Reč rađikă u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
456 | ațuit | aţuit | окончавање | ațuit (mn. ațuiturĭ) [akc. ațuit] (i. m., prid.) — 1. (i. m.) okončavanje, ravnanje po koncu, postupak u zidarstvu i tesarstvu ◊ kînd sa apukă đi śopļit, maĭsturu ațuĭașće ļiemnu — kad započne tesanje, majstor okončava drvo 2. (prid.) — okončan, obeležen koncem ◊ ļiemnu ĭe ațuit, ńi apukîăm sî śopļim — drvo je okončano, počinjemo sa tesanjem [Crn.] ∞ ață | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2470 | bilă | bilă | пламен | bilă (mn. biļe) [akc. bilă] (i. ž.) — (ret.) plamen vatre, jezgro plamena ◊ fuoku are bilă; bila ĭe para śe sa rađikă în sus kînd fuoku arđe — vatra ima „bilo”; „bilo” je plamen koji suklja uvis kad vatra gori ♦ sin. bîlbataĭe [Por.] ∞ fuok | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2285 | fină | fină | кумица | fină (mn. fińe) [akc. fină] (i. ž.) — kumica ◊ fina ĭe famĭaĭe kare a bućeḑato nașu, or muĭarĭa lu finu, or ĭe ńam apruape alu finu mĭeu — kumica je žena koju je krstio kum, ili je kumčetova žena, ili je blizak kumčetov rod ◊ sa ḑîśe fină șî la ńamu apruape lu nașu mumi, or alu tata — sa kumicom se oslovljava i blizak rod majčinog ili očevog kuma ◊ fină ĭe una, da nașîța alta, ama ĭaļe sînt insă ļegaće ku bućeḑatu — kumica je jedno, a kuma drugo, ali su one osobe povezane krštenjem ♦ supr. nașă [Por.] ∞ fin | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2475 | fum | fum | дим | fum (mn. fumurĭ) [akc. mn. fumurĭ] (i. ž.) — 1. dim ◊ fumu sa faśe đin vro arsură — dim nastaje iz nekog sagorevanja ◊ ĭastă la kasă śińiva, kă mĭarźe fumu pi kuoș — ima nekog kod kuće, jer izlazi dim kroz odžak ◊ dăm șî miĭe, să trag un fum đin lulă — daj i meni da povučem jedan dim iz lule ◊ fum alb, fum ńiegru — beli dim, crni dim 2. prašina koja se diže ◊ mînă karuța ku kaĭ, đi fumu sa rađikă dupa iĭ — tera čeze sa konjima da se prašina diže za njima [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3105 | ńavă | nea | снег | ńavă (mn. ńevĭ) [akc. ńavă] (i. ž.) — sneg ◊ ńinźe ńavă albă — pada beli sneg ◊ spulbură ku tuot, vîntu rađikă ńava șî faśe naĭmĭeț pră drum — veje uveliko, vetar podiže sneg i pravi smetove na putu ♦ up. zapadă [Zvizd] [Por.] ♦ dij. var. ńao [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4771 | pulbur | pulbere | прашина | pulbur (mn. pulburĭ) [akc. pulbur] (i. m.) — 1. prašina ◊ kînd sa mătură koļiba, să nu sa rađiśe pulbur, întîń sa stropĭașće puodu ku apa — kad se metli koliba, da se ne digne prašina, pod se prvo poprska vodom ◊ la trăirat sa rađikă măĭ mare pulbur — na vršidbi se diže najveća prašina 2. prah ◊ fańina đi grîu ĭe pulbur alb marunt — pšenično brašno je sitan beli prah ◊ în puf kuopt ĭastă pulbur ku kare păkurari a oprit sînźiļi kînd a kurs đin lovitură — u zreloj puhari ima prah kojim su čobani zaustavljali krv kad je curila iz rane ♦ sin. puf [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5272 | puod | pod | мост | puod1 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) most ◊ puodu sa rađikă la luokurĭ unđe trăbe sî sa trĭakă ku karîļi pista rîu ku apa mare, or ku vaļe adînkă — most se podiže na mestima gde treba da se prelazi kolima preko reke sa