Reč puaće-fi u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
150 | apļekat | aplecat | погнут | apļekat (apļekată) (mn. apļekaț, apļekaće) [akc. apļekat] (prid.) — 1. pognut, sagnut, nagnut ◊ đi kînd uaĭa-ĭa stă ku kapu apļekat, puaće-fi đi śieva ĭ-a kaḑut grĭeu — otkad ona ovca stoji pognute glave, možda joj je od nečega pripala muka 2. (fig.) pokoran, poslušan, snishodljiv, servilan [Por.] ∞ apļeka | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
795 | bubă | bubă | бубуљица | bubă (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljak ◊ fećița ĭe pļină dă bube — devojčica je puna bubuljica ◊ bubă kuaptă — zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljiva, (fig.) (za dete) razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirne ◊ kopilu are bube — dete ima boginje ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procuri [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — crni prišt ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) „bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicama 2. (biol.) insekt (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat Dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni on ♦ sin. guangă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1840 | fărbui | fărbui | фарбати (се) | fărbui (ĭuo ma fărbuĭ, ĭel sa fărbuĭe) [akc. fărbui] (gl. p. ref.) — 1. farbati (se), bojiti, obojiti (se) ◊ ĭuo nu dau la feĭmĭa sî fărbuĭe buḑîļi, kă ĭe prĭaćinîră, șî numa sa buskofĭașće — ja ne dam ćerki da farba usne, jer je premlada, i samo se razmaže 2. (fig.) lagati, varati; „mazati” oči ◊ n-askulta tuaće-tuaćiļi śe-ț vorbĭașće baĭatu, kî puaće-fi vrĭa numa s-ț fărbuĭe uoki, șî sî ći lasă-nkarkată — ne slušaj sve i svašta što ti govori momak, jer možda hoće samo da ti namaže oči, i da te ostavi trudnu [Por.] ∞ farbă | | [Vidi] |
|
|
|
2058 | firĭe | fire | лице | firĭe [akc. firĭe] (i. ž.) — lice, ten ◊ pînă nu s-a bolnavit, a fuost ruoșu la firĭe, da akuma ĭe galbin ka śara — dok se nije razboleo, bio je rumen u licu, a sada je žut kao vosak [Crn.] ♦ dij. var. fire [akc. fire] ◊ față ĭe parća đi-nainće alu kapu uomuluĭ, da fire ĭe faktura fĭețî: puaće-fi ruoșu la fire, alb, ńegru, pusumorît, tras ... — „faca” je prednja strana čovekove glave, a „fire” je izgled njegovog lica: može biti crven u licu, beo, crn, natmuren, ispijen ... (Rudna Glava) [Por.] ♦ up. față, obraz | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3848 | kokoșăl | cocoșel | кошутац | kokoșăl (mn. kokoșîĭ) [akc. kokoșăl] (i. m.) — (bot.) košutac, pasji zub (Erythronium dens canis) ◊ kokoșălu ĭe fluare padurĭaļńikă, kare đă primovara — košutac je šumski cvet koji niče u proleće ◊ kokoșălu aduśe kîćikîta ku giośelu — košutac liči pomalo na visibabu ◊ numiļi rumîńesk alu kokoșăl puaće-fi vińe đila aĭa kă-ĭ fluarĭa kokoșată — vlaško ime košuca možda dolazi od toga što mu je cvet pogrbljen ♦ / kokoșăl < kokoșat — „pogrbljen, pognute glave” + demin. sufiks -ăl = „pogrbljenče” [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3546 | muașă | moașă | бабица | muașă (mn. muașă) [akc. muașă] (i. ž.) — babica ◊ muașă ĭe muĭare kare nașće muĭerĭ greuańe — babica je žena koja porađa trudnice ◊ n-a putut să fiĭe tuata muĭare muașă, în sat đemult puaće-fi a fuost numa doă-triĭ sprimiće đ-așa lukru — nije mogla da bude svaka žena babica, u selu je nekad bilo svega dve-tri žene sposobne za takav posao ◊ tot nat a șćut kare a fuost muașa luĭ, șa poștoito păna la muarće — svako je poznavao svoju babicu, i poštovao je sve do smrti ◊ muașa a taĭat buriku la kopil pi rastău đi žug, să fiĭe kopilu sînatuos — babica je detetu sekla pupak na palici jarma, da dete bude zdravo ♦ / < muoș [Por.] ∞ muoș | | [Vidi] |
|
|
|
6094 | ńegri | negri | црнети | ńegri (ĭuo ńegrĭesk, ĭel ńegrĭașće) [akc. ńegri] (gl.) — (color) crneti, tamniti ◊ kînd auḑîĭ ś-a fakut kopilu, tuot îm ńegri înainća uokiluor — kad sam čuo šta je dete uradilo, sve mi je pocrnelo pred očima ◊ baĭat frumuos, ama kam ńegru la fire, puaće-fi a fi ńegrit lukrînd la suare — lep momak, al je malo tamnije puti, možda je pocrneo radeći na suncu [Por.] ∞ ńegru1 | | [Vidi] |
