Reč se nije obrađena kao osnovna reč!

Reč se u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
419  a  a  а  a2 (uzv.) — 1. označava iznenađenje, radost, čuđenje: a! molim! šta? ◊ a?! śe ḑîś?! — a?! šta kažeš? 2. zavisnosti od načina razgovora, naročito kada mlađa osoba razgovara sa starijom, „a” se kao odziv smatra neuljudnim ◊ raspunsu ku „a” nuĭe omeńiesk — odazivanje sa „a” nije uljudno [Por.]  [Vidi]

82  abaće  abate  скретати  abaće (ĭuo abat, ĭel abaće) [akc. abaće] (gl. p. ref.) — 1. skretati sa pravca, sklanjati se u stranu ◊ sa abaće đin drum în lăturĭ — sklanja se s puta u stranu ◊ unđe să va abaća lumĭa-ĭa, kînd sa va puńa pluaĭa? — gde li će se skloniti ti ljudi, kada bude udarila kiša? 2. (izob.) navraćati, svraćati ◊ sa abaće pi la nuoĭ — navraća kod nas [Por.] ♦ dij. var abaťe [Kmp.]   [Vidi]

474  Abrașești  Abrașești  Абрашевци  Abrașești [akc. Abrașești] (i. m.) — (antr.) Abraševci, vlaški nadimak roda Abrašević iz Prahova, koji se doselio iz krajinskog sela Bukovče, a čiji je rodonačelnik bio Vlah sa nadimkom Abraš ◊ Vlasťikă,Ťikă lu Abraș — Vlastimir Abrašević [Kmp.] ∞ Abraș  [Vidi]

86  aburi  aburi  испаравати  aburi (ĭuo aburĭesk, ĭel aburĭașće) [akc. aburi] (gl. p. ref.) — 1. isparavati se, puštati paru ◊ apa fĭarbe șî aburĭașće — voda ključa i isparava 2. duvati (za vetar), zapahnuti (za miris) ◊ batu un vîntuț, șî ńe aburi un miruos frumuos đi la fluorĭ đin građină — pirnuo je neki vetrić, i zapahnuo nas je pijatan miris cveća iz bašte ♦ up. nîpari [Por.] ∞ abur  [Vidi]

89  aburiĭe  aburire  испарина  aburiĭe (mn. aburiĭ) [akc. aburiĭe] (i. ž.) — a. isparina, para ◊ dupa pluaĭe kaldă vara, đin pomînt ĭasă multă aburiĭe — posle tople letnje kiše, iz zemlje izlazi mnogo pare b. magla na glatkim i providnim površinama, nastala hvatanjem pare na njima ◊ unđe sa fĭerb uaļiļi, dakă nu sa đeșkid ferĭeșćiļi, sa faśe mare aburirĭe, șî pi stîklă sa prinđe śĭață — gde se kuva jelo, nastaje velika isparina, i na staklo se hvata magla [Por.] ∞ abur  [Vidi]

88  aburit  aburit  замагљен  aburit (aburită) (mn. aburiț, aburiće) [akc. aburit] (prid.) — a. zamagljen ◊ stîkla la ferĭastă ĭe aburită, nu sa vĭađe pin ĭa ńimika — staklo na prozoru je zamagljeno, ne vidi se kroz njega ništa b. oparen, koji je bio izložen pari; navlažen parom ◊ n-a uskat rufiļi, numa ļ-a lasat aburiće în kutariță — nije osušila rublje, nego ga je ostavila vlažnog u korpi [Por.] ∞ abur  [Vidi]

85  aburĭală  abureală  испарење  aburĭală (mn. aburĭеlurĭ) [akc. aburĭală] (i. ž.) — isparenje ◊ s-a bulnavit la lukru đin vro aburĭală grĭa — razboleo se na poslu od nekog teškog isparenja [Por.] ∞ abur  [Vidi]

87  aburuos  aburos  напарен  aburuos (aburuosă) (mn. aburuoș, aburuasă) [akc. aburuos] (prid.) — naparen, pokriven parom; koji isparava; koji u sebi ima paru; isparljiv ◊ dupa pluaĭe, a veńit pista nuoĭ un danf aburuos, kald — posle kiše, zapahnula nas je topla para [Por.] ∞ abur  [Vidi]

281  ață  aţă  конац  ață (mn. ață) [akc. ață] (i. ž.) — konac, nit, vlakno ◊ ață đi kusut — šivaći konac ◊ ka pi ață — kao pod konac (za nešto što je dobro poređano) ◊ ļagă ața, faśe nuod — vezuje konac u čvor ♦ (augm.) ațuoń — končina [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

395  ațîța  aţâţa  потпалити  ațîța (ĭo ațîț, ĭel ațîță) [akc. ațîța] (gl.) — potpaliti, pripaliti, džarati; raspaljivati ◊ nu ațîța foku — ne potpaljuj vatru [Kmp.] ♦ dij. var. ațîțîĭa (ațîîĭe, ațîțîĭ) [akc. ațîțîĭa] ◊ ļamńiļi sînt zîmosăś, nu sa puaće ațîțîĭa fuoku ku ĭaļe — drva su sirova, sa njima se ne može potpaliti vatra [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

457  ațui  aţui ?  обележити концем  ațui (ĭuo ațuĭesk, ĭel ațuĭașće) [akc. ațui] (gl.) — obeležiti obojenim i zategnutim koncem pravu liniju na gredi ◊ ața sa mînžîașće ku karbuńe, sa-nćinźe țapîn pi grîndă, șî sa traźe la mižluok ka la ark, șî sa slubuađe să đa-n grindă — konac se namaže ugljenom, jako se zategne na gredi, povuče se na sredini kao kad se napinje luk, i naglo pusti da udari u gredu ◊ maĭsturu ațuĭașće grinda đi śopļit — majstor „okončava” gredu za tesanje [Crn.] ∞ ață  [Vidi]

456  ațuit  aţuit  окончавање  ațuit (mn. ațuiturĭ) [akc. ațuit] (i. m., prid.) — 1. (i. m.) okončavanje, ravnanje po koncu, postupak u zidarstvu i tesarstvu ◊ kînd sa apukă đi śopļit, maĭsturu ațuĭașće ļiemnu — kad započne tesanje, majstor okončava drvo 2. (prid.) — okončan, obeležen koncem ◊ ļiemnu ĭe ațuit, ńi apukîăm sî śopļim — drvo je okončano, počinjemo sa tesanjem [Crn.] ∞ ață  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2601  aćiĭatură  ateiaturi  одело  aćiĭatură (mn. aćiĭaturĭ) [akc. aćiĭatură] (i. ž.) — (zast.) odelo, haljetak ◊ đimult n-a fuost atîta țolamă, akumă labdă aćiĭatura întrĭagă, numa kă nu sa măĭ puartă așa fĭeļ đi aĭnă — nekad nije bilo toliko odeće, sada se baca ceo haljetak, samo zato što se ta vrsta haljine više ne nosi ♦ sin. țuală, înbrîkamînt [Por.] ∞ aćeĭa   [Vidi]

269  aćins  atins  додирнут  aćins (aćinsă) (mn. aćinș, aćinsă) [akc. aćins] (prid.) — dodirnut, taknut ◊ ariśu aćins sî faśe gĭem — dodirnuti jež skupi se u klupko ♦ (emot.) dirnut, ganut ◊ kînćiko-sta ińima mĭ-aćins — ova pesma u srce me dirnula [Crn.] ∞ aćinźa   [Vidi]

268  aćinźa  atinge  додиривати  aćinźa (ĭuo aćing, ĭel aćinźe) [akc. aćinźa] (gl. p.) — dodirivati; dotaći ◊ la prazńik ĭe ađet sî sa aćingă grinda ku lomanarĭa — na slavi je običaj da se svećom dodirne tavanska greda [Crn.]  [Vidi]

2344  Adamuțu  Adamuţu  Адамица  Adamuțu (mn. Adamuți) [akc. Adamuțu] (i. m.) — (antr.) (hip.) (rel.) Adamica, ime od milja za pobačenu decu muškog pola ◊ muĭarĭa kare sa starpĭaḑă, iĭ dă la kopil dă pomană pră nume Adamuțu, dupa numiļi alu muoșu Adam dîn raĭ — žena koja pobaci, namenjuje tom detetu na daći nazivajući ga Adamica, prema imenu starca Adama koji je prvi živeo u raju ◊ dakă sa kunuașće lupadatu kî ĭe kopil muĭerĭesk, iĭ să ḑîśe „ĭevuțu”, dupa baba Ĭeva lu muoșu Adam — ako se pobačeno dete prepozna da je žensko, onda se naziva „jevičac”, prema Adamovoj baba Evi [Mlava] ∞ Adam  [Vidi]

126  adapatuare  adăpătoare  појило  adapatuare (mn. adapatuorĭ) [akc. adapatuare] (i. ž.) — 1. pojilo, mesto gde se napaja stoka ◊ adapatuarĭa a sakat, unđe am adapa vićiļi, nu șću — pojilo je presušilo, gde li ćemo pojiti stoku, ne znam [Crn.] ♦ dij. sin. baltă, lak ◊ vićiļi, kînd sînt satuasă, sîngure trag la vro baltă or vrun lak unđe puot sî gasaskă adapatuare — stoka, kada je žedna, sama ide na neku baru ili jezerce gde može da nađe pojilo 2. valov za napajanje stoke od izdubljenog stabla, kamena ili betona ◊ adapatuarĭa ĭe pļină đi frunḑă — valov je pun lišća ◊ a fakut adapatuare đin butuarkă — napravio je valov od debla ♦ var. adîpatuare ♦ sin. žgĭab, valîău, albĭe [Por.] ∞ adapa  [Vidi]

122  adavĭeră  adevăr  истина  adavĭeră (mn. adavĭerurĭ) [akc. adavĭeră] (i. ž.) — (izob.) 1. istina ◊ uom đi adavĭeră — čovek od reči, istinoljubiv, kome se može verovati 2. ugađanje, podilaženje ◊ făĭ đi adavĭeră, să nu sa mîńiĭe — učini mu po volji, da se ne naljuti ♦ var. adaverĭe, daverĭe [Por.]   [Vidi]

124  adăvarat  adevărat  истинит  adăvarat (adăvarată) (mn. adăvaraț) [akc. adăvarat] (prid.) — (izob.) 1. istinit, tačan ◊ ma žuor k-am vorbit adăvarat — kunem se da sam govorio istinito 2. (fig.) iskren, otvoren ◊ aĭde akuma sî povestîm adăvarat, sî nu ńi mințîm — hajde sada da popričamo otvoreno, da se ne lažemo [Crn.] ♦ var. adăvărat, adîvarat 3. okolišan, taktičan; diskretan ◊ vreu să-ț spun śeva adăvărat — želim da ti kažem nešto u poverenju (Tanda) [Por.] ∞ adavĭeră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

167  adîngat  jeguit  жигосан  adîngat (adîngată) (mn. adîngaț, adîngaće) [akc. adîngat] (prid.) — 1. žigosan, kome je udarena danga 2. obeležen, koji ima kakav beleg ili ožiljak 3. (med.) koga su vračare lečile od oteklina lapisom, crtanjem magijskog kruga oko otečenog mesta [Por.] ∞ adînźi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

168  adînk  adânc  дубок  adînk (adînkă) (mn. adînś, adînśе) [akc. adînk] (prid.) — dubok, udubljen ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ padurĭe adînkă — gusta i velika šuma ◊ vaļe adînkă — duboka dolina ◊ suomn adînk — dubok san ♦ supr. skund [Por.] ♦ dij. supr. spint (Kobilje) [Stig] ∞ adînśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

125  adîvereḑală  adaverezeală ?  сервилност  adîvereḑală (mn. adîvereḑîaļе, adîvereḑălurĭ) [akc. adîvereḑală] (i. ž.) — (izob.) servilnost, ugađanje, podilaženje; poniznost ◊ l-aĭ marĭ, numa ku adîvereḑală sa trĭaśe — kod vlasti, samo se uz poniznost prolazi ♦ var. adaverĭe, adăverĭe, adîverĭe, adavĭeră [Por.]   [Vidi]

184  aduna  aduna  скупљати  aduna (ĭuo adun, ĭel adună) [akc. aduna] (gl. p. ref.) — 1. skupljati, sakupljati, stavljati na gomilu nešto što je rasuto ◊ trăbe aduna pĭatra đi pi luok, kî sa apruapiĭe vrĭamĭa đi arat — treba sakupiti kamen sa njive, jer se bliži vreme oranja ◊ lumĭa adună bereketu — ljudi sakupljaju letinu ◊ kińezu adună lumĭa în sat — knez sakuplja ljude u selu (saziva zbor) [Crn.] 2. sabirati ◊ a aduna unu ku duoĭ — sabirati jedan i dva ♦ sin. astrînźa [Por.]   [Vidi]

185  adunatuorĭ  adunător  сакупљач  adunatuorĭ (mn. adunatuorĭ) [akc. adunatuorĭ] (i. m.) — sakupljač, sabirač ◊ adunatuorĭ la pruńe — skupljači šljiva (šljive se tresu, i sakupljaju sa tla) ◊ gramadă đ-adunatuorĭ, veńiț đin tuaće părțîļi — gomila sakupljača, pridošlih sa svih strana [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

351  adurmi  adormi  заспати  adurmi (ĭuo aduorm, ĭel aduarme) [akc. adurmi] (gl. p. ref.) — zaspati, uspavati se ◊ uomu aduarmĭe askultînd la ćińe — čovek se uspava slušajući tebe ◊ muma aduarme kopilu — majka uspavljuje dete [Crn.] ◊ nu-m adurmi înbrakat, kă ći pumeńesk ku bataĭe — nemoj mi zaspati odeven, jer ću te probuditi batinama [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

364  adurmĭală  adormeală ?  поспаност  adurmĭală (mn. adurmĭaļе, adurmĭelurĭ) [akc. adurmĭală] (i. s.) — (zast.) pospanost, dremljivost, sanjivost ◊ ma prins o adurmĭală, numa mi sa duarme — uhvatula me neka pospanost, samo mi se spava ♦ sin. somnoruos [Por.] ∞ adurmi  [Vidi]

264  aduśa  aduce  доносити  aduśa (ĭuo aduk, ĭel aduśe) [akc. aduśa] (gl.) — 1. donositi, prinositi, nanositi ◊ aduk kĭaĭa đin luok — donosim ključ s mesta ◊ aduśe minća — (fig.) prisećati se; dolaziti k pameti [Crn.] ◊ kopiļe, sî-ț aduś minća la luok, kî n-o sî će petrĭeś bun — dete, prizovi se k pameti, jer nećeš dobro proći 2. ličiti, sličiti (za poređenje); slagati se (za boje) ◊ aduśe unu ku altu — liči jedno na drugo; slaže se jedno s drugim ◊ în kînćik trîabe sî sa adukă vuorbiļi ku vĭarsîku — u pesmi treba da se slažu reči i melodija [Por.] ♦ dij. var. aduča [Kmp.]   [Vidi]

306  ađet  adet  обичај  ađet (mn. ađeturĭ) [akc. ađet] (i. m.) — običaj, navika, adet ◊ așa ńi ađetu — takav nam je običaj ◊ ș-a fakut ađetu sî mintă — navikao je da laže ◊ n-arĭe așa ađet — nema takvu naviku [Crn.] ◊ ađet rău — loša navika, loš običaj ◊ ađet đi bîtrîńață — starinski običaj, običaj sačuvan od starina ◊ ađet babĭesk — bapski običaj, običaj koji čuvaju i vrše starije žene; naziv za verske običaje koji se razlikuju od crkvenih ♦ sin. daćină, învăț [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

279  afana  afâna  лабавити  afana (ĭuo afîńeḑ, ĭel afańaḑă) [akc. afana] (gl. p. ref.) — (zast.) labaviti, olabaviti, oslabiti, opustiti nešto što je zategnuto, stegnuto, zgusnuto ◊ sa afańaḑă ața pi mosuor — olabavljuje se konac na kalemu ♦ var. afîńeḑa [Por.]   [Vidi]

280  afanat  afânat  лабав  afanat (afanată) (mn. afanaț, afanaće) [akc. afanat] (prid.) — (zast.) labav, opušten, nezategnut ◊ sfuara mi s-a afanat la sarśină, statuĭ s-o proļeg — konopac mi se olabavio na tovaru, stadoh da ga prevežem ♦ var. afînat ♦ sin. ńistrînsnezategnut [Por.] ♦ dij. sin. balțuit [Crn.] ∞ afana  [Vidi]

278  afară  afară  напољу  afară [akc. afară] (pril.) — napolju, van, izvan zatvorenog prostora ◊ afară bańi đin pungă — van s novcem, izvadi ih iz novčanika ◊ skuaće uoĭiļi afară — isteraj ovce napolje (iz tora) ◊ ĭeș afară — izađi napolje [Crn.] (uzv.) afară! — van! izađi! ♦ skr. afar’ ♦ supr. înuntru [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

283  afla  afla  налазити  afla (ĭuo aflu, ĭel află) [akc. afla] (gl.) — 1. nalaziti, otkrivati ◊ sĭ află unđe nu-ĭ luoku — nalazi se gde mu nije mesto [Crn.] 2. pronalaziti, izumljivati, inovirati ◊ dakă asta nuĭe bun, află śuava măĭ bun — ako ovo ne valja, nađi (izmisli) nešto bolje ♦ var. izafla, zafla ♦ sin. gasî [Por.]   [Vidi]

276  afuma  afuma  димити  afuma (ĭuo afum, ĭel afumă) [akc. afuma] (gl.) — 1. dimiti, ispuštati dim ◊ afumă ka mașîna đi vuoz — dimi kao lokomotiva 2. štititi (nešto) dimljenjem ◊ afumă karńa sî nu să strîśe — dimi meso da se ne pokvari ◊ afumă puomi đi brumă — zadimljuje voćke da ih zaštiti od slane [Crn.] 3. pušiti, lulu ili cigaru ◊ nu mis tutunźiu, afum numa kînd șî kînd — nisam pušač, palim (cigaru) samo ponekad ♦ var. afumeḑă [Por.] ∞ fum  [Vidi]

277  afumat  afumat  димљен  afumat (afumată) (mn. afumaț, afumaće) [akc. afumat] (prid.) — 1. dimljen, koji je izložen dimu ◊ karńe afumată — dimljeno meso 2. pun dima ◊ suobă ĭe pļină đi fum — soba je puna dima [Crn.] 3. (fig.) aljkavo urađen zanatski posao, u kome se koristi zagrevanje materijala; zamazan, zamaskiran, sklepan; smuvan ◊ nu l-a kîrpit kalumĭa, numa l-a afumat ku kalaĭu — nije ga zakrpio dobro, samo ga je zamazao kalajem [Por.] ∞ afuma  [Vidi]

121  agustă  agust  август  agustă [akc. agustă] (i. ž.) — (kal.) (izob.) avgust, mesec u godini ♦ var. gustarĭ ◊ ano-sta, în agustă, a fuost sîăśită mare, a sakat șî rîu în Vaļa mare — ove godine je u avgustu bila velika suša, presušila je i reka u Velikoj dolini [Por.] ∞ lună  (Ima umotvorina!)[Vidi]

304  aiś  aici  овде  aiś [akc. aiś] (pril.) — ovde, na ovom mestu [Crn.] ♦ var. aiśa ◊ vinu, șăḑ aiśa, nu sta akolo — dođi, sedi ovde, nemoj stajati tamo [Por.] ♦ var. [Buf.] ♦ dij. var. aič [Kmp.]   [Vidi]

3290    ai  бели лук  2 (mn. ) (i. m.) — (bot.) beli luk ◊ a sămanat aĭ bașća pļină — posadio je punu baštu belog luka ◊ dakă puće, miĭe aĭu mult îm plaśe — ako smrdi, meni se beli luk mnogo sviđa [Stig] ♦ dij. sin. usturuoĭ [Por.] ∞ usturuoĭ  [Vidi]

1079  aĭdańit  nătărău  шашав  aĭdańit (aĭdańită) (mn. aĭdańiț, aĭdańiće) [akc. aĭdańit] (prid.) — (zast.) šašav, ćaknut, blesav; poremećen ◊ aĭdańit sa ḑîśe đ-aăla kare ĭe kîta ćokńit la kap — „ajdanjit” se kaže za onoga koji je malo udaren u glavu [Por.] ∞ aĭdană  [Vidi]

453  aĭde  haide  хајде  aĭde [akc. aĭde] (uzv.) — hajde 1. za podsticanje ◊ aĭde, pļekaț ku lukru — hajde, krenite sa poslom 2. za dopuštanje ◊ bun, aĭde, lasaț aĭa aiśa — u redu, hajde, ostavite to ovde 3. za nevericu ◊ ma, aĭde, unđe puaće aĭa să fiĭe așa? — ma, hajde, gde to može da bude tako? 4. za pretnju ◊ aĭde, aĭde, śarkă dakă kućeḑ! — hajde, hajde, probaj ako smeš! [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

978  aĭduk  haiduc  хајдук  aĭduk (mn. aĭduś) [akc. aĭduk] (i. m.) — (ret.) hajduk, odmetnik; lopov ◊ aĭduk ĭe uom vićaz kare a fuźit în duos đi rău turśilor, șî đi akolo iĭ baće șî omuară — hajduk je hrabar čovek koji se zbog turskog zuluma odmetnuo u šumu, i odande ih bije i ubija ♦ sin. uoț [Por.]  [Vidi]

979  aĭduśiĭe  haiducie  хајдучија  aĭduśiĭe (mn. aĭduśiĭ) [akc. aĭduśiĭe] (i. ž.) — hajdučija, hajdukovanje; odmetanje od vlasti; odmetništvo; razbojništvo ◊ n-a putut în alt fĭeļ: turśi fak rîaļe, iĭ - aĭt - în aĭduśiĭe — nije se moglo drugačije: Turci čine zla, oni - hajd - u hajdučiju ♦ sin. oțîĭe [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

980  aĭduśĭesk  haiducesc  хајдучки  aĭduśĭesk (aĭduśĭaskă) (mn. aĭduśĭeșć) [akc. aĭduśĭesk] (prid.) — hajdučki, koji pripada hajducima ◊ muara aĭduśĭaskă la Strńak, în Arnaglaua, a fakuto Ļikă Golub, kînd a fuźit în duos đi bugarĭ — hajdučku vodenicu na Strnjaku, u Rudnoj Glavi, izradio je Ilija Golub kad se odmetnuo u šumu zbog Bugara (II sv. rat) [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

2922  aĭevi  aieve  јавно  aĭevi [akc. aĭevi] (pril.) — javno, otvoreno; stvarno ◊ nu sa măĭ pitulă, a-nśepu să fure aĭevi — ne krije se više, počeo je da krade javno (Rudna Glava) ♦ var. aĭevĭa ◊ am visat, ama parke ĭe aĭevĭa — sanjao sam, ali kao da je stvarno (Tanda) [Por.]  [Vidi]

389  aĭman  haimana  ајман  aĭman (aĭmană) (mn. aĭmań, aĭmańе) [akc. aĭman] (i. m.) — 1. skitnica, neradnik, gotovan; baraba ◊ un aĭman đi uom, sî n-aĭ trĭabă ku ĭel — baraba od čoveka, da nemaš posla sa njim 2. seiledžija, napasnik, nasilnik ◊ aĭman đi kopil, đi tuoț sa atîrnă șî ku tuoț sa baće — napasnik od deteta, sa svima se kači i sa svima se bije 3. (fig.) priglup, tup, blesav ◊ aĭman ńidoturnat, n-a putut să gaćaskă ńiś șkuala mikă — neotesani glupan, nije mogao da završio ni četiri razreda škole ♦ sin. apaș [Por.]   [Vidi]

388  aĭmintrĭa  altmintrelea  другачије  aĭmintrĭa [akc. aĭmintrĭa] (pril.) — drugačije, na drugi način (da se nešto uradi) ◊ nu samînă ku asta, aĭmintrĭa ĭe fakut — ne liči na ovo, drugačije je napravljen ♦ var. aĭmintriļa, amintrĭa [Por.] ♦ dij. var. imitra (Jasikovo) [GPek] ∞ amintrîļa   [Vidi]

303  aĭnă  haină  хаљетак  aĭnă (mn. aĭńe) [akc. aĭnă] (i. ž.) — a. haljetak, gornji deo ženski odeće, bez rukava, izrađen od sukna ◊ aĭna s-a purtat pistă kamașă șî pistă oprĭeź — haljetak se oblačio preko košulje i preko kecelja ♦ sin. kĭebă [Crn.] b. haljina, deo odeće koji se nosi preko rublja [Por.] c. široka, teška odeća (Leskovo, D. Marković) [GPek] ∞ țuală  [Vidi]

292  ak  ac  игла  ak (mn. aśе) (i. m.) — igla ◊ ak đi kusut — igla za šivenje ◊ ak đi mașînă — igla za šivaću mašinu ◊ ak đi kusut la saś — igla za zašivanje džakova ◊ ak đi ștroit — štrojačka igla ◊ ak đi înpuns vićiļi kînd sî unflă — veterinarska igla za lečenje goveda od nadutosti, trokar ◊ ak la pușkă — puščana igla ◊ ak đi gĭață — ledena igla, ledenica [Crn.] ◊ ak đi pîăr — ukosnica ♦ up. andrĭeauă [Por.] ◊ ak înkeptorat — zihernadla (Ševica) [Zvizd]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2773  akoluo  acolo  тамо  akoluo [akc. akoluo] (pril.) — tamo, onamo ◊ ăće, akoluo s-a întîńit, șî s-a luvat la bataĭe — evo, tamo su se sreli, i započeli tuču ◊ (u izr.) đ-akoluo — odande, iz tog pravca, s te strane ◊ đ-akuluo baće vîntu — odande vetar duva ♦ var. akolo ♦ up. akoļa ♦ up. skr. kolo, koluo [Por.]  [Vidi]

2774  akoļa  acolea  онде  аkоļа [akc. аkоļа] (pril.) — onde ◊ акоļа ḑîśem kînd ĭe śeva măĭ apruape đi nuoĭ, đi kît śi ĭe aĭa đi kare ḑîśem kî ĭe akoluo — onde kažemo kad je nešto bliže nama, nego što je ono za što kažemo da je tamo ◊ akoluo ĭe đepartat, șî nu sa vĭađe, da akoļa ĭe măĭ apruape, șî sa vĭađe ku uoki — tamo je udaljeno, i ne vidi se, a onde je bliže, i vidi se očima ♦ up. skr. koļa [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

347  akri  acri  киселити (се)  akri (ĭuo akrĭesk, ĭel akrĭașće) [akc. akri] (gl. p. ref.) — kiseliti (se), zakiseliti (se), ukiseliti (se) ◊ ḑama-sta la kaldură înśape akri — ova čorba na suncu počinje da se kiseli [Por.]   [Vidi]

4122  akșiță  pregătitoare  спремачица  akșiță (mn. akșiț) [akc. akșiță] (i. ž.) — spremačica ◊ akșiță ĭe muĭarĭa kare ažută sî sa gaćaskă pomana — akšica je žena koja pomaže da se sprema pomana (Dvirište) ◊ akșiu ĭe uom kare ažută la nuntă — akšija je čovek koji pomaže na svadbi (Žitkovica) ♦ sin. kolokoșîță (Topolovnik) [Bran.] ♦ dij. sin. găćituare [Por.]   [Vidi]

646  akupa  ocupa  заокупљати (се)  akupa (ĭuo ma akup, ĭel sa akupe) [akc. akupa] (gl. p. ref.) — zaokupljati (se), zauzimati (se), zanimati (se) ◊ nakazu akupe gîndurļi nuaștre — problem zaokuplja naše misli ◊ puork, akupi luoku mĭeu — svinja, zauze mi mesto [Crn.] ◊ nu l-am vaḑut đemult, ku śe sa va akupa ĭel akuma, nu șću — nisam ga video odavno, čime li se on sada zanima, ne znam [Por.]   [Vidi]

469  al zburatuorĭ  zburător  змај  al zburatuorĭ [akc. al zburatuorĭ] (sint.) — (euf.) „onaj koji leti”, letač, zmaj, (astr.) kometa, bolid ◊ am vaḑut ku uoki miĭ: asară, pin kapu murguluĭ, trĭeku pista śerĭ o viđiarĭe lunguĭată, șî-m đață-n gînd kum mama mĭ-a puvestît kî așa zbuară al zburatuorĭ — video sam svojim očima, sinoć, u sumrak, prođe nebom duguljasta svetlost, i setih se kako mi je baba pričala da tako leti zmaj ♦ sin. zmău, zmîău [Por.] ∞ zbura  [Vidi]

2715  alalalt  alălalt  друго  alalalt (alalaltă) (mn. alalalț/aĭlalalț, alalalće/aĭlalalće) [akc. alalalt] (prid.) — drugo, ostalo ◊ s-a đisparțît șî s-a promîritrat, șî ku alalalt uom a trait bińe — razvela se i preudala, i sa drugim čovekom je živela dobro ◊ a omorît lumĭa, șî a fakut mulće đ-alalalće rîaļe — ubijao je ljude, i činio mnogo kojih drugih zala ♦ var. alalt, aĭlalt [Por.] ∞ alt  [Vidi]

2714  alalt  alalt  друго  alalt (alaltă) (mn. alalț, alalće) [akc. alalt] (prid.) — drugo, ostalo ◊ alaltă vrĭame a fuost atunśa — drugo vreme je bilo tad ◊ đ-alalt lukru nu sa prinđe, numa șîađe șî bĭa — za drugi posao se ne hvata, samo sedi i pije ◊ aĭa mĭ-aĭ spus, spuńem alalt śeva śe ma ĭastă nou pi la vuoĭ? — to si mi rekao, kaži mi drugo šta ima novo kod vas? ♦ / skr. < alalalt ♦ var. aĭlalt [Por.] ∞ alt  [Vidi]

426  alaltăĭerĭ  alaltăieri  прекјуче  alaltăĭerĭ [akc. alaltăĭerĭ] (pril.) — prekjuče, pre dva dana ◊ ĭo alaltăĭerĭ am kosît, ĭerĭ am întuors fînu, da astîḑ l-am adunat — prekjuče sam kosio, juče sam prevrtao seno, a danas sam ga sakupio [Crn.] ♦ dij. var. alaltîĭerĭ [Por.] ∞ alt  [Vidi]

302  alaman  alaman  алаветина  alaman (alamană) (mn. alamań) [akc. alaman] (i. m.) — (augm.) alavetina, velika ala 1. (pej.) alavac, proždrljivac, koji mnogo i halapljivo jede ◊ alaman, ńiśkînd nu sa măĭ satură — alavac, nikad se ne nasiti 2. (fig.) pustahija, neobuzdan čovek ◊ mńamțî a fuost uamiń răĭ, ama ku rînd, da rușî ńișći aļimań bĭețîĭuoș, măĭ mult s-a omorît iĭ đi iĭ — Nemci su bili zli ljudi, ali su imali neki red, a Rusi su bile pijane pustahije, koje su se najviše ubijale međusobno ♦ var. aļiman [Por.] ∞ ală  [Vidi]

301  alat  halat  алат  alat (mn. alaće, alaturĭ) [akc. alat] (i. s.) — 1. (tehn.) alat, pribor, oruđe, sve što se koristi za ručni rad, naročito u zanatstvu ◊ tuata kasa trăbe să aĭbă alaturĭ đi-ndamînă — svaka kuća treba da ima priručne alatke 2. (fig.) muške genitalije ◊ kopiļe, pazîăț „alatu”, kă o sî-ț trăbe kînd krĭeșć — dete, čuvaj „alat” jer će ti trebati kad odrasteš [Por.]   [Vidi]

266  ală  hală  ала  ală (mn. aļе) [akc. ală] (i. ž.) — (demon.) 1. ala, proždrljivo mitsko biće, neman ◊ lumĭa vrodată tare a krĭeḑut kă pi pomînt traĭesk aļe, ńiska-ĭ insă marĭ, urîće șî rîaļe — ljudi su nekad jako verovali da na zemlji žive ale, neka velika, zla i ružna bića 2. biće velike snage ◊ s-a puvestît k-a veńit vro ală đi uom, atîta đi tare đi ńima n-a putu să-ĭ șća-n drum — pričalo se da je došla neka ala od čoveka, toliko jak da mu niko nije mogao stati na put 3. (fig.) čovek koji je neumeren u jelu, proždrljivac ◊ nu lukră ńimika, da manînkă ka ala — ne radi ništa, a jede ko ala ♦ var. hală [Por.] 4. nemoralna žena [Crn.]   [Vidi]

194  alb  alb  бело  alb (albă) (mn. albĭ, albĭе) (i. s.) (prid.) — (color) belo, beo ◊ farbă albă — bela boja ◊ lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet, ne zna se gde je ◊ kimĭașa albă — bela košulja ◊ stamîna albă — bela nedelja, sedmica u narodnom kalendaru, pre početka uskršnjeg posta ◊ pomana albă — bela pomana, daća koja se pokojnicima priređuije tokom bele nedelje, i na kojoj svi prilozi moraju biti beli (sir, jaja, pirinač, bele sveće) ◊ lupi aĭ albĭ — beli vukovi, mitske životinje koje su živele u neko pradavno vreme; u izrazu: „kînd a trait lupi aĭ albĭ” označava vremenski period pre početka računanja vremena [Por.]  [Vidi]

197  albi  albi  белити  albi (ĭuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — 1. (color) beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem bele 2. (za tkaninu) (zast.) prati (odeća je bila od belog materijala) ◊ muĭarĭa albĭașće pînḑa — žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) ◊ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranja 3. (za konoplju) beljenje, mlaćenje, da dobije belu boju ◊ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — konoplja se beli pomoću pepela 4. (za dan) sviće, razdanjuje se ◊ sa albĭașće ḑîua — dan se beli, sviće 5. (za oči) oslepljuje, gubi vid ◊ albĭesk uoki, viđeriļi — postaje slabovid, slep [Por.] ∞ alb  [Vidi]

127  albină  albină  пчела  albină (mn. albiń) [akc. albină] (i. ž.) — (ent.) pčela ◊ albina ĭe o guangă mikă kare dă mńare dulśe — pčela je mala buba koja daje sladak med ◊ aĭ batrîń a țînut albińiļi în kuoșńiță, tumu înkuaśa a ĭeșît sanduśiļi — stari su držali pčele u košnicama, tek kasnije ovamo pojavili su se sanduci ◊ uom kare avut albiń mulće, ș-a lukrat ku mńarĭa, s-a kĭemat stuparĭ — čovek koji je imao mnogo pčela, i bavio se medom, zvao se stupar ♦ up. albină ursaskă [Por.]   [Vidi]

3504  albină ursaskă  bondar  бумбар  albină ursaskă [akc. albină ursaskă] (sint.) — (ent.) bumbar (Bombus terrestois) ◊ albină ursaskă ĭe guangă sîrbaćikă, ńagră, flokuasă, șî măĭ mare đi kît albina domńaskă — bumbar je divlja buba, crna, dlakava, i veća od domaće pčele ◊ albină ursaskă faśe kuĭb pi supt pomînt — bumbar pravi gnezdo pod zemljom ◊ albină ursaskă faśe fagurĭ ku mńare dulśe, ka șî albina domńaskă — bumbar pravi saće sa slatkim medom, kao i domaća pčela ◊ mńarĭa lu albina ursaskă a fuost mare dulśață a păkurarilor — med bumbara bio je velika čobanska poslastica ◊ albina ursaskă are ak ku kare muśkă ka vĭaspĭa, đi măĭ mulće uorĭ, da durĭarĭa ĭe măĭ tare đi kît alu albińiļi domńeșć — bumbar ima žaoku kojom ujeda kao osa, više puta, a bol je jači od ujeda domaćih pčela ◊ aku lu albină ursaskă nu ramîńe în muśkatură, șî ĭa dupa śe muśkă nu muare ka albina domńaskă — žaoka bumbara ne ostaje u ujedu, i on posle ujeda ne umire kao domaća pčela ◊ o kĭamă albină ursaskă kă mńarĭa iĭ măĭ đes a mînkat urșî, fînkă kuĭbu ļ-a fuost skund sapat supt pomînt — zove se medveđa pčela jer su njen med najčešće jeli medveti, pošto im je gnezdo bilo plitko ukopano pod zemljom ♦ sin. bumbarĭ [GPek] ◊ albina ursaskă are kuru galbin — bumbar ima žutu zadnjicu (Tanda) [Por.] ∞ albină   [Vidi]

210  albîăț  albul ochiului  беоњача  albîăț (mn. albîățî) [akc. albîăț] (i. m) — (anat.) beonjača ◊ țĭ s-a sînźarat albîățu uokĭuluĭ — zakrvavila ti se beonjača [Crn.] ♦ dij. var. albăț [Por.] ∞ uokĭ  [Vidi]

198  albĭață  albeaţă  белина  albĭață (mn. albĭețurĭ) [akc. albĭață] (i. ž.) — (color) 1. belina, belilo, svojstvo onoga što je belo 2. bela skrama pred očima ◊ iĭ s-a fakut albĭață în nainća uoki — obnevideo je, zamutio mu se vid 3. bela svetlost ◊ străluśi o albĭață — sevnulo je nešto belo, bljesnulo je 4. bela pena ◊ faku albĭață-n gură — izbila mu je pena na usta, zapenio je 5. sumaglica, izmaglica ◊ în tuota đimińața, pănă-n ĭeșît đi suare, sa traźe o albĭață pi vaļe — svakoga jutra, sve do izlaska sunca, dolinom se vuče neka sumaglica [Por.] ∞ alb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

196  albĭe  albie  корито  albĭe (mn. albĭe) [akc. albĭe] (i. ž.) — 1. belilo, korito za beljenje rublja ◊ albĭe sa kĭamă o karļiță lungă șî largă, skobită în tutuk đi ļiemn, în kare muĭeriļi spală, or albĭesk rufiļi — belilo se zove jedno dugačko i široko korito, izdubljeno u trupcu drveta, u kome žene peru, ili bele rublje 2. valov za pojenje stoke ◊ albĭe đi adapat vićiļi a fuost fakută ka șî albĭa muĭeriluor, numa măĭ lungă șî prinsă ku parĭ đi pomînt sî nu puată vićiļi s-o rastuarńe; în ĭa nu s-a spalat țuaļiļi — valov za pojenje stoke bio je napravljen isto kao i žensko belilo, samo je bio duži i bio je pričvršćen kočevima za zemlju da ne može stoka da ga prevrne; u njemu se nije prala odeća ◊ ĭ-a ḑîs șî adîpatuare đi viće, da șî valău — zvali su ga i pojilo za stoku, a i valov ♦ var. adîpatuarĭe ♦ sin. valîău, žgĭab [GPek] ♦ dij. sin. žgĭab [Kmp.] ∞ alb  [Vidi]

204  albuț  albuţ  беличасто  albuț (albuță) (mn. albuț, albuće) [akc. albuț] (prid.) — (demin.) (color) beličasto, izbledelo belo ◊ măĭ puńe kîta albuță în kanta-ĭa ku farbă vînîtă, sî sa đeșkidă kîta, kî ĭe vînîta-ĭa prĭa tare — stavi malo beličaste u kantu sa plavom bojom, da se malo prosvetli, jer je ta plava prejaka [Por.] ∞ alb  [Vidi]

193  albuș  albuș  беланце  albuș (mn. albușurĭ) [akc. albuș] (i. m.) — belance, sastojak jajeta ◊ în uou ĭastă albuș șă galbinuș — u jajeti ima belance i žumance ♦ up. uou [Crn.] ∞ alb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

208  aldamak  haidamac  тојага  aldamak (mn. aldamaśе) [akc. aldamak] (i. m.) — (ret.) tojaga, batina, motka ◊ kînd ći ĭau ku aldamaku-sta pi șîaļe, tu o să staĭ în luok — kad te dohvatim ovom motkom po leđima, ti ćeš se smiriti [Por.]   [Vidi]

207  aldamaș  aldămaș  халвалук  aldamaș (mn. aldamașurĭ) [akc. aldamaș] (i. s.) — halvaluk, čast u piću koje se plaća po svršenoj nagodbi u nekom poslu ◊ ń-am tokmit ĭuta pi vîțăĭ, ș-am baut aldamașu kum ĭe ađetu — pogodili smo se brzo za teliće, i popili smo halvaluk kao što je običaj [Por.]   [Vidi]

307  aldan  aldan  летња конопља  aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema seme (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenje ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — letnja konoplja je muška, a jesenja ženska ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — muška konoplja se bere posle oprašivanja ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț, Podguorț, Izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali Izvor, Dobro Polje kao letnja konoplja [Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

655  aldrak  al drac  враголаст  aldrak (aldrakă) (mn. aldraś, aldraśе) [akc. aldrak] (prid.) — vragolast, đavolast, nestašan, zločest ◊ lukru aldrak — vražji posao ◊ lasî-će đi lukru aldrak — mani se ćorava posla ◊ așa kopil aldrak n-a măĭ vaḑut pănă akuma — tako đavolasto dete do sada nisam video ◊ nu măĭ stă-n luok, đi aldrak śi ĭe — ne drži ga mesto, koliko je nestašan ♦ / < alu drakđavolje, koje pripada đavolu, koje je kao đavo ♦ var. adrakuluĭ, aldrakuluĭ [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1911  alkauă  halcaua  алка  alkauă (mn. alkăurĭ) [akc. alkauă] (i. ž.) — alka, beočug, karika ◊ ku alkaua đi ļiemn a ļegat la pĭept kîpatîńiļi lu sfuară, kînd în șîaļe s-a dus sarśină mare đi fîn, đi paĭe, đi frunḑă or đi vrĭež — drvenom alkom se na grudima uvezivali krajevi konopca, kada se na leđima nosio veliki naramak sena, slame, lisnika ili vreže ♦ var. skr. alkă [Por.] ∞ alkă  [Vidi]

1032  Almăș  Almăj  Алмаш  Almăș [akc. Almăș] (i. m.) — (top.) Almaš, dolina u gornjem toku reke Nere u rumunskom Banatu, odakle se u severoistočnu Srbiju doselio veliki broj Vlaha, najviše u drugoj i trećoj deceniji XVIII veka kada su severna Srbija, Banat i Oltenija bile pod vlašću Austrije, koja je ove krajeve dobila posle mira u Požarevcu 1718. godine ◊ la nuoĭ aĭ batrîń a puvăstuit k-a veńit dîn Almăș, prîntu viće, k-aiśa a fuost mult luok guol — kod nas su stari pričali da su došli iz Almaša, zbog stoke, jer je ovde bilo dosta praznog mesta [Zvizd]   [Vidi]

528  almiș-balmiș  ţalmeș-balmeș  бућкуриш  almiș-balmiș [akc. almiș-balmiș] (i. m.) — bućkuriš, jelo koje se u oskudici sprema dugim mešanjem, mlaćenjem ili bućkanjem svega i svačega ♦ var. almeș-balmeș, almuș-balmuș ◊ mistakaș, mistakaș șî ńi fakuș almiș-balmiș đi mînkarĭe — mešao si, mešao i napravio si nam bućkuriš za jelo [Por.] ∞ balmuș  (Ima umotvorina!)[Vidi]

649  Alova  Alova  Халово  Alova [akc. Alova] (i. ž.) — (ojk.) Halovo, selo u opštini Zaječar, naseljeno Vlasima Caranima ◊ Alova ĭe sat mare — Halovo je veliko selo ◊ Alova ĭe sat aproape de otar ku Bugariĭa — Halovo je selo u blizini bugarske granice [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

650  Alovĭan  Alovean  Халовљанин  Alovĭan (Alovĭană) (mn. Aloveń, Aloveńе) [akc. Alovĭan] (i. m.) — Halovljanin, stanovnik sela Halova u opštini Zaječar ◊ Aloveńiļi sînt muĭerĭ frumoasă — Halovljanke su lepe žene ◊ Aloveńi ĭarna fak foku-n ornă — Halovljani zimi lože vatru u furuni [Tim.] ∞ Alova   [Vidi]

326  altînkоtruo  alt-încotro  безизлаз  altînkоtruo [akc. altînoktruo] (pril.) — (fig.) bezizlaz, kada se nema kud, kad ne postoji drugi izlaz iz neke situacije ♦ / altdrugo + înkotrokuda ◊ naĭ altînoktro sî fuź — nemaš kuda da bežiš [Por.] ∞ kotruo  [Vidi]

327  altkînd  altcândva  другом приликом  altkînd [akc. altkînd] (pril.) — drugom prilikom, drugi put, u (neko) drugo vreme u odnosu na sadašnje ♦ / alt — drugo + kînd — kada ◊ gaćim lukru akuma, kî altkînd nu sa șćiĭe śe o să fiĭe — završimo posao sada, u drugoj prilici ne zna se šta će biti ♦ var. altkîndva [Por.] ∞ alt  [Vidi]

3196  altunđeva  altundeva  другде  altunđeva [akc. altunđeva] (pril.) — drugde negde, neodređeno gde, na nekom drugom mestu ◊ turśi la katat la koļibă, dar ĭel a fuost pitualat altunđeva, ș-a skapat viu — Turci su ga tražili na pojati, ali on je bio skriven negde drugde, pa se izvukao živ ♦ var. altunđiva ♦ / altdrugi, -a, -o + unđegde + va ♦ skr. var. altunđe [Por.] ∞ unđe   [Vidi]

319  alun  alun  леска  alun (mn. aluń) [akc. alun] (i. m.) — (bot.) leska (drvo) (Corylus avellana) ◊ alunu ĭe ļiemn ușuor, șî đin ĭel sa fak bîće đi rîḑîmat, koļinḑ đi koļindrĭeț la Aźun, șî bîće đi dat đi pomană l-aĭ muorț — leska je lagano drvo, i od nje se prave štapovi za poštapanje, kolinde za kolindrece na Badnji dan, i štapovi koji se na daćama namenjuju mrtvima [Por.]  [Vidi]

1081  aluna voĭńiśaskă  ?  војнички лешник  aluna voĭńiśaskă (mn. aluńе voĭńiśĭeșć) [akc. aluna voĭńiśaskă] — (ver.) vojnički lešnik, lešnik uzbran u ponoć na Preobraženje i pripremljen kroz poseban magijski postupak, koji muškarci nose sa sobom kada polaze u rat, jer se veruje da ima moć da zaštiti ljudsko telo od metka ♦ sin. aluna đeskîntatăprebajani lešnik ♦ var. izg. vuoĭńiśaskă, voĭńiśĭaskă [Por.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

8  alună  alună  лешник  alună (mn. aluńe) [akc. alună] (i. ž.) — (bot.) lešnik (plod leske) ◊ aluna ĭe sîmburu lu alun — lešnik je seme leske [Por.] ∞ alun   [Vidi]

318  aluńauă  alunele  ливадска биљка  aluńauă (mn. aluńaļe) [akc. aluńauă] (i. ž.) — (bot.) livadska biljka sa kitastim belim cvetom (Carum bulbocastanum) ◊ ļivađa ku aluńauă nu sa kosîașće, kî ĭe ĭarba rîa — livada sa ovom biljkom se ne kosi, jer je trava loša ◊ đi la aluńauă sa ĭa numa fluarĭa, bună ĭe đi ćaĭ — od nje se bere samo cvet, dobar je za čaj [Por.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

398  aluńeka  aluneca  клизати (се)  aluńeka (ĭo aluńek, ĭel aluńekă) [akc. aluńeka] (gl. p.) — klizati (se), okliznuti (se); skliznuti ◊ s-a aluńekat pe gĭață — okliznuo se na ledu [Kmp.] ♦ var. aluńika (ĭuo aluńik, ĭel aluńikă) ◊ đeșkiđe uoki bińe, nu će aluńika kînd vi trĭeśa pi punće — otvori oči dobro, nemoj se okliznuti kada budeš prelazio preko brvna [Por.]   [Vidi]

397  aluńekuș  alunecuș  клизалиште  aluńekuș (mn. aluńekușurĭ) [akc. aluńekuș] (i. s.) — klizalište, klizavo mesto, naročito usled poledice ◊ s-a fakut mare aluńekuș pe gĭață în bătătură — napravilo se veliko klizalište na ledu u dvorištu [Kmp.] ♦ var. aluńikuș [Por.] ∞ aluńeka  [Vidi]

154  aluvat  aluat  тесто  aluvat (mn. aluvaturĭ) [akc. aluvat] (i. m.) — testo, mešavina pšeničnog, kukuruznog, raženog ili ječmenog brašna sa vodom i drugim dodacima, od koje se peče hleb ili druge vrste testenina za ljudsku ishranu ◊ aluvat kreskut — naraslo testo ◊ aluvat aḑîm — presno testo ◊ aluvat đi malaĭ — testo za proju ◊ aluvat đi puĭ — testo za pilad [Crn.] ◊ aluvatu sa plumađiașće-n karļiță — testo se meša u naćvama ◊ în aluvat sa puńe olațăl să krĭaskă — u testo se stavlja kvasac, da naraste [Por.] ♦ dij. sin. plomad (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. var. aloat [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

315  aļergatuare  alergătoare  мотовило  aļergatuare (mn. aļergatuorĭ) [akc. aļergatuare] (i. ž.) — motovilo, vitao, naprava za namotavanje prediva ◊ pi aļergatuare sa pun mosuarîļi pļińe đi tuors, șî sa duśe pi lînga gard đi parĭ, or đi tarabă, kînd pi ĭel sa urḑîașće kuardă đi țasut în razbuoĭ — na motovilo se stavljaju kalemovi puni pređe, i nosi se pored ograde od kolja ili tarabe, kada se na nju snuje osnova za tkanje na razboju [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

317  aļergatuorĭ  alergător  тркач  aļergatuorĭ (mn. aļergatuorĭ) [akc. aļergatuorĭ] (i. m.) — trkač, onaj što trči, koji se kreće trčeći ◊ trĭeku pi lînga nuoĭ o gramadă đi aļergatuorĭ, đi śe va aļerga, draku va șći — prođe pored nas gomila trkača, zašto trče, đavo će znati [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

316  aļergatură  alergătură  трчање  aļergatură (mn. aļergaturĭ) [akc. aļergatură] (i. ž.) — 1. trčanje, jurnjava, obavljanje posla u trku 2. (fig.) težački život, koji se odvija u neprestanom pokretu za poslovima ◊ aļergatură în tuaće părțîļi — jurnjava na sve strane ◊ traĭ ku aļergatură — život u trku ♦ var. aļergat [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

189  aļes  ales  изабран  aļes2 (mn. aļeș, aļasă) [akc. aļes] (prid.) — 1. izabran, izdvojen iz grupe izborom ◊ śe aț vrut, aĭa aț aļes — što ste hteli, to ste izabrali [Crn.] ◊ fruntașî śe-s aļeș akuma sî ńi puarće satu, nus đi ńimika — čelnici koji su sada izabrani da nam vode selo, nisu ni za šta [Por.] 2. poseban, vrstan, odabran, istaknut ◊ đi kap marĭe, kaśulă aļasă — za veliku glavu, posebna kapa [Crn.] ◊ uom aļes — poseban, vrstan, istaknut čovek ◊ măĭ aļes đin tuoț — najbolji od svih [Por.] 3. (za govor) jasan, razgovetan; otvoren ◊ spuńe-m aļes śe vrĭeĭ — kaži mi jasno šta hoćeš [Crn.] ◊ nu vorbĭeșć aļes, nu ć-am înțaļes ńimika — ne govoriš razgovetno, nisam te razumeo ništa [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

190  aļeźa  alega  бирати  aļeźa (ĭuo aļeg, ĭel aļiaźe) [akc. aļeźa] (gl.) — birati, prebirati, odvajati, izdvajati ◊ nu pućem aļeźa aĭa śe ńi plaśe, numa luvăm aĭa śe ńi dau — ne možemo birati ono što nam se sviđa, već uzimamo ono što nam daju [Crn.] ◊ nu aļeg, numa kuļeg — ne biram, već berem [Por.]  [Vidi]

470  aļi lunź  alea lungi  оне дуге (змије)  aļi lunź [akc. aļi lunź] (i. ž.) — (euf.) „one duge”, eufemistički naziv za zmije, koji se koristi u martu, kada je izgovaranje imena zmija zabranjeno ◊ în marta ńima nu kućaḑă să ḑîkă „nopîrkă” or „balaur”, kî aļiļi atunśa ĭasă đin pomînt, sînt flomînđe, șî kînd aud numiļi-luor, vin șî ći muśkă, numa ḑîś „aļi-lunź” — u martu niko ne sme da kaže „zmija” ili „smuk”, jer ale tada izlaze iz zemlje, gladne su, i kada čuju njihovo ime, dolaze i ujedaju te, nego kažeš „one duge” [Por.] ∞ lung  [Vidi]

1824  aļiaźire  alegere  избор  aļiaźire (mn. aļiaźirĭ) [akc. aļiaźirĭe] (i. ž.) — 1. izbor, selekcija ◊ nu kapiț ńimika dakă-n traĭ așćeț vro aļaźire mare, aĭa śe-ț dă dumńiḑîu, aĭa țî — ne dobijaš ništa ako u životu očekuješ neki veliki izbor, to što ti da bog, to ti je 2. (polit.) (ret.) izbori ◊ đemult am ĭeșît la glasańe, d-akumă ažuns ńiskaĭ aļiaźirĭ, śkă „demokratija”, aļieź pi kare vrĭeĭ, da kînd kaț, vĭeḑ kî puoț numa pi draku să-l aļeź — nekada smo izlazili na glasanje, a sada su stigli nekakvi izbori, vele „demokrațîĭa”, biraš koga hoćeš, a kod pogledaš, vidiš da možeš samo đavola da izabereš [Por.] ♦ dij. var. aļeźarĭe [Crn.] ∞ aļeźa  [Vidi]

414  aļin  alene  полако  aļin (aļină) (mn. aļiń, aļińe) [akc. aļin] (prid.) — (izob.) polako, sporo, bez žurbe; smireno, mirno; lagano, lenjo ◊ sa-nvîrćașće aļin, numa śe n-a statut — sporo se okreće, samo što nije stao ♦ sin. merĭeu, mirekuț; ļenuos; ļin ♦ / a + ļin [Por.] ♦ sin. kuśińel [Bran.] ∞ aļina  [Vidi]

601  aļina  alina  смирити (се)  aļina1 (ĭo ma aļin, ĭel sa aļină) [akc. aļina] (gl. p. ref.) — smiriti (se), usporavati (se); olakšavati (se) ◊ sa aļină durerĭa — smiruje se bol [Kmp.] ♦ dij. sin. uśuĭa [Por.]   [Vidi]

875  ama  ama  ама  ama [akc. ama] (vez.) — ama, veznik a. za isticanje suprotnosti; ali ◊ du-će la lukru, ama ogođașći-će frumuos — idi na posao, ali se lepo doteraj ◊ vîăd ĭuo śe aĭ đi gînd, fîă așa, ama nu faśa pakaće niś kuĭ — vidim ja šta si naumio, uradi tako, ali nemoj nauditi nikom [Crn.] b. za pojačanje tvrđenja, pitanja, čuđenja ◊ ama, kînd îț spun ĭuo, așa ĭe — ama kad ti ja kažem, tako jemama, skraćeni oblik ◊ ma nu puaće așa să fiĭe, șî gata — ma ne može tako da bude, i gotovo [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

787  aman  aman  аман  aman [akc. aman] 1. (uzv.) — aman, uzvik prekljinjanja: pobogu! zaboga! milost! ◊ aman, brĭe, lasî-će đi mińe, nu ma nîkažî — aman, bre, mani me se, nemoj me mučiti 2. (pril.) (fig.) šipak; nikad, nikako ◊ aman îț măĭ întuarśe ĭel bańi — šipak će ti on vratiti pare ◊ ĭa pļekat muĭarĭa, aman măĭ vińe la ĭel — napustila ga je žena, nikad mu se neće vratiti [Por.]   [Vidi]

467  ambarĭ  hambar  амбар  ambarĭ (mn. ambarĭe) [akc. ambarĭ] (i. s.) — ambar, drvena zgrada za zrnastu hranu ◊ în ambarĭ s-a țînut marunțîș: grîu, ovîăsk, sakară, da kukuruḑu s-a țînut în kuoș — u ambaru se držalo zrnevlje: žito, ovas, ječam, a kukuruz se držao u košu [Por.]   [Vidi]

4943  ambiĭa  îmbia  нуткати  ambiĭa (ĭuo ambiĭ, ĭel ambiĭe) [akc. ambiĭa] (gl. p.) — nutkati, nuditi ◊ ăl ambiĭ pră vrunu kînd ăl roź dă măĭ mulće orĭ să mănînśe, da ĭel sa sviĭașće — nutkaš nekoga kad ga više puta moliš da jede, a on se snebiva ♦ var. ămbiĭa ♦ sin. ruga [Zvizd]  [Vidi]

361  amețală  ameţeală  вртоглавица  amețală (mn. amețîălurĭ) [akc. amețală] (i. ž.) — vrtoglavica, ošamućenost, nesvestica ◊ ma prins amețala kînd am vaḑuto — zavrtelo mi se u glavi kad sam je video [Crn.] ◊ nu-m plaśe mînkarĭa kam lungă vrĭame, șă đi fuame ma prinđe kînd șî kînd amețala — ne prija mi hrana već duže vreme, i od gladi me katkad hvata vrtoglavica [Por.] ∞ amețî  [Vidi]

362  amețî  ameţi  онесвестити (се)  amețî (ĭuo amețîăsk, ĭel amețîașće) [akc. amețî] (gl. p. ref.) — onesvestiti (se), (iz) gubiti svest, dobiti vrtloglavicu ◊ đintr-odată amețîĭ, șî kaḑuĭ pi pomînt — odjednom mi se zavrtelo u glavi, i padoh na zemlju [Por.] ♦ dij. var. amețășťe, amețăsc [Kmp.]   [Vidi]

499  amin  amin  амин  amin (mn. amińе, aminurĭ) [akc. amin]   — 1. (uzv.) amin! amen! neka tako bude! - uzvik kojim počinju ili se završavaju mnoge religijske molitve ili magijske formul e 2. (pril.) svršeno, gotovo   [Por.]   [Vidi]

358  amnarĭ  amnar  оцило  amnarĭ (mn. amnarĭе) [akc. amnarĭ] (i. s.) — 1. ocilo, ognjilo, kresivo; čelični predmet u obliku potkovice kojim se udara o kremen da bi se izazvale varnice; varnicama se palio trud, a ovim se palila vatra; (izob.) obavezni deo pušačkog pribora ◊ fîră amnarĭ nu faś fuoku — bez ocila nema vatre [Crn.] 2. kovački izrađena metalna šipka čiji se jedan kraj zanituje na platnu kose, a drugi, zakrivljeni, uvlači pod grivnu u koju je kosa usađena ♦ (demin.) amnaruț, amnaruș, amnarĭel ◊ am avut un amnaruț, șî l-am pĭerdut — imao sam jedno ocilče, i izgubio ga [Por.] ♦ / a + mînarĭ  [Vidi]

353  amparat  împărat  владар  amparat (mn. amparaț) [akc. amparat] (i. m.) — vladar, imperator ◊ pin povĭeșć kopilarĭeșć sa pumeńașće măĭ mult țaru, da pin kînćișe lăutarĭeșć, amparatu — kroz priče za decu više se pominje car, a kroz lautarske pesme, imperator ♦ var. împarat [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2228  amșîță  amșâţă  курва  amșîță (mn. amșîț) [akc. amșîță] (i. ž.) — kurva, žena lakog morala ◊ îmblă ka amșîța prîn sat, ku kuada răđikată — lunja ko kurva kroz selo, s podignutim repom [Mlava]  [Vidi]

437  amuțî  amuţi  занемети  amuțî (ĭuo amuțîăsk, ĭel amuțîașće, ) [akc. amuțî] (gl. p.) — zanemeti, omutaviti, izgubiti glas ili sposobnost govora ◊ kînd s-a-ntîńit ku lupi-n munće, uomu đi frikă amuțît, ș-a ramas înkrîmeńit în luok — kad se sretao s vukovima u planini, čovek je od straha zanemeo, o ostajao skanjemen u mestu [Por.]   [Vidi]

355  amunka  amunca  тешко  amunka [akc. amunka] (pril.) — 1. (pril.) — teško, otežano, s mukom, naporno ◊ ku așa lukratuorĭ, amunka gaćeșć sapatu — sa takvim radnicima, teško ćeš završiti kopanje ◊ astîḑ amunka sa gasîașće lukru — danas se teško nalazi posao 2. (i. ž.) — mučnina, muka ◊ a baut prĭa mult, șî akuma iĭ amunka — pio je previše, i sad mu je muka ♦ sin. grĭeu, kin ♦ supr. ļesńe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

409  amurțî  amorţi  утрнути  amurțî (ĭuo amurt, ĭel amurće) [akc. amurțî] (gl.) — 1. utrnuti, postati neosetljiv na dodir, obamreti ◊ mi amurće mîna stîngă — trne mi leva ruka ◊ amurće gura, kît ĭe đi akru — usta trnu, koliko je kiselo [Crn.] 2. (fig.) skameniti (se) ◊ kînd ĭarna-n munće auḑî lupi kă urlă đi fuame, amurț tuot, șă înkrîmeńeșć đi frikă — kad zimi u planini čuješ vukove kako zavijaju od gladi, utrneš sav, i skameniš se od straha [Por.]   [Vidi]

410  amurțît  amorţit  утрнут  amurțît, amurțîtă (mn. amurțîț, amurțîće) [akc. amurțît] (prid.) — utrnut, ukočen ◊ pișuoru al đirĭept mi amurțît — desna noga mi je utrnuta ◊ am amurțît đi șađarĭe — ukočio sam se od sedenja ♦ (fig.) ne razmišlja ◊ amurțît ĭeș tu în kap đi kînd iș fakut — „ukočen” si ti u glavu od rođenja [Crn.] ∞ amurțî  [Vidi]

356  an  an  година  an (mn. ) — 1. (i. ž.) — (kal.) godina ◊ ano-sta — ova godina ◊ anu đi ḑîļe — godina dana ◊ anu trĭekut — protekla godina ◊ la anu — na godinu, za godinu (dana) ◊ măĭ are ań — ima godine, poživeće još ◊ s-a înpuțînat ańi — smanjio se preostali broj godina, približila se smrt ◊ an tîrḑîu — godina u kojoj kasni zrenje poljoprivrednih kultura ◊ a trĭekut ań șî ań — protekle su godine i godine, prošlo je mnogo vremena ◊ pomana la anu — godišnji pomen, daća na godišnjici smrti ◊ žumataće đi an — pola godine ◊ a ĭeșît anu — istekla je godina, navršila se ◊ la svîrșîtu anuluĭ — na kraju godine ♦ (la) ań đi bîtrîńață — (u) stara vremena, davnina ◊ anol nou — nova godina 2. (pril.) lane, prošle godine ◊ aĭa a fuost an — to je bilo prošle godine ◊ (u izr.) pănă măĭ đ-a-l an fusă lu tuoț bińe — do pre neku godinu beše svima dobro [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1511  Ana  Ana  Ана  Ana [akc. Ana] (i. ž.) — (antr.) Ana, l.i. biblijskog porekla, ušlo u narod preko hrišćanske crkve ◊ Ana a fost nume đes dat la fĭaće — Ana je bilo ime koje se često davalo devojčicama ◊ đin nume Ana a ĭeșît poļikre Ańița șî Anuța — iz imena Ana nastali su nadimci Anica i Anuca [Por.]   [Vidi]

442  Andriĭuońi  Andreianu  Андрејевци  Andriĭuońi [akc. Andriĭuońi] (i. m.) — (antr.) Andrejevci, Andrejevići, vlaško prezime familija u Osniću, Šarbanovcu, Podgorcu i Valakonju, čiji se predak zvao Andrej ili Andrij ◊ Andriĭuońi đin saćiļi nuaștrĭe, nu sînt tot o rudă — Andrejevci iz naših sela nisu jedan rod [Crn.] up. Andrĭeĭ, Andra Andriĭ  [Vidi]

365  andrĭauă  andrea  децембар  andrĭauă (mn. andrĭaļe) [akc. andrĭauă] (i. s.) — (kal.) (zast.) 1. decembar ◊ andrĭaua ĭe luna đi la urmă în an, ku ĭa s-a-nkĭeptorat anu pi kîļindarĭu ăl babĭesk — „andreja” je poslednji mesec u godini, njime se završavala godina u bapskom kalendaru 2. „andreja”, deo decembra (po sadašnjem kalendaru između 5. i 25.), vreme kada su se parili vukovi ◊ andrĭaua đe mult s-a kĭemat șă doă stamîń pi luna đi la urmă în an kînd s-a vișńit lupi — „andrejom” su se nazivale i dve nedelje u poslednjem mesecu u godini, kada su se parili vukovi [Por.] ∞ lună  (Ima umotvorina!)[Vidi]

134  andrĭeauă  andrea  велика игла  andrĭeauă (mn. andrĭeaļе) [akc. andrĭeauă] (i. ž.) — velika drvena igla, duguljastog oblika sa šiljatim krajevima i rupom na sredini, kojom su muškarci pleli debele čarape ili rukavice ◊ andrĭeauă ĭe ak mare ku kare s-a fakut la śarapĭ șî manușă gruasă — „andreja” je velika igla sa kojom su se plele debele čarape i rukavice (Krivelj) [Crn.] ♦ var. andrĭauă [Por.] ◊ ĭuo ku andrĭaua kuos la măturĭ — ja sa velikom iglom opšivam metle (Laznica) [Hom.] ♦ up. ak  [Vidi]

1854  Anđeļiĭuońi  Angelioni  Анђелијини  Anđeļiĭuońi [akc. Anđeļiĭuońi] (prid.) — (antr.) Anđelijini, vlaško prezime familije Anđelići u Osniću, doseljene u drugoj polivini XIX veka iz susednog područja u Bugarskoj, nastalo po imenu žene koja se zvala Anđelija (vl. Anđeļiĭa) ◊ kînd a veńit, Anđeļiĭuońi đi la sat a kapatat imańe în utrina Babi-Ĭuańi — kad su se doselili, Anđelijini su od sela dobili zemlju u Baba-Joninoj utrini [Crn.] ∞ Anđeļiĭa  [Vidi]

431  Angeluońi  Angheloiu  Ангеловци  Angeluońi [akc. Angeluońi] (i. m.) — (antr.) Angelovci, Angelovići, Angelovi potomci; vlaško prezime jedne familija u Osniću, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Angel koji se, u XIX veku, sa užom porodicom doselio iz vlaškog područja severozapadne Bugarske ◊ Angeluońi au kîăș lîngă drumu Babi-Ĭuańi — Angelovci imaju kuće pored Babajonskog puta [Crn.] ◊ Angeluońi, famiļa lu Angel Țîganu, kovaśu đi vrodată în Arnaglaua — Angeloni, familija Angela Ciganina, nekadašnjeg kovača u Rudnoj Glavi [Por.] ∞ Angel  [Vidi]

3542  Anol nou  Anul Nou  Нова година  Anol nou [akc. Anol nou] (sint.) — (kal.) Nova godina ◊ Anol nou ĭe ḑîua đintîń pi kîļindarĭ ku kare înśape sî sa sokoćiaskă anu — Nova godina je prvi dan u kalendaru kojim počinje da se računa godina ◊ đemult ḑîua kare a sîrbatorito aĭ nuoștri ka anol nou, a kaḑut la Sînvasîĭ — nekada dan koji su naši slavili kao novu godinu, padao je na Svetog Vasilija [Por.] ∞ an   [Vidi]

1509  Anta  Antonie  Анта  Anta [akc. Anta] (i. m.) — (antr.) Anta ◊ Anta ĭe poļikra lu uom kare ĭe la karće skris ka Antoniĭe, dar aăla nume la rumîń a veńit pista bisîarikă — Anta je nadimak čoveka koji je kršten kao Antonije, a to ime je kod Vlaha došlo posredstvom crkve ◊ muĭarĭa lu Anta sa kĭamă Antońasa — Antonova žena zove se Antonica [Por.]  [Vidi]

443  Antońeșći  Antonești  Антонијевци  Antońeșći [akc. Antońeșći] (i. m.) — (antr.) Antonijevci, Antonijevići, vlaško prezime familija u Podgorcu i Brestovcu, čiji se predak zvao Anta, hip. od Antonije ◊ alu Anta — Antini [Crn.] ∞ Anta  [Vidi]

1510  Anuță  Anuţă  Ануца  Anuță [akc. Anuță] (i. ž.) — (antr.) Anuca, l.i., demin. od bibl. imena Ana ◊ pi fata kare a fuost bućeḑată Ana, a putut s-o poļikraḑă Ańița or Anuța — devojčici krštenoj imenom Ana, mogli su da tepaju Anica ili Anuca ◊ fir đi firu alu vro Anuță s-a kĭemat Anuțuońi, dupa śe poļikră s-a prizuvit la karće Anucić — potomci Anuce zvali su se Anuconi, od kog nadimka je nastalo posrbljeno prezime Anucić [Por.] ∞ Ana  [Vidi]

