Reč pîńa nije obrađena kao osnovna reč!

Reč pîńa u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
1152  ćipsîĭe  tipsie  тепсија  ćipsîĭe (mn. ćipsîĭ) [akc. ćipsîĭe] (i. ž.) — tepsija, plići bakreni ili emajlirani sud, okruglog ili četvrtastog oblika, za pečenje helba, mesa i dr. ◊ în ćipsîĭa marĭe am kuopt pîńa, da-n a mikă karńe — u velikoj tepsiji ispekla sam hleb, a u manjoj meso [Crn.] ◊ ćipsîĭa nuĭe vas batrîn, kî aĭ nuoștri aĭ batrîń a șćĭut numa đi vas đi pomînt, șî đi ļiemn: đi uaļă, śirińe, strakină, bļid ... — tepsija nije starinsko posuđe, jer su naši stari znali samo za glineni i dreveni sud: grne, crepulju, kalenicu, bljudu ... [Por.]   [Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

1237  duos  dos  наличје  duos (mn. duosurĭ) [akc. duos] (i. m.) — 1. (predmeti i bića) naličje; druga strana; unutrašnja strana; donja strana; leđna strana ◊ aĭ înbrakat kîlțanu pi duos — obukao si košulju naopako ◊ duosu palmi; duosu mîńi — nadlanica ◊ îĭ đață ku duosu mîńi pistă nas — udario ga je nadlanicom preko nosa [Crn.] ◊ nuĭe bun sî puń pîńa pi masă ku duosu-n sus — ne valja da stavljaš pogaču na sto sa naličjem na gore [Por.] 2. (reljef) osoje, strana zemljišta okrenuta ka severu ◊ duosu ĭe mîĭ rîaśe, mîĭ mult țîńe raveńala, șî đi aĭa mîĭ bińe rođașće kînd ĭe ćimpu uskaśiu — osoje je hladnije, duže zadržava vlagu, i zbog toga bolje rađa kad je godina sušna [Crn.] 3. (fig.) a. leđa ◊ mĭ-aĭ întuors duosu kînd mĭ-a fuost măĭ grĭeu — okrenuo si mi leđa kada mi je bilo najteže b. šuma; odmetništvo; hajdučija ◊ đi vrĭamĭa đi rat: vin ńamțî - fuź în duos, vin ćetńiśi - fuź în duos, vin partizańi - fuź în duos, kă pi saćanu tuoț ĭ-a apaurît — za vreme rata: dolaze Nemci - bež’ u šumu, dolaze četnici - bež’ u šumu, dolaze partizani - bež’ u šumu, jer su seljaka svi pljačkali ◊ đi vrĭamĭa đi bugarĭ, Golubuońi a fuost în duos — za vreme Bugara, Golubovići su bili odmetnici ♦ supr. față [Por.]   [Vidi]

1973  frîmîntat  frământat  мешен  frîmîntat (frîmîntată) (mn. frîmîntaț, frîmîntaće) [akc. frîmîntat] (prid.) — 1. mešen, izmešen, mleven, samleven, gnječen, izgnječen, sitnjen, usitnjen, drobljen, izdrobljen pîńa ĭe bună kînd ĭe aluvatu frîmîntat bińe — hleb je dobar kada je testo dobro izmešeno 2. (fig.) zlostavljen, mučen, slomljen (batinama), umoran, fizički smoren teškim radom ◊ am lukrat tuata nuapća, ș-akuma mis atita đi frîmîntat đi nu puot sta în piśuare — radio sam celu noć, i sada sam tako slomljen da ne mogu stajati na nogama ◊ sînt frîmîntat parke ma mîśinat muara — slomljen sam kao da me je mlela vodenica ♦ var. frămîntat ♦ sin. plumađit, đimikat, zdrobit [Por.] ∞ frîmînta   [Vidi]