|
|
|
4600 | sămn | semn | знак | sămn (mn. sîamńe) [akc. sămn] (i. s.) — znak, simbol, predskazanje ◊ nuĭe sămn bun kînd aĭ durĭerĭ grĭaļe la burtă, șă ći țîn ku ḑîļiļi una-ntruuna — nije dobar znak kad imaš jake bolove u stomaku, i drže te danima neprekidno ◊ sămn rău — loš znak ◊ sămn vorbit — dogovoren znak ◊ uomu trăbe să baźe sama prĭabińe la sîamńe, kă sămnu puaće-fi vro aratare — čovek treba veoma dobro da pazi na znakove, jer znak može biti neko predskazanje ◊ ĭastă mulț śe krĭed în sîamńe kare sa arată în visurĭ, ka-n aratărĭ adîvaraće — ima mnogih što veruju u znakove koji se javljaju u snovima, kao u istinita predskazanja ◊ are sămn la burtă đi la nașćire — ima znak na stomaku od rođenja ♦ var. sîămn [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4590 | skinśońa | scânci | скичати | skinśońa (ĭuo skinśuon, ĭel skinśuańe) [akc. skinśońa] — (o psu) skičati, cvileti ◊ kînîļi đi đesńață skinśuańe una-ntruuna, puaće-fi bolnau, kă nu l-a batut ńima, da mînkare are đestulă — pas od jutros neprestano skiči, možda je bolestan, jer ga niko nije tukao, a hrane ima dovoljno [GPek] | | [Vidi] |
|
|
|
4612 | spînḑurat | spânzurat | обешен | spînḑurat (spînḑurată) (mn. spînḑuraț, spînḑuraće) [akc. spînḑurat] (prid.) — obešen ◊ a statut așa spînḑurat puaće-fi o stamînă đi ḑîļe, pănă nu l-a gasît vînatuori — stajao je tako obešen možda nedelju dana, dok ga nisu našli lovci [Por.] ∞ spînḑura | | [Vidi] |
|
|
|
4380 | stapîńasă | stăpâneasă | домаћица | stapîńasă (mn. stapîńasă) [akc. stapîńasă] (i. ž.) — (zast.) domaćica, gazdarica ◊ stapîńasa ĭe muĭarĭa stapînuluĭ, da puaće-fi șî gazda kășî kînd ĭe văduvă — domaćica je žena domaćina, a može biti i domaćin kuće kad je udovica ♦ var. stapînă [Por.] ∞ stapîn | | [Vidi] |
|
|
|
3735 | śuļi | ciuli | чуљити | śuļi (ĭuo śuļesk, ĭel śuļașće) [akc. śuļi] (gl. p.) — čuljiti, dizati uši da bi se bolje čulo ◊ mîțu rađikă kapu șî śuļașće urĭekiļi, puaće-fi auđe șobuoļu kum urdukîĭe pin puod — mačka diže glavu i čulji uši, možda čuje pacove kako jure po tavanu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6171 | tuors | tors | предиво | tuors2 (mn. tuorsurĭ) [akc. tuors] — predivo, konac, nit ◊ tuorsu puaće-fi măĭ supțîrĭe, or măĭ gruos, kum kată aĭa đi śe-l sprimĭeșć — predivo može biti tanje, ili deblje, kako traži ono za šta ga spremaš ♦ sin. fir [Por.] ∞ torśa | | [Vidi] |
|
|
|
2019 | viskuļi | viscoli | вејати | viskuļi (ĭuo viskul / viskuļeḑ / viskuļesk, ĭel viskulă / viskuļaḑă / viskuļașće) [akc. viskuļi] (gl.) — (za vetar) vejati, nositi sneg, stvarati mećavu ◊ ńinźe șî baće vîntu, ļesńe puaće-fi kă sa viskuļaḑă zapada șî ńi kutrupĭesk namĭețî — pada sneg i duva vetar, lako može da nastane mećava i da nas zatrpaju smetovi ♦ sin. spulbura [GPek] ◊ afară rău viskuļe — napolju jako veje (Šipikovo) [Tim.] | | [Vidi] |
|
|
|
3418 | vomatură | vomătură | повраћање | vomatură (mn. vomaturĭ) [akc. vomatură] (i. ž.) — 1. (med.) (zast.) povraćanje, povraćka ◊ puaće-fi înkarkată, kînd a prinso atîta vomatură — možda je trudna, kad je spopalo toliko povraćanje ♦ sin. inov. vîrsatură 2. (tehn.) isipavanje, rasipanje, paranje, rasturanje ◊ klańa stă strîmbă, șî kînd va baća vrun vînt tare, o să fiĭe așa vomatură đi fîn đi n-o sî-l măĭ adunăm vĭek — plast stoji nakrivo, i kad bude dunuo neki jak vetar, ima da bude takvo rasipanje sena, da ga nećemo sakupiti nikad [Por.] ∞ voma | | [Vidi] |
|
|
|
2365 | žuardă | joardă | прут | žuardă (mn. žuorḑ) [akc. žuardă] (i. ž.) — prut ◊ žuardă ĭe nuĭauă, lungă șî supțîrĭe, frîntă or taĭată đin krĭangă lu vrun ļiemn žîlau, ku kare s-a mînat vićiļi — prut je tanka i dugačka šiba, izlomljena ili isečena od grane nekog žilavog drveta, kojom se terala stoka ◊ ku žuarda supțĭre đi bătrîńață, daskîļi a batut kopiĭi la șkuală — tankim prutom su nekada uičitelji tukli decu u školi ◊ ku žuarda șî parințî a fļuțait pi kur kopiĭi a luor aĭ ńimĭarńiś — prutom su i roditelji šibali po dupetu svoju nemirnu decu [Por.] ∞ bît | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|