818  Anuțoĭ  Anuţei  Ануцој  Anuțoĭ (mn. Anuțoĭi) [akc. Anuțoĭ] (i. m.) — Anucoj, vlaško prezime prahovskih familija Anucojević i Anucojić, koje se u novije vreme proširilo i na porodice Strečanović i Brzulović; prezime je nastalo po l. i. Anuca (demin. od Ana), kako se, po predanju, zvala neka žena koja se iz Vlaške doselila u Prahovo ◊ ĭel ĭestă ńepotu lu Pătru Anuțoĭu — on je unuk Petra Anucoja [Kmp.] ∞ Ana  [Vidi]

504  anunța  anunţa  оглашавати  anunța (ĭuo anunț, ĭel anunță) [akc. anunța] (gl. p.) — (zast.) oglašavati, objavljivati ◊ kînd s-a fakut nunta, s-anunțît pin lume, sî sa șćiĭe śe o să fiĭe — kada se spremala svadba, oglašavala se po narodu, da bi se znalo šta se sprema [Por.]   [Vidi]

366  ańin  anin  јова  ańin (mn. ańiń) [akc. ańin] (i. m.) — (bot.) jova, joha (Alnus incana, Alnus glutinosa) ◊ țîn minće đin kopilariĭe un ańin mare, ĭerĭa sîngur în mižluoku ļivĭeḑî, nalt șî krĭengarat, ku puaļiļi rîđikaće đi la pomînt, supt kare a fuost umbra gruasă — pamtim iz detinjstva jednu veliku jovu, beše usamljena sred livade, visoka i razgranata, sa krošnjom odignutom od zemlje, pod kojom je bila debela hladovina [Por.] ◊ Vaļa ku ańinu — izvorno vlaško ime crnorečkog sela Valakonje: „Dolina jove” [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2902  Apa albă  Apa albă  Бела вода  Apa albă [akc. Apa albă] (i. ž.) — (hidr.) Bela voda, potok u ataru Majdanpeka ◊ Apa albă a fuost ogaș kare avut izvuor la Kulmeźiĭ, ș-a tunat în Șașka đi đirĭapta, la Stîlp — Bela voda je bio potok, koji je izvirao na Kulma Hadžiji, a ulivao se sa desne strane u Šašku kod Stlpa ◊ unđe a mĭers vrodată Apa albă, akuma ĭe kuopu lu Rudńik, ogașu s-a pĭerdut — gde je nekada tekao potok Bela voda, sada je kop Rudnika, potok se izgubio ◊ nume „apa albă” rumîńi dau la tuot ogașu kare la fund are pĭetre albe — ime „bela voda” Vlasi daju svakom potoku koji na dnu ima belo kamenje ♦ up. apă albă [Por.] ∞ apă  [Vidi]

296  apara  apăra  бранити  apara (ĭuo apîr, ĭel apîră) [akc. apara] (gl.) — braniti, štititi, čuvati ◊ apîră kopiĭi đi kîń — brani decu od pasa ◊ sî apîră đi rîaļe — brani se od zla ◊ ma apîr đi napastă — branim se od nepravde [Crn.] ◊ duamńe apîră — bože sačuvaj ♦ sin. pazîa [Por.] ♦ dij. var. apăra [Kmp.]   [Vidi]

116  apă  apă  вода  apă (mn. apе) [akc. apă] (i. ž.) — voda ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ apă mare — velika (nadošla) voda ◊ apă ļină — tiha, mirna voda ◊ apă skundă — plitka voda, plićak ◊ apă kaldă — topla voda ◊ apă fĭartă — prokuvana voda ◊ apă fĭerbinće — vrela voda ◊ apă molkuță — mlaka voda ◊ apă klośită, klośitură — ustajala, bljutava voda ◊ apă dulśe — slatka, zašećerena voda ◊ apă sarată — slana voda ◊ apă akră — kisela voda ◊ apă ļimpiđe — bistra voda ◊ apă kurată — čista voda ◊ apă tulburĭe — mutna voda ◊ apă albă — bela voda (čest toponim) ◊ apă ńagră — crna voda (zbog crnog kamenja u koritu vodotoka) ◊ apă rîstośită — rastoka, vododelnica ◊ apă înfundată — zajažena, zaustavljena voda; ponornica ◊ apă skumpă — skupa voda, voda iz apoteke ◊ apă întîńită — voda sa sastava dvaju potoka (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă ńinśepută — nenačeta voda, voda na izvoru, voda koju pre tog mesta nije zahvatio i nije pio niko (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă întuarsă — voda koja se u vodotoku okreće u mestu; pridaje joj se magijsku moć, i koristi se u bajanju za vraćanje čini ◊ apă morțuagă (morțîșuagă) — mrtvačka voda, voda koja se zatekla u sudovima pri prolasku pogrebne povorke pored kuće (obavezno se baca) ◊ apă slubaḑîtă — „oslobođena” voda, voda koja se u posebnom obredu izlivanja (libacije) namenjuje pokojnicima ◊ apa stuarsă — oceđena voda ◊ apa đi pi strĭeș — kišnica ◊ gura api — ušće ◊ pi apă la valje — nizvodno ◊ pi apă la đal — uzvodno ◊ a luvat apa — odnela voda ◊ îńekat în apă — udavljen u vodi ◊ sa dus pi apă — otišlo niz vodu ◊ a veńit apa — nadošla voda ◊ matka api — vodena matica; matica reke ◊ fara apă — bezvodan [Por.] ◊ apă mută — voda koja se uzima sa tri izvora i daje samrtniku koji teško umire ◊ apă boćeḑată — krštena voda, uzima se na Bogojavljenje i čuva za lečenje ◊ apă skumpă — skupa voda, unosi se u domaćinstvo pokojnika tokom petrovdanskog posta [Crn.] ◊ apă spintă — plitka voda (Kobilje) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

372  apă înpușkată  apă-înpușcată  упуцана вода  apă înpușkată [akc. apă înpușkată] (sint.) — upucana, ubijena voda ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku puška, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļi aļi măĭ tarĭ — tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbine ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2904  apă întuarsă  apă întoarsă  повраћена вода  apă întuarsă [akc. apă întuarsă] (i. ž.) — (mag.) povraćena voda, voda koja se okreće u krug ◊ apa întuarsă ĭe apă kare-n matkă sa-nvîrćașće în luok, kare sa-ntuarśe napuoĭ — povraćena voda je voda koja se u matici okreće u mestu, koja se kreće unazad ◊ apa întuarsă sa duśe la vrîžîtuare, șî ĭa ku ĭa faśe đeskînćik kare sa kĭamă „întorsură” — povraćena voda nosi se vračari, koja u njoj izvodi bajalicu koja se zove „vraćanje čini” [Por.] ∞ apă  [Vidi]

5575  apă skumpă  apă scumpă  скупа вода  apă skumpă [akc. apă skumpă] (sint.) — (rel.) skupa voda ◊ apă skumpă ĭe apa kare sa dă đi pomană întra Žoj marĭ șî Moșî đi fraź, kă atunśa ĭe raĭu đeșkis, — skupa voda je voda koja se namenjuje pokojnicima između Velikog četvrtka i jagodnih zadušnica, jer je tada raj otvoren [Por.] ∞ apă  [Vidi]

404  apăra  apăra  бранити  apăra (ĭo apăr, ĭel apără) [akc. apăra] (gl.) — braniti, štititi [Kmp.] ♦ dij. var. apîra (apîră, apîr) ◊ đi źaba sa apîră, đe vină ĭe đi kînd s-a naskut — uzalud se brani, kriv je od kako se rodio [Por.]   [Vidi]

148  apļeka  apleca  сагињати (се)  apļeka (ĭuo apļek, ĭel apļiakă) [akc. apļeka] (gl. p. ref.) — 1. (za položaj) saginjati se, kriviti se, savijati se ◊ puartă krețanu skurt, șî kînd sa apļakă, iĭ sa vĭađe kuru guol — nosi kratak krecan i kad se sagne, vidi joj se golo dupe 2. dojiti, davati sisu dedetu ili mladuncu stoke ◊ apļakă kopilu — doji dete ◊ apļakă vițălu — doji tele [Por.]   [Vidi]

149  apļekare  aplecare  сагињање  apļekare (mn. apļekărĭ) [akc. apļekare] (i. ž.) — 1. saginjanje, savijanje 2. dojenje ◊ vrĭamĭa ĭe đi apļekarĭa kopilașuluĭ, da mumî-sa înga nu sa-ntuors đin sat — vreme je za dojenje bebe, a majka mu se još nije vratila iz sela [Por.] ∞ apļeka  [Vidi]

150  apļekat  aplecat  погнут  apļekat (apļekată) (mn. apļekaț, apļekaće) [akc. apļekat] (prid.) — 1. pognut, sagnut, nagnut ◊ đi kînd uaĭa-ĭa stă ku kapu apļekat, puaće-fi đi śieva ĭ-a kaḑut grĭeu — otkad ona ovca stoji pognute glave, možda joj je od nečega pripala muka 2. (fig.) pokoran, poslušan, snishodljiv, servilan [Por.] ∞ apļeka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

135  aprinđe  aprinde  палити  aprinđe (ĭuo aprind, ĭel aprinđe) [akc. aprinđe] (gl. p. ref.) — 1. (za materijale koji sagorevaju) paliti, zapaljivati, pripaljivati ◊ aprinđe-m bîtu đi mașînă — zapali mi palidrvce ◊ du-će, aprinđe gunuoĭu-la să ardă — idi, zapali ono đubre da izgori 2. (za oružje) opaliti ◊ ăl luvă la uokĭ, șă aprinsă pușkă — uze ga na nišan, i opali iz puške 3. (za čoveka) padati u vatru, postati jarostan; razjariti se ◊ ńiś nu gaćiĭ vuorba da ĭel sa aprinsă, ńi svađirăm ka țîgańi — nisam ni završio reč a on se upalio, svađali smo se kao Cigani [Por.] ♦ dij. var. aprinďe [Kmp.]   [Vidi]

386  aprinďe  aprinde  палити  aprinďe (ĭo aprind, ĭel aprinďe) [akc. aprinďe] (gl. p. ref.) — paliti se, zapaliti se [Kmp.] ♦ dij. var. aprinđe [Por.]  [Vidi]

136  aprins  aprins  упаљен  aprins (mn. aprinș) [akc. aprins] (prid.) — 1. (za materije koje sagorevaju) upaljen, zapaljen 2. (za mašine) uključen, pokrenut, startovan 3. (za čoveka) razjaren   [Por.] ∞ aprinđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

137  aprinsură  aprinsură  паљевина  aprinsură (mn. aprinsurĭ) [akc. aprinsură] (i. ž.) — (zast.) 1. paljevina; požar ◊ prĭa mare aprinsură a fuost, șă n-a putut ńima s-o stîngă ļesńe — prevelika je pljevina bila, i nije mogao niko da je ugasi lako 2. zgarište ◊ kînd sa-ntuors đin rat, a gasît numa aprinsura kășî — kad se vratio iz rata, našao je samo zgarište kuće [Por.] ∞ aprinđe  [Vidi]

139  apropiĭa  apropia  приближити  apropiĭa (ĭuo ma apruapiĭ, ĭel sa aproapiĭе) [akc. apropiĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za odnose u prostoru) približiti se, smanjiti rastojanje 2. (za odnose među ljudima) sprijateljiti se; zbližiti se ◊ sa apruapiĭe đi nuoĭ — prbližava nam se ◊ vreu kumva sî ma apruopiĭ đi ćińe — želim nekako da ti se približim ♦ supr. đeparta [Por.]   [Vidi]

140  apropiĭat  apropiat  близак  apropiĭat (apropiĭată) (mn. apropiĭaț, apropiĭaće) [akc. apropiĭat] (prid.) — 1. (za prostor) blizak, u blizini ◊ karu a fuost apropiĭat đi borugă, ș-aluńikat șî s-a răsturnat — kola su bila ostavljena blizu uvale, pa su skliznula i preturila se 2. (za količinu) približno, otprilike ◊ ăn sak a fuost apropiĭat śinḑăś đi kiļe — u džaku je bilo približno petedest kila [Por.] ∞ apropiĭa  [Vidi]

238  apuka  apuca  почињати  apuka (ĭuo apuk, ĭel apukă) [akc. apuka] (gl. p.) — 1. (za radnju) počinjatu, započinjati ◊ apukă lukru — počinje posao ◊ apukă đin skurt — hvata se (nečega) na prečac 2. (za pravac kretanja) hvata se puta, kreće na put ◊ apukă pi drum în đal — uhvatio se puta uzbrdo, krenuo je uzbrdo ◊ apukă-ț drumu! — hvataj se puta! odlazi odavde! skloni se! (fig.) gledaj svoja polsa, ne mešaj se 3. (psih.) obuzimati, opsedati ◊ ma apukă frika — hvata me strah ◊ ăl apukă śe-l apukă — nešto ga hvata, obuzima, opseda [Por.]   [Vidi]

240  apukatură  apucătură  грип  apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka  [Vidi]

146  apșuară  apșuară  водица  apșuară (mn. apșuоrĭ) [akc. apșuară] (i. ž.) — 1. (demin.) vodica ◊ apșuară ĭe apă mikă, slabă or puțînă — vodica je plitka, slaba ili mala voda 2. (anat.) vodenjak ◊ a ĭeșît apșuara, akuș sa nașće — potekla je vodica (=pukao vodenjak), brzo će se poroditi [Por.] ∞ apă  [Vidi]

3133  ar  ar1  ар  ar1 (mn. arĭ) [akc. ar] (i. m.) — ar, mera za površinu zemljišta ◊ aru nuĭe masură batrînă đi pomînt — ar nije stara mera za površinu zemljišta ◊ đemult pomînt sa mîsurat ku ḑîua đi arat, da ļivađa ku ḑîua đi kosît — nekada se zemlja merila danom oranja, a livada danom košenja [Por.]  [Vidi]

147  arag  hărag  рабош  arag (mn. araź) [akc. arag] (i. s.) — raboš ◊ aragu ĭe un bît, śopļit în patru mukĭe, pi kare ku kuțîtu sa skobĭesk sămńiļi kînd sa masură lapćiļi la baśiĭe — raboš je komad drveta, izdeljan četvrtasto, na kome se nožem urezuju znaci kad se meri mleko na bačiji [GPek] ♦ sin. rabuș [Por.]  [Vidi]

236  aramaș  rămaș  опклада  aramaș (mn. aramașă) [akc. aramaș] (i. ž.) — opklada ◊ s-a luvat la aramaș, s-a aramașît — opkladili se, sklopili opkladu ◊ a pĭerdut aramașu — igubio opkladu ◊ aĭ, faśem aramaș, dakă kućeḑ — hajde, da se opkladimo, ako smeš [Por.] ♦ dij. var. ramaș [Crn.]   [Vidi]

237  aramașî  rămăși  кладити се  aramașî (ĭuo aramașîăsk, ĭel aramașîașće) [akc. aramașî] (gl. p. ref.) — kladiti se, sklapati opkladu ◊ iĭ drag sî sa aramașîaska ku fiĭe kare — voli da se kladi sa bilo kim ◊ nu ći aramașî dakă n-aĭ bań — nemoj se kladiti, ako nemaš pare [Por.] ♦ dij. var. ramașîașće [Crn.]   [Vidi]

243  arambaș  harambașă  харамбаша  arambaș (mn. arambașă) [akc. arambaș] (i. m.) — 1. harambaša, vođa hajdučke družine ◊ arambașa puartă uoțî — harambaša predvodi hajduke 2. (fig.) silnik; drzak i bezobziran čovek ◊ arambaș mare, aramiu, ńima n-are paśe đi ĭel — veliki harambaša, aramija, niko nema mira od njega [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

176  arami  arămi  лемити бакром  arami (ĭuo aramĭesk, ĭel aramĭașće) [akc. arami] (gl.) — 1. lemiti, letovati, spajati dva metalna predmeta pomoću bakra ◊ numa țîgańi aramit bun kaldîărîļi — samo su Cigani dobro lemili bakrače 2. ukrašavati bakrom [Por.] ∞ aramă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1296  aranga  aranga  поребарке  aranga [akc. aranga] (pril.) — (za položaj tela) porebarke, na bok, bočno ◊ a ustańit, s-a dat đi aranga la umbră, a pus mîna kîpatîń, śkă, să uđińaskă o țîră — umorio se, legao porebarke u hlad, stavio ruku pod glavu, veli, da malo predahne (Krivelj) [Crn.] ◊ đi aranga nu puoț mult sî ḑaś, kî ći duor uasîļi, da ńiś n-aĭ kînd kî ĭe aranga ođină skurtă — porebarke ne možeš dugo da ležiš, jer te zabole koske, a nemaš ni vremena jer je „aranga” kratak predah (Tanda) ◊ kînd ći daĭ đi aranga, n-aĭ unđe, numa puń mîna supt kap, kî aĭa ĭe ođină în padure, la luok, dupa viće, unđe nuĭe ńiś pat, ńiś kîpatîń — kad se prućiš porebarke, nemaš kud, nego staviš ruku pod glavu, jer je to predah u šumi, na njivi, za stokom, gde nema ni kreveta, ni jastuka (Rudna Glava) [Por.] ◊ đi aranga sa ḑîśe kînd staĭ pi o parće, rîḑîmat în kuot; așa nu puoț sî duormĭ, numa kukîĭ kîćikîta — „aranga” se kaže kad ležiš na jednoj strani, oslonjen na lakat; tako ne možeš da spavaš, nego samo kunjaš pomalo (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

233  aratarĭe  arătare  привиђење  aratarĭe (mn. aratărĭ) [akc. aratarĭe] (i. ž.) — 1. priviđenje, prikaza, utvara 2. predskazanje, slutnja; znak ili predznak sudbine 3. (psih.) predosećaj 3. radnja pokazivanja, ukazivanja, prikazivanja ◊ măĭ đes aratarĭa sa faśe-n vis — predskazanje se najčešće javlja u snu ◊ đeskînćik đi aratarĭe — bajalica protiv priviđenja ♦ sin. nalukă [Por.] ∞ arata  [Vidi]

182  aratuorĭ  arător  орач  aratuorĭ (aratuorĭе) (mn. aratuorĭ, aratuorĭе) [akc. aratuorĭ] (i. m.) — orač, osoba koji radi sa plugom ◊ kopiĭi đi miś s-a învațat să mîńe plugu, đi să fiĭe aratuorĭ buń — deca su se od malih nogu učila da teraju plug, da bi bili dobri orači ♦ (prid.) — 1. (za zemlju) oraća zemlja ◊ luok aratuorĭ — oranica 2. (za stoku) grlo koje se koristi pri oranju ◊ buou aratuorĭ — oraći vo [Por.] ∞ ara  [Vidi]

1003  arazna  arazna  засебно  arazna [akc. arazna] (pril.) — zasebno, odvojeno, po strani ◊ pus đ-arazna, să nu sa pĭardă, șî rîḑîmat đi parĭaće, să nu sa pluaĭe — stavljen na stranu, da se ne izgubi, i naslonjen na zid, da ne kisne [Por.]   [Vidi]

572  arbarĭ  animal hrănit cu biberonul  сисавче без сисе  arbarĭ [akc. arbarĭ] (i. m.) — sisavče koje je ostalo bez sise ◊ arbarĭ ĭe mĭal, purśĭal or vițăal, apļekat la țîță ku lapće dă vakă, kă mumă-sa a-nțarkat, or n-are luok la țîță dă ĭeal — arbar je sisavče: jagnje, prase ili tele, koje se doji na cucli sa kravljim mlekom, jer mu je majka ostala bez mleka, ili nema na sisi mesta za njega [Hom.]   [Vidi]

412  arț  arţ  мрс  arț (mn. arțurĭ) (i. m.) — (kal.) mrs, mrsni dani, trapava nedelja, period kada sredom i petkom sme da se jede mrsna hrana ◊ kînd ĭe arț, nu sî postîașće — kad je trapava nedelja, ne posti se [Crn.] ◊ arț sa kĭamă ḑîļiļi dupa puosturĭ marĭ, în kare nu sa postîașće mĭerkurĭa șî vińirĭa — „arc” je naziv za dane posle velikih postova, kada se mrsi sredom i petkom [Por.] ◊ arțurĭ măĭ întîń kad dupa Kraśun, șî țîn pănă la Boćaḑă, pĭe urmă ĭastă dupa Pașć, kînd ĭasă puostu parĭasîmiluor — „arci” prvo padaju posle Božića i drže do Bogojavljanja, posle ih ima posle Uskrsa, kad istekne četrdesetodnevni post [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

247  arțuagă  arţăgos  бабускера  arțuagă (mn. arțuaźe) [akc. arțuagă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) 1. babuskera, stara žena ◊ ĭastă muĭerĭ batrîńe kare sînt urîće ka muarća, da au șî narau rău, đi ĭaļe sa ḑîśe kă sînt arțuaźe — ima starih žena koje su ružne ko smrt, a imaju i ružnu narav, za njih se kaže da su babuskere 2. prgava osoba, svađalica; prznica ◊ o arțuagă đi uom, la tuot nat îĭ sĭare-n kap — prznica od čoveka, sa svakim se kači 3. (fig.) mrcina ◊ o îrțuagă đi uom, abĭa-ș traźe kuru dupa ĭel — mrcina od čoveka, jedva vuče dupe za sobom ♦ var. îrțuagă ♦ var. mîrțuagă [Por.] ∞ arțag  [Vidi]

161  arćiĭe  hârtie  хартија  arćiĭe (mn. arćiĭ) [akc. arćiĭe] (i. ž.) — hartija, papir ◊ fuaĭe đi arćiĭe — list papira ◊ arćiĭa đi skris — hartija za pisanje ◊ pus pi arćiĭe, să nu sa zauĭće — stavljeno na papir, da se ne zaboravi; zabeleženo, zapisano ◊ supțîrĭe ka arćiĭa — tanko kao hartija [Por.] ♦ dij. var. arťiĭe (mn. arťiĭ) [Kmp.]   [Vidi]

336  ardou  hârdău  ардов  ardou (mn. arduave) [akc. ardou] (i. m.) — ardov, bačva, veliko bure, veliki drveni sud za kominu, sa vratancima sa strane ◊ am kîpatat bataĭe odată kînd am fuost mik, pintru śe m-am bagat în ardou sî ma źuok — dobio sam batine jednom, kad sam bio mali, zatošto sam ušao u ardov da se igram [Por.] ◊ în ardou s-a țînut komina, în vrĭamĭa kînd kazańiļi a fuost rare — u ardovu se čuvala komina, u vreme kada je kazana za pečenje bilo malo ♦ dij. sin. baśivă [Crn.]  [Vidi]

764  arđauă  argeao ?  камен  arđauă1 (mn. arđiaļe) [akc. arđauă] (i. ž.) — pljosnati kamen koji se grejao na žaru i na njemu pekao hleb ◊ pi arđauă măĭ mult păkurari a kuopt ļipiĭe, da șî lumĭa kînd a trait pin zbăgurĭ — na kamenu su najčešće čobani pekli lepinje, a i ljudi kada su živeli u zbegovima [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

112  arđe  arde  горети  arđe (ĭuo ard, ĭel arđe) [akc. arđe] (gl.) — goreti ◊ kînd ińima înśĭape a arđe, nu sa stîmpără ku apă — kad srce počne goreti, ne gasi se vodom ◊ arđeĭ palmă! — ošamari ga! (ošamariti ) ◊ arđe suariļi — sunce peče, žeže ◊ arđe fuoku ku stînsu — vatra gori bez plamena, tinja [Por.] ♦ dij. var. arďe [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

491  arđimĭe  arzime ?  врелина  arđimĭe (mn. arđimĭ) [akc. arđimĭe] (i. ž.) — vrelina, zapara, sparina ◊ arđimĭe mare, sa uskă tuot — velika sparina, sve se suši ♦ var. arḑîmĭe [Por.] ∞ arđe  [Vidi]

390  arďika  ridica  дизати (се)  arďika (ĭuo аrďik, ĭel arďikă) [akc. arďika] (gl. p. ref.) — dizati (se), podizati (se), izdizati (se) ◊ kînd sa kulkă, greu s-arďikă — kad legne, teško se diže [Kmp.] ♦ var. rađikă [Por.]   [Vidi]

229  argasî  argăsi  штавити  argasî (ĭuo argasîăsk, ĭel argasîașće) [akc. argasî] (gl. p.) — (zast.) (erg.) štaviti, obrađivati kožu ◊ đemult la nuoĭ în sat nu sa măĭ argasîăsk pĭeiļi — odavno se kod nas u selu više ne štave kože [Por.]   [Vidi]

228  argat  argat  надничар  argat (argată) (mn. argaț, argaće) [akc. argat] (i. m.) — (zast.) 1. nadničar, najamnik; sluga ◊ tata ku muma a fuost argaț pin sat, ama ĭară ń-a krĭeskut, să fim uamiń — otac i majka su bili seoskui nadničari, ali su nas podigli, da budemo ljudi na svom mestu 2. (fig.) čovek izmučen teškim poslovima ili tegobnim životom; mučenik ◊ ku lukru tuot argat am fuost — sa poslom sam sve mučenik bio [Por.] ∞ argasî  [Vidi]

423  arič  arici  јеж  arič (mn. arič) [akc. arič] (i. m.) — (zool.) jež ◊ kînd kopii bat ďin palme, ariču sa fače gem — kad deca pljeskaju rukama, jež se skupi u klube [Kmp.] ♦ dij. var. ariś [Por.] ∞ ariś  [Vidi]

164  aripat  aripat  крилат  aripat (aripată) (mn. aripaț, аripaće) [akc. aripat] (prid.) — 1. krilat, koji ima krila 2. (ret.) (fig.) smeo, neoprezan, koji se zanosi nečim što prevazilazi njegovu snagu ♦ var. arpiĭat (Tanda) [Por.] ∞ aripă  [Vidi]

163  aripă  aripă  крило  aripă (mn. ăripĭ, ărpĭ) [akc. aripă] (i. ž.) — krilo ◊ baće đin ărpĭ — mlatara krilima ◊ a kîpatat ărpĭ — dobio krila, (fig.) osmelio se, okuražio ◊ aripa śĭeruluĭ — nebeski svod (Rudna Glava) [Por.] ♦ var. arpĭe ♦ (demin.) arpiuară (Tanda, Crnajka) [Por.] (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ var. dem. aripĭuară [Por.]   [Vidi]

128  ariś  aric  јеж  ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

165  arit  ariet  околина  arit (mn. ariće) [akc. arit] (i. ž.) — 1. okolina, okoliš ◊ aritu kăśî — okućnica ◊ fuź đin aritu mĭeu! — beži mi s očiju! 2. vidik, vidokrug ◊ kît sa vĭađe ku uoki arito-sta, tuot ĭe moșîĭa mĭa — koliko se očima vidi okolo, sve je moje imanje [Por.]   [Vidi]

130  arîăț  erete  кобац  arîăț (mn. arîățî) [akc. arîăț] (i. m.) — (ornit.) kobac kokošar (Falco subbuteo) ◊ kluoța apîră pîlgu ĭeĭ đi arîăț — kvočka brani svoje jato od kopca [Crn.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ♦ dij. var. arăț [Kmp.] ♦ dij. sin. irikob (Sige) [Hom.] ∞   (Ima umotvorina!)[Vidi]

172  arĭaće  arete  приплодно грло  arĭaće (mn. arĭеț) [akc. arĭaće] (i. m.) — (zool.) priplodno grlo ◊ đin duoĭ omeńeșć, un mńel las đi arĭaće — od dva muška, jedno jagnje ću ostaviti za priplod [Crn.] ◊ arĭaće ĭe berbĭek, ažuns đi mîrļit uoiļi — „arjaće” je ovan, dospeo za mrkanje ovaca [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

111  arĭe  arie  гумно  arĭe (mn. ărĭ) [akc. arĭe] (i. ž.) — gumno, guvno ◊ arĭe ĭe luok unđe sa trăirat șî s-a vînturat grîu ku kalu șî ku vîntu — gumno je mesto gde se pomoću konja i vetra vršilo i vejalo žito ♦ var. are ♦ up. gĭep [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

211  ark  arc  лук  ark (mn. arkurĭ) (i. m.) — 1. luk ◊ ark ku kare sa arunkă saźata — „ark” je luk kojim se izbacuje strela 2. gudalo ◊ ark đi laută — violinsko gudalo ◊ traźe ku arku pi kuarda gruasă — prevlači gudalom preko debele žice (svira dubokim tonom) 3. luk kao graditeljski oblik na stambenim objektima ◊ kasă ku arkurĭ — kuća sa lukovima [Crn.], [Por.] 4. kuhinjski pribor ◊ arku dă taĭat koļiașa — luk za sečenja kačamka (Sige) [Hom.], [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

212  arkaș  arcaș  стрелац  arkaș (mn. arkașî) [akc. arkaș] (i. m.) — (zast.) 1. strelac ◊ arkaș a fuost uom înarmat ku ark șî saźată — strelac je bio čovek naoružan lukom i strelom ◊ bun arkaș ĭe uom kare puaće să putrîvĭaskă ku pușka tuot śe ĭa la nișan — dobar strelac je čovek koji može puškom da pogodi sve što uzme na nišan 2. gudalar, majstor za gudala ◊ rar a fuost arkaș buń pin saćiļi nuaștre, șî lîutari măĭ mult sîngurĭ a ogođit arkurļi kare ļi s-a frînt — retki su bili dobri gudalari po našim selima, pa su violinisti sami popravljali gudala koja su im se lomila [Por.] ∞ ark  [Vidi]

485  Arnaglaua  Arnaglaua  Рудна Глава  Arnaglaua [akc. Arnaglaua] (i. ž.) — (ojk.) Rudna Glava, vlaško selo u Gornjem Poreču, naseljeno je Vlasima Munćanima i pripada opštini Majdanpek ◊ pin Arnaglaua trĭaśe rîu Șașka — kroz Rudnu Glavu protiče reka Šaška ◊ Arnaglaua ĭe sat đaluruos, are mulće kulmĭe șî ogașă — Rudna Glava je brdsko selo, ima mnogo kosa i potoka ◊ ogașîļi tună în rîu Șașka, đi parća đirĭaptă: Biļizvuorța, Ostrovița șî Lozovița, da đi parća stîngă Bļizńa, Bistovița Mikă șî Bristovița Mare — potoci se ulivaju u reku Šašku, s desna: Beli Izvor, Ostrovica i Lozovica, a s leve strane Blizna, Mala i Velika Brestovica ◊ Arnaglaua are patru kotunurĭ marĭ, kare sa kĭamă: Bļizńa, Krșĭe, Șopît șî Bugoglaua — Rudna Glava ima četiri velika zaseoka, koji se zovu: Blizna, Krš, Šopot i Bukova Glava ♦ var. Îrnaglaua [Por.]   [Vidi]

486  arnaglavĭan  arnaglăvean ?  Рудноглавац  arnaglavĭan (mn. arnaglavĭeń) [akc. arnaglavĭan] (i. m.) — Rudnoglavac, stanovnik Rudne Glave, vlaškog sela u opštini Majdanpek ◊ arnaglavĭanuĭe uom đi Arnaglaua, sat rumîńesk în Porĭeśa đi Sus — Rudnoglavac je čovek iz Rudne Glave, vlaškog sela u Gornjem Poreču ♦ up. arnaglavĭană ♦ var. îrnaglavĭan, îrnaglavĭeń [Por.] ∞ Arnaglaua  [Vidi]

3470  arnaglavĭană  arnaglăveană ?  Рудноглавка  arnaglavĭană (mn. arnaglavĭańe) [akc. arnaglavĭană] (i. ž.) — Rudnoglavka, stanovnica sela Rudna Glava u opštini Majdanpek ◊ arnaglavĭană ĭe famĭaĭe muĭerĭaskă, kare ĭe naskută or traĭașće în sat rumîńesk Arnaglaua, în Porĭeśa đi Sus — Rudnoglavka je ženska osoba, koja je rođena ili živi u vlaškom selu Rudna Glava, u Gornjem Poreču ♦ var. îrnaglavĭană ♦ up. arnaglavĭan [Por.] ∞ Arnaglaua   [Vidi]

1868  Arnaut  Arnăut  Арнаут  Arnaut (mn. Arnauț) [akc. Arnaut] (i.m.) — (etn.) Arnaut, Arnautin; Albanac ◊ kînd am trekut pistă Albaniĭa, ń-a batut fuamĭa, źeru șî arnauțî — kad smo prelazili preko Albanije, tukli su nas glad, mraz i Arnauti [Crn.] ◊ kînd armata sîrbĭaskă s-a tras pista Albańiĭa, ńima n-a drîzńit sî fure śeva đi mînkare đi la arnauț, kî arnauțî nu ļ-a dat ńimika ńiś pi bań, numa rumîńi aĭ nuoștri a kućeḑat aĭa să fakă — kada se srpska vojska povlačila preko Albanije, niko nije smeo od Arnauta da ukrade nešto za jelo, jer Arnauti nisu davali ništa ni za pare, samo su naši Vlasi to smeli da urade ♦ sin. Șiptarĭ [Por.]  [Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

425  Arnauta  Arnăută  Арнаута  Arnauta [akc. Arnauta] (i. ž.) — (hidr.) Arnauta, reka, izvire u ataru sela Dobro Polje, protiče kroz Dobrujevac, Boljevac, Mali Izvor i Valakonje, i uliva se u Crni Timok, i potok koji izvire u Savincu, i koji se takođe uliva u Crni Timok ◊ Arnauta buļuoțuluĭ pimovara ĭe turburĭe, da vară arĭe apă puțînă — boljevačka Arnauta je s proleća mutna, a leti ima malo vode [Crn.] ∞ Arnaut   [Vidi]

156  arńik  harnic  вредан  arńik (arńikă) (mn. arńiś, arńiśе) [akc. arńik] (prid.) — vredan, hitar ◊ uom arńik, are spuorĭ la lukru — vredan čovek, ima napredak u poslu ♦ sin. sîrńik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

157  arpaźik  arpagic  арпаџик  arpaźik (mn. arpaźik) [akc. arpaźik] (i. m.) — (bot.) arpadžik, sitan crni luk za sađenje (Allium schoenoprasum) ◊ arpaźiku ĭe măĭ bun sĭ sa pună tuamna, kă śĭapa, kînd krĭașće n-o prinđe sîaśita — arpadžik je najbolje da se sadi ujesen, jer luk, kada bude nicao, neće zahvatiti suša ♦ var. rîpaźik [Por.] ♦ dij. var. arbăğik [Kmp.]   [Vidi]

785  arpiuară  aripioară  крилашце  arpiuară (mn. arpiuorĭ) [akc. arpiuară] (i. ž.) — 1. (demin.) krilašce, krilce 2. naziv obrednog hleba, registrovanog na pomani u selu Slatina, opština Bor ♦ / arpĭekrilo [Crn.] ♦ dij. var. aripĭuară [Por.] ∞ aripă  [Vidi]

4012  arșiță  arșiţă  пекарка  arșiță (mn. arșiț) [akc. arșiță] (i. ž.) — (izob.) pekarka, žena koja je spremala obredne hlebove za pomanu ◊ arșițăļi a fuost babiļi dăn sat kare a șćut să fakă kolaś dă pomană, șî kare ĭ-a plumađit șî ĭ-a kuopt — pekarke su bile babe koje su znale da spremaju obredne hlebove za pomanu, i koje su ih mesile i pekle ◊ prăn povĭeșć sa țîńe minće kă dămult a fuost vrun fĭeļ dă kolaś kare s-a kuopt la suare — kroz priče se pamti da je nekada bila vrsta obrednih hlebova koji su se pekli na suncu [Stig] ∞ arđe  [Vidi]

235  Artan  Artan  Ртањ  Artan [akc. Artan] (i. m.) — (top.) Rtanj, planina u istočnoj Srbiji ◊ baće un vînt friguruos đi pi Artan — duva neki hladan vetar sa Rtnja ◊ Artanu la fakut žîduvi vrodată kî să puarće vînțî đi pi ĭel — Rtanj su nekada napravili divovi da bi sa njega upravljali vetrovima ◊ (ver.) кînd ĭe vîru Artanuluĭ kutrupit ku nuvirĭ, vrĭamĭa sî strîkă — kad je vrh Rtnja u oblacima, vreme se kvari. ◊ (izr.) Pînă sî vĭađe zapada pi Artan, kožuoku nu să lasă — dok se na Rtnju vidi sneg, kožuh se ne skida [Crn.]   [Vidi]

260  arunka  arunca  избацити  arunka (ĭuo arunk, ĭel arunkă) [akc. arunka] (gl. p.) — 1. izbaciti, dobaciti ili baciti neki predmet sa nešto većom snagom na veću daljinu; hitnuti ◊ arunkă țuaļiļi la Suare — dobacuju odelo Suncu (u vlaškom obredu marturija, v. marturiĭe) ♦ sin. lîpada, lupada; azvîrļi 2. napregnuti se, napeti se ◊ nu țîńa lukru-șală, uomuļe, numa arunkî-će kît guođe puoț să țîń ļiemnu-la, să nu kadă pi nuoĭ — ne šali se, čoveče, nego se napni koliko god možeš da držiš to drvo, da ne padne na nas (Tanda) [Por.] 3. veranje, pentranje; puzanje ◊ sa arunkă pră ļeamn kamguđe șîarpiļi — vere se uz drvo kao zmija (Žitkovica) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1710  arźa  argea  разбој  arźa (mn. arźaļe) [akc. arźa] (i. ž.) — (zast.) razboj za tkanje ◊ arźa ĭe vuorbă zuĭtată, rar sa gasîașće vrunđiva vro babă sî măĭ țînă minće kî așa vrodată s-a kĭemat razbuoĭu đi țasut — „arđa” je zaboravljena reč, retko se nađe neka baba koja još uvek pamti da se tako nekada zvao razboj za tkanje ♦ up. arźauă [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

115  arźauă  argea  ложиште  arźauă (mn. arźaļе) [akc. arźauă] (i. ž.) — 1. (zast.) ložište ◊ arźauă s-a ḑîs đivrodată la luok unđe s-a fakut fuok — „arđaua” se nekada nazivalo mesto gde se ložila vatra 2. (zast.) žarište ispod razboja za tkanje ◊ arźauă a fuost adînkatură đi žîgaraĭ supt razbuoĭ đi țasut — „arđaua” je bilo udubljenje za žar ispod razboja za tkanje [Por.] 3. (zast.) zemunica u kojoj se tkalo leti ◊ arźaua a fuost borđeĭ fakut adîns đi țasut vara la tuortu đi kîńipă șî đi in, kî atunśa tuortu a prins măĭ multă uđală — „arđaua” je zemunica posebno napravljena da se u njoj leti tka pređa od konoplje i lana, jer je pređa tada primala najviše vlage [Crn.] ∞ arđe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

225  arźint viu  argint-viu  жива  arźint viu [akc. arźint viu] (i. s.) — živa, hemijski element, metal srebrnastog sjaja, vrlo pokretljiv i tečan (Hg, lat. hydrargyrum ) ◊ ku arźint viu lukră numa vrîžîtuoriļi — sa živom rade samo vračare ◊ vrîžîtuarĭa kare a șćut să „omuare” arźintol viu, s-a țînut kî ĭe tare vrîžîtuare — vračara koja je znala da „ubije” živu, smatrala se jakom vračarom [Por.] ∞ arźint  [Vidi]

765  arźintuaĭkă  arginţică  фресница  arźintuaĭkă (mn. arźintuoĭś) [akc. arźintuaĭkă] (i. ž.) — 1. (bot.) fresnica, poljski cvet (Dryas octopetala) ◊ arźintuaĭka ĭe buĭađe mikă ku fluare albă, krĭașće pin ļivĭeḑ — fresnica je mala biljka sa belim cvetom, raste po livadama 2. (fig.) žena koja ogovaranjem truje odnose među ljudima (od arźint — srebro, koje se smatra otrovnim) ◊ o arźintuaĭkă đi muĭare, ĭa-r trăbuĭa skoća ļimba đin gură — žena otrovnica, trebalo bi joj iščupati jezik [Por.] ∞ arźint  [Vidi]

254  askuțî  ascuţi  оштрити  askuțî (ĭuo askut, ĭel askuće) [akc. askuțî] (gl. p. ref.) — 1. oštriti, izoštriti, naoštriti; šiljiti, brusiti ◊ trîăbe askuțî kuțîtu-sta, nu taĭe — treba naoštriti ovaj nož, ne seče ◊ s-a dus la kovaśu să askută sakurĭa la tośilă — otišao je kod kovača da naoštri sekiru na tocilu [Por.] ◊ tata askuće pari đi viĭe — otac šilji kočeve za vinograd [Crn.] 2. (fig.) naljuititi se ◊ s-a mîńiĭat, s-a askuțît tuot, vrĭa sî sa bată — naljutio se, sav se naoštrio, hoće da se bije [Por.]   [Vidi]

256  askuțîș  ascuţiș  оштрица  askuțîș (mn. askuțîșă) [akc. askuțîș] (i. m.) — 1. oštrica sečiva; vrh, šiljak ◊ înbrukă ku askuțîșu — bode vrhom, šiljkom 2. (prid.) šiljatost, zašiljenost ♦ up. taișsečivo [Por.] ∞ askuțî  [Vidi]

257  askuțîtuorĭ  ascuţitor  оштрач  askuțîtuorĭ (askuțîtuarĭe) (mn. askuțîtuorĭ, askuțîtuarĭe) [akc. askuțîtuorĭ] (i. m.) — oštrač, osoba koja se bavi oštrenjem sečiva [Por.] ∞ askuțî  [Vidi]

259  askuțîtură  ascuţitură  оштрица  askuțîtură (mn. askuțîturĭ) [akc. askuțîtură] (i. ž.) — 1. oštrica, sečivo ◊ a-ntuors kuțîtu ku askuțîtura kîtra mińe, ama ĭuo-l prinsăĭ đi mînă — okrenuo je nož sa oštricom prema meni, ali ja sam ga uhvatio za ruku 2. (geog.) šiljak, vrh; oštar prevoj ◊ kînd m-am dus la baśiĭe, măĭ grĭeu mĭ-a fuost la Pĭatra galbină să trĭek pista askuțîtura kîrși — kad sam išao na bačiju, najteže mi je bilo da kod Žutog kamena pređem preko oštrice krša [Por.] ∞ askuțî  [Vidi]

249  askulta  asculta  слушати  askulta (ĭuo askult, ĭel askultă) [akc. askulta] (gl.) — 1. slušati, saslušati; čuti ◊ askultă, parke s-auđe kopuoĭu kă mînă ĭepuru — slušaj, kao da se čuje ker da tera zeca 2. (fig.) pomagati, služiti, poslušati ◊ kopilu ńe askultă bińe — dete nas dobro sluša (poslušno je) [Por.]   [Vidi]

271  aspri  aspri  храпавити  aspri (ĭuo asprĭesk, ĭel asprĭașće) [akc. aspri] (gl. p. ref.) — 1. hrapaviti, postati hrapav, dobiti ispupčenja i udubljenja 2. (fig.) oštriti se, narogušiti se; postati strog [Por.]   [Vidi]

270  aspru  aspru  храпав  aspru (aspră) (mn. aspri, aspre) [akc. aspru] (prid.) — 1. hrapav, ima neravnu, oštru površinu ◊ đi kaśulă ĭe bună pĭaļa đi uaĭe ku lîna aspră — za šubaru je dobra ovčja koža sa oštrom vunom 2. (za vreme) oštar vetar, oštra zima ◊ baće un vînt aspru — duva neki oštar vetar ◊ ĭarna-sta ĭe koźa aspră — ova zima je veoma oštra 3. (za emocije) ljut, narogušen ◊ sa-ntuarsă aspru kîtră mińe, kî fu rău mîńiĭuos — okrenuo se oštro prema meni, jer beše jako ljut [Crn.] ♦ dij. var. aspur [Por.] ∞ aspri  (Ima umotvorina!)[Vidi]

272  aspur  aspru  храпав  aspur (aspură) (mn. aspurĭ, aspurĭe) (prid.) — 1. hrapav, oštar, bodljikav ◊ ĭerĭa ńișći krîstavĭeț đi bîtrîńață ku kaža aspură, akuma, parke, s-a pĭerdut — behu neki starinski krastavci sa rapavom korom, sada su se, čini mi se, izgubili 2. (fig.) strog, grub, tvrd; ljutitit, spreman na svađu ◊ vorbĭașće rugoșît, ku glas aspur — govori pomuklo, sa rapavim glasom ♦ var. aspru [Por.] ∞ aspri  [Vidi]

4532  asta-ĭarnă  astă-iarnă  зимус  asta-ĭarnă [akc. asta-ĭarnă] (pril.) — zimus ◊ mult a pațît munćeńi asta-ĭarnă, kutrupiț ku namĭeț pănă-n brîu, mult ńima n-a putut sî strabată pănă la iĭ — mnogo su se napatili brđani zimus, zatrpani snegom do pojasa, dugo niko nije mogao da se probije do njih [Por.] ∞ asta   [Vidi]

4535  asta-tuamnă  astă-toamnă  јесенас  asta-tuamnă [akc. asta-tuamnă] (pril.) — jesenas ◊ asta-tuamnă fură bîlśur-ļi slabe đi tuot, ńiś nu s-a vindut ńimik, ńiś nu s-a kumparat — jesenas su vašari bili sasvim slabi, niti se išta prodavalo, niti se kupovalo [Por.] ∞ asta  [Vidi]

770  astal  astal  астал  astal (mn. astaļe) [akc. astal] (i. m.) — astal, sto ◊ șeḑ la astal să śinăm — sedi za sto da večeramo ◊ puńe koļașa pe astal — stavi kačamak na sto ♦ sin. masă [Crn.] ♦ (demin.) astaluțstočić ♦ (augm.) astaluoń ◊ mĭ-a fakut tișleru un astaluoń boznakît, în trîabe đi prazńik — napravio mi je stolar jedan ogroman sto, treba mi za slavu ◊ astal đi ļiemn — drveni sto ◊ astal đi kuĭnă — kuhinjski sto ◊ astal đi kopiĭ — dečji sto ◊ astalu đi sufļit — sto koji se kao deo zagrobne opreme, namenjuje pokojnicima [Por.]   [Vidi]

428  astară  astară  вечерас  astară [akc. astară] (pril.) — večeras, doveče, veče ovog dana ♦ / asta „ovo” + sară „veče” ◊ astară ńi duśem la șîḑîtuarĭe — večeras idemo na sedeljku [Crn.] ◊ ńi veđem astară, pănă nu ńigurĭaḑă — vidimo se večeras, dok se ne smrkne ♦ up. đisară [Por.] ∞ sară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1012  astatuamnă  astă-toamnă  јесенас  astatuamnă [akc. astatuamnă] (pril.) — jesenas, prošle jeseni ◊ astatuamnă mi s-a mîritat fata, șî am fakut nuntă mare — jesenas mi se udala kćerka, i napravio sam veliku svadbu ♦ / < astaova + tuamnă jesen [Por.]   [Vidi]

1010  astavară  astă-vară  летос  astavară [akc. astavară] (pril.) — letos, prošlog leta ◊ astavară sa ḑîśe la vara trĭekută — letos se kaže za prošlo leto ♦ / < astaovo + vară — leto [Por.]   [Vidi]

4395  astrîns  astrâns  скупљен  astrîns1 (astrînsă) (mn. astrînș, astrînsă) [akc. astrîns] (prid.) — skupljen, sakupljen ◊ pruńiļi astrînsă đi pi źuos, du-ļe-n kîzańiĭe, șă tuarńi-ļe-n kada mikă — šljive skupljene sa zemlje odnesi u kazanicu i sipaj u malu kacu ◊ muĭarĭa ku samă șăđe pi skamn ku krețanu astrîns pinga piśuare — pažljiva žena sedi na stolici sa krecanom skupljenim oko nogu [Por.] ∞ strînźa   [Vidi]

375  astruka  astruca  покривати  astruka (ĭuo astruk, ĭel astrukă) [akc. astruka] (gl. p. ref.) — 1. pokrivati, stavljati pokrivač, ogrtati ◊ astrukă kopilu đi frig — pokriva dete zbog hladnoće (da mu ne bude hladno) ◊ astruka samînța ku pomînt marunt — ogrće seme sitnom zemljom (pri okopavanju) ◊ astrukă kasa — pokriva kuću (stavlja krov ili crep na krovu) ◊ astrukă-ț uoki — pokrij oči [Crn.] 2. (fig.) skrivati od javnosti neku nepovoljnu osobinu ili događaj ◊ astrukă rușîńa — skriva sramotu, skandal ◊ taś, astrukî-će, să nu ći măĭ audă ńima — ćuti, pokrij se, da te više niko ne čuje ♦ supr. đestruka [Por.]   [Vidi]

376  astrukamînt  astrucământ  покривач  astrukamînt (mn. astrukamînturĭ) [akc. astrukamînt] (i. m.) — 1. pokrivač, materijal ili predmet koji služi za pokrivanje ◊ astrukamînt đi konaśe — pokrivač za zgrade ◊ astrukamînt đi paĭe — slamni pokrivač ◊ astrukamînt đi lînă — vuneni pokrivač [Crn.] ♦ dij. sin. pîătură, ćebĭe 2. krov; krovni pokrivač (u arhitekturi) ◊ n-avut bań, șî ĭa ramas kasa fara astrukamînt — nije imao para, pa mu je kuća ostala nepokrivena ♦ sin. akuperiș, puodtavan, krov ♦ up. țrĭep, kîramidă [Por.] ∞ astruka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

377  astrukat  astrucat  покривен  astrukat (astrukată) (mn. astrukaț, astrukaće) [akc. astrukat] (prid.) — pokriven ◊ puaće sî pluaĭe, kasa ĭe astrukată — kiša može da padne, kuća je pokrivena [Crn.] ◊ kînd iș bun astrukat, nu raśieșć — kad si dobro pokriven, nećeš se prehladiti [Por.] ♦ supr. đistrukat astruka  [Vidi]

420  astupuș  astupuș  запушач  astupuș (mn. astupușurĭ) [akc. astupuș] (i. s.) — zapušač, čep ♦ sin. dop [Kmp.] ♦ dij. sin. duop ◊ mĭ-a dus numa duauă astupușurĭ — doneo mi je samo dva zapušača ◊ a kaḑut astupușu đi la kilă, șî bĭarĭa s-a varsat — otpao je zapušač sa flaše, i piće se prosulo [Por.] ∞ astupa  [Vidi]

1827  așćernut  așternut  лежај  așćernut1 (mn. așćernuturĭ) [akc. așćernut] (i. s.) — (zast.) ležaj, prostirka na kojoj se spavalo na zemlji; krevet ◊ uń-će prinđe nuapća, îț faś așćernut pi pomîntol guol, șî duormĭ fara grižă — gde te zatekne noć, napraviš ležaj na goloj zemlji, i spavaš bez brige ◊ așćernutu nu mi bun, ma baće la șîaļe — ležaj mi nije dobar, bije me u leđa (žulja me) ♦ sin. kulkuș [Por.] ♦ dij. var. așćarnut [Crn.] ∞ așćarńe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

406  așeza  așeză  намештати (се)  așeza (ĭo așez, ĭel așază) [akc. așeza] (gl. p. ref.) — nameštati (se), smeštati (se) ◊ sa așază la masă — seda (smešta se) za sto ◊ sa așază în pat — seda na krevet, smešta se u krevet ◊ fata așază țoaļiļi pe pat — devojka namešta odeću na krevet [Kmp.] ♦ dij. var. așaḑa [Por.]  [Vidi]

776  așuou  așău  ашов  așuou (mn. așuave) [akc. așuou] (i. m.) — ašov, vrsta lopate koja služi za riljanje i kopanje ◊ ku așuou sa sapă, ku lopata sa înkarkă — ašovom se kopa, a lopatom se tovari ♦ var. arșuou [Por.] ◊ građina sapată ku arșuou mîĭ bińe rođașće — bašta izriljana ašovom najbolje rađa [Crn.]   [Vidi]

305  aśi  aci  ту  aśi [akc. aśi] (pril.) — tu, na to mesto (za prostor u blizini sagovornika) ◊ lasă aśi — ostavi tu ◊ aśi am fuost — tu sam bio [Crn.] ♦ var. aśiĭa ◊ kînd ḑîk „lasă aśi (aśiĭa)”, tu laș śeva lînga ćińe, da kînd ḑîk „lasă aiś”, laș lînga mińe — kad kažem „aśi”, ostavljaš nešto pored sebe, (u tvojoj blizini), a kada kažem „aiś”, ostavljaš nešto pored mene (u mojoj blizini) [Por.]   [Vidi]

310  atîrna  atârna  качити  atîrna (ĭuo atîrn, ĭel atîrnă) [akc. atîrna] (gl. p. ref.) — 1. kačiti, zakačinjati, prikačinjati, priključivatii ◊ atîrnă prikoļița đi traktur — kači prikolicu za traktor 2. okačinjati, besiti, stavljati nešto u viseći položaj ◊ atîrnă trasta-n kuń — okačinje torbu na klin 3. (fig.) dirati, zadirkivati, provocirati ◊ sa atîrnă đ-aĭ măĭ țapiń, șî kapîtă bataĭe întođeuna — kači se sa jačima, i uvek dobija batine ♦ up. ańina ♦ supr. đistîrna [Por.]   [Vidi]

313  atîrnatuare  atârnătoare  закачаљка  atîrnatuare (mn. atîrnatuоrĭ) [akc. atîrnatuare] (i. ž.) — zakačaljka, kuka, klin, predmet o koji se nešto kači [Por.] ∞ atîrna  [Vidi]

1401  atît  atât  толик  atît2 (atîta) (mn. atîț, atîća) [akc. atît] (prid.) — tolik, toliki; ovolik, ovoliki 1. u značenju mere ◊ atîta ĭe tuot đi skump, da plățîļi sînt miś — toliko je sve skupo, a plate su male 2. u značenju gradacije ◊ ku atîta măĭ bińe, dakă va fi așa kum tu ḑîś — utoliko bolje, ako će biti tako kako ti kažeš 3. granica u nekom postupku, poslu, odnosu ◊ numa atît ć-aĭ învîrḑît în lukru mĭeu, măĭ mult nu — samo si se toliko upleo u moj posao, više (od toga) ne ♦ (demin.) atîtuśka, atîtușka [Por.]   [Vidi]

381  atîta  atâta  толикo  atîta [akc. atîta] (pril.) — toliko, ovoliko ◊ atîta ĭ-a fuost drag đi ĭa, đi la urmă s-a do luvat — toliko ju je voleo, da su se na kraju uzeli [Por.]   [Vidi]

5591  atunśa  atuncia  онда  atunśa [akc. atunśa] (pril.) — onda; tada ◊ dakă așa ginđașće, atunśa n-avĭem śe sî măĭ vorbim — ako tako misli, onda više nemamo o čemu da pričamo ◊ atunśa s-a trait într-un fĭeļ, akum în alt — tada se živelo na jedan način, sada na drugi [Por.]  [Vidi]

1503  auḑî  auzi  чути  auḑî (ĭuo aud, ĭel auđe) [akc. auḑî] (gl. p.) — čuti, opažati zvukove pomoću čula sluha ◊ auđe bińe la o urĭake, la alalaltă ĭe surd đi tuot — čuje dobro na jedno uvo, na drugo je potpuno gluv ◊ s-auđe śe s-auđe — (dosl.) „čuje se šta se čuje”, čuje se nešto, ali nerazgovetno [Por.] ♦ dij. var. auzi [Kmp.]  [Vidi]

417  auḑît  auzit  чувен  auḑît (auḑîtă) (mn. auḑîț, auḑîće) [akc. auḑît] (prid.) — (zast.) čuven, poznat, o kome ili o čemu se čulo ◊ ĭel ĭe uom auḑît șî kunoskut — on je čovek čuven i poznat [Por.] ∞ auḑî  [Vidi]

4089  aurit  aurit  позлаћен  aurit (aurită) (mn. auriț, auriće) [akc. aurit] (prid.) — (tehn.) pozlaćen ◊ sa aurĭașće ku auru topit — pozlaćuje se istopljenim zlatom ◊ śe gud va fi aurit, are măĭ mare vrĭad pi pomînt — što god da je pozlaćeno, ima najveću vrednost na svetu [Por.] ∞ aur  [Vidi]

108  avļiĭe  avlie  авлија  avļiĭe (mn. avļiĭ) [akc. avļiĭe] (i. ž.) — avlija, dvorište ◊ la loko-l batrîn, unđe ń-a fuost kasa, am avut măĭ mare avļiĭe — na starom mestu, gde nam je bila kuća, imali smo veće dvorište ♦ sin. traușă, pîrvaļiĭe, prîvaļiĭe, obuor ◊ avļiĭa îngrađită s-a kĭemat șî la nuoĭ đemult obuor, ș-a fuost obuoru kășî, oboru puorśilor, obuoru vićilor — ograđeno dvorište se i kod nas nekada zvalo obor, pa je bio kućni obor, obor svinjca, stočni obor [Por.] ♦ dij. sin. bătătură (Samarinovac, Prahovo) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

440  Avrameluońi  Avrameloni  Аврамеловци  Avrameluońi [akc. Avrameluońi] (i. m.) — (antr.) Avramići, Avramelovići, vlaško prezime familije u Podgorcu, čiji se predak zvao Avramjel, imenom od milja izvedenog kao deminutiv od l.i. Avram ♦ / Avram + -el — (demin.) mali Avram, Avramić ◊ đin Avrameluoń în Podguorț a ramas numa o kasă — od Avramelovića u Podgorcu ostala je samo jedna kuća [Crn.] ∞ Avram  [Vidi]

1858  Avramuță  Avrămuţu  Аврамић  Avramuță [akc. Avramuță] (i. m.) — (antr.) (hip.) (dem.) Avramić < Avram „mali Avram” ◊ Avramuță ĭe poļikra alu Avram măĭ mik đin duoĭ kopiĭ ku nume Avram, or ĭa ḑîs așa đi drag la kopil pi kare la bućeḑat Avram — „Avramuca” je nadimak mlađeg Avrama od dvojice dečaka koji se zovu Avram, ili su tako od milošte tepali detetu koje je kršteno kao Avram [Por.] ∞ Avram   [Vidi]

434  Avramuońi  Avramoaie  Аврамовци  Avramuońi [akc. Avramuońi] (i. m.) — (antr.) Avramovci, Avramovi potomci; vlaško prezime nekih familija u Osniću i Podgorcu, čiji je rodonačelnik bio Vlah po imenu Avram ◊ Avramuońi s-a mutat đin Kurduman, ș-akuma traĭesk lîngă drumu satuluĭ — Avramovci su se iselili iz Kurdumana, i sada žive pored seoskog puta [Crn.] ∞ Avram  [Vidi]

634  azvîrļitură  azvârlitură  фрљање  azvîrļitură2 (mn. azvîrļiturĭ) [akc. azvîrļitură] (prid.) — frljanje, bacanje zamahom ruke ◊ la pîkurarĭ s-a katat să fiĭe buń la azvîrļitură — od čobana se tražilo da budu dobri u frljanju [Por.] ∞ azvîrļi  [Vidi]

216  ažutuorĭ  ajutor  помоћник  ažutuorĭ (mn. ažutuorĭ) [akc. ažutuorĭ] (i. m.) — pomoćnik, pomagač, onaj koji pomaže drugome u nekom poslu ◊ ĭer am avut numa un ažutuorĭ, da akuma duoĭ — juče sam imao samo jednog pomoćnika, a sada dva [Crn.] ♦ dij. var. aźutuorĭ [Por.] ∞ ažuta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

338  aźun  ajun  пост  aźun (mn. aźunurĭ) [akc. aźun] (i. s.) — (rel.) post, gladovanje, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ◊ aźun ĭe ađet să nu sa manînśe înainća lu vro ḑî mare — „ažun” je običaj da se ne jede dan u oči nekog velikog verskog praznika ◊ đi uom kare țîńe aźun sa ḑîśe kă aźuńaḑă — za čoveka koji gladuje, kaže se da posti ♦ var. inov. ažun [Por.] ∞ aźuna  [Vidi]

337  aźuna  ajuna  постити  aźuna (ĭuo aźuńеḑ, ĭel aźună) [akc. aźuna] (gl. p.) — postiti, gladovati, uzdržavati se od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažuna ◊ trîabe aźuna la Aźun — treba postiti na Badnji dan [Por.]   [Vidi]

340  aźunat  ajunat  пост  aźunat (mn. aźunaturĭ, aźunaće) [akc. aźunat] (i. s.) — post, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažunat ◊ dakă vrĭeĭ sî ći skuoț đi la aăla pakat grĭeu, îț trîabe un aźunat țapîn — ako hoćeš da se iskupiš od tog teškog greha, treba di jedan jak post [Por.] ∞ aźuna  [Vidi]

341  aźunźa  ajunge  стићи  aźunźa (ĭuo aźung, ĭel aźunźe) [akc. aźunźe] (gl.) — 1. stići, sustići, dostići, dohvatati ◊ mĭergînd ĭuta, iĭ đi mulće uorĭ ń-aźunźa pi drum — idući brzo, oni su nas često sustizali na putu ◊ nu sa puaće aźunźa în tuaće părțîļi — ne može se stići na sve strane 2. (psih.) biti opsednut nekom bolešću ili stanjem ◊ o aźunźe ś-o aźunźe — stiže je neka (nepoznata) bolest, obizima je neka (tajanstvena) sila ♦ var. inov. ažunźa [Por.] ♦ dij. var. ažunğa (ažung, ažunğe) [Kmp.]   [Vidi]

405  așaḑa  așeza  притискати  așaḑa (ĭuo аșîăḑ, ĭel așaḑă) [akc. așaḑa] (gl. p. ref.) — 1. pritiskati, vršiti pritisak ◊ așaḑă kîta mîĭ bińe — pritisni malo bolje ◊ n-am pućarĭe sî așîăḑ mîĭ tare — nemam snage da pritisnem jače ♦ var. așaza (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. sagibati (se), saginjati (se), savijati (se) ◊ sa așaḑă — saginje se, naginje se ◊ așaḑă krĭanga să ažungă kopiĭi la śerĭașă — savija granu da mogu deca da dohvate trešnje ◊ nu așaḑă kapu ńiś lu kare — ne saginje glavu ni pred kim 3. (fig.) zapinje, radi sa većom snagom ◊ kînd a vaḑut kă o să-ĭ prindă murgu, sa așaḑat pi lukru ku tuota pućerĭa — kad su videli da će ih uhvatiti mrak, nalegli su na posao svom snagom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

408  așaḑarĭe  așezare  притисак  așaḑarĭe (mn. așaḑîărĭ) [akc. așaḑarĭe] (i. ž.) — 1. pritisak ◊ așaḑarĭe pistă lume — pritisak na narod ◊ đin kotruo atîta așaḑarĭe? — odakle ovoliki pritisak? ◊ kuńo-sta rabdă prĭa marĭe așaḑarĭe — ovaj klin trpi preveliki pritisak ♦ var. așăzarĭe (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. saginjanje, savijanje na dole ◊ așaḑă krĭanga, să kuļeg śerĭașă — savij granu, da oberem trešnju ◊ așaḑî-će, să nu ći vadă vrunu — sagni se, da te neko ne vidi 3. (fig.) navaljivanje, naleganje, zapinjanje ◊ aĭde, să ńi așaḑăm pi lukru — hajde, da legnemo posao ♦ dij. var. așîḑatură ◊ đi źaba atîta așîḑatură, strîviț pućarĭa ńiś k-o trĭabă — uzalud toliki pritisak, trošite snagu bez potrebe [Por.] ∞ așaḑa  [Vidi]

2042  așćamîta  așteamăt  узастопце  așćamîta [akc. așćamîta] (pril.) — uzastopce, kriomice, postrance, obaška (za način kretanja) a. uzastopce ◊ sa ḑîśe mĭerź đ-așćamîta kînd mĭerź dupa śińeva, kînd mĭerź pi urma luĭ — kaže se ideš „ašćamata” kad pratiš nekoga u stopu (Osnić) [Crn.] ◊ tuoț mĭerg ku vrun rînd, la gramadă, da ĭel sa traźe pi urma luor, ńiś nu sa lasă đi iĭ, ńiś nu sa-npreună ku iĭ — svi idu po nekom redu u grupi, a on se vucara za njima, niti ih ostavlja, niti im se priključuje (Rudna Glava) b. kriomice, u potaji ◊ nu mĭerź bîrabar ku uomu, numa furiș în urma luĭ — ne ideš naporedo s čovekom, nego kriomice iza njega (Tanda) [Por.] c. obaška, izdvojeno ◊ mĭarźe sîngur ka pļesńitu, nu mĭarźe ku lumĭa-n rînd — ide sam obaška, kao blesav, ne ide s ljudima zajedno (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

1163  ăĭs  hăis  ојс  ăĭs (var. îăĭs, akc. îăĭs) (uzv.) — ojs, uzvik kojim se zaprega u kojoj vuku krave ili volovi, skreće na levo ◊ ku „ăĭs” întuorś buoĭi-n źug la stînga, da ku „ća” la đirĭapta — sa „ojs” okrećeš volove u jarmu na levo, a sa „ća” na desno [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

653  ăl  ăl  ено га  ăl (uzv.) (demin.) — eno (evo, eto) ga ◊ ăl kolo, stă pitulat — eno ga tamo, krije se ◊ ăl, zbură! — eno ga, odlete! ♦ / skraćeni oblik < ăćel [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2420  ăn  în  у  ăn (predl.) — u, na ◊ „în” șî „ăn” ĭe tuot una, ama ĭastă lume pin saće kare măĭ đies vorbĭașće ku „ăn” đikît ku „în” — „în” i „ăn” je isto, ali ima ljudi po selima koji češće govore „ăn” umesto „în” ◊ uńi ḑîk „înkauśa”, alțî „ănkuaśa”, uńi ḑîk „s-a dus înđial”, alțî: „s-a dus ănđial” — jedni kažu „înkauśa” („ovamo”), drugi „ănkuaśa”, jednu kažu „s-a dus înđial” („otišao na gore”), drugi „s-a dus ănđial” ♦ var. ăm ◊ întrîabe / îmtrîabe : ăntrîabe / ămtrîabe — treba mi [Por.] ∞ în  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2417  ăroplan  aeroplan  аероплан  ăroplan (mn. ăroplańe) [akc. ăroplan] (i. s.) — (zast.) (tehn.) aeroplan, avion ◊ đi vrĭamĭa đi mńamț, odată a trekut atîća ăroplańe, đi śĭerĭu nu s-a vaḑut đi iĭ — za vreme Nemaca jednom je prošlo toliko aeroplana, da se nebo nije videlo od njih ◊ am putut sî ma kar ku ăroplanu, numa đi frikă n-am kućeḑat — mogao sam da se vozim aeroplanom, ali od straha nisam smeo ♦ var. iroplan, aroplan ♦ sin. aviuon [Por.]  [Vidi]

3343  ășke  așchie  ивер  ășke (mn. ășki) [akc. ășke] (i. ž.) — iver, treska ◊ kînd s-a ćopļit la muort stingiĭi đe s-a pus la groapă, atunća a dat fok la ășki și ļ-a dat đe pomană — kad su se tesale grede koje su se stavljale u raku, tada se iverje palilo i namenjivalo pokojniku [Tim.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ĭașkĭe [Por.]  [Vidi]

459  ba  ba  не  ba (part.) — ba, ne, jok; đa 1. označava negaciju ◊ Aĭ fuost la lukru? - Ba! — Da li si bio na poslu? - Ne! ◊ (u izr.) ba, ĭuo — jok, ja (ne ja, nisam ja) 2. označava neodlučnost, ili dilemu ◊ ba vrĭeĭ, ba nu vrĭeĭ — čas hoćeš, čas nećeš ◊ ba-n kuaś, ba-n koluo — čas ovamo, čas onamo; đa tamo, đa vamo [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

514  Baba-Ĭuana  Baba-Iona  Баба-Јона   Baba-Ĭuana [akc. Baba-Ĭuana] (sint.) — (top.) Baba-Jona, šumovit potes na tromeđi sela Osnića, Šarbanovca i Gamzigrada ◊ în Baba-Ĭuana izvuară Ogașu Babi-Ĭuańi — u Baba-Joni izvire Baba-Joninin potok [Crn.] ∞ babă  [Vidi]

518  baba-uarbă  baba-oarba  ћорава бака  baba-uarbă [akc. baba-uarbă] (i. ž.) — ćorava baka, dečja igra ◊ ļagăm uoki ku propuada, șî sî žukîăm baba-uarba — veži mi oči maramom, i da igramo ćorave bake [Crn.] ◊ baba-uarbă ń-a fuost žuok plakuț, kopilarĭesk — ćorava baka nam je bila omiljena dečja igra (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

829  babaluk  băbăluc  бабалук  babaluk (mn. babaluś) [akc. babaluk] (i. m.) — babaluk 1. starina, davnina, prošlost ◊ mama mĭ-a puvestît kî sînćem nuoĭ, Trifuļeșći, aiśa đin babaluk — baba mi je pričala da smo mi, Trifunovići, ovde od starine ◊ aĭa așa a ramas la nuoĭ đin babaluk — to je tako ostalo kod nas od davnina 2. (ret.) imovina, posed, (fig.) dedovina ◊ nu dau să sa strîvĭaskă babaluku mĭeu — ne dam da se upropasti moja dedovina [Por.]   [Vidi]

