jedan, dva, tri, a vi na „tri” da poletite, da vas više ne vidim očima ♦ supr. ńiśunu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2572 | uopt | opt | осам | uopt [akc. uopt] (br.) — osam ◊ uopt ĭe număr đi dîdauorĭ măĭ mare đikît patru — osam je broj dvaput veći od četiri ◊ rusaļiļi sînt sîrbatuare kare țîńe uopt ḑîļe — rusalje su praznik koji traje osam dana [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2964 | uoutuare | ouătoare | носиља | uoutuare (mn. uoutuorĭ) [akc. uoutuare] (i. ž.) — (ornit.) nosilja, kokoška (obično), ili ptica u vreme kada nosi jaja ◊ đin ḑîaśe gaiń, numa una ĭe uoutuare, alalće manînkă buobiļi điźaba — od deset koka, samo mi je jedna nosilja, ostale jedu zrna badava ♦ up. gaină [Por.] ∞ uou | | [Vidi] |
|
|
|
4110 | Urḑîkă | Urzică | Урзика | Urḑîkă [akc. Urḑîkă] (i. s.) — (antr.) Urzika l.i., „Kopriva” ◊ nume Urḑîkă s-a dat ka poļikra la kopiĭ bolnaviśuoș, să nu sa prindă buaļiļi đi iĭ kum nu sa prind đi urḑîkă — ime Kopriva davalo se kao nadimak bolešljivoj deci, da se bolest ne hvata za njih kao što se ne hvata za koprivu ◊ dupa insă ku poļikra Urḑîkă ńepuoțî sa poļekrĭesk Urḑîkuońi — prema osobi sa nadimkom Urzika, potomci dobiju prezime Urzikić [Por.] ∞ urḑîkă | | [Vidi] |
|
|
|
3926 | urîśuńe | urîciune | мржња | urîśuńe (mn. urîśuń) [akc. urîśuńe] (i. ž.) — mržnja; ružnoća; gadost; rugoba, gabor ◊ numa sa vorbit đi rău, ș-a tunat urîśuńe grĭa întra iĭ — samo su se ogovarali, i ušla je teška mržnja među njih ◊ nu-ĭ drag a fĭeći đi ĭel, kî ĭe, śka, o urîśuńe đi uom — ne voli ga devojka jer je, veli, gabor od čoveka [Por.] ∞ urî | | [Vidi] |
|
|
|
3915 | urmă | urmă | траг | urmă (mn. urmĭe) [akc. urmă] (i. ž.) — trag ◊ urmă ĭe sămn kare ramîńe dupa śuava śe îmblă — trag je znak koji ostaje iza nečega što se kreće ◊ la urmă — na kraju ◊ la urmă nu ļ-a ramas alta ńimika numa sî sa-ntuarkă la kasă — na kraju im nije ostalo ništa drugo nego da se vrate kući ◊ măĭ la urmă — poslednji, zadnji ◊ a ramas fara pućare, șă ažuns măĭ la urmă — ostao je bez snage, pa je stigao poslednji ◊ piurmă — kasnije, docnije ◊ nu puot akuma, vin măĭ piurmă — ne mogu sada, doći ću malo kasnije ◊ în urmă — unazad; naopako ◊ sa uĭtă în urmă, ama nu vĭađe ńimik — gleda unazad, ali ne vidi ništa ◊ tot a dat în urmă — sve je krenulo naopako ◊ đin urmă — otpozadi, odostrag ◊ kîńiļi vińe đin urmă șî će muśkă ku furiș — pas dolazi od pozadi, i ujede te kradom [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5996 | ursat | ursit | предодређен | ursat (ursată) (mn. ursaț, ursaće) [akc. ursat] (prid.) — (rel.) predodređen, suđen, izabran ◊ a fuost ursată đi șoĭmań să fiĭe vrăžîtuare — predodređena je od šojmana da bude vračara ◊ luĭ ĭ-a fuost ursat să nu lukre alta ńimika, numa să aduńe la povĭeșć rumîńeșć — njemu je bilo suđeno da ne radi ništa drugo, nego samo da sakuplja vlaške priče [Por.] ∞ ursa | | [Vidi] |
|
|
|
5525 | ursatuare | ursitoare | суђаја | ursatuare (mn. ursatuorĭ) [akc. ursatuare] (i. ž.) — (demon.) suđaja, suđenica ◊ ursatuarĭa ĭe însă muĭerĭaskă đi pi lumĭa alaltă kare vińe a triĭļa sărĭ dupa nașćirĭa kopiluluĭ, să-ĭ rînduĭe daćina — suđaja je onostrano žensko biće koje dolazi treće veče po rođenju deteta, da mu odredi sudbinu ◊ ursatuarĭa traĭașće pin pĭeșćirĭ, ș-o puot veđa numa muĭerĭ kare sînt luvaće đi șoĭmań — suđaja živi po pećinama, i mogu je videti samo žene koje su obuzete šojmankama ♦ sin. suđină [Por.] ∞ ursa | | [Vidi] |
|
|
|
2999 | uskat | uscat | сув | uskat (uskată) (mn. uskaț, uskaće) [akc. uskat] (prid.) — suv 1. osušen, sasušen, bez vlage ◊ nuĭe pluaĭe ku luńiļi, șî pi lînga rîu pomîntu ĭe uskat đi tuot — mesecima ne pada kiša, i pored reke zemlja je sasvim suva 2. obala, kopno ◊ a notat pi Dunîre, a notat, șî kînd a ĭeșît la uskat, ĭel a kaḑut în źanunkĭ, șî a mulțamit la svići Ńikola kă la skuos la marźină — plivao je Dunavom, plivao, i kada je izašao na suvo, pao je na kolena, i zahvalio se svetom Nikoli što ga je izvukao na obalu 3. (med.) mršav, ispijen od bolesti ◊ la supt buala đi tuot, ḑaśe uskat, numa uosu șî pĭaļa a ramas đin ĭel — ispila ga bolest, leži mršav, samo su kost i koža ostali od njega [Por.] ∞ uska | | [Vidi] |
|
|
|
3294 | ustura | ustura | пецкати | ustura (ma ustură, ăl ustură) [akc. ustura] (gl. p. ref.) — (oset na koži ili jeziku) peckati, žariti ◊ ći ustură kînd iș fîrîmat, da aźunź ku śeva sarat or akru đi fîrîmatură — pecka te kad si ozleđen, a dodirneš ranu nečim slanim ili kiselim ◊ unđe će prinđe urḑîka nu će ustură, numa će manînkă șî će arđe — gde te dodirne kopriva, ne pecka te, nego te svrbi i žari (Tanda) ◊ ku usturuoĭu ći ĭuțășć șă ći ustură pin gură — belim lukom se zaljutiš, i peče te u ustima (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3035 | ușńer | ușernic | просјак | ușńer (mn. ușńerĭ) [akc. ușńer] (i. m.) — prosjak, skitnica, uličar ◊ ușńer ĭe uom kare nu lukră ńimika, numa mĭarźe dă la ușă la ușă — prosjak je čovek koji ne radi ništa, samo ide od vrata do vrata ♦ up. ușńerkă [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
3837 | ușta | ușta | уздисати | ușta (ĭuo ușćeḑ, ĭel ușćaḑă) [akc. ușta] (gl.) — uzdisati ◊ a lasato naĭka, șî ĭa numa ușćaḑă dupa jel — ostavio je momak, i ona sada samo uzdiše za njim ◊ ușćeḑ đi nakaz — uzdišem od muke ◊ o să ușćeḑăm dupa sat — uzdisaćemo za selom ♦ sin. suspina [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5421 | vaḑut | văzut | виђен | vaḑut (vaḑută) (mn. vaḑuț, vaḑuće) [akc. vaḑut] (prid.) — viđen, poznat, ugledan ◊ a fuost stapîn vaḑut în tuot țînutu, nu numa în satu luĭ — bio je domaćin viđen u celoj oblasti, ne samo u svom selu ◊ s-a kunoskut ku un uom vaḑut — upoznao se sa jednim poznatim čovekom ♦ sin. kunoskut ♦ supr. ńivaḑut [Por.] ∞ veđa | | [Vidi] |
|
|
|
3414 | valśauă | vălcea | удолина | valśauă (mn. valśiaļe) [akc. valśauă] (i. ž.) — 1. (geogr.) udolina, mala uska dolina kojom teče voda ◊ valśaua ĭe vaļe mikă, îngustă șă ku apă puțînă kurgatuare — udolina je mala dolina, uska i sa slabom tekućom vodom ♦ var. valśavă 2. (top.) ◊ Valśavă, luok așa numit în vaļa Șășki, întra Măĭdan șî Arnaglaua, în apruape đi Rîmna Rĭeka — Valčava, zvano mesto u dolini Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glave, u blizini Ravne Reke [Por.] ∞ vaļe | | [Vidi] |
|
|
|
3948 | varsa | vărsa | просипати | varsa (ĭuo vărs, ĭel varsă) [akc. varsa] (gl. p. ref.) — 1. prosipati ◊ kîrśagu s-a spart șî apa s-a varsat — krčag se razbio, i voda se prosula ◊ saku ku grîu n-a fuost ļegat bun, șî grîu tuot s-a varsat pi pomînt guol — džak nije bio dobro vezan, i žito se svo prosulo na golu zemlju 2. (med.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa varsă — napio se ko ćurka, i sada samo povraća ♦ sin. rîsîpi [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3203 | văĭkara | văicăra | вајкати се | văĭkara (ĭuo ma văĭkarĭeḑ, ĭel sa văĭkarĭaḑă) [akc. văĭkara] (gl. ref.) — vajkati se, jadikovati, naricati, kukati na sav glas ◊ ĭa perit kopilu, șî ĭa ku ańi numa a plîns ḑîua-nuapća, s-a kîntat șî s-a văĭkarat pănă n-a murit đi pare rău — poginuo joj je sin, i ona je godinama samo plakala dan i noć, vajkala se i kukala dok nije presvisla od žalosti ◊ muĭarĭa sa văĭkarĭaḑă đi vrun pare rău mare, atunśa sa kîntă, sa baće-n pĭept șî rupe păru đin kap — žena nariče zbog neke teške žalosti, lupa se u grudi i čupa kosu sa glave ♦ up. vaĭta, văĭera [Por.] ∞ vaĭ | | [Vidi] |
|
|
|
5942 | vărui | vărui | кречити | vărui (ĭuo văruĭ, ĭel văruĭe) [akc. vărui](gl. p.) — (tehn.) krečiti ◊ sa văruĭe numa kășîļi zîđiće, kare sînt măltîrisîće — kreče se samo zidane kuće, koje su omalterisane ◊ ∞ var | | [Vidi] |
|
|
|
3152 | veńi | veni | доћи | veńi (ĭuo vin, ĭel vińe) [akc. veńi] (gl.) — doći 1. (za kretanje) doći, dolaziti, pristizati, ići ka govorniku ◊ akuș ńi vińe muma, ńi duśe mĭnkare — uskoro će nam doći majka, donosi nam hranu ◊ tata đemult a veńit, numa s-a kulkat kî ĭe ustańit — otac je odavno došao, ali je legao jer je umoran 2. (za odnose slaganja) slagati se, uklapati se ◊ asta nu vińe la luok, măĭ trăbe lukrat —ovo ne dolazi na mesto (=ne uklapa se), treba još da se obrađuje ◊ nu vin unu ku altu, nu sînt parĭake — ne idu jedno s drugim, nisu par 3. (fig.) a. ponašati se moralno ili nemoralno, pristojno ili nepristojno ◊ aĭa ś-a fakut iĭ duoĭ bĭeț, întra lume, nu vińe ńiśkum să fakă lumĭa krĭeskută — ono što su njih dvojica uradili pijani, pred svetom, ne ide nikako da rade odrasli ljudi b. značiti ◊ ĭ-a spus drumașu śeva, ama ĭel n-a-nțaļes kum vińe aĭa — rekao mu je putnik nešto, ali on nije razumeo šta to znači [Por.] ♦ dij. var. vińi (Majdanpek) [Buf.] (Brodica) [Rom.] | | [Vidi] |
|
|
|
5474 | veńin | venin | отров | veńin (mn. veńinurĭ) [akc. veńin] (i. s.) — (zast.) otrov ◊ ’veńin’ ĭe vorba batrînă pi kare a-npinso vorba sîrbĭaskă ’otraua’ — ’venjin’ je stara reč koju je potisnula srpska reč ’otrov’ ◊ veńin fak ńișći buĭeḑ kare ļi kunuosk numa vrîžîturiļi — otrov prave neke biljke koje poznaju samo vračare ◊ đin žuaviń, veńin faśe numa ńișći nopîrś, lu kare sa ḑîśe nopîrś veńinuasă — od životinja, otrov prave same neke zmije, koje se zovu zmije otrovnice ◊ (u izr.) amară ka veńinu, ĭuće ka veńinu — gorko kao otrov, ljuto kao otrov ♦ sin. otrauă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2073 | verḑuaĭkă | ciocănitoare verde | зелени детлић | verḑuaĭkă (mn. verḑuoĭś) [akc. verḑuaĭkă] (i. ž.) — (ret.) (ornit.) zeleni detlić (Picus viridus) ◊ verḑuaĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, numa ĭe măĭ mare șî are pĭańe vĭerḑ — zeleni detlić je vrsta detlića, samo je veći i ima zeleno perje (Tanda) ◊ n-am uḑît đi vuorbă „verḑuaĭkă”, da ĭastă la nuoĭ triĭ fĭelurĭ đi vîrdărĭ: vîrdare pistriță, vîrdare ńagră șî vîrdare vĭarđe — nisam čuo za reč „verdzajka”, a ima kod nas tri vrste detlića: šareni detlić, crni detlić i zeleni detlić (Rudna Glava) ♦ sin. vîrdarĭe vĭarđe [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6039 | verźauă | vergea | узлењача | verźauă1 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) uzlenjača, uzlenak, privržanj ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuoĭuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajem ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udati [Por.] ∞ razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
6000 | veśiĭe | vecie | вечно | veśiĭe [akc. veśiĭe] (pril.) — večno ◊ kare lasă dupa ĭel lukru ku mare dobîndă đi lume, o să traĭaskă đi veśiĭe în minća lor — ko iza sebe ostavi delo od velike koristi za ljude, živeće večno u njihovom sećanju ◊ (ver.) sa krĭađe kă uomu kînd muare nu sa pĭarđe, numa sa duśe pi alta lume unđe traĭașće đi veśiĭe în raĭ — veruje se da čovek kad umre ne nestaje, nego prelazi u drugi svet gde večno živi u raju [Por.] ∞ vak | | [Vidi] |
|
|
|
2166 | vetriśe | vetrice | вратич | vetriśe (mn. vetriśe) [akc. vetriśe] (i. ž.) — (bot.) vratič (Chrysanthemum vulgare) ◊ vetriśu ĭe buĭađe rară, kată pomînt sarak, în Tanda krĭașće numa la doa-triĭ luokurĭ; muĭerļi vetriśa pun ăn kiț kînd sa duk la morminț — vratič je retka biljka, traži siromašnu zemlju, u Tandi raste samo na dva-tri mesta; žena ga stavljaju u kitice kada idu na groblje ♦ sin. ramńik đ-al galbin [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5424 | viđerat | învederat | осветљен | viđerat (viđerată) (mn. viđeraț, viđeraće) [akc. viđerat] (prid.) — osvetljen ◊ nu s-a vaḑut bińe, kă a fuost viđerat numa ku lumanarĭa — nije se video dobro, jer je bio osvetljen samo svećom [Por.] ∞ veđa | | [Vidi] |
|
|
|
4215 | vinđe | vinde | продати | vinđe (ĭuo vind, ĭel vinđe) [akc. vinđe] (gl. p. ref.) — prodati, prodavati ◊ ar vinđa pi bĭare șî uou đi supt gaină — prodao bi za piće i jaje ispod kokoške ◊ firĭa nu sa vinđe — obraz se ne prodaje ◊ a veńit o vrĭamĭa rău opaśită: tuot sa vinđe, șî tuot sa kumpîră, numa bań să fiĭe — došlo je neko vreme sasvim izopačeno: sve se prodaje, i sve se kupuje, samo para da bude ♦ supr. kumpîră [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4831 | Visaļin | Veselin | Веселин | Visaļin [akc. Visaļin] (i. m.) — (antr.) Veselin l.i. ◊ Visaļin ĭe nume bućeḑat, dat la kopil voĭńiśesk ku duor să-ĭ fiĭe traĭu vĭasîl șî fara grižă — Veselin je kršteno ime, dato muškom detetu sa željom da mu život bude veseo i bezbrižan ♦ skr. Vĭesa ♦ supr. Visaļina [Por.] ∞ vĭasîl | | [Vidi] |
|
|
|
4832 | Visaļina | Veselina | Веселинка | Visaļina [akc. Visaļina] (i. ž.) — (antr.) Veselinka, žensko l.i. ◊ Visaļina ĭe nume muĭerĭesk, moșćeńit đi la rumîńi aĭ batrîń — Veselinka je žensko ime, nasleđeno od starih Vlaha ♦ var. inov. Visaļinka — Veselinka ♦ supr. Visaļin [Por.] ∞ vĭasîl | | [Vidi] |