1867  fund  fund  дно  fund (mn. fundurĭ) (i. m.) — dno 1. a. dno posude ◊ fundu uaļi — dno lonca ◊ s-a prins đi fund — o jelu: zagorelo jelo, uhvatilo se za dno posude b. poklopac, zaklopac ◊ puńe fundu pi kuafă, sî nu piśe luomurĭ în apă — poklopi kofu, da ne padne trunje u vodu 2. lopar pîńa sa plumađiașće pi fund, șî ku ĭel sa bagă-n koptuorĭ — hleb se mesi na loparu, i njime se unosi u pećnicu ◊ vrîžîtuarĭa dă ku bobiļi pi fund — vračara baca zrna na loparu 3. tur na pantalonama ◊ s-a karat pi gĭață pi kur, ș-a rupt śuariśi la fund — klizao se na ledu na zadnjici, pa je pocepao pantalone na turu 4. (geog.) dno vodotoka; dubodolina ◊ fundu boruźi, ogașuluĭ, rîuluĭ — dno dubodoline, potoka, reke 5. (fig.) najniži društveni nivo ◊ a kaḑut la fund, ńima nu-l măĭ fuarmîĭe đi ńimika — pao je na dno, niko ga više ne ferma ni za šta 5. (rel.) najdublji deo pakla ◊ ku atîta pakaće, ńiś la fundu ĭaduluĭ n-o sî fiĭe luok đi ĭel — sa tolikim gresima, ni na dnu pakla neće biti mesta za njega [Por.]  [Vidi]

2328  fuok  foc  ватра  fuok (mn. fuokurĭ) [akc. fuok] (i. s.) — I. vatra 1. (za materiju) sagorevanje praćeno plamenom i toplotom ◊ sa aprins fuoku — vatra se upalila ◊ fuoku arđe ku bîlbataĭe — vatra gori plamenom ◊ fuok tare — jaka vatra ◊ ațîțîĭatu fuokuluĭ — džaranje vatre ◊ fuok stîns — ugašena vatra ◊ fuok putoļit — potuljena vatra ◊ vatra fuokuluĭ — ognjište, ložište; kamin 2. (med.) temperatura ◊ kopilu a raśit, ș-a kîpatat fuok — dete se prehladilo, i dobilo temperaturu II. toplota, vrelina, sparina ◊ arđe suariļi đi friźe, atîta ĭe fuok đi tare afară đi puoț sî friź pîńa pi pĭatră — gori sunce pa prži, tolika je sparina napilju da možeš hleba da ispečeš na kamenu III. paljba, plotun ◊ a tras fuok đin tun — opalili plotun iz topa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5981  înśepĭa  începe  почети  înśepĭa (ĭuo înśep, ĭel înśiape) [akc. înśepĭa] (gl. p.) — početi, započeti, načeti ◊ kînd a înśeput viskulu, n-avut unđe să fugă numa s-a pićit dupa un fag gruos — kad je počela mećava, nisu imali gde da pobegnu, nego su čučnuli iza jedne debele bukve ◊ nu înśepĭa pîńa pănă nu sa dă đi pomană la-ĭ muorț — ne načinji hleb dok se ne nameni mrtvima [Por.]  [Vidi]

3058  kļiuos  cleios  гњецав  kļiuos (kļiuasă) (mn. kļiuoș, kļiuasă) [akc. kļiuos] (prid.) — gnjecav ◊ śeva ĭe kļiuos kînd ĭe muaļe șî sa ļipĭașće đi źeĭśće — gnjecavo je nešto što je meko i lepi se za prste ◊ kļiuasă ĭe pîńa kînd ĭe ńikuaptă — gnjecav je hleb kad je nedopečen [Por.] ♦ dij. var. kļeuos [Zvizd] ∞ kļiĭ  [Vidi]

3363  kuaśe  coace  пећи  kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.]   [Vidi]

3365  kuopt  copt  печен  kuopt (kuaptă) (mn. kuopț, kuapće) [akc. kuopt] (prid.) — pečen 1. (nutr.) (o jelu od testa) ispečen pîńa ĭe kuaptă, prînḑu ĭe gata — hleb je ispečen, ručak je gotov 2. (bot.) (o plodu) zreo, sazreo ◊ pruńiļi sînt kuapće, trăbă să ļi baćem șî să ļi adunăm sî friźem rakiu — šljive su zrele, treba da ih otresemo i sakupimo, da ispečemo rakiju 3. (fig.) (o naravi) razdražen, nervozan, netrpeljiv, preosetljiv ◊ ka o bubă kuaptă ĭe, nu kućeḑ să-l dîrășć, or să-ĭ ḑîś śuava, uodma săre la sfadă or la bataĭe — ko gnojna bubuljica je, ne smeš da ga diraš, ili da mu kažeš nešto, odmah skače da se svađa ili da se bije ◊ ńidokuopt — nedopečen, nedozreo ♦ supr. krud [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