218  babiță  babiţă ?  бабица  babiță (mn. babiț) [akc. babiță] (i. ž.) — (srb.) babica, obredni hleb na pomanama koji nema nikakav simbol ◊ pi pomană sa pun atîća babiță, kîț guoșć sînt kemaț — na daću se stavlja onoliko babica, koliko je gostiju pozvano [Buf.]  [Vidi]

517  Babiļi  babele  Бабе  Babiļi [akc. Babiļi] (i. ž.) — (kal.) Babe, Bapski dani ◊ Babiļi sînt aļi doasprăśe ḑîļe întra Dragobĭaće șî Sîmț, kînd tota ḑîua însamnă kîć-o lună pi an — Babe su dvanaest dana između Dragobana i Mladenaca, kada svaki dan označava po jedan mesec u godini ◊ Dragoban ĭe baba đintîń, ș-a-nsamnat pi marta, în vrĭamĭa kînd anu a-nśeput ku aĭa lună — Dragoban je prva baba, i označavao je mart, u vreme kada je godina počinjala sa tim mesecom ◊ (ver.) pi lînga „babe”, kare sînt ḑîļe rîaļe, pi anu đi ḑîļe ĭastă șî „muoș”, kare sînt ḑîļe buńe — pored „baba”, koje predstavljaju loše dane, u toku godine ima i „staraca”, koji predstavljaju dobre dane [Por.] ∞ babă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

519  babĭașće  băbește  бапски  babĭașće [akc. babĭașće] (pril.) — bapski, na bapski način, onako kako se ponaša ili postupa stara žena ◊ mĭarźe babĭașće — ide kao baba ♦ dij. var. babiuluĭ [Por.] ∞ babă  [Vidi]

3306  babĭesk  babesc  бапски  babĭesk (babĭaskă) (mn. babĭeșć) [akc. babĭesk] (prid.) — bapski, starinski, drevni ◊ babĭesk s-a ḑîs vrodată la tuot aĭa ś-a șćut numa babiļi batrîńe vikļańe, kî șćirĭa luor a țînut șî śĭerĭu șî pomîntu — bapski se nazivalo nekad sve ono što su znale samo mudre starice, jer je njihovo znanje držalo i nebo i zemlju ◊ kîļindarĭ babĭesk — bapski kalendar, starinski način računanja vremena, posebno u odnosu na sistem praznika koji se razlikuje od onog u kalendaru srpske pravoslavne crkve ◊ pi al babĭesk, akuma ar fi priru — po baskom (kalendaru), sada bi bio april [Por.] ∞ babă  [Vidi]

761  babușńiță  babușniţă  бабушница  babușńiță (mn. babușńiț) [akc. babușńiță] — (mag.) magijska reč iz bajalice za lečenje krajnika ◊ vuorba dăn dăskînćik, ku însamnatu ńekunoskut, dăn dăskînćik dă lăturuoń — reč iz bajalice, nepoznatog značenja, za lečenje krajnika [Zvizd] ∞ babă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

552  baća  bate  бити (се)  baća (ĭuo bat, ĭel baće) [akc. baća] (gl. p. ref.) — 1. a. biti (se), tući (se), mlatiti (se); zabijati, sabijati; gađati; kovati; udarati ◊ baće kopilu luĭ — tuče svoje dete ◊ baće vaka — bije kravu ◊ baće pîăsîrĭ ku prașća — gađa ptice praćkom ◊ baće țapă đi klańe — zabija stožer za plast ◊ baće pruńiļi — mlati šljive ◊ baće pasuĭu s-îl skuată đin postaĭka — mlati pasulj da ga odvoji od mahune ◊ baće fĭeru înśintat — kuje vrelo gvožđe b. aplaudirati ◊ baće đin palmĭe — pljeska rukama, aplaudira 2. igra ◊ baće puarka — igra svinjicu ◊ baće luopta — igra fudbal ◊ baće ruopîta — igra ropotu (vrsta orske igre) 3. duvati, padati (za prirodne pojave) ◊ baće vîntu — duva vetar ◊ baće bruma — pada slana ◊ baće pĭatra — pada grad 4. (fig.) ◊ baće drumu đi źaba — (dosl.) „bije” put za badava: uzalud putuje; putuje samo da mu dupe vidi put ◊ baće ļimba đi đinț, da ńima nu askultă — mlati zube jezikom, a niko ga ne sluša ◊ baće žuok — zbija šale, ismejava [Crn.] ◊ bată-l śĭerĭu — (klet.) ubilo ga nebo ◊ bată-l dumńeḑîu — (klet.) ubio ga gospod bog [Por.] ♦ dij. var. baťa [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

555  baćală  băteală  потка  baćală (mn. baćelurĭ) [akc. baćală] (i. ž.) — potka, konac koji se pomoću snoveljke umeće u zev osnove tokom tkanja ◊ baćala sî puńe pi țauă đi suok karĭe sî bagă în suvĭaĭkă — potka se namotava na cev od zove koja se umeće u snoveljku [Crn.] ♦ dij. var. baćială ◊ baćiala la razbuoĭ sa țîasă pin urḑală — potka na razboju protkiva se kroz osnovu ♦ / baća + suf. -ală [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

461  badîń  budăi  бућка  badîń (mn. badîńе) [akc. badîń] (i. m.) — bućka, drveni sud koji za bućkanje mleka; badanj ◊ badîńu ĭe vas strîmt șî lung, fakut numa đi skuos untu — bućka je uzan i dugačak sud, napravljen samo za vađenje maslaca ♦ var. badîĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Mali Izvor) [Crn.] ◊ în badîń s-a batut untu — u badnju se vadio maslac ♦ dij. var. badîĭ (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pućińiu (Šipikovo) [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1514  Badîrkă  Bădîrcea  Бадрка  Badîrkă [akc. Badîrkă] (i. s.) — (antr.) Badrka, nadimak iz koga se razvilo prezime Badrkić, zabeleženo u Rudnoj Glavi i Mosni, [Por.] i u Gamzigradu [Crn.] ◊ Marćin Badîrkă a fuost gazdă mare, avut uoĭ mulće — Martin Badrka je bio veliki gazda, imao je mnogo ovaca [Por.]  [Vidi]

702  Bađikuońi  Bădiceanu  Баџикони  Bađikuońi [akc. Bađikuońi] (i. m.) — (antr.) Badžikoni, vlaško prezime familije Bađikić u Valakonju, koje je nastalo prema pretku po nadimku Bađikă, demin. od Bađe ◊ Bađikuońi đin Vaļakuańa s-a mutat în Buļuoț — Bađikići iz Valakonja su se preselili u Boljevac [Crn.] ♦ dij. var. Bađuońi [Por.] ∞ bađe  [Vidi]

475  baga  băga  увлачити  baga (ĭuo bag, ĭel bagă) [akc. baga] (gl. p. ref.) — 1. uvlačiti, navlačiti, zavlačiti, stavljati; umetati ◊ bagă ața-n ak — uvlači konac u iglu ◊ bagă kîlțanu-n śuariś — uvlači košulju u pantalone ◊ bagă kolaś în trastă — stavlja kolače u torbu ◊ bagă mîna-n sîn — stavlja ruku u njedra ◊ bagă bań în pozanarĭ — stavlja novac u džep (krade) 2. (fig.) a. obraćati pažnju, primećivati, zapažati ◊ bagă sama — pazi dobro, obrati pažnju ◊ bagă sama sî nu luńiś — pazi da se ne oklizneš b. okrivljivati, prebacivati, kritikovati, zamerati ◊ îm bagă vina śe n-am ažuns la vrĭamĭe — zamera mi što nisam stigao na vreme ◊ bagă kapu în ńivuoĭe — navlači sebi nevolju na glavu [Crn.] 3. a. ulaziti ◊ uomu sa bagă-n kasă — čovek ulazi u kuću ◊ apa sa bagă-n pomînt — voda ulazi u zemlju b. zalaziti ◊ suarļi sa bagă dupa nuvirĭ — sunce zalazi za oblake c. uterivati ◊ bagă uoĭļi-n strungă — uteruje ovce u tor 4. (fig.) kusati, jesti, uzimati hranu ◊ đi đesńață n-am bagat ńimik în gură — od jutros nisam ništa okusio ◊ vrĭamĭa ĭe să bagăm śuava-n gură — vreme je da nešto prezalogajimo [Por.]   [Vidi]

479  Bagaĭuovîț  Bagaiovâţ  Багајовац  Bagaĭuovîț [akc. Bagaĭuovîț] (i. m.) — (top.) Bagajovac, potes u ataru sela Savinac, opština Boljevac ◊ Bagaĭuovîțu ĭe pi puaļiļi lu Tîlva Ruoșîĭe — Bagajovac se nalazi u podnožju Crvenog brda [Crn.]   [Vidi]

994  baĭe  baie  бања  baĭe1 (mn. bîăĭ) [akc. baĭe] (i. ž.) — banja, mineralno kupalište i lečilište ◊ ma duk în baĭe sî ma ļekuĭ đi durĭerĭ în înkeĭaturĭ — idem u banju da se lečim od bolova u zglobovima ♦ var. bańe (mn. bîăń) [Crn.] ◊ kum să nu fiĭe ruoșîĭe la firĭe, kînd tota vara petrĭaśe pin bîăĭ — kako da ne bude rumena u licu, kada celo leto provodi po banjama [Por.] ◊ Bańiĭa sńigoćinuluĭ, la Golumbăț — (top.) Snegotinska banja kod Golupca [Bran.]   [Vidi]

482  baĭer  baieră  ручица  baĭer (mn. bairĭe) [akc. baĭer] (i. m.) — 1. ručica, pokretni dodatak na sudovima koji služi za prenošenje, hvataljka ◊ baĭer la kaldarĭe — ručica na bakraču ◊ baĭer la vadră — ručica na vedru [Crn.] ♦ dij. var. bair ◊ s-a rupt bairu la kuafă, șî barbatî-mĭu a pus o žîță kare ma taĭe la mînă kînd duk apa — pokidala se ručica na kofi, i moj muž je stavio jednu žicu koja mi seče ruku kad nosim vodu [Por.] 2. uprtača ◊ baĭer đi kĭes — uprtača za torbicu (Osnić) ◊ trasta ku baĭer — torba sa uprtačem (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. obrańe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2726  baĭluog  bailag  бајлак  baĭluog (mn. baĭluaźe) [akc. baĭluog] (i. s.) — (tehn.) bajlak, zakrpa za gumu na točku bicikla ◊ baĭluogu ĭe un pĭaćik đi gumă kare sa puńe la ruată kînd iĭ sa rupe guma đin afară — bajlak je parče gume koje se stavlja na točak bicikla, kada mu se pocepa spoljašnja guma ◊ baĭluogu sa faśe đin gumă batrînă alu ruată — bajlak se pravi od stare gume za bicikl [Por.]   [Vidi]

696  Balańeșći  Bălănești  Баланешти  Balańeșći [akc. Balańeșći] (i. m.) — (antr.) Balanešti, vlaško prezime familija u Šarbanovcu i Osniću, potomci Vlaha po imanu Balan [Crn.] ♦ var. (mn. Bîlańeșći), (jed.) Bîlańesku, poļikra alu o fîmeļiĭe mare în Arnaglaua — mn. Balanešti - Balanovići, jed. Balanesko - Balanović, prezime jedne velike familije u Rudnoj Glavi ◊ Truță Balan, a fuost birou satuluĭ — Petar Balan (ović) je bio seoski birov (pozivar, kurir) ◊ poļikră „balan” ĭ-a pus la uom kare a fuost bîăl la fire — nadimak „balan” dobijao je čovek koji je bio plavokos [Por.] ∞ bîăl  [Vidi]

675  balbańi  vâlvâi  батргати се  balbańi (ĭuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — batrga se, radeći, da se spasi bede ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — otima se vo, ne da da ga upregnem ◊ sî balbańașće ku buala — bori se sa bolešću [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dno [Por.]   [Vidi]

522  balbataĭe  bâlbătaie  пламен  balbataĭe (mn. balbatîăĭ) [akc. balbataĭe] (i. ž.) — 1. plamen ◊ arđe fuoku fîră balbataĭe — gori vatra bez plamena ◊ balbataĭe mikă, balbataĭe marĭe — mali plamen, veliki plamen [Crn.] ♦ var. bîlbataĭe, bîlbaĭalăveliki, jak, lelujavi plamen vatre ♦ sin. vapaĭț, pară ◊ para fuokuluĭ — plamen vatre ♦ up. pară [Por.] ♦ dij. var. bălbătaĭe [Kmp.] ♦ / ? < bîlb (pîlp) + bataĭe (exp. Durlić ) ∞ bîlbîi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

536  balćină  băltină  мочвара  balćină (mn. balćiń) [akc. balćină] (i. ž.) — močvara, zemljište nepogodno za obradu i ispašu stoke zbog površinske vode ◊ pi lîngă Ćimuok ĭastă mulće balćiń karĭe nu sî puot lukra — pored Timoka ima mnogo močvara koje se ne mogu obrađivati [Crn.]   [Vidi]

521  balmiș  balmoș  белмуж  balmiș (mn. balmișurĭ) [akc. balmiș] (i. m.) — belmuž, jelo koje se priprema od oceđene kaše, prženjem u tiganju, uz dodavanje kukuruznog brašna i soli ◊ balmișu sî manînkă pîn ĭe ferbinće — belmuž se jede dok je vruć [Crn.] ♦ dij. var. balmuș [Por.] ∞ balmuș  [Vidi]

534  baltă  baltă  бара  baltă (mn. bĭelț) [akc. baltă] (i. ž.) — a. bara, plitka stajaća voda sa specifičnim biljnim i životinjskim svetom ◊ baltă vĭarđe — zelena bara ◊ în baltă traĭașće draku — u bari živi đavo b. voda koja se zadržava u udubljenjima posle kiše ◊ baltă đin pluaĭe — kišna bara [Crn.] ♦ (demin.) baltuțăbarica ♦ (augm.) baltuońbaretina [Por.]  [Vidi]

842  baltuoń  băltoi  баретина  baltuoń (mn. baltuańe) [akc. baltuoń] (i. s.) — (augm.) baretina, baruština ◊ după sat esťe un baltuoń, bun numa ďe broșťi — iza sela ima jedna baruština, dobra je samo za žabe [Por.] ∞ baltă  [Vidi]

4161  balușăl  păstrăv de fag  буковача  balușăl (mn. balușăĭ) [akc. balușăl] (i. m.) — (mik.) bukovača (Pleuritis serotinus) ◊ balușăl ĭe burĭaće kare krĭașće pi fag — bukovača je gljiva koja niče na bukvi ◊ ĭastă balușăl đi primovară șî balușăl đi tuamnă — ima prolećna bukovača i jesenja bukovača [Por.] ♦ dij. sin. burĭeț da-ĭ ńegri (Osanica) [Hom.] ∞ burĭaće  [Vidi]

1884  Baļan  Balian  Баљан  Baļan (mn. Baļań) [akc. Baļan] (i. m.) — (antr.) Baljan, prezime u Majdanpeku ◊ Baļańi a vińit în Măĭdan đin Banatul rumîńesk, da în Banat s-a mutat đin Kraĭova — Baljani su u Majdanpek došli iz rumunskog Banata, a u Banat su se preselili iz Krajove [Buf.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

575  baļe  bale  бале  baļe [akc. baļe] (i. ž.) — 1. bale, sline koje izlaze iz usta, gubice ◊ la uaĭe pļakară baļe đin gură, o să muară — ovci krenule bale iz gubice, uginuće ◊ baļe đi kulkumĭek — puževe bale [Crn.] 2. sluzava i lepljiva materija ◊ vinu kînd sa strîkă, or prazu kînd putraḑîșaće în pomînt, fak baļe — vino kad se ukvari, ili praziluk kada istruli u zemlji, prave bale [Por.] ∞ înbaloșa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

579  bandaș  trompetist  трубач  bandaș1 (mn. bandașî) [akc. bandaș] (i. m.) — 1. trubač, svirač na trubi ◊ fraćiļi mĭeu ĭe bandaș — moj brat je trubač [Crn.] 2. bandaž, obruč na točku bicikla ◊ mĭ-a pikat guma đi pi bandaș — smakla mi se guma sa bandaža ◊ s-a rupt guma, ș-a mînat ruata pi bandaș — pukla je guma, pa je vozio bicikl na bandažu [Por.] ∞ bandă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3465  bandaș  bandaj  бандаж  bandaș2 (mn. bandașă) [akc. bandaș] (i. s.) — (tehn.) bandaž, obruč na točku bicikla ili mopeda ◊ mi s-a rupt guma la ruata đi-nainće, ș-a-m fuost muara să mîn ruata pi bandaș pănă la kasă — pocepala mi se guma na prednjem točku, pa sam morao da teram bicikl na bandažu sve do kuće [Por.]   [Vidi]

1179  banḑarit  ?  басирање  banḑarit (banḑariturĭ) [akc. banḑarit] (i. m.) — (muz.) 1. basiranje, ritmovanje ◊ ku banḑarit, mîĭ bińe žuoś — uz basiranje, bolje igraš 2. (fig.) mlaćenje, pričanje gluposti ◊ lasîće đi banḑarit, vĭeḑ kî sî rîd đi ćińe — nemoj da mlatiš, vidiš da ti se smeju [Crn.] ∞ banḑari  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3468  bankă  bancă  банка (монета)  bankă (mn. bănś) [akc. bankă] (i. ž.) — (zast.) (mon.) banka, metalna moneta ◊ bankă ĭ-a ḑîs aĭ batrîń la un fĭeļ đi bań kare avut vrĭad ḑîaśe, doaḑăś șî triḑăś đi dinarĭ — bankom su stari zvali jednu vrstu novca koji je imao vrednost deset, dvadeset i trideset dinara ◊ la banu đi ḑaśe dinarĭ ĭ-a ḑîs o bankă, la-l đi doaḑăś ĭ-a ḑîs doă bănś, da la-l đi triḑăś ĭ-a ḑîs triĭ bănś — novčić od deset dinara zvali se jednom bankom, od dvadeset su zvali dve banke, a onog od trideset dinara, tri banke [GPek] ◊ o bankă a fuost ban tare, kî ĭa avut ḑăśe dinarĭ, da ḑîua đi sapat a fuost triĭ dinarĭ — jedna banka je bila jak novac, jer je vredela deset dinara, a dan kopanja bio je tri dinara (Rudna Glava) [Por.] ∞ ban  [Vidi]

481  banu mîțî  mică  мачји новчић, лискун  banu mîțî [akc. banu mîțî] (i. m.) — (min.) mačji novčić, žućkasti kamen koji se presijava; liskun ◊ kînd am fuost pîkurarĭ, am gin] i kî ĭe banu mîțî aur — kad sam bio čobanin, mislio sam da je liskun zlato ♦ sin. șîfîr ♦ up. ban, mîț [Por.]   [Vidi]

3455  banuț  bănuţ  новчић  banuț (mn. banuș) [akc. banuț] (i. m.) — (mon.) novčić ◊ avut num un banuț atîrnat la gît, kă a fuost fată sarakă — imala je samo jedan novčić okačen oko vrata, jer je bila siromašna devojka ◊ a gasît o gramadă đi banuș, kare a pitulat vrunu đa-ĭ luĭ đa-ĭ batrîń, ama s-a aratat kă nau ńiś un vrĭad — našao je gomilu novčića, koju je sakrio neko od njegovih predaka, ali se pokazalo da nemaju nikakvu vrednost ♦ var. banușăl [Por.] ∞ ban   [Vidi]

830  barabă  ?  бараба  barabă (mn. barăbĭ) [akc. barabă] (i. s.) — baraba 1. ološ, propalica, skitnica, besposličar ◊ o barabă đi uom, a dat tuot pi bĭare, ș-akuma a ramas pi drumo-l mare — baraba od čoveka, sve je propio i sada je ostao na ulici 2. došljak, neznanac; čovek bez imovine ◊ s-a mîritat dupa o barabă la Măĭdan, a veńit đin lumĭa albă, fara moșîĭe, fara ńimika — udala se za neku barabu u Majdanpeku, koji je došao iz belog sveta, bez imovine, bez ičega [Por.]   [Vidi]

524  barbarĭ  bărbie  подбрадак  barbarĭ (mn. barbarĭe) [akc. barbarĭ] (i. m.) — (fig.) podbradak, dodatak na violini koji služi da se instrument drži na ramenu pomoću brade ◊ kînd lauta arĭe barbarĭ, mîĭ bińe șîađe pi umîru lu lautarĭ — kad violina ima podbradak, bolje leži na ramenu violiniste [Crn.] ∞ barbă  [Vidi]

523  barbă  barbă  брада  barbă (mn. barbĭe) [akc. barbă] (i. ž.) — 1. a. (anat.) brada, deo lica ispod usta ◊ barbă askuțîtă — šiljata brada ◊ barba ku kroviț — brada sa rupicom ♦ (demin.) barbuță — bradica b. dlaka koja odraslim muškarcima raste na licu ◊ barbă rasă — obrijana brada ◊ barbă lungă — duga brada ◊ barbă rară — retka brada ◊ barbă albă — seda brada ◊ barbă rasuśită — uvijena brada 2. (tehn.) delovi nekih alata ◊ barba la sakurĭe — brada sekire, zadnji deo sečiva sekire [Crn.] ♦ var. barbura la sakurĭe [Por.] ◊ barba la firiz — brada testere, deo testere sa ramom koji je bliži ruci 3. (iron.) barbă pîrśaskă — jareća brada [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

693  Barbuļeșći  Bărbulești  Барбулешти  Barbuļeșći [akc. Barbuļeșći] (i. m.) — (antr.) Barbulešti, Barbulovići, vlaško prezime familija u Malom Izvoru i Osniću, čiji se predak rodonačelnik zvao Barbu ◊ Barbuļeșći đin Izvuoru al mik sînt uamiń đi vuorbă — Barbulešti iz Malog Izvora su ljudi od reči [Crn.] ♦ dij. var. Bîrbuļeșći, Bărbuļeșći [Por.] ∞ barbă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

741  Barbură  Barbură  Варвара  Barbură [akc. Barbură] (i. ž.) — (kal.) Varvara, kokošiji praznik; neradan dan, posvećen živini; Barbura ◊ Barbură ĭe prazńiku alu gaiń — Varvara je kokošinji praznik [Hom.] ◊ Barbura ĭe muĭare sfînțîtă, kare dă birekĭetu pomîntuluĭ — Barbura je sveta žena koja zemlji daje berićet ◊ Barbura are doă suruorĭ, kare sa kĭamă Vîrvare; ĭastă doă Vîrvare: a đin tîń ĭe k-o ḑî nainća Barburi, a Vîrvarĭa a doĭļa ĭe k-o ḑî dupa ĭa — Barbura ima dve sestre, koje se zovu Varvare; prva pada dan pre Barbure, a druga je dan posle nje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. Barbora (Malajnica) [Pad.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

867  bardak  bardac  бардак  bardak (mn. bardaśе) [akc. bardak] (i. s.) — bardak, zemljani sud za piće; krčag; vrč ◊ đin bardak măĭ đes s-a baut rakiĭe pi la prazńiśe, pi la nunț, or pi la pomeń — iz bardaka se najčešće pila rakija na slavama, svadbama ili daćama ◊ bardaku a mĭers đin mînă-n mînă, pi lînga masă, șî tot nat a tras đin ĭel kît ĭ-a plakut, kă pară n-a fuost, or n-a fuost đi ažuns — bardak je išao iz ruke u ruku oko stola, i svako je pio koliko je hteo, jer čaša nije bilo, ili ih nije bilo dovoljno ♦ var. bîrdak (Tanda) [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

527  bardă  bardă  брадва  bardă (mn. bărḑ) [akc. bardă] (i. ž.) — bradva, tesarska sekira sa kratkom i krivom drškom ◊ barda ĭe sakurĭe đ-o mînă, adîns fakută đi śopļit la ļiamńe — bradva je jednoručna sekira, posebno izrađena za tesanje drveta ♦ up. sakurĭe [Por.] ◊ ku barda sa fača daoge la butoĭ — sa bradvom su se izrađivale doge za bure (Korbovo) [Dun.]  [Vidi]

585  barḑă  barză  рода  barḑă (mn. bĭerḑ) [akc. barḑă] (i. ž.) — (ornit.) roda, ptica selica (Ciconia Ciconia) ◊ kînd ažunźe barḑa, ažunźe șî primovara — kad stigne roda, i proleće stiže ♦ var. barză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ sin. stîrk (Rudna Glava) [Por.] ♦ sin. stîlk (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. barză [Kmp.] ♦ / ? barḑă / barză < barz < brĭaz „pistriț” — šaren (exp. Durlić) ∞ brĭaz  (Ima umotvorina!)[Vidi]

582  baskiĭe  ulucă  баскија  baskiĭe (mn. baskiĭ) [akc. baskiĭe] (i. ž.) — baskija, žioka 1. pojanta, horizontalna prečka u vidu tesane letve koja se zakucava na vertikalnu konstrukciju tokom gradnje objekata od slabog materijala ◊ kasă đi baskiĭ — kuća od pojanti ◊ baskiĭ đi svińak — pojante od crnog graba ◊ baskiĭ đi śaruoń — pojante od cerovine [Crn.] 2. horizontalna greda o koju se prikivaju tarabe ◊ đi gard ăț trîabe kîći duauă baskiĭ întra șćiumpĭ; sa pun poļiažńik, șî đi șćiump sa prind ku klanfe — za ogradu ti trebaju po dve baskije između stubova; postavljaju se vodoravno, i za stub se vezuju klanfama ♦ dij. sin. kuardă (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

570  baśelarĭ  grădinar  баштован  baśelarĭ (mn. baśelarĭ) [akc. baśelarĭ] (i. m.) — baštovan, lice koje se bavi uzgojem i prodajom povrća ◊ kumparaĭ rasad đi la baśelarĭ — kupih rasad od baštovana ◊ la baśelarĭ sînt bukaćili mîĭ skumpĭe — kod baštovana je povrće skuplje [Crn.] ♦ dij. var. bîșćelarĭ [Por.] ∞ bașćauă  [Vidi]

484  Baśevița  Baceviţa  Бачевица  Baśevița [akc. Baśevița] (i. ž.) — (ojk.) Bačevica, vlaško selo u opštini Boljevac ◊ Baśevița ĭe sat kare vrodată a fuost bun luok đi baśiĭe — Bačevica je selo koje je nekada bilo dobro mesto za bačije ♦ / < baś — „bač, bačijar” [Crn.] ∞ baśiĭe  [Vidi]

487  Baśevĭan  Bacevean  Бачевичанин  Baśevĭan (Baśevĭană) (mn. Baśevĭeń, Baśevĭeńе) [akc. Baśevĭan] (i. m.) — Bačevičanin, stanovnik vlaškog sela Bačevica u opštini Boljevac ◊ ĭuo mis Baśevĭan, uom dîn Baśevița — ja sam Bačevičanin, čovek iz Bačevice [Crn.] ∞ Baśevița  [Vidi]

644  baśiĭe  băcie  бачија  baśiĭe (mn. baśiĭ) [akc. baśĭie] (i. ž.) — 1. bačija, sezonsko udruživanje stoke radi zajedničke ispaše i muže ◊ vara-sta s-a fakut numa o baśiĭe, șî aĭa dîn triĭ kîăș — ovog leta sastavljena je samo jedna bačija, i to od tri kuće 2. mesto u planini gde je organizovana bačija, sa objektima za čuvanje stoke, mužu i obradu mleka ◊ baśiĭa-mĭa în Sîga ĭe la śuaka lu Truĭkă — moja bačija u Sigama nalazi se na Trujkinom brdu [Hom.] ◊ kînd am fuost mik, m-a dat tata să fiu slugă la baśiĭe — kada sam bio mali, otac me je dao da budem sluga na bačiji ◊ la baśiĭe sa masură lapćiļi — na bačiji se meri mleko ♦ sin. stînă ♦ up. kîrd [Por.] ∞ baś  [Vidi]

549  bataĭe  bătaie  туча  bataĭe (mn. batîăĭ) [akc. bataĭe] (i. ž.) — 1. tuča, tučnjava, batinanje ◊ s-a glśavit șî s-a luvat la bataĭe — posvađali se i započeli tuču ◊ bataĭe la muarće — tuča na smrt 2. bitka, borba, boj, oružani sukob ◊ bataĭa la Kumanuva — Kumanovska bitka ◊ bataĭa la Kîmpu Ĭedrĭenuluĭ — bitka na Jedrenskom polju ◊ bataĭa ku ńamțî la Drina — borba sa Nemcima na Drini [Crn.] ♦ dij. var. bătaĭe [Kmp.] 3. (izr.) (fig.) bataĭe đi žuok — sprdnja, šega, izvrgavanje ruglu nekoga ili nečega ◊ nu mînarăț ku ĭel bataĭe đi žuok, kî va omuară — ne terajte sprdnju sa njim, jer će vas ubiti [Por.] ∞ baća  (Ima umotvorina!)[Vidi]

553  bataĭuos  bătăios  насилан  bataĭuos, bataĭuasă (mn. bataĭuoș, bataĭuasă) [akc. bataĭuos] (prid.) — nasilan, sklon tuči; tabadžija; siledžija ◊ are narau bataĭuos, sa baće ku tuoț, ama șî pi ĭel ăl bat alțî — ima preku narav, bije se sa svima, ali i njega biju drugi [Crn.] ♦ var. bîtaĭuos (bîtaĭuasă) (mn. bîtaĭuoș, bîtaĭuasă) [akc. bîtaĭuos] ◊ mîritată dupa un uom, tare ĭe bîtaĭuos: o baće đi fiĭe śe — udata je za nekog čoveka, jako je nasilan: bije je za svaku sitnicu [Por.] ∞ baća  [Vidi]

554  batatarńik  abătător  вредан  batatarńik, batatarńikă (mn. batatarńiś, batatarńiśe) [akc. batatarńik] (prid.) — 1. vredan, radan, marljiv ◊ uomu al batatarńik ńiśkînd n-arĭe ođină — vredan čovek nikad nema odmora ♦ sin. vrĭańik [Crn.] 2. bistar, snalažljiv ◊ al batatarńik sa skuaće dă tuot luoku, fi ĭe kum dă grĭe să fiĭe — batatarnik će se snaći u svakoj situaciji, ma koliko teške da budu (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

54  batrîn  bătrân  стар  batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — star, mator, koji ima mnogo godina ◊ uomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — star čovek nije star ako može da radi [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — ni bog ne zna koliko je zemlja stara ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukru — obukao je staro odelo, i otišao na posao ◊ kînćiśiļi alu lîuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikaši ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslu ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — mator konj, nije ni za kobasice [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1255  batrîna  bătrâna ?  батрна  batrîna (mn. batrîna) [akc. batrîna] (i. ž.) — batrna, staro vlaškо kolo ◊ tuot învațatu la žuok, porńașće ku batrîna — svako učenje orskih igara, počinje sa kolom „batrna ” [Crn.]batrîn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1256  batuta  bătută  батута  batuta (mn. batuće) [akc. batuta] (i. ž.) — batuta, staro vlaško kolo, poznato pod ovim nazivom u selima između Timoka i bugarske granice ◊ kînd sî žuakă batuta, sa baće țapîn în pomînt ku tîalpiļi întrĭeź — kad se igra „batuta”, udara se snažno celim stopalima o tle [Tim.] ♦ dij. sin. ruopîta [Crn.] ♦ / < batutudarenbaća  [Vidi]

2571  bau  bau  бау  bau [akc. bau] (uzv.) — (onom.) bau, uzvik kojim se plaše mala deca ◊ nu ći uĭta la babă supt krețan, kă akolo ĭe bau — nemoj da viriš babi pod krecan, tamo je bau ♦ var. bau-bau ◊ dakă n-adurmiț điluok, vińe bau-bau la ferĭastă, șî va manînkă — ako ne zaspite odmah, doći će bau-bau na prozor da vas pojede [Por.]  [Vidi]

4955  baut  băut  попијен  baut (baută) (mn. bauț, bauće) [akc. baut] (prid.) — (o tečnosti) popijen, ispijen ◊ rakiĭa fĭartă a fuost baută ĭuta, k-a fuoust frig, da s-adunat șă lumĭe multă — kuvana rakija je bila brzo popijena, jer je bilo hladno, a i mnogo ljudi se skupilo ♦ supr. ńibaut [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

562  bautură  băutură  пиће  bautură (mn. bauturĭ) [akc. bautură] (i. ž.) — piće, sve vrste koje se koriste iz zadovoljstva ◊ đi nuntă trîabĭe bautură multă — za svadbu je potrebno mnogo pića [Crn.] ♦ dij. var. bĭeotură, beotură, bĭare ◊ s-a dus la o bĭeotură în kafană, da a ramas ḑîua tuată — otišli su na jedno piće u kafanu, a ostali su ceo dan [Por.] ♦ dij. var. biutură [Buf.] ∞ bĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

392  bazakuană  prostie ?  бесмислица  bazakuană (mn. bazakuańe) ) [akc. bazakuană] (i. ž.) — besmislica, glupost ◊ mult m-am mirat kînd am auḑît bazakuana-ĭa — mnogo sam se začudio kad sam čuo tu besmislicu ◊ đi la ĭel am auḑît mulće bazakuańe — od njega sam čuo mnoge gluposti ◊ umblă pin lume, șî faśe bazakuańe — luta po svetu, i pravi gluposti [Crn.]  [Vidi]

564  bažuokură  batjocură  шала  bažuokură (mn. bažuokurĭ) [akc. bažuokură] (i. ž.) — 1. šala, zadirkivanje ◊ nu ći mîńiĭa, aĭa ĭe numa o bažuokură — ne ljuti se, to je samo jedna šala ◊ bažuokură kopilarĭaskă — dečja šala 2. ismevanje, zbijanje šale na nečiji račun ◊ prĭa mulće bažuokurĭ sa puvestîăsk đi mińe pin sat — previše me ismejavaju po selu ♦ / < baće — zbija + žuok — igra, šala [Por.] ∞ bažukuri  [Vidi]

769  Băĭkon  băicon  Бајкон  Băĭkon (mn. Băĭkońi) [akc. Băĭkon] — 1. (antr.) Bajkon, vlaški nadimak familije Čukić u Prahovu (ranije Čuk), koji se u novije vreme proširio i na familiju Isaković ◊ Băĭkońi sîn o fămeļiĭe în Praova — Bajkoni su jedan rod u Prahovu 2. (geol.) (augm.) kamenčina ◊ băĭkon ĭe pĭatră mare — bajkon je veliki kamen ◊ (u izr.) greu ka băĭkonu — težak kao kamen [Kmp.] ♦ dij. var. bikuoń [Por.]   [Vidi]

2059  bălțui  balţui  лабавити  bălțui (ĭuo ma bălțuĭ, ĭel sa bălțuĭe) [akc. bălțui] (gl. p. ref.) — (ret.) labaviti, olabaviti (se), razvezati (se) ◊ s-a bălțuit sfuara la tovar, ș-akușa saśi pikă đi pi kar — olabavio se konopac na tovaru, i sad će džakovi pasti sa kola ♦ sin. lăbavi [Por.]  [Vidi]

874  bășka  bașca  обашка  bășka [akc. bășka] (pril.) — obaška, posebno, odvojeno ◊ dîăĭ la vaś sî manîśe, da la vițîăl puńe bășka — nahrani krave, a teletu daj obaška ◊ tuoț sî va-nskimbaț, ama kopiĭi bășka, fĭaćiļi bășka — svi da se presvučete, ali dečaci posebno, devojčice posebno ♦ var. bîășka [Crn.] ◊ śe șađeț bășka, veńiț înkuaśa, să fim tuoț la un luok — što sedite odvojeno, dođite ovamo da budemo svi na jednom mestu [Por.] ∞ bășkașî  [Vidi]

878  bășkașală  despărţire  одвајање  bășkașală (mn. bășkașîălurĭ) [akc. bășkașală] (i. m.) — odvajanje, odeljivanje; podvajanje ◊ nu-nțaļeg pintru śe sînt atîća bășkașălurĭ întra uamiń la nuoĭ în sat — ne razumem zbog čega su tolika podvajanja među ljudima kod nas u selu ◊ lasațî-vă đi bășkașîărurĭ — batalite podvajanja [Crn.] ◊ pănă am fuost baĭeț am trait ku frațî într-o kasă, kînd m-am însurat, șî kînd a veńit vrĭamĭa đi bășkașală, nuoĭ frumuos am înparțît imańa, șî ĭuo ku muĭarĭa m-am dat bîășka — dok smo bili momci, živeo sam sa braćom u jednoj kući, kad sam se ožeinio i kad je došlo vreme odeljivanja, mi smo lepo podelili imanje, i ja sam se sa ženom odelio ♦ sin. đisparțîre, đisparțîtu [Por.] ∞ bășkașî  [Vidi]

877  bășkașî  despărţi  одвојити  bășkașî (ĭuo ma bășkașîăsk, ĭel sa bășkașîașće) [akc. bășkașî] (gl. p. ref.) — odvojiti, odvajati, podvajati, odeljivati ◊ bașkașîașće mńeĭi đin kîrd sî ļi đa uruĭală — odvaja jagnjad iz stada da ih mahrani jarmom ◊ bășkașîăsk saśi aĭ rupț đ-aĭ întrĭeź — odvajam iscepane džakove od celih [Crn.] ◊ nu vrĭeu sî ma bășkașîăsk đ-aĭ miĭ parinț — neću da se odeljujem od svojih roditelja ♦ dij. sin. đisparțî [Por.] ♦ dij. var. bășkui (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

789  Bătăĭoși  bătăĭos  батинаши  Bătăĭoși [akc. Bătăĭoși] (antr.) — stari porodični nadimak familije Dragušinović iz Prahova, koja je, prema predanju, doseljena iz sela Balta Verde u susednoj Rumuniji [Kmp.] ∞ baća  (Ima umotvorina!)[Vidi]

815  bećag  beteag  болестан  bećag (bećagă) (mn. bećaź, bećaźe) [akc. bećag] (prid.) — bolestan, fizički slab, nesposoban za rad ◊ mĭarźe în bît kî ĭe bećag đi un piśuor — poštapa se jer ga boli noga ◊ uomu mi bećag, nu puaće sî lukrĭe — muž mi je bolestan, ne može da radi [Crn.] ♦ sin. bolnau [Por.] ∞ bećažî  [Vidi]

823  bećažî  beteji  разболети се  bećažî (ĭuo bećažîăsk, ĭel bećažîașće) [akc. bećažî] (gl. p. ref.) — 1. razboleti se, oboleti ◊ bećažîașće, da nu sî ļekuĭe — oboljeva, a ne leči se ◊ să bećažîașće kî nu lukră ńimika — poboljeva, jer ništa ne radi 2. povrediti (se), ozlediti (se) ◊ bećažîașće kopilu ku bataĭa — povređuje dete batinama 3. oštetiti (se) ◊ bećažîașće puomu, kî nuĭe stropit la vrĭamĭe — oboljeva voćka, jer nije prskana na vreme ◊ mana bećažîașće viĭa — plamenjača oštećuje vinograd [Crn.] ♦ dij. var. bićažî, bićežî 3. (fig.) osećati bol u duši, patiti, tugovati ◊ ma bićažîașće duoru tĭeu — patim do tvoje ljubavi / tvoja ljubav mi nanosi bol ♦ sin. îmbolnavi [Por.]   [Vidi]

933  bekĭar  becher  бећар  bekĭar (mn. bekĭerĭ) [akc. bekĭar] (i. m.) — 1. bećar, neoženjen čovek, stari momak ◊ a fuost bulnaviśuos, șî n-a putut sî sa însuare, a ramas, saraku, bekĭar, baĭat batrîn, ș-așa șî a do murit, ńinsurat — bio je bolešljiv, i nije mogao da se oženi, ostao je, siroma, bećar, stari momak, i tako je i umro, neoženjen 2. bekrija, veseljak ◊ n-a lukrat ńimika, a traĭit ka bekĭarĭu — nije radio ništa, živeo je kao bekrija [Por.]   [Vidi]

937  Bekĭeră  becher  Бекера  Bekĭeră [akc. Bekĭeră] (i. m.) — (antr.) Bekera, porodični nadimak u Rudnoj Glavi, posrb. prezime Bekerević ◊ măĭ batrîn Bekĭerĭ đi kare sa șćiĭe ĭe vrunu Pătru Bekĭerĭu; uńi spun k-a veńit đi pi la țînțarĭ, alțî kî ĭe đi pi la Kosova, atriĭļa, ĭară, kî ĭe fugarĭ đi pin Rumîńiĭe, draku va șći, șă ĭel n-a putut la vrĭame sî sa însuare, s-a nsurat amînat, a fuost mult bekĭar, baĭat batrîn — najstariji Bekera za koga se zna je neki Petar Bekera; jedni kažu da je došao od Cincara, drugi da je sa Kosova, a treći da je izbeglica odnekud iz Rumunije, đavo će ga znati, on nije mogao na vreme da se oženi, oženio se kasno, ostao je dugo bećar, star momak (terenski zapis, Durlić ) [Por.] ∞ bekĭar  [Vidi]

651  belśim  poate  ваљда  belśim [akc. belśim] (pril.) — valjda, možda, verovatno; belćim ◊ s-a mîritat dupa un sarak, belśim așa ĭ-a fuost ursat — udala se za siromaha, valjda joj je tako bilo suđeno ♦ up. sanćim [Por.] ♦ dij. var. bîlćim ◊ ma duk la luok, bîlćim nu va ploĭa — idem na njivu, valjda neće padati kiša (Sige) [Hom.]   [Vidi]

1327  beļa  belea  белај  beļa [akc. beļa] (i. ž.) — belaj, muka, beda, nevolja ◊ greu o sî ńe skoaťem ďe la beļa — teško ćemo se izvući iz bede [Kmp.] ♦ dij. var. beļauă [Por.] ∞ beļauă  [Vidi]

828  beļet  bilet  билет  beļet (mn. beļeturĭ) [akc. beļet] (i. m.) — bilet, stočni pasoš, dokument koji se dobija u mesnoj kancelariji sela, radi slobodne prodaje stoke na pijaci ◊ ma duk să skuot beļetu la kînțalare, kă mîńe mîn vaka la pĭaț — idem u mesnu kancelariju da izvadim pasoš za kravu, jer je sutra teram na pijacu ◊ dăkă n-aĭ beļeturĭ, nu puoț sî-ț vinḑ vićiļi — ako nemaš stočni pasoš, ne možeš da prodaš stoku [Hom.] ♦ dij. var. biļet [Por.]   [Vidi]

661  beļit  belit  огуљен  beļit (beļită) (mn. beļiț, beļiće) [akc. beļit] (prid.) — 1. oguljen ◊ a kaḑut, ș-akuma mĭarźe ku nasu beļit — pao je, i sada ide sa oguljenim nosom ◊ ļemno-sta la beļit trîasńitu pi o parće — ovo drvo ogulio je grom sa jedne strane [Crn.] 2. obeljen, označen ◊ a beļit lubari ku sakurĭa, ĭ-a însamnat đi taĭat — obeleo je stabla sekirom, označio ih je za seču 3. oslepljen, sa slabim vidom ◊ ĭa beļit uoki, đi śećit la lumanarĭe — „obelele” mu oči od čitanja uz sveću 4. buljav ◊ uom ku uoki beļit — buljavko 5. (fig.) nadrljao, doživeo neku neprijatnost, nastradao ◊ a beļit pula — (vulg.) „zagulio” kurac, nastradao, nadrljao; umro ◊ a beļit pĭaļa — „obeleo” kožu (odrali ga) [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

660  beļitură  belitură  огуљетина  beļitură (mn. beļiturĭ) [akc. beļitură] (i. ž.) — 1. oguljetina, brazgotina; ogrebotina; oderotina ◊ kaḑuĭ, șî fakuĭ beļitură mare în źanunkĭe — padoh, i napravih veliku oguljetinu na kolenu 2. (fig.) beļitură đi uom — nezgodan čovek, zaguljenko [Crn.] 3. (dosl.) „obeljenost, belina”, obeljeno, odnosno oguljeno ili odrano mesto, sa koga je skinuta kora ili koža, pa se vidi donji sloj, koji je svetliji ◊ păkurari n-avut alt lukru, numa a fakut beļiturĭ pi faź, nu șćiu kă așa ļiamńe puot sî sa ușće đin piśuare — čobani nisu imali druga posla, nego su pravili oguljetine na bukvama, ne znaju da se takvo drveće može osušiti iz korena [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

618  berekĭet  berechet  берићет  berekĭet (mn. berekĭeturĭ) [akc. berekĭet] (i. m.) — berićet, godišnji rod useva u domaćinstvu ◊ ćimpo-sta a fuost berekĭetu bun — ove godine je rod bio dobar ◊ nu ńi ćamĭem đi fuamiće, berekĭet ĭastă — ne plašimo se gladi, berićeta ima [Crn.] ♦ dij. var. birekĭet [Por.] ♦ dij. sin. ponou (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

637  bežînarĭ  băjenar  пребег  bežînarĭ (mn. bežînari) [akc. bežînarĭ] (i. m.) — 1. prebeg, begunac, izbeglica, lice koje je napustilo dom ili državu zbog ekonomske eksploatacije ili torture ◊ đi vrĭamĭa ratuluĭ satu nuostru a fuost pļin đi bežînarĭ — za vreme rata naše slo je bilo puno izbeglica [Crn.] 2. (antr.) Bežînarĭčest porodični nadimak grupe ljudi koji su se kao izbeglice nastanile u nekom vlaškom selu, i od koga u pojedinim slučajevima nastaje posrbljeno prezime Bežinarević ♦ sin. fugarĭ [Por.]   [Vidi]

871  beșikuță  bășicuţă  џенарика  beșikuță [akc. beșikuță] (i. ž.) — dženarika, vrsta šljive od koje se peče rakija (Prunus cerasifera) ◊ beșikuță ĭe prună kare puăće să fiĭe galbină, ruoșiĭe, vînătă — dženarika je šljiva koja može biti žuta, crvena, plava ◊ đe beșikuță să kuaśe bun rakiu — od dženarike se peče dobra rakija ♦ / (demin.) < beșîkă [Crn.] ♦ dij. var. bĭeșîkuță, bișîkuță [Por.] ∞ prun  [Vidi]

1235  bibăi  dârdâi  бибати се  bibăi (ĭuo bibăĭ, ĭel bibăĭe) [akc. bibăi] (gl. p. ref.) — bibati se, gibati se, tresti (se) ; drhturati, podrhtavati ◊ kată kum iĭ bibăĭe slańină pră burtă — pogledaj kako mu se trese salo na stomaku [Hom.] ♦ dij. var. bibîĭe ◊ pipćiĭļi sînt buńe kînd sa bibîĭe în ćipsîĭe — pihtije su dobre kada drhture u tepsiji [Por.]   [Vidi]

707  biț  biţ  прамен  biț (mn. biță, bițurĭ) (i. s.) — 1. pramen ◊ biț đi pîăr, or đi lînă — pramen kose, ili vune ◊ sî pĭapćină la bițurĭ — češlja kosu na pramenove [Crn.] 2. kita, kitka, kitica, izrađena od obojene vune, kojom se ukrašava šljiva u pogrebnom običaju ◊ prunu-lu al muort ĭe kićit ku bițurĭ đi lînă, fîrbuită în ruoșu — pokojnikova šljiva okićena je kiticama vune, obojene u crveno ♦ sin. strîmatură 3. ♦ dij. var. viț, (viță) (mn. vițurĭ) — nit, konac, dlaka; pramen ◊ o viță đi pîăr đi pi kap, a kaḑut în strakina ku ļegumĭe — dlaka s glave upala je u tanjir sa jelom ♦ sin. zmuaćik [Por.] ∞ bițui  [Vidi]

669  Bigăr  Bigăr  Бигар  Bigăr [akc. Bigăr] (i. m.) — 1. (top.) Bigar, brdo u selu Sige, opština Žagubica ◊ ma duk la Bigăr dupa apă — idem na Bigar po vodu [Hom.] la Arnaglaua Bigăru ĭe un izvuor țapîn în kotunu lu Kîrșîĭanțî; đ-akolo satu kapîtă apă — u Rudnoj Glavi Bigar je jak izvor u zaseoku Kršijanaca; odande selo dobija vodu [Por.] 2. (mn. bigără) — izvor, izvorište, kladanac ◊ în Izvor-lu Mik ĭastă tri bigără: bigăr-lu Borđan, bigăr-lu Mrļiś, bigăr-lu Dragoĭ — u Malom Izvoru ima tri izvorišta: Borđanov izvor, Mrljišev izvor, Dragojev izvor ◊ tuaće tri bigără izvuară đen kļanț, șî au maĭ bună, șî maĭ rîaśe apă în sat — sva tri izvora izbijaju iz stene, i imaju najbolju i najhladniju vodu u selu [Crn.]   [Vidi]

2149  biku-bĭelțî  bou-de-baltă  букавац  biku-bĭelțî [akc. biku-bĭelțî] (i. m.) — (ornit.) (ret.) bukavac, vodeni bik (Botaurus stellaris) ◊ biku-bĭelțî a fuost o ală, kare a trait în Balta ńigoćinuluĭ, ș-aĭ nuoștri tare s-a ćemut đi ĭa, kî ĭa rău urît a zbĭerat în ćikarișu bĭelțî — bukavac je bila neka ala koja je živela u Negotinskoj bari, i naši su se jako bojal, jer je ona veoma ružno rikala u barskom čestaru ◊ biku-bĭelțî s-a pĭerdut kînd ńigoćințî a uskat balta — bukavac je nestao kada su Negotinci osušili baru [Por.] ∞ bik  [Vidi]

2110  bilovink  bilovinc  ружичаст  bilovink (bilovinkă) (mn. bilovinś, bilovinśe) [akc. bilovink] (prid.) — (color) ružičast, roze ◊ dakă vrĭeĭ sî faś farbă bilovinkă, mĭastîś ruoșu ku vînît, șă-ĭ dodaĭ koźa albă sî sa đeškidă mistakatura-ĭa — ako hoćeš da dobiješ ružičastu boju, mešaš crvenu i plavu, i dodaješ dosta bele, da se ta mešavina prosvetli [Por.] ◊ bilovinkă ĭe fluarĭa đi bužuor, đi śerĭeș, đi pĭarsîkă ... — ružičasti su cvetovi božura, trešnje, breskve ... [Pad.] ♦ var. bilovin, bilovină (Tanda) [Por.] ◊ n-am uḑît đi bilovink, nu șću śi ĭe, da đi fluarĭa lu bužuor ḑîśem kî ĭe rozăvă — nisam čuo za „bilovink”, ne znam šta je, a za božurev cvet kažemo da je rozav ♦ dij. sin. rozăvă (Debeli Lug), rîgobană (Leskovo) ♦ dij. var. belovink (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1885  Binđesku  Bingescu  Бинђеско  Binđesku (mn. Binđeșći) [akc. Binđesku] (i. m.) — (antr.) Binđesko, bufanska familija u Majdanpeku, čiji su se preci u drugoj polovini XIX veka doselili iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Moldova Noua) ◊ al măĭ batrîn Binđesku đi kare sa șćiĭe kî ar vińit đin Bușńag, ĭe Kosta Binđesku — najstariji Binđesko o kome se zna da je došao iz Bošnjaka, je Kosta Binđesko [Buf.]  [Vidi]

557  bińe  bine  добро  bińe [akc. bińe] (prid.) (i. n.) — dobro, dobrota, dobročinstvo ◊ bińe ĭaĭ spus, ama n-aĭ avut la kare — dobro si mu rekao, ali nisi imao kome ◊ a fakut mare bińe — učinio je veliku stvar (dobro delo) ◊ pazîa bińe fećinźiĭa — čuvaj dobro nevinost ◊ bagă sama bińe — dobro obrati pažnju ♦ sin. bunataće [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

591  birigĭată  beregată  душник  birigĭată (mn. birigĭеț) [akc. birigĭată] (i. ž.) — dušnik; grkljan ◊ ĭ-a skuos birigĭata — iščupao mu grkljan ◊ ĭ-a skapat skruma pi birigĭată, đin kît sî sa îńaśe — upala mu mrvica u dušnik, zamalo da se zadavi ♦ up. gîrkaļuod, gîrkaluod, îngițîtuare [Por.] ♦ var. beregĭată (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

951  birou  birău  биров  birou (mn. biruoi) (i. m.) [akc. birou] — (zast.) birov, opštinski pozivar, vikač, kurir ◊ pănă dupa oslobođeńe, a fuost birou satuluĭ, kînd a trăbuit pintru śuava lumĭa sî sî aduńe-n sat, ĭel a ĭeșît în vîru śuośi, șî đ-akolo a zberat ka buou în tuaće patru părțîļi — sve do posle oslobođenja (II sv. rat), postojao je seoski birov, kad je trebalo zbog nečega da se ljudi okupe u selu, on se penjao na vrh brda, i odande rikao kao bik na sve četiri strane ◊ pi birou la-nțaļes numa aăĭa kare a fuost apruape, da-ĭ-lalalț aĭa ś-a mĭers đi la gură la gură, đin śuakă-n śuakă — birova su razumeli samo oni najbliži, a ostali ono što je išlo od usta do usta, s brda na brdo [Por.]   [Vidi]

952  bisag  bisagă  бисага  bisag (mn. bisaź) [akc. bisag] (i. m.) — bisaga, bisage, dvostruka torba koja se nosi prebačena preko konjskog sedla ili samara ◊ ku bisaźi a dus fiĭekare marfă, đi la înbrîkamînt, pănă la mînkare; ĭaļe avut kapak, ku kare s-a-nkis đisupra, sî nu sa vĭarsă tovaru — u bisagama su nosili svakakvu robu, od odeće do hrane; one su imale preklopac, kojim su se zatvarale, da se tovar ne bi prosuo ◊ bisaźiļi a fuost fakuće đi pîăr đi kapră — bisage su bile izrađene od kozje dlake ♦ var. (češća u upotrebi) đisak (mn. đisaź) [Por.] ♦ var. đisag (mn. đisaź) ◊ pakurari a dus în đisaź krușîțîļi đi sarĭe kînd s-a dus ku ouĭiļi la munće — čobani su u bisagama nosili krupice soli kada su ovce napasali u planini [Crn.] ∞ sak  [Vidi]

502  bisîarikă  biserică  црква  bisîarikă (mn. bisăriś) [akc. bisîărikă] (i. ž.) — crkva, hram ◊ satu are bisîarikă, ama n-are puopă — selo ima crkvu, ali nema popa ♦ dij. var. bisărikă [Kmp.] ♦ dij. var. bisîarigă (Starčevo) [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2001  bizărĭ  bizer  крпара  bizărĭ (mn. bizăre) [akc. bizărĭ] (i. s.) — krpara, prljava krpa ◊ bizărĭu a fuost o rîză imuasă, atîrnată-n kuń la stalpĭaće, ku kare s-a dubarît feruaĭka đi pi ḑalarĭ, ku kare s-a șćers uaļiļi đi śanușă, or alta imală đi pi vasurĭ — „bizer” je bila jedna prljava i pocepana krpa, okačena o stubac kamina, kojom se skidao kotao sa veriga, kojom se brisao pepeo sa lonaca, i druga prljavština sa sudova [Por.]   [Vidi]

722  bițui  ?  рашчупати  bițui (ĭuo bițuĭ, ĭel bițuĭe) [akc. bițui] (gl. p. ref.) — raščupaiti (se), raščešljati (se), napraviti pramenove ili rese ◊ lîna-sta tuată mi s-a bițuit — ova mi se vuna sva raščešljala ◊ uoĭļi a trĭekut pin spiń, șî tuaće s-a bițuit — ovce su prošle kroz trnje, i sve su se raščupale [Por.]   [Vidi]

699  bîăl  băl  бео  bîăl (bîălă) (mn. bîăļ, bîăļе) [akc. bîăl] (prid.) — 1. (color) svetlina boje, valer; svetloplav, svetlosmeđ ◊ vînît bîăl — svetlo plav ◊ galbin bîăl — svetlo žut ♦ sin. alburiu, albaćik, albastru 2. (za čoveka) plav, plavog tena, plave ili bele kose, uopšte: svetle puti; po toj osobini davali su se nadimci koji su često, vremenom, postajali porodična prezimena ◊ Baba Bîăla a fuost vrîžîtuare kunoskută — Baba Bela je bila poznata vračara ◊ Boža Beļa a țînut kafană în Arnaglaua — Boža Beli držao je kafanu u Rudnoj Glavi ♦ sin. (pej.) biļeuzbelko, belja 3. var. bala, nadimak Bala, (mn. Baluońi — Balići ), familija u Rudnoj Glavi ◊ Truță Bala — Petar Balić 4. (augm.) (m. r.) balan, (ž. r.) balană (mn. balańi, baluońi), (antr.) Balan, Balańi, BalańeșćiBalan, Balani, Balanešti (Balanovići) 5. (za životinje, ovce i goveda) belog runa, bele njuške, bele kože ♦ var. bîălă, baluță, balușă, balură [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

571  bîțai  bâţâi  махати  bîțai (ĭuo bîțîĭ, ĭel bîțîĭe) [akc. bîțai] (gl. p. ref.) — 1. mahati ◊ kîńiļi bîțîĭe đin kuadă kînd sî bukură — pas maše repom kad se raduje ◊ bîțîĭe ku mîńiļi amîndoă — maše obema rukama 2. tresti se, drhtati ◊ bîțîĭe ku kapu, nu-ĭ śuva pi vuoĭe — trese glavom, nije mu nešto po volji ◊ îĭ bîțîĭe mîna — trese mu se ruka [Crn.]   [Vidi]

627  bîćikuos  aspru  крут  bîćikuos (bîćikuasă) (mn. bîćikuoș, bîćikuasă) [akc. bîćikuos] (prid.) — krut, drvenast; žiličast; štapičast ◊ śuariku-sta ĭe koźa bîćikuos — ovo sukno je prilično kruto ◊ pînḑa tîa ĭe bîćikuasă, șî amunkă sa kuasă kamașă đin ĭa — tvoje platno je kruto, i teško se od njega može sašiti košulja [Crn.] ∞ bît  [Vidi]

1737  bîĭbarak  baibarac  прслук  bîĭbarak (mn. bîĭbaraśe) [akc. bîĭbarak] (i. s.) — prsluk, gornju deo odeće bez okovratnika i rukava; jelek ◊ bîĭbaraku puartă șî muĭeriļi, șî uamińi — prsluk nose i žene i muškarci ◊ bîĭbaraku măĭ đies sa faśe đi śuarik, da șî sa împļećiașće đi lină — prsluk se najčešće izrađuje od sukna, ali se i plete od vune ♦ var. bibarak (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. bibarak (Krivelj) [Crn.] ∞ țuală  [Vidi]

898  Bîkă  bîcă  Бкић  Bîkă (mn. Bîkuoń) [akc. Bîkă] (i. m.) — (antr.) Bkić, vlaško prezime jedne familije u Rudnoj Glavi ◊ Bîkuońi sînt fir đin vrun Marku Suruoń, alu kare ńepuot, śkă, ĭa ḑîs „bîkă” la mumî-sa kînd a fuost mik — Bkići su potomci nekog Marka Suronja, čiji je unuk, priča se, majci tepao \"bka\" kad je bio mali ◊ ĭară alțî puvestîăsk kî vrunu đin Bîkuońi aĭ batrîń a kîpatat așa poļikră kî a zbĭerat „brk! brk!” pănă a muls uoĭļi, da kum a fi fuost adaverĭe, draku va șći — opet drugi pričaju da je neki od starih Bkića vikao \"brk! brk!\" dok je muzeo ovce, a kako je stvarno bilo, đavo bi ga znaoBîkuońi — (antr.) Bkići ◊ Ĭanku Bîkă a fuost însurat ku baba Visaļina Bîkuańe, kare a fuost tare vrîžîtuare — Janko Bkić je bio oženjen sa Veselenkom Bkić, koja je bila jaka vračara [Por.]   [Vidi]

626  bîksî  bâcsi  збијати (се)  bîksî (ĭuo bîksîăsk, ĭel bîksîașće) [akc. bîksî] (gl. p. ref.) — zbijati (se), stiskati (se) ◊ bîksîțî-vă mîĭ kîta, sî-nkĭapĭe tuoț — zbijte se još malo, da stanu svi [Crn.] ◊ đi śe sa va bîksî atîta, kînd ĭastă luok đi tuoț — zašto li se toliko zbijaju, kada ima mesto za sve [Por.]   [Vidi]

624  bîksît  bâcsit  збијен  bîksît (bîksîtă) (mn. bîksîț, bîksîće) [akc. bîksît] (prid.) — zbijen, nabijen, sabijen, zgusnut, stisnut ◊ fînu nu s-a strîkat, k-a fuost bîksît bińe — seno se nije pokvarilo jer je bilo dobro sabijeno [Crn.] ◊ a fuost tare bîksîț în kar, șî luĭ ĭ-a kaḑut grĭeu — bili su jako stisnuti kolima, i njemu je palo teškobîksî  [Vidi]

824  Bîlaban  balaban  Балабан  Bîlaban (mn. Bîlabań) [akc. Bîlaban] (i. m.) — (antr.) Balaban, vlaško prezime mngobrojne i stare famiije u Rudnoj Glavi, čiji se predak, Balaban alu Adam, doselio iz Bošnjaka u rumunskom Banatu (danas Nova Moldova), u prvoj polovini XVIII veka ◊ đin Bîlaban alu Adam, astîḑ în sat sînt Bîlabańi, Popĭeșći, Katuońi, Trifuļeșći, Bugarĭeșći, Dobrițańi, șî alțî — od Balabana Adamovog danas su u selu Balabanovići, Popovići, Katići, Trifunovići, Bugarinovići, Dobricanovići i drugi ◊ a ramas povasta kă poļikra „bîlaban” a kîpatat kă a fuost uom mare, țapîn șî nu s-a dat la ńima — ostala je priča da je nadimak „balaban” dobio po tome što je bio krupan i jak, i što nije popuštao nikom [Por.]   [Vidi]

2225  bîlgui  bâigui  трабуњати  bîlgui (ĭuo bîlguĭ, ĭel bîlguĭe) [akc. bîlgui] (gl.) — 1. trabunjati, buncati ◊ bîlguĭe, șî vĭađe pră mam-sa konđika — bunca, i vidi majku konđiku (=đavole) ◊ bîlguĭașće, nu-l înțaļieź ńimika — trabunja, ne razumeš ga ništa [Mlava] 2. radovati se ◊ ma bîlgui kă aĭ veńit — radujem se što si došao (Dupljana) ◊ kopilu să bîlguĭe kă i điđeĭ un kolak dulče — dete se raduje što sam mu dao sladak kolač (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

2226  bîlguĭală  bâiguială  трабуњање  bîlguĭală (mn. bîlguĭaļe) [akc. bîlguĭală] (i. ž.) — trabunjanje, buncanje ◊ kînd sa-nbată, bîlguĭala-l țîńe una-ntruuna — kad se napije, trabunjanje ga drži neprekidno ♦ var. bîlguitură [Mlava] ∞ bîlgui  [Vidi]

1532  bîlś  bâlci  вашар  bîlś (mn. bîlśurĭ) [akc. bîlś] (i. m.) — 1. vašar, panađur ◊ bîlśo-sta a fuost slab đi tuot, ńigustuorĭ n-a fuost șî n-am putut să vind vițălu kum am ginđit; nu șću kum o sî vin la bań să plaćesk porĭezu — ovaj vašar je bio sasvim slab, trgovaca nije bilo i nisam mogao da prodam tele kako sam mislio; ne znam kako ću doći do para da platim porez 2. (fig.) veći skup ljudi; gužva, gungula ◊ sa luvară la sfadă în mižluoku satuluĭ, da pi lînga iĭ lumĭa s-a adunat ka la bîlśi — počeše da se svađaju na sred sela, a oko njih ljudi se skupili kao na vašaru ◊ bîlś đi primovară — prolećni vašar ◊ bîlś đi vară — letnji vašar ◊ bîlś đi tuamnă — jesenji vašar ♦ sin. pănađur [Por.]  [Vidi]

930  bîļegarĭ  băligar  балегариште  bîļegarĭ (mn. bîļegarĭe) [akc. bîļegarĭ] (i. s.) — balegarište, gomila balege ◊ nu bagaĭ sama, kalkaĭ într-un bîļegarĭ, șî tuot ma imaĭ — nisam pazio, i nagazio sam u neko balegarište, i sav sam se umazao [Por.] ∞ bîļega  [Vidi]

621  bîrbari  bărăbari  изједначавати  bîrbari (ĭuo bîrbarĭesk, ĭel bîrbarĭașće) [akc. bîrbari] (gl. p. ref.) — izjednačavati, ravnati, poravnavat i ◊ bîrbarĭașće drumu — poravnava put ◊ a veńit rîu, șî apa s-a bîrbarit ku marźina — nadošla je reka, i voda se poravnala sa obalom [Por.] ♦ dij. var. barbari [Crn.]   [Vidi]

1013  bîrbori  chinui (a)  мучити се  bîrbori (ĭuo ma bîrborĭesk, ĭel sî bîrborĭașće) [akc. bîrbori] (gl. p. ref.) — mučiti se, boriti se, opirati se ◊ ći vi bîrbori ku nakazurĭ numa pănă iș ćinîr, kînd înbătrîńeșć, pĭerḑ pućarĭa șî vuoĭa đ-așa trĭabă — boriti se možeš sa nevoljama samo dok si mlad, kad ostariš, gubiš snagu i volju za to ◊ ĭa prins ĭarna la munće, șî trîabe sî să bîrborĭaskă ku namĭeț marĭ đi sî skîape đi rîău — zatekla ih je zima u planini, i treba da se izbore sa velikim smetovima da bi se spasili zla [Crn.] ♦ dij. sin. kinui, nîkažî [Por.]  [Vidi]

1016  bîrborĭală  chin  мука  bîrborĭală (mn. bîrborĭelurĭ) [akc. bîrborĭală] (i. ž.) — muka, napor prilikom rešavanja nekog problema ◊ ku grĭa bîrborĭală m-am lasat đi tutun — sa teškom mukom sam se manuo duvana [Crn.] ♦ dij. sin. kin, nakaz [Por.] ∞ bîrbori  [Vidi]

1572  bîrță  bercă  плетеница  bîrță (mn. bîrț) [akc. bîrță] (i. ž.) — pletenica, kika ◊ la fată mikă frumuos iĭ șîađe ku bîrță — maloj devojčici lepo stoje kike ♦ sin. kikă [Por.] ♦ dij. sin. bĭerkă [Crn.] ♦ dij. sin. berkă (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. birkă (Sige) [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

757  Bîrloaga  Bârloaga  Брлога  Bîrloaga [akc. Bîrloaga] (i. ž.) — (ojk.) Brloga, staro ime vlaškog sela blizu Dunava u Ključu, opština Kladovo, danas MilutinovacBîrloağan (mn. Bîrloağeń) — Brložani, vlaški naziv za stanovnike sela Brloga ◊ Bîrloğeńi nu sînt ungureń, nu vorbesk ka și rumâńi ďi la munťe — Brložani nisu Ungurjani, ne govore kao Vlasi sa planine ◊ a vindut moșiĭa la un Bîrloağan — prodao je imanje jednom Brložaninu [Kmp.] ∞ bîrluog  [Vidi]

451  bîrluog  bârlog  брлог  bîrluog (mn. bîrluaźe, bîrluogurĭ) [akc. brluog] (i. m.) — 1. brlog, leglo, ležaj za životinje ◊ puorśi adună bîrluog, vińe vramĭe rîa — svine pripremaju ležaj, ide loše vreme ◊ am dat pistă bîrluog đi vulpiĭe — naišao sam na lisičji brlog 2. nered, prljavština ◊ kasa tuată ļi-n bîrluog — cela kuća im je u neredu ◊ nu puoț sî ći baź đi brluog — ne može se ući od prljavštine [Crn.]   [Vidi]

587  bîrnarĭață  bârnăreaţă  брвнара  bîrnarĭață (mn. bîrnarĭațurĭ) [akc. bîrnarĭață] (i. ž.) — brvnara, stambeni ili ekonomski objekat, izgrađen od tesanih drvenih greda ◊ kasă bîrnarĭață ku ćindă — kuća brvnara sa tremom ◊ brnarĭață ku podrum — brvnara sa podrumom [Crn.] ◊ într-o vrĭame aĭ nuoștri a traĭit în borđiĭe, pi urmă a-nśeput să fakă kîć-o bîrnarĭață, đi triĭ-patru dîržaļe în lung șî-n lat — naši stari su prvo živeli u zemunicama, a kasnije su počelu da prave po neku brvnaru, od po tri-četiri držalje u dužini i širini ◊ bîrnarĭață s-a kĭemat șî koļiba fakută đi bîrńe, da șî aĭa kare a fuost înpļećită ku nuĭaļe, șî ļipită ku morśilă — brvnarom se zvala i koliba napravljena od brvana, a i ona koja je bila ispletena od pruća, i oblepljena blatom (Gornjane) ♦ sin. koļibă ♦ up. kasă [Por.] ∞ bîrnă  [Vidi]

607  bîrnaș  bârnaș  гајтан  bîrnaș (mn. bîrnașă) [akc. bîrnaș] (i. s.) — gajtan ◊ bîrnaș ĭe frîmbĭe inpļećită dă ļegat śuariśi — brnaš je pleteni gajtan za vezivanje čakšira [Hom.] ◊ bîrnașu ĭe o împļećitură đi ață, supțîrĭe șî lungă, ku kare s-a fakut rîurĭ pi la țuaļe omeńieșć șî muĭerĭeșć — brnaš je uska i duga pletenica od konca, kojom su se pravile šare na muškoj i ženskoj odeći [Por.]  [Vidi]

586  bîrnă  bârnă  греда  bîrnă (mn. bîrńe) [akc. bîrnă] (i. ž.) — greda, brvno, stablo istesano prema određenim merama, koje se koristi za podizanje građevinskih objekata ◊ śopļiĭ o bîrnă đi punće — istesao sam jednu gredu za ćupriju ♦ sin. grindă [Crn.] ◊ kasă đi bîrńe, bîrnarĭață — kuća od brvana, brvnara [Por.]  [Vidi]

1004  Bîrńița  Bârniţa  Брњица  Bîrńița [akc. Bîrńița] (i. ž.) — (ojk.) Brnjica, selo na obali Dunava u opštini Golubac ◊ Bîrńița ĭe sat rumîńesk, a fuost la marźina Dunări, da kînd a zătońit Dunărĭa, s-a mutat pră vaļa rîuluĭ kare-l kĭamă ĭară Bîrńița. — Brnjica je vlaško selo, bilo je na obali Dunava, ali kada je Dunav pregrađen, preselilo se u dolinu reke koja se isto zove Brnjica. [Bran.]   [Vidi]

1847  bîrśag  briceag  бритва  bîrșag (mn. bîrșaźe) [akc. bîrșag] (i. s.) — britva, nožić na sklapanje ◊ bîrśagu ĭe kuțît kare are plasîaļe, șî sa înkĭaĭe — britva je nož koji ima korice, i koji se sklapa ♦ var. brîśag [Por.] ♦ dij. sin. briptă [Hom.]  [Vidi]

928  bîskîkara  băscăcăra  раскречити  bîskîkara (ĭuo bîskîkarĭeḑ, ĭel bîskîkarĭаșće) [akc. bîskîkara] (gl. p. ref.) — raskrečiti, razdvojiti, razmaknuti (obično za noge) ◊ fată, nu ći bîskîkara așa pănă șîăḑ, kî ĭe rușîńe — devojko, nemoj se tako raskrečiti dok sediš, jer je sramota [Por.]   [Vidi]

929  bîskîkarat  băscăcărat  раскречен  bîskîkarat (bîskîkarată) (mn. bîskîkaraț, bîskîkaraće) [akc. bîskîkarat] (prid.) — raskrečen, raširenih nogu, koji sedi ili hoda raskrečenih nogu ◊ ăl vaḑuĭ, stă kolo bîskîkarat dupa gard, șî varsă, kî ĭară s-a-mbatat — video sam ga, stoji tamo raskrečen iza ograde, i povraća, jer se opet napio ♦ var. krakanat [Por.] ∞ bîskîkara  [Vidi]

899  bîșńi  bușni  шикнути  bîșńi (ĭuo bîșńesk, ĭel bîșńiașće) [akc. bîșńi] (gl.) — šiknuti, kuljnuti, izbiti, izleteti, izaći odnekud naglo i neočekivano ◊ kînd vaḑură kă apă puaće bîșńi, fuźiră în tuaće părțîļi, să nu sa uđe — kad su videli da voda može šiknuti, pobegoše na sve strane, da se ne ukvase [Por.]   [Vidi]

588  bît  băţ  штап  bît (mn. bîće) (i. m.) — štap, prut; šiba ◊ gasîĭ un bît đi kuorn đi raḑîmat — našao sam jedan drenov štap za poštapanje [Crn.] ◊ bît đi kuorn — drenov šrap ◊ bît đi alun — leskov štap ◊ bît đi pomană — obredni štap, koji se na daćama namenjuje pokojniku ◊ bît înkunđiĭat — obredni štap, išaran kondeljom ◊ bît đi kuastă — (anat.) rebro; kost [Por.]   [Vidi]

712  bîtatură  bătătură  набој  bîtatură (mn. bîtaturĭ) [akc. bîtatură] (i. ž.) — 1. naboj, nabijena ili utabana zemlja ◊ vaka ļegată a fakut o bîtatură prîngă ĭa — vezana krava napravila je naboj oko sebe [Hom.] 2. dvorište ♦ dij. var. bătătură (mn. bătaturĭ) [akc. bătătură] — dvorište ◊ kopiĭi să žoakă afară pe bătătură — deca se igraju napolju po dvorištu ♦ sin. obor, prăvăļie [Kmp.] ∞ avļiĭe  [Vidi]

1491  bîtrîńi  bătrîni  старити  bîtrîńi (ĭuo bîtrîńiesk, ĭel bîtrîńiașće) [akc. bîtrîńi] (gl. nesvrš.) — (ret.) stariti ◊ muĭeriļi la sat bîtrîńiesk măĭ ĭuta đi kît uamińi — žene na selu brže stare od muškaraca ◊ țînće naĭkuță, nu bîtrîńi — drž’ se, draganče, nemoj stariti ♦ var. bătrîńi ♦ up. înbîtrîńi, îmbîtrîńi [Por.] ∞ batrîn  [Vidi]

663  bîzai  bâzâi  зујати  bîzai (ĭuo bîzîĭ, ĭel bîzîĭe) [akc. bîzai] (gl.) — (onom.) 1. zujati ◊ bîzîĭe bîza, albina, gargauńiļi, muska șî țînțarĭu — zuji muva, pčela, stršljen i komarac 2. (fig.) gluvarаti, gubiti vreme, besplosličiti ◊ n-are alt lukru, numa bîzîĭe pin sat — nema druga posla, nego zuji (gluvara) po selu ♦ (augm.) bîzuańe [Crn.] ◊ kopiļe, nu-m bîzîi pĭ-aśiĭa, ka muska — dete, nemoj mi tu zujati kao muva [Por.] ∞ bîz!  [Vidi]

894  bîzaĭkă  bâzaică  зунзара  bîzaĭkă (mn. bîzăĭś) [akc. bîzaĭkă] (i. ž.) — (ent.) zunzara, insekt koji leti i zuji ◊ tună pi ferĭastă o bîzaĭkă, o guangă vĭarđe, șî mi sa spumîntară kopiĭi, a ginđit kî ĭe vrun strîguoń — ulete kroz prozor neka zunzara, neka zelena buba, i uplašiše mi se deca, mislila su da je neki vampir [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

948  bîzdîk  bâzdâc  укрућеност ?  bîzdîk (mn. bîzdîśe, bîzdîkurĭ) [akc. bîzdîk] (i. s.) — 1. ukrućenost, krutost; ukrućeno stajanje; ukrućeno kretanje; landaranje ◊ a rîđikat źeĭśtu bîzdîk, șî numa ma bruśașće în uokĭ ku ĭel — ukrutio prst, i samo mi ga gura u oko 2. (fig.) penis, naročito dečji ◊ iĭ s-a skulat bîzdîku — ukrutio mu se kurčić 3. (psih.) ljut, naoštren, napet, naduren ◊ s-a mîńiĭat, șî stîă bîzdîk în kuot — naljutio se, i sav ukrućen stoji u ćošku ♦ (augm.) bîzdîkan [Por.] ∞ bîzdîkai  [Vidi]

949  bîzdîkai  bâzdâcâi ?  укрутити се ?  bîzdîkai (ĭuo bîzdîkîĭ, ĭel bîzdîkîĭе) [akc. bîzdîkai] (gl. p. ref.) — ukrutiti se, klatiti se, naduriti se, mlatiti, landarati ◊ am un kațăl, șî kînd ma vĭađe, înśape a bîzdîkai đin kuadă, đi mi sa-m pare k-o să-ĭ piśe — imam jedno kučence, kad me vidi, počne toliko mlatiti repom da mi se čini da će mu otpasti [Por.]   [Vidi]

968  bîzgoĭa  bîzgoia  кезити се  bîzgoĭa (ĭuo ma bîzguoĭ, ĭel sa bîzguaĭe) [akc. bîzgoĭa] (gl. p. ref.) — 1. keziti se, kreveljiti se ◊ nu ći bîzgoĭa, kopiļe, kă ĭe urît — nemoj se kreveljiti, dete, jer je ružno 2. (fig.) mazno govoriti, izvoljevati; zanovetati, zakerati, prenemagati se ◊ s-a saturat bińe đi bobuanță, șî đ-aĭa akuma sa bîzguaĭe kă nu-ĭ plaśe ḑama — dobro se najeo bombona, i zato se sada prenemaže da mu čorba nije ukusna ♦ sin. zgîĭa [Por.]   [Vidi]

970  bîzgoĭat  bâzgoiat  искежен  bîzgoĭat (bîzgoĭată) (mn. bîzgoĭaț, bîzgoĭaće) [akc. bîzgoĭat] (prid.) — 1. iskežen, izbečen; za govor ili ponašanje propraćeno grimasama ◊ kînd aĭ șći kît iș đi urît, așa bîzgoĭat la ogļindă, tu ć-aĭ lasa đi komĭenḑ — kada bi znao koliko si ružan, tako izbečen pred ogledalom, ti bi se manuo komedija 2. (fig.) koji se prenemaže, koji se razmaženo ponaša ◊ a krĭeskut în kasă domńaskă, ș-akuma puaće sî sa bîzguaĭe kît vrĭa — odrasla je u gospodskoj kući, i sada može da se prenemaže koliko hoće ♦ sin. zgîit, zgait [Por.] ∞ bîzgoĭa  [Vidi]

838  bîznă  beznă  помрчина  bîznă (mn. bîzńе) [akc. bîznă] (i. ž.) — pomrčina, mrkli mrak ◊ ńagura bîznă, nu sa vĭađe ńimika înainća uokĭuluĭ — mrkli mrak, ne vidi se ništa pred okom [Por.]   [Vidi]

665  bîzońală  bâzâială  зујање  bîzońală (mn. bîzońaļе) [akc. bîzońală] (i. ž.) (onom.) — 1. zujanje ◊ s-a spumîntat đi bîzońala lu gîrgauń — uplašio se od zujanja stršljena ◊ s-auđe bîzońala karăbilor — čuje se zujanje gajdi 2. (fig.) nepovezan ili nerazgovetan govor, brbljanje, brbljarija ◊ kopiļe, đestul ku bîzońală, vorbĭa înțaļes, or taś — dete, dosta s brbljanjem, ili govori razumno, ili ćuti [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

565  bĭa  bea  пити  bĭa (ĭuo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. piti ◊ bĭa apă — pije vodu ◊ bĭa đi sîaće — pije zbog žeđi ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — pije jer voli ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — pije preko mere ◊ bĭa đi uskă (paru) — pije pa suši (čašu) [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noć 2. pušiti ◊ bĭa tutun — puši duvan [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4722  bĭaĭkă  beucă  усек  bĭaĭkă2 (mn. bĭeĭś) [akc. bĭaĭkă] (i. ž.) — (geog.) usek, tesnac ◊ pră drumu dă Rkovăț, ĭastă o bĭaĭkă îngustă, prăn kare nu sa puaće treśa ku kar mare — na putu za Rakovac, ima jedan uzani usek, kroz koji se ne može proći velikim kolima [Bran.]  [Vidi]

568  bĭare  bere  пиће  bĭare (mn. bĭerĭ) [akc. bĭare] (i. m.) — piće, prvenstveno alkoholno ◊ asta ĭe prĭa multă bĭare đi nuoĭ duoĭ — ovo je previše pića za nas dvojicu ◊ bĭare dulśe — slatko piće ◊ la prins bĭarĭa — uhvatilo ga piće, opio se ◊ grĭeu ĭe la bĭare — teško podnosi piće, postaje „težak” kad se opije ◊ dăĭ pi la mińe la o bĭare — navrati kod mene na po piće ◊ am adunat pruńe, kuok kazanu șă fak rakiu să am bĭare đi prazńik — skupio sam šljive, ložim kazan da ispečem rakiju, da imam piće za slavu ♦ up. bautură [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

581  bĭețîĭe  beţie  пијанство  bĭețîĭe (mn. bĭețîĭ) [akc. bĭețîĭe] (i. ž.) — pijanstvo, alkoholizam ◊ bĭețîĭa ĭe grĭa buală — pijanstvo je teška bolest ◊ s-a dat la bĭețîĭe — odao se piću [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

1571  bĭek  bec  бренер  bĭek (mn. bĭekurĭ) [akc. bĭek] (i. s.) — brener ◊ mi s-a astupat bĭeku la lampă đi kîrabit — začepio mi se brener na karabitnoj lampi (Tanda) ♦ sin. brener (Rudna Glava) ♦ sin. bren (Crnajka) [Por.]  [Vidi]

2242  bĭestrîga  bestrâga  бестрага  bĭestrîga [akc. bĭestrîga] (pril.) — (srb.) bestraga ◊ s-a dus bĭestrîga, i-s-a pĭerdut đin urmă — otišao je bestraga, izgubio mu se trag ◊ unđe sa fi dus, bĭestrîga, đi nuĭe tuta ḑîua? — gde li je, bestraga, otišao, te ga nema celog dana? ◊ śe lukru ĭe aăla, bĭestrîga? — kakav je to, bestraga, posao? [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

846  bĭeșî  băși  прдити  bĭeșî (ĭuo bĭes, ĭel bĭasă) [akc. bĭeșî] (gl.) — prditi, puvati, ispuštati gasove ◊ ĭel bĭasă, nuoĭ bĭeșîm, șî sa umplu kasa đi putuare — on prdi, mi prdimo, i napuni se kuća smrada [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

893  bĭeșîka  bășica  мехурати се  bĭeșîka (ĭuo ma bĭeșîkîĭ, ĭel sa bĭeșîkîĭе) [akc. bĭeșîka] (gl. p. ref.) — mehurati se, oplikaviti, dobijati mehure ili plikove ◊ ma baća, ma baća, pănă nu mi sa bĭeșîka tuata pĭaļa pi șîaļe — tukao bi me, tukao, dok mi sva koža na leđima ne bi oplikavila ♦ var. beșîka [Por.]   [Vidi]

876  bĭeșîkă  bășică  бешика  bĭeșîkă (mn. bĭeșîś) [akc. bĭeșîkă] (i. ž.) — 1. (anat.) mokraćni mehur ◊ avut pĭatră-n bĭeșîkă — imao je kamen u bešici ◊ bĭeșîkă đi puork uskată a fuost luoptă ku kare s-a źukat kopiĭi vrodată — sasušena svinjska bešika bila je lopta kojom su se deca nekada igrala 2. mehur, plik; žulj ◊ ma batut papuku, șî mi s-a fakut bĭeșîś pi talpă — žuljala me je cipela, i napravili su mi se plikovi na tabanu ♦ (demin.) bĭeșîkuță, bișîkuță ♦ (augm.) bĭeșîkuoń, bișîkuoń [Por.]   [Vidi]

1926  blagă  blagă  благо  blagă (mn. blîăź) [akc. blagă] (i. ž.) — blago, bogatstvo, imućnost ◊ vićiļi sînt mare blagă đi saćień — stoka je veliko blago za seljaka [Por.]  [Vidi]

932  Blaguĭuońi  Blagoi  Благојеви  Blaguĭuońi [akc. Blaguĭuońi] [akc. Blaguĭuońi] (i. m.) — (antr.) Blagojevi, vlaško prezime familije u Lubnici, dobijeno po pretku koji se zvao Blagoje ◊ Vanuță, Zdrauku șî Milan a fuost kopiĭi lu Blagu, șî đi aĭa îĭ kĭamă Blaguĭuońi — Vanuca, Zdravko i Milan su bili Blagojevi sinovi, pa ih zato zovu Blagojevi [Crn.] ♦ dij. var. Blagoĭuońi, Blîgoĭuońi, posrb. Blagojević, fam. u Rudnoj Glavi ♦ / Blagoĭe, var. Blagu, (demin.) Blaguțu < bug. (l.i.) Blagoj (Iordan1983) [Por.]   [Vidi]

687  blană  blană  даска  blană (mn. blăń) [akc. blană] (i. ž.) — daska ◊ blăń dă gorun — hrastove daske [Hom.] ◊ ńaćid ka blana — ravan kao daska ◊ s-a dus la firizană să taĭe la blăń — otišli su na strugaru da režu daske ◊ śopļașće blana ku sakurĭa — teše dasku sekirom [Por.]   [Vidi]

5712  blanuță  blănuță  дашчица  blanuță (mn. blanuț) [akc. blanuță] (i. ž.) — (demin.) daščica ◊ s-a spart lada în kare a țînut ńișći lomańe aluĭ, a ramas numa blanuțîļi đi-ńa — razbila se lada u kojoj je držao neke svoje stvarčice, ostale su samo daščice od nje [Por.] ∞ blană   [Vidi]

616  blastîma  blestema  проклињати  blastîma (ĭuo blastîm, ĭel blastîmă) [akc. blastîma] (gl. p. ref.) — 1. proklinjati, kleti; bacati kletvu, huliti; psovati ◊ blastîmă pi Dumńeḑîu kî ĭ-a dat suđină urîtă — kune Boga što mu je predodredio zlu sudbinu ◊ nu blîstama pi ńimă, kă nu sa șćiĭe kare ĭe đivină, kare nu — ne kuni nikog, jer se ne zna ko je kriv, a ko nije 2. zaklinjati se, zaricati se ◊ sa blastîmă să nu măĭ spună la ńima ńimika — zaklinje se da više nikome neće reći ništa [Por.]   [Vidi]

919  blîgoslovi  blagoslovi  благословити  blîgoslovi (ĭuo blîgoslovĭesk, ĭel blîgoslovĭașće) [akc. blîgoslovi] (gl. p.) — blagosloviti, dati blagoslov 1. dati dozvolu za izvršenje neke radnje ◊ ma blîgoslovi sî pļek la drum — blagoslovio me je da krenem na put 2. zahvaliti se za neko delo; pohvaliti nekoga za nešto ◊ ma blîgoslovi boznakît pintru lukru śe l-am gaćit așa ĭuta — blagosiljao me je bogzna koliko, zbog posla koji sam svršio tako brzo [Por.]   [Vidi]

110  blînd  blând  питом  blînd (blîndă) (mn. blînḑ, blînđe) [akc. blînd] (prid.) — 1. (za životinje) pitom, krotak, umiljat, koji dopišta da se miluje, i da se hrani iz ruke ◊ purśelu al blînd điluok sî kulkă, kum puń mîna pi ĭel — umiljato prase odmah legne, čim staviš ruku na njega 2. (za čoveka) miran, staložen, blage naravi ◊ kopilu ĭe blînd, kî ĭ-am aratat žuarda — dete je mirno, jer sam mu pokazao prut ♦ var. mn. blînz, blînž (Valakonje, Savinac, Lubnica, Šarbanovac, Zlot) ♦ supr. spariĭuos [Crn.] ♦ dij. var. supr. sîrbaćik ♦ (demin.) blînduț (blînduță), ♦ var. (ž. r.) blîndușîkă ◊ puĭkiță blîndușîkă — umiljato pilence [Por.] ∞ înblînḑî  [Vidi]

1568  bļau  bleau  левча  bļau1 (mn. bļeĭś) [akc. bļau] (i. s.) — (tehn.) levča, kriva ugnuta poluga sa osloncem na osovini sa spoljne strane kolskog sanduka (РечникМС3) (Leskovo) ♦ var. bļaukă ◊ bļauka ļagă karu đi la osîĭe pănă la stupăț la kotur, înțîpeńașće karu kînd duś vrun tovar mare șî grĭeu — levča spaja osovinu kola i stubac na sanduku, ojačava kola kada se prevozi velik i težak teret (Jasikovo) [GPek] ◊ bļau s-a kĭemat un parśel la plugol dă ļeamn kare a mĭers prăn pomînt — bljau se zvao deo drvenog pluga koji je išao kroz zemlju (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. ļeukă (Tanda), ļoĭkă (Blizna) [Por.]  [Vidi]

1569  bļau  bleau  тупав  bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljiv ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprost ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek]  [Vidi]

947  bļezńit  bleojdit  забленут  bļezńit (bļezńită) (mn. bļezńiț, bļezńiće) [akc. bļezńit] (prid.) — zablenut, zabuljen, tupo zagledan u nešto ili nekog ◊ stă-n mižluoku koļibi, ku uoki bļezńiț în vatra fuokuluĭ, da fuoku-n vatră s-a stîns đemult — stoji na sred kolibe, zablenut u ognjište, a vatra na ognjištu ugasila se davno [Por.] ∞ bļezńi  [Vidi]

3471  bļizńan  bliznean  Близнанац  bļizńan (mn. bļizńeń) [akc. bļizńan] (i. ž.) — Bliznananc, stanovnik rudnoglavskog zaseoka Blizna ◊ bļizńan ĭe uom kare traĭașće în Bļizńe, al măĭ mare kotun a satuluĭ Arnaglaua — Bliznanac je čovek koji živi u Blizni, najvećem zaseoku sela Rudna Glava [Por.] ∞ Bļizńa  [Vidi]

3472  bļizńană  blizneană  Близњанка  bļizńană (mn. bļizńeańe) [akc. bļizńană] (i. ž.) — Bliznjanka, ženska osoba iz rudnoglavskog zaseoka Blizna ◊ bļizńană ĭe famĭaĭe muĭerĭaskă đi la Bļizńe, đin kotunu al măĭ mare a satuluĭ rumîńesk Arnaglaua — Bliznjanka je ženska osoba iz Blizne, najvećeg zaseoka vlaškog sela Rudna Glava ♦ up. bļizńan [Por.] ∞ Bļizńa  [Vidi]

1570  bobik  limba clopotului  клатно  bobik (mn. bobiś) [akc. bobik] (i. m.) — a. klatno na zvonu ◊ a pikat bobiku đi la kluopît, șî s-a pĭerdut vrunđiva pi munće — otpalo je klatno sa zvona, i izgubilo se negde u planini (Rudna Glava) b. teg na kantaru ◊ tuaće kîntariļi aļi batrîńe avut bobik — svi stari kantari imali su teg (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1492  boboći  boboti  бубрити  boboći (ĭuo ma boboćiesk, ĭel sa boboćiașće) [akc. boboći] (gl. p. ref.) — bubriti, povećavati obim; rasti, naduvati se ◊ țîn uoĭļi la suare, ma nadăĭ kă nu sa va boboći — držim ovce na sunci, nadam se da se neđe naduvati [Por.]   [Vidi]

1529  boboloșa  boboloșa ?  заоблити се  boboloșa (ĭuo ma boboloșîăḑ, ĭel sa boboloșîaḑă) [akc. boboloșa] (gl. p. ref.) — zaobliti se, dobijati obao oblik; naticati, narastati; gojiti se; debljati ◊ đemult vînatuori a taĭat ku fuarfiśiļi žuorḑ đi plumb, șî a boboloșat drîmiĭiļi pi țîăst — nekada su lovci sekli makazama olovo na trake, i pravili dramlije tako što su ih zaobljavali valjanjem po vršniku ♦ var. ĭuo ma boboloșîăsk, ĭel sa boboloșîașće (Gornjane) [Por.]   [Vidi]

984  boboluașă  ?  џанарика  boboluașă [akc. boboluașă] (i. ž.) — (bot.) dženarika, vrsta šljive od koje se peče rakija (Prunus serasifiera) [Bran.] ♦ dij. var. bĭeșîkuță [Por.] [Crn.] ∞ buob  [Vidi]

671  boboluoș  boboloș  куглица  boboluoș (mn. boboluașă) [akc. boboluoș] (i. m.) — 1. kuglica, okrugli kolačić ◊ boboluașă îs kolaśĭiei kare sî fak dîn untură șî aluvat — kuglice su kolači koji se prave od masti i testa ◊ lu kopiĭ ļi plak boboluașă dulś — deca vole slatke kuglice ◊ kopilu ĭe frumuos ka boboluoșu — dete je slatko kao kolačić [Hom.] 2. loptica, predmet loptastog oblika; grudva; kugla; klupko 3. (fig.) epitet za lepo i punačko dete, ili za jedru devojku ♦ sin. kokoluoș [Por.] ∞ boboloșa  [Vidi]

1009  boboruonț  boboronţ ?  грудвица  boboruonț (mn. boboruanță) [akc. boboruonț] (i. m.) — 1. grudvica, kuglica ◊ fańina în saś s-a fakut boboruanță — brašno u džakovima se pretvorilo u grudvice ◊ boboruanțîļ-așća sî kĭamă dramiĭ — ove kuglice se zovu dramlije 2. čvor, izraslina, guka ◊ la kopil a ĭeșît în kuot un boboruonț kît aluna — detetu je je na laktu iskočila guka kao lešnik [Crn.]   [Vidi]

1528  boboșa  boboșa  пупити  boboșa (ĭuo ma boboșîăḑ, ĭel sa boboșaḑă) [akc. boboșa] (gl. p. ref.) — 1. (za biljke) pupiti, propupiti, bokoriti; razviti list ili cvet ◊ a boboșat salka, ažuns primovara — propupila je vrba, stglo je proleće ♦ sin. muguri 2. (za životinje) gojiti se, debljati, zaobljavati se ◊ a fuost uskat ka bîtu, da đi kînd ĭe pi mînkarĭa-mĭa, sa boboșaḑă frumuos — bio je suv kao prut, a od kada je na mojoj hrani, lepo se goji ♦ up. înboboșa [Crn.] ♦ dij. var. boboloșa [Por.]  [Vidi]

902  bobośi  boboti  букарити се  bobośi (ĭuo bobośesk, ĭel bobośiаșće) [akc. bobośi] (gl. p. ref.) — (vet.) bukariti se; dobiti nagon za bukarenjem, za parenjem (za svinje) ◊ skruafa sa bobośiașće kînd kată maskur — svinja se bukari kada traži vepra ♦ sin. a vĭerî, a kata vĭer ♦ up. boboći [Por.]   [Vidi]

912  Bobuoĭ  Boboia  Бобој  Bobuoĭ [akc. Bobuoĭ] (i. m.) — (antr.) Boboj, nadimak u Crnajki, nastao kao augm. od buob „zrno”+ suf. -oĭ, s obzirom na to da je ovo selo na području gde nije sačuvano intervokalno n, u kom slučaju bi augm. bio bobuoń ◊ Boboĭuoń ĭe poļikra-lu ńepuoțî alu vrun Bobuoĭ — Bobojević je prezime potomaka nekoga Boboja ◊ bobuoĭ îĭ ḑîśem șî la o fluarĭe, kare sa kĭamă șî bobośĭel — „ boboj” kažemo i za cvet koji se zove bobočel (ter. zapis u Crnajki) ♦ / bobośĭel (demin.) < bobuok — „pupoljak” ◊ astîḑ ĭastă Bobuoĭ șî-n Arnaglaua, a veńit înainća đi rat unu Marćin Șkĭopu đin ńamo-la, đin Țrnaĭka la otar ku Gorńana, a skimbat imańa ku vrunu đi la Muskidău în Bļizńe — ima Bobojevića i u Rudnoj Glavi, došao je neki Martin Ćopavi iz te familije, sa međe Crnajke i Gornjana, trampio je imanje sa nekim sa Muskideua u Blizni (iz rodoslovne građe, terenski rad, Durlić) [Por.]   [Vidi]

901  bobuok  boboc  пупољак  bobuok (mn. bobuoś) [akc. bobuok] (i. m.) — 1. (bot.) pupoljak, zametak na stabljici iz koga će se razviti list, cvet, izdanak ili mladica (Rečnik MS); cvet ◊ Naĭka-l mĭeu săśiră grîu / Ku bobuoku mĭeu la brîu — Dragi žanje tu na kosi / I moj cvet o pojas nosi (stih iz ljubavne pesme) 2. (fig.) izraz od milja za mladunčad a. za lepu i jedru devojčicu na pragu puberteta ◊ Ankuța ĭe un bobuok đi fată — Ankuca je pupoljak od devojke b. za pilad, naročito malu guščad i plovčad ◊ traușa mĭ-a-nflurit đi bobuośiĭ đi rață,șî đi gîșć — dvorište mi se rascvetalo od guščje i plovčije piladi 3. (fig.) klube, klupko, u izrazima „motaju me / udaraju me kao klube” ◊ Tuata vara ća-bobuok / Tuamna nuĭe ńiś un gluod. — Celog leta u jurnjavi / A u jesen zrnca nema (ća — izraz kojim se tera stoka) [Por.] ∞ buob  [Vidi]

993  boćeḑ  botez  крштење  boćeḑ (mn. boćeḑurĭ) [akc. boćeḑ] (i. m.) — (rel.) krštenje a. nadavanje imena ◊ la boćeḑ našu puńe numiļi la kopil — na krštenju kum daje detetu ime b. crkveni obred koji se vrši nad osobom pri stupanju u hrišćansku veru ◊ đemult boćeḑ în bisîarikă, ku puopa, a fakut numa aĭ gîzdoćiń — nekada, krštenje u crkvi, sa popom, obavljalui su samo bogataši [Por.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

1243  boći  boci (a se)  мрктети  boći (ĭuo ma boćiesk, ĭel sa boćiașće) [akc. boći] (gl. p. ref.) — (za ovce) mrkteti, njuškati (se), grupisati se i okretati se njuškom prema njušci u vreme velikih vrućina ◊ uoĭļi sa boćesk numa kînd ĭe zapuk, vara la amńaḑîț, kînd ĭe suariļi tare, da ĭaļe n-au umbră; sa adună buot la buot — ovce se mrkte samo kada je vrućina, leti u podne, kada je sunce jako, a one nemaju hlad; skupljaju se njuška na njušku (Paun Ilić, ovčar iz Tande) ♦ / < buot (la buot) [Por.]   [Vidi]

1556  bogdapruost  bogdaproste  богдапрост  bogdapruost [akc. bogdapruost] (uzv.) — (rel.) bogdaprost: bog da oprosti, ključna reč u posmrtnim obredima namenjivanja pokojnicima ◊ fara bogdapruost al muort pi lumĭa-ĭa nu primĭașće ńimika đin aĭa śe-ĭ dau aĭ viĭ đi pomană — bez „bogdaprosta” pokojnik na onome svetu ne prima ništa od onoga što mu živi namenjuju na daći ♦ var. bobdapruost [Por.] ♦ dij. var. bođaprost [Tim.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

488  Bogovina  Bogovina  Боговина  Bogovina [akc. Bogovina] (i. ž.) — (ojk.) Bogovina, selo i rudnik mrkog uglja u opštini Boljevac, naseljeno Vlasima Munćanima ◊ maĭdanu în Bogovina a înśaput sî lukrĭe în anu 1903. — rudnik u Bogovini počeo je sa radom 1903. godine [Crn.]  [Vidi]

489  Bogovĭan  Bogovean  Боговинац  Bogovĭan (Bogovĭană) (mn. Bogovĭań, Bogovĭańe) [akc. Bogovĭan] (i. m.) — Bogovinac, stanovnik sela Bogovina u opštini Boljevac ◊ ĭerĭ a fuost un Bogovĭan la nuoĭ, a kumparat vin đi prazńik — juče je bio jedan Bogovinac kod nas, kupio je vino za slavu [Crn.] ∞ Bogovina  [Vidi]

910  boĭarĭesk  boieresc  бољарски  boĭarĭesk (boĭarĭaskă) (mn. boĭarĭeșć) [akc. boĭarĭesk] (prid.) — boljarski, pripada boljaru, zemljoposednički ◊ s-a puvestît kă aĭ nuoștri în Rumîńiĭe a trait în borđiĭe, da kîășîļi boĭarĭeșć a fuost fakuće đin pĭatră — pričalo se da su naši u Vlaškoj živeli u zeminicama, a da su boljarske kuće bile sagrađene od kamena [Crn.]   [Vidi]

921  boĭerĭașće  boierește  бојарски  boĭerĭașće [akc. boĭerĭașće] (pril.) — bojarski, bogataški; koji živi na visokoj nozi ◊ baĭațî s-a-nbrakat boĭerĭașće — momci su se obukli po bogataški [Crn.] ♦ dij. var. buĭarĭașće [Por.] up. boĭerĭ, boĭarĭ  [Vidi]

2035  boksaĭ  bocsai ?  коминар  boksaĭ (mn. boksaĭe) [akc. boksaĭ] (i. s.) — kominar, kominište, mesto na zemlji gde truli opalo voće ◊ n-am ažuns să adun pruńiļi, șî ĭaļe s-a spurđișît, șî s-a fakut numa boksaĭ pin pruń — nisam stigao da pokupim šljive, i one su istrulele, pa se napravio kominar po šljivaru ♦ / ? < buaskă [Por.] ∞ buaskă  [Vidi]

981  bolboćină  bolbotină  болботина  bolboćină (mn. bolboćiń) [akc. bolboćină] (i. ž.) — (bot.) bolbotina a. vrsta trave, ne pamti se više tačno koja ◊ ka pin vis țîn minće kî vorbĭa aĭ batrîń đi vro ĭarbă bolboćină, ama n-am luvat la kap baš kare ĭe — kao kroz san pamtim da su stari pominjali nekakvu travku „bolbotinu”, ali nisam upamtio tačno koja je b. zajednički naziv za trave; (pej.) travuljine ◊ a pus în ļegume numa ńișći bolboćiń — stavila je u jelo samo neke travuljine [Por.]   [Vidi]

2994  bolboĭa  bolboia  разрогачити  bolboĭa (ĭuo bolboĭeḑ, ĭel bolboĭaḑă) [akc. bolboĭa] (gl. p.) — razrogačiti oči, raširiti; buljiti ◊ kînd o vaḑu în pĭaļa guală, iĭ sa bolboĭară uoki ka la buou — kad ju je video golu, razrogačile mu se oči kao u vola [Por.]  [Vidi]

836  bolborosî  bolborosi  клокотати  bolborosî (ĭuo bolborosîăsk, ĭel bolborosîașće) [akc. bolborosî] (gl. p. ref.) — (onom.) klokotati 1. (za tečnost) klokotati, ključati ◊ mare bobît, s-auđe đin đeparće kum bolborosîașće apa — jak vodopad, čuje se izdaleka kako klokoće voda ♦ sin. ćurîĭe, burîĭe 2. (za čoveka) brbljati, mrmljati, govoriti sebi u bradu; govoriti nerazgovetno, gunđati ◊ śe-ĭ, drak, la baba-ĭa, numa bolborosîașće pi-n traușă? — koji je đavo onoj babi, samo trtlja po dvorištu? [Por.] ♦ dij. var. bolborosășťe [Kmp.]   [Vidi]

813  Bolboroș  Bolboroș  Болборош  Bolboroș [akc. Bolboroș] ) (i. m.) — (top.) Bolboroš, izvor u ataru sela Dušanovac, opština Negotin ◊ Bolboroș ĭe izvor tare, în kare bolborosășťe apa ka kînd fĭerbe în uoală — Bolboroš je jak izvor u kome voda ključa kao kad se kuva u loncu [Kmp.] ∞ bolborosî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1005  boldăńi  boldânea  буљити  boldăńi (ĭuo boldańesk, ĭel boldаńеаșće) [akc. boldăńi] (gl. p.) — buljiti, blenuti, razrogačiti oči, neprijatno gledati ◊ atîta boldăńi uoki kînd ma vaḑu, đi ma spumîntaĭ kî o sî-ĭ ĭasă đin kap — toliko je razrogačio oči kada me je video, da mi se učinilo da će mu iskočiti iz glave ♦ var. buldańi ♦ sin. bļezńi [Por.]   [Vidi]

806  bolđi  boldi  подбадати  bolđi (ĭuo bolđesk,ĭel bolđașće, ) [akc. bolđi] (gl. p. ref.) — 1. podbadati, podsticati; ćuškati ◊ skamnu nuĭe ńaćid, ma bolđașće un nuod ăn kur — tronožac nije ravan, neki čvor me bode u zadnjicu ◊ bolđal, sî sa muće măĭ înkolo — ćušni ga, da se pomeri malo na tamo ♦ var. bulđi ♦ sin . înpunźa 2. (psih) gledati oštro, ispod oka; probosti nekoga pogledom ◊ kînd ma bolđiașće ku uoki-ĭa kĭortavĭ, frika ma taĭe — kad me pogleda onim zrikavim očima, strah me preseče [Por.] ∞ buold  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1244  bolđiș  boldiș  шиљаст  bolđiș (bolđișă) (mn. bolđișă) [akc. bolđiș] (prid.) — 1. (za predmete) šiljast, štrkljast, kome štrči vrh, šiljak ◊ a tîrsît pi lînga luok, ș-a lasat ńișći spińamă în mižluoku drumuluĭ, sî șća ku spińi bolđiș în sus, da pi aśiĭa trĭek kopiĭi đeskulț kînd sa duk la rîu sî sa skalđe — kresao je lisnik i ostavio je nekavo trnje na sred puta, da stoji sa bodljama štrkjljasto u vis, a tuda prolaze bosonoga deca kada idu na reku da se kupaju 2. (psih.) oštar pogled, pogled ispod oka; buljav, ispitivački ili podmukao pogled ◊ dukî-sa drakuluĭ, are o uĭtatură bolđișă, frika ma taĭe kînd guod îm skapă uoki sî ma uĭt la ĭel — đavo ga odneo, ima neki podmukao pogled, strah me preseče kad god mi se omakne da ga pogledam ♦ var. bolđiuluĭ ♦ sin. kĭorđiș [Por.] ∞ bolđi  [Vidi]

804  bolđiu  boldei  кученце  bolđiu (mn. bolđiĭ) [akc. bolđiu] (i. m.) — (zool.) 1. kučence, mali pas ◊ bolđiu ĭe kîńe mik, ăl țîń đi drag, să ći žuoś ku ĭel, șă să-ț latre pi lînga kasă — bolđej je mali pas, koga držiš iz ljubavi, da se igraš s njim, i da ti laje oko kuće ◊ sa kĭamă bolđiu kă bolđașće đarîndu ku buotu — zove se boldžiu zato što svuda zabada njušku ♦ var. bolđeĭ (mn. bolđeĭe) ♦ up. kopuoĭ, kĭer [Por.] 2. lovački pas kratkih nogu, jamar, rupar; jazavičar ◊ bolđiu ĭe kîńe fara kuadă, dakă arĭe kuadă, kuada iĭ sa taĭe — jamar je kuče bez repa, ako ima rep, rep mu se seče ◊ ku bolđiu s-a dus vînațî dupa vulpĭ, or dupa vĭeḑurĭ — sa jamarom su lovci išli u lov na lisice, ili jazavce [GPek] ∞ bolđi  [Vidi]

597  bolnaviśuos  bolnăvicios  болешљив  bolnaviśuos (bolnaviśuasă) (mn. bolnaviśuoș, bolnaviśuasă) [akc. bolnaviśuos] (prid.) — bolešljiv, koji lako ili često oboljeva ◊ bolnaviśuos đin kopilariĭe — bolešljiv od rođenja ◊ bolnaviśuos, da nu sî ļekuĭe — bolešljiv, a ne leči se [Crn.] ♦ dij. var. bulnaviśuos ◊ nu ći-nsura ku ĭa, kî ĭe o mrțuagă bulnaviśuasă — nemoj se ženiti njome, jer je jedna bolešljiva mrcina [Por.] ♦ dij. var. bolnăvičos [Kmp.] ∞ boļi  [Vidi]

679  bolovan  bolovan  каменчуга  bolovan (mn. bolovań) [akc. bolovan] (i. m.) — kamenčuga, krupan kamen, krupan komad kamena, kamenčina ◊ n-a putut să trĭakă ku karu ku făn, dă bolovań pră drum — kola sa senom nisu mogla da prođu, od kamenčuga na putu [Hom.] ♦ dij. sin. borțuoń, bikuoń, baĭkuoń, petruoń [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

596  boļeșńiță  boleșniţă  болештина  boļeșńiță (mn. boļeșńiț) [akc. boļeșńiță] (i. ž.) — boleština, epidemija ◊ s-a pus o boļeșńiță pi tuată lumĭa în sat — zahvatila je neka boleština sve ljude u selu ◊ s-a pus o boļeșńiță pi nuoĭ, tuoț tușîm — uhvatila nas je neka boleština, svi kašljemo [Crn.] ∞ boļi   [Vidi]

907  Bonduok  bondoc  Бондок  Bonduok (mn. bonduaśe) [akc. Bonduok] (i. m.) — (top.) Bondok, zvano mesto u ataru sela Crnajke, zatupasto brdo na ograncima Deli Jovana ◊ am moșîĭe la Bonduok, luok ĭe bun șî poļažńik — imam imanje na Bondoku, mesto je dobro i ravno ♦ up. bunduk [Por.]   [Vidi]

727  Borđuońi  Bordeni  Борђани  Borđuońi [akc. Borđuońi] (i. m.) — (antr.) Borđani, vlaškо prezime porodice Jovanović iz Malog Izvora, po nadimku pretka koji se zvao Borđa ♦ / ? < Borđa — „onaj koji živi u borđeju, zemunici” ◊ Pau Borđan — Pavle Borđan [Crn.] ∞ borđeĭ  [Vidi]

736  borfańală  borfăială  преметачина  borfańală (mn. borfańelurĭ) [akc. borfańală] (i. ž.) — 1. premetačina, preturanje po stvarima; pretraživanje nečega da se nađe što skriveno ili nedopušteno ◊ źindari a fakut borfańală pin kasă — žandari su izvršili premetačinu po kući 2. nered, kao posledica premetačine ◊ borfańală pin kasă — nered u kući ◊ borfańală în tuaće pîărțîļi — nered na sve strane (opšti nered) [Crn.] ♦ dij. var. borfaĭală [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

630  borî  borî  ејакулирати  borî (ĭuo borîăsk, ĭel borîașće) [akc. borî] (gl.) — (zast.) 1. ejakulirati, izbaciti seme, svršiti ◊ n-a pazît ș-a borît î-ńa, șî ĭa, saraka, a pļekat greuańe — nije pazio i svršio je u nju, i ona je, sirota, ostala trudna 2. (vulg.) psovati, pretiti da će se nad sagovornikom obaviti koitalni čin sa ejakulacijom ◊ borîlaș să-l borăsk — bem li ga, da ga jebem ◊ fi bun, borîćaș — budi dobar, jebote ◊ borîmĭar în ćińe — jebo te! jebem te! ◊ nu ma borî, ma ruog đi ćińe, kă nu mis đivină — nemoj me psovati, molim te, jer nisam kriv [Por.]  [Vidi]

1136  borîndai  cotrobăi  претурати  borîndai (ĭuo borîndĭĭ, ĭel borîndîĭe) [akc. borîndai] (gl. p. ref.) — preturati, premetati, praviti nered prilikom premetačine ◊ lasî-će, mă, nu măĭ borîndai pin lada-ĭa, nuĭe-n ĭa ńimika đi ćińe — mani se, bre, nemoj više preturati po toj škrinji, nema u njoj ničega za tebe [Por.] up. borfańi  [Vidi]

610  borîndău  borândău  бориндеу  borîndău (mn. borîndăĭe) [akc. borîndîău] (i. s.) — (nutr.) borindeu, specifično vlaško jelo od raskuvanog svinjskog mesa, svinjske krvi i kukuruznog brašna ◊ prînḑu kraśunuluĭ nu sî faśe fîră borîndău — nema božićnog ručka bez borindeua [Crn.] ♦ var. burîndău, burundău ◊ burîndău faśe kuru rău — borindeu je zlo za dupe (ako se pretera) [Por.] ∞ borîndai  [Vidi]

788  borkan  borcan  ћуп  borkan (mn. borkań) [akc. borkan] — ćup ◊ borkan ĭe vas ĭn kare s-a pastrat grĭu or faĭna — borkan je posuda u kojoj se čuvala pšenica ili brašno [Kmp.]   [Vidi]

2667  borkanat  borcănat  носат  borkanat (borkanată) (mn. borkanaț, borkanaće) [akc. borkanat] (prid.) — (anat.) nosat, koji ima veliki nos ◊ s-a puvestît kă muoșî aĭ nuștri aĭ batrîń, a fuost gata tuoț borkanaț, avut ńișći nasurĭ dumńeḑîu sî ći pazîaskă kiće đi marĭ — pričalo se da su naši stari gotovo svi bili nosati, imali su neke noseve bog da te sačuva koliko velike ◊ Buarkă ĭe poļikra lu ăla kare are nas marĭe — „Boarko” je nadimak onoga koji ima veiki nos ♦ sin. borkanuos [Por.] ∞ borkan  [Vidi]

850  borkonat  borcănat  бокаст  borkonat (borkonată) (mn. borkonaț, borkonaće) [akc. borkonat] (prid.) — 1. (za predmete) bokast, izbočen, ispupčen, bokat, trbušast, zadebljan ◊ mațu đi udat ĭe borkonat la un luok — crevo za zalivanje je zadebljano na jednom mestu ◊ ļiemnu borkonat nuĭe bun đi blîăń — zadebljano drvo nije za daske 2. (za čoveka) ugojen, udebljao ◊ furtatu mĭeu koźa s-a borkonat — moj prijatelj se prilično udebljao ♦ var. unflat [Crn.] ∞ borkan  [Vidi]

791  borugă  borugă  вододерина  borugă (mn. boruź) [akc. borugă] (i. ž.) — 1. (oron.) a. vododerina, manji ili veći usek u zemlištu koji je napravila tekuća voda; dolja; jarak ◊ a ploĭat ka kînd aĭ turnat ku gaļata, șî ļivĭeḑîļi pi pođiń sînt pļińe đi boruź — kiša je lila kao iz kabla, i livade na padinama pune su vododerina b. korito potoka ◊ borugă mikă — mala dolja ◊ borugă adănkă — dubodolina ♦ sin. dîră 2. potok ◊ dupa śe ļi pașće, pîkurarĭu mînă uoiļi la borugă să ļi adîape — posle paše, čobanin tera ovce na potok, da ih napoji ◊ boruga pi kare kure apa, sa kĭamă ogaș — vododerina kojom teče vode, zove se potok [Por.]   [Vidi]

793  boruos  baros  маљ  boruos (mn. boruasă) [akc. boruos] (i. s.) — 1. malj, veliki i težak gvozdeni čekić ◊ ku boruosu sa sparg tutuśi aĭ tarĭ — maljem se cepaju tvrdi panjevi 2. (fig.) tupav i priglup čovek ◊ (antr.) Boruos„Tupavko", pogrdan nadimak za tvrdoglave i priglupe ljude [Por.] ∞ buată  [Vidi]

735  Bosańi  Bosă  Босани  Bosańi [akc. Bosańi] (i. m.) — (antr.) Bosani, Bosini, koji pripadaju Bosi, vlaško prezime familije u Lubnici, verovatno po ženi koja se zvala Bosa ◊ Dragu Bosan a fuost lautarĭ — Dragi Bosan je bio violinista [Crn.]   [Vidi]

2227  boskorođi  boscorodi  богорадити  boskorođi (ĭuo boskorodîăsk, ĭel boskorodîașće) [akc. boskorođi] (gl.) — bogoraditi, pričati nerazgovetno sam sa sobom; mrmljati ◊ puopa-l sîrbăsk boskorođiașće dă trĭaba luĭ, lumńa nuastră no-l înțaļiaźe ńimika, șî abĭa așćiată sî gaćiaskă služba șî sî sa dukă a kasă — srpski pop bogoradi za svoj račun, naši ljudi ga ne razumeju ništa, i jedva čekaju da se svrši služba, da odu kući [Mlava] ♦ dij. var. buskorođi [Por.]  [Vidi]

834  boșćină  boștină  воштина  boșćină (mn. boșćiń) [akc. boșćină] (i. ž.) — voština, ostatak prilikom topljenja i ceđenja voska ◊ śară puțînă, da boșćină multă — voska malo, a voštine mnogo [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1017  botoșat  bont  туп  botoșat (botoșată) (mn. botoșaț, botoșaće) [akc. botoșat] (prid.) — tup; zatupast; zadebljan na vrhu; bez vrha ◊ arĭe źaźiće gruasă șî botoșaće — ima debele i zatupaste prste ◊ đi batut puarka sa aļaźe bît botoșat la kapatîń — za igranje svinjice bira se štap sa tupim krajem [Crn.] ∞ buot  [Vidi]

678  botrak  brotac  жаба  botrak (mn. botraś) [akc. botrak] (i. m.) — žaba; mala žaba (Rana esculenta) ◊ nuată ka un botrak — pliva kao mala žaba (Sige, Magudica) ♦ var. brotak (Laznica, Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. brotak [akc. brotak] — 1. vodena žaba ◊ brotak ĭe bruaskă đi apă — brotak je vodena žaba 2. žabac, mužjak (prepoznaje se po tome što „skače” na žabu) ◊ brotaku ĭe bruaskă voĭńiśaskă — brotak je žaba mužjak [Por.] 3. žaba koja skače ◊ brotaku ĭe bruaskă sărituare — brotak je skakutava žaba [GPek]   [Vidi]

847  botur  butur  дебљи крај  botur (mn. botururĭ) [akc. botur] (i. m.) — deblji kraj stabla, štapa ili motke ◊ skurtă ļiemnu la botur đi vro duauă palmĭe — skrati drvo na debljem kraju za jedno dve šake ◊ bîćiļi nuaștre la botur sînt gata tot una — naši štapovi su na debljem kraju gotovo jednaki [Crn.] ◊ ļiemnu, bîtu, krĭangă șî așa śeva śi ĭe lunguĭat, are duauă kîpatîńe: unu ĭe măĭ supțîrĭe, or măĭ askuțît, șî ĭel sa kĭamă vîr, da alalalt ĭe măĭ gruos, or măĭ tîmpit, șî la aăla sa ḑîśe botur — drvo, štap, grana ili tako nešto duguljasto, ima dva kraja: jedan je tanji ili oštriji, i taj se zove „vrh”, a drugi je deblji ili tuplji, i taj se deo zove „botur” ♦ supr. vîr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

530  braț  braţ  наручје  braț (mn. brață) [akc. brață] (i. ž.) — 1. naručje ◊ kopilu a plîns, șă mumî-sa l-a luvat în brață — dete je plakalo i majka ga je uzela u naručje ◊ a luvat numa kît duśe în brață — poneo je samo koliko nosi u naručju [Crn.] 2. naramak, breme, količina nečega koja se može poneti u naručju ◊ un braț đi ļamńe — naramak drva 3. snop ◊ braț đi tuļeń dupa kuļies s-adună șî sa faśe stup đi kukuruḑ — snop tuluske sakuplja se posle berbe i pravi se kopa kukuruza (Rudna Glava) 4. (fig.) zagrljaj ◊ s-a luvat în brață, șî s-a țukat — zagrlili su se, i poljubili [Por.]   [Vidi]

531  brațarĭe  brăţare  гривна  brațarĭe (mn. brațîărĭ) [akc. brațarĭe] (i. ž.) — 1. grivna, obujmica ◊ brațarĭa țîńe kuasa-n držală — metalna grivna drži kosu na držalji ◊ a pikat brațarĭa la kapatîńu lu skamnu karuluĭ — ispala je obujmica na stolici drvenih kola [Crn.] ◊ brațarĭa ĭe o buśauă đi fĭer ku kare sa ļagă doă parśaļe alu śeva — grivna je gvozdena čaura kojom se vezuju dva dela nečega [Por.] 2. prsni ukras na odevnim predmetima od sukna ◊ arĭe brațărĭ mîndrĭe la zabun — ima lepe ukrase na zubunu [Crn.] ∞ braț  [Vidi]

775  brad  brad  јела  brad (mn. braḑ) (i. m.) — (bot.) jela, vrsta zimzelenog drveta (Albies alba) ◊ blăń dă brad — jelove daske ◊ bradu ĭe viarđe șî ĭarna șî vara — jela je zelena i leti i zimi [Hom.] ◊ blana đi brad frumuos mirusă — jelova daska lepo miriše ◊ în Porĭeśa padure ku ļemn brad n-a fuost, kînd pi la Guol a dat vrun brad sîngur, aĭ batrîń a spus kă samînța ĭ-a dus pasîrĭa-n ćik đi la Munț-aĭ Albĭ — u Porečju šume sa jelovim drvetom nije bilo, kad bi se na Deli Jovanu našla po neka usamljena jela, starci su govorili da je njeno seme donela sa Karpata ptica u kljunu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4016  bradoaĭe  brădoaie  качица  bradoaĭe (mn. bradoaĭe) [akc. bradoaĭe] (i. ž.) — kačica ◊ bradoaĭa ĭe un feļ đe putină mikă, đe ļemn ku kapak, în kare sa păzește pastrama — kačica je vrsta male kace od drveta, sa poklopcem, u kojoj se čuva pastrma [Tim.]  [Vidi]

1567  braḑ  brăduţi  вез  braḑ (mn. braḑurĭ) [akc. braḑ] (i. m.) — vez, ukras na haljetku ◊ braḑ îs puĭ or floriśĭaļe kusuće pră kimĭașă dă fuĭuor — vez je ukrasna šara ili cvet na lanenoj košulji (Sige) [Hom.] ◊ braḑ ĭe aĭa kînd muĭarĭa kuasă muskiță pi pînḑă — vez je ono kad žena ušiva pokrstice po platnu ◊ braḑ ĭe șîru kare sa kuasă la mîńiś, or la guļir, or la pĭept — „bradz”je trakast ukras koji se veze na rukavima, na okovratniku, ili na grudima (Blizna) ♦ sin. rîu, puĭ [Por.]  [Vidi]

1515  Branku  Brancu  Бранко  Branku [akc. Branku] (i. m.) — (antr.) Branko, l.i. slovenskog porekla ◊ nume Branku dă poļikră Brankuońi — ime Branko daje prezime Branković ◊ pi paradĭeda la kĭemat Ĭuoža lu Branku — pradeda mi se zvao Joža Brankov [Por.]  [Vidi]

709  Brankuońi  Brancovici  Бранкови  Brankuońi [akc. Brankuońi] (i. m.) — (antr.) Brankovi, Brankojevi (ići), vlaško prezime porodica Trailović i Radivojević u Osniću, po ličnom imenu pretka koji se zvao Branku ◊ Giță lu Branku a fuost fluĭeraș bun, șî frumuos a ḑîs ruopîta — Đorđe Brankov je bio dobar frulaš, i lepu je svirao „ropotu” [Crn.] ∞ Branku  [Vidi]

4961  brańi  brăni  бранити  brańi (ĭuo brańesk, ĭel brańĭașće) [akc. brańi] (gl. p. ref.) — braniti, zabraniti ◊ kînd vrunu pośașće ļivađa, arată kă brańașće sî sa paskă uoiļi în moșîĭa luĭ — kad neko zapotka livadu, pokazuje da zabranjuje da se stoka napasa na njegovom imanju ◊ la kopil nu ĭ-a brańit ńimika — detetu nisu branili ništa ♦ sin. opri [Por.]  [Vidi]

872  brańișće  braniște  забран  brańișće (mn. brăńișć) [akc. brańișće] (i. ž.) — zabran, šuma koja se ne seče ◊ l-am dat la sud, kî mĭ-a fakut mare șćetă-n brańișće — tužio sam ga, jer mi je napravio veliku štetu u zabranu [Por.] ∞ brańi  [Vidi]

1367  brașuаvă  brașoavă  смицалица  brașuаvă (mn. brașuаvе) [akc. brașuаvă] (i. ž.) — 1. smicalica, podvala, lukavstvo ◊ aîăsta uom mĭ-a ogođit o brașuavă, đi am s-o țîn minće kît sînt viu — ovaj čovek mi je namestio jednu smicalicu, da ću je pamtiti dok sam živ [Crn.] 2. grimasa, kreveljenje ♦ dij. var. brșuavă, broșoavă (mn. brșuave, broșuave) ◊ sa strîmbă kîtra kopil, faśe broșuave da kopilu muare đe rîs — krevelji se na dete, pravi smeške a dete umire od smeha (Tanda) ♦ var. bîrșuavă (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

719  braśiră  brăcire  чипка  braśiră (mn. braśirĭ) [akc. braśiră] (i. s.) — 1. čipka ◊ zavĭelkă ku braśirĭ — kecelja sa čipkama [Hom.] 2. tkanica, pojas ◊ đi mult sa-nśins ku braśirĭ, n-a fuost kurauă — nekada su se opasivali tkanicama, nije bilo kaiša ♦ sin. śiștuare 3. traka, bordura [Por.]   [Vidi]

1575  brățui  brăţui  паковати грање  brățui (ĭuo brîățui, akc. brîățui ĭel brîățuĭe, akc. brîățuĭe) [akc. brățui] (gl.) — pakovati nasečene lisnate grane na gomilu, pogodnu za nošenje do mesta gde se dene lisnik; u timočkom dijalektu: izdipliti ◊ tata darîmă la frunḑă, da ĭuo brîățuĭ, șî trag brațurļi pi žuardă dupa mińe, pănă la luok unđe muma grîmađiașće frunḑarĭu — otac kreše grane sa lišćem, ja ih pakujem u naramke, i te naramke prevlačim na štapu do mesta gde majka dene lisnik [Por.] ∞ braț  [Vidi]

720  brăśinar  brăcinar  учкур  brăśinar (mn. brăśinarĭ) [akc. brăśinar] (i. m.) — 1. učkur, uzica, svitnjak, gaćnik, pojas ◊ brăśinarĭu ĭe un ițuoń ku kare s-a ļegat śuariśi — „bračinar” je kanap kojim su se vezivale pantalone ♦ sin. înśingatuare [Por.] 2. ♦ dij. var. braśinarĭ (mn. brăśinarĭe) — a. prečaga, prečka ◊ ușă ku triĭ braśinarĭe — vrata sa tri prečke ◊ blană đi masă fakută ĭe ku braśinarĭe — daska sofre spojena je prečagama b. spojnica ◊ braśinarĭ la kuarńiļi pluguluĭ ĭe laćiță, ore verźauă, karĭe ļi-nțîpeńașće șî ļi țîńe la masură — spojnica na drvenim ručicama pluga je poprečna daščica, ili šipka, koja vezuje i učvršćuje ručice [Crn.] ∞ braśiră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

988  brăzdui  brăzdui  браздати  brăzdui (ĭuo brăzduĭesk, ĭel brăzduĭașće) [akc. brăzdui] (gl. p.) — brazdati, povlačiti brazdu, orati ◊ pomîntu ĭe tare ka pĭatra, no sî sa puată brăzdui ļesńe — zemlja je tvrda kao kamen, neće moći lako da se izbrazda [Por.]   [Vidi]

717  brțarĭ  bârsă  спона  brțarĭ (mn. brțarĭe) [akc. brțarĭ] (i. ž.) — spоna, spojka, letvica ili šina koja spaja i učvršćuje delove pluga za ogrtanje ◊ kînd să mută brțarĭu la plugu đi mușuruoń, sa ogođașće larźimĭa kormańilor — pomeranjem spone na plugu za ogrtanje, reguliše se širina zahvata, i količina zemlje koja se nanosi na strukova kukuruza [Crn.] ♦ dij. var. brațarĭ [Por.]   [Vidi]

1574  bren  brener  бренер  bren (mn. brenurĭ) [akc. bren] (i. s.) — brener a. na karabitnoj lampi ◊ kînd sa astupă brenu la lampă, sa kurîțâ ku o žîțîșuară đi oțăl, supțîrĭe ka păru đin kap — kad se zapuši brener na lempi, čisti se jednom žičicom od čelika, tankom kao dlaka s glave b. na autogenom aparatu za zavarivanje ◊ brenu la aparat đi șfăĭsuit sa aprins ku mașîna — brener na aparatu za zavarivanje palio se šibicom (Crnajka) ♦ var. brener, brĭenîr (Rudna Glava) [Por.] ◊ n-am uḑît ńiś đi bren ńiś đi brĭenîr, kî nuoĭ în Plamna n-am avut lîămpĭ đe kîrabit — nisam čuo ni za bren ni za brener, jer mi u Plavni nismo imali karabitne lampe (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

647  Brestouț  Brestovăţ  Брестовац  Brestouț [akc. Brestouț] (i. m.) — (ojk.) Brestovac, vlaško selo u neposrednoj blizini Bora [Crn.] ◊ am suoră mîritată în Brestouț, dupa un bristovĭan — imam sestru udatu u Brestovcu, za jednog Brestovljanina [Por.]   [Vidi]

648  Brestovĭan  Brestovean  Брестовљанин  Brestovĭan, Brestovĭană (mn. Brestovĭań, Bresovĭańe) [akc. Brestovĭan] (i. m.) — Brestovljanin, stanovnik sela Brestovca ◊ Brestuouțu ĭe lîngă Buor, șî tuoț Brestovĭańi lukră în maĭdanu Buoruluĭ — Brestovac je pored Bora, pa svi Brestovljani rade u Borskom rudniku [Crn.]   [Vidi]

714  bribĭaće  vrabie  врабац  bribĭaće (mn. bribĭeț) [akc. bribĭaće] (i. m.) — (ornit.) vrabac (Passer domesticus) ◊ puĭ dă bribĭaće — vrapčevo pile [Hom.] ♦ dij. var. bîrbĭaće, brîbĭaće (mn. bîrbĭeț) ◊ baće bîrbĭețî ku șlaĭdîru — gađa vrapce iz praćke [Por.] ♦ var. brebĭaće [Crn.] ♦ dij. var. brăbeťe (mn. brăbeț) ◊ kînd veďeț brăbețî kă să tăvăļe pin țărină, să șťiț kă să puńe ploaĭa — kada vidite vrapce da se valjaju po prašini, znajte da će pasti kiša ♦ sin. păsărel [Kmp.]   [Vidi]

986  briĭ  brei  просинац  briĭ (mn. briĭе) [akc. briĭ] (i. m.) — (bot.) prosinac (Mercurialis perennis) ◊ briĭu ku buobe ruoșîĭe ĭe ļak, da aăla ku boboļi ńagre ĭe otrauă, puoț numa să ći mînžășć ku ĭel — prosinac sa crvenim bobicama je lekovit, a sa crnim je otrovan, možeš samo da se mažeš njime ◊ (kal.) briĭu sa kuļaźe-n ḑîua lu Dumińika mare — prosinac se bere samo u Veliku nedelju (nedelja na Duhove) [Por.]   [Vidi]

613  briś  brici  бријач  briś (mn. briśurĭ) [akc. briś] (i. m.) — (tehn.) brijač, nož za brijanje ◊ m-am taĭat ku briśu — posekao sam se brijačem [Crn.] ◊ tata înga sa rađe ku briśu, kă are barbă tare, șî nu puaće ku trăśiļ-eșća kare a ĭeșît akuma — otac se još brije briječem, jer ima oštru bradu, i ne može ovim trakama, koje su se pojavile danas [Por.] ♦ dij. var. brič [Kmp.]   [Vidi]

763  brîglarĭ  brîglar  обрамичица  brîglarĭ (mn. brîglarĭe) [akc. brîglarĭ] (i. m.) — obramičica, nosač brdila na razboju za tkanje ◊ brîglarĭ ĭe bîtu đi kare sînt ļegaće brîgļiļi la razbuoĭu đi țasut — nosač brdila je motka o koju su na razboju za tkanju okačena brdila [Por.] ◊ brîglarĭu sî mută kînd brîgļiļi n-au luok sî bată — nosač se pomera kada brdilo nema mesta za zamah ♦ up. brîglă [Crn.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1769  brîndușă  brândușă  шафран  brîndușă (mn. brîndușă) [akc. brîndușă] (i. ž.) — (bot.) šafran, mrazovac, brnuduša ◊ ĭastă brîndușă đi primovară șî đi taumnă — postoji prolećni i jesenji šafran (Crocus heuffelianus, Crocus moesiacus) ◊ dupa floriļe-șća frumuasă, s-a dat nume la fĭaće: Brndușa — prema ovom lepom poljskom cveću davalo se i ime devojčicama: Brdnuša [Por.] ♦ dij. var. ♦ brîndușauă [Crn.]  [Vidi]

756  brînḑă  brânză  сир  brînḑă [akc. brînḑă] (i. ž.) — sir, životna namirnica koja se dobija sirenjem i preradom mleka ◊ brînḑă đin lapće đi uaĭe — sir od ovčjeg mleka ◊ brînḑă đin lapće đi vakă — sir od kravljeg mleka ◊ la nuoĭ nu să faśe brînḑă muaļe — kod nas se ne pravi neceđen sir ◊ brînḑă stuarsă — ceđen i presovan sir ◊ brînḑa sa întarit — sir je prevreo ◊ faļiĭ đi brînḑă — kriške sira, velije ♦ var. brînză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ brînḑă đi uaĭe — ovčji sir ◊ brînḑă đi vakă — kravlji sir ◊ brînḑă đi kapră — kozji sir ◊ brînḑă tare — tvrdi sir ◊ brînḑă muaļe — meki sir ◊ brînḑă ku koļașă — sir i kačamak [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

755  Brînḑîĭuońi  Brînzan  Брнзани  Brînḑîĭuońi [akc. Brînḑîĭuońi] (i. m.) — (antr.) Brnzani, vlaško prezime familije u Metovnici, potomstvo Vlaha sa nadimkom Brnza, „Sirko” < brînḑă sir ◊ kîășîļi Brînḑîĭuońilor sînt în konvĭeĭu Ćimuokuluĭ, la otar ku Gînzîgradu — kuće Brnzijona nalazi se u krivini Timoka, na međi sa Gamzigradom [Crn.] ∞ brînḑă  [Vidi]

32  brînḑuĭkă  brînzică  сирко  brînḑuĭkă (mn. brînḑuĭś) [akc. brînḑuĭkă] (i. ž.) (hip.) (pej.) — sirko, čovek koji preteruje u jedenju sira ◊ miĭe mĭ-a ḑîs brînḑuĭkă kînd am fuost mik, kă n-am mînkat alta ńimika, numa brînḑă ku koļașă — mene su zvali „sirko” kad sam bio mali, jer nisam jeo ništa durgo, sem sira sa kačamkom [Por.] ∞ brînḑă  [Vidi]

1557  brînkă  brâncă  рука  brînkă2 (mn. brînś) [akc. brînkă] — 1. (i. ž.) (zast.) (anat.) ruka ◊ s-a prins đi brînś kînd a žukat — hvatali su se za ruke kada su igrali (Blizna) ◊ vuorba brînkă s-a pĭerdut, akuma șćim numa și ĭe mîna — reč „brnka” se izgubila, sada znamo samo šta je „m’na” (ruka) 2. (pril.) klečeći, ležeći oslonjen na kolenima i laktovima ◊ a kaḑut în brînś, a kaḑut în patru — pao na sve četiri, tj. na ruke i noge (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ◊ stîă-n brînś — stoji na sve četiri, tj. leži oslonjen na laktove i kolena (Jasikovo) [GPek] 3. (fig) (u izr.) uz veliki napor, s velikim mukom; golim rukama, bez ičije pomoći ◊ am ramas văduvă, ș-am skuos kopiĭi pi brînś — ostala sam udovica, i decu sam izvela (na put) golim rukama (Tanda) [Por.] ♦ up. mînă, abușļa  [Vidi]

529  brîu  brâu  појас  brîu (mn. brîurĭ) [akc. brîu] (i. m.) — 1. (anat.) pojas, pas, mesto iznad kukova na kom se vezuju pantalone ili suknja ◊ l-a prins tare đi brîu, șî l-a trînćit la pomînt — uhvatio ga je čvrsto oko pojasa, i oborio na zemlju 2. pojas, predmet za opasivanje ◊ brîu đi śiștuarĭe — pojas od tkanice ◊ brîu ku kurauă — pojas sa kaišem ◊ žuok đi brîu — vrsta igre u kolu, u kome igrači jedni druge drže rukama za pojas 3. (fig.) koleno, generacija srodnika; pokoljenje ◊ brîurĭ șî brîurĭ đi rumîń a trait aiśa — pokoljenja i pokoljenja Vlaha su živela ovde ◊ ĭuo sînt a triĭļa brîu lu tatamuoș — ja sam treće koleno mom pradedi ◊ ńipuotu mi a duoĭļa brîu — unuk mi je drugo koleno [Crn.] ◊ pănă la śinś brîńe în ńam nu s-a luvat uńi ku alțî — do petog kolena u rodu nisu se uzimali međusobno [Por.]  [Vidi]

917  brĭazdă  brazdă  бразда  brĭazdă (mn. brîăžđ) [akc. brĭazdă] (i. ž.) — 1. brazda, udubljenje koje plug ostavlja na površini zemlje pri oranju ◊ kînd arĭ ku vićiļi, șî kînd plugu-ț sîare đin brĭazdă, kî ĭe pomîntu tare, loko-la ńiarat în fundu brîažđi, sa kĭamă pîrś — kad oreš stokom, i kad ti plug iskoči iz brazde zbog tvrde zemlje, onaj nepoorani deo na dnu brazde zove se jarac 2. dugačak i uzan trag iza nekog predmeta koji se kretao ili koji je vučen ◊ a trĭekut kare a fi trĭekt ku saĭna pin namĭeț, ș-a ramas brîăžđ adînś dupa ĭel — neko je prošao sankama kroz smetove, i ostavio duboke brazde za sobom ♦ (demin.) brĭazduță, brĭezduļeț ♦ (augm.) brĭazduoń ♦ sin. șîrag [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