|
|
|
3212 | vită | vită | стока | vită (mn. viće) [akc. vită] (i. ž.) — (zool.) stoka, govedo, domaća životinja ◊ vita ĭe žuavină đi kasă, kare uomu o pazîașće ș-o arańașće — govedo je domaća životinja, koju čovek čuva i hrani ◊ avĭem viće marĭ șî viće miś — imamo malu i veliku stoku ◊ vită mikă ĭe uaĭa, berbĭeku, mńelu, kapra, pîrśu, ĭedu — u malu stoku spada ovca, jagnje, koza, jarac, jare ◊ vită mare ĭe vaka, buou, vițălu, kalu, ĭapa, mînḑu șî magarĭu ku mîgarița — u krupnu stoku spada krava, vo, tele, konj, kobila, ždrebe i magare sa magaricom ◊ kîńi șî mîțî nu sînt viće numa žuaviń — psi i mačke nisu stoka nego životinje ◊ vită sîrbaćikă — divlja životinja ◊ vită blîndă — pitoma životinja [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3415 | vîrtuop | vârtop | рупчага | vîrtuop (mn. vîrtuape) [akc. vîrtuop] (i. s.) — (geogr.) (augm.) rupčaga, uvala ◊ a sapat apa ș-a fakut numa vîrtuope pi drum, nu sa mĭearźe ńiś ku vićiļi, ńiś pi piśuare — kopala je voda i napravila samo rupčage na putu, ne može se ići ni zapregom, ni pešice [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4431 | vîtama | vătăma | озледити | vîtama (ĭuo vatîm, ĭel vatîmă:vîtamĭaḑă) [akc. vîtama] (gl. p. ref.) — (med.) ozlediti, povrediti, raniti ◊ lupu s-a bagat în strungă, ama kîńi s-a slubaḑît la ĭel, șî ĭel numa a vîtamat o uaĭe, alta șćetă n-ažuns sî fakă — vuk je upao u tor, ali su psi skočili na njega i on je samo povredio jednu ovcu, drugu štetu nije stigao da uradi ◊ s-a pus sî taĭe ļamńe, ĭ-a skapat kumva sakurĭa đin mîń, șî rău ĭ-a vîtamat piśuoru — počeo je da cepa drva, sekira mu se nekako izmakla iz ruku, i teško mu povredila nogu ♦ sin. fîrîma, lovi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4828 | vĭasîl | vesel | весео | vĭasîl (vĭasîlă) (mn. vĭasîļ, vĭasîļe) [akc. vĭasîl] (prid.) — veseo ◊ đi uom kare ĭe vĭasîl șî vorbituorĭ, sa spuńe kă are narau bun — za čoveka koji je veseo i govorljiv, kaže se da ima dobru narav ◊ ĭel ĭe vĭasîl numa kînd bĭa kîta — on je veseo samo kad malo popije ♦ sin. voĭuos [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3417 | voma | voma | повраћати | voma (ĭuo voamîĭ, ĭel voamîĭe) [akc. voma] (gl. p.) — 1. (med.) (zast.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa vuamîĭe — napio se kao ćurka, i sada samo povraća ♦ inov. sin. varsa 2. (tehn.) parati, rasparati; rasuti; odmotati; razmotati ◊ kînd a gemuit, n-a strîns ața pi gĭem bińe, șî gĭemu akuma tuot s-a vomait — kad je motala klube, nije konac namotala čvrsto, pa se klube sada svo razmotalo [Por.] ∞ varsa | | [Vidi] |
|
|
|
3724 | vopuor | vapor | лађа | vopuor (mn. vopuară) [akc. vopuor] (i. s.) — lađa, brod ◊ vopuarîļi a mĭers pi Dunîrĭe, ma ku ĭaļe s-a karat numa duomńi — lađe su plovile Dunavom, ali njime se vozila samo gospoda ◊ pănă nu s-a izaflat motuoru, vopuoru pi Dunîrĭe la đal a tras lumĭa ku sfuara, lukro-la s-a kĭemat ĭardum — dok nije pronađen motor, lađu su uzvodno vukli ljudi konopcem, taj posao se zvao jardum [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1000 | vorbarĭ | vorbari | речник | vorbarĭ (mn. vorbarĭе) [akc. vorbаrĭ] (i. m.) — rečnik ◊ vorbarĭu nuostru a adunat o miĭe đi vuorbĭe numa la „a” șî la „b” — naš rečnik je sakupio hiljadu reči samo na slovo „a” i „b” [Por.] ∞ vorbi | | [Vidi] |
|
|
|
2015 | vorbiță | vorbiţe | речца | vorbiță (mn. vorbiță) [akc. vorbiță] (i. ž.) — (demin.) rečca, mala, nežna reč; tepalica ◊ vinu la naĭka, numa o vorbiță să-ț spună la urĭake, pă o să fiĭ a mĭa pănă la muarće — dođi kod bate, samo jednu rečcu da ti šapne na uvo, pa ćeš biti moja do smrti ♦ / vuorbă + -iță [Por.] ∞ vorbi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2012 | vorbituorĭ | vorbitor | говорљив | vorbituorĭ1 (vorbituare) (mn. vorbituorĭ, vorbituare) [akc. vorbituorĭ] (prid.) — govorljiv, rečit čovek ◊ muoșu ĭe uom vorbituorĭ șî povĭestîtuorĭ, da baba ĭe ponćură șî takută — čiča je govorljiv i pričljiv čovek, a baba je namćor i ćutalica ◊ la fată sa kată nu numa să fiĭe frumuasă șî vrĭańikă, numa șî vĭasîlă șî vorbituarĭe — od devojke se traži ne samo da bude lepa i vredna, nego i vesela i rečita [Por.] ∞ vorbi | | [Vidi] |