velikom vodom, ili dubokim koritom ◊ puodu s-a fakut đi ļemn șî đi pĭatră — most se gradio od drveta i kamena [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2517 | rîșkiĭa | rășchia | намотавати | rîșkiĭa (ĭuo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1. namotavati pređu na motovilo ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanura 2. (onom.) škripati ◊ iĭ rîșkiĭe opinśiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemlji ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnu (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4784 | skula | scula | устати | skula (ĭuo ma skuol, ĭel sa skuală) [akc. skula] (gl. p. ref.) — ustati, dići se ◊ uomu sa skuală kînd sa rađikă đin starĭa șaḑută — čovek ustaje kad se diže iz sedećeg stanja [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3581 | śață | ceaţă | магла | śață (mn. śețurĭ) [akc. śață] (i. ž.) — magla ◊ śața sa faśe kînd aburĭaḑă apa đen pomînt uđiluos — magla se stvara kad voda isparava iz vlažne zemlje [GPek] ♦ dij. var. śĭață ◊ atîta s-a mîńiĭat đi ĭ-a kaḑut śĭața pi uokĭ — toliko se naljutio, da mu je magla pala na oči ◊ fînka śața merĭeu sa rađikă, đi lumĭe kare mĭerg mirekuț kînd trăbe sî grabĭaskă, sa ḑîśe kî sa trag ka śața — pošto se magla sporo diže, za ljude koji idu polako kada treba da žure, kaže se da se vuku kao magla (Rudna Glava) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3582 | śețuos | ceţos | магловит | śețuos (śețuosă) (mn. śețuoș, śețuasă) [akc. śețuos] (prid.) — maglovit, zamagljen ◊ śața ku ḑîļiļi nu sa rađikă đe pe vaļe, așa vrĭame śețuasă n-a fuost đemult — magla se danima ne diže iz doline, takvo maglovito vreme nije bilo odavno [Por.] ∞ śață | | [Vidi] |
|
|
|
3486 | śerkatură | încercare | покушавање | śerkatură (mn. śerkaturĭ) [akc. śerkatură] (i. ž.) — (zast.) pokušavanje, isprobavanje; pokušaj, proba ◊ śarkă măĭ odată, dakă vĭeḑ kă nu-ț mĭarźe, rađikă mîńiļi đi altă śerkatură — pokušaj još jednom, ako vidiš da ti ne ide, digni ruke od daljeg pokušavanja ◊ (u izr.) śerkatură guală — uzaludan pokušaj ♦ sin. (inov.) probă, probĭală [Por.] ∞ śerka | | [Vidi] |
|
|
|
3735 | śuļi | ciuli | чуљити | śuļi (ĭuo śuļesk, ĭel śuļașće) [akc. śuļi] (gl. p.) — čuljiti, dizati uši da bi se bolje čulo ◊ mîțu rađikă kapu șî śuļașće urĭekiļi, puaće-fi auđe șobuoļu kum urdukîĭe pin puod — mačka diže glavu i čulji uši, možda čuje pacove kako jure po tavanu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5430 | viorńiță | vîrtej | вртлог | viorńiță (mn. viorńiț) [akc. viorńiță] (i. ž.) — vrtlog vetra, viornica ◊ viorńiță ĭe un fĭeļ đi vîrćež kare faśe vîntu la luok đeškis — viornica je vrsta vrtloga koji pravi vetar na otvorenom prostoru ◊ viorńiță rađikă đi pi pomînt tuot śe ĭe ușuor șî-nvîrćašće ka pi fus înkuaś șă-nkolo — viornica diže sa zemlje sve što je lako, i okreće ga kao vreteno tamo-amo ◊ viorńiță sa faśe înainća pluoĭi — viornica nastaje pred kišu ◊ aĭ batrîń a kreḑut kă viorńița fak šoĭmańiļi — stari su verovali da viornicu prave šojmane ◊ aĭ batrîń sa aparat đi viorńița șkipînd șă suduind: „pu-pu, kakaćar mîțî” — stari su se štitili od viornice pljuvanjem i psovkom: „pu-pu, usrale te mačke” [Por.] ∞ vîrći | | [Vidi] |
|
|