3189 | vĭașćid | veșted | увенуо | vĭașćid (vĭașćidă) (mn. vĭașćiḑ, vĭașćiđe) [akc. vĭașćid] (prid.) — (zast.) uvenuo 1. (bot.) uvenuo, sasušen, sparušen ◊ sa ḑîśe kî ĭe vĭașćidă đi vro fluare kare ĭe paļită đi brumă or uskată đi sîaśită — kaže se uvenuo za neki cvet koji je opaljen slanom ili sparušen sušom 2. (color) bled, bezbojan ◊ n-a fuost farbă đ-ažuns, șî pînḑa a ĭeșît vĭașćidă — nije bilo dovoljno boje, pa je platno ispalo bledo 3. (psih.) tužan, savladan bolom; slomljen ◊ dupa śe l-a lasat fata, ku ḑîļiļi a fuost vĭașćid, șî la tuoț s-a vaĭtat kî-ĭ ińima frîntă — kad ga je devojka napustila, danima je bio tužan, i svima se žalio da mu je srce slomljeno ♦ sin. uskat [Por.] | | [Vidi] |