6316  lupada  lepăda  бацити  lupada (ĭuo lapîd, ĭel lapîdă) [akc. lupada] (gl. p. ref.) — baciti ◊ vuorbiļi lu muma nu măĭ zauĭt ńiśkînd: am vaḑut kă đin vuoĭ n-o sî fiĭe ńimika, kă lupadaț pîńa reči moje majke neću zaboraviti nikad: videla sam da od vas neće biti ništa, jer bacate hleba ◊ lupadaĭ đi pi mińe țuaļiļi imuasă, șî tunaĭ în rîu sî ma skald — bacih sa sebe prljavu odeću, i uđoh u reku da se okupam ♦ var. lîpada [Por.]  [Vidi]

2554  patrîme  pătrime  четвртина  patrîme (mn. patrîmĭ) [akc. patrîme] (i. ž.) — četvrtina ◊ kînd înparț pîńa-n patru, un parśiel ĭe o patrîme đi pîńe — kad podeliš hleb na četvero, jedno parče je četvrtina hleba ◊ o sîptamînă đi ḑîļe ĭe o patrîme đi lună — jedna nedelja dana je četvrtina meseca [Por.] ∞ patru   [Vidi]

5074  pîńa uoilor  părăluță  бела рада  pîńa uoilor [akc. pîńa uoilor] (sint.) — (bot.) bela rada (Bellis perennis) pîńa uoilor ĭe buĭađe đi ļivađe, ku fluarĭa albă șî mižluoku galbin — bela rada je livadska biljka sa belim cvetom i žutim središtem ◊ đin pîńa uoilor fĭaćiļi a-mpļećit kunună ș-a duso în kap pi la Sînźorḑ — od bele rade devojčie su plele venac i nosile ga na glavi oko Đurđevdana [Por.] ∞ pîńe  [Vidi]

5073  pîńe  pâine  хлеб  pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daće ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.]  [Vidi]

510  plumb  plumb  олово  plumb1 [akc. plumb] (i. m.) — (hem.) 1. olovo ◊ plumbu ĭe rău grĭeu, ama ĭe muaļe șî sa topĭașće ļesńe — olovo je teško, ali je meko i lako se topi ◊ đin plumb s-a turnat dramļiĭ đi pușkă la krĭamińe — od olova su se lile dramlije za puške kremenjače 2. (fig.) oznaka za tvrdoću ◊ s-a-ntărit pîńa ka plumbu — hleb se stvrdnuo kao olovo [Kmp.] 3. grudva brašna u kačamaku ◊ koļașa nuĭe mistakată kalumĭa, pļină ĭe đi plumbĭ — kačamak nije dobro mešan, pun je grudvi (grudve imaju oblik metka) [Por.]   [Vidi]

4923  postauă  postavă  наћве  postauă (mn. postăvĭ) [akc. postauă] (i. ž.) — (tehn.) naćve, korito ◊ în postauă đi ļemn sa plumađașće pîńa u drvenim naćvama mesi se hleb ◊ în postauă mare s-a žumuļit puorko-l taĭat — u velikom koritu šurila se zaklana svinja ◊ postăviļi đi ļemn a fakut țîgańi — drvena korita izrađivali su Cigani ♦ var. postavă ♦ sin. karļiță ♦ (demin.) postaviță [Por.]  [Vidi]

6216  raskuaśe  răscoace  допећи  raskuaśe (ĭuo raskuok, ĭel raskuaśe) [akc. raskuaśe] (gl. p. ref.) — (nutr.) dopeći; prepeći pîńa nu s-a kuopt bun, șă baba a lasato supt śirińe sî sa raskuakă — hleb se nije dobro ispekao, i baba ga je ostavila pod crepuljom da se dopeče [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