942  Brĭeză  Breza  Бреза  Brĭeză [akc. Brĭeză] (i. ž.) — (top.) Breza, zvano mesto u ataru sela Debeli Lug, u Gornjem Peku, na međi sa Laznicom ◊ iĭ ḑîśem la loko-la Brĭeză, kî ĭe o golaĭe, unđe dau numa ļamńe kare sîrbi kĭamă breză, da nuoĭ rumîńi iĭ ḑîśem mastak — zovemo to mesto Breza, jer je golet po kome raste samo drveće koje Srbi zovu breza, a mi Vlasi mastak (terenski zapis, Durlić) [GPek] ♦ / brĭeză < srb. (bot.) breza (Betula pendula) ∞ brĭeză  [Vidi]

642  Brĭezńița  Brezniţa  Брезница  Brĭezńița [akc. Brĭezńița] (i. ž.) — (ojk.) Breznica, vlaško selo u opštini Žagubica ◊ Brĭezńița ĭe sat rumîńesk, apruape dă Žgobița — Breznica je vlaško selo, u blizini Žagubice [Hom.] ∞ brĭeză  [Vidi]

643  Brĭezńiśĭan  Breznicean  Брезничанин  Brĭezńiśĭan (Brĭezniśĭană) (mn. Brĭezńiśĭań, Brĭezńiśĭańe) [akc. Brĭezńiśĭan] (i. m.) — Brezničanin, stanovnik sela Breznice ◊ Brĭezńiśĭan ĭe uom kare traĭașće-n Brĭezńița, sat rumîńesk în Omuoļ — Brezničanin je čovek koji živi u Breznici, vlaškom selu u Homolju [Hom.] ∞ brĭeză  [Vidi]

996  brođală  brodeală  погађање  brođală (mn. brođaļе) [akc. bruđală] (i. ž.) — pogađanje, otkrivanje nečega posle više pokušaja ◊ ma mir, atîta brođala-luor sî gasiaskă bańa-ĭ pitulaț, șî la urmă ńimika, đin triĭ pĭ-a măĭ lungă — čudim se, toliko njihovo pokušavanje da nađu sakriveno blago, i na kraju šipak ♦ var. bruđală [Por.] ∞ brođi  [Vidi]

995  brođi  brodi  погодити  brođi (ĭuo brođiesk, ĭel brođiașće) [akc. brođi] (gl.) — pogoditi, potrefiti, pronaći ◊ śerkă, sa kinui, la urmă brođi gaura-n gard, șî sa pĭerdu — probao je, mučio se, na kraju pronađe rupu u ogradi, i izgubi se ◊ dakă nu kunuoșć luoku, amunka brođeșć drumu — ako ne poznaješ mesto, teško ćeš pronaći put ♦ sin. putrîvi [Por.]   [Vidi]

998  brođit  brodit  нађен  brođit (brođită) (mn. brođiț, brođiće) [akc. brođit] (prid.) — nađen, otkriven traganjem, pogođen ◊ la urmă vaḑură kă poćaka nuĭe brođită, șî sa întuarsîră — na kraju videše da staza nije pogođena, i vratiše se ♦ var. bruđit ♦ sin. gasît, putrîvit [Por.] ∞ brođi  [Vidi]

2117  broskan  broscan  жабац  broskan (mn. broskań) [akc. broskan] (i. m.) — (zool.) žabac, mužjak žabe ◊ kînd ĭastă bruaskă, muara să fiĭe șî broskan, da pi śe sa va kunoșća, draku đin baltă va șći — kada ima žabe mora da bude i žabac, a po čemu se prepoznaju, đavo iz bare će znati ♦ (demin.) broskanuț, broskańel ♦ (augm.) broskoćeu ♦ var. broskuoĭ [Por.] ∞ bruaskă  [Vidi]

611  brśag  briceag  бритва  brśag (mn. brśaźe) [akc. brśag] (i. m.) — britva, vrsta džepnog noža čije se sečivo sklapa u korice izrađene od roga ◊ brśag ku plasîaļe đi kuorn — britva sa rožnatim koricama ◊ brśag marĭe — velika britva ◊ brśag mik, kopilarĭesk — mala, dečja britva [Crn.] ♦ dij. var. bričag [Kmp.]   [Vidi]

4976  bruaskă ku śovańe  broască țestoasă  корњача  bruaskă ku śovańe (mn. bruoșć ku śovań) [akc. bruaskă ku śovańe] (sint.) — (bot.) kornjača (Testudo graeca) ◊ bruaskă ku śovańe are śovańe đi uos tare, kare grĭeu sa sparźe — kornjača ima čvrst koštani oklop koji se teško razbija ◊ bruaskă ku śovańe sapă kuĭb în pomînt, șî-n ĭel faśe uauă — kornjača kopa gnezdo u zemlji, i u njega polaže jaja ♦ var. bruaskă ku śovată (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broaskă țăstoasă (Malajnica) [Pad.], (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. broaskă ku śovanu (Melnica) [Mlava] ♦ dij. var. broskă ćistosă (Majdanpek) [Buf.] ♦ dij. var. bruaska ku śokan (sena) [Zvizd] ∞ bruaskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

400  brukă  brucă  шиљак  brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.]   [Vidi]

956  brumarĭ  brumarel  октобар  brumarĭ [akc. brumarĭ] (i. m.) — (kal.) (zast.) oktobar ◊ pi brumarĭ lumĭa a arat ș-a pus grĭu — u oktobru su ljudi orali i sejali žito ◊ pi brumarĭ s-a slobaḑît kîmpu — u oktobru se dozvoljavala slobodna ispaša ♦ / < brumăslana [Crn.] ∞ lună   (Ima umotvorina!)[Vidi]

941  Bruođița  Brodina  Бродица  Bruođița [akc. Bruođița] (i. ž.) — (ojk.) Brodica, romsko selu u opštini Kučevo ◊ az am fost în Bruođița, sat pă Pĭek — danas sam bio u Brodici, selo na Peku [Rom.] ♦ / (dem.) < srb. brod — „prelaz preko reke” (exp. Durlić)   [Vidi]

1878  bruont  cangrenă  гангрена  bruont (mn. bruonturĭ) [akc. bruont] (i. s.) — (med.) gangrena; bront ◊ s-a-nbrukat în piruoń ruźińit, șî piśuoru ĭ-a luvat bruont — ubo se na zarđali ekser, i nogu mu je zahvatila gangrena ♦ var. bluont (Tanda) [Por.] ◊ bruont ĭe karńe viĭe — bront je živa rana (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

985  bruoskariĭe  broscărie  жабљак  bruoskariĭe (mn. bruoskariĭ) [akc. bruoskariĭe] (i. ž.) — žabljak, mesto sa mnogo žaba; baruština ◊ s-a fakut în luok un baltuoń ku tuot, o să-m fiĭe luoku numa o bruoskariĭe ku bruoșć đ-aļi vĭerḑ, în luok đi kukuruḑ — napravila se u njivi ogromna baruština, biće mi njiva samo jedan žabljak sa zelenim žabama umesto kukuruza [Por.] ∞ bruaskă  [Vidi]

1966  brus  brus  брус  brus (mn. bruș) [akc. brus] (i. m.) — 1. brus, kamen za oštrenje sečiva ◊ brus đi kuasă — brus za kosu ◊ ku brusu sa askuće tuot śe are taiș — brusom se oštri sve što ima sečivo ♦ sin. kuće, glađe 2. (vulg.) izmet, govno ◊ kare s-a fi kakat aiśa în mižluoku poćeśi, ș-a lasat bruso-la așa đi sî đa uomu în ĭel, dabugoda đi pomană sî-ĭ fiĭe — ko se posrao ovde nasred staze, i ostavio ovo govno tako da čovek ugazi u njega, daboga mu za podušje bilo 3. (psih.) durenje, nadurenost ◊ kopilașu s-a mîńiĭat șî stă brus lînga masă, nu vrĭa sî manînśe ku nuoĭ — dečko se naljutio i naduren stoji kraj sofre, neće da jede s nama ♦ / (skr.) < brusnat [Por.]  [Vidi]

4088  buala rîa  boală-rea  падавица  buala rîa (mn. buaļe rîaļe) [akc. buala rîa] (i. ž.) — (med.) padavica, epilepsija ◊ boala rîa ĭe batrînă șî grĭa buala kare uomu o pațîașće pintru pakaće alu stramoșî luĭ — padavica je stara i teška boljka, koju čovek pati zbog grehova njegovih predaka ◊ kînd ăl prinđe buala rîa, uomu kađe, sa pĭarđe, sa zbaće tuot șî faśe spumă la gură — kad čoveka spopadne padavica, on pada, izgubi se, trese se sav i na ustima mu izbija pena ◊ ḑĭļiļi în kare nu sa kućaḑă lukra pintru buala rîa, sînt marța șî žuoĭa đintîń dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șî Rusaļe — dani kada se ne sme raditi zbog padavice, jesu prvi utorak i četvrtak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusalja [Por.] ∞ boļi  [Vidi]

592  buală  boală  болест  buală (mn. buaļe) [akc. buală] (i. m.) — (med.) bolest ◊ buala rîa — padavica, epilepsija ◊ buala în înkeĭaturĭ — oboljenje zglobova, reuma ◊ buală în piśuarĭe — bolest u nogama ◊ buală la țîță — bolest na dojci [Crn.] ◊ buală đin uală — „bolest iz lonca”, bolest koja potiče od loših navika u ishrani ◊ buală grĭa — teška, neizlečiva bolest ♦ sin. durĭare [Por.] ∞ boļi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

853  Buambă  boambă  Бобови  Buambă [akc. Buambă] (antr.) — Bobovi, vlaški nadimak jedne izumrle familije u crnorečkom selu Mali Izvor, po čoveku čiji je nadimak bio „boamba” ◊ Ĭovana lu Buambă a murit đemult — Jovana Bobova umrla je odavno ◊ đin aĭ-lu Buambă nu ma-ĭastă ńima-n Izvuoro-l Mik — od Bobovih više nema nikog u Malom Izvoru ♦ / boambă — (zast.) bob, zrno [Crn.]   [Vidi]

4723  buankańi  boncai  букати  buankańi (ĭuo buankańesk, ĭel buankańașće) [akc. buankîńi] (gl. ref.) — (o volovima) bukati ◊ buoĭi sa buankîńe kînd sa bat în kuarńe șî rîșkîĭe pomîntu — volovi buču kad se bodu rogovima i razrivaju zemlju papcima [Por.]   [Vidi]

738  buarfă  boarfă  дроњак  buarfă (mn. buarfе) [akc. buarfă] (i. ž.) — 1. dronjak, iznošen komad odeće ◊ nu înbrak buarfa-sta đi klțan — neću da obučem ovaj dronjak od košulje [Crn.] ♦ dij. sin. zdrĭanță, trĭanță, druanță, truanță [Por.] 2. nejestivi deo voća ili povrća, otpadak, lika ◊ pasuĭu al vĭarđe ĭe pļin đi buarfe — boranija je puna otpadaka (like) ♦ sin. loluață [Crn.] 3. iznutrica tikve ◊ buarfe la nuoĭ sa kĭamă samînțîĭa-ĭa ș-alalalt, śe ĭastă în dovļeće — borfa je kod nas naziv za seme i ostalo, što se nalazi u tikvama, bundevama, dulecima (Tanda) [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

794  buaskă  boască  комина  buaskă [akc. buaskă] (i. ž.) — komina, ono što ostane kada se iscedi sok iz voća (šljive, grožđa i dr.) tokom obrade; kom, drop, džibra ◊ buaska sa dîă la puorś — komina se daje svinjama [Por.]   [Vidi]

589  buată  botă  мочуга  buată (mn. buoț) [akc. buată] (i. ž.) — (tehn.) 1. močuga, drvena batina sa zadebljanim vrhom, primitivna alatka za mlaćenje, mlat, bat, tučak ◊ buata ĭe un bît skurt șî țapîn, ku buot gruos șî tare — „buata” je jedan kratak i čvrst štap, sa zadebljanim i jakim vrhom ◊ buată đi batut parĭ — mlat za nabijanje kočeva ◊ buată đi batut în pivă — malj za tucanje u avanu [Por.] 2. malj, veliki drveni čekić ◊ tutuk ku kuadă, đi batut pari — trupac sa drškom, za nabijanje kočeva ◊ ku buata am batut pĭańe, kînd am spart la ļamńe — maljem sam zabijao klinove, kad sam cepao drva [Crn.] ∞ buot  (Ima umotvorina!)[Vidi]

795  bubă  bubă  бубуљица  bubă (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljak ◊ fećița ĭe pļină dă bube — devojčica je puna bubuljica ◊ bubă kuaptă — zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljiva, (fig.) (za dete) razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirne ◊ kopilu are bube — dete ima boginje ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procuri [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — crni prišt ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) „bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicama 2. (biol.) insekt (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat Dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni on ♦ sin. guangă [Por.]  [Vidi]

802  bubuoń  buboi  чир  bubuoń (mn. bubuańe) [akc. bubuoń] (i. ž.) — (med.) čir, gnojno ispupčenje na koži izazvano upalom, prišt (Ulcus) ◊ are bubuoń la talpă — ima čir na tabanu ◊ ĭa pokńit bubuońu — pukao mu je čir [Hom.] ◊ la dĭeda-l mĭeu s-a fakut un bubuoń la mînă, șî ĭel a țînut lukru-șală kă nuĭe ńimika, s-a dus numa pi la ńișći vrîžîtuorĭ, la urmă đin kît duolturi să-ĭ taĭe mîna, kî đin bubuoń s-a fakut karńe viĭe — mom dedi je izbio čir na ruci, on je terao šalu sa tim, pa je bio samo kod nekih vračara, na kraju zamalo da mu lekari odseku ruku jer se čir pretvrio u živu ranu ♦ / (augm.) < bubă ♦ sin. dalak [Por.] ∞ bubă  [Vidi]

914  budaluos  budalos  будаласт  budaluos (budaluasă) (mn. budaluoș, budaluasă) [akc. budaluos] (prid.) — budalast, naivan, priprost ◊ atîta ĭe đi budaluos kînd sa-nbată, đi n-aĭ altśe, numa să fuź đi ĭel — toliko je budalast kad se napije, da nemaš šta drugo, nego da bežiš od njega [Por.] ∞ budală  [Vidi]

539  buḑă  buză  усна  buḑă (mn. buḑ) [akc. buḑă] (i. ž.) — usna, deo lica ◊ mîndra are duauă buḑ, supțîriśe, nuroḑăsk dupa ĭaļe — draga ima dve tanušne usne, ludim za njima ◊ buḑîļi a iĭ sînt dulśe ka mńarĭa — njene usne su slatke ko med [Por.] ♦ dij. var. buză [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1887  Buđelan  Budileanu  Буђелан  Buđelan (mn. Buđelań) (i. m.) — (antr.) Buđelan, prezime rudarske familije u Majdanpeku, čiji je predak Todor starinom „sa Karpata”, a u Majdanpek se doselio u drugoj polovini XIX veka iz „Austrije”, tj. iz nekog rudarskog mesta u rumunskom Banatu. [Buf.]  [Vidi]

1405  buf!  buf  буф  buf! (uzv.) — (onom.) buf! uzvik koji oponaša naglo ispuštanje vazduh a ◊ kînd ĭe śeva tare înflat, șî kînd rasuflă đintr-odată, s-auđe „buf” — kad je nešto jako naduvano, i kad naglo ispusti vazduh, čuje se „buf” [Por.]  [Vidi]

100  Bufan  Bufen  Буфан  Bufan (mn. Bufań, ž. r. Bufańiță) [akc. Bufan] (i. m.) — rudarsko stanovništvo Majdanpeka, doseljeno u XIX veku iz rudnika u rumunskom delu Banata, a u Banat je doseljeno u više talasa tokom XVII i XVIII veka iz rudnika u severozapadnoj Olteniji. ◊ Bufańi au vińit đen Banato-l rumîńesk, măĭ mulț đin Bușńag, în prĭežba Golîmbățuluĭ — Bufani su došli iz rumunskog Banata, najveći broj iz Bošnjaka, preko puta Golupca ◊ Bufańi la saćań đin saće đi pi lînga Măĭdan, iĭ ḑîk Guźi or Gogolań — Bufani meštane iz okolnih sela zovu Guge ili Gogolani [Buf.]  [Vidi]

944  bufńală  bufneală  хуктање  bufńală (mn. bufńelurĭ) [akc. bufńală] (i. ž.) — (onom.) huktanje, šum naglog i snažnog izdisanja vazduha; duvanje ◊ (vet.) bufńala vaśilor pi nas arată kă vićiļi sînt spomîntaće, șî trăbe să puorț grižă kum lukri ku ĭaļe — duvanje goveda kroz nos pokazuje da su životinje uplašene, i treba da vodiš računa kako radiš sa njima [Crn.] ◊ pazîaće bińe đi bufńala buoilor — čuvaj se dobro od duvanja volova ♦ dij. var. bufńitură [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

943  bufńi  bufni  хуктати  bufńi (ĭuo bufńesk, ĭel bufńаșće) [akc. bufńi] (gl.) — (onom.) 1. huktati ◊ buou bufńașće la ćińe, dăće-n lîăturĭ — vo hukće na tebe, skloni se u stranu [Crn.] ◊ atîta mi đi grĭeu, đi-m vińe sî bufńesk ka vita turbată — toliko mi je teško, da mi dođe da huknem ko besna životinja [Por.] 2. prasnuti u smeh ◊ nu putu sî țînă, șî bufńi în rîs — nije mogao da se suzdrži, i prasnu u smeh [Crn.] ∞ buf!  [Vidi]

1968  bufńit  bufnet  хукање  bufńit (mn. bufńiće) [akc. bufńit] (i. s.) — hukanje, huk, težak i dubok izdisaj vazduha ◊ s-auđe un bufńit grĭeu đin koșîărĭe, ka kînd ĭară sa-npung buoi-ĭa — čuje se neko teško hukanje u štali, kao da se opet bodu oni volovi [Por.] ∞ bufńi   [Vidi]

1969  bufńitură  bufnitură  хука  bufńitură (mn. bufńiturĭ) [akc. bufńitură] (i. ž.) — huka, snažan a dubok zvuk koji nastaje naglim izdisajem vazduha ◊ parke sa taĭe șî sa mînă ńiskar žuaviń marĭ în padure, kî ĭastă koźa vrĭame đi kînd s-aud bufńiturĭ grĭaļe đ-akolo — kao da se teraju i kolju neke krupne zveri u šumi, jer ima dosta vremena otkad se čuje teška huka odande ♦ up. bufńală [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

632  bugarĭesk  bulgăresc  бугарски  bugarĭesk (bugarĭaskă) (mn. bugarĭeșć) [akc. bugarĭesk] (prid.) — bugarski, koji pripada Bugarskoj ili Bugarima ◊ koluo sî vîăd munțî bugarĭeșć, da koluo un sat bugraĭesk — tamo se vide bugarske planine, a onamo jedno bugarsko selo [Crn.] ◊ bugarĭaska, un fĭeļ đi uară, tare frumuasă, la rumîń în Porĭeśa — bugarsko (kolo), jedna vrsta jako lepog kola kod Vlaha u Poreču [Por.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

856  buĭađe  buiede  биљка  buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) biljka, pojedini organizam rastinja; travka ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzi ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozorom ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito bilje ♦ (augm.) buĭeḑarĭmesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujad [Por.] 2. naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznat ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zove ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin) ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — ova biljka je dobra za lečenje ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźakzemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljiše [Crn.]   [Vidi]

694  Buĭeșći  Buia  Бујешти  Buĭeșći [akc. Buĭeșći] (i. m.) — (antr.) Buješti, vlaško prezime familije Bujić iz Malog Izvora, potomstvo Vlaha po nadimku Buja ♦ var. Buĭuońi ◊ tuoț Buĭeșći đi la koļibĭ s-a mutat în sat — svi Bujići su se sa pojata preselili u selo [Crn.] ∞ Buĭa  [Vidi]

723  bukatură  bucătură  парче  bukatură (mn. bukaturĭ) [akc. bukatură] (i. ž.) — parče, komad, zalogaj ◊ a veńit țîgańi pră pragu kășî șî kată o bukatură dă karńe, a nuoĭ măĭ saraś dă kît ĭeĭ — došli Cigani na kućni prag i traže parče mesa, a mi siromašniji od njih [Hom.] ◊ bukatură ĭe un parśel đi śeva śe sa înbukă kînd sa manînkă, măĭ đes sa ḑîśe așa la un parśel đi karńe — „bukatura” je zalogaj nečega što se proguta kad se jede, najčešće se tako kaže za jedno parče mesa [Por.] ∞ bukă  [Vidi]

1560  bukă  bucă  гуз  bukă (mn. buś) [akc. bukă] (i. ž.) — 1. (anat.) guz, jedna polovina stražnjice ◊ a kaḑut ș-a vîtamat buka kuruluĭ — pala je i povredila guzu ◊ manînkăm buka kuruluĭ — izje’š mi guzicu ◊ kît ĭe fata đi frumuasă, ăț vińe s-o țuś în buka kuruluĭ — koliko je devojka lepa, dođe ti da je poljubiš u guzu ◊ (u izr.) buśu kuruluĭ — guza stražnjice 2. (zast.) griz, zalogaj ◊ vuorba bukă, ļegată đi mînkare, s-a pĭerdut, a ramas numa rîdaśina iĭ în vuorbă bukatură — reč „buka”, u vezi sa hranom, se izgubila, ostao je jedino njen koren u reči „bukatură” [Por.]  [Vidi]

766  bukĭartă  buchiartă  униформисано лице  bukĭartă (mn. bukĭarță) [akc. bukĭartă] (i. ž.) — (zast.) uniformisano ili službeno lice ◊ a veńit duauă bukĭarță, șă ļ-a spus să sa muće đ-aśiĭa ku vićiļi în alt luok — došla su dva uniformisana (službena) lica, i kazali im da se presele sa stokom odande na drugo mesto ♦ var. bukĭarță [Por.]   [Vidi]

560  bukura  bucura  радовати се  bukura (ĭuo ma bukur, ĭel sa bukură) [akc. bukura] (gl. p. ref.) — radovati se, obradovati se ◊ sî bukură đi însuramînt — raduje se ženidbi ◊ sî bukură la vrĭamĭa bună — raduje se lepom vremenu ◊ kînd sî bukură, kațîălu baće ku kuada — kad se raduje, kuče maše repom [Crn.] ◊ nu ći bukura, nu vin îndată — nemoj se radovati, ne dolazim skoro [Por.]   [Vidi]

558  bukuriĭe  bucurie  радост  bukuriĭe (mn. bukuriĭ) [akc. bukuriĭe] (i. ž.) — radost, sreća, zadovoljstvo ◊ mare bukuriĭe mĭ-a adus vĭasta kî tata đin rat sa întuors viu șî sînatuos — veliku radost mi je donela vest da se otac iz rata vratio živ i zdrav [Por.] ∞ bukura  [Vidi]

559  bukuruos  bucuros  радостан  bukuruos (bukuruasă) (mn. bukuruoș, bukuruasă) [akc. bukuruos] (prid.) — radostan, srećan, zadovoljan ◊ am fuost bukuruos kînd veńa mama pi la nuoĭ — bio sam radostan kad nas baba posećivala [Crn.] ◊ fusăĭ tare bukuruos, numa kînd vaḑuĭ ku uoki miĭ śe sa lukră, ma întristaĭ — bejah vrlo radostan, ali kad videh svojim očima šta se radi, ja se rastužih [Por.] ∞ bukura  [Vidi]

922  Bukuva  Bucuva  Буково  Bukuva [akc. Bukuva] (i. ž.) — (top.) Bukovo, greben između sela Osnić i Valakonje prekriven bukovom šumom, na čijim se stranama prostiru zaseoci Osnićko i Valakonjsko Bukovo ◊ Bukuva Osńiśi altfĭaļ sî kĭamă șî Satu al nuou — Osnićko Bukovo se drugačije zove i Novo selo ◊ în șkuolă đin Bukuva Vaļakuańi ĭastă duoĭsprĭaśe kopiĭ — u Valakonjskom Bukovu ima škola sa dvanaest učenika [Crn.]   [Vidi]

1001  bulobrĭaće  amfipode  ракушац  bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopa (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

609  bulumak  bulamac  чулама  bulumak (mn. bulumakurĭ) [akc. bulumak] (i. m.) — čulama, vrsta jela od usitnjenog belog kokošjeg mesa i kukuruznog brašna; čulama ◊ bulumaku ĭe bun kînd ĭe ferbinće — čulama je dobra dok je vruća ♦ var. bulumaś [Crn.] ♦ up. bulumanźe (Ranovac) [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

931  Bulutuońi  Bulutoni  Булутани  Bulutuońi [akc. Bulutuońi] (antr.) — Bulutani, vlaško prezime familija u Valakonju i Osniću, čiji se predak zvao Buluta [Crn.] ◊ Bulutuońi, fîmeļiĭe mare în Eresnița, veńită dîn Almăș în Banatu rumîńesk — Bulutani, Bulutić, velika familija u Neresnici, doseljena iz Almaša u rumunskom Banatu ♦ / < bulut < tur. bulat — vrsta pinterskog noža [Zvizd]   [Vidi]

953  Buļećin  Bulecin  Бољетин  Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) Boljetin, ime sela na Dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpek ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi” ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova” ◊ voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: Durlić, terenski zapisi) [Por.]   [Vidi]

496  Buļuoț  Bulioţ  Бољевац  Buļuoț [akc. Buļuoț] (i. m.) — (ojk.) Boljevac, grad u Crnorečju, sedište istoimene opštine, nastanjen srpskim i vlaškim stanovništvom ◊ Buļuoțu arĭe vro patru miĭ đi inș — Boljevac ima oko četiri hiljade stanovnika [Crn.]   [Vidi]

667  bumb  bumb  дугме  bumb (mn. bumbi) [akc. bumb] (i. m.) — dugme ◊ dîșkĭaptură bumbu la kamașă, kă-ĭ zapuk — otkopčava dugme na košulji, jer mu je vrućina [Hom.] ◊ aĭ nuoștri ĭa batrîń n-a șćut đi bumb, s-a-nkiptorat ku kiptuorĭ — naši stari nisu znali za dugme, zakopčavali su se kopčama ◊ bumb galbin — žuto dugme [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

541  bumbak  bumbac  памук  bumbak (mn. bumbakurĭ) [akc. bumbak] (i. m.) — pamuk ◊ s-a puvestît kî bumbaku a fuost pus pi la Kraĭna, a fuost, śikă, vro buĭađe kare a dat bumbak, ama la nuoĭ aĭa buĭađe nu sa prins — pričalo se da je pamuk bio sađen u Krajini, bila je, vele, neka biljka koja je davala pamuk, ali se ona kod nas nije primila ◊ đin bumbak s-a fakut kamașă đe uamiń, măĭ mult đe baĭețî a kuĭ parințî a fuost gîzdoćiń — od pamuka su se izrađivale muške košulje, uglavnom za momke čiji su roditelji bogati ◊ pînḑă đi bumbak — pamučna tkanina ◊ ață đi bumbak — pamučni konac [Por.]   [Vidi]

758  bumńiță  bufniţă  буљина  bumńiță (mn. bumńiț) [akc. bumńiță] (i. ž.) — (ornit.) buljina, najveća noćna ptica grabljivica iz familije sova (Bubo bubo) ◊ nuapća vĭađe ka bumńița — noću vidi kao buljina ◊ arĭe uokĭ totrlaț ka bumńița — ima okrugle oči kao buljina [Crn.] ◊ bumńița faśe kuĭb în butuarkă — buljina se gnezdi u duplji drveta ♦ up. ćuș, śurĭeḑ [Por.] ♦ dij. var. bufńiță (mn. bufńiț) [Kmp.] ∞ bufńi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

715  bun  bun  добар  bun (bună) (mn. buń, buńe) 1. (prid.) — dobar ◊ buna ḑîua — dobar dan ◊ buna sara — dobro veče ◊ bun pomînt — plodna zemlja ◊ uom bun — dobar čovek, dobričina ◊ bun lukru, să fĭ sînatos — srećan rad, da si živ i zdrav [Hom.] ◊ (izr.) bun ku al naruod sînt fraț — dobar i lud su braća ◊ puoptă bună — prijatno (izr. za stolom, pre početka obeda) ◊ fraće bun — rođeni brat ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ ăl gasîĭ în vuoĭa bună — našao sam ga dobro raspoloženog [Por.] 2. (pril.) dobro, razume se, da, tako je, u redu je ◊ bun, atunśa ń-am vorbit — dobro, onda smo se dogovorili ◊ pă, bun, kînd ḑîś tu, aĭ să fiĭe așa — pa, dobro, kad ti kažeš, neka bude tako ◊ bun, bun, nu trăbe să-m spuń đi dîdauorĭ — dobro, dobro, ne treba dvaput da mi kažeš [Por.]   [Vidi]

333  bunarĭ  bunar  бунар  bunar (mn. bunarĭe) [akc. bunarĭ] (i. m.) — 1. bunar, iskopana rupa u zemlji iz koje se vadi voda ◊ maĭsturi a sapat ș-a zîđit bunarĭ adînk uopt mĭetîrĭe — majstori su iskopali i ozidali bunar dubine osam metara [Crn.] 2. prirodne rupe u zemljištu oblika bunara ◊ la Vrtîăś în Bļizńe ĭastă așa bunarĭ în pĭatră, parke ĭa sapat uomu — na Vrteču u Blizni ima takvih bunara u kršu, kao da ih je iskopao čovek [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2267  bunăsama  bunăseamă  обазриво  bunăsamа [akc. bunăsama] (pril.) — (zast.) obazrivo, pažljivo ◊ lukră ku bunăsama, să nu ći farîmĭ — radi obazrivo, da se ne povrediš ♦ / bunădobra + samapažnja [Por.] ∞ bun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

982  bundă  bundă  бунда  bundă (mn. bunḑ) [akc. bundă] (i. ž.) — bunda, zimski kaput postavljen krznom ◊ aĭ batrîń n-a șćut đi bundă, ĭa a ĭeșît înkuaśa, a kîpatato lukratuori pi la rudńik, ka înbrîkamînt đi ĭarnă — stari nisu znali za bundu, ona se pojavila skoro, prvi su je dobili radnici u rudniku, kao deo zimske odeće [Por.]   [Vidi]

908  bunduk  bunduc  стуб  bunduk (mn. bunduśe) [akc. bunduk] (i. m.) — stub u ogradi od taraba ◊ la nuoĭ în Tanda sa ḑîśe bunduk, la Arnaglaua șćump, ĭar pin alće saće sa ḑîśe șćenap, da am auḑît đi la un prĭaćin đin Valuĭa kă-ĭ ḑîśe palasat, or așa kumva, da ĭa kam vińe ka palisadă — kod nas u Tandi kaže se „bunduk”, u Rudnoj Glavi „šćump”, opet u drugim selima „šćenap”, a čuo sam od jednog prijatelja iz Voluje da ga zove „palasat”, ili tako nekako, a to mu dođe kao palisada ◊ kînd sa faśe gardu, bunduśi sa îngruapă în pomînt, kîći triĭ pașurĭ sa lasă întra iĭ, da đi iĭ sa prind doă kuorḑ, pi kare sa bat tarăbiļi — kad se pravi ograda, stubovi se ukopavaju u zemlju, po tri koraka se ostavi između njih, a na njih se okače baskije, o koje se prikivaju tarabe ♦ sin. șćĭump [Por.]   [Vidi]

858  bundușală  bundușeală ?  подбуњивање  bundușală (mn. bundușîălurĭ) [akc. bundușală] (i. ž.) — podbunjivanje, podstrekivanje, huškanje ◊ kînd la înkis, s-a lasat đi bundušală — kad su ga zatvorili, prestao je sa podbunjivanjem ◊ đin bundușală s-a fakut raskuol — iz huškanja se izrodila buna [Crn.] ∞ bundușî  [Vidi]

859  bundușî  bunduși ?  подбунити  bundușî (ĭuo bundușîăsk, ĭel bundușîașće) [akc. bundușî] (gl. p.) — podbuniti, huškati, izazivati nezadovoljstvo ◊ bundușîașće lumĭa pin sat sî-nskimbĭe kińezu — podbunjuje ljude po selu da smene kneza ◊ ibuomńika la bundușît sî lasă muĭarĭa — ljubavnica ga je nahuškala da napusti ženu [Crn.]   [Vidi]

861  bungur  bulbuc  мехур  bungur (mn. bungurĭ) [akc. bungur] (i. m.) — 1. mehur, plik ◊ kînd pluaĭe, đin pikurĭ în baltă sî fak bungurĭ — kad pada kiša, od kapi se u bari stvaraju mehuri ♦ (dem.) bungurĭelmehurić, plikčić 2. (med.) osip ◊ la kopil ĭasă bungurĭeĭ pi pĭaļe — detetu se na koži javljaju plikčići [Crn.] ◊ șî pi pĭeļe đi uom ĭasă bungurĭ — i na koži čoveka izbijaju plikovi (Tanda) ◊ tuot s-a umplut đi bunguri ruoșĭe — sav se osuo crvenim osipom (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2266  buńață  buneaţă  доброта  buńață (mn. buńețurĭ) [akc. buńață] (i. ž.) — (zast.) dobrota; dobročinstvo; dobrobit ◊ s-a strîkat lumĭa, uamińi a pĭerdut buńața — svet se iskvario, ljudi su izgubili dobrotu ◊ uomu trăbe să lukre đi buńețu kășî luĭ — čovek treba da radi za dobrobit svoje kuće ◊ đi tuata buńață dumńeḑîu îț mulțamĭașće — za svako dobročinstvo bog ti se zahvaljuje ♦ var. (mn. buńiețurĭ) [Por.] ∞ bun  [Vidi]

670  buob  bob  зрно  buob (mn. buabe) [akc. buob] (i. m.) — zrno, zrnce ◊ buob dă grîu — zrno žita [Hom.] ◊ baba mĭa șćiĭe să đa ku buabiļi — moja baba zna da gleda u zrna ♦ sin. samînță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

790  buobabi  boul-babei  јеленак  buobabi [akc. buobabi] (i. m.) — (ent.) jelenak (Lucanus servus) ♦ var. boubabi, buoubabi„babin vo” ◊ buobabi ĭe o guangă ku kuarńe — jelenak je buba sa rogovima ♦ sin. śerb„jelen” ♦ sin. gongău (Tanda)♦ up. buou, bou [Por.]   [Vidi]

883  buobu turbuluĭ  ricin  рицинус  buobu turbuluĭ (mn. buabĭe turbuluĭ) [akc. buobu turbuluĭ] (i. m.) — (bot.) ricinus (Ricinus communis) ◊ buobu turbuluĭ ĭe buruĭană karĭe sî samîna în građină, ore în luok — ricinus je lekovita biljka koja se gaji u bašti ili na njivi ♦ / buobu turbuluĭ — (dosl.) „besnilovo zrno” [Crn.] ∞ buob  [Vidi]

1236  buoișće  boiște  бојиште  buoișće (mn. buoișć) [akc. buoișće] (i. ž.) — 1. bojište а. mesto gde matica reke udara u granu drveta koja se nadnela nad vodu ◊ kînd lukri ku aĭ rîăĭ, șî trîabe să skuoț draśi đin apă đi să-ĭ trîmĭeț vrunđeva, tu će duś la rîu șî kaț krĭanga kare baće buoișća, șă la ĭa đeskînț ku kuțît ńegru — kada se baviš crnom magijom, i treba da izvučeš đavole iz vode da bi ih negde poslao, ti odeš na reku i tražiš granu koja bije po vodi, i kod nje baješ sa crnim nožem (Crnajka) b. mesto u brzacima reke gde, naročito u večernjim satima, ribe iskaču iz vode u lovu na mušice 2. igralište ◊ fiekare luok unđe kopiĭi a batut puarka, or k-a žukat kļisu, s-a kemat buoișće — bilo koje mesto gde su deca igrala „svinjicu” ili klis, zvalo se bojište (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1520  Buoĭa  Boia  Боја  Buoĭa [akc. Buoĭa] (i. m.) — (antr.) Boja, skraćeni oblik l.i. bugarskog, odnosno slovenskog porekla ◊ ńepuoțî lu Buoĭa sa kĭamă Boĭuońi or Boĭeșći, da pi srbĭașće Boĭić — Bojini potomci zovu se Bojoni ili Boješti, a na srpskom Bojići [Crn.]   [Vidi]

837  buolbură  bolbură / volbură  слак  buolbură (mn. buolburĭ) [akc. buolbură] (i. ž.) — (bot.) slak, poponac (Convolvulus arvensis) ◊ buolbura ĭe bună numa đi dat la puorś, đi iĭ aĭa ĭe mare dulśață — slak je dobar samo da se daje svinjama, za njih je to velika poslastica ♦ var. bolbură [Por.]   [Vidi]

807  Buolđa  Bolda  Болџа  Buolđa [akc. Buolđa] (i. m.) — Boldža, često ime za psa, naročito za male pse, kućne ljubimce, čija se vrsta zove bolđiu [Por.] ∞ buold  [Vidi]

1896  buonț  bulz  шароње  buonț (mn. buonțurĭ) [akc. buonț] (i. s.) — 1. (nutr.) šaronje,1) šaruljća,2) parče toplog kačamka, sa uvaljanim sirom ◊ buonțu ĭe măĭ dulśe kînd un parśiel đi brînḑă tare șî sarată baź într-un vîžmîk đi koļașă kaldă, fakută đin kukuruḑ alb, șî laș kîta sî șćia pănă brînḑa-ĭa nu sa muaĭe — „bonc” je najslađi kada krišku slanog i tvrdog sira uvaljaš u parče toplog kačamka, naopravljenog od belog kukuruza, i pustiš malo da stoji dok se sir ne smekša ♦ sin. popuțoĭ (Tanda), pupuțuoĭ (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. kukoluoș (Leskovo) ♦ dij. sin. puțuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. guguluoĭ (Slatina, Bor) ♦ sin. pupuoĭ (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. gîskă (Šipikovo) [Tim.] 2. (psih.) ljutito dete, koje se duri ◊ la kopilo-sta śeva nuĭe pi vuoĭe, prĭa mult stă buonț în kuot, șî nu vorbĭașće ku ńima — ovom detetu nešto nije po volji, dugo stoji u ćošku nadureno i ne govori ni sa kim [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2604  buorś  borș  боршч  buorś (mn. buorśurĭ) [akc. buorś] (i. s.) — (nutr.) (izob.) boršč, čorba od komine ◊ buorśu a fuost ḑamă đi pruńe đi tuamnă: kînd fĭerb pruńiļi în śubăr, sa ĭa komina-ĭa sa mĭastîkă ku uasă ku tuot, sa sarĭaḑă, șî sa manînkă ku koļașa — boršč je bila čorba od šljiva: kad šljive provru u kaci, uzme se ona komina i promeša se zajedno sa koščicama i sa svim, posoli se i jede sa kačamakom ◊ đin buorś s-a fakut șă oțăt ku kare s-a akrit krîstavĭețî, piparka or varḑa đi ĭarnă — iz boršča se pravilo i sirće, kojim su se kiselili krastavci, paprika ili kupus za zimu [Por.]  [Vidi]

689  buot  bot  њушка  buot (mn. buoturĭ) [akc. buot] (i. m.) — 1. (anat.) njuška, rilo, nos (kod životinja) ◊ s-a lovit la buot — povredio je njušku [Hom.] ◊ sa ļinźe pi buot — (fig.) oblizuje se (=omastio brk, pa se oblizuje) ♦ sin. fļit [Por.] 2. vrsta reljefa a. zaobljeni svršetak kose b. izdignuti deo terena, vrh ◊ Buotu Krakuluĭ — (top.) (dosl.) „kraj kose, brdašce u Sigama; čest toponim u planinskim selima [Hom.] ◊ śuaka are vîr, da kraku are buot — čuka ima vrh, a kosa kraj 3. (ret.) zatupast vrh motke, močuge ◊ buata-sta đi pasuĭ n-are buot kum trîabe — ova motka za mlaćenje pasulja nema vrh kako treba ♦ sin. botur [Por.] ♦ dij. var. bot [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

543  buou  bou  во   buou (mn. buoĭ) [akc. buou] (i. m.) — (zool.) vo (Bos taurus) ◊ buou ĭe biku lu kare sînt batuće kuaĭļi, să nu sară pi vaś, numa să fiĭe bun đi lukru — vo je bik kome su stucana jaja, da ne bi mogao da skače na krave, već da bude dobar za rad ◊ tare ka buou — jak kao vo ♦ var. bou ♦ up. bik [Por.] ♦ dij. var. bu (mn. buоĭ) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

771  buož  boz  бурјан  buož (mn. buožî) [akc. buož] (i. m.) — (bot.) burjan (Sambucus ebulus), samonikla zeljasta biljka neprijatnog mirisa, sa belim cvetovima i sitnim crnim plodovima ◊ sa înkis poćaka đi buož — burjan je zakrčio stazu ◊ în Osńiśa buož uskaț sî kuļeg đi fokorĭaļe la Žuoĭ marĭ — u Osniću suvi burjan se sakuplja za vatre na Veliki četvrtak [Crn.] ◊ đin buož bufańi fak pekmĭez — od burjana Bufani spremaju pekmez [Buf.]  [Vidi]

629  buratură  borâtură  сперма  buratură (mn. buraturĭ) [akc. buratură] (i. ž.) — sperma, muško seme ◊ ĭ-a dat đin mînă, ș-a umplut pătura đi buratură — onanisao je, i napunio ćebe spermom [Por.] ♦ dij. var. borîtură [Crn.] ∞ borî  [Vidi]

604  burća  burcea  трбоња  burća (mn. burćeń) [akc. burća] (i. m.) (hip.) (pej.) — trbonja ◊ burća sa ḑîśe đi uom ku burta mare — burća se kaže za čoveka koji ima veliki stomak [Por.] ♦ dij. var. burćilă [GPek] ∞ burtă  [Vidi]

605  Burćeńi  Burtea  Трбуховићи  Burćeńi [akc. Burćeńi] (i. m.) (por.) (pej.) — „Trbonje”, stari porodični nadimak u Gornjani, opština Bor Ranije je u selu bio veoma mali broj gojaznih ljudi, pa su oni retki dobijali nadimak "Burćeńi", koji se potom prenosio i na potomke. ◊ Ĭanku Burtan / Ĭanku Burćanu — Janko, iz familije Burćenja ♦ var. Burćuońi [Por.] Burćuońi [akc. Burćuońi] (antr.) — vlaško prezime familije u Šarbanovcu po pretku koji je imao nadimak Burća [Crn.] / < burća — (pej.) trbonjaburtă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

540  burik  buric  пупак  burik (mn. burikurĭ) [akc. burik] (i. s.) — 1. (anat.) pupak, deo stomaka; pupčana vrpca ◊ kopilu kînd să fače i-să taĭe buriku, și să ļagă — kad se dete rodi, pupak mu se odseče, i uveže ◊ la noĭ buriku să păstrează, așa ĭe običaĭu — kod nas se pupčana vrpca čuva, takav je običaj [Kmp.] ◊ đemult, aĭ batrîń în Porĭeśa, a taĭat buriku pi rastău — nekada, stari Porečai su sekli pupak na palici jarma [Por.] 2. (anat.) vrh čovekovog prsta, jagodica ◊ buriku ďeșťuluĭ — jagodica prsta [Kmp.] ◊ atîta źier a fuist, đi mi s-a îngĭețat buriku źeĭśtuluĭ — toliki mraz je bio da su mi se zaledila jagodica prsta [Por.] 3. (pedološki) kvalitetna zemlja ◊ akolo ĭe buriku pomîntuluĭ — tamo je najplodnija zemlja [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

852  burĭaće  burete  гљива  burĭaće (mn. burĭeț) [akc. burĭaće] (i. m.) — (mik.) gljiva, pečurka ◊ la nuoĭ pră duos ĭastă mulț burĭeț — kod nas u šumi ima mnogo pečuraka ◊ burĭețî aĭ ĭuț îs buń dăkă să frig în ćigańe ku uavă — bele mlečne pečurke su ukusne, ako se prže sa jajima u tuganju ◊ burĭețî aĭ ńegri krĭesk pră fag — bukovača raste na bukvi [Hom.] ◊ burĭaćiļi dă pi ļemn, da śuparka pi kîmp — pečurka niče na drvetu, a gljiva na zemlji ♦ sin. śuparkă [Por.]  [Vidi]

4160  burĭaće galbin  burete galbin  лисичарка  burĭaće galbin (mn. burĭeț galbiń) [akc. burĭaće galbin] (i. m.) — (mik.) lisičarka (Cantharellus cibarius) ◊ burĭeț đ-aĭ galbiń sînt śupĭerś galbińe ka śara — lisičarke su pečurke žute kao vosak ◊ burĭeț đ-aĭ galbiń sa măĭ kĭamă șî burĭeț đi pin sfińak — lisičarke se još zovu i pečurke iz crnog grabišta [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

866  Burkeșuońi  Burcaș  Буркешони  Burkeșuońi [akc. Burkeșuońi] (i. m.) — (antr.) Burkešoni, Burkešići, (dosl.) „Kapitić”, staro vlaško prezime u Tandi, koje je nastalo od reči burka- kaput”, zbog toga što je rodonačelnik ove familije jedini u selu imao kaput, deo nošnje koji su nosili samo bogatiji ljudi ◊ Burkeșo-l batrîn a veńit în Tanda đin Kļuś, ș-a fakut borđiĭ la Kraku uokńi, supt Guol — najstariji Burkeš je došao u Tandu iz Ključa, i napravio zemunicu na Kraku okni, pod Deli-Jovanom ◊ Burkeșuońi au mulće krĭenź, kare s-a poļikrit dupa kopiĭi, or dupa ńepuoțî-luĭ: alu Stoĭan Burkeș, alu Ńițu Burkeș, alu Dumitru Burkeș, alu Žîuku Burkeș ... — Burkešoni imaju mnogo grana, koje se prezivaju prema njegovim sinovima ili unucima: od Stojana Burkeša su Stojanovići, od Nice Burkeša - Niculovići, od Živka Burkeša - Živkovići .. ♦ var. burkaș, burkiș [Por.] ∞ burkă  [Vidi]

503  burtă  burtă  трбух  burtă (mn. burț) [akc. burtă] (i. ž.) — trbuh, stomak ◊ are durĭerĭ la burtă — ima bolove u stomaku ◊ ma duare burta — boli me stomak ◊ burta muaļe — (anat.) donji deo stomaka, meki trbuh ◊ burta mikă, burta „pi žuos” — „mali stomak”, „donji stomak”: (euf.) deo tela sa genitalijama, u (izr.) „one stvari”, naročito „ženske stvari” [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

772  buskomĭeļńiță  boscomelniţǎ  бускомелница  buskomĭeļńiță (mn. buskomĭeļńiśe) [akc. buskomĭeļńiță] (i. ž.) — 1. boskomelnica, obredni kolač koji se jedini ljubi na pomanama, prilikom obreda namenjivanja pokojniku (Rudna Glava) 2. sveća kojom se kadi pomana (Gornjane) ◊ buskomĭeļńiță ie lumanarĭe numarată ku ungiĭa, kă la pomană trîabe să fiĭe tuot la număr — boskomelnica je sveća, na kojoj je noktom urezan određen broj recki, jer na pomani treba sve da bude na broju ♦ var. boskomĭeļńiță ♦ up. țuka [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1546  buș  floricele  кокице  buș1 (mn. bușî) (i. m.) — kokice, pečena i raspukla zrna kukuruza ◊ bușî la nuoĭ să fak dîntr-o suartă dă kukuruḑ da-l galbin ku buobu mik — kokice se kod nas prave od jedne vrste žutog kukuruza sa sitnim zrnom [Hom.] [Bran.] ♦ dij. sin. kokuoș (Rudna Glava) ♦ var. kokuașă (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. śubenśi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. sin. kokodań (Velika Kamenica) [Dun.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

3378  buș  cocoloș  грудва  buș2 (mn. bușă) [akc. buș] (i. s.) — 1. grudva valjanog snega ◊ bușu ĭe kokoluoș mare đe zapadă muaļe, kare sa faśe kînd sa ĭa kokoluoș mik șă sa tîvaļeașće đin vîru śuośi-n vaļe, șî ĭel krĭașće boznakît, adunînd pi drum zapadă ļipiśuasă — buš je velika grudva mekog snega, koja nastaje kada se uzme mala grudva i valja se s vrha brda na dole, i naraste bogzna koliko, skupljajući usput lepljivi sneg ◊ fînkă dupa buș ramîńe luoku đizgoļit, đemult așa s-a kurațat ļivĭeḑîļi đe zapadă, đi sî puată uoĭļi să ažungă la ĭarbă, înga pănă nu sa topĭașće zapada — pošto iza „buša” ostaje ogoljen teren, nekada su se tako čistile livade od snega, da bi ovce mogle da dođu do trave još dok se sneg ne otopi 2. komad, odlomak neke materije ◊ a dus la muoș koźa mare buș đi ĭaskă — doneo je dedi poveći komad truda ♦ up. kokoluoș [Por.]  [Vidi]

777  bușćan  buștean  пањ  bușćan (mn. bușćeń) [akc. bușćan] (i. m.) — 1. panj, deo drveta koji ostaje na korenu kad se stablo iseče, sruši ili prelomi, bilo da je u zemlji, ili da je izvađen iz nje ◊ am tîrsît pođina, șî mĭ-a măĭ ramas numa ńișći bușćeń đi skuos — istrsio sam padinu, i ostali su mi samo još neki panjevi za vađenje ♦ (demin.) bușćańel, bușćanuț ♦ (augm.) bușćanuoń ♦ sin. truș, śulpan 2. čokot vinove loze ◊ am ḑîaśe bușćeń đi viĭe — imam deset čokota vinove loze [Por.] 3. korenje sasušenog korova i drugog nekorisnog bilja ◊ aĭa śi ĭe în Poreśĭa bușćan, la nuoĭ sa kĭamă buśim, da bușćeńi la nuoĭ sînt rîdaśińiļi kare ramîn șî putraḑăsk dupa buĭeḑ, kînd buĭađa sa uskă — ono što je u Poreču „buščan”, kod nas je „bučim”, a mi „buščan” zovemo korenje biljaka koje je ostalo da truli u zemlji, kad se biljka osuši (Jasikovo) [GPek] ∞ buśim  (Ima umotvorina!)[Vidi]

860  bușńak  bușneac  прашина  bușńak (mn. bușńakurĭ) [akc. bușńak] (i. ž.) — prašina ◊ s-a fakut bușńak ka la mașîna đi traĭrat — digla se prašina kao na vršidbi ◊ kum nu ći îńakă atîta bușńak? — kako te ne guši tolika prašina? ♦ sin. pulbîr [Crn.] ♦ dij. var. bușînariĭe [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe ◊ batu vîntu, șî rîđikă bușnariĭe boznakîtă — dunu vetar, i podiže ogromnu prašinu [Por.]   [Vidi]

1558  Buśa  Bucea  Бучје  Buśa [akc. Buśa] (i. ž.) — (ojk.) Bučje, vlaško selu u opštini Bor ◊ Buśa ĭe sat rumîńesk, supt puaļiļi lu Kîrșĭa mare — Bučje je vlaško selo, u podnožju Velikog krša [Crn.]   [Vidi]

1559  Buśan  Bucean  Бучанин  Buśan (mn. Buśeń) [akc. Buśan] (i. m.) — (antr.) Bučanin, stanovnik sela Bučje, u opštini Bor ◊ Buśeńi sînt uamiń vrĭańiś — Bučani su vredni ljudi ◊ muĭarĭa đin Buśa ĭe Buśană — žena iz Bučja je Bučanka [Crn.] ◊ Buśeń ĭe poļikră lu famiļiĭ kare sînt pin saćiļi nuaștre veńiț đin Buśa; la karće sînt skriș ku prezimiļi Bučanović — Bučani je nadimak familija u našim selima, koje su doseljene iz Bučja; u knjige su upisani sa prezimenom Bučanović [Por.] ∞ Buśa  [Vidi]

780  buśauă  bucea  наглавак  buśauă (mn. buśĭaļe) [akc. buśauă] (i. ž.) — (tehn.) naglavak, mufna, čaura, obruč, cev a. metalni obruč na drvenoj glavčini kolskog točka ◊ buśaua ĭe fakută đi kovaś, ka un ińel đi fĭer — „bučava” je nalik na gvozdeni prsten, koji su izrađivali kovači b. drveni pisak na rikalu ◊ buśaua la buśin sa faśe đin suok, kî ĭel ĭe îngăurit gata — pisak za rikalo pravi se od zove, jer ona već ima gotovu rupu [Por.]   [Vidi]

778  buśim  bucium  главчина  buśim (mn. buśimĭе) [akc. buśim] (i. m.) — 1. (tehn.) glavčina kolskog točka ◊ buśim ĭe kăpățîna la rotă đi kar, or la rota đi moră — glavčina je deo kolskog točka, ili vodeničnog kola [Buf.] ♦ sin. kîpațînă [Por.] 2. panj ◊ buśimu ĭe bușćanu kare ramîńe în pomînt kînd taĭ ļemnu đen piśuare — bučim je deo drveta koji ostaje uz koren kada se stablo poseče (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

580  buśin  bucium  рикало  buśin (mn. buśińe) [akc. buśin] (i. m.) — rikalo, pastirska truba, dugačak duvački instrument od lipove kore ◊ buśinu sî faśe primovara, kînd ĭe ćeĭu-n mîzgă — rikalo se pravi u proleće, kad je lipa u sokovima [Crn.] ◊ buśinu a fakut pîkurari, pănă a pazît uoĭiļi — rikalo su pravili pastiri, dok su čuvali ovce [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

567  butuoń  butoi  буре  butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.]   [Vidi]

1412  butura  butura  мутити  butura (ĭuo butur, ĭel butură) [akc. butura] (gl. p. ref.) — (zast.) (za tečnost u buretu) mutiti (se), kvariti (se) ◊ kînd țî sa va butura vinu în butuoĭ, o să vĭeḑ sîngur kă butuoĭu nu țî bun — kad ti se bude pokvarilo vino u buretu, sam ćeš videti da ti bure ne valja ♦ sin. strîka, tulbura [Por.]   [Vidi]

1413  buturit  buturit  мутан  buturit (buturită) (mn. buturiț, buturiće) [akc. buturit] (prid.) — (zast.) (za tečnost u buretu) mutan, zamućen, pokvaren; ustajao; ukiseo ◊ labdă butuoĭu, ĭară-n ĭel s-a buturit tuot — baci bure, opet se u njemu sve zamutilo (Tanda) ♦ sin. tulburat [Por.] ∞ butura   [Vidi]

676  buturuagă  buturugă  пањ  buturuagă (mn. buturuoğ) [akc. buturuagă] (i. ž.) — panj; glavčina [Kmp.] ◊ s-a dus să skuată vro buturuagă đin drum, să nu-ĭ rastuarńe karu ku fîn — otišao je da iskopa neki panj sa puta, da mu ne preturi kola sa senom ♦ dij. sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

923  buzdugan  buzdugan  буздован  buzdugan (mn. buzdugańe) [akc. buzdugan] (i. s.) — buzdovan 1. srednjevekovno oružje, gvozdena kugla sa drškom ◊ șî traźe Miluș buzduganu, șî ăĭ sparźe kapu la turk — i potegne Miloš buzdovan, i razbije Turčinu glavu (iz nar. prip.) 2. (zast.) močuga, drveni predmet sa drškom i čvornovatim zadebljanjem na vrhu ◊ ma rugaĭ đi ĭel s-îm fakă un maĭ, să bat la parĭ în gard, da ĭel mĭ-a fakut un buzdugan, ma duk să dau pi kap ku ĭel — molio sam ga da mi napravi malj, da nabijem kočeve u ogradi, a on mi je napravio neki buzdovan; idem da ga njime mlatnem po glavi 3. (fig.) tup i glup čovek ◊ veśińi aĭ miĭ sînt ńișći buzdugań, nu măĭ puoț ć-a tăĭnuĭa ku iĭ — moje komšije su neki buzdovani, ne može (š) (se) razgovarati sa njima 4. (fig.) muški polni organ (u nadgovaranju sa ženama) ◊ fuź, soro, înkolo, kă mi sa skuală pîrdańiku đi buzdugan, șî o sî fiĭe beļauă! — beži tamo, sele, jer će mi se dići prokleti buzdovan, pa će biti belaja! [Por.]   [Vidi]

833  buzmeńit  buzumienit  збуњен  buzmeńit (buzmeńită) (mn. buzmeńiț, buzmeńiće) [akc. buzmeńit] (prid.) — zbunjen, ošamućen, mamuran ◊ a baut prîamult, ș-akuma ĭe buzmeńit — pio je previše, pa je sada mamuran ◊ śe ć-aĭ buzmeńit? — zašto si se zbunio? ◊ m-am buzmeńit kînd ĭ-am vaḑut — zbunio sam se kada sam ih video [Hom.] ♦ dij. var. buzumeńit, puzumeńit [Por.] ∞ buzmeńi  [Vidi]

1963  buzumfla  bosumfla  дурити се  buzumfla (ĭuo ma buzumflu, ĭel sa buzumflă) [akc. buzumfla] (gl. p. ref.) — duriti se, naduriti se, napućiti usne u znak ljutnje ◊ kînd ĭeram mik, am șćut ma buzumfla đi fiĭe śe — kad bejah mali, znao sam se duriti za bilo šta ♦ / buḑăusne + umflanaduvati, pućiti ♦ sin. brusńi, înbrusńi, înbufna [Por.]  [Vidi]

533  bužuor  bujor  божур  bužuor (mn. bužuorĭ) [akc. bužuor] (i. m.) — (bot.) božur (Peonia officinalis) ◊ a-nflurit bužuoru đi pi kîmp — procvetao je poljski božur ◊ ruoșu ka bužuoru — crven kao božur ◊ bužuor đin građină — božur iz bašte [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

857  bușînariĭe  bușneác  прашина  bușînariĭe [akc. bușînariĭe] (i. ž.) — prašina ◊ nu rîđika atîta bușînariĭe — ne diži toliku prašinu ◊ mi s-a înplut nasu dă bușînariĭe — napunio mi se nos prašine [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe (augm.) (zb. i. ž.) — prašinčina; veliki oblak prašine ◊ a trĭekut un kîmiuon ka sfulđiru, șî s-a rîđikat o bușnariĭe ku tuot dupa ĭel — projurio je jedan kamion kao munja, i podigao se čitav oblak prašinčine za njim ♦ sin. fumariĭe, pulbur [Por.] ∞ bușńak  [Vidi]

1089  țak!  ţac!  цак!  țak! (uzv.) — (onom.) cak! caktanje, zvuk koji se čuje kada se nešto preseče (makazama), prelomi ili pukne ◊ veńi ku fuarfiśiļi-n mînă, și - țak! - taĭe ața — došao je sa makazama u rukama, i - cak! - preseče konac  [GPek]   [Vidi]

1091  țakaĭală  ţăcăială  цактање  țakaĭală (mn. țakaĭaļe) [akc. țakaĭală] (i. ž.) — (onom.) caktanje, čukanje; kuckanje; zveckanje ◊ am un śas batrîn, ăl țîn pi parĭaće în suobă, da țakaĭala iĭ s-auđe tumu obuor — imam jedan stari sat, držim ga na zidu u sobi, a kucanje mu se čuje čak u dvorištu [GPek] ♦ dij. var. țîkaĭală [Por.] ∞ țîkai  [Vidi]

1057  țaklă  sticlă  стакло  țaklă (mn. țîăkļi) [akc. țaklă] (i. ž.) — staklo, prozorsko ◊ mi s-a spart țakla la pĭenđeră — razbilo mi se staklo na prozoru [Res.] ♦ dij. var. stîklă [Por.] [Crn.] ∞ stîklă  [Vidi]

2729  țambalău  tămbălău  гужва  țambalău (mn. țambalăĭ) [akc. țambalău] (i. s.) — gužva, haos ◊ ńișći bĭețîuoș la bîlś s-a luvat la bataĭe, uńi a sarit să-ĭ đispartă, alțî sî sa bată, șî s-a fakut un țambalău ku tuot đi žîndari abĭa la spart — neke pijanice su se potukle na vašaru, jedni su skočili da ih razdvoje, drugi da se biju, pa se stvorila opšta gužva koju su žandari jedva rasturili (Tanda) ♦ var. țîmbalău (Rudna Glava) ♦ var. tămbalău ◊ asară la uoră s-a luvat la gîlśao ńișće baĭaț, a fakut tămbalău ș-a strîkat visaļiĭa — sinoć su se na igranci posvađali neki momci, napravili su gužvu i pokvarili veselje (Topolnica) [Por.]  [Vidi]

1299  țamtaļe  ţămtale  поздрав  țamtaļe [akc. țamtaļe] (uzv.) — pozdrav, skr. oblik od mulțamtaļe, (dosl.) „mnogo hvala”, koji je opet nastao skraćivanjem složene fraze titulacije u odnosima sa sagovornikom kome je nužno izraziti poštovanje: „mulț ań la duamńa-tĭaļe” — u smislu: „da mi dugo poživite, vaše gospodstvo!” ◊ kînd sa-ntîńiesk duoĭ kunoskuț în drum, unu ḑîśe „Bună kaļa!”, da alalalt iĭ mulțamĭașțe ku „Țamtaļe!” — kad se sretnu dva poznanika na putu, jedan kaže „Buna kalja!” (=Sretan put!), a drugi mu se zahvaljuje sa „Camtalje!” [Por.] up. dumitaļe  [Vidi]

1020  țankuș  ţăncușă  клин  țankuș (mn. țankușurĭ) [akc. țankuș] (i. m.) — klin, zaglavak, podložak, drveni ili metalni umetak kojim se učvršćuju spojevi ◊ a batut un țankuș sî înțapeńaskă sakurĭa în držală — nabio je jedan klin da pričvrsti sekiru za držalje [Crn.]   [Vidi]

1042  țap  ţap  јарац  țap2 (mn. țapĭ) (i. m.) — (zool.) jarac ◊ asta vuorbă s-auđe la nuoĭ pin kînćiśe, nuĭe a nuastră, kî nuoĭ la țap iĭ ḑîśem pîrś; puaće fi kă ń-a veńit đi la Kraĭna, țarańi așa kĭamă pîrśu — ova reč se kod nas čuje u pesmama, nije naša jer mi jarca zovemo „prč”; možda nam je došla iz Krajine, jer Carani tako zovu jarca (kaz. iz Tande u Gornjem Poreču) ♦ sin. pîrś [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1093  țapańiță  așchie  цепаница  țapańiță (mn. țapîăńiț) [akc. țapańiță] (i. ž.) — cepanica, deo drveta koji se odvaja cepanjem, prirodno, ili uz pomoć sekire ◊ a spart la ļamńe-n padurĭe, ș-a fakut țapîăńiț đi vinḑare — cepao je drva u šumi, i pravio je cepanice za prodaju ♦ sin. țapļigă [Por.]   [Vidi]

1106  țapare  ţepar ?  ам  țapare (mn. țapărĭ) [akc. țapare] (i. s.) — am koji se stavlja preko ramena da bi se olakšalo guranje kolica ◊ țaparĭa ĭe ma kare mult ușurĭaḑă kînd sa înpinźe vrun tovar grĭeu — capare je am koji mnogo olakšava kada se gura neki težak teret [Bran.]   [Vidi]

1021  țapă  ţeapă  стожер  țapă (mn. țîаpĭe) [akc. țapă] (i. ž.) — 1. stožer ◊ țapa ĭe par lung karĭe sî baće în pomînt, șî pi lînga kare sa gramađiașće klańa — stožer je dugačak kolac koji se nabije u zemlju, i oko koga se dene stog ♦ sin. brukă (Tanda) 2. os, osje, bodljika na klasu žitarica ◊ spiku đi grîu arĭe țîapĭe lunź, da uorḑu șî mîĭ lunź — klas pšenice ima dugačke osti, a ječam još duže [Crn.] ◊ s-a rîsturnat klańa ku fîn, k-a grîmađito la o pođină, da țapa a fuost supțîrĭe, șî đin ļiemn putrîd, șî s-a kurmat pista mižluok — preturio se plast sena, jer je bio sadenut na padini, a stožer je bio tanak, od trulog drveta, i prelomio se po sredini ♦ (augm.) țapuoń [Por.]   [Vidi]

1100  țapin  ţapină  цепин  țapin (mn. țapińe) [akc. țapin] (i. s.) — (tehn.) cepin, alatka koju drvoseče koriste za cepanje oblica, naročito pri izrade šindri kojima su se ranije pokrivale kuće ◊ țapinuĭe fakut đi fĭer, are kuadă lungă, șî taiș întuors în źuos — cepin je napravljen od gvožđa, ima dugačku dršku, i sečivo okrenuto na dole [GPek]   [Vidi]

1022  țapļigă  ţăpligă  цепаница  țapļigă (mn. țapļiź) [akc. țapļigă] (i. ž.) — 1. cepanica ◊ am spart ļamńiļi, am fakut țapļiź șî ļ-am vindut — iscepao sam drva, napravio sam cepanice, i prodao [Crn.] ◊ în tuota ḑîu vińe fiu-mĭu, șî-n skurtă țapļiźiļi sî ļi puot baga-n șporĭet — svaki dan mi dolazi sin, i krati mi cepanice da ih mogi ubaciti u šporet [Por.] 2. cepljika ◊ mi s-a înțapat o țapļigă supt ungiĭe — zabola mi se cepljika pod nokat [Crn.] ♦ dij. var. țapańiță [Por.]  [Vidi]

1025  țapuos  ţepos  бодљикав  țapuos (țapuasă) (mn. țapuoș, țapuasă) [akc. țapuos] (prid.) — bodljikav ◊ am samînță đi grîu, ama nu l-aș samana kî ĭe prĭa țapuos ș-amunkă sî ļagă snuopi — imam seme pšenice, ali ga ne bih sejao jer ima duge osti, pa se teško vezuje u snopove [Crn.]   [Vidi]

1045  țară  ţară  држава  țară1 (mn. țîărĭ) [akc. țară] (i. ž.) — država, zemlja ◊ đi șasă ań am trekut triĭ raturĭ, pistă triĭ țîărĭ, ș-am ažuns đi unđe am pļakat — za šest godina prošao sam kroz tri rata, preko tri države, i vratio se odakle sam krenuo [Crn.] ◊ țară strină — tuđa zemlja, druga država; inostranstvo ◊ Țara rumîńaskă — Vlaška [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1561  țară  ţeară ?  даћа  țară2 (mn. țîărĭ) [akc. țară] (i. ž.) — (rel.) daća koja se priređuje u kući pokojnika posle povratka sa njegove sahrane ◊ țara ĭe pomană kare sa dîă la-l muort în ḑîua-ĭa kînd ăl îngruapă — „cara” je daća koja se namenjuje pokojniku na dan kada ga ukopaju [Por.]  [Vidi]

1046  țarină  ţarină  царина  Țarină (mn. țariń) [akc. țarină] (i. ž.) — (top.) Carina je zvano mesto u selu Sige, opština Žagubica, koje označava granicu između naselja i površina sa obradivim zemljištem i salašima ◊ la Țarină nu ma-ĭastă kăș, d-aśĭa pļiakă luokuriļi — na Carini više nema kuća, odande počinju njive ◊ la Țarină în tuotdăuna ĭarna ĭastă naĭmĭeț, da vara luokuriļi îs pļińe dă apă — na Carini su svake zime veliki smetovi, a leti su njive pune vode [Hom.] ♦ dij. var. țarînă ◊ țarînă s-a kĭemat ușa lu gard đi stobuorĭ, ku kare đi vrodată a fuost îngrađit tuot satu — carina je naziv za vrata kroz koja se ulazilo u ogradu od kolja, kojom je nekada bilo ograđeno celo selo [Por.]   [Vidi]

1044  țarînă  ţărână  земља  țarînă (mn. țarîń) [akc. țarînă] (i. ž.) — zemlja, sitna zemlja ◊ kînd faś mușuruoń la kukuruḑ, gramađașće țarînă la radaśină — kad zagrćeš kukuruz, nagomilaj zemlju oko korena [Crn.] ◊ kînd sa-ngruapă al muort, sa lapîdă kîta pomînt pi ļagînu luĭ, șî sa ḑîśe să-ĭ fiĭe țarîna ușuară — kada se pokojnik spušta u grob, baca se malo zemlje na njegov sanduk, i kaže se neka mu bude laka zemlja ♦ sin. pomînt [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1060  țark  ţarc  сеник  țark (mn. țarkurĭ) [akc. țark] (i. m.) — 1. senik, ograda oko plastova sa stočnom hranom; senjak; senarnik; kotar ◊ am îngrađit klańa ku țarku, sî nu manînśe vićiļi fînu — ogradio sam plast senikom, da stoka ne pojede seno [Crn.] 2. ograda, obor u koju se zatvaraju jagnjići ◊ bagă mńiĭi-n țark, să nu sugă uoiļi pănă nu ļi mulźem — zatvori jagnjiće u obor, da ne sišu ovce dok ih ne pomuzemo [Por.]   [Vidi]

1019  țaruș  ţăruș  шиљак  țaruș (mn. țarușurĭ) [akc. țaruș] (i. m.) — 1. šiljak, trn, bodlja ◊ am mĭers điskulț, șî ma-nbrukat într-un țaruș đi spińe — išao sam bos, i naboo sam se na jedan šiljak od trna 2. patrljak, ostatak posečene ili slomljene grane, ili kukuruzovine ◊ đin kîta s-îm skuată uoki un țaruș đin krĭangă frîntă — umalo da mi izbije oči patrljak jedne slomljene grane [Crn.] ♦ dij. sin. spińe, brukă ◊ krĭanga alu spińe pļină ĭe đi țarușă — trnova grana puna je bodlji [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

1030  țasa  ţese  ткати  țasa (ĭuo țîăs, ĭel țîasă) [akc. țasa] (gl. p.) — 1. tkati, raditi na razboju ◊ muma ĭe akas, numa śe n-anśeput țasa — majka je kod kuće, samo što nije počela tkati ◊ șćiu sî țîăs kî ma-nvațat muma — znam da tkam jer me naučila majka 2. (psih.) biti nemiran, ispoljiti nervozu ◊ nu stîă pi luok, numa țîasă-n tuaće părțîļi — ne drži ga mesto, samo se frćka na sve strane [Crn.] ♦ dij. var. țăsa [Por.] ∞ țăsa  [Vidi]

1075  țauă  ţeavă  цев  țauă (mn. țîăvĭ) [akc. țauă] (i. ž.) — (tehn.) cev ◊ ĭerĭ mi s-a frînt o țauă la pĭađika đi traktur — juče mi se polomila jedna cev na kočnici traktora ◊ fakuĭ kîća țîăvĭ đi suok, k-o sî-ĭ trîabĭe mumi sî pună baćala kînd va țasa — napravio sam nekoliko cevi od zove, jer će trebati majci da namotava potku kada bude tkala ♦ (augm.) țavuańe ♦ (demin.) țavuță [Crn.] ◊ țaua s-a fakut đin bît đi suok, da modua a skuos ku razbiku đi kuor uskat — cev se pravila od zove, a srž se vadila arbijom od suve drenovine ◊ țauă đi ļiemn — drvena cev ◊ țauă đi fĭer — metalna cev ◊ țauă đi sovĭaĭkă đi razbuoĭ — cevka za tkački čunak ♦ up. razbuoĭ ♦ (demin.) țauļikă ♦ var. țîuļikăcevčica ♦ sin. dudă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1114  Ţăļigrad  Ţăligrad  Цариград  Țăļigrad [akc. Țăļigrad] (i. m.) — (ojk.) Carigrad, staro ime Istambula ◊ Țăļigradu a fuost oraș turśiesk — Carigrad je bio turska varoš ♦ var. Țărigrad [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1096  țăļină  ţelină  крчевина  țăļină (mn. țăļiń) [akc. țăļină] (i. s.) — (geogr.) 1. krčevina, zemljište koje se krčenjem čisti i pretvara u obradivu površinu ◊ am un lukratuorĭ, îm tîrsîașće țăļina — imam jednog radnika, trsi mi krčevinu [Por.] 2. ledina, zemljište koje se prvi put obrađuje ◊ țăļină ĭe kînd sa ară ļivađa măĭ întîń; arĭ la țăļină — „celina” je kada oreš livadu prvi put; oreš „celinu” (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

1098  țăļińiș  ţeliniș  лединиште  țăļińiș (mn. țăļińișă, țăļińișurĭ) [akc. țăļińiș] (i. s.) — (ped.) ledinište, područje sa zemljištem koje je zapušteno, koje se dugo ne obrađuje ◊ s-a pirasît saćiļi, a ramas țăļińiș guol în tuaće părțîļi — sela su opustela, ostale su gole ledine na sve strane [Por.] ∞ țăļină  [Vidi]

6296  țăńik  țănic  цедиљка  țăńik (mn. țăńiś) [akc. țăńik] (i. m.) — cediljka ◊ țăńik a fuost un parśel đi kîrpă pin kare sa străkurat śanușa — cediljka je bila parče platna kroz koje se cedila ceđ ♦ sin. strîkatuare [Por.]  [Vidi]

1530  țărmuri  ţărmuri  уздизати (се)  țărmuri (ĭuo țărmurĭesk, ĭel țărmurĭașće) [akc. țărmuri] (gl. p. ref.) — (za zemljište) uzdizati se, narastati, pretvarati se u brežuljak (obično usled nanosa vode) ◊ dupa pouod sa țărmurĭașće pomîntu unđe a dus apa namuol — posle poplave stvore se brežuljci tamo gde je voda nanela mulj ♦ var. țîrmuri (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1125  Ţărovana  Ţerovana  Царована  Țărovana [akc. Țărovana] (i. ž.) — (top.) Carovana, mesto u ataru Crnajke, na levoj obali Porečke reke, na potesu između Miloševe Kule i reke Radovice ◊ sa puvestîașće kî la Țărovana în vrĭamĭa lu rimļeń a fuost rudnik, or kă kuzńiță — priča se da je na Carovani u vreme Rimljana bio rudnik, ili kovačnica (Crnajka) [Por.]   [Vidi]

2522  țăsa  ţese  ткати  țăsa (ĭuo țîăs, ĭel țîăsă) [akc. țăsa] (gl. p.) — tkati I. (tehn.) 1. izrađivati tkaninu na razboju ◊ ar fi bun kînd muĭerļi nuaștre ar puća țăsa ka babiļi nuaștre vrodată — bilo bi dobro kad bi naše žene mogle tkati kao naše bake nekad II. (fig.) 2. šetkati nervozno ◊ stîăĭ în luok, nu-m țăsa înkuaś-înkoluo — smiri se, nemoj mi šetkati tamo-amo 3. udariti, tući, lupiti (kao brdilom) ◊ kopiļe, fi mĭarńik, să nu-ț țîăs una dupa kap — dete, budi mirno, da ti ne lupim jednu zavrat [Por.] ♦ dij. var. țasa [Crn.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3523  țăuok  căval ?  кавал  țăuok (mn. țăuoś) [akc. țăuok] (i. m.) — (muz.) kaval ◊ țăuok ĭe fluĭer fara duop — kaval je frula bez čepa ◊ țăuoku are uopt găurĭ, șasă dă parća dă sus, ka la fluĭer, a șapćiļa ĭe dă źuos la đeađito-l mare, a dă uopt ĭară dă źuos, la urmă, dă đeađito-l mik — kaval ima osam rupa, šest sa gornje strane, kao kod frule, sedma je s donje strane za palac, a osma je opet sa donje strane, ali na kraju, za mali prst [Mlava] ∞ țauă  [Vidi]

4231  țițăĭkă  ţiţeică  љуљашка  țițăĭkă (mn. țițăĭč) [akc. țițăĭkă] (i. ž.) — ljuljaška, njihalica ◊ sora a mami kînd s-a dat îm țițăĭkă, a dato prĭa tare și a kazut dupa ĭa și ș-a frînt grumazi, ș-a murit — majčina sestra kad se popela na ljuljašku, prejako se zanjihala i pala je iza nje, polomila vrat i umrla ♦ sin. dădăuș [Tim.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1026  țîańik  ţănic  столњак  țîańik (mn. țîańikurĭ) [akc. țîańik] (i. m.) — 1. stolnjak ◊ înćinźe țîańiku, șî puńe prînḑu — prostri stolnjak, i postavi ručak [Crn.] ♦ dij. var. țîăńik 2. cediljka ◊ pin țîăńik a strîkurat ļeșîĭa kînd a spalat skimburļi la albe — kroz „cenik” su cedili ceđ, kada su prali veš na valovu (Tanda) [Por.] ♦ / < ță [dîl] ńik < țedilnik < srb. cedilnik (exp. Durlić)   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1080  țîăst  ţest  вршник  țîăst (mn. țîăsturĭ) [akc. țîăst] (i. m.) — vršnik, sač, predmet od pečene gline kojim se pokriva crepulja ◊ țîăstu đi bîtrîńață s-a fakut đi pomînt — vršnik se nekada izrađivao od zemlje ◊ țîăstu sa astrukă ku spuḑă — vršnik se pokriva žeravicom [Por.] ♦ dij. sin. vîrșńik [akc. vîrșńik] (Jasikovo), tînaćauă [akc. tînaćauă] (Leskovo, zapis: J. Trifunović, 2012) ◊ puńe tînaćaua pi śirińe — stavi vršnik na crepulju [GPek] ♦ up. śirińe, čirińe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1043  țîțai  țîțîí  скакутати  țîțai (ĭuo țĭțîĭ, ĭel țîțîĭe) [akc. țîțai] (gl.) — 1. skakutati, poskakivati ◊ kopiļe, nu țîțai atîta, sî nu sparź śaua — dete, ne skakući toliko, da nešto ne razbiješ ◊ kînd auḑî kî baba o sî vină pi la nuoĭ, țîțai đi drag — kad je čuo da će baka da nas poseti, poskočio je od radosti 2. drhtati, tresti se (od emocija) ◊ kînd vaḑu kî-ĭ s-a bagat uoĭiļi mĭaļe în viĭe, porńi sî țîțîĭe đi śudă — kad je video da su mu moje ovce ušle u vinograd, počeo je da se trese od besa [Crn.] ♦ dij. sin. dîrdîĭe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1120  țîțuos  ţâţos  сисат  țîțuos (țîțuasă) (mn. țîțuoș, țîțuasă) [akc. țîțuos] (prid.) — 1. sisat, koji ima velike sise ◊ țîțuasă ka vaka — sisata kao krava 2. koji je u obliku sise; šiljat ◊ fakut ĭe prĭa țîțuos, șî ma ćĭem kî atîrnă vrunđiva — napravljen je previše šiljasto, i bojim se da će negde da zakači [Por.] ∞ țîță  [Vidi]

1027  țîfnă  ţâfnă  избочина  țîfnă (mn. țîfńe) [akc. țîfnă] (i. ž.) — 1. (geog.) a. izbočina, uzvišica na terenu, brežuljak ◊ dupa țîfna-ĭa ĭe kasa mĭa — iz one uzvišice je moja kuća [Crn.] b. uzvišeni šiljak na sastavu dva potoka ◊ țîfnă sa ḑîśe la țărmur askuțît unđe sa-npreună doă ogașurĭ — „cifna” se kaže za šiljak brežuljka koji se javlja na sastavu dva potoka ◊ kînd vĭeḑ o pĭatră mare sîngură pi kîmp, ḑîś: „Ăće o țîfnă-n mižluoku kîmpuluĭ!" — kada vidiš veliki usamljeni kamen na poljani, kažeš: „Evo jedne ’cifne’ na sred poljane!” (Jasikovo) [GPek] c. velika strmina, uspon ◊ ći prinḑ ku nasu đi pomînt pănă ĭeș pi țîfnă-n sus — hvataš se nosom za zemlju dok izađeš uz striminu na gore (Tanda, Rudna Glava) [Por.] 2. (psih.) prznica, prgavac, osoba koja se lako i brzo ljuti i duri bez nekog posebnog razloga ◊ țîfnă ĭe uom kare sa mîńiĭe đi fiĭe-śe — „cifna” je čovek koji se ljuti za bilo šta [GPek][Por.]  [Vidi]

1028  țîfnuos  ţâfnos  пргав  țîfnuos (țîfnuasă) (mn. țîfnuoș, țîfnuasă) [akc. țîfnuos] (prid.) — 1. (psih.) prgav, koji se lako i brzo ljuti; przničav ◊ numa m-am glumit ku ĭa, n-am șćut kî ĭe atîta đi țîfnuasă — samo sam se našalio sa njom, nisam znao da je toliko prgava [Crn.] ◊ nu kućeḑ s-îĭ ḑîś ńimika, ĭuta sa mîńiĭe, atîta ĭe đi țîfnuos — ne smeš ništa da mu kažeš, brzo se naljuti, toliko je przničav [Por.][GPek] 2. (geog.) neravan teren, teren sa izbočinama, šiljcima ili velikim usponom ◊ luok țîfnuos, nuĭe đi ńimika — mesto puno izbočina, nije ni za šta [Por.][GPek] ∞ țîfnă  [Vidi]

2002  țîfńală  ţâfneală  прзничавост  țîfńală (mn. țîfńaļe) [akc. țîfńală] (i. ž.) — (psih.) przničavost, osobina nekoga ko se bez razloga lako i brzo ljuti; prgavost; drčnost ◊ s-a pus o țîfńală pi fata-sta, numa frkuańe ka mîța naruoadă, sigurat a lasat-o baĭatu — ova devojka je postala przničava, samo frkće kao luda mačka, sigurno ju je ostavio momak [Por.] ∞ țîfnă  [Vidi]

2003  țîfńitură  ţâfnutire  прзница  țîfńitură (mn. țîfńiturĭ) [akc. țîfńitură] (i. s.) — (psih.) prznica, prgavko, osoba koja se bez razloga lako i brzo ljuti ◊ đi kînd s-a goļit butońu în podrum, moșu s-a fakut o țîfńitură đi uom, numa fîrfuańe, sa zbĭară pi tuoț đi fiĭe śe, da slab șî manînkă — otkad se ispraznilo bure u podrumu, čiča je postao prava prznica, samo frkće, viče na sve za bilo šta, a slabo i jede [Por.][GPek] ∞ țîfnă  [Vidi]

5737  Țîgan laĭaće  țigan laiece  црни Циганин  Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — crni Ciganin ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganski ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobra ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukru — crni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posao ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furaluku — žene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađom [Por.] ∞ laĭe  [Vidi]

1117  Ţîgańiĭe  ţigănie  Циганија  Țîgańiĭe (mn. țîgańiĭ) [akc. Țîgańiĭe] (i. ž.) — 1. (top.) Ciganija, mahala u Rudnoj Glavi koja je bila naseljena Romima u vreme dok je u ovom selu bio aktivan rudnik magnetita ◊ akuma în Țîgańiĭe nus măĭ Țîgań, sa mutat tuoț la Ńigoćin, da uńi la Măĭdan — danas u Ciganiji nema više Roma, svi su se iselili u Negotin, a neki u Majdanpek 2. (fig.) nemoralnost i bezobrazluk u ponašanju, naročito sklonost ka svađi i psovanju na javnom mestu; ciganština, ciganluk ◊ o țîgańiĭe mare a tunat întra iĭ, n-o sî ĭasă la bińe — neki veliki ciganluk je ušao među njih, neće izaći na dobro [Por.] ∞ țîgan   [Vidi]

1078  țîĭe  ţie  теби  țîĭe [akc. țîĭe] (zam.) — 1. tebi ◊ ĭuoće țîĭe o pară, da șî țîĭe una, sî nu ći mîńiĭ — evo tebi jedna kruška, a i tebi jedna, da se ne ljutiš [Crn.] 2. ti ◊ țîĭe țî śudă pi mińe, ama n-aĭ đi śe, kă nu mis đevină — ti si ljut na mene, ale nemaš zašto, jer nisam kriv ♦ up. îț [Por.]  [Vidi]

1088  țîkă  ţâcă  сорта  țîkă (mn. țîś) [akc. țîkă] (i. ž.) — 1. sorta, vrsta (za ljude) ◊ așa țîkă đi lume rîa, n-a măĭ vaḑut ńima — takvu sortu loših ljudi, još nije video niko 2. poreklo; loza; rod, svojta; familija ◊ draku va șći đi unđe sa traźe țîka luor — đavo će ga znati odakle se vuče njihova loza ◊ nu sînt iĭ đin țîka nuastră — nisu oni iz naše loze 3. (psih) narav (obično se odnosi na decu) ◊ kopiļe, trasńirĭa-n țîka-tĭa, draśaskă — dete, grom ti spalio đavolsku narav [Por.]   [Vidi]

1095  țîļiļiu  ţâliliu  цмиздрење  țîļiļiu [akc. țîļiļiu] (uzv.) — (onom.) cmizdrenje, izaz kojim se oponaša dete koje cmizdri, s ciljem da se odobrovolji ◊ śe drak ĭe, mă, la kopilo-la, đi țîńe „țîļiļiu” una-ntruuna? — šta je, kog vraga, onom detetu, da jednako cmizdri? ♦ var. tîļiļiu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1038  țîmboĭat  ?  љутит  țîmboĭat (țîmboĭată) (mn. țîmboĭaț, țîmboĭaće) [akc. țîmboĭat] (prid.) — a. ljutit, naduren, natmuren, namrgođen ◊ śе ć-aĭ înțîmboĭat atîta? — što si se toliko nadurio? (Topolnica) b. iskrivljen, koji se krevelji, beči (Rudna Glava) c. ♦ var. înțîmboĭat ◊ uom înțîmboĭat — nadmen, naduvan, prepotentan (Tanda) [Por.] ∞ țîmboĭa  [Vidi]

1103  țîmĭentă  ţiment  цимента  țîmĭentă (mn. țîmĭenće) [akc. țîmĭentă] (i. ž.) — (ret.) cimenta, čaša, šolja, posuda kojom se zahvata voda za piće ◊ lînga fîntînă am lasat o țîmĭentă, atîrnată într-o krĭangă, să aĭbă drumașî ku śe să bĭa apă — pokraj izvora sam ostavio cimentu, okačenu o jednu granu, da putnici imaju čime da piju vodu (Rudna Glava) [Por.] / < lat. cimenta — a. limeni sud za piće b. veći limeni sud, kofa, Sursa: РечникМС6. (exp. Durlić)   [Vidi]

1040  țîmpur  ţâmpor  шибица  țîmpur (mn. țîmpurĭe) [akc. țîmpur] (i. s.) — 1. a. šibica, kutija ◊ adu kućiĭa đi țîmpur — daj mi kutiju šibice b. palidrvce od šibice ◊ dăm un bît đi țîmpur — daj mi jedno palidrvce [Buf.] 2. sumpor ◊ am kumparat țîmpur đi țîmpurit butuańiļi đi vin — kupio sam sumpor za sumporisanje buradi za vino ◊ în Buor nu sî puaće sufla đi fum đi țîmpur — u Boru se ne može disati o sumprnog dima [Crn.]   [Vidi]

1053  țînatuorĭ  ţânator ?  држећи  țînatuorĭ (țînatuarĭe) (mn. țînatuorĭ, țînatuarĭe) [akc. țînatuorĭ] (prid.) — držeći, koji je još u snazi, koji se dobro drži uprkos godinama ◊ înkă ĭe ĭel țînatuorĭ, dakă arĭe mulț ań — još je on držeći, iako ima mnogo godina [Crn.] ∞ țîńa  [Vidi]

1035  țînțarĭ  ţânţar  Цинцарин  țînțarĭ (mn. țînțarĭ) [akc. țînțarĭ] (i. m.) — Cincarin, nadimak za ljude armanskog porekla ◊ la nuoĭ đemult a veńit în sat triĭ fraț, țînțarĭ, a fuost marĭ ńigustuorĭ; ĭastă đin țîka-luor ș-akuma vro duauă-triĭ kăș — kod nas u selo davno su došla tri brata, Cincarina, bili su veliki trgovci; ima i danas od njihove loze dve-tri kuće [Por.]   [Vidi]

1018  țîndîră  ţandără  ивер  țîndîră (mn. țîndîrĭе) [akc. țîndîră] (i. ž.) — 1. iver, treska koja se odlomi kada se drvo teše ili obrađuje nekim alatom ◊ pănă am śopļit kuadă đi sakurĭe, sari o țîndîră, șî ma lovi în frunće, đin kîta s-îm skuată uokĭu — dok sam deljao dršku za sekiru, odbio se jedan iver i udario me u čelo, umalo da mi izbije oko 2. (fig.) kad se neko ljuti ◊ îĭ sari o țîndîră, șî să dusă — otkači mu se jedan iver, i ode 3. poreklo, deo rodoslova ◊ Marinkuońi au o țandîră đin Voĭńeșći — Marinkovići vode poreklo od Vojnješći ♦ dij. var. țandîră [Crn.] ♦ dij. var. țandră (mn. țîăndre) [akc. țandră] ◊ adun țîăndre sî fak fuoku — skupljam treske da naložim vatru [Por.]   [Vidi]

1054  țîntă  cent  цент  țîntă (mn. țînturĭ) [akc. țîntă] (i. ž.) — 1. (zast.) cent, stoti deo stranog novca ili neke celine ◊ o țîntă a fuost kît o parauă — cent je bio koliko jedna para 2. sasvim malo, neznatno ◊ đ-o țîntă mĭ-a skapat vuozu — za malo mi je voz pobegao [Crn.] ♦ dij. var. țintă ◊ o țintă ďe om — mali čovek ♦ (vulg.) ĭa ramas o țintă-n kur — (fig.) nije se dobro „olakšao” (Prahovo) [Kmp.]   [Vidi]

1052  țîńa  ţinea  држати  țîńa (ĭuo țîn, ĭel țîńe) [akc. țîńa] (gl.) — 1. držati, pridržavati ◊ muĭarĭa a țînut frîu, da uomu ku umîru supus a țînut karu sî nu să rastuarńe — žena je držala uzde, a muž je podmetnutim ramenom pridržavao kola da se ne preture 2. posedovati, imati ◊ Vuoĭna Duman țîńe muĭarĭe đin Vaļakuańa — Vojin Duman ima ženu iz Valakonja 3. zadržavati ◊ ma țînu la vuorbă pînă-n zavrńitu suariluĭ — zadržao me u razgovoru do zalaska sunca 4. pratiti, ići za nekim ◊ sî țînură kîńi đi mińe pîn nu trekuĭ konvĭeĭu — psi su me pratili dok ne pređoh krivinu 5. pamtiti ◊ tata-muoș a țînut minće mulće povĭeșć — moj pradeda je pamtio mnogo priča 6. držati nekome stranu, braniti ga ◊ muma mi-a țînut parće kînd a vrut tata sî ma bată — majka me branila kad je otac hteo da me bije 7. pratiti nekoga ili nešto pogledom ◊ țîńe uoki la ĭa pînă trăśe pi drumu — prati je pogledom dok prolazila putem 8. čuvati ◊ țîńe dăćinļi aļi batrîńe — čuva stare običaje [Crn.] 9. biti u vanbračnoj ljubavnoj vezi ◊ aldrakuluĭ uom a fuost, s-a țînut ku mulće muĭerĭ — vragolast čovek je bio, imao je mnogo ljubavnica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1056  țîońa  ţiui  цијукати  țîońa (ĭuo țîuon, ĭel țîuańe) [akc. țîońa] (gl. n.) — (onom.) cijukati, pištati, šištati; ispuštati tanak zvuk ◊ o pasarikă țîuańe în salkă — neka ptičica cijuče na vrbi [Crn.] ◊ îm țîuańe urĭakĭa, sigurat ma vorbĭașće vrunu đi rîău — pišti mi uvo, sigurno me neko ogovara [Por.] ∞ țîu!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1102  țîpăt  ţipăt  цика  țîpăt (mn. țîpăće) [akc. țîpăt] (i. s.) — cika, vrisak, jauk; krik; graja, vika ◊ în țara surdă, ńima n-auđe țîpîtu-n lume, ma kît đi tare sî fiĭe — u gluvoj državi niko ne čuje jauk u narodu, ma koliko jak da bude [Por.] ∞ țîpa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1086  țîrai  ţârâi  звецкати  țîrai (ĭuo țîrîi, ĭel țîrîĭe) [akc. țîrai] (gl. p.) — (onom.) zveckati, škripati ◊ sî baź sama: kînd va țîrai śuava pin kuoș, să șćiĭ kă s-a varsat saku ku buobiļi — da paziš dobro: kada bude nešto zveckalo u košu, da znaš da se odvezao džak sa zrnevljem ◊ baće pĭatra đi rupĭe, numa țîrîĭe pi puod — bije grad pa cepa, samo zvecka po krovu [Por.] ∞ țîr  [Vidi]

1087  țîraĭală  ţârâială  звецкање  țîraĭală (mn. țîraĭaļe) [akc. țîraĭală] (i. ž.) — (onom.) zveckanje, škripanje ◊ țîraĭală s-auđe kînd kad țîrțari, kînd baće pĭatra, or kînd sa varsă buobiļi đin sak — zveckanje se čuje kada pada krupa, kada bije grad, ili kada se prospu zrna iz džaka ♦ var. țîraitu [akc. țîraitu] [Por.] ∞ țîr  [Vidi]

1036  țîrțarĭ  ţârţari ?  крупа  țîrțarĭ1 (mn. țîrțari) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — krupa, vrsta atmosferske padavine u obliku sitnog igličastog leda ◊ kînd kad țîrțari, zapada sa korožîașće, șî kopiĭi puot să mĭargă pi ĭa, șă sî nu sa skufundă — kada pada krupa, na snegu se stvara kora, po kojoj deca mogu da idu a da ne propadnu ◊ sa kĭamă țîrțarĭ, kî sînt marunț, șî țîrîĭe kînd kad — z ovu se „circari” jer su sitni, i zveckaju kad padaju ♦ var. țînțarĭ [Por.] ♦ (demin.) țîrțarikă (țîrțariś) [akc. țîrțarikă] (i. ž.) — „cigančići”, sitan grad ◊ ku pluaĭa a batut șî țîrțarikă — uz kišu padali su i „cigančići” [Crn.] ∞ țîrai  [Vidi]

1070  țîrțarĭ  ţârţar  грах  țîrțarĭ2 (mn. țîrțarĭe) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — (bot.) grah, vrsta mahunarke čija zrna služe za ishranu ◊ o uală đi țîrțarĭ, prînḑ đi tuoț — grne graha, ručak za sve [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3247  țîrkońa  ţârcâi  измусти  țîrkońa (ĭuo țîrkuon, ĭel țîrkuańe) [akc. țîrkońa] (gl. p. ref.) — izmusti, malo musti, muznuti, domusti ◊ vaka, uaĭa or kapra sa țîrkuańe kînd ĭe bolnauă, șî nu sa puaće mulźa kalumĭa, numa kîćikîta — krava, ovca ili koza se izmuzuje kad je bolesna, i ne može dobro da se muze, nego samo pomalo ◊ s-a dus baba să țîrkuańe vaka, kî kopilașu kată lapćișuor — otišla baka da muzne kravu, jer detence traži mlekce [Por.] ∞ țîrk  [Vidi]

1111  Ţîrna  Ţârna  Црна  Țîrna [akc. Țîrna] (i. ž.) — (hidr.) Crna, ime planinske rečice u Gornjem Peku ◊ Țîrna izvorĭaḑă supt Brĭeza, primĭașće la đirĭaptă ogașîaļe Bigru șî Ogașul mare, da đi la stînga pi Fiļișana, șî sa împreună ku Pĭeku la Dîbiļug — Crna izvire ispod Breze, sa desne strane prima potoke Bigar i Veliki potok, a s leve Filišanu, i uliva se u Pek kod Debelog Luga [GPek]   [Vidi]

1112  Ţîrnaĭka  Ţârnaica  Црнајка  Țîrnaĭka (mn. Țîrnăĭś) [akc. Țîrnaĭka] (i. ž.) — (ojk.) Crnajka, selo u Gornjem Poreču u opštini Majdanpek ◊ Țîrnaĭka ĭe sat rumîńesk, supt puala lu Guol — Crnajka je vlaško selo u podnožju Deli Jovana ◊ Țîrnaĭka sa otarîașće ku Arnaglaua, Gorńana, Tanda, Klokośuouțu șî Plamna — Crnajka se graniči sa Rudnom Glavom, Gornjanom, Tandom, Klokočevcem i Plavnom [Por.]   [Vidi]

1113  țîrnaśan  ţârnăcean ?  Црнајчанин  țîrnaśan (mn. țîrnaśeń) [akc. țîrnaśan] (i. m.) — Crnajčanin, žitelj sela Crnajke u Gornjem Poreču ◊ am un prĭaćin, țîrnaśan — imam prijatelja, Crnajčanina ♦ var. țîrnaśĭan, țîrnaśĭeń ♦ up. țîrnaśană [Por.] ∞ Țîrnaĭka  [Vidi]

3469  țîrnaśană  ţârnăceană  Црнајчанка  țîrnaśană (mn. țîrnaśeńe) [akc. țîrnaśană] (i. ž.) — Crnajčanka, stanovnica Crnajke, sela u Gornjem Poreču ◊ țîrnaśană ĭe însă muĭerĭaskă kare traĭașće în sat Țîrnaĭka, supt Guol, în Rîu Porĭeśi đi Sus — Crnajčanka je ženska osoba koja živi u selu Crnajka, ispod Deli-Jovana, u Gornjem Poreču ♦ up. țîrnaśan [Por.] ∞ Țîrnaĭka  [Vidi]

1064  țîș!  ţâș ?  шик!  țîș! (uzv.) — (onom.) šik! onomatopeja za snažno izbijanje tečnosti, za šikljanje, mlaz; štrk ◊ nuoĭ șađem la umbră, da drako-la đi kopil veńi ku un maț, șî - țîș! - ńi udă șî fuźi — mi sedimo u hladu, a ono đavolje dete dođe sa nekim crevom, i - šik! - poprska nas i pobeže ♦ sin. fîș! [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1063  țîșńi  ţâșni  шикљати  țîșńi (ĭuo țîșńesk, ĭel țîșńașće) [akc. țîșńi] (gl.) — šikljati, izbijati u mlazu ◊ sari śĭepu, șî đin butuoń țîșńi vinu — izbi čep, i iz bureta šiknu vino [Crn.] ◊ lukraĭ pi-n zapușală mare, pănă nu-m țîșńi sînźiļi pi nas — radio sam po elikoj vrućini, dok mi krv nije šiknula iz nosa ◊ kopiļe, dakă ći măĭ prind kă furĭ, o să ći bat pănă kakățî nu va țîșńi đin ćińe — dete, uhvatim li te još jednom u krađi, ima da te bijem dok govna ne budu šiknula iz tebe ♦ sin. bîșńi [Por.] ∞ țîș!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1068  țof!  ţof ?  шљап!  țof! (uzv.) — (onom.) šljap! zvuk udaranja o vodenu površinu; kretanje kroz vodu ◊ sa đisparțî đi nuoĭ, șî - țof! țof! - trĭeku pin apă, da nuoĭ rîmasîărîm la marźină — odvoji se od nas, i - šljap! šljap! - prođe kroz vodu, a mi ostadosmo na obali [Por.]  [Vidi]

1069  țofai  tofăi  шљапати  țofai (ĭuo țuofîĭ, ĭel țuofîĭe) [akc. țofai] (gl.) — (onom.) šljapati, hodati po vodi ili blatu, gacati ◊ gîșćiļi s-a dus la baltă, șî kînd înśepură a țofaĭa pin apă, sa spumîntară kîńi, șî-n śepură a latra, parke lupi tună pista iĭ — guske su otišle na baru, i kada su počele šljapati po vodi, psi se uplašiše, i počeše lajati kao da kurjaci kidišu na njih ♦ var. ĭel țuafîĭe ◊ țuafîĭe pin morśilă — gaca po blatu [Por.] ∞ țof!  [Vidi]

70  țoļiță  ţoliţă  оделце  țoļiță (mn. țoļiță) [akc. țoļiță] (i. ž.) — odelce (dem. od țuală) ◊ a fakut țoļiță đi kopilaș kare a pļekat la șkuală — izradio je odelce za mališana koji je pošao u školu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1108  țrepană  ?  црепана  țrepană (mn. țrepăń) [akc. țrepană] (i. ž.) — crepana, crepara, mesto gde se peče crep ◊ într-o vrĭamĭe am lukrat la țrepană — jedno vreme sam radio na crepani ♦ var. țrĭepană [Por.] ∞ țrĭep  [Vidi]

1076  țrĭep  ţâglă  цреп  țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kuću ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — vetar mi je odneo crep sa štale [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepurĭ) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ograde ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcima [Por.] up. astrukamînt, kîramidă, kiramiḑîĭe  [Vidi]

69  țuală  ţoală  одело  țuală (mn. țuaļе) [akc. țuală] (i. ž.) — odelo ◊ țuala sa-nbrakă șî sa puartă — odeća se oblači i nosi ♦ (demin.) țoļiță ♦ sin. îmbrîkamînt, skimbură, țurfură [Por.]   [Vidi]

1051  țuțur  ţuţur  точур  țuțur (mn. țuțurĭe) [akc. țuțur] (i. s.) (prid.) — I. (i. s.) 1. točur; česma, slavina ◊ la țuțur kurĭe apa, moara sî kumparăm nuou — na slavini curi voda, moramo da kupimo novu (s. Topolnica) 2. visuljak; ledenica ◊ s-a fakut țuțurĭe supt strĭeșîna kășî — napravile su se ledenice ispod nadstrešnice II. (prid.) (nepr.) 1. šiljat, oštar predmet; šiljak ◊ bagă sama, să nu ći-nbruś în țuțuro-la — pazi, da se ne nabodeš na taj šiljak 2. (za položaj) uspravan, čvrst; štrkljast ◊ stă țuțur — štrči; stoji uspravno ♦ (augm.) țuțuruoĭ [akc. țuțuruoĭ] ♦ (demin.) țuțurĭel [akc. țuțurĭel] ♦ up. śuśur (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5733  țuțuruoĭ  țuțuroi  млаз  țuțuruoĭ (mn. țuțuruaĭe) [akc. țuțuruoĭ] (i. s.) — mlaz ◊ s-a taĭat la piśuor ș-a sînźiļi la tośit ku țuțuruoĭu — posekao se na nozi, i krv je šiknula u mlazu [Por.] ∞ țuțur  [Vidi]

1124  țug  ţug  промаја  țug1 (mn. țugurĭ) (i. s.) — 1. promaja, cug ◊ a fakut borđiu la luok înkis, n-a fuost țug đestul să tragă fumu, șî ma mir kum nu ĭa kĭorît gluaćiļi đ-atîta fumaćeu — napravio je zemunicu na zaklonjenom mestu, nije bilo dovoljno promaje da povuče dim, i čudim se kako mu glota nije oslepela kod tolike dimčine? 2. deo šporeta kojim se podešava strujanje vazduha ◊ kuoșu nu mi bun, pî muara kînd kuok la șporĭet să țîn țugu đeșkis — dimnjak mi nije dobar, pa moram kad pečem na šporetu da cug držim otvorenim [Por.]  [Vidi]

1061  Ţugińeșći  ?  Цугињешћи  Țugińeșći [akc. Țugińeșći] (i. m.) — (antr.) (top.) Cuginješći, nadimak porodica Simeonović, Petrović, Pavlović, Nikolić, Jovanović, Mladenović i Trailović (Žurkić) u Osniću, nastao od imena zajedničkog pretka, Cugina; zbog njihove brojnosti, i deo sela na kome ove porodice žive, nazvan je Cuginješći ◊ alu Țugină — Cuginovi [Crn.]   [Vidi]

1072  țuka  ţuca  љубити  țuka (ĭuo țuk, ĭel țukă) [akc. țuka] (gl. p. ref.) — ljubiti ◊ asară s-a țukat ku furiș đi parinț — sinoć su se ljubili krišom od roditelja [Crn.] ◊ đimult kopiĭi a țukat mîna l-aĭ batrîń — nekada su deca ljubila ruku starijima ♦ sin. săruta [Por.] ♦ dij. sin. pupa [Tim.][Buf.]  [Vidi]

1110  Ţuośa  Țoca  Цока  Țuośa (mn. Țośuońi) [akc. Țouśa] (i. m.) — Coka, Cokići rod u Gornjani, opšt. Bor ◊ Țośuońi traĭesk în Saļișće, la luok kare-l kĭamă Mînastîrĭe — Cokići žive u selištu, na mestu zvanom Manastirište ◊ muĭarĭa đin ńamu-luor sa kĭamă Țośuańe — žena iz njihove familije zove se Cokićka ◊ măĭ batrîn, đi kare s-a puvestît, a fuost vrunu Stan Țuośa, kare avut pi Fluorĭa Țuośu șî pi Marćin Țuośa — najstariji o kome se pričalo, bio je neki Stan Cokić, koji je imao Floru Cokića i Martina Cokića ◊ Țośuońi a fuźit în Gorńana đin munțîļi orașuluĭ — Cokići su izbegli u Gornjane iz porečkih planina [Por.]   [Vidi]

2771  țupai  ţupăi  цупкати  țupai (ĭuo țupîĭ, ĭel țupîĭe) [akc. țupai] (gl. p. ref.) — cupkati, skakutati ◊ kopilu a pļekat în piśuare, șî numa țupîĭe đi drag — dete je prohodalo, i samo skakuće od radosti ◊ țupîĭe în luok sî sa îngalḑîaskă — skakuće u mestu da se zagreje [Por.] ∞ țup  [Vidi]

1115  țurfură  zdreanţă  дроњак  țurfură (mn. țurfurĭ) [akc. țurfură] (i. ž.) — dronjak; pocepana ili pohabana odeća ◊ će uĭtă, în śe țurfurĭ sa îmbrakat, kum nu-ĭ rușîńe? — gledaj, u kakve se dronjke obukla, kako je nije stid? ◊ atîta đi sarak am fuost, đ-a-nmĭers numa-n ńișći țurfurĭe, adunaće đi pin gunuaĭe — toliko sam bio siromašan, da sam iašao samo u nekim dronjcima, sakupljenim sa đubrišta ♦ sin. zdrĭanță ♦ up. țuală [Por.]   [Vidi]

1116  țurfuruos  zdrenţăros  дроњав  țurfuruos (țurfuruasă) (mn. țurfuruoș, țurfuruasă) [akc. țurfuruos] (prid.) — dronjav, pocepan ◊ ș-akuma ĭasă-n lume tuot țurfuruos, dakă lukră, ș-are đin śe s-îș fakă țuaļe uomeńeșć — i sada ide sav dronjav, iako radi, i ima odakle da sebi napravi ljudsku odeću ♦ var. zdrĭențuruos [Por.] ∞ țurfură  [Vidi]

1118  țurik!  ţuruc!  цурик!  țurik! [akc. țurik!] (uzv.) — curik! uzvik kojim se konj tera da ide unazad ◊ kînd vrĭeĭ kalu să mĭargă înapuoĭ, zbĭerĭ „țurik-napuoĭ!”, da pi vaś zbĭerĭ „stu-napuoĭ!” — kada hoćeš konja da teraš unazad, vičeš „curik-nazad!”, a na krave vičeš "stu-nazad!" [Por.] ∞ kal  [Vidi]

1257  čată  ceată  чета  čată (mn. čeťe) [akc. čată] (i. ž.) — (zast.) četa ◊ vorba „čată” la noĭ a-nbătîrńit și s-a pĭerdut, akușa număĭ să spuńe „čată” — reč „čată” kod nas je zastarela i nestala, sada se više ne kaže „čată” [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

9  čină  cină  вече  čină (mn. čiń) [akc. čină] (i. ž.) — 1. veče (doba dana) ◊ čina ĭe după če să duče soarele la skapît — veče je posle zalaska sunca 2. večera (obed uveče) ◊ muĭerĭa mîńioasă, n-a sprimit ńimik ďе čină — ljuta žena, nije spremila ništa za večeru 3. naveče slave ◊ čina prazńikuluĭ ĭe seara în oki prazńikuluĭ — naveče je večera u oči slave [Kmp.] ♦ dij. var. śină [Por.]  [Vidi]

1170  ća  cea  ћа  ća (uzv.) — ća, uzvik kojim se zaprega skreće u desno ◊ vaka karĭe arĭe-nvățu sî tragă la „ća”, sî-nžugă đi đirĭapta, șî kînd trîabĭe abatut karu la đirĭapta, numa sî strîgă „ća” — krava koja ima naviku da vuče na „ća” (udesno), preže se sa desne strane, i kad kola treba da se skrenu u desno, samo se vikne „ća” ♦ supr. ăĭs [Crn.]   [Vidi]

1090  ćakă  teakă  ножница  ćakă (mn. ćake) [akc. ćakă] (i. ž.) — 1. nožnica, korice za nož; kanija ◊ nuĭe bun sî puorț kuțîtu fîră ćakă, kî puoț sî ći taĭ — ne valja da nosiš nož bez kanija, jer možeš da se posečeš [Crn.] 2. futrola za duguljaste predmete uopšte ◊ ćakă đi dus kuća, đi askuțît kuasa — futrola za nošenje brusa, kojim se oštri kosa (Plavna) [Pad.] 3. (fig.) (vulg.) vagina i anus ♦ var. ćuok [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1097  ćakmă  jgheab  жљеб  ćakmă (mn. ćakme) [akc. ćakmă] (i. z.) — 1. (zast.) a. žljeb, uzdužni kanal izdubljen u direku kuće „čatmare” ◊ ćakma-n puop s-a skobit ku alat karĭe s-a kĭemat „pruosîk” — žljeb u direku dubio se alatom zvanim „prosek” ◊ kasă în ćakme — čatmara [Crn.] 2. (zast.) ćakmă ĭe kasă đi nuĭaļe, ļipită ku imală — ćakma je koliba od pruća, oblepljena blatom (Jasikovo) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1131  ćamă  teamă  страх  ćamă (mn. ćamă) [akc. ćamă] (i. ž.) — strah, strepnja, zebnja ◊ în lume s-a bagat o ćamă đi fuamiće — u narod se uvukao nekakav strah od gladovanja ◊ kopiĭi đi ćamă s-a ļekuĭit ku điskînćik — deca su od straha lečena bajalicama ♦ sin. frikă [Crn.] ∞ ćemĭa  [Vidi]

5555  ćame  scâfârlie  теме  ćame (mn. ćemurĭ) [akc. ćame] (i. ž.) — (anat.) teme, vrh glave ◊ kînd daĭ ku ćamĭa-n grindă, vĭeḑ stîaļe vĭreḑ — kad temenom glave udariš u gredu, vidiš zelene zvezde ◊ întra ćamĭe șî gîtu ĭe parśelu kapuluĭ kare sa kĭamă śafă — između temena i vrata nalaz se deo glave koji se zove potiljak [Por.] ∞ kap  [Vidi]

3596  ćask  teasc  притискивач  ćask (mn. ćaskurĭ) [akc. ćask] (i. s.) — pritiskivač kupusa u kaci ili sira u čabru ◊ ćask ĭe fakut đin patru blanuț înkruśișaće, kare sa pun pi varḑă în pućină, da pi ĭaļe sa puńe o pĭatră, să pisaḑă varḑa în apă, să nu fiĭe-n săk — pritiskivač je napravljen od četiri ukrštene daščice, koje se stavljaju na kupus u kaci, a na njih se stavlja jedan kamen, da pritisne kupus u rasol, da ne ostane na suvom (Tanda) ◊ ćasku ĭe o ļaspiđe ńaćidă, skuasă đi la fundu rîuluĭ, ku kare sa pisaḑă varḑa akră în kadă — pritiskivač je jedan gladak pločast kamen, izvađen sa dna reke, kojim se pritiska kiseli kupus u kaci (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1130  ćașkă  ceașcă  шоља  ćașkă (mn. ćașke) [akc. ćașkă] (i. ž.) — (zast.) šolja ◊ ćaĭu sî bĭa đin ćașkă marĭe — čaj se pije iz velike šolje [Crn.]   [Vidi]

3160  ćeća  cecia  тетка  ćeća (mn. ćeće) [akc. ćeća] (i. ž.) — tetka, očeva sestra ◊ ćeća la nuoĭ sa ḑîśe numa la suora lu tata — ćeća se kod nas kaže samo za očevu sestru ◊ uomu lu ćeća ĭe matușuoń — ćećin muž je teča ◊ ćećo, vinu pănă la nuoĭ — ćeća, dođi do nas ◊ la suora lu muma ḑîśem ćeĭkă — majčinoj sestri kažemo tekta [Stig] ◊ ćeće ĭe suora lu tata ș-alu muma — ćeća je majčina i očeva sestra (Zlot, zapadna polovina) ∞ ńam  [Vidi]

1132  ćeĭ  tei  липа  ćeĭ (mn. ćeĭi) [akc. ćeĭ] (i. m.) — 1. (bot.) lipa (tilia platyphyllos) ◊ đin ļiemnu đi ćeĭ sa fakut blîăń đi loitre đi kar, da fluarĭa đi ćeĭ sî kuļaźe đi ļekuit durĭarĭarĭ la burtă — od lipovog drveta rezale su se daske za kanate na kolima, a lipov cvet se bere za lečenje bolova u stomaku 2. lika, potkorni sloj lipovog drveta ◊ ku kuaža supțîrĭe a đi ćeĭ lumĭa đimult a ļagat viĭa — lipovom likom su ljudi nekada vezivali vinovu lozu [Crn.] ♦ dij. var. ćiĭ [Por.]  [Vidi]

3147  ćeĭkă  ceică  тетка  ćeĭkă (mn. ćeĭke) [akc. ćeĭkă] (i. ž.) — tetka ◊ ćeĭkă ĭe suora lu tata ș-alu muma — tetka je očeva i majčina sestra ◊ uomu lu ćeĭka ĭe mutușuoń — tetkin muž je tetak (teča) [GPek] ◊ am ramas sarak đi mik, pî m-a krĭeskut ćeĭkă ku mutușuońu ka pi kopilu luor — ostao sam od malena siroče, pa su me podigli tetka i teča kao svoje dete [Por.] ♦ dij. var. ćeće ◊ ćeće, unđe mutușuońu? — tetka, gde je teča? (Zlot, zapadna polovina) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1423  ćekĭar  cicar  шикара  ćekĭar (mn. ćekĭarurĭ) [akc. ćekĭar] (i. m.) — šikara, gusta, teško prohodna mlada šuma ◊ în tîlvă a krskut ćekĭar đi nu puoț sî strabaț — na brdu je izrastao čestar, de ne možeš da se probiješ ♦ (augm.) ćekĭariș [Crn.] ♦ dij. var. ćikar ◊ ćikar ĭe o padure maruntă đi nu puoț sî mĭerź pin ĭa — šikara je sitna i gusta šuma da ne možeš da ideš kroz nju [Por.]   [Vidi]

1129  ćemĭa  teme  страховати  ćemĭa (ĭuo ma ćem, ĭel sî ćamĭe) [akc. ćemĭa] (gl. p. ref.) — 1. strahovati, plašiti se, bojati se, strepeti ◊ đi śe ć-aĭ ćemĭa đi moruoń, daka moruoń nu ĭastă? — zašto bi se plašio vampira, ako vampira nema? ◊ saćanu mîĭ mult sî ćamĭe đi sîaśită șî đi pĭatră — seljak najviše strepi od suše i od grada 2. biti ljubomoran; prebacivati nekom zbog ljubomore; sumnjičiti nekoga da čini preljubu [Crn.] ◊ đi kînd m-am mîritat, barbatu ma ćamĭe ku Pîătru, kî mĭ-a fuost vrodată baĭat, da ĭuo ku uomu akuma n-am ńimika — od kad sam se udala, muž me sumnjiči zbog Petra, jer mi je nekada bio momak, a ja sa čovekom sada nemam ništa ♦ up. spomînta [Por.]   [Vidi]

1126  ćesală  cesală  чешагија  ćesală (mn. ćesîăļ) [akc. ćesală] (i. ž.) — (tehn.) češagija, metalni češalj sa drškom kojim se timari krupna stoka ◊ la panađur muara sî kumpîr ćesală nuauă, kî la asta îĭ sa mînkat đințî — na vašaru moram da kupim novu češagiju, jer su se na ovoj izjeli zupci [Crn.] ◊ ku ćesala sa ćesaļaḑă măĭ mult vaśiļi, da s-a ćesalat șî kaĭi, kare ĭ-avut — češagijom su se najviše timarile krave, a timareni su i konji, ko ih je imao [Por.] ∞ ćesala  [Vidi]

1133  ćeșî  teși  искосити  ćeșî (ĭuo ćeșîăsk, ĭel ćeșîașće) [akc. ćeșî] (gl. p.) — iskositi, iseći ukoso, napraviti kosi rez ◊ bîtu đi piskuańe đi salkă sî puaće raćeḑa, ore ćeșî — štap za pištaljku od vrbe može se iseći ravno, ili iskositi [Crn.]   [Vidi]

1134  ćeșît  teșit  искошен  ćeșît (ćeșîtă) (mn. ćeșîț, ćeșîće) [akc. ćeșît] (prid.) — iskošen, isečen ukoso ◊ kînd oltańeșć, raćeḑu la pĭelț trîabĭe sî fiĭe ćešît — kad kalemiš, rez na pelceru treba da bude iskošen [Crn.] ◊ kînd muĭerļi fak fifă, taĭe țaua la un kîpatîń ćeșît, da alalt ăl lasă astupat — kada žene prave „fifu”, seku otvoreni kraj cevčice ukoso, a drugi ostave da bude zatvoren (Jasikovo) [GPek] ∞ ćeșî  [Vidi]

5121  ćibi  marș  чибе  ćibi [akc. ćibi] (uzv.) — čibe! uzvik kojim se teraju psi ◊ ku „ćibi” sa dudîĭe kîń đ-aĭ măĭ miś șă blînḑ, pi aĭ marĭ ći zbĭerĭ „mîrș” — sa „čibe” se teraju manji i pitomiji psi, a na velike vičeš „marš” [Por.]  [Vidi]

5031  Ćićuoț  Cicuoț  Тићевац  Ćićuoț [akc. Ćićuoț] (i. m.) — (ojk.) Tićevac ◊ Ćićuoțu ĭe sat rumîńesk întra Mlaua șî Muraua — Tićevac je vlaško selo između Mlave i Morave ◊ în Ćićuoț trăĭesk Ćiviśańi — u Tičevcu žive Tičevjani ◊ muĭarĭa dăn Ćićuoț ĭe Ćiviśană, da doă sînt Ćiviśańe — žena iz Tičevca je Tičevjanka, a dve su Tičevjanke [Pom.]   [Vidi]

1153  ćigańe  tigaie  тигањ  ćigańe (mn. ćigîăń) [akc. ćigańe] (i. ž.) — tiganj, plitak metalni sud sa drškom koji se upotrebljava za prženje ◊ tuată kasa a avut ćigańe adînkă ku piśuarĭe, karĭe sî puńe pi fuok, ćigańe ku kuada lungă, șî ćigańe mikă ku kuada skurtă — svaka kuća je imala dubok tiganj sa nožicama, koji se stavlja na vatru, tiganj sa dugačkom drškom, i mali tiganj sa kratkom drškom ♦ dij. var. ćigaĭe (Lubnica, Valakonje) [Crn.] ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi ćigăń: skunđe, fara piśuare, kare s-a pus pi firastău, șî ku triĭ piśuare șî ku kuadă, kare s-a pus pi vatra fuokuluĭ — ima dve vrste tiganja: plitki, bez nogu, koji se stavljao na sadžak, i sa tri noge i drškom, koji se stavaljao na ognjište [Por.] ♦ dij. sin. șarpĭel (Brestovac) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1498  ćigori  tigori  оскудевати  ćigori (ĭuo ćigorĭesk, ĭel ćigorĭașće) [akc. ćigori] (gl.) — 1. oskudevati, živeti u nemaštini ◊ am fuost sarak, ș-am ćigorit đi tuaće — bio sam siromah, i uskudevao sam u svemu 2. žudeti, želeti ono za čim se oskudeva u nemaštini ◊ nu vor kopiĭi miĭ sî ćigorĭaskă đi ńimika — ne želim da moja deca žude ni za čim [Por.]   [Vidi]

5540  ćiĭ  tei  лика  ćiĭ2 (mn. ćiĭe, ćiĭurĭ) (i. s.) — (tehn.) lika ◊ ćiĭu sa skuaće đin skuarca lu lubarĭ đi ćiĭ — lika se vadi iz kore lipovog drveta ◊ ku ćiĭu sa ļagă snuopi đi grîu — likom se vezuju snopovi žita ♦ up. kurpin [Por.]  [Vidi]

1143  ćik  tic  шиљак  ćik (mn. ćikurĭ) (i. s.) — 1. (tehn.) šiljak, oštar završetak na alatkama ◊ am dus piuku la maĭstur kî-ĭ s-a frînt ćiku — odneo sam pijuk majstoru jer mu se polomio šiljak [Crn.] 2. (anat.) kljun kod piladi, i malih ptica opšte ◊ puĭi-n kuĭb așćată pi mumî-sa ku ćiku kaskat — ptići u gnezdu čekaju majku sa otvorenim kljunom ◊ puĭu đi gaină are ćik, da gaina șî kokuoșu au ćuok — kokošje pile ima kljunić, a kokoška i petao imaju kljun 3. (fig.) ime od milja za ud muške bebe; pužić ◊ o, mînka-ț-ar mama ćiku! — o, poješće ti baba „pužić”! ♦ up. ćuok [Por.]  [Vidi]

1154  ćikńi  tihni  пријати  ćikńi (ĭuo ćikńesk, ĭel ćikńașće ) [akc. ćikńi] (gl. p.) (nesvrš.) — prijati, biti po volji, izazivati zadovoljstvo, ugodnost, mir, smirenos t ◊ kînd ăl vîăd kî șîađe la masă, nu-m ćikńașće prînḑu — kad ga vidim da seda za sofru, ne prija mi ručak [Por.]   [Vidi]

1156  ćimp  timp  време  ćimp (mn. ćimpi) [akc. ćimp] (i. m.) — 1. vreme, atmosferske prilike tokom godine, naročito u odnosu na vegetabilni ciklus ◊ ćimpu ĭe bun, kî nuĭe prĭa ploĭuos — vreme je dobro, jer nije previše kišovito ◊ dakă va fi șî ćimpo-sta uskaśiu ka al đi an, arĭe sî fiĭe marĭe fuamiće — ako će i ova godina biti sušna kao predhodna, biće velika glad [Crn.] 2. godina a. kao deo vremenskog ciklusa ◊ la ćimp, în vrĭamĭa-sta, să ńi gasîm ĭară — dogodine, u ovo vreme, da se nađemo ponovo ◊ ćimp rîău, ńirođituorĭ — loša godina, nerodna b. kao sinonim za leto ◊ a trĭekut ćimpurĭ șî ćimpurĭ đ-atunśa — prošla su leta i leta otada ◊ ćimpol trĭekut — prošlo leto (prošlog leta) ♦ sin. vrĭamĭe, an [Por.]   [Vidi]

1157  ćimpuriu  timpuriu  ран  ćimpuriu (ćimpuriĭe) (mn. ćimpuriĭ, ćimuriĭe) [akc. ćimpuriu] (prid.) — ran, prevremen, koji u vegatibilnom ciklusu dozreva pre uobičajenog vremena a. za letinu ◊ grîu ĭe akuma ćimpuriu, pi la Vidum o să ažungă đi sîśerat — pšenica je sada ranije dozrela, oko Vidovdana će stići za žetvu b. za stoku ◊ karĭe a avut mńeĭ ćimpuriĭ, puaće sokoći la vro dobîndă — ko je rano dobio jagnjad, može računati na neku zaradu [Crn.] c. za vegetaciju ◊ mi sa-m pare kă śuaua s-a skimbat pi pomînt: parke akuma padurĭa înverḑîașće măĭ ćimpuriu đi kît kînd am fuost ĭuo kopil mik — čini mi se da se nešto promenilo u svetu: kao da sada šuma ranije ozeleni nego kada sam ja bio malo dete d. a godinu kao vegetabilni ciklus ◊ an ćimpuriu — godina kada letina ranije dozreva ♦ supr. tîrḑîu [Por.] ∞ ćimp  [Vidi]

1150  ćinîr  tânăr  млад  ćinîr (ćinîră) (mn. ćinîrĭ, ćińirĭe) [akc. ćinîr] (prid.) — mlad a. za čoveka: na uzrastu između detinjstva i zrelosti ◊ uomu al ćinîr tuot puaće — mlad čovek sve može b. za životinje: na uzrastu između mladunčeta i odrasle životinje ◊ buou sî-nvață la žug pîn ĭe ćinîr — vo se uči da vuče jaram dok je mlad ♦ sin. mik c. a biljni svet (obično za visoko rastinje) : stanje između mladice i zrele biljke ◊ puomu sî oltańašće pîn ĭe ćinîr — voćka se kalemi dok je mlada ◊ padurĭa ćinîră nu să taĭe — mlada gora se ne seče [Crn.] ◊ puoț sî ḑîś kî ĭe mîăru, ka puomu, ćinîr, da đi mară, ka puamă, nu: đi mară atunśa ḑîś kî ĭe krudă — možeš da kažeš za jabuku kao voćku da je mlada, ali za jabuku kao plod, ne: za jabuku tada kažeš da je nezrela ♦ dij. var. ćinăr ◊ a murit uom ćinăr — umro je kao mlad čovek [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1151  ćińeriș  tineret  омладина  ćińeriș (mn. ćińerișurĭ) [akc. ćińeriș] (i. m.) — omladina, mladež, mladi naraštaj ◊ tuot ćińerișu s-a dus în sat la uoră — sva mladež je otišla u selo na igranku ◊ akuma ćińerișu puartă pîăru lung — sada omladina nosi dugu kosu [Crn.]   [Vidi]

1165  ćipsă  alaun  стипса  ćipsă (mn. ćipsurĭ) [akc. ćipsă] (i. ž.) — (hem.) stipsa ◊ kožokari a mestakat varu ku ćipsă kînd a ștavait fuoĭi đi kožuaśe — ćurčije su mešali kreč i stipsu kad su štavili kože za kožuhe [Crn.] ◊ muĭarĭa kare avut ibomńik, dupa śe s-a đisparțît đi ĭel, ku furiș a dat pi đi źuos ku ćipsa, să nu priśĭapă barbatu k-a fuost đi kurînd ku ibomńiku; ćipsa-ĭa atîta o „strînźe”, đi barbatu ginđașće kă ĭe ĭa înźir đi muĭarĭe — žena koja je imala ljubavnika, kada se rastane s njim, krišom se dole protrlja stipsom, da muž ne primeti kako je skoro bila s ljubavnikom; stipsa je tako „stegne”, da muž pomisli da je ona anđeo od žene [Por.]   [Vidi]

1161  ćirik!  cirip  чирик  ćirik! [akc. ćirik] (uzv.) — (onom.) čirik, cvrkut, zvuk kojim se imitira oglašavanje malih ptica ◊ veńi o pasîrikă la ferĭastă, șă „ćirik-ćirik”, parke vrĭa să-m spună śe s-îm spună — dođe jedna ptičica na prozor, pa „čirik-čirik”, kao da hoće nešto da mi kaže ♦ var. ćićirik!, ćirip! [Por.]   [Vidi]

1160  ćirikaĭală  ciricăială  цвркутање  ćirikaĭală (mn. ćirikaĭelurĭ) [akc. ćirikaĭală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) 1. cvrkutanje, čijukanje ◊ đin padurĭe s-auđe ćirikaĭală tarĭe — iz šume se čuje glasno cvrkutanje 2. (fig.) a. čavrljanje, ćaskanje, brbljanje ◊ s-auđe ćirikaĭală ka la tuors — čuje se čavrljanje kao na prelu [Crn.] b. očijukanje, tepanje, domunđavanje ◊ lasîće đi ćirikaĭală, numa dakă țî drag đi mińe, spuńe đeșkis — mani se „čijukanja”, nego ako me voliš, kaži otvoreno ◊ o sî va ĭasă ćirikaĭala-ĭa pi nas — ima da vam izađe to domunđavanje na nos ♦ dij. var. ćirikaitu [Por.] ∞ ćirik!  [Vidi]

1162  Ćirikuave  Dragobete  Драгобан  Ćirikuavĭe [akc. Ćirikuavĭe] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) ptičji praznik, pada u martu, tačno datiranje u Zviždu je nesigurno ◊ Ćirikuavĭa ĭe o ḑîvă în marta, atunśa ĭe nunta păsîrilor — Ćirikova je jedan dan u martu, tada je ptičja svadba ◊ atunśa gaińiļi nu strîź la buobe, numa ļe laș sî sa aduńe sîngure — tada živinu ne vabiš na zrna, nego je puštaš da se skuplja sama ♦ var. Ćirik, Ćirikă, Ćiriku (Neresnica) [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.]♦ up. Babiļićirik   [Vidi]

4082  Ćirikuva  Dragobete  Драгобан  Ćirikuva [akc. Ćirikuva] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) Dragoban, pričji praznik ◊ Ćirikuva ĭe ḑîua śuarîlor aļi marĭ, șî sî kađe mńerkurĭ pi Saptamîna pistriță, karĭe ĭe înainća saptamîńi ku Muoșî đi pipćeĭ — Ćirikuva je praznik velikih ptica, i pada u sredu Šarene nedelje, koja je pre sedmice sa Pihtijnim zadušnicama ◊ đin tuaće saćiļi pi Vaļa Ćimuokuluĭ, Ćirikuva sî sarbĭaḑă numa în Osńiśa — od svih sela u Crnoj Reci, Ćirikuva se praznuje samo u Osniću [Crn.] ♦ dij. var. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ∞ ćirik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1396  ćișnă  tihnă  тишак  ćișnă (mn. ćișńe) [akc. ćișnă] (i. ž.) — tišak, mesto u reci gde voda miruje i gde je pogodno za kupanje ◊ kopiĭi s-a învațat sî nuaće, șî sluobîd sa skaldă într-o ćișnă adînkă — deca su naučila da plivaju, i slobodno se kupaju u jednom dubokom tišaku ♦ (demin.) ćișnuță ♦ (augm.) ćișnoćeu ♦ up. gîltînă [Por.]   [Vidi]

1142  ćivală  tiveală  поруб  ćivală (mn. ćivĭaļe) [akc. ćivală] (i. ž.) — porub, uska traka koja se zašivala na rukavima, obodima suknji, kecelja i okovratnika kaputa ◊ pi dungă sî kuoș o ćivală ruoșîĭe, sî-m fiĭe krețanu mîĭ mîndru — po obodu da ušiješ crveni porub, da mi suknja bude što lepša [Crn.] ◊ uomo-l žîăļńik ļagă o ćivală ńagră pi lînga gît — čovek u žalosti, vezuje jednu crnu traku oko vrata [Por.] ∞ ćivi  [Vidi]

1139  ćivi  tivi  порубити  ćivi (ĭuo ćivĭesk, ĭel ćivĭașće) [akc. ćivi] (gl. p.) — porubiti, opšivati rub na nekoj tkanini ◊ oĭ ćivi țîańiku sî nu să đistrîamĭe — porubiću čaršav da se ne opara ◊ kînd vi ćivi mîńika la kîlțan, puot sî-l înbrak — kad budeš porubila rukav na košulji, mogu da je obučem [Crn.]   [Vidi]

1158  ćivigare  civig  пречаница  ćivigare (mn. ćivigîărĭ) [akc. ćivigare] (i. ž.) — prečanica, verižnjača, motka o koju su okačene verige ◊ ćivigarĭa țîńe lanțu la kamin — prečanica drži verige na kaminu (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. ćivigarĭ (i. m.) — motka o koju se kače verige (D. Marković) ♦ var. ćirigarĭ (Leskovo) [GPek] ◊ ćivigarĭa la kamin țîńe ḑalarĭu — prečanica na kaminu drži verige (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. sin. ḑalarĭ (Rudna Glava, Crnajka, Tanda) [Por.] ∞ ḑalarĭ  [Vidi]

1141  ćivitură  tivitură  шав  ćivitură (mn. ćiviturĭ) [akc. ćivitură] (i. ž.) — šav, spoj; porub; obrub ◊ kroituorĭu a ćivit ku ață slabă, șî burka mi s-a rupt pi ćiviturĭ — krojač je šio slabim koncem, i kaput mi se pocepao po šavovima [Por.] ♦ dij. var. ćiv ◊ saku ku grîu kurĭe kĭ ĭe rupt pi ćiv — džak sa pšenicom curi jer je iscepan po šavu [Crn.] ∞ ćivi  [Vidi]

1171  ćokîrlan  ciocârlan  трнокоп  ćokîrlan (mn. ćokîrlan) [akc. ćokîrlan] (i. m.) — (tehn.) trnokop, alatka sa dva reza od kojih jedan služi za iskopavanje, a drugi za sečenje korenja pri tršenju ◊ askuțîĭ ćokîrlanu đ-amîndoă pîărț, șî akuma ma duk la tîrsît — naoštrio sam obe strane trnokopa, i sada idem na tršenje ♦ dij. var. śokîrlan, krlan [Crn.] ♦ up. śukîrlan [Por.]   [Vidi]

1402  ćokńală  ciocneală  чукање  ćokńală (mn. ćokńaļe) [akc. ćokńală] (i. ž.) — čukanje, kucanje, lupanje ◊ Śe ćokńală sa va auḑa pi doso-la-n đal? — Kakvo se to čukanje čuje gore u šumi? ◊ kară mirekuț, paza vasurļi đi ćokńală — vozi polako, čuvaj sudove od čukanja ♦ var. ćuakńit [akc. ćuakńit] [Por.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1145  ćokńi  ciokni  чукнути  ćokńi (ĭuo ćokńesk, ĭel ćokńașće) [akc. ćokńi] (gl. p. ref.) (svrš.) — 1. čuknuti; kucnuti; lupnuti ◊ aud bińe, ćokńașće śe ćokńașće la ușă toblarĭuluĭ, da kîńi nu latră — čujem dobro, nešto čuka u vrata tora, a psi ne laju 2. udarcem, dodirom ili nepažljivim pomeranjem neke stvari ulubiti je, oštetiti, ili odlomiti deo sa nje ◊ a kumparat un krśag đi la olarĭ, șî s-a-nbatat vrunđeva ka kurka; pi drum a kaḑut, șî krśagu s-a ćokńit la un luok, nuĭe măĭ đi trĭabă — kupio je testiju od lončara, pa se negde napio ko ćurka; pao je na putu i testija se očukala na jednom mestu, nije više za upotrebu [Por.] ♦ dij. var. śokńi [Crn.]   [Vidi]

1146  ćokńit  ciocnit  учукан  ćokńit (ćokńită) (mn. ćokńiț, ćokńiće) [akc. ćokńit] (prid.) — 1. učukan, čuknut, udaren, oštećen; ulubljen ◊ n-am vasurĭ buńe, tuaće uaļiļi mi sînt ćokńiće — nemam dobre sudove, svi lonci su mi čuknuti 2. (fig.) ćaknut, koji nije baš pri sebi ◊ nu măĭ vorbĭașće kum trîabe, parke ĭe ćoknit — ne govori više razumno, kao da je ćaknut ♦ sin. lovit, pļesńit [Por.] ♦ dij. var. śokńit [Crn.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1444  ćoraļiĭa  cioralia ?  маштарија  ćoraļiĭa (mn. ćoraļiĭ) [akc. ćoraļiĭa] (i. ž.) — maštarija, izmišljotna (dečja ili detinjasta) ◊ lasî-ćie đi ćoraļiĭ, kă nuĭeș măĭ kopil mik — mani se maštarija, jer više nisi malo dete [GPek]   [Vidi]

1404  ćuakă  coacă  штап  ćuakă (mn. ćuoś) [akc. ćuakă] (i. ž.) — štap sa kukom kojim se poštapaju stariji ljudi ◊ mĭarźe-n ćuakă — poštapa se ♦ sin. kîržîĭe ◊ ćuaka ĭe fakută đin bît pruost ku kîrļig, da kîržîĭa ĭe bît đi rîḑîmat, fakut frumus, đi maĭsturĭ kîržań — „ćuaka” je napravljena od običnog štapa sa kukom, a „krža” je štap za poštapanje, lepo izrađen od strane majstora „kržana” [Por.] ♦ dij. var. ćuankă (Leskovo) [GPek] (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

1168  ćumur  cărbune  угаљ  ćumur [akc. ćumur] (i. m.) — ugalj koji se iskopava u rudnicima ◊ đi la maĭdan la Lugńița, am karat ḑîaśe kară đi ćumur đi ars tugla — iz rudnika u Lubnici, dovezli smo desetoro kola uglja za pečenje cigle ♦ var. kimur (Lubnica) [Crn.]   [Vidi]

1144  ćuok  cioc  кљун  ćuok1 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. m.) — (orn.) kljun ◊ tuaće pîăsîrļi au ćuok, șî pi aĭa sî aļeg đin žuavińiļi aļilalće — sve ptice imaju kljun, i po tome se razlikuju od ostalih životinja [Crn.] ♦ dij. sin. ćik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1776  ćuok  cioc  куц  ćuok2 [akc. ćuok] (uzv.) — (onom.) kuc! kljuc! reč kojom se oponaša zvuk čukanja (udaranja čukom) ili kljucanja (udaranja kljunom) ◊ čuok-puok! — kuc-puc! ♦ sin. truonk [Por.]  [Vidi]

5345  ćuok đi pulă  tecșilă ?  накурњак  ćuok đi pulă [akc. ćuok đi pulă] (sint.) — (izob.) nakurnjak ◊ vrodată, kînd n-a dus uamińi izmĭańe supt śuariś, đi ĭarnă a fakut un kĭes, în kare „a-nbrakat” pula, să nu-ngĭață đi frig; ĭ-a ḑîs „ćuok đi pulă” — nekada, kada muškarci nisu nosili gaće ispod pantalona, za zimu su izrađivali jednu kesu, u koju su „oblačili” ud, da se ne smrzne od hladnoće; zvali su ga nakurnjak [Por.] ∞ ćuok   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3874  ćur  ciur  цурк  ćur! (uzv.) — (onom.) curk! štrc! ◊ „ćur! ćur!” faśe vîžuoĭu đi lapće în gaļiată kînd sa mulg uoiļi — „curk! curk!” pravi mlaz mleka u vedru, kad se muzu ovce [Por.]  [Vidi]

6264  ćurk  chiurc  прслук  ćurk (mn. ćurkurĭ) (i. m.) — prsluk, ćurak ◊ ćurku ĭe un fĭeļ dă țoală kare samînă la burkă fara mîńiś — ćurk je deo odeće koji liči na sako bez rukava ◊ ćurku sa puaće faśa dîn pĭaļe dă uaĭe, atunśa samînă la kožuok — ćurk se može praviti od ovčje kože, tada liči na kožuh ◊ ćurku ĭe țuală omeńaskă șă muĭerĭaskă — ćurk je i muško i žensko odelo [Hom.] ♦ dij. sin. bîĭbarak [Por.]  [Vidi]

1172  ćuș  ciuf  ћук  ćuș1 (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) ćuk, noćna ptica iz porodice sova (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — ćuk se gnezdi u duplji [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — ćuk danju ne vidi ništa (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șćuoĭ (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. rogonja, čovek koga žena vara ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — rogonjo, otvori oči već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu? b. tupavko, priprost, naivan čovek; glupan ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — pazi šta pričaš, ne budi glup ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautari [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

6080  ćușći  ciuci  чучати  ćușći (ĭuo ćușćesk, ĭel ćușćașće) [akc. ćușći] (gl. ref.) — čučati, šćućuriti se ◊ pļakă odată, pănă kînd vi ćușći akoluo, dupa gardo-la — kreni već jednom, dokle ćeš čučati tamo, iza te ograde ◊ (folk.) uomu kînd îmbătrîńașće, sa ćușćașće la parĭaće, șî la ḑîļe sokoćașće — čovek kad omatori, pored zida se šćućuri i dane prebrojava ♦ sin. pići, stîrśi [Por.]  [Vidi]

1364  da  da  да  da1 (pril.) — da, rečca kojom se potvrđuje, odobrava; afirmacija ◊ da, așa ĭe kum tu ḑîś — da, tako je kako ti kažeš ◊ da or ba — da ili ne [Por.]  [Vidi]

1365  da  da  дати  da2 (ĭuo dau, ĭel dîă) (gl.) — dati, davati; pružiti; predložiti; dodeliti; pokloniti; ići; udariti ◊ nu-ĭ da bań, k-îĭ dîă pi bĭare — ne daj mu novac, jer će ga dati na piće ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se (palo mu je na pamet) ◊ s-a mîńiĭat, nu măĭ dîă pi la mińe — naljutio, više ne svraća kod mene ◊ vaka nu sa dîă la źug — krava ne prihvata jaram ◊ ĭuo am dat pi đin đal, da ĭel pi đin vaļe — ja sam išao gornjom stranom, a on donjom ◊ țîńće bińe, nu ći da — drž’ se dobro, ne daj se ◊ tare đi kap, nu sa dîă la ńima — tvrdoglav, ne sluša nikog ◊ kînd îț dau o palmă, vĭeḑ stîaļe vĭerḑ — kad ti udarim šamar, videćeš zelene zvezde [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1201  daćină  datină  обичај  daćină (mn. dăćiń) [akc. daćină] (i. ž.) — 1. običaj ◊ la nuoĭ ĭe daćina sî puńem pomĭeń la-l muort pĭn la șapće ań dupa muarće — kod nas je običaj da se umrlom stavljaju pomane sve do sedme godine posle smrti [Crn.] 2. navika ◊ așa-ĭ daćina, grĭeu sa đizvață — takva mu je navika, teško će se odučiti ♦ sin. ađet, învăț 3. sudbina ◊ basanka așa ĭ-a fuost daćina, să nu traĭaskă mult — valjda mu je takva bila sudbina, da ne živi dugo ♦ sin. ursă, skrisă, soartă [Por.]   [Vidi]

1326  dadauorĭ  ?  дадаори  dadauorĭ [akc. dadauorĭ] (i. m.) — dadaori, tradicionalna narodna igra Vlaha Crnorečja ◊ ura-sta s-a žukat în tuaće saćiļi, ama sî kĭamă șî tramuriśa — ovo kolo se igra u svim selima, ali se zove i „tramuriša” ♦ / < de doa ori — „po dva puta” ♦ sin. tramuriśa„drhtava, treperava” [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1186  dadă  dadă  дада  dadă (mn. dađe) [akc. dadă] (i. ž.) — (srod.) (hip.) dada, naziv za stariju sestru ◊ fiva kopil, fiva fată, la suora măĭ batrînă trîabe sî ḑîkă „dadă” — bio dečak, bila devojčica, stariju sestru treba da oslovljava sa „dada” ◊ dada Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — dada Marija je moja starija sestra ♦ (skr.) da ◊ da-Ļena a fuos’ ku doĭ ań măĭ mare đi kît mińe — da(da) Lena je bila dve godine starija od mene ♦ up. nană [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1183  daĭkă  daică  сека  daĭkă (mn. daĭke) [akc. daĭkă] (i. ž.) — (hip.) 1. (folk.) seka; draga, dragana; simpatija; ljubavnica ◊ daĭka mĭa, ku uoki ńegri — moja draga, crnooka [Crn.] ◊ daĭkă iĭ ḑîś la ibomńikă, kînd će dragaļeșć ku ĭa — „dajka” kažeš ljubavnici, kad joj tepaš [Buf.] ◊ daĭkă ĭe nume đizmerdat; kînd la vruna-ĭ ḑîś „daĭko, daĭkuțo”, ĭa înțaļiaźe śi ĭe ku ćińe, șî śe tu aĭ đi gînd — „dajka” je mazno ime; kada nekoj kažeš „dajko, dajkice”, ona razume šta je s tobom, i koja ti je namera (Jasikovo) [GPek] 2. (srod.) a. starija sestra [Crn.] b. (hip.) oslovajljanje među sestrama: tako, od milja, mlađa sestra zove stariju 3. (hip.) oslovljavanje među ženama: tako mlađa žena, iz poštovanja, oslovljava svoju stariju prijateljicu, ili rođaku [Por.] [Buf.] [GPek] ♦ (demin.) daĭkuță [Crn.] [GPek] [Por.] [Buf.] ♦ (demin.) / < dadăńam
  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

1370  daĭnai  dăinai  љуљати  daĭnai (ĭuo dîăĭnîĭ, ĭel dîăĭnîĭe) [akc. daĭnai] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ kopilu șîađe pi punće șî dîăĭnîĭe piśuariļi — dete sedi na brvnu i klati noge [Crn.] ♦ dij. var. dăĭnai (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

3420  dakă  dacă  ако  dakă [akc. dakă] (vez.) — ako ◊ dakă nu va fi așa kum ḑîś tu, o să fiĭ pîkatuos pănă la muarće — ako ne bude tako kako ti kažeš, bićeš grešan do smrti ◊ dakă tatî-su nu va lasao sî sa mariće dupa baĭato-la, pî șî mumî-sa dakă va țîńa parća ku tatî-su, ĭa la urmă tot o să fugă, șî ĭar’ o să fiĭe pi plaku iĭ — ako je otac ne bude pustio da se uda za tog momka, i ako i majka bude na očevoj strani, ona će na kraju sigurno pobeći, i opet će biti po njenoj volji [Por.]  [Vidi]

1182  dalak  dalac  чир  dalak (mn. dalakurĭ) [akc. dalak] (i. m.) — (med.) čir; dalak a. čir ◊ sî vaĭtă k-îl duarĭe rîău la burtă, muara sî fiĭe dalaku — žali se da ga mnogo boli stomak, verovatno ima čir [Crn.] b. gnojna rana na koži, prišt (Furunculus) ♦ sin. bubuoń ◊ dalaku ĭe bubuoń, sa kuaśe șî învînațîașće — dalak je čir; nagnoji i pomodri ♦ (mn. dalaś) ◊ mi s-a fakut duoĭ dalaś, l-amîndoă tîălpĭ kîći unu — izbila su mi dva prišta, na svakom tabanu po jedan ◊ dalaku au șî vićiļi — „dalak” ima i stoka [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1181  daltă  daltă  длето  daltă (mn. dîălț) [akc. daltă] (i. ž.) — (tehn.) dleto, oruđe za izradu žljebova u drvetu ◊ ku dalta sa faśe skobitură în blană — dletom se dubi rupa u dasci [Crn.] ◊ dalta mi s-a-ntîmpit, trîabe s-o askut — dleto mi se otupelo, treba da ga naoštrim ◊ daltă đi ļiemn — drveno dleto ◊ daltă đi fĭer — gvozdeno dleto [Por.]   [Vidi]

1184  damă  damă  мица  damă (mn. damĭe) [akc. damă] (i. ž.) — mica, igra za dva igrača sa zrnima kukuruza i pasulja koja se pomiču po pravougaonoj slici ◊ astară ńi duśem la șîḑîtuarĭe sî žukîăm damă — doveče idemo na sedeljku da igramo micu [Crn.]   [Vidi]

5728  damf  damf  задах  damf (mn. damfurĭ) [akc. damf] (i. s.) — zadah, zapah ◊ đin podrum vińe un damf puturuos, sigurat śuava sa-npuțît — iz podruma dolazi smrdljivi zadah, mora da se nešto usmrdelo ♦ var. danf [Por.]  [Vidi]

1175  danak  dănac  момак  danak (mn. danaś) [akc. danak] (i. m.) — momak, neoženjen muškarac ◊ uomu ĭe danak đi la șapćesprĭaśe ań, pînă la-nsurat — čovek je momak od sedamnaeste godine, do ženidbe ♦ (demin.) danaśel (mn. danaśeĭ) [akc. danaśel] — momčić ◊ danaśel ĭeș đi la patrusprĭaśe pîn la șapćesprĭaśe ań — momčić si od četrnaest do sedamnaest godina [Crn.] ◊ feĭmĭa nu măĭ lukră ńimika, numa aļargă dupa danaś — moja ćerka ne radi ništa, samo juri za momcima [Por.] ♦ sin. baĭat [Crn.] [Por.]   [Vidi]

1176  danaśi  dănaci ?  момковати  danaśi (ĭuo danaśesk, ĭel danaśașće) [akc. danaśi] (gl. n.) — momkovati ◊ danaśesk, șî mîĭ vrĭeu șîmîĭ — momkujem, i hoću još [Crn.] ◊ a danaśit prĭa puțîn, s-a însurat ćinîr — premalo je momkovao, oženio se mlad [Por.]   [Vidi]

1177  danaśiĭe  dănăcie  момаштво  danaśiĭe (mn. danaśiĭ) [akc. danaśiĭe] (i. ž.) — momaštvo, momačko doba ◊ danaśiĭa sî petrĭaśe ku mulće fĭaće — momaštvo se provodi sa mnogo devojaka [Crn.] ◊ gata ĭe ku danaśiĭa, ažuns vrĭamĭa să ma kîsîtorĭesk — gotovo je sa momaštvom, došlo je vreme da se skućim (=oženim) [Por.] ∞ danak  [Vidi]

1744  danț  danţ  коло  danț (mn. danțurĭ) [akc. danț] (i. s.) — 1. kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranu ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz selo ♦ sin uără 2. grupa ljudi oko vođe ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — kolovođa u selu, okupio mlade i uči ih da lupaju karte ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțu — doći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinu ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — uhvatio se u isto kolo sa njima [Por.]  [Vidi]

862  dangă  danga  данга  dangă (mn. dănź) [akc. dangă] (i. ž.) — danga, linija, crta; urez; znak, beleg; žig ◊ dangă trasă ku pļeĭvazu — linija povučena olovkom ◊ fă o dangă ku kuțîtu pi blana-ĭa, însamnă unđe trîabe s-o taĭ — zareži nožem jednu liniju na toj dasci, označi gde treba da je presečem ◊ s-a puvestît kă turśi a tras dangă la uamiń ku fĭer ruoșu — pričalo se da su Turci žigosali ljude usijanim gvožđem ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ: trĭeku un zmău pi śĭerĭ, șî ramasă o dangă đi fuok în urma-luĭ — videh svojim očima: prolete zmaj nebom, i ostade vatreni trag iza njega [Por.]   [Vidi]

1329  dangubi  ?  дангубити  dangubi (ĭuo dangubĭesk, ĭel dangubĭașće) [akc. dangubi] (gl.) — (srb.) dangubiti, uzaludno trošiti vreme ◊ nu dangubi pi lîngă aĭa śe nu șćiĭ faśa, kĭamă maĭsturu — ne dangubi oko toga što ne znaš da uradiš, zovi majstora [Crn.] ◊ tuota ḑîua dangubĭașće pin sat — ceo dan dangubi po selu [Por.]   [Vidi]

1187  dar  dar  дар  dar2 (mn. darurĭ) (i. m.) — 1. dar, poklon, predmet koji se poklanja na svadbi, ili na krštenju ◊ đimult la nuntă guoviĭa lu taĭkî-su a dat kožuok đi dar — nekada davno mlada je na svadbi svekru poklanjala kožuh kao dar ♦ dij. sin. plokuon [Por.] 2. (inov.) sposobnost, talenat ◊ arĭe dar đi kîntat — ima dara za pevanje [Crn.] ∞ darui  [Vidi]

1192  darak  darac  гребен  darak1 (mn. daraśe) [akc. darak] (i. m.) — greben, sprava sa metalnim zupcima kojom se češlja vuna ◊ daraku arĭe patru rîndurĭ đi đinț đi fĭer: duauă đasă, șî duauă rarĭ — greben ima četiri reda metalnih zubaca: dva gusta, i dva retka [Crn.] ◊ ku daraku sa diraśiașće lîna: măĭ întîń o skarmiń ku mîna, pĭeurmă o traź pin darak — sa grebenom se češlja vuna: najpre je vlačiš rukom, a onda je provučeš kroz greben [Por.] ∞ daraśi  [Vidi]

1366  daravĭelă  daravelă  чудак  daravĭelă (mn. daravĭerĭ) [akc. daravĭelă] (i. ž.) — čudak, osobenjak; obešenjak ◊ bagă sama bińe, nu sa șćiĭe śe tuot puaće faśa așa daravĭelă đi uom — pazi dobro, ne zna se šta sve može učiniti takav čudak od čoveka [Crn.] ♦ dij. var. dîravĭelă ◊ o dîravĭelă đi kopil, numa faśe la brșuave — nestaško od deteta, samo pravi smicalice (Tanda) [Por.] ∞ dîravĭelă   [Vidi]

1196  darîma  dărâma  кресати  darîma (ĭuo darîm, ĭel darîmă) [akc. darîma] (gl. p.) — 1. kresati, seći (najčešće se odnosi na sečenje lisnatih grana koje se denu u lisnik, i čuvaju za ishranu ovaca u toku zime) ◊ đi darîmăt la frunḑă trîabĭe topuor askuțît — za kresanje lisnika treba oštro sekirče [Crn.] ♦ dij. var. dîrîma ◊ darîm la frunḑă, fak frunḑarĭ să am ĭernaćik đi viće — krešem grane s lišćem, sadenuću lisnik da imam zimnicu za stoku 2. prebijati, tući, lomiti batinama ◊ kînd ĭerĭam slugă, șî faśam vro șćetă, gazda nu ma baća kum sa bat kopiĭi, numa ma dîrîma ku bataĭa — kad bejah sluga, i kad bih načinio kakvu štetu, gazda me ne bi tukao kako se deca tuku, nego bi me odrao batinama [Por.]   [Vidi]

1197  darîmat  dărâmat  окресан  darîmat (darîmată) (mn. darîmaț, darîmaće) [akc. darîmat] (prid.) — 1. okresan, potkresan; kresan; iskresan ◊ ļiemnuĭe darîmat đi sî sa gramađiaskă fînu pi ĭel — drvo je potkresano da bi se na njemu plastilo seno 2. umoran, iscrpljen od rada ◊ lasîmă kî sînt darîmat đi ostańit — pusti me jer sam isrcpljen od umora [Crn.] ♦ dij. var. dîrîmat 3. premlaćen, prebijen; slomljen batinama ◊ dîrîmat đi bataĭe — slomljen od batina ◊ ļiemn dîrîmat — okresano drvo; drvo bez grana [Por.] ∞ darîma  [Vidi]

1190  darĭe  dare  давање  darĭe (mn. dîărĭ) [akc. darĭe] (i. ž.) — davanje ◊ ku atîta darĭe, nu sî puće ĭeșî la kapatîń — sa tolikim davanjem, ne može se izaći na kraj [Crn.] ◊ darĭe ku narĭe sînt fraće ku suora — davanje i nemanje su brat i sestra [Por.]   [Vidi]

1185  darui  dărui  даривати  darui (ĭuo dăruĭ, ĭel dăruĭe) [akc. darui] (gl. p. ref.) — darivati, davati darove povodom rođenja deteta ili svadbe ◊ guoviĭa la nuntă dăruĭe nașu șî nașîța — mlada na svadbi daruje kuma i kumu [Crn.] ◊ darurļi alu guove la nuntă a dus uamiń kĭemaț adîns đ-așa lukru, șî pi iĭ ĭa kĭemat dîrzarĭ — mladine darove na svadbi, nosili su ljudi koji su bili pozvani samo za to, i oni su se zvali „drzari” ♦ sin. plokońi [Por.]   [Vidi]

1188  daruit  dăruit  дарован  daruit (daruită) (mn. daruiț, daruiće) [akc. daruit] (prid.) — 1. darovan, koji je primio poklon ◊ șî finu a fuost daruit đin parća nașuluĭ — i kumče je bilo darovano od strane kuma 2. (inov.) darovit, nadaren, talentovan ◊ daruit ĭe đi kîntat, ńima nuĭe-n sat mîĭ bun đi-kît ĭel — nadaren je za pevanje, niko nije u selu bolji od njega [Crn.] ♦ dij. var. dăruit [Por.] ∞ darui  [Vidi]

1199  datoriĭe  datorie  дуг  datoriĭe (mn. datoriĭ) [akc. datoriĭe] (i. ž.) — dug; obaveza ◊ datoriĭa îngreońaḑă viĭața, kî nu să muĭtă — dug otežava život jer se ne zaboravlja [Crn.] ♦ dij. var. dîtoriĭe ◊ grĭeu sa traĭașće, ńiśkum să skapăm đi pîrdańiśiļi đi dîtoriĭ — teško se živi, nikako da uteknemo od prokletih dugova ◊ nu iș tu miĭe datuorĭ ńimika — ne duguješ ti meni ništa [Por.] ∞ dîtori  [Vidi]

1202  dauagă  doagă  дуга  dauagă (mn. dauoź) [akc. dauagă] (i. ž.) — duga, savijena daska od koje se gradi bure, bačva ◊ butuońo-sta ĭe fakut đin dauoź đi gorun — ovo bure je napravljeno od hrastovih duga [Crn.] ◊ uomu kare a lukrat la dauoź la kĭemat „dogarĭ” — čovek koji je izrađivao duge, zvao se „dogar” [Por.]   [Vidi]

1203  dauńe  tăun  обад  dauńe (mn. dauń) [akc. dauńe] (i. m.) — (ent.) obad (Tabanus) ◊ la dauńe roșîașće burta kînd sî satură đi sînźiļi alu vakă — obadu pocrveni trbuh kad se napije kravlje krvi [Crn.] ◊ kînd ĭeram pîkurarĭ, źukarĭa mĭ-a fuost vara să prind dauń, șî sî ļi bag paĭu-n kur, șî s-îĭ slubuod sî zbuare — kada sam bio čobanin, omiljena igra leti bila mi je da hvatam obade, da ih nataknem na slamku i da ih pustim da lete [Por.]   [Vidi]

1283    dă  од   (predl.) — a. od ◊ a pļekat dă la noĭ — pošao je od nas ◊ vińe dă la rîsarit — dolazi od istoka b. sa ◊ vińe dă la źuok — dolazi sa igranke [Zvizd] ◊ să koboare dă la munće — silazi sa planine (Rašanac) [Mlava] ◊ pi vorba „dă” sa kunosk ungurĭeńi — po reči „dă” poznaju se Ungurjani [Zvizd] ♦ var. ◊ dî la nuoĭ atîta, dî la vuoĭ ńiś atîta — od nas toliko, od vas ni toliko [Bran.] [Zvizd] [Mlava] ♦ dij. var. đi, đe [Por.] [Crn.]   [Vidi]

2794  Dăbiļug  Dăbiliug ?  Дебели Луг  Dăbiļug [akc. Dăbiļug] (i. m.) — (ojk.) Debeli Lug, vlaško selo u blizini Majdanpeka ◊ Dăbiļugu ĭe sat în Pĭekol đi Sus, apruape đi rudńiku măĭdanuluĭ — Debeli Lug je selo u Gornjem Peku, u blizini majdanpečkog rudnika ◊ în popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 405 đi inș, ka sîrbĭ sa skris iĭ 221, da ka rumîń 99, 80 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011. godine), selo je imalo 405 stanovnika, kao Srbi izjasnilo se njih 221, a kao Vlasi 99, 80 osoba se nije izjasnilo šta su [GPek]  [Vidi]

2795  Dăbļiźan  Dăbligean ?  Дебелолужанин  Dăbļiźan (mn. Dăbļiźeń) [akc. Dăbļiźan] (i. m.) — Debelolužanin, stanovnik sela Debeli Lug ◊ gata tuoț Dăbļiźeńi đi vrĭamĭa lu Tita a lukrat în rudńik, ș-avut plăț buńe — gotovo svi Debelolužani su za vreme Tita radili u rudniku, i imali dobre plate ♦ var. Dubļiźan ◊ Dăbļiźană, Dăbļiźankă — Debelolužanka [GPek] ∞ Dăbiļug  [Vidi]

1441  dăĭnăitură  ?  љуљање  dăĭnăitură (mn. dăĭnăiturĭ) [akc. dăĭnăitură] (i. ž.) — klaćenje, ljuljanje, njihanje ◊ kopilo-la sa bulnavĭașće đ-atîta dăĭnăitură — ono dete će se razboleti od tolikog ljuljanja [GPek] ∞ daĭnai  [Vidi]

3421  dăĭnuĭa  dăina  љуљати  dăĭnuĭa (ĭuo ma dăĭnăĭ, ĭel sa dăĭnăĭe) [akc. dăĭnuĭa] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ bat muort, mĭarźe pi drum șî sa dăĭnăĭe, numa śe nu kađe — mrtav pijan, ide putem i ljulja se, samo što ne padne ◊ s-a dus în oraș, ș-a lasat ușa kășî pustîńe să sa dăĭnăĭe la vînt — otišao u grad, i ostavio vrata puste kuće da se klate na vetru ♦ sin. ļigana [Por.]  [Vidi]

3422  dăĭnuĭală  legănare  љуљање  dăĭnuĭală (mn. dăĭnuĭaļe) [akc. dăĭnuĭală] (i. ž.) — ljuljanje, klaćenje ◊ kînd iș bat, nu puoț să mĭerź fara dăĭnuĭală pi drum, kă tuot țî sa-m pare kă pomîntu sa dăĭnăĭe supt ćińe — kad si pijan, ne možeš bez klaćenja da ideš putem, jer ti se čini da se zemlja ljulja pod tobom ♦ sin. klăćinat [Por.] ∞ dăĭnuĭa  [Vidi]

2343  dăparțîme  departare  удаљеност  dăparțîme (mn. dăparțîmĭ) [akc. dăparțîme] (i. ž.) — udaljenost, razdaljina, rastojanje ◊ vrodată a fuost mare dăparțîme întra saće-n Mlaoa — nekada je bila velika udaljenost između sela u Mlavi ♦ var. dăpartare [Mlava] ∞ đipartare  [Vidi]

5507  dăspoĭa  despoia  свлачити се  dăspoĭa (ĭuo dăspoĭ, ĭel dăspoaĭe) [akc. dăspoĭa] (gl. p. ref.) — (folk.) svlačiti se, skidati odeću ◊ luvă puopa să dăspoaĭe, nu sa ćame k-o sî ploaĭe — poče popa da se skida, ne plaši se on od kiše (iz narodne pesme) [Mlava] ♦ dij. sin. đizbraka [Por.]  [Vidi]

1678  dăspră  despre  по  dăspră [akc. dăspră] (predl.) — 1. po, sa ◊ a fuost fraț dăspră mumî-sa — bili su braća po majci 2. o kome ili čemu, u vezi sa kim ili čim ◊ vorbăsk dăspră rumîńi dă astîḑ, kum s-a sîrbitu-să așa dă ĭut — govorim o današnjim Vlasima, kako su se posrbili tako brzo [Bran.] ♦ dij. var. đispre [Por.]  [Vidi]

1253  deteļină  lucernă  детелина  deteļină (mn. deteļiń) [akc. deteļină] (i. ž.) — (bot.) detelina, lucerka (Medicago) ◊ am kosît un ĭektîr đi deteļină, șî ma duko s-o kar — pokosio sam hektar deteline, i idem da je prevezem [Crn.] ♦ dij. var. dîtaļină, dîtăļină ◊ kînd îț skapă vaka-n dîtaļină, șî manînkă pănă sa satură, sa înflă șî puaće sî muoră, dakă n-aźunź la vrĭame să-ĭ baź mosuoru-n kur, sî rasufļe — kada ti krava utekne u detelinu, i napasa se dok se ne nasiti, naduva se i može da lipše, ako ne stigneš na vreme da joj nabiješ kalem u dupe, da se izduva [Por.] ♦ dij. sin. trifoĭ (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. sin. bobolan (Veliki Jasenovac) [Tim.]  [Vidi]

3419  dim  din  из  dim (predl.) — iz, od ◊ dim toate mărfiļi de lukrat în kîmp, če le-am adunat pin sat de muzeĭ, măĭ frumos ĭe săčeraru făkut dim lemn moale, kă pe ĭel no-l are nima altu în țara nostă — od svih stvari za poljoprivredu, koje smo sakupili po selu za muzej, najlepši je srparnik izrađen od mekog drveta, jer njega nema niko drugi u našoj zemlji ◊ a vazut ku oĭki luĭ, kum ĭasă dim kasa i — video je svojim očima kako izlazi iz njene kuće ♦ var. din [Tim.] ♦ dij. var. đin, đen [Por.][Pad.][GPek][Crn.] ♦ dij. var. dăn, dîn [Bran.][Hom.][Mlava][Mor.][Pom.][Res.][Stig][Zvizd]  [Vidi]

1745  dinarĭ  dinar  динар  dinarĭ (mn. dinarĭ) [akc. dinarĭ] (i. m.) — 1. dinar, osnovna novčana jedinica ◊ nuĭe skump, ma koștuaĭe numa un dinarĭ șî ḑîaśe parîaļe — nije skupo, košta me samo dinar i deset para 2. novac uopšte ◊ lukră, kă fara dinarĭ nu sa puaće — radi, jer se bez dinara ne može ◊ fara dinarĭ în pîzanarĭ — bez dinara u džepu [Por.]  [Vidi]

1319  Dîlbośeșći  Dîlbea ?  Длбокићи  Dîlbośeșći [akc. Dîlbośeșći] (i. m.) — (antr.) Dlbokići, prezime vlaške familije u selu Bogovina ◊ mîĭ mulț Dîlbośeșć au kîăș în sat, da lukră în maĭdan — većina Dlbokića imaju kuće u selu, a rade u rudniku [Crn.]   [Vidi]

1211  dîlm  dâlm  брежуљак  dîlm (mn. dîlmurĭ) [akc. dîlm] (i. m.) — (geogr.) brežuljak, malo uzdignuće na zemljištu; neravnina; izbočina na putu; nanos ◊ a trekut ruata pistă un dîlm, șî karu sî rasturnat — prešao je točak preko jedne izbočine, i kola su se prevrnula [Crn.] ◊ a dus pluaĭa ńișći pomîntarĭ, ș-akuma ĭe kolovuozu pļin đi dîlmurĭ — nanela je kiša neko zemljište, i sada je kolski put pun izbočina [Por.]   [Vidi]

1349  dîmîzluk  tamazlâc  домазлук  dîmîzluk (mn. dîmîzluś) [akc. dîmîzluk] (i. m.) — 1. domazluk, odabrani primerak domaće životinje koji se ostavlja za priplod ◊ purśelo-sta nu-l taĭ, ăl las đi dîmîzluk — ovo prase ne koljem, ostavljam ga za domazluk ♦ var. dumîzluk, domîzluk [Por.] ♦ dij. var. tămăzlîk [Kmp.] ♦ dij. var. tamazlîk ◊ dakă vrĭeĭ, sî-ț dau un berbeśel đi tamazlîk — ako hoćeš, daću ti jednog ovnića za domazluk [Crn.] ♦ dij. var. dămăzluk 2. prihod domaćinstva; opšti napredak, blagostanje ◊ dămăzluku ĭe măĭ bun śe aĭ în viće, ku śe kasa dîă înainće — domazluk je sve ono najbolje što imaš od priploda, sa čime kuća napreduje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. tămîzlîk (Malajnica) [Pad.]  [Vidi]

3423  dîmp  dâmb  џомба  dîmp (mn. dîmpurĭ) [akc. dîmp] — 1. (geogr.) džomba, izbočina; nagli uspon; veliki nagib terena; kosina ◊ ma dubarîĭ đi pi ruată, kînd am ažuns la un pripur ku dîmp mare — sjahao sam s bicikle kad sam naišao na uspon sa velikim nagibom ♦ sin. skobîlț (Tanda) 2. (psih.) nagla, ishitrena ili burna reakcija ◊ tăĭnuiră frumuos, ama đintr-odată la unu ĭ-a veńit păļițîļi, șî s-a luvat prĭa đin dîmp sî sa gîlśavĭaskă — pričali su lepo, ali su jednog iznenada spopale bubice, pa su počeli naglo da se svađaju [Por.] 3. iznenadan susret ◊ mĭergînd pi padure, ńi-ntîńirăm în dîmp, đ-odată ńi gasîrăm pĭept în pĭept — idući šumom, sretosmo se iznenada, odjednom se nađosmo licem u lice (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

3216  dîraśi  dărăci  гребенати  dîraśi (ĭuo dîraśesk, ĭel dîraśașće) [akc. dîraśi] (gl. p.) — grebenati, češljati vunu grebenom ◊ lîna sa dîraśașće ku daraku — vuna se češlja grebenom [Por.] ♦ dij. var. daraśi [Crn.] ∞ daraśi  [Vidi]

1351  dîraśiță  drăcilă ?  притискавац  dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2041  dîravĭelă  daraveră  скандал  dîravĭelă (mn. dîravĭeļe, dîravĭelurĭ) [akc. dîravĭelă] (i. ž.) — 1. skandal, bruka ◊ pļesńito-la đi kopil s-a dus bat în sat, ma ćiem kî ĭară faśe vro dîravĭelă — onaj ćaknuti momak otišao je pijan u selo, bojim se da će opet napraviti neki skandal 2. (fig.) (za muški ud) budala ◊ fa, nu ma dîrî, kă kînd mi sa đistîrnă dîravĭela-sta a mĭa, are să ći farîmĭe — sele, ne diraj me, jer kad se otkači ova moja budala, ima da te povredi [Por.]  [Vidi]

1206  dîră  dâră  бразда  dîră (mn. dîrĭe) [akc. dîră] (i. ž.) — a. brazda, trag iza predmeta koji se vuče po tlu ◊ sî vĭađe dîră în drum pi unđe ĭe tras ļiemnu — vidi se brazda na putu kojim je vučeno drvo [Crn.] ◊ mĭ-a trĭekut ku karu-npiđekat pista poĭană, șî piva a fakut o dîră adînkă ka boruga — prešao mi je zakočenim kolima preko poljane, i kočnica je napravila brazdu duboku kao jaruga b. vododerina, jaruga na padini koju prave buične kiše ◊ đață đintr-odată un ploĭuoń, ka kînd tuorń ku gaļata, șî numa faku ńișći dîrĭe adînś pin grîo-la-n față — udari najednom neka kišurina, lila je kao iz kabla, i samo je napravila duboke jaruge u žitu na prisoju c. crta, linija ◊ în luok sî sa iskaļaskă frumuos, ĭel trasă o dîră pista fuaĭa-ĭa đi arćiĭe, ș-o lupadă înapuoĭ, la poștarĭ supt piśuarĭe, parke ĭe aăsta đevină — umesto da se lepo potpiše, on je samo povukao liniju preko tog lista papira, i bacio ga nazad, poštaru pod noge, kao da je ovaj kriv [Por.]   [Vidi]

1212  dîrdai  dârdâi  дрхтати  dîrdai (ĭuo dîrdîĭ, ĭel dîrdîĭe) [akc. dîrdai] (gl.) — 1. drhtati, tresti se ◊ puodu dîrdîĭe pînă kamiĭuańiļi trĭek pista ĭel — most podrhtava dok kamioni prolaze preko njega [Crn.] 2. cvokotati ◊ mi s-a bagat źeru-m uasă, dîrdîĭ tuot đi frig — ušao mi je mraz u kosti, sav se tresem od hladnoće [Por.] ∞ drr!  [Vidi]

3355  dîrdaĭală  dârdâială  дрхтање  dîrdaĭală (mn. dîrdaĭaļe) [akc. dîrdaĭală] (i. ž.) — 1. (med.) drhtanje, trešenje tela ◊ s-a pus frigu pi ĭel, șî la prins o dîrdaĭală đ-a trîmurat tuot ka kînd la zgîndîrat śińiva ku mîńiļi — prehladio se, i uhvatilo ga je neko drhtanje da se sav tresao, kao da ga je neko drmao rukama 2. (kor.) način igranja u kolu zvanog „drdavka” ◊ dîrdaku a žukat numa aăĭa kare a șćut să fakă pănă žuakă dîrdaĭală đin tuotă pućarĭa, șî s-o țînă mult — drdavku su igrali samo oni koji su umeli da dok igraju izvedu drhtanje celog tela, i to dugo da izdrže [Por.] ∞ dîrdai  [Vidi]

1213  dîrdaku  dârdacu ?  дрдавка (коло)  dîrdaku (mn. dîrdaśе) [akc. dîrdaku] (i. s.) — (kor.) drdavka, vrsta starinske vlaške igre u kolu u kojoj se igrači tresu dok igraju ◊ măĭ frumuos, da șî măĭ đies, dîrdaku a žukat vrun muoșu Bîrlan, șî đi aĭa la poļikrit „źuoku lu Bîrlan” — najlepše, a i nejčešće, drdavku je igrao neki čiča Brlan, pa su ga zato nazvali „Brlanovo kolo” [Por.] ∞ dîrdai  [Vidi]

1214  dîrî  atinge  дирати  dîrî (ĭuo dîrîăsk, ĭel dîrîașće) [akc. dîrî] (gl.) — 1. irati, dodirivati; taći ◊ nu dîrî vesparĭu, kî ći muśkă vĭaspiļi — ne diraj osinjak, jer će te ujesti ose [Crn.] 2. ometati, dosađivati ◊ nu dîrî uomu, lasă-l sî lukrĭe — ne ometaj čoveka, pusti ga da radi [Por.] 3. adirkivati, izazivati ◊ nu ma dîrî, kî nu puot sî rîăbd ńiomeńiĭa-tîa — ne zadirkuj me, jer ne mogu da podnesem tvoj bezobrazluk [Crn.] ◊ kopilo-la ka kînd a noroḑît, nu-n vață ńimik, numa dîrîașće fĭaćiļi la șkuală — ono dete kao da je poludelo, ne uči ništa, samo dira devojčice u školi ◊ ĭel ma dîrît, șî ń-am luvat la bataĭe — on me je izazvao, pa smo se potukli [Por.] / < srb. dirati (exp. Durlić)   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2846  dîrîma  dărâma  кресати  dîrîma (ĭuo darîm, ĭel darîmă) [akc. dîrîma] (gl. p. ref.) — kresati grane drveta, okresivati ◊ kînd vi dîrîma la viće, nu taĭa la gruoș întrĭeź — kad budeš kresao lisnik za stoku, nemoj seći cela stabla [Por.] ∞ darîma  [Vidi]

1391  dîrkă  dârcă ?  идиот  dîrkă (mn. dîrś) [akc. dîrkă] (i. m.) — 1. (za karakter) idiot, težak čovek ◊ o dîrkă đi uom, nu sa dă ku ńima, nu sufîră pi ńima, ponćur, uom ku narau rău șî grĭeu — idiot od čoveka, ne slaže se ni s kim, ne podnosi nikog, namćor, čovek koji ima lošu i tešku narav [Por.] 2. odevni predmet, komad odeće ◊ aĭ putut sî ĭaĭ vro dîrkă pi ćińe, sî nu-ngeț đi frig — mogao si da obučeš nešto, da se ne smrzavaš ◊ sluga-ș luvîă dîrśiļi, șî să dusă đi la nuoĭ — sluga uze svoju odeću i ode od nas [Crn.] ♦ / (skr.) < dîrkĭelă   [Vidi]

1216  dîrpońa  dârponia  гребати  dîrpońa (ĭuo dîrpuon, ĭel dîrpuańe) [akc. dîrpońa] (gl.) — (onom.) 1. grebati, strugati, drljati; škripati; turpijati ◊ n-a strîns ruata kalumĭa, ș-akuma ĭa numa dîrpuańe kînd ažunźe đi kuotur la kar — nije zategao točak dobro, pa sad on samo struže kada dotakne sanduk na kolima 2. češati se, drapati se ◊ śe ći dîrpuoń atîta, sî nu fiĭ rîńuos? — što se češeš toliko, da nisi šugav? [Por.] ♦ / < dîrp!, dîrpo! < (augm.) drr! (exp. Durlić) ∞ drr!  [Vidi]

1217  dîrpońală  dârponeală ?  гребање  dîrpońală (mn. dîrpońaļe) [akc. dîrpońală] (i. ž.) — (onom.) 1. grebanje, struganje, drljanje; škripanje; turpijanje ◊ s-auđe-n puod o dîrpońală — na tavanu sečuje neko grebanje 2. češanje ◊ ma rupsăĭ đi dîrpońală, șî ĭară ma manînkă — odrao sam se od češanja, i opet me svrbi [Por.] ∞ dîrpońa  [Vidi]

1209  dîrzarĭ  dârzar  дрзар  dîrzarĭ (mn. dîrzari) [akc. dîrzarĭ] (i. m.) — (zast.) drzar, konjanik koji je na svadbi prenosio devojačku spremu do mladoženjine kuće ◊ dîrzarĭu a mĭers kalîărĭ pi kal ș-adus dîrzîļi guovi — drzar je jahao konja, i nosio mladinu spremu [Crn.] ◊ n-a putut să fiĭe nuntă fara dîrzarĭ, iĭ a mĭers pi kaĭ înainća lu nuntașî — nije mogla da bude svadba bez drzara, oni su išli na konjima ispred svadbara ◊ dîrzarĭu nu numa śe adus dîrzîļi, numa ĭel șî ļ-aratat, sî vadă lumĭa-n sat kît ĭe mirĭasa đi sprimită — drzar ne samo što je prenosio darove, nego ih je on i pokazivao, da vide ljudi u selu koliko je mlada spremna [Por.] ◊ dupa numîru lu dîrzarĭ s-a vaḑut kît ĭe guovĭa găzdoćină — prema broju drzara videlo se koliko je mlada bogata ◊ dîrzari sa măĭ țînut într-o vrĭame șî dupa Oslobođeńe, ama pĭe urmă înkuaśa s-a pĭerdut — drzari su se držali još neko vreme posle Oslobođenja, ali su se posle naovamo izgubili (Jaisikovo) [GPek] ∞ dîrză  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5027  dîržală  dârjală  држаље  dîržală (mn. dîržăļe) [akc. dîržală] (i. ž.) — držalje, drška ◊ dîržala ĭe ļemn ńićeḑat șî supțîĭat în kare ĭe pus vrun alat śe sa țîńe-n mîń kînd sa lukră ku ĭel, kum ĭe sakurĭa, kuasa, sapa, tîrnakuopu — držalje je glatko i tanko drvo na koje je nasađena neka alatka koja se drži rukama dok se njome radi, kao što je sekira, kosa, motika, trnokop ◊ dîržala sa faśe đin ļemn ușuor șî tare, măĭ mult đi frasîn șî bagrĭem — držalje se pravi od laganog i jakog drveta, najviše od jasena i bagrema ♦ sin. kuadă [Por.]  [Vidi]

1280  dîskaļiță  dăscăliță  учитељица  dîskaļiță (mn. dîskaļiț) [akc. dîskaļiță] (i. ž.) — učiteljica, prosvetni radnik ◊ fata mĭa a gaćit șkuala đi daskîļ ș-akuma ĭe dîskaļiță, lukră la șkuală la nuoĭ în sat, învață kopiĭi — moja kćerka je završila učiteljsku školu i sada je učiteljica, radi u školi kod nas u selu, uči decu [Por.] ◊ am avut dîskaļiță ćinîră, șî la șkolarĭ mult ļ-a fuost drag đi ĭa — imali smo mladu učiteljicu, i đaci su je mnogo voleli [Crn.] ♦ up. daskîl [Por.] ♦ dij. sin. oćituluaĭkă [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1281  dîskaļiesk  dăscălesc  учитељски  dîskaļiesk [akc. dîskaļiesk] (prid.) — učiteljski, koji se odnosi na učitelje ◊ lukru dîskaļesk ĭe grĭeu — učiteljski posao je težak [Por.] ∞ daskîl  [Vidi]

1888  dîsžgina  desghina  расцепити (се)  dîsžgina (ĭuo ma dîsžgin, ĭel sa dîsžgină) [akc. dîsžgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), rasturiti (se) cepanjem, odvajanjem delova, lomljenjem ◊ pazîa să nu kaḑ pră gĭață, șî să će dîsžgiń tuot — pazi da ne padneš na ledu, i da se sav rasturioš [Hom.] ♦ dij. var. đežgina, đižgina [Por.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

2114  do-  do-  до-  do- (pref.) — prefiks u glagolskim složenicam koji označava završetak radnje osnovnog glagola ◊ la ńișće vuorbe sa puńe „do” đinainće, kînd vrĭa sî sa spună kî ĭe vrun lukru, dupa multă vrĭame, gata — nekim rečima se stavlja „do” ispred, kad se želi reći da je radnja, posle dužeg vremena, gotova ◊ doveńi (do + veńi): așćetară tuota ḑîua să vină, la urmă ĭel doveńi, ama sara, kînd n-a măĭ fuost ńima — čekali su ceo dan da dođe, na kraju je on konačno stigao, ali uveče, kada više nije bilo nikog ◊ așa vuorbe sînt: dofaśa (do + faśa, „doraditi”), dokînta (do + kînta, „dopevati”), dopuńa (do + puńa, „dostaviti”), dopļińi (do + [în]pļińi, „dopuniti”, „napuniti”), doaźunźa (do + aźunźa, „dostići”, „dospeti”), dostorî (do + storî, „dotući”, „zatreti”, „uništiti”), șî alćiļi — takve reči su: doraditi, dopevati, dostaviti, dopuniti, dostići (dospeti), dotući, i druge [Por.]  [Vidi]

2591  doaḑăśiļa  douăzecilea  двадесети  doaḑăśiļa [akc. doaḑăśiļa] (br.) — dvadeseti ◊ m-am fakut în a doaḑăśiļa ḑî în fîurarĭ — rodio sam se dvadesetog februara [Por.] ∞ duoĭ   [Vidi]

6059  doăsuće  două sute  двеста  doăsuće [akc. doăsuće] (br.) — dvesta ◊ doăsuće sînt kînd sa adună o sută șî o sută — dvesta je kad se saberu sto i sto [Por.] ∞ sută  [Vidi]

1220  dobarî  doborâ  скинути  dobarî (ĭuo dobuor, ĭel dobuară) [akc. dobarî] (gl. p.) — 1. skinuti, smaći, sneti ◊ dobuară ogļinda đin parĭaće, s-o șćerg — skini ogledalo sa zida, da ga obrišem [Crn.] ♦ dij. var. dubarî ◊ ažutăĭ să dubuară nuśiļi đin puod — pomogni mu da snese orahe s tavana [Por.] 2. silaziti, ići na dole ◊ đin vuoz s-a dobarît numa o muĭarĭe — sa voza je sišla samo jedna žena [Crn.] ◊ pîkurari tuamna dubuară ku uoĭļi-n sat — pastiri u jesen silaze sa ovcama u selo [Por.] 3. (fig.) osloboditi se tegoba, rasteretiti se neke brige, rešiti neki problem ◊ rînduĭ-će, șî dobuară ńivuoĭa-ĭa đin spinarĭe — sredi se, i skini tu nevolju sa pleća [Crn.] ◊ mare grižă, amunka o s-îm fiĭe s-o dubuor đi pi kap — velika briga, teško će mi biti da je skinem s glave ♦ dij. sin. kobarî [Crn.] kuborî, kubarî ♦ supr. sui [Por.]   [Vidi]

1221  dobarît  doborât  скинут  dobarît (dobarîtă) (mn. dobarîț, dobarîće) [akc. dobarît] (prid.) — skinut ◊ tată, fînuĭe dobarît đi pi puod — oče, seno je skinuto sa plevnje [Crn.] ♦ dij. var. dubarît, kubarît ◊ a fuost sus, la luok mare, akuma ĭe dubarît  — bio je visoko, na položaju, sada je skinut [Por.] ∞ dobarî  [Vidi]

3954  dobļenguos  grosolan ?  груб  dobļenguos (dobļenguasă) (mn. dobļenguoș, dobļenguașă) [akc. dobļenguos] (prid.) — (tehn.) grub, sklepan, neotesan ◊ sa faśe tișler mare, da śe guod lukră, tuot ĭe dobļenguos, urît, șî ńiś đ-o trĭabă — pravi se da je veliki stolar, a šta god uradi, sve je grubo, ružno i ni za kakvu vajdu ♦ var. nădobļenkuos ♦ supr. sumĭarńik [Por.]  [Vidi]

1522  Dobriță  Dobriţă  Добрица  Dobriță [akc. Dobriță] (i. m.) — (antr.) Dobrica, l.i. srpskog porekla, demin. od prid. dobro ◊ nume Dobriță la rumîń a fuost șî đemult, da ĭastă ș-akuma — ime Dobrica bilo je kod Vlaha i nekada, a ima ga i sada ◊ firu lu uom ku nume Dobriță sa kĭamă Dobrițuońi, or Dobrițańi, da pi sîrbĭașće Dobricanović — potomci čoveka po imenu Dobrica zovu se Dobriconi ili Dobricani, a na srpskom su Dobricanović [Por.]  [Vidi]

1325  Dobrițuońi  Dobriţoiu  Добрицани  Dobrițuońi [akc. Dobrițuońi] (i. m.) — (antr.) vlaška familija, nastanjena u Bukovu, zaseoku boljevačkog sela Osnić. Naziv nastao od prezimena Dobrițan (Dobrican), koje je pak nastalo kao augm. od l.i. Dobriță (Dobrica) [akc. Dobriță]. [Crn.] ♦ dij. var. Dobrițańi ◊ Dobrițańi sînt o krĭangă đin Bîlabańi, famiļiĭe batrînă în Arnaglaua, veńită đin luok Bușńak în Banatu-l rumîńesk — Dobricani su grana Balabana, stare rudnoglavske familije, koja je došla iz Bošnjaka u rumunskom Banatu ◊ Boșńaku ĭe astîḑ Moldova la marźina Dunîri, în prĭežba lu Golumbăț — Bošnjak je danas Moldava na obali Dunava, preko puta Golupca [Por.] ∞ Dobriță  [Vidi]

1324  Dobropoļan  Dobropolean  Добропољанин  Dobropoļan (mn. Dobropoļeń) (ž. r. Dobropoļană) [akc. Dobropoļan] (i. m.) — Dobropoljanin, Dobropoljac, stanovnik vlaškog sela Dobro Polje u opštini Boljevac [Crn.] ∞ Dobropuoļa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1323  Dobropuoļa  Dobropolie  Добро Поље  Dobropuoļa [akc. Dobropuoļa] (i. ž.) — (ojk.) Dobro Polje, vlaško selo u opštini Boljevac ◊ ĭeĭ s-a năsăļit dă vrodată dî la Požarevăț — oni su se nekada davno doselili od Požarevca [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1222  doda  deda  навикнути (се)  doda (ĭuo ma dodau, ĭel sî dodîă) [akc. doda] (gl. p. ref.) — navikniti (se) , privići (se), prilagoditi (se); predavati (se), prepustiti (se); prikloniti (se) ◊ mîĭ ușuor ći dodaĭ la zapușală, đi kĭt la frig — lakše se navikneš na vrućinu, nego na hladnoću [Crn.] ♦ dij. var. daĭ ◊ kînd će pisaḑă sila mare, or nakazu, ļesńe ći daĭ, măî ĭuta faś învîățu  — kada te pritisne sila, ili velika muka, lakše se daješ, brže stekneš naviku [Por.]   [Vidi]

1372  dodrĭan  ?  отпадак  dodrĭan (mn. dodrĭanurĭ) [akc. dodrĭan] (i. m.) — otpadak ◊ vaśiļi a mînkat fînu, a ramas numa dodrĭanu — krave su pojele seno, ostao je samo otpadak [Crn.] ♦ dij. var. dodrĭang (mn. dodrĭanź) [akc. dodrĭang] [Por.]   [Vidi]

2271  dogaći  dogaci  довршити  dogaći (ĭuo dogaćiesk, ĭel dogaćiașće) [akc. dogaći] (gl. p.) — dovršiti, konačno svršiti započeti posao ◊ baș ma nîkažîĭ ku aratu, ama-l dogaćiĭ ĭerĭ — baš sam se namučio sa oranjem, ali sam ga dovršio juče ♦ / do + gaći [Por.] ∞ gata  [Vidi]

1204  dogarĭ  dogar  качар  dogarĭ (mn. dogarĭ) [akc. dogarĭ] (i. m.) — kačar, dugar, zanatlija koji izrađiuje kace, bačve, burad ◊ m-am tokmit ku dogarĭu s-îm skimbĭe dauoźiļi la o kadă mare, k-a putraḑît — pogodio sam se sa kačarom da mi zameni doge na jednoj velikoj kaci, jer su istrulele [Por.] ∞ dauagă  [Vidi]

1205  Dogarĭu  Dogariu  Догаревић  Dogarĭu [akc. Dogarĭu] — (antr.) Dogarević, vlaško prezime jedne familije u Rudnoj Glavi, čiji se rodonačelnik bavio kačarskim zanatom ◊ Dogarĭeșći-n Arnaglaua sînt fir đi fir alu vrunu Pîătru Dogarĭu — Dogarevići u Rudnoj Glavi su direktni potomci nekog Petra Dogara [Por.] ∞ dauagă  [Vidi]

1224  domńiĭe  domnie  посед  domńiĭe (mn. domńiĭ) [akc. domńiĭe] (i. ž.) — 1. (izob.) posed, imanje ◊ domńiĭa luĭ a kuprins žumataće satu — njegov posed je zahvatao polovinu sela ♦ sin. imańe [Crn.] 2. (fig.) (iron.) gospodstvo, uglađenost, vaspitanost ◊ đin „domńiĭa” luĭ nuĭe ńimika, ku aĭa nu sa arańesk gluaćiļi — od njegovog „gospodstva” nema ništa, time se glota ne hrani [Por.] ∞ duomn  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1358  Dopuońi  Dop  Допоњи  Dopuońi [akc. Dopuońi] (i. m.) — (antr.) Doponji, vlaško prezime porodice Kucić u selu Valakonje, dobijeno po pretku sa nadimkom „Dop” — čep, zapušač ♦ / < dop + suf. - uońi ◊ Dopuońi a avut muară astrukată ku ļespiḑ đi pĭatră — Doponji su imali vodenicu pokrivenu kamenim pločama [Crn.] ∞ duop  [Vidi]

1234  dor  doar  ваљда  dor (pril.) — valjda ◊ dor nu va veńi să ńi prindă la gramadă? — valjda neće doći da nas uhvati na gomili ? ♦ var. duor [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1322  Dorćuońi  Dorcescu  Дорћони  Dorćuońi [akc. Dorćuońi] (i. m.) — (antr.) Dorćoni, vlaško prezime porodice Lazarević u selu Osnić, za koje se pretpostavlja da je nastalo po l.i. Dorća ◊ Dragu lu Duorća a lukrat în maĭdan la Buor — Drago Dorčin je radio u Borskom rudniku [Crn.] ∞ Duorća  [Vidi]

1983  dorit  dorit  жељен  dorit (dorită) (mn. doriț, doriće) [akc. dorit] (prid.) — željen, predmet želje; ono za ćim se žudi ◊ n-am fuost dorit ńiś đi muma, ńiś đi tata — nisam bio željen ni od majke, ni od oca (=nisu me želeli ni majka, ni otac) ◊ fi dorit đin đeparće kît sî vrĭeĭ, dakă ĭa nuĭe-n brața-tĭa, ći arḑ đi duor — budi željen izdaleka kol’ko hoćeš, ako ona nije u tvom zagrljaju, sagoriš od želje ♦ up. duorńik [Por.] ∞ duor   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1230  dorîngat  transversal ?  попречан  dorîngat (dorîngată) (mn. dorîngaț, dorîngaće) [akc. dorîngat] (prid.) — (fig.) poprečan, koji stoji popreko ◊ în drum s-a dorîngat un șîarpĭe marĭe, ka proțapu karuluĭ — na putu se preprečila jedna zmija, velika kao kolska ruda [Crn.] ∞ dorîngă  [Vidi]

1210  dorîngă  dorângă  мотка  dorîngă (mn. dorînź) [akc. dorîngă] (i. ž.) — 1. motka ◊ urkașî a prins lupu, șî la dus în sat, atîrnat pĭ-o dorîngă — hajka je ulovila vuka, i donela ga u selo obešenog o jednu motku 2. mandal, zasovnica, prečaga kojom se zatvaraju vrata ◊ kasa pîrasîtă, ușa-nkisă ku dorînga, nuĭe ńima pusta — prazna kuća, vrata zamandaljena, nema nigde nikog ♦ sin. pražînă, śobîrńak [Por.]   [Vidi]

1238  dosîșće  dosiște  осојина  dosîșće (mn. dosîșć) [akc. dosîșće] (i. ž.) — osojina, zemljište koje je slabije izloženo uticaju sunca ◊ în dosîșće nuĭe bun đi pus grîu, kî amînat să kuaśe — u osojini nije dobro sejati pšenicu, jer kasno sazreva [Crn.] ♦ dij. var. dosîmĭe [Por.] ∞ duos  [Vidi]

1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudi ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1242  drag  drag  љубав  drag (mn. dragurĭ) [akc. drag] (i. s.) — ljubav ◊ tare drag am avut đi viće, pănă am fuost pîkurarĭ — veliku ljubav sam imao za stoku, dok sam bio čobanin ◊ atîta mĭ-a fuost drag đi ĭa, đi m-am spumîntat k-o să-m krîape ińima đi drag — toliko sam je voleo, da sam se plašio da će mi srce pući od ljubavi ◊ (izr.) mi drag đi ćińe — volim te ◊ am prins drag đi ĭa — zavoleo sam je [Por.]   [Vidi]

4081  Dragobĭaće  Dragobete  Драгобан  Dragobĭaće [akc. Dragobĭaće] (i. m.) — (kal.) Dragoban, pričji praznik ◊ Dragobĭaće ĭe ḑîua păsîrilor, atunśa sa-npreună păsîriļi șî pun paĭu unu pi altu, fak kuĭb — Dragoban je ptičji dan, tada se sparuju ptice i stavljaju slamku na slamku, prave gnezdo ◊ ku Dragobĭaće înśep aļi doasprăśe babe în marta — sa Dragobanom počinju dvanaest baba u martu ♦ var. Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.]   [Vidi]

1436  draguț  drăguţ  мио  draguț (draguță) (mn. draguț, draguță) [akc. draguț] (prid.) — mio; drag, privlačan; simpatičan ◊ a gasît în alt sat o fată așa draguță đi n-are parĭakĭe la nuoĭ — našao je u drugom selu devojku tako milu, da nema para kod nas ♦ var. drăguț ♦ sin. dragalaș, drăgalaș, drîgalaș ♦ / < (demin.) drag + - [Por.] ∞ drag  [Vidi]

1359  Draguļeșći  Drăgulescu  Драгуловићи  Draguļeșći [akc. Draguļeșći] (i. m.) — (antr.) Dragulovići, vlaško prezime familije u selu Šarbanovac, po pretku koji se zvao Dragu ◊ Draguļeșći ku kasa lîngă rîu Șarbanuțuluĭ, a lukrat la fĭer — Dragulovići koji su imali kuću pored Šarbanovačke reke, bili su kovači [Crn.] ♦ dij. var. Draguļieșćivlaško prezime fam. Dragulović u Boljetinu ♦ (jed.) Draguļesku, var. Draguļiesku [akc. Draguļiesku] [Por.] ∞ Dragu  [Vidi]

1245  dragustuos  drăgăstos  заљубљив  dragustuos (dragustuasă) (mn. dragustuoș, dragustuasă) [akc. dragustuos] (prid.) — 1. zaljubljiv, koji se lako i često zaljubljuje, koji je zaljubljive prirode ◊ mult ĭe dragustuos, șî kînd vĭađe muĭarĭe frumuasă, sî lasă đi tuot șî pļakă dupa ĭa — veoma je zaljubljiv, i kad vidi lepu ženu, ostavlja sve i polazi za njom [Crn.] 2. privlačan, drag; šarmantan ◊ așa baĭat dragustuos n-am măĭ avut în satu nuostru — tako dragog momka još nismo imali u našem selu [Por.] ♦ var. dragastuos [Crn.] [Por.] ♦ dij. var. drîgastuos [Por.] ∞ drag  [Vidi]

1355  draśesk  drăcesc  ђавољи  draśesk (draśaskă) (mn. draśeșć) [akc. draśesk] (prid.) — đavolji, đavolski ◊ furu ĭe lukru draśesk — krađa je đavolji posao [Crn.] ◊ narau draśesk — đavolja narav (sumanut čovek) ♦ (kal.) ḑîua draśeskă ĭe tuota marța-n stamînă — đavolji dan je svaki utorak u sedmici (Crnajka) ♦ (kal.) a. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd sa duk sîntuađiri, kađe la stamînă dupa marța vasîlor — đavolji utorak je dan kada odlaze todorovci, pada na drugi utorak uskršnjeg posta (Rudna Glava) b. marța draśaskă ĭe ḑîua kînd muĭeriļi fak la śiriń — đavolji utorak je dan kada žene izrađuju crepulje (Tanda) [Por.] ∞ drak  [Vidi]

1433  drik  dric  трап (кола)  drik (mn. drikurĭ) [akc. drik] (i. m.) — trap na kolima, deo sa osovinom i točkovima ◊ karu đi buoĭ are driku đi nainće șî driku đi napuoĭ — volovska kola imaju prednji i zadnji trap ◊ gruoșî đin duos sa skuot numa ku driko-l đi nainće alu karu đi buoĭ — trupci se iz šume izvlače samo sa prednjim trapom volovskih kola [Por.] ♦ up. kalamantă, kolomantă [Mlava] ∞ kar  [Vidi]

1297  drîgļiaće  drâglu  гребен  drîgļiaće (mn. drîgļieț) [akc. drîgļiaće] (i. m.) — greben, sprava sa metalnim zupcima kojom se češlja konoplja i lan ◊ pin drîgļiaće sa traźe kîńipa, șî sa faśe fuĭuor — kroz greben se provlači konoplja, i dobija se povesmo ♦ var. drîgļaće, drîgļeće [Por.] ∞ drîgla  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5788  Drîgoćin  Drăgotin  Драгутин  Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) Dragutin ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florja [Por.] ∞ nume  [Vidi]

1295  drîmb  drâmbă  дромбуља  drîmb (mn. drîmbĭ) [akc. drîmb] (i. m.) — (muz.) drombulja, muzički instrument oblika potkovice, na kom se ton proizvodi duvanjem i trzanjem čeličnog jezička ◊ drîmbu puń întra buḑă, sufļi, da ku źaĭśtu al marĭe daĭ în ļimba luĭ — drombulju stavljaš između usana, duvaš, a palcem okidaš njegov jezičak ♦ var. zdrîmbuoļ [akc. zdrîmbuoļ] (Valakonje) [Crn.] ♦ dij. var. drînd (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. zdrîmbuoļ [akc. zdrîmbuoļ] [Por.] ∞ drîmbońi  [Vidi]

1292  Drîmbakuońi  Drîmbăreanu  Дрмбаковци  Drîmbakuońi [akc. Drîmbakuońi] (i. m.) — (antr.) Drmbakovci, vlaško prezime porodice u selu Gamzigrad, dobijeno po pretku koji je svirao ili izrađivao drombulje ◊ Drîmbakuońi sînt în marźina satuluĭ, kîtră Kravarńik — Drmbakovci su na ivici sela, prema Kravarniku [Crn.] ∞ drîmb  [Vidi]

1294  drîmbońală  drâmboneală ?  дромбуљање  drîmbońală (mn. drîmbońelurĭ) [akc. drîmbońală] (i. ž.) — 1. (muz.) drombuljanje, sviranje na drombuljama ◊ đi vrunđiva s-auđe o drîmbońală — od nekuda se čuje neko drombuljanje 2. (fig.) (pej.) nevezan i nerazgovetan govor, gunđanje; iskidan i nerazamuljiv govor propraćen grlenim tonovima ◊ n-o-nțaļeg ńimika, numa drîmbuańe dupa mińe — ništa je ne razumem, samo drombulja zamnom [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońală ◊ astupî-će, drakuluĭ, odată, nu măĭ zdrîmbońa atîta, ći askultă drumașî, șî sa rîd đi ćińe — ućiti, dođavola, već jednom, nemoj da drombuljaš toliko, slušaju te prolaznici, i smeju ti se [Por.] ∞ drîmbońi  [Vidi]

1290  drînd  strâns ?  напет  drînd1 (drîndă) (mn. drînḑ, drînđe) [akc. drînd] (prid.) — 1. napet, čvrst, krut, naročito koji usled čvrstine ili napetosti stoji uspravno ◊ a ļegat sfuara întra duoĭ șćumpĭ, ș-atîta a strînso đi stă drînd, numa śe nu pokńiașće — vezao je konopac za dva stuba, i tako ga je čvrsto stegao da je sav napet, samo što ne pukne ◊ kopil mik, da kînd vĭađe fĭaće-n pĭaļa guală, iĭ sa faśe ćiku drînd — dete malo, ali kada vidi gole devojčice, piša mu se sva ukruti 2. (fig.) nabusit, naduren ◊ śe ĭe ku kopilo-la đi stîă drînd în kuot? — šta je sa onim detetom, da sav nabusit stoji u ćošku? [Por.] ◊ bat drînd — mortus pijan; pijan ko letva (Krivelj) [Crn.] ∞ drîn!  [Vidi]

1288  drînd  drând ?  дрндало  drînd2 (mn. drîndurĭ) [akc. drînd] (i. m.) — 1. drndalo, štap kojim se rastresuje vuna ◊ drîndu sî faśe đin ļiemn tarĭe, đi sî nu să frîngă — drndalo se pravi od tvrdog drveta, da se ne bi polomilo [Crn.] ◊ ku drîndu sa skutură lîna, să ĭasă đin ĭa luomurĭ, imală kare s-a prins pi lîna uoĭi pănă uaĭa a paskut — drndalom se trese vuna, da izađe iz nje trunje, prljavština koja se uhvatila za ovčje runo dok je ovca pasla 2. drveni luk sa koncem, kojim se seče kačamak ◊ dakă vrĭeĭ sî faś koļașă, îț trîabe fańină đi kukuruḑ, feruaĭkă, koļeșîărĭ, drînd șî fund — ako hoćeš da praviš kačamak, treba ti kukuruzno brašno, kotao, kačamalo, luk i lopar [Por.] 3. (muz.) drombulja ◊ kîntă-n drînd — svira u drombulje (Plavna) [Pad.] ♦ dij. sin. zdrîmbuoļ (akc. zdrîmbuoļ) (Valakonje) [Crn.] ∞ drîn!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1287  drîndai  ?  дрндати  drîndai (ĭuo drîndîĭ, ĭel drîndîĭe) [akc. drîndai] (gl. p.) — 1. drndati, rastresati vunu ◊ lîna pođită sî drîndîĭe đi sî să rupă kokoluașîļi — sabijena vuna se rastresa da bi se razbile grudve [Crn.] 2. (fig.) govoriti koješta; brbljati ◊ nu drîndai, kî nu ći măĭ askultă ńima — ne drndaj, jer te više niko ne sluša 3. (muz.) (pej.) loše, neznalački svirati; izvoditi neprijatne zvukove na instrumentu; imitirati sviranje lupanjem ili struganjem po nekom predmetetu ◊ nu șćiĭe sî kînće, numa drîndîĭe lauta-ĭa đi źaba, đin ĭel kîntatuorĭ n-o sî fiĭe ńiśkînd — ne zna da svira, samo badava drnda onu violinu, od njega nikad svirač neće biti [Por.] ∞ drîn!  [Vidi]

1291  drîndarĭ  ?  дрндар  drîndarĭ (mn. drîndarĭ) [akc. drîndarĭ] (i. m.) — (izob.) drndar, onaj koji češlja vunu pomoću naročite naprave zvane drndalo; vunovlačar ◊ drîndarĭ a fuost đe mult, akuma s-a pĭerdut — drndara je bilo nekad, sada su se izgubili [Por.] ◊ drîndari a mĭers đi la kasă la kasă, ku drndu-n șîaļe, șa drîndait lîna la uamiń — drndari su išli od kuće do kuće sa drndalom na leđima, i drndali ljudima vunu ◊ drîndari s-a rarit kînd a ĭeșît daraśiļi, da đi tuot s-a pĭerdut kînd a-nśeput sî sa fakă mașîń đi miță — drndari su se proredili kada su se pojavili grebeni, a nestali su sasvim kada su počele da se dižu vunovlačare (Jasikovo) [GPek] ∞ drîn!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1286  Drîndarĭeșći  Drîndarești  Дрндаревићи  Drîndarĭeșći [akc. Drîndarĭeșći] (i. m.) — Drndarevići, vlaško prezime u selu Valakonju, nastalo prema zanimanju osobe koja se bavila rastresanjem vune ◊ imańa lu Drîndarĭeșći kuprinđe izvuoru alu Ogașu Drîndarĭesk — imovina Drndarevića zahvata izvor Drndarevog potoka [Crn.] ♦ / < drîndarĭ — (zast.) drndar, vunovlačar (exp. Durlić) [Por.] ∞ drîn!  [Vidi]

1348  drîsman  drâsman ?  дроњак  drîsman (mn. drîsmańe) [akc. drîsman] (i. m.) — 1. dronjak, iznošen ili pocepan deo odeće ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe, am purtat ńișći drîsmańe rupće — bio sam siromah, nisam imao odelo, nosio sam neke pocepane dronjke ◊ drîsman s-a ḑîs la un fĭeļ đi pînḑă supțîrĭe, kare s-a țasut atîta đi rat đ-aĭ putut pin ĭa să trĭeś ku źeĭśtu, đin kare s-a kusut nadraź đi uamiń đi vară, đi să ļi fiĭe la uamiń rakuare pănă lukră — drsman se zvala jedna vrsta tankog platna, koje se tkalo tako retko da si mogao kroz njega prst da provučeš, od koga su se šile letnje muške pantalone, da bi muškarcima bilo sveže dok rade (Rudna Glava) 2. preveliki deo odeće ◊ mĭ-a kusut muĭarĭa un drîsman đi kimĭașă, stă pi mińe ka slamńaku — sašila mi je žena preveliku košulju, stoji na meni kao slamarica (Tanda) ♦ var. drîzman (Tanda) [Por.] / < srb. drzman < tur. dizman, dizmenkrupan čovek, visok i korpulentan čovek (Sursa: Škaljić, exp. Durlić )   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2342  drĭeș  batoză  дреш  drĭeș (mn. drĭeșurĭ) [akc. drĭeș] (i. s.) — (tehn.) dreš, vršalica ◊ drĭeșu ĭe mașînă đi trăirat mare, kare a mînato motuoru pista o kurao lungă, da kînd s-a ivit traktur-ļi, a mînato trakturu — dreš je velika vršalica koju je pokretao motor preko dugačkog kaiša, a kada su se pojavili traktori, pokretao je traktor ◊ drĭeșu a katat drumurĭ đi kar larźe, șî mulț lukratuorĭ — dreš je tražio široke kolske puteve, i mnogo radnika ♦ sin. mașînă đi trăirat [Por.] ♦ up. bagatuorĭ [Crn.] ∞ mașînă  [Vidi]

1284  druažă  coajă ?  љуска  druažă (mn. druažă) [akc. druažă] (i. ž.) — ljuska, kožica na plodu voća i povrća; kožmura ◊ struguri aĭ śe nu să stropĭesk, au druažă kîta mîĭ gruasă — grožđe koje se ne prska, ima malo deblju kožmuru [Crn.]   [Vidi]

1618  drugă  drugă  реза  drugă2 (mn. druź) (i. ž.) — reza, pokretna daščica kojom su se zatvarala vrata ◊ druga ĭe o blanuță đi ļiemn îmblatuare, ku kare sa-nkis ușa đi bătrîńață — reza je pokretna daščica kojom su se nekada zatvarala vrata ◊ druga a țînuto duauă kuńe batuće-n ușă, kare avut kîrļig la vîr, să țînă blanuța să nu skadă — rezu su držala dva klina, nabijena u vrata, koja su imala kuku na vrhu, da drže daščicu da ne spadne ◊ druga a fuost đisupra înkreștată, unđe a veńit ļimba kĭeĭi — reza je sa gornje strane imala ureze, u koje je ulazio jezičak ključa ♦ sin. anță (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1266  drum  drum  друм  drum (mn. drumurĭ) (i. s.) — drum, put ◊ đ-aiś pîn în Buļuoț drumu ĭe larg șĭ đirĭept — odavde do Boljevca put je širok i prav [Crn.] a. ◊ drumo-l mare — veliki put, javni put, glavna saobraćajnica ♦ (fig.) veliki (spoljni) svet; javnost ◊ mĭarźe ka kațaua, șî ma latră pi drumo-l mare — skita kao kučka, i olajava me javno (=ogovara) ◊ traĭașće pi drumo-l mare — živi kao beskućnik, skitnica ♦ sin. șļau, șļiaujavni put, važniji put b. ◊ drumo-l mik — mali put, sporedni put, puteljak, staza; prečica ◊ kînd s-a întuors đi la bîlś, a dat pi drumo-l mik, șî đ-aĭa aźuns ĭuta — kad su se vratili sa vašara, udarili su prečicom, pa su zato brzo stigli ◊ drum înćins — prav put c. ◊ drum đi kar — kolski put d. ◊ drum đi viće — stočni put, put kojim ide stoka na pašu ili pojilo ♦ sin. kaļe, kalare, karare [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1273  drumaĭală  drumăială  путовање  drumaĭală (mn. drumaĭaļe) [akc. drumaĭală] (i. ž.) — 1. putovanje, naročito pešačenje ◊ lukru mĭ-a fuost đeparće, șî ĭo am tîbarît đi drumaĭală pănă n-am ažuns la penzîĭe; akuma ńiś ku gîndu nu drumîĭ ńiś unđe — posao mi je bio daleko, i ja sam se umorio od putovanja dok nisam stigao do penzije; sada ni u mislima ne putujem nigde ♦ var. drumuitură, drumaĭtură, drumaitură 2. putešestvije, avantura ◊ n-am kînd sî-ț puvestîăsk drumuĭturiļi mĭaļe tuaće — nemam kada da ti pričam sva svoja putešestvija [Por.] ∞ drum  [Vidi]

1271  drumaș  drumaș  путник  drumaș (mn. drumaș) [akc. drumaș] (i. m.) — putnik, obično pešak ◊ drumașî mĭerg pi drum, da uoțî-ĭ aśiră đin padure — putnici idu drumom, a lopovi ih vrebaju iz šume [Por.] ∞ drum  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1272  drumui  drumui  путовати  drumui (ĭuo drumîĭ, ĭel drumîĭe) [akc. drumui] (gl.) — putovati, ići putem, pešačiti ◊ am fuost ńigustuorĭ, ș-atîta am drumait đi m-am sîturat đi drum — bio sam trgovac, i toliko sam se naputovao da sam sit puta ♦ var. drumai, drumăi [Por.] ♦ dij. var. drumai [Crn.] ∞ drum  [Vidi]

1226  duamnă  doamnă  госпођа  duamnă (mn. duamńе) [akc. duamnă] (i. ž.) — gospođa; dama ◊ uĭtîće kum s-a înbrakat, ka duamnă đin varuș — vidi kako se obukla, kao gospođa iz grada [Crn.] ◊ trĭeku ka duamna ku kapu pi sus, la ńima nu sa uĭtă — prođe kao gospođa sa uzdignutom glavom, nikoga nije pogledala ♦ (demin.) domńișuară [akc. domńișuară] [Por.] ∞ duomn  [Vidi]

1267  dud  dud  дуд  dud (mn. duḑ) (i. m.) — (bot.) dud (Morus) ◊ am oltańit un dud, ș-am vaḑut kî s-a prins — kalemio sam dud, i video sam da se primio a. ◊ dud đ-aĭ albĭ (Morus alba) — beli dud ◊ am în obuor un dud đ-aĭ albĭ, batrîn ka mińe — imam u dvorištu beli dud, star koliko i ja b. ◊ dud đ-aĭ ńegi (Morus nigra) — crni dud ◊ nuĭe ļiemnu duduluĭ ńegru, numa ĭel faśe duđe ńagrĭe — nije dudovo drvo crno, nego ono rađa crne dudinje [Crn.] ♦ sin. ĭagud [akc. ĭagud] (Krepoljin) [Mlava]   [Vidi]

1304  dudai  dudui  отерати  dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) [akc. dudai] (gl. p.) — oterati; udaljiti od sebe ◊ dudai așa bunataće đi muĭarĭe, numa pîntru parinț — otera onako krasnu ženu, samo zbog roditelja ◊ dudîĭe pîăsîrļi đin viĭe, sî nu manîśe struguri — oteraj ptice iz vinograda, da ne pojedu grožđe [Crn.]   [Vidi]

1305  dudait  duduit  отеран  dudait (dudaită) (mn. dudaiț, dudaiće) [akc. dudait] (prid.) — oteran, proteran ◊ dudait đi la lukru șîađe akas — isteran sa posla sedi kod kuće [Crn.] ◊ la prins în furaluk, șî la dudait đin țară afară — uhvatili ga u krađi, i proterali ga iz zemlje [Por.] ∞ dudai  [Vidi]

1269  dudă  dudă  цев  dudă2 (mn. duḑ) [akc. dudă] (i. m.) — 1. a. cev; duguljast šupalj predmet ◊ lula la kazan ĭe fakută ka duda — lula na kazanu je u obliku cevi ◊ duļaćiļi la kovrag are dudă, șî kopiĭi fak fluir đin ĭa — dulek na vreži ima cevku, i deca prave frulu od nje b. tvor cevi ◊ masură țaua-ĭa, sî vĭeḑ kît ĭe đi largă la dudă — izmeri tu cev, da vidiš koliko joj je otvor širok (Rudna Glava) 2. čunak; dimnjak ◊ duda la șporĭet ĭe pļină đi fuńiźină — čunak na šporetu pun je gareži 3. sirena u borskom rudniku ◊ sa-uḑe duda-n Buor, ĭasă lukratuori đi la lukru — čuje se sirena u Boru, izlaze radnici s posla (Tanda) ♦ (augm.) duduļan ♦ (demin.) duduļiță [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1264  dudîau  dudău  коров  dudîau (mn. dudîĭe) [akc. dudîau] (i. m.) — korov; budžak; travuljina ◊ oboru s-a înplut dă dudîau, nu mi puoț să ći măĭ baź în ĭal — dvorište se napunilo korova, ne možeš više da uđeš u njega ◊ mi s-a înplut straturiļi dă dudîau, ma duk să ļe pļivĭesk — leje su mi se napunile korova, idem da ih oplevim [Hom.] ♦ dij. var. dudîău [akc. dudîău]; dudău ◊ đi kînd aśiĭa nu traĭașće ńima, a krĭeskut dudău pănă-n gard — otkad tu ne živi niko, narastao je korov do ograde [Por.] ♦ dij. var. dundarĭ [akc. dundarĭ] [Crn.] ∞ dudă2  [Vidi]

1275  duduļaĭkă  dudulaică ?  свитак  duduļaĭkă (mn. duduļeĭś) [akc. duduļaĭkă] (i. ž.) — 1. svitak; smotuljak; truba; višestruko uvijen predmet, koji ima slobodan, cevast prostor u sredini ◊ s-ambatat, ș-a fakut đintr-o arćiĭe duduļaĭkă, șî s-a pus, fara rușîńe, să sufļe-n ĭa ka kînd ĭe bandă — napio se, napravio je od neke hartije svitak, i počeo, bez stida, da duva u njega kao da je truba (Tanda) [Por.] 2. cevka ◊ vrĭeĭ sî-m taĭ o duduļaĭkă đi suok, sî fak đin ĭa pokńituarĭe? — hoćeš li da mi isečeš jednu cevku od zove, da napravim od nje pucaljku? [Crn.] ∞ dudă2  [Vidi]

1270  duduraĭkă  dudă ?  дудурајка  duduraĭkă (mn. dudurîăĭś) [akc. duduraĭkă] (i. ž.) — (muz.) (izob.) dudurajka, cevčica od maslačka otvorena na oba kraja, koja se koristila kao duvački muzički instrument za dobijanje jednostavnih tonova ◊ fĭaćiļi marĭ a fakut dudurăĭś đin laptukă, ș-a sufļat în ĭaļe kînd a vrut s-îĭ audă baĭețî unđe sînt, șî sî vină sî sa gasîaskă — devojke su pravile dudurajke od maslačka, i duvale su u njih kada su želele da momci čuju gde su, i da dođu na sastanak ◊ dudurîăĭśiļi a fuost fakuće đin duauă duđe đi laptukă, una măĭ skurtă, una măĭ lungă, đ-aĭa avut duauă glasurĭ, măĭ supțîrĭe șî măĭ gruos — dudurajke su bile napravljene od dve maslačkove cevčice, jedne kraće i jedne duže, zato su imale dva glasa, niži i viši ◊ fĭaćiļi kare a fuost măĭ sprimiće, a putut în duduraĭkă sî fakă kînćik frumuos, kare a rîsunat pista vîăĭ, șî s-a-uḑît đeparće — devojke koje su bili spremnije, mogle su na dudurajci da izvedu lepu melodiju, koja je odjekivala preko dolina, i čula se nadaleko (Rudna Glava) ◊ s-a fakut dudurăĭśiļi șî đin țauă đi suok, kî laptuka pi ļivađe n-a țînut mult — pravile su se dudurajke i od zove, jer maslačak sa livade nije trajao dugo (Tanda) [Por.] ∞ dudă2  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1342  dugaĭaș  dugăiaș  продавац  dugaĭaș (mn. dugaĭaș) [akc. dugaĭaș] (i. m.) — prodavac, trgovac, osoba koja prodaje robu u trgovačkoj radnji ◊ s-a prins la lukru-n dugaĭe, ș-a fuost dugaĭaś ḑîaśe ań — zaposlio se u prodavnici, i bio je prodavac deset godina [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

4658  dugaĭașîță  dugăiașiță  продавачица  dugaĭașîță (mn. dugaĭașîț) [akc. dugaĭașîță] (i. ž.) — (ret.) prodavačica ◊ în dugăĭ măĭ mult a lukrat uamińi, ama koļa-koļa, pin saće, s-a gasît șî kîć-o muĭare ka dugaĭașîță — u prodavnicama najviše su radili muškarci, ali ovde-onde, po selima, našla se i po neka žena kao prodavačica [Por.] ∞ dugaĭe  [Vidi]

1341  dugaĭe  dugae  продавница  dugaĭe (mn. dugăĭ) [akc. dugaĭe] (i. ž.) — prodavnica, trgovačka radnja ◊ ńa-nkis dugaĭa, nu măĭ avĭem unđe să kumparăm — zatvorili su nam prodavnicu, nemamo više gde da kupujemo [Por.] ◊ s-a întîńit ku ĭel în dugaĭe — sreo se sa njim u prodavnici (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. dukĭan [Crn.]  [Vidi]

1338  duguĭală  duhoare  задах  duguĭală (mn. duguĭelurĭ) [akc. duguĭală] (i. ž.) — zadah, neprijatan miris; vonj ◊ đin țuaļiļi luĭ mĭarźe duguĭală ka kînd a durmit în ștală — iz njegovog odela širi se zadah kao da je spavao u štali ♦ (skr.) dug (mn. dugurĭ) ◊ vinu đin baśivă arĭe dug urît — vino iz bačve ima neprijatan miris ♦ up. putuarĭe — smrad [Crn.] ♦ dij. var. dug, duguarezapah, težak miris (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

1340  dukĭan  dugheană  дућан  dukĭan (mn. dukĭanurĭ) [akc. dukĭan] (i. m.) — dućan, gradska prodavnica tekstilne ili zanatske robe ◊ kumparaĭ în dukĭan un kîlțan đi mińe, da đi muĭarĭe pînḑă đi krețan — bio sam u dućanu i kupio sebi košulju, a ženi platno za suknju [Crn.] ♦ sin. dugaĭe [Por.]   [Vidi]

1339  dul  dul  оток  dul (mn. dulurĭ) (i. m.) — 1. otok, otečeno mesto na telu ◊ în șîaļe, unđe la lovit berbĭeku ku kuornu, ĭa ĭeșît un dul marĭe — na leđima, gde ga je ovan zakačio rogom, napravio mu se veliki otok [Crn.] ◊ ma muśkat o guangă, șî mi s-a fakut un dul pi pĭaļe — ujela me neka buba, pa mi se napravio otok na koži 2. izbočina, neravnina ◊ a ploĭat șî apa ń-a luvat drumu, a ramas numa ńișći dulurĭ koļa-koļa — padala je kiša i odnela nam put, ostale su samo neke izbočine ovde-onde ♦ sin. dîlm [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1450  dulău  dulău  псина  dulău (mn. dulăĭ) [akc. dulău] (i. m.) — (zool.) psina, veliki pas ◊ kînd aĭ dulăĭ ku ćińe la munće, nu ći ćĭemĭ ńiś đi lupĭ, ńiś đi urș — kad uz sobe u planini imaš velike pse, ne bojiš se ni vukova, ni medveda ♦ var. durlău (Tanda) ♦ sin. kînoćeu ♦ up. dulfă [Por.] ∞ kîńe  [Vidi]

1317  dulśață  dulceaţă  сласт  dulśață (mn. dulśețurĭ) [akc. dulśață] (i. ž.) — (nutr.) 1. slast, slatkoća, ukus slatkih stvari ◊ ļebeńița-ĭa a statut prĭa mult, ș-a perdut dulśața — ona lubenica je predugo stajala, pa je izgubila slast 2. poslastica, slatkiš ◊ la nuoĭ prazńiku nu să faśe fîră dulșețurĭ — kod nas slava se ne pravi bez slatkiša [Crn.] 3. ukus ◊ mînkarĭa fara dulśață — jelo bez ukusa [Por.] ∞ dulśe  [Vidi]

1343  duļiźak  ?  дуг  duļiźak (duļiźakă) (mn. duļiźieț) [akc. duļiźak] (prid.) — dug, koji dugo traje ◊ kînd nus ļiamńe, fuoku sa faśe ku duļiźaku — kad nema drva, loži se „duga” vatra (tj. vatra koja tiho sagoreva i koja će dugo da traje ) [Por.] ♦ up. duluźală [Crn.]   [Vidi]

1540  dumbrauă  dumbravă  дубрава  dumbrauă (mn. dumbrîăvi) [akc. dumbrauă] (i. ž.) — (bot.) dubrava, vrsta šume ◊ kuodru kare stă întrĭeg, nuĭe taĭat đin ĭel, padure đasă, ku ļiamńe nu prĭa marĭ — šuma koja je ostala cela, koja nije sečena, gusta šuma sa drvećem koje nije previše visoko ◊ ĭastă o Dumbrauă la Gorńana șî una la Lazńița — ima jedna Dubrava u Gornjani i jedna u Laznici [Por.]   [Vidi]

1336  dumińikă  duminică  недеља  dumińikă (mn. dumińiś) [akc. dumińikă] (i. ž.) — (kal.) nedelja, poslednji dan u sedmici ◊ dumińika ĭe ḑîuă đi ođină șî đi dus la fameļiĭe — nedelja je dan za odmor i obilazak rodbine ♦ (kal.) Dumińika marĭe — (dosl.) „velika nedelja”; Trojice, Pedesetnica; Duhovi ◊ Dumińika marĭe sî kađe la șapće saptamîń dupa Pașć — Trojica pada na sedam nedelja posle Uskrsa ♦ (kal.) Dumińika mikă — (dosl.) „mala nedelja"; Petrove poklade ◊ atunșa ĭasă Rusaļiļi șî sî puńe puostu lu Sîm-Pĭetru — tada se završava Rusalna nedelja i počinje Petrov post [Crn.] ◊ dumińika trĭekută — prošla, protekla nedelja ◊ dumińika śe vińe — iduća, naredna nedelja [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

5035  dumińikă ćinîră  dumínică tânără  млада недеља  dumińikă ćinîră (mn. dumińiś ćińire) [akc. dumińikă ćinîră] (sint.) — (kal.) (dosl.) „mlada nedelja”, prva nedelja posle pojave mladog meseca ◊ dumińika ćinîră ĭe la svîrșîtu saptamîńi pi karĭe s-a pus luna nuauă — mlada nedelja je poslednji dan u sedmice u toku koje se pojavio mlad mesec [Crn.] ◊ dumińikă ćinîră ĭe șî sîptamîna întrĭagă, đin ḑîua-ĭa kînd sa puńe luna mikă — mlada nedelja je i cela sedmica, od dana kada se pojavi mlad mesec [Por.] ∞ dumińikă  [Vidi]

1298  dumitaļe  dumitale  господине (у изр.)  dumitaļe [akc. dumitaļe] (zam.) — (zast.) (u izr.) gospodine! ♦ / dumitaļe < domńiĭi a tĭaļe — tvom gospodstvu ◊ đimult, kînd s-a-ntîlńit duoĭ drumaș, unu a ḑîs: „Bună kaļa!”, d-alalalt s-a raspuns ku: „Mulțamĭesk, dumitaļe!”— Nekada, kada su se sretala dva putnika, jedan bi rekao: — „Dobar put!”, a drugi je odgovarao sa: „Zahvaljujem, gospodine!” [Crn.] up. țamtaļe  [Vidi]

1357  Dumitrașkuońi  Dumitrășcanu  Думитрашкови  Dumitrașkuońi [akc. Dumitrașkuońi] (i. m.) — (antr.) Dumitraškovi, vlaško prezime familije u selu Savinac ◊ a ĭeșît Ćimuoku pîn la kîășîļi lu Dumitrașkońi — izlio se Timok sve do kuća Dumitraškovih [Crn.] ∞ Dumitru  [Vidi]

1318  dumĭastîk  domestic  домаћи  dumĭastîk (dumĭastîkă) (mn. dumĭastîś, dumĭastîśe) [akc. dumĭastîk] (prid.) — (za životinje) domaći, pripitomljen, koji živi u domaćinstvu ◊ puorku al dumĭastîk manînkă kukuruḑ kînd îĭ daĭ, da al salbaćik numa kînd gasîașće — domaća svinja jede kukuruz kad joj daješ, a divlja samo kad nađe ◊ în tuaće saće ĭastă pĭară dumĭastîśe, da șî pĭară porśeșć sa mîĭ gasîăsk unđe-unđe — u svim selima ima domaćih krušaka, a i divljih ima još uvek ovde-onde ◊ žuavină dumĭastîkă — domaća životinja (Krivelj) ♦ supr. salbaćik [Crn.]   [Vidi]

1350  dundă  îndesată  здепаста  dundă (mn. dunđe) [akc. dundă] (prid.) — (o ženi) zdepasta; gojazna osoba, naročito devojčica ◊ o dundă đi fată, s-angrașat ka purśelu — zdepasto devojče, ugojilo se ko prase ◊ dundă ĭe insă mikă șî grasă, rar s-a ḑîs așa đi uamiń — zdepasta je osoba mala i debela, retko se kad tako govorilo za muškarce ♦ var. (pej.) dunduaĭkă [Por.]   [Vidi]

1755  dungă  dungă  црта  dungă (mn. dunźi) [akc. dungă] (i. ž.) — 1. crta, linija, pruga, traka, rub, ivica; vidik ◊ đemper ku dunźi — đžemper sa prugama ◊ iș đață suariļi dupa dungă — sunce zađe za vidik [Hom.] ◊ a tras o dungă ruoșîĭe pista fuaĭe — povukao je crvenu liniju preko lista ◊ a ĭeșît ku uoiļi la dunga krși, a kolo ĭastă skradă đi paskut — izgonio je ovce na ivicu krša, tamo ime dlakave šaši za pašu 2. (fig.) a. neraspoloženje ◊ stă-n dungă — nakrivo je nasađen, nije raspoložen b. bežanje, spašavanje (nestajanje s vidika) ◊ luvă dunga, șî skapă — dohvatio se vidika i nestao, spasio se ◊ ĭa-ț dunga! — briši, nestani! c. preterivanje, laganje, prelazak neke mere ◊ đaće kîta dupa dungă — rekao je neistinu; slagao je (Tanda) ♦ sin. vargă [Por.]  [Vidi]

1315  duodă  dodă  невеста  duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšte ◊ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) prostak, glupak; neotesanko ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

2586  duoĭsprîaśiļa  doisprecelea  дванаести  duoĭsprîaśiļa [akc. duoĭsprîaśiļa] (br.) — dvanaesti ◊ do veńi kumva ș-a doĭsprîaśiļa lună, sa do va înkeĭa șî anu-sta odată — dođe nekako i dvanaestgi mesec, završiće se valjda i ova godina jednom ♦ var. duoĭsprîăśiļa [Por.] dij. var. duoĭsprĭaśeļa [Crn.] ∞ duoĭ  [Vidi]

1225  duomn  domn  господин  duomn (mn. duomń) [akc. duomn] (i. m.) — gospodin ◊ sî faśe duomn, da ĭel ĭe golan pruost — pravi se gospodin, a on je običan golja [Crn.] ◊ dakă a fuost saćan, s-a țînut maruos, șî numa ku duomńi a șaḑut la masă — iako je bio seljak, držao se gospodski, i samo je sa gospodom sedeo za stolom [Por.] ♦ dij. var. domn [Buf.]  [Vidi]

1790  duop  dop  чеп  duop (mn. duopurĭ) [akc. duop] (i. s.) — čep, zapušač ◊ ku duopu sa astupă gîăurļi la vasurĭ: la kiļe, krśiaźe, baluańe, butuańe — čepom se zatvaraju rupe na posudama: flašama, testijama, balonima, buradima ◊ kînd n-aĭ duop đi plută, astupĭ kila ku tuļanu — ako nemaš čep od plute, zatvaraš flašu kočanjem ♦ sin. astupuș ♦ dij. var. dop [Kmp.]  [Vidi]

1231  duor  dor  жеља  duor (mn. duorurĭ) [akc. duor] (i. s.) — 1. želja, čežnja, žudnja ◊ am sî muor đi duoru luĭ — umreću od čežnje za njim [Crn.] 2. tuga, bol; seta, melanholija; sevdah; ljubav(ni jad) ◊ kînćiśe đi duor — (dosl.) pesme tuge (muz.) ljubavne pesme, sevdalinke 3. (u izr.) lažna ljubav ◊ duor ușuor — (dosl.) „laka želja”, (fig.), lažna ljubav ◊ duoru lu Marćin Kĭuoru — (dosl.) ljubav Slepca Martina (=nikakva ljubav, prazna ljubav, ljubav naslepo, bez pokrića) ♦ var. dorință [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1373  duorńik  dornic  жељан  duorńik (duorńikă) (mn. duorńiś, duorńiśe) [akc. duorńik] (prid.) — željan, žudan, koji oseća želju ili žudnju za nečim ili nekim ◊ mis duorńik đi pîńe đin śirińe — željan sam hleba iz crepulje ◊ mi sa-m pare kî sînt măĭ mare duorńik pi pomînt đi apă rîaśe đin fîntînă đi supt fag — čini mi se da sam najveći željnik hladne vode sa izvora ispod bukve ♦ up. dorit [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1438  duorśa  dorcea ?  дорат  duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) dorat, konj tamnoriđe boje ◊ duorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenu (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) krupan ovčarski pas; često ime za takvog psa ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat Duorśa, da unu Murźa — imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdža (Tanda) [Por.]   [Vidi]

1237  duos  dos  наличје  duos (mn. duosurĭ) [akc. duos] (i. m.) — 1. (predmeti i bića) naličje; druga strana; unutrašnja strana; donja strana; leđna strana ◊ aĭ înbrakat kîlțanu pi duos — obukao si košulju naopako ◊ duosu palmi; duosu mîńi — nadlanica ◊ îĭ đață ku duosu mîńi pistă nas — udario ga je nadlanicom preko nosa [Crn.] ◊ nuĭe bun sî puń pîńa pi masă ku duosu-n sus — ne valja da stavljaš pogaču na sto sa naličjem na gore [Por.] 2. (reljef) osoje, strana zemljišta okrenuta ka severu ◊ duosu ĭe mîĭ rîaśe, mîĭ mult țîńe raveńala, șî đi aĭa mîĭ bińe rođașće kînd ĭe ćimpu uskaśiu — osoje je hladnije, duže zadržava vlagu, i zbog toga bolje rađa kad je godina sušna [Crn.] 3. (fig.) a. leđa ◊ mĭ-aĭ întuors duosu kînd mĭ-a fuost măĭ grĭeu — okrenuo si mi leđa kada mi je bilo najteže b. šuma; odmetništvo; hajdučija ◊ đi vrĭamĭa đi rat: vin ńamțî - fuź în duos, vin ćetńiśi - fuź în duos, vin partizańi - fuź în duos, kă pi saćanu tuoț ĭ-a apaurît — za vreme rata: dolaze Nemci - bež’ u šumu, dolaze četnici - bež’ u šumu, dolaze partizani - bež’ u šumu, jer su seljaka svi pljačkali ◊ đi vrĭamĭa đi bugarĭ, Golubuońi a fuost în duos — za vreme Bugara, Golubovići su bili odmetnici ♦ supr. față [Por.]   [Vidi]

1309  dur!  dur!  дур!  dur! (uzv.) — (onom.) dur! 1. uzvuk koji oponaša grmljavinu; uopšte: dubok zvuk koji se širi u valovima ◊ dur! dur! pi śĭerĭ, șî la urmă ńimika, nu pikă ńiś un struop đi pluaĭe — dur! dur! po nebu, i na kraju ništa, ne pade ni kapka kiše ◊ askultă: sa uđe kînd șî kînd „dur!” pin puod, sigurat ĭară s-a-npuĭat șobolama-ĭa — slušaj: čuje se kad-kad „dur!” po tavanu, sigurno su se opet namnožili one pacovčine [Por.] 2. uzvik za ubrzanje konjske zaprege, jače, snažnije ◊ dur, îrțuaźilor! — brže, kljusine! [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1440  dura!  dura ?  дура  dura! [akc. dura!] (uzv.) — dura! uzvik kjim se teraju konji ◊ kînd kalu mĭarźe-n śiet, da tu vrĭeĭ să-l ĭuțășć, tu iĭ daĭ ku zengiĭļi în burtă, șî-ĭ zbĭerĭ: „Dura! Dura!” — kada konj ide lagano, a ti hoćeš da ga poteraš, udariš ga uzengijama po stomaku, i vikneš mu: „Dura! Dura!” [GPek] ∞ kal  [Vidi]

1307  durai  hurui  грмети  durai (ĭuo durîĭ, ĭel durîĭe) [akc. durai] (gl. p.) — (onom.) grmeti ♦ / < (onom.) dur! ◊ durîĭe-n śĭerĭ — grmi na nebu ◊ durîĭe șî sfulđiră în tuaće părțîļi, așćetăm ku frikă să veđem unđe o să trasńaskă — grmi i seva na sve strane, čekamo sa strahom da vidimo gde će da udari grom [Por.] ♦ dij. var. dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) / < (onom.) du! ◊ la zavĭrńit a nuvarat șî dudîĭe în śerĭ, mînă uoiļi în strungă sî nu ļi prindă pluaĭa — na zapadu se naoblačilo i grmi, teraj ovce u tor da ih ne uhvati kiša ♦ dij. sin. urla (Osnić) [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1673  durduka  durduca  тандркати  durduka (ĭuo durdukîĭ, ĭel durdukîĭe) [akc. durduka] (gl. p.) — (onom.) tandrkati ◊ kînd durdukîĭe pin puod, ma ginđesk śe va fi: șobuoļi, or suakrîmĭa s-a fakut moruoń — kada nešto tandrče na tavanu, pomislim šta je: pacovi, ili mi se tašta povampirila ♦ var. durdîka, durdîkai ♦ sin. urdukai [Por.]  [Vidi]

1333  durĭa  durea  болети  durĭa (ma duare, îl duarĭe) [akc. durĭa] (gl. bezl.) — (med.) boleti a. imati telesnu, fizičku bol ◊ atîta ma duarĭe kapu đi nu vîăd ńimika — toliko me boli glava da ne vidim ništa [Crn.] ◊ kînd am lukrat în padurĭe, sparźam la mĭetîrĭe ku sakurĭa ḑîua kît ĭe tuată, șî ma durĭa pućarĭa-ntrĭagă ku ḑîļiļi dupa śe gaćam lukru — kada sam radio u šumi, cepah drva sekirom po ceo dan, pa me je bolela cela snaga dugo posle toga [Por.] b. imati psihičku, duševnu bol ◊ ĭa pĭerit kopilu, ș-o durĭa sufļitu ań șî ań — poginuo joj je sin, i duša ju je bolela godinama [Por.] ◊ am sîĭ fak așa pakustă, đi o s-îl duară pîn va fi viu — napraviću mu takvu pakost, da će ga boleti dok bude živ c. (fig.) imati lažnu bol ◊ ĭuo-ĭ spusîăĭ, dakă nu m-askultă, ma duarĭe-n śokan đi nakazu luĭ — ja mu rekoh, ako me ne posluša, boli me đoka za njegoov problem [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1460  Durļa  Durlea  Дурлић  Durļa (mn. Durluoń) [akc. Durļa] (i. m.) — Durlić, vlaško prezime familija u Rudnoj Glavi [Por.], Debelom Lugu, Leskovu i Jasikovu [GPek] ◊ Durļa al măĭ batrîn a veńit đin Raśița-n Banato-l rumîńesk — najstariji Durlić je došao iz Rečice u rumunskom Banatu ◊ đin Banat, Durļa a veńit în Sîrbiĭe, s-a kăsătorit în Buśa supt Stuol — iz Banata, Durlić je došao u Srbiju, naselio se u Bučje pod Stolom ◊ đin Buśa, đi rîău lu turś, ńepuoțî luĭ a fuźit în Ļiskuauă, đ-akolo, kînd s-a mulțît, uńi s-a mutat pin saćiļi đin okuol — iz Bučja, Durlićevi potomci su zbog turskoga zla prebegli u Leskovo, a kada su se tamo vremenom namnožili, neki su otišli u obližnja sela [Por.]   [Vidi]

1300  durmi  dormi  спавати  durmi (ĭuo duorm, ĭel duarmĭe) [akc. durmi] (gl.) — spavati ◊ sî puaće durmi pi kapatîń, da șî-n piśuarĭe, kînd ći prinđe nužda — može se spavati na jastuku, a i stojeći, kad te pritisne muka [Crn.] ◊ ma adurmi ku povasta, ama nu putuĭ mult sî duorm, kî-nśepură tuoț sî sa rîdă đi mińe — uspavao me je pričom, ali nisam mogao dugo da spavam, jer su počeli svi da mi se smeju [Por.] up. adurmi  [Vidi]

29  duruĭan!  duruian ?  дурујан!  duruĭan! [akc. duruĭan] (uzv.) — (augm.) (onom.) durujan, reč iz dečje uspavanke; imitiranje teranja konja ◊ „duru, duru, duruĭan” ḑîś kînd puń kopilo-l mik pi źanunkĭe, șă-l țupîĭ ka kînd kîlarĭașće kalu — „điha, điha, đihana” kažeš kada staviš malo dete na kolena, i cupkaš ga kao da jaše konja [Por.] ∞ dur!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1335  duruorĭ  duroare  костобоља ?  duruorĭ (mn.) [akc. duruorĭ] (i. ž.) — (med.) kostobolja; podagra; reumatizam; grip ◊ duruorĭ ĭe buală kare s-a ļekuit numa ku ḑakutu — kostobolja je bolest koja se lečila samo ležanjem [Por.] ∞ durĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1308  dușman  dușman  душман  dușman (dușmană) (mn. dușmań, dușmańe) [akc. dușman] (prid.) — dušman, zlopamtilo; čovek loše naravi, podmukao ◊ al dușman nu zauĭtă șî nu prostîașće ńiś kînd — dušman ne zaboravlja i ne prašta nikada [Crn.] ◊ dușman, kîńe đi uom, ńiśkînd nu sa șćiĭe śe-ț ginđașće — dušmanin, pseto od čoveka, nikad se ne zna šta ti misli [Por.]   [Vidi]

1320  dușmanuos  dușmănos  душмански  dușmanuos (dușmanuasă) (mn. dușmanuoș, dușmanuasă) [akc. dușmanuos] (prid.) — dušmanski, zao, pokvaren u duši, podao; zlonameran ◊ muĭare dușmanuosă, taśe, sa uĭtă kĭuorđiș ka kațaua, dakă-ĭ va skapa vro vuorbă, ĭa ĭe veńin guol — žena dušmanka, ćuti, gleda ispod oka ko kučka, ako joj se i omakne neka reč, to je pravi otrov [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1311  dușmańiĭe  dușmănie  душманлук  dușmańiĭe (mn. dușmańiĭ) [akc. dușmańiĭe] (i. ž.) — dušmanluk, neprijateljstvo, mržnja; bezdušnost; podlost ◊ tuoț sînt dușmań șî ńințaļeș, șî đi aĭa s-a bagat în dușmańiĭe marĭe — svi su dušmani i nerazumni, i zato su ušli u veliko neprijateljstvo [Crn.] ◊ a tunat mare dușmańiĭe-n lume, fraț ku fraț nu sa măĭ sufîră — veliki je dušmanluk ušao u ljude, brat se s bratom više ne podnosi [Por.] ∞ dușman  [Vidi]

1302  duśa  duce  носити  duśa (ĭuo duk, ĭel duśe) [akc. duśa] (gl. n.) — 1. nositi, prenositi; odnositi; donositi ◊ în spinarĭe sî puaće duśa marĭe tovar — na leđima se može nositi veliki teret [Crn.] ◊ are lukru bun, șî duśe la kasă plată mare — ima dobar posao, i kući donosi veliku platu ◊ vîntol kald duśe buală — topao vetar donosi bolest [Por.] 2. ići, otići, otputovati ◊ muma sî duśe mĭńe la piĭaț ku kîća bukaće șî kîća puamĭe — majka ide sutra na pijacu sa malo povrća i malo voća [Crn.] ◊ du-će drakuluĭ — (kletva) idi dođavola ◊ duśe minća la luok — dolazi k pameti, razume, shvata ♦ up. oćeșî [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2005  ḑalarĭ  zalari  верижњача  ḑalarĭ (mn. ḑalare) [akc. ḑalarĭ] (i. s.) — verižnjača, prečanica, poprečna motka na kaminu o koju su okačene verige ◊ ḑalarĭu a fuost fakut đin krĭangă đi kuorn, gruasă — verižnjača je bila napravljena od debele drenove grane ◊ đi ḑalarĭ a fuost atîrnaće ḑîaļiļi, kare a putut sî sa skurćaḑă, or sî sa lunźaskă, kît a trîbuit vasu sî fiĭe rîđikat đi la fuok — za verižnjaču su bile okačene verige, koje su mogle da se produžuju ili skraćuju, prema tome koliko je sud morao biti udaljen od vatre [Por.] ♦ sin. ćivigare (Leskovo) [GPek], (Osnić) [Crn.], (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ ḑală  [Vidi]

1382  ḑală  za  алка  ḑală (mn. ḑaļe) [akc. ḑală] (i. ž.) — alka, karika ◊ s-a rupt o ḑală la sanźir, șî vadra a kaḑut în bunarĭ — pokidala se jedna alka na lancu, i vedro ja palo u bunar [Crn.] ∞ alkă  [Vidi]

44  ḑamă  zeamă  чорба  ḑamă (mn. ḑămurĭ) [akc. ḑamă] (i. ž.) — 1. čorba ◊ ḑamă đi pĭeșć — riblja čorba ◊ ḑamă akră — kisela čorba ◊ ḑamă đi varḑă — kuvani kupus ◊ (euf.) ḑamă đi pruńe — rakija ◊ ḑamă đi kuńe — klin-čorba 2. kaša, materija koja se pretvorila u tečnost ◊ s-a topit la kaldură, șî s-a fakut ḑamă — istopilo se na toploti i pretvorilo u kašu 3. (u izr.) (iron.) siromaško, koji nema ništa sem čorbe ◊ o sorbiḑamă guală, sărakaśuos șî flomînźuos — jedno golo čorbosrkalo, siromašak i gladnica ♦ var. sorbi-ḑamă [Por.] ♦ dij. var. zamă [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2332  ḑară  zară  јогурт  ḑară (mn. ḑărurĭ) [akc. ḑară] (i. ž.) — (nutr.) 1. jogurt ◊ ḑară sa faśe đin lapće fĭert, în kare puń triĭ pikurĭ đi akrĭală, șă-l laș duauă ḑîļe să șća la kaldură; sa manînkă ku đimikat đi malaĭ, vara kînd sa lukră pin zîpușală mare — jogurt se pravi od skuvanog mleka, u koje se dodaju tri kapi sirćeta, i pustiš ga da stoji dva dana na toplom; jede se sa udrobljenom projom, leti kada se radi po velikoj vrućini 2. mlaćenica; kiselo mleko pomešano sa surutkom ◊ ḑară sa faśe kînd sa mĭastîkă lapće akru ku ḑăr, șî ku ĭa sa faśe ḑamă đi șćir, kare ĭe dulśe đi tuot — mlaćenica se dobija kada se kiselo mleko pomeša sa surutkom, i njome se pravi čorba od štira, koja je mnogo slatka (Rudna Glava) ◊ ḑară ku ḑăru la nuoĭ ĭe tuot una — „dzara” i „dzeru” je kod nas jedno isto (surutka) (Tanda) ♦ up. ḑăr [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1389  ḑaśa  zăcea  лежати  ḑaśa (ĭuo ḑak, ĭel ḑaśe) [akc. ḑaśa] (gl.) — a. ležati; izležavati se ◊ nu-m ḑaśa aśiĭa, skualîće kî ĭe vrĭamĭa đi lukru — nemoj mi tu ležati, ustani jer je vreme za posao b. bolovati ◊ ḑaśe đi buală grĭa — leži (boluje) od teške bolesti ◊ a kaḑut în pat, ḑaśe pi muarće — pao je u postelju, leži na samrti [Por.]   [Vidi]

1407  ḑaśială  zaceală  лежање  ḑaśială (mn. ḑaśiaļe) [akc. ḑaśială] (i. ž.) — 1. ležanje, izležavanje; (ret.) lenčarenje ◊ ku atîta ḑaśială nu sa fak bań — sa tolikim izležavanjem ne pravi se novac 2. bolovanje ◊ grĭeu o să skîape viu numa ku ḑaśială în pat, trîabe dus la duoktur — teško da će preživeti samo sa ležanjem u krevetu, treba ga odvesti lekaru ♦ var. ḑaśală [Por.] ∞ ḑaśa  [Vidi]

1976  ḑămuriĭe  zămurcâ  чорбуљага  ḑămuriĭe (mn. ḑămuriĭ) [akc. ḑămuriĭe] (i. zb.) — (nutr.) 1. (augm.) (pej.) čorbuljaga, čorba bez ukusa; neukusno jelo ◊ gaća, muĭare, mînkîărĭ țapińe, da ḑămuriĭļi-șća a tĭaļe labîdă la puorś — gotovi ti, ženo, jaka jela, a ove svoje čorbuljage baci svinjama 2. (zb.) čorbe uopošte ◊ mulće ḑămuriĭ, în tuot fĭeļu, a fuost pi masă l-aĭ batrîńi nuoștri — mnogo je čorbi, raznih vrsta, bilo na jelovniku naših starih ♦ / ḑamă + -uriĭe [Por.] ∞ ḑamă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1380  ḑăr  zer  сурутка  ḑăr (mn. ḑărurĭ) (i. m.) — (nutr.) surutka ◊ đin ḑăr fĭert sî faśe urdă — od kuvane surutke prаvi se vurda ♦ var. zăr (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑăru sa kapîtă đin lapće înkegat, kînd sa străkură kașu pin strîkuratuare — surutka se dobija od podlivenog mleka, kad se kaša oceđuje kroz cediljku ◊ ḑîăru a dat la puorś — surutku su davali svinjama ♦ var. ḑîăr ♦ up. rasurĭ ♦ up. ḑară [Por.]  [Vidi]

1228  ḑău  zău  богме  ḑău [akc. ḑău] (uzv.) (i. m.) — 1. (uzv.) bogme, boga mi, zaklinjanje da se govori istina ◊ ḑău, mă, așa ĭe kum îț spusăĭ — boga mi, bre, tako je kako ti rekoh ◊ ḑî ḑău — zakuni se (da govoriš istinu) 2. (i. m.) (zast.) bog, značenje sačuvano samo u reči „dumńeḑău”dumńeḑău — gospodbog < duomnugospod + ḑăubog ♦ var. dumńeḑîu [Por.] ♦ var. ḑîău [Por.] ♦ var. zîău (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ dij. var. zău [Kmp.] ∞ dumńeḑîu  [Vidi]

2004  ḑîaļe  zale  вериге  ḑîaļe (mn. ḑîaļe) [akc. ḑîaļe] (i. ž.) — verige, metalni lanac koji visi okačen o verižnjaču na kaminu ◊ ḑîaļiļi a fakut țîgańi ferari — verige su pravili Cigani kovači ◊ în ḑîaļe a fuost atîrnată feruaĭka în kare s-a fĭert koļașa — o verige je bio okačen kotao u koji se kuvao kačamak [Por.] ∞ ḑală  [Vidi]

1399  ḑînḑai  zânzai ?  цвокотање  ḑînḑai (ĭuo ḑînḑîĭ, ĭel ḑînḑîe) [akc. ḑînḑai] (gl.) — (onom.) cvokotati, tresti se od hladnoće ◊ bagîće înluntru, nu ḑînḑai afară đi frig — uđi unutra, nemoj napolju cvokotati od hladnoće [Crn.] ◊ ĭuo ḑînḑîĭ đi frig, da ĭa ḑînḑîĭe đi frikă — ja cvokoćem od hladnoće, a ona se trese od straha [Por.]   [Vidi]

3102  ḑîsă  zisă  судбина  ḑîsă2 (mn. ḑîsă) [akc. ḑîsa] (i. ž.) — (zast.) a. (demon.) sudbina, usud ◊ ḑîsa ĭe sîla-ĭa śe rașîașće suđina uomuluĭ, în śasu nașćiri — usud je ona sila koja određuje čovekovu sudbinu u času rođenja ◊ (u izr.) nu ĭ-a ḑîs sî fiĭe — nije mu suđeno da bude ◊ basanka așa ĭ-a ḑîs — valjda mu je tako suđeno ◊ avut o ḑîsă rîa — imao je zlu sudbinu b. suđena osoba ◊ s-a đisparțît, ĭa basanka n-a fuost ḑîsa luĭ — rastali su se, ona valjda nije bila njegova suđenica ♦ sin. ursă, skrisă [Por.] ∞ ḑîśa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1383  ḑîuă  ziuă  дан  ḑîuă (mn. ḑîļe) [akc. ḑîuă] (i. ž.) — (kal.) 1. dan, vreme od izlaska do zalaska Sunca ◊ vińe tuamna, ḑîua ĭe tuot mîĭ mikă — ide jesen, dan je sve kraći 2. praznik ◊ mîńe ĭe ḑîuă marĭe, nu să lukră — sutra je praznik, ne radi se 3. mera za površinu ◊ am pus grîu vro tri ḑîļe đi aratură — posejao sam pšenice oko tri dana oranja 4. mera za prikaz udaljenosti ◊ pînă-n Ńiș ĭastă duauă ḑîļe đi mĭers — do Niša ima dva dana hoda ♦ var. zîuă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) ♦ skr. ḑî [Crn.] 5. (u izr.) danonoćno, neprekidno ◊ a lukrat ḑîua-nuapća, șî la urmă ĭar’ ńimika — radio je danonoćno, i na kraju opet ništa [Por.] ♦ dij. var. ḑîvă [Zvizd] ♦ dij. var. zăuă (Prahovo) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1699  đadavĭeră  deadevăr  истинољубив  đadavĭeră [akc. đadavĭeră] (prid.) — (zast.) istinoljubiv, od poverenja, koji uliva sigurnost, kome se može verovati; pravedan, moralno ispravan ◊ đi kînd ăl șćiu, Pîătru ĭe uom đadavĭeră, n-a mințît pi ńima ńiśkînd, pi ńima n-a lasat la ńevuoĭe ... — od kad ga znam, Petru je čovek pravedan, nikoga nije slagao nikad, nikoga nije ostavio u nevolji ... [Por.] ∞ adavĭeră  [Vidi]

1415  đal  deal  брег  đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.]  [Vidi]

1634  đampreuna  dimpreună  заједно  đampreuna [akc. đampreuna] (pril.) — zajedno, skupa; u paru, uporedo ◊ am pļekat đampreuna la bîlś, akolo ń-am đisparțît șî ń-am întuors la kasă tot nat đi trĭaba luĭ — pošli smo zajedno na vašar, tamo smo se razdvojili i vratili se kući svako za sebe ♦ var. đanpreuna, đinpreuna, đimpreuna ♦ / đi + a + împreuna [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

1831  đankuračiļa  deancuracilea  трчећи  đankuračiļa [akc. đankuračiļa] (pril.) — trčeći, ići trkom, nadmetati se trčeći ◊ kînd ńe-ntoarčem đe la lukru, noĭ doĭ merğem đankuračiļa — kada se vraćamo s posla, nas dvojica idemo trčeći [Tim.] ∞ înkura  [Vidi]

1676  đe  de  де  đe (vez.) — a. de, ne; jok ◊ đe, mă, nuĭe aĭa așa kum sa puvestîașće — de, bre, nije to tako kako se priča b. te; đa ◊ đe pļakă, đe nu pļakă, nu șćiĭe ńiś ĭel śe sî fakă, saraku — te kreće, te ne kreće, ne zna ni on sam šta da radi, siroma c. i, ili ◊ đe va vrĭa, đe nu va vrĭa, tuot una-ĭ vińe — i da hoće, i da neće, jednako mu dođe ♦ var. đi ♦ sin. ba [Por.]  [Vidi]

1663  Đeđu  Gegiu  Ђеђу  Đeđu [akc. Đeđu] (i. m.) — (antr.) Đeđu, ime junaka iz vlaške pesme ◊ în kînćik batrîńesk, Đeđu ĭe źińere al măĭ mare alu Žîgman kraļu — u starirnskoj pesmi, Đeđu je najstariji zet kralja Žigmana [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1422  đes  des  чест  đes (đasă) (mn. đeș, đasă) (prid.) — 1. (za vreme) čest, koji se ponavlja u kratkim vremenskim razumacima ◊ s-a momit, șî đes vińe pi la mińe — navadio se, i često dolazi kod mene 2. (za prostor) zbijen, gust, koji se nalazi na manjem rastojanju ◊ rîndurļi đi kukuruḑ sînt pusă đasă — redovi kukuruza su gusto posejeni [Crn.] ◊ padurĭe đasă — gusta šuma ◊ măĭ đes — (komp.) češće; gušće; zbijenije ♦ var. đies [Por.]   [Vidi]

1486  đesfira  desfira  расукати  đesfira (ĭuo đesfir, ĭel đesfiră) [akc. đesfira] (gl.) — rasukati, razvijati ili razmotavati niti; parati; rasparati ◊ tuată pîătura ńi s-a đisfirat, pućem s-o puńem numa la prag, đi șćiers piśuariļi — sva ponjava nam se rasparala, možemo samo da je stavimo kod praga, za brisanje nogu ♦ var. đisfira [Por.]   [Vidi]

1905  đesfrînt  desfrânt  скршен  đesfrînt (đesfrîntă) (mn. đesfrînț, đesfrînće) [akc. desfrînt] (prid.) — 1. skršen, slomljen, skrljan ◊ m-am kulkat în pat tuot đesfrînt đi la sapat, șî nu puot să aduorm — legao sam u krevet sav skršen od kopanja, i ne mogu da zaspim [GPek] ◊ ma uĭt la lastari-șća, đesfrînț đi pĭatră, ș-ăm kađe grĭeu la ińimă — gledam ove mladice, skrljane od grada, i teško mi je na srcu 2. (psih.) klonuo duhom, skrhan osećanjima; krahnuo ◊ ĭa perit kopilu đi vina luĭ, șî ĭel tuot đesfrînt, s-a spînḑurat — dete mu je poginulo njegovom krivicom, i on se, sav skrhan, obesio [Por.] ∞ đesfrînźa  [Vidi]

1904  đesfrînźa  desfrânge  скршити (се)  đesfrînźa (ĭuo ma đesfrîng, ĭel sa đesfrînźe) [akc. đesfrînźa] (gl.) — 1. skršiti (se), prelomiti (se), skrljati (se) ◊ kaḑuĭ pi gĭață, șî ma đesfrînsîăĭ tuot — padoh na led, i sav se skrših [GPek] ◊ vižuļiĭa a đesfrînt krĭanźiļi la puomĭ — oluja je skršila granje na voćkama 2. (psih.) klonuti duhom; krahnuti ◊ fara lukru, uomu sa đesfrînźe ĭuta — bez posla, čovek brzo krahne [Por.]  [Vidi]

1424  đesîș  desiș  честар  đesîș (mn. đesîșurĭ) [akc. đesîș] (i. m.) — čestar, gustiš, šibljak ◊ mînă kapriļi sî mezdrĭaskă în đesîșo-la — teraj koze da brste u onom čestaru [Crn.] ◊ đi kînd s-a mutat lumĭa-n orașă, śuośiļi s-a umplut đi đesîș — otkad su se ljudi preselili u gradove, brda su obrasla gustišom ♦ sin. tufariș, gustîș ♦ supr. rariș [Por.] ∞ đes  [Vidi]

1644  đeskatarama  descătărăma  раседлати  đeskatarama (ĭuo đeskătaramĭeḑ, ĭel đeskătaramĭaḑă) [akc. đeskatarama] (gl. p. ref.) — (zast.) rasedlati, skinuti sedlo sa jahaće životinje ◊ nu đeskatarama kalu, numa puńiĭ zuobńița în kap, să manînśe pănă ĭuo nu do gaćesk lukru — nemoj rasedlati konja, nego mu samo stavi zobnicu, neka jede dok ja ne završim posao ♦ var. điskîtarama (Rudna Glava) ♦ up. kîtaramă [Por.] ♦ dij. var. điskatarama [Crn.] ∞ kal  [Vidi]

1681  đeskînćik  descântec  бајалица  đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1679  đeskînta  descânta  бајати  đeskînta (ĭuo đeskînt, ĭel đeskîntă) [akc. đeskînta] (gl. p.) — bajati, vračati ◊ dakă ĭe lumĭa astîḑ măĭ șkolaită, șî ĭastă duokturĭ în tuaće pîărțîļi, mulț sa duk la vrîžîtuorĭ să ļi sa đeskînće đi fiĭe śe — iako su ljudi danas školovaniji, i ima lekara na sve strane, mnogi idu kod vračara da im se baje za bilo šta ♦ var. điskînta ♦ sin. vražî [Por.]  [Vidi]

1682  đeskîntat  descântat  уврачан  đeskîntat (đeskîntată) (mn. đeskîntaț, đeskîntaće) [akc. đeskîntat] (prid.) — uvračan, prebajan, nad kojim je izvršena magijska radnja bajanja, vračanja, koji je lečen na magisjki način, koji je izlečen ili zaštićen magijom ◊ uoĭļi mi sînt đeskîntaće, șî nu mi s-a bulnavit ńiś una pănă akuma — ovce su mi prebajane, i do sada mi se nije razbolela nijedna ♦ var. điskîntat [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1680  đeskîntatuorĭ  descântător  врач  đeskîntatuorĭ (mn. đeskîntatuorĭ) [akc. đeskîntatuorĭ] (i. m.) — vrač, osoba koja se bavi vračanjem, bajanjem; bajač ◊ la rumîń ĭastă uamiń đeskîntatuorĭ, ama sînt măĭ mulće muĭerĭ đeskîntatuare, kî aăla ĭe lukru muĭerĭesk đi kînd ĭe lumĭa șî pomîntu — kod Vlaha ima muškaraca vračeva, ali više ima žena vračara, jer je to ženski posao od kako je sveta i veka ◊ măĭ tare đeskîntatuorĭ în Porĭeśa a fuost vrunu Pătro-l Mik đin Tanda — najjači vrač u Poreču bio je neki Petar Mali iz Tande ♦ var. điskîntatuorĭ ♦ sin. vrîžîtuorĭ [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1645  đeskîtaramat  descătărămat  раседлан  đeskîtaramat (đeskîtaramată) (mn. đeskîtaramaț, đeskîtaramaće) [akc. đeskîtaramat] (prid.) — (zast.) rasedlan, jahaća životinja kojoj je skinuto sedlo ◊ ĭapa ĭe đeskîtaramată, bago-n koșîărĭe — kobila je rasedlana, vodi je u košaru ♦ var. điskîtaramat [Por.] ♦ dij. var. điskataramat [Crn.]  [Vidi]

1606  đespika  despica  расцепити  đespika (ĭuo ma đespik, ĭel sa đespikă) [akc. đespika] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), raspolutiti (se), raspuknuti (se), raseći; razdvojiti (se), rasturiti (se) ◊ sa đespikă-n doă — cepa se na dvoje ♦ sin. spinćika, krapa, đizļipi [Por.]   [Vidi]

1607  đespikat  despicat  расцепан  đespikat (đespikată) (mn. đespikaț, đespikaće) [akc. đespikat] (predl.) — rascepan, naprsnut, koji se odvojio, odlepio ili otpao od osnove ◊ morśila pi koļiba batrînă ĭe tuată đespikată — blato na staroj kući je svo odlepljeno ♦ var. đispikat ♦ sin. đisfakut, đizļipit, spinćikat [Por.] ∞ đespika  [Vidi]

1593  đeșala  deșela  згрбавити (се)  đeșala (ĭuo ma đeșîl, ĭel sa đeșîlă) [akc. đeșala] (gl. p. ref.) — (ret.) zgrbaviti se od napora, poviti leđa pod teretom; umoriti se ◊ tata ńi s-a đeșalat, dukînd saśi-n gîrgă — otac nam se pogrbio, noseći džakove na krkači ♦ var. đișala ♦ sin. ustańi, tîbarî [Por.]   [Vidi]

3425  đeșfațare  desfătare  углед  đeșfațare (mn. đeșfațărĭ) [akc. đeșfațare] (i. ž.) — (zast.) ugled, čast, poštenje ◊ đeșfațare sa faśe ku ańi, da sa pĭarđe đ-un momĭent — ugled se stiče godinama, a gubi se za tren ♦ sin. omeńiĭe [Por.]   [Vidi]

3424  đeșfațat  desfătat  угледан  đeșfațat (đeșfațată) (mn. đeșfațaț, đeșfațaće) [akc. đeșfațat] (prid.) — (zast.) ugledan, častan, pošten ◊ kasa lor ĭe în satu nuostru đemult kunoskută ka o kasă omeńită șă tare đeșfațată — njihova kuća je u našem selu odavno poznata kao časna i veoma ugledna [Por.] ∞ đeșfațare  [Vidi]

1484  đeșîra  deșira  разнизати  đeșîra (ĭuo đeșîr, ĭel đeșîră) [akc. đeșîra] (gl.) — 1. raznizati, rasturiti niz, skinuti ono što je bilo nanizano; odmotati ◊ muma a đeșîrat pĭarîļi uskaće đi pi ață, șî ńi ļa dat sî mînkăm — majka je skinula suve kruške sa konca, i da la nam ih je da jedemo 2. rasparati (se) ◊ s-a slubaḑît lațu la điempir, șî ĭel gata žumataće s-a đeșîrat — popustila je petlja na džemperu, i on se gotovo pola rasparao 3. razvući (se) (za tkaninu) ◊ pĭaćiku la kimĭașă s-a đeșîrat đ-atîta spalat — zakrpa na košulji razvukla se od tolikog pranja ♦ var. đișîra, đișăra [Por.]   [Vidi]

3226  đeșkiđe  deșchide  отворити  đeșkiđe (ĭuo đeșkid, ĭel đeșkiđe) [akc. đeșkiđe] (gl. p. ref.) — otvoriti; otvarati ◊ uomu puaće să đeșkidă ușa, drumu, lukru, dugaĭe, uoki, gura, ińima — čovek može da otvori vrata, put, posao, prodavnicu, oči, usta, srce ◊ nu đeșkiđe ińima la fiĭe kare — ne otvaraj srce bilo kom ◊ kînd sa dă bĭare đi pomană la-l muort, kila trăbe sî sa đeșkidă, sî puată al muort sî bĭa — kad se pokojniku namenjuje piće, flaša treba da bude otvorena, da bi umrli mogao da pije ♦ var. đișkiđe ♦ supr. înkiđe [Por.]   [Vidi]

1612  đezbaće  dezbate  разбити  đezbaće (ĭuo đezbat, ĭel đezbaće)[akc. đezbaće] (gl. p.) — razbiti, odvojiti, odvaliti ◊ tata s-a dus să đezbată gĭața la ĭazu muori — otac je otišao da razbije led na vodeničnom jazu (Tanda) ♦ var. đizbaće (Rudna Glava) ◊ la ļiemno-la s- đizbaće drumu-n stînga — kod onog drveta put se odvaja na levo ♦ / đez/điz + baće [Por.]  [Vidi]

1613  đezbatut  dezbătut  разбијен  đezbatut (đezbatută) (mn. đezbatuț, đezbatuće) [akc. đezbatut] (prid.) — a. razbijen, odvojen, odvaljen; raskliman ◊ s-a frekat vićiļi đe gard, șî un bunduk a ramas đezbatut — češala se goveda o ogradu, i jedan stub je ostao odvaljen b. redak (za tkanje) ◊ kînd muĭerļi țîasă, țîasă batut or đezbatut — kad žene tkaju, tkaju retko ili gusto ♦ var. đizbatut (Rudna Glava) [Por.] ∞ đezbaće   [Vidi]

1489  đezļina  dezlâna  лабавити  đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļină) [akc. đezļina] (gl.) — labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom) ◊ mama a-nbătrîńit, șî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa țîńe pi fus — baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenu (Tanda) ♦ var. đizļina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ đizļiń, să nu ći bată la piśuor — kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogu (Rudna Glava) ♦ supr. aļina ♦ / đez/điz + lîna [Por.]   [Vidi]

1488  đezļinat  dezlânat  лабав  đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaț, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) labav, olabavljen, nedovljno čvrst ◊ kînd tuorś, șă nu răsuśeș firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labava (Tanda) ♦ var. đizļinat (Rudna GLava) [Por.] ∞ đezļina  [Vidi]

1674  đezmira  dezmira  рашчудити се  đezmira (ĭuo ma đezmir, ĭel sa đezmiră) [akc. đezmira] (gl. p. ref.) — (folk.) raščuditi se, prestati sa čuđenjem, ne čuditi se više; oterati uroke (u bajalicama) ◊ ma miraĭ, ka kînd vaḑuĭ pi draku, numa fakuĭ kruśe șî ma đezmiraĭ ĭuta — začudih se, k’o da sam ugledao đavola, ali se prekrstih, i raščudih se brzo ♦ var. đizmira [Por.] ∞ mira   [Vidi]

1604  đežgina  dejdina  расцепити  đežgina (ĭuo đežgin, ĭel đežgină) [akc. đežgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), polomiti (se), odlomiti (se), naročito za granu koja se savijanjem prelomi na mestu gde izrasta iz stabla ◊ apļakăm krĭanga ku śerĭașă, numa bagă sama să nu sa đežgińe đi la ļiemn — savij mi granu sa trešnjama, ali pazi da se ne odlomi od stabla [Por.] ♦ dij. var. dîsžgina (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

3224  đeșkis  deșchis  отворен  đeșkis (đeșkisă) (mn. đeșkiș, đeșkișă) [akc. đeșkis] (prid.) — otvoren ◊ kînd s-a đeșkis rudńiku, mulț s-a prins la lukru, ș-a skapat đi la sîraśiĭe — kad se otvorio rudnik, mnogi su se zaposlili, i utekli od siromaštva ◊ a ramas ușa đeșkisă, șă puorśi a tunat în koļibă — ostala su vrata otvorena, i svinje su ušle u kuću ◊ kînd saćanu sa duśe în oraș, trăbe să țînă uoki đeșkiș — kad seljak ode u varoš, treba da drži oči otvorene ◊ (u izr.) farbă đeșkisă — svetla boja ◊ vînît đeșkis — svetloplav ◊ lukru đeșkis — otvoren, pošten posao ◊ ĭ-a spus đeșkis în uokĭ aĭa śe ginđașće đi ĭel — otvoreno mu je govorio u oči šta misli o njemu ♦ supr. înkis [Por.] ∞ đeșkiđe  [Vidi]

1740  đida  deda  навикнути се  đida (ĭuo ma đidau, ĭel sa đidă) [akc. đida] (gl. ref.) — naviknuti se, privići se, odati se, posvetiti se, predati se ◊ nu ći đida la bĭare, kî ĭe bĭarĭa rîău mare — nemoj se odati piću, jer je piće veliko zlo ♦ var. đeda [Por.]   [Vidi]

1741  đidat  dedat  навикнут  đidat (đidată) (mn. đidaț, đidaće) [akc. đidat] (prid.) — naviknut, priviknut, odat, predat; posvećen ◊ s-a đidat la furaluk, șî nu krĭed k-o să skîape đi-nkisuare — odan je krađi, i ne verujem da će izbeći zatvor ◊ s-a pus pi mińe tuoț să ma marit dupa ĭel, șî la urmă ĭuo m-am đitad, n-am avut unđe — navalili su svi na mene da se udam za njega, i ja sam se na kraju predala, nisam imala kud ◊ s-a đidat la karće, ș-a gaćit șkuala — posvetio se knjizi, i završio školu ♦ var. đedat [Por.] ∞ đida  [Vidi]

1658  điduoĭļa  de-a-doilea  попречно  điduoĭļa [akc. điduoĭļa] (pril.) — poprečno, popreko ◊ s-a frînt ļiemnu đi vînt șă stîă điduoĭļa pista drum, ńima ni puaće sî trĭakă đi ĭel — polomilo se drvo od vetra i leži poprečno na putu, niko ne može da prođe od njega ◊ bat muort, mĭarźe điduoĭļa, numa śe nu kađe — mrtav pijan, hoda poprečke, samo što ne padne [Por.]   [Vidi]

1654  điđikă  mândrie ?  дика  điđikă (mn. điđiś) (i. ž.) [akc. điđikă] — (zast.) dika, hvala; ponos ◊ să-ț fiĭe đi điđikă așa kopiĭ — neka su ti na ponos takva deca ◊ điđikă guală — prazna hvala (kad se od hvale nema koristi) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1430  đikă  adică  дакле  đikă [akc. đikă] (pril.) — (zast.) dakle, daklem, najzad ◊ tu, đikă, nu ći ogođeșć ku nuoĭ — ti se, daklem, ne slažeš sa nama [Por.]   [Vidi]

1464  điluok  deloc  одмах  điluok [akc. điluok] (pril.) — odmah, smesta ◊ điluok slobuoḑ uoĭļi la pașuńe, kî muor đi fuame înkisă-n strungă — odmah pusti ovce na pašu, jer će lipsati od gladi zatvorene u toru [Crn.] ◊ întuarśi-će điluok, nu ći zîbovi akolo ńiśkotrĭabă — vrati se odmah, nemoj se tamo zadržavati nepotrebno ♦ / (skr) < đi-în-luok ♦ sin. uodma [Por.] ♦ dij. var. dîluok (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.]   [Vidi]

1431  đimika  dumică  дробити  đimika (ĭuo đimik, ĭel đimikă) [akc. đimika] (gl. p.) — drobiti, udrobiti ◊ kînd îm dă-n gînd kum la baśiĭe đimikam koļașe-n bļidu ku lapće, la burtă ma duare — kad se setim kako sam na bačiji drobio kačamak u zdelu sa mlekom, stomak me zaboli ♦ var. đemika [Por.]   [Vidi]

1432  đimikat  dumicat  удробљен  đimikat (đimikată) (mn. đimikaț, đimikaće) [akc. đimikat] (prid.) — 1. udrobljen, usitnjen; smrvljen; sitan ◊ malaĭu ku lapće nuĭe dulśe dakă malaĭu nuĭe đimikat marunt — proja sa mlekom nije slatka ako proja nije udrobljena sitno 2. (i. m.) popara ◊ đimikatu sa faśe așa: puń apă ku sarĭe să fĭarbă; kînd fĭarbe apa, puń pîńe zdrumikată, șî mĭastîś; kînd s-angroșîașće, puń brînḑă, șă ĭară mĭastîś — popara se pravi ovako: staviš so u vodu i kuvaš: kad voda provri, staviš udrobljen hleb, i mešaš; kada se zgruša, dodaš sir, i opet mešaš [Por.] ∞ đimika  [Vidi]

1421  đimińață  dimineaţă  ујутро  đimińață2 [akc. đimińață] (pril.) — ujutro, u vreme jutra ◊ alaltîĭerĭ đimińață — prekjuče ujutro ◊ ĭerĭ đimińață — juče ujutro ◊ asta đimińață — ovo jutro ◊ în asta đimińață — jutros, ovog jutra ♦ sin. đesńață ◊ đimińață; mîńe đimińață — ujutro; sutra ujutro ◊ o s-îm vină lukratuori đimińață đinuapće — doći će mi radnici (sutra) ujutro rano ◊ ku sînataće, ńi veđem đimińață — u zdravlje, vidimo se ujutro ◊ mîńe đimińață pļakă la drum — sutra ujutro polaze na put ◊ păĭmîńe đimińață — preksutra ujutro [Por.] ♦ dij. var. đumińață [Mlava]  [Vidi]

1836  đinafară  dinafară  споља  đinafară [akc. đinafară] (pril.) — spolja, izvana; napolju; sa spoljne strane ◊ tună đinafară ku opinśiļi pļińe đi morśilă, șî nu sa đeskulță — ulazi spolja sa opankama punim blata, i neće da se izuje ♦ supr. đinuntru [Por.] ∞ afară  [Vidi]

1835  đinainće  dinainte  спреда  đinainće [akc. đinainće] (pril.) — spreda, sa prednje strane, ispred ◊ numa kată s-îĭ puń đinainće, da kum aĭ fakut mînkarĭa, luĭ nu sa pasă — samo traži da mu se stavi ispred, a kako je jelo spremano, njega se ne tiče ◊ a ĭeșît đin tufă ku sakurĭa rîđikată, a statut đinainća luĭ, șî nu ĭ-a dat sî trĭakă — izašao je iz grma sa dignutom sekirom, stao ispred njega, i nije mu dao da prođe ♦ supr. đinapuoĭ [Por.] ♦ dij. var. dînainće [Stig] ∞ înainće  [Vidi]

1447  đinće  dinte  зуб  đinće (mn. đinț) [akc. đinće] (i. m.) — 1. (anat.) zub čoveka ili životinje ◊ đințî aĭ marĭ, aĭ miś, aĭ marunț — zubi veliki, mali, sitni ◊ durĭarĭa đințîlor — zubobolja 2. (tehn.) zubac na nekoj napravi ◊ đințî firizuluĭ — zupci testere [Por.] ♦ dij. var. ginće [Buf.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1832  đindarăćiļa  deandăratelea  отпозади  đindarăćiļa [akc. đindarăćiļa] (pril.) — otpozadi, od nazad, straga ◊ ma luvă đindarăćiļa, fara vĭastă, șî pănă ĭuo ma-ntorsăĭ, ĭel sa dusă — dohvatio me je otpozadi, iznenada, i dok sam se ja okrenuo, on je otišao ♦ var. đandarîăćiļa [Por.] ∞ đindarîăt  [Vidi]

2352  đinkotruo  dincotro  откуда  đinkotruo [akc. đinkotruo] (pril.) — otkuda, sa koje strane ◊ pazîaće bińe, nu șćiĭ rîău đinkotruo vińe — čuvaj se dobro, ne znaš zlo otkuda dolazi [Por.] ∞ kotruo  [Vidi]

1544  đintîń  dintâi  спочетка  đintîń [akc. đintîń] (pril.) — spočetka, u prvi mah, na prvi pogled; prvi po redu ◊ đintîń mi s-a împarut kî ĭe uom đi trĭabă, pĭe urmă vaḑuĭ kî ĭe ĭel o žîguare putrîdă — spočetka mi se činilo da je dobar čovek, kasnije videh da je on jedna pokvarena džukela ◊ lapćiļi đintîń alu vakă nu sa manînkă — prvo kravlje mleko se ne jede ◊ s-a-npins ku tuot, numa să fiĭe al đintîń în rînd — gurao se iz sve snage, samo da bude prvi u redu ♦ / đi + întîń [Por.] ∞ întîń  [