|
|
|
6025 | vulpĭe | vulpe | лисица | vulpĭe1 (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (zol.) lisica (Vulpes vulpes) ◊ vulpĭa ĭe žuavină sîrbaćikă ku păr roșkaćik șî kuadă lungă, kare fură gaiń đi la uom đin kurĭańik — lisica je divlja životinja crvenaske dlake i dugog repa, koja čoveku krade živinu iz kokošarnika ◊ vulpĭa faśe bîrluog în pomînt, ș-aĭa sapat ku duauă uș, să puată să puată skapa kînd o prispĭesk vînatuori đintr-o parće — lisica pravi brlog u zemlji, i to iskopan sa izlazom na dve strane, da može uteći kad je poteraju lovci sa jedne srane ◊ vulpĭa ĭe žuavină tare vikļană, đi mulće uorĭ sa faśe muartă numa sî skîape đi kopuoĭ — lisica je jako lukava životinja, često se pravi mrtva samo da utekne lovačkim psima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2488 | zađină | zadină | сметња | zađină (mn. zađiń) [akc. zađină] (i. ž.) — smetnja, ometanje, zadržavanje ◊ numa ńi faśe la zađiń, nu pućem să lukrăm đi ĭel — samo nam pravi smetnje, ne možemo da radimo od njega [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3017 | zapadă | zăpadă | снег | zapadă (mn. zapĭeḑ) [akc. zapadă] (i. ž.) — sneg ◊ ĭarna kad flotaśi đin nuvîr șă astrukă pomîntu ku zapadă albă — zimi padaju pahuljice iz oblaka i pokrivaju zemlju belim snegom ◊ đin zapadă kopiĭi fak kukoluașă — od snega deca prave grudve ◊ kînd ĭe zapada mare șî baće vîntu, sa fak namĭeț — kad je sneg veliki i duva vetar, prave se smetovi ◊ ńinźe zapada — pada sneg ◊ kopiĭi sa kară ku săĭńiļi pi zapadă — deca se sankaju na snegu ◊ pin zapadă mare s-a mĭers numa ku vîrzuabiļi — po dubokom snegu išlo se samo sa krpljama [Por.] ♦ dij. sin. ńavă [Kmp.] ♦ dij. var. ńao [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6212 | zaprĭală | zăpreală | затвор | zaprĭală (mn. zaprĭaļe) [akc. zaprĭală] (i. ž.) — (med.) zatvor (opstirpacija) ◊ zaprĭală ĭe buală kînd uomu nu puaće sî sa dukă pintru ĭel — zatvor je bolest kad čovek ne može da vrši nuždu ◊ đi zaprĭală nu sa bulnavĭesk numa uamińi, numa șă vićiļi — od zatvora ne oboljevaju samo ljudi, nego i stoka ◊ zaprĭala s-a ļikuit ku ḑamă đi varḑă, or ku spumă đi sapun — zatvor se lečio rasolom, ili sapunicom [Por.] ∞ zapri | | [Vidi] |
|
|
|
4465 | zbiśi | zbici | просушити | zbiśi (ĭuo zbiśesk, ĭel zbiśașće) [akc. zbiśi] (gl. p. ref.) — prosušiti, osušiti ◊ sa zbiśașće śuava śe sa uskă numa kîta, or numa pi o parće — prosušuje se nešto što se osušilo samo malo, ili samo na jednoj strani ◊ a ĭeșît suariļi, șî pîkurari așćată numa kîta ĭarba sî sa zbiśaskă đi ruauă, șî sî mîńe uoĭiļi — izašlo je sunce, i čobani čekaju samo malo trava da se prosuši od rose pa da poteraju ovce ♦ var. zbiśula ♦ sin. zvînta [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3813 | zbîrn! | zbârn | збрн! | zbîrn! [akc. zbîrn] (uzv.) — (onom.) 1. „zbrn!” zvuk zujanja krupnijeg insekta ◊ un gîrgauńe ĭeșî đin butuarkă, șî „zbîrn!” đirĭept la mińe în păr — izađe stršljen iz šupljike, i „zbrn!” pravo kod mene u kosu 2. „tandr!”, zvuk landaranja nekog labavog dela ◊ s-a đisprins șîna la kar, șî numa „zbîrn! zbîrn!” dupa nuoĭ — otpala šina na kolima, i samo „tandr! tandr!” za nama 3. „fiu!” fiuk, zvuk preleta metka ili odbačenog kamena ◊ naruodu, trasă đin șlaĭdîr kîtra mińe, șî pĭatră „zbîrrrn!” la mińe pi lînga urĭake — ludak, potegao praćku na mene i kamen „fiuuu!” pored moga uva [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
35 | zbura | zbura | летети | zbura (ĭuo zbuor, ĭel zbuară) [akc. zbura] (gl. p.) — 1. leteti, kretati se po vazduhu, (ptica, avion) ◊ zbuară ka pasîrĭa — leti kao ptica ◊ zbuară pi sus — leti na visini 2. hitati, žuriti, kretati se brzo ◊ la prispit nakazu, șă nu aļargă, numa zbuară — pritisla ga muka, pa ne trči, nego leti 3. raditi nešto velikom brzinom ◊ trasă sabĭa, iĭ zbură kapu — manu sabljom, odseče mu glavu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
34 | zburatuorĭ | zburător | летач | zburatuorĭ (zburatuare) [akc. zburatuorĭ] (i. m.) — 1. letač, koji ima sposobnost letenja, koji leti ◊ pasîrĭe zburatuare — ptica letačica 2. (mitol.) zmaj ◊ la zmîău nu kućieḑ să-ĭ ḑîś pi nume, numa iĭ ḑîś „al-zburatuorĭ” — zmaja ne smeš da pomeneš po imenu, nego ga osloviš sa „letač” ♦ up. zmău, zmiu [Por.] ∞ zbura | | [Vidi] |
|
|
|
3326 | zdumpańi | zdupăi | трескати | zdumpańi (ĭuo zdumpăn, ĭel zdumpăńe) [akc. zdumpańi] (gl. p. ref.) — (onom.) treskati, jako udarati o nešto uz tresak ◊ s-a mîńiĭat pi muĭare, mĭarźe đin suobă-n suobă, șî numa zdumpîńe ku ușîļi, parke sînt ușîļi đevină — naljutio se na ženu, ide iz sobe u sobu i samo treska vratima, kao da su mu vrata kriva ◊ s-a dus să vadă śe zdumpîńe-n puod, kă kopiĭi sa ćem să nu fiĭe vrun moruoń — otišao je da vidi šta to treska na tavanu, jer se deca boje da nije neki vampir ♦ var. (ret.) zdumpai [Por.] ∞ zdump | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4042 | zîrță | zarțale | наочаре | zîrță [akc. zîrță] (i. ž.) — (med.) naočare ◊ mama a purtat zîrță đi mikă — majka je nosila naočare od malena ◊ am numa o parĭake đi zîrță, ļi duk kînd lukru ku aku — imam samo par naočara, nosim ih kad radim sa iglom ◊ sa vaĭtă kă ńiś ku zîrțîļi nu măĭ vĭađe — žali se da ni sa naočarima više ne vidi [Por.] ♦ dij. sin. okĭeț [Buf.] ♦ dij. sin. oćilă, naośiri (Urovica) [Pad.] | | [Vidi] |
|
|
|
3804 | zminćală | sminteálă | сметња | zminćală (mn. zminćaļe) [akc. zminćală] (i. ž.) — 1. smetnja, ometanje ◊ ńiś o dobîndă nuĭe đin ĭel, numa zminćală la tuot lukru — nikakva korist od njega, samo smetnja na svakom poslu ◊ zminćală la vuorbă — smetnja u govoru 2. (med.) mentalna bolest ◊ s-a fakut ku zminćală la kap, lovit — rodio se sa nekom mentalnom smetnjom, ćaknut ♦ var. sminćală [Por.] ∞ zminći | | [Vidi] |
|
|
|
3803 | zminći | zminti | сметати | zminći (ĭuo zminćesk, ĭel zminćașće) [akc. zminći] (gl. p. ref.) — 1. smetati, ometati ◊ fuź, nu ma zminći đin lukru — beži, nemoj mi smetati u poslu 2. pogrešiti ◊ a zminćit drumu, ș-a pļekat în parća strîmbă — pogrešio je put, i krenuo na krivu stranu ◊ a zminćit la numîr — pogrešio u brojanju ♦ var. sminći ♦ sin. greșî [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3805 | zmintă | smintă | сметња | zmintă (mn. zminće) [akc. zmintă] (i. ž.) — smetnja ◊ numa a fakut la zminće, șî l-a lupadat afară — samo je pravio smetnje, pa su ga izbacili napolje ◊ kum n-ažuns pănă akuma, are vro zmintă vrunđiva — čim nije stigao do sada, ima neku smetnju negde ♦ / skr. < zminćală [Por.] ∞ zminći | | [Vidi] |
|
|
|
4260 | zmĭaură | zmeură | малина | zmĭaură (mn. zmĭaurĭ) [akc. zmĭaură] (i. ž.) — (bot.) malina ◊ zmĭaura ĭe buruĭană ku buobe marunće ka mura, numa sînt ruoșe — malina je biljka sa sitnim bobicamae kao kupina, samo su crvene [Mlava] ♦ dij. sin. maļină [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4144 | zmuaćik | smoatic | смотуљак | zmuaćik (mn. zmuaćiśe) [akc. zmuaćik] (i. s.) — smotuljak; pramen ◊ a tuors kairu gata tuot, ĭ-a ramas numa un zmuaćik đi lînă — isprela je gotovo celu kudelju, ostajo joj je samo jedan smotuljak vune ♦ sin. biț [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2336 | znuabă | zloabă | злоба | znuabă (mn. znuabe) [akc. znuabă] (i. ž.) — 1. zloba, nedelo, zločin; spletka, intriga; smicalica ◊ bugari a fakut mare znuabe dă vrĭamĭa dă rat, da ńima nu ĭ-a suđit prăntu aĭa — Bugari su činili velika zla za vreme rata, a niko im nije sudio zbog toga ◊ nuĭe uom kum trăbe, numa faśe la znuabe, alta nu șćiĭe — nije čovek kako treba, samo pravi smicalice, drugo ne zna [Mlava] 2. (o deci) nestašluk ◊ aldrakuluĭ kopilo-sta, a krĭeskut, da nu sa măĭ lasă đi znuabe — đavolasto dete, odraslo je, a nije se manulo nestašluka (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5765 | Žaļežńik | Jalejnic | Железник | Žaļežńik [akc. Žaļežńik] (i. m.) — (ojk.) Železnik ◊ Žaļežńik ĭe numiļi lu un sat pîrasît rudarĭesk, în komuna Kućeva — Železnik je ime jednog napuštenog rudarskog mesta u opštini Kučevo [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
6096 | žaļi | jeli | жалити | žaļi (ĭuo žaļesk, ĭel žaļașće) [akc. žaļi] (gl. p. ref.) — (psih.) žaliti, osećati žalost ◊ ĭuo žaļesk lumĭa tuată, kum đi rău traĭesk astăḑ — ja žalim ceo svet, kako loše živi danas ◊ numa la muma ći puoț žaļi kînd țî grĭeu — samo se majci možeš žaliti kad ti je teško ◊ (ver.) puartă ńegru kî ĭ-a murit muma đi kurînd, șî trăbe s-o žaļaskă pănă la anu — nosi crninu jer joj je majka skoro umrla, pa treba da je žali godinu dana ◊ pănă nu s-a skuos sî sa puarće ńegru, dupa ńam muort đi žăļ s-a purtat numa žăļu: un parśel đi kîrpă ńagră — dok se nije pojavilo nošenje crnine, za umrlim rođakom se u žalosti nosio samo flor: jedno parče crne tkanine [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6097 | žaļit | jelit | жаљење | žaļit (mn. žaļiturĭ) [akc. žaļit] (i. s.) — (psih.) (rel.) žaljenje, tugovanje ◊ măĭ grĭeu žaļitu ĭe dupa uomo-l muort — najteže žaljenje je za umrlim čovekom ◊ žaļitu dupa al muort, kînd ĭe ńam apruape, țîńe un an đi ḑîļe, atîta žaļașće șă al muort pi lumĭa-ĭa — žaljenje za pokojnikom traje godinu dana, toliko žali i pokojnik na onom svetu ◊ sămnu žaļituluĭ ĭe ńegru, astîḑ să înbrakă în țuaļe ńagre, da đemult s-a dus numa un pĭaćik ńegru, kare s-a kĭemat žăļ — znak žaljenje je crno, danas se oblači crno odelo, a nekad se nosio samo komad crne tkanine, koji se zvao flor ◊ kît țîńe žaļitu, uomu puartă ńegru, șă nu sa duśe la visaļiĭ — dok traje žaljenje, čovek nosi crninu, i ne ide na veselja [Por.] ∞ žaļi | | [Vidi] |
|
|
|
3933 | žapină | japină | удубљење | žapină (mn. žapiń) [akc. žapină] (i. ž.) — udubljenje, vododerina ◊ s-a surupat pomîntu pi pođină dupa pluaĭe, ș-a ramas numa žapiń guaļe — odronila se zemlja posle kiše na padini, pa su ostale samo gole vododerine ♦ sin. gaură, borugă, žoampă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6244 | žîgaraĭ | jegăráĭ | жар | žîgaraĭ (mn. ≈) [akc. žîgaraĭ] (i. zb.) — žar ◊ dupa śe trĭek ļamńiļi, în kamin ramîńe numa žîgaraĭu — kad izgore drva, na kaminu ostaje samo žar ♦ up. žăgĭ [Por.] ∞ fuok | | [Vidi] |
|
|
|
6152 | žîgńi | jigni | жигнути | žîgńi (ĭuo žîgńesk, ĭel žîgńiașće) [akc. žîgńi] (gl. p. ref.) — 1. (med.) žignuti ◊ s-a vaĭtă kă-l žîgńașće vro durĭare pista șîaļe, đi kînd a-nkarkat karu ku ļiamńe — žali se da ga žiga neka bol preko leđa, otkad je tovario kola sa drvima 2. (tehn.) beliti, označavati zasecanjem ◊ ļemnu kare vreĭ să însămń đi vro trĭabă, numa ăl žîgńeșć kîta ku sakurĭa đintro parće — stablo koje hoćeš da obeležiš za neku potrebu, samo malo obeliš sekirom s jedne strane [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6374 | žńapîn | jneapăn | клека | žńapîn (mn. žńapiń) (i. m.) — (izob.) (bot.) kleka (Juniperus communis) ◊ la nuoĭ s-a şćut đi žńapîn numa pi vuorbă, ļemnu n-a fuost kunoskut, kî śuośiļi nuaştre n-au nalţîme kare kată žńapînu — kod nas se za kleku znalo samo po imenu, biljka nije bla poznata, jer naša brda nemaju tu visinu koju kleka traži ♦ up. žńap [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3932 | žuampă | joampă | рупа | žuampă (mn. žuampe) [akc. žuampă] (i. ž.) — rupa, udubljenje ◊ n-a bagat sama, a dat ku ruata în vro žuampă, ș-a kaḑut înkurișkapiće — nije pazio, udario je biciklom u neku rupu, i pao naglavačke ◊ a luvat pluaĭa drumu, a ramas numa žuampă lînga žuampă — odnela kiša put, ostala je samo rupa do rupe ♦ sin. gaură, žapină [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4886 | žumaće | jumate | пола | žumaće (mn. žumăț) [akc. žumaće] (i. ž.) — pola, polovina ◊ ĭ-a skris ta-su numa o žumaće đe moșiĭe — prepisao mu je otac samo polovinu imanja ♦ / (skr.) < žumataće [Dun.] | | [Vidi] |
|
|
|
2946 | žumuļi | jumuli | черупати | žumuļi (ĭuo žumuļiesk, ĭel žumuļiașće) [akc. žumuļi] (gl. p. ref.) — čerupati, čupati ◊ am taĭat gaina, șî ma pun s-o žumuļiesk đi pĭańe — zaklao sam kokošku, i počinjem da joj čerupam perje ◊ kînd muĭer-ļi sa bat, ĭaļe numa sa žumuļiesk đi păr — kad se žene biju, one se samo čupaju za kosu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2947 | žumuļit | jumulit | очерупан | žumuļit (žumuļită) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — očerupan, raščupan ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupana ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupana ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kože [Por.] ∞ žumuļi | | [Vidi] |
|
|
|
5799 | župui | jupui | драти | župui (ĭuo župuoĭ, ĭel župuaĭe) [akc. župui] (gl. p. ref.) — 1. (o koži) drati, odrati, skinuti kožu ◊ kînd sa taĭe vro žuavină pintru karńe, ĭa măĭ întîń sa župuaĭe, îĭ sa dubuare pĭaļa — kad se kolje neka životinja radi mesa, ona se prvo odere, skine joj se koža 2. (o kori) guliti ◊ čiĭu or salka sa župuaĭe đi kuažă, să ramînă numa albățu đi lukru — lipa ili vrba se gule od kore, da ostane samo beljika za obradu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2362 | źeĭśt | deget | прст | źeĭśt (mn. źeĭśće) [akc. źeĭśt] (i. s.) — (anat.) prst, deo šake ◊ uomu are śinś źeĭśće la o mînă — čovek ima pet prstiju na jednoj ruci ◊ fi mĭarńik, să nu-ț frîng źeĭśćiļi — budi miran, da ti ne polomim prste ◊ tuot źeĭśtu la mînă are numiļi luĭ — svaki prst na ruci ima svoje ime [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4988 | źeme | geme | јечати | źeme (ĭuo źem, ĭel źiame) [akc. źeme] (gl.) — (o zvuku) ječati, odzvanjati; stenjati ◊ în tuata đimińața în varsat đi zuorĭ, źiame vaļa đi kîntatu kokoșîlor — svakog jutra u svanuće ječi dolina od kukurikanja petlova ◊ źame padurĭa șî vaļa, da đin žuaviń źeme numa vaka kînd fată — ječi šuma i dolina, a od životinja stenje samo krava kad se teli [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6312 | źińirĭe în kasă | ginere în casă | домаzет | źińirĭe-n kasă (sint.) — (srod.) domazet ◊ źińirĭe-n kasă ĭe źińirĭe kare a pļekat đinkasa prințîlor ș-a trĭekut să traĭaskă în kasa muĭeri — zet u kući je zet koji je napustio roditeljsku kuću, i prešao da živi u ženinoj kući ◊ đi źińirĭe-n kasă s-a duśe baĭatu kare are mulț fraț, or kare ĭe sarak, da sa duśe-n kasă unđe parințî n-au fiśuorĭ numa fĭaće — za zeta u kući ide momak koji ima mnogo braće, ili je siromašan, a ide u kuću u kojoj roditelji nemaju sinove nego samo ćerke ◊ źińirĭe-n kasă ĭa prazńiku lu suokrî-su, da ku vrĭame, kapîtă șî poļikra dupa suokrî-su — zet u kući prima tastovu slavu, a vremenom i njegovo prezime ◊ (izr.) źińirĭe-n kasă, ka mîțu supt masă — zet u kući, (je) ko mačka pod stolom [Por.] ∞ źińirĭe | | [Vidi] |
|
|
|
5676 | șađa | ședea | седети | șađa (ĭuo șăđ, ĭel șîađe) [akc. șađa] (gl. n.) — 1. (o položaju) sedeti ◊ tuota ḑîua numa șîađe, nu lukră ńimika — ceo dan samo sedi, ne radi ništa ◊ nu șađa pi pomînt, kî ĭe uđiluos — nemoj sedeti na zemlji, jer je vlažna 2. (fig.) (o skladu) uskladiti, pristajati ◊ frumuos iĭ șîađe pipćenatu đ-akuma — sadašnja frizura joj lepo stoji ◊ barba nu-ĭ șîađe ńiśkum — brada mu nimalo ne stoji ◊ ĭel ĭe mik da ĭa mare, nu ļi șîađe unu ku altu — on mali a ona visoka, ne pristaju jedno uz drugo [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3039 | șîarpe | șărpe | смук | șîarpe (mn. șărpĭ) [akc. șîarpe] (i. m.) — (zool.) smuk (Zamenis longissima) ◊ șîarpiļi ku balauru ĭe tuot una — smuk i blavor je jedno isto ◊ șîarpiļi ĭe un fĭeļ đi nopîrkă ńiveńinuasă — smuk je vrsta neotrovne zmije ◊ șîarpiļi nu muśkă, numa baće ku kuada — smuk ne ujeda nego mlati repom ◊ sa puvestîașće kă șîarpiļi suźe vaka ku lapće — priča se da smuk siše kravu sa mlekom ♦ sin. balaur ♦ up. nopîrkă, orbĭaće [Por.] ∞ balaur | | [Vidi] |
|
|
|
6174 | șuapît | șopată | шапат | șuapît (mn. șuapîće) [akc. șuapît] (i. s.) — šapat ◊ vorbĭesk ku șuapîće, n-auđe ńima ńimika śe tăĭnuĭe — pričaju šapatom, ne čuje niko ništa o čemu pričaju ◊ numa un șuapît ĭ-a spus la urĭakĭe, șî ĭa đin luok a pļekat ku ĭel — sam joj je jedan šapat rekao na uvo, i ona je smesta krenula sa njim ♦ var. șuopît, șuopăt [Por.] ∞ șopći | | [Vidi] |
|
|
|
6033 | șurguĭat | șarg | шарен | șurguĭat (șurguĭată) (mn. șurguĭaț, șurguĭaće) [akc. șurguĭat] (prid.) — 1. (color) šaren ◊ șurguĭat ĭe śuava śe are făbrurĭ măĭ mulće — šareno je ono što ima više boja 2. (fig.) (o karakteru) prevrtljivac, namazanko ◊ uom șurguĭat ĭe sprimit să fakă đi tuaće, numa să fiĭe în dobînda a luĭ — prevrtljavac je spreman da uradi svašta, samo da ima koristi [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5084 | șurumpău | șarampău | шарампов | șurumpău (mn. șurumpăĭe) [akc. șurumpău] (i. s.) — trag, šanac; niz ◊ a ploĭat țapîn, șî apa a fakut numa ńișći șurumpăĭe pista drum — padala je jaka kiša, i napravila je samo neke šančeve preko puta ◊ kînd am fuost miś, paduki ń-a mĭers șurumpău pista frunće — kad smo bili male, vaške su nam išle u nizu preko čela [Por.] ♦ dij. var. șarampoĭ (Malajnica) [Pad.] | | [Vidi] |
|
|