5494  rîpit  răpit  недозрео  rîpit (rîpită) (mn. rîpiț, rîpiće) [akc. rîpit] (prid.) — nedozreo; nedorastao; nedopečen ◊ kopilo a ramas rîpit — dete je ostalo nedoraslo pîńa rîpită — nedopečeni hleb ♦ sin. ńikreskut, ńikuopt, ńidokuopt [Por.]  [Vidi]

4573  skrum  scrum  згура  skrum (mn. skrumurĭ) [akc. skrum] (i. s.) — zgura, pepeo; garež ◊ ĭară a ars pîńa, a ramas numa skrum đin ĭa — opet je izgoreo hleb, ostala je samo zgura od njega ♦ sin. śanușă, fuńiźină ♦ up. skrumă [Por.]   [Vidi]

4795  skrumă  țâră ?  мрва  skrumă (mn. skrume) [akc. skrumă] (i. ž.) — (nutr.) mrva ◊ skrumă ĭe parśeluț đi pîńe or đi turtă, marunt — mrva je sitan delić hleba ili proje ◊ skruma sa faśe kînd ĭe pîńa uskată — mrva se pravi kad je hleb suv ♦ up. skrum [Por.]  [Vidi]

4423  suare  soare  сунце  suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — sunce ◊ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntu — sunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemlju ◊ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — sunce se rađa ujutru na ustoku ◊ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — sunce je najviše na nebu u podne ◊ suariļi sara zavîrńe la apus — sunce uveče zalazi na zapadu ◊ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hleb [Por.]  [Vidi]

6294  śirińe  șirină [Ban.]  црепуља  śirińe (mn. śiriń) [akc. śirińe] (i. ž.) — crepulja ◊ śirińa ĭe vas đi pomînt în kare sa kuaśe pîńa în vatra fuokuluĭ la kamin — crepulja je glineni sud u kome se peče hleb na vatri kamina ◊ śirińa sa astrukă ku țîăstu — crepulja se pokriva vršnikom ◊ śirińa fak muĭeriļi la o ḑî adînsă în an, kare kađe la doă stamîń înainća lu Sînźuorḑ — crepulje izrađuju žene jednog posebnog dana, koji pada na dve nedelje pre Đurđevdana ◊ ḑîua đi fakut śiriń sa kĭamă Marța draśaskă, da sa măĭ kĭamă șî Ropaćinu or Lupaćinu — dan za izradu crepulja zove se Đavolji utorak, a zove se još i Ropaćin ili Lupaćin [Por.]  [Vidi]

3557  śupit  ciupit  штипнут  śupit (śupită) (mn. śupiț, śupiće) [akc. śupit] (prid.) — štipnut, uštinut; načet pîńa śupită nu sa puńe pi masă — načet hleb ne stavlja se na sofru [Por.] ∞ śupi  [Vidi]

5135  tarîță  tărâță  мекиње  tarîță (mn. tarîț) [akc. tarîță] (i. ž.) — (nutr.) mekinje ◊ kînd sa maśină grîu, đin albățu bobuluĭ sa faśe fańină, da đin gioakă tariță — kad se melje žito, od zrna se dobija brašno, a od ljuske mekinje ◊ tarîțîļi s-a đispart đin fańină ku śernutu pin sîtă, da đi la o vrĭame în kuaś, a fakut mîkarîaļe pi la ńișći muorĭ đi sa đispart înga pănă sa maśină — mekinje se izdvajaju iz brašna prosejavanjem kroz sito, a novije vreme ima naprava kod nekih vodenice, koje izdvajaju mekinje još u toku meljave ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a śernut fańina đi grîu, numa a fakut pîńa đin fańina ku tuot — stari Vlasi nisu sejali brašno, već su hleb mesili od celog brašna ◊ astîḑ lumĭa ku tarîță arańesk vićiļi — danas ljudi mekinjama hrane stoku [Por.] ∞ grîu  [Vidi]

5491  turćit  turtit  спљескан  turćit (turćită) (mn. turćiț, turćiće) [akc. turćit] (prid.) — (o formi) spljeskan, spljoskan, pljosnat ◊ a trekut ku karu pista baļigă, șî ĭa a ramas turćită-n mižloku drumuluĭ — prešao je kolima preko balege, i ona je ostala spljeskana nasred puta pîńa ĭe turćită — hleb je pljosnat [Por.] ∞ turtă  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

71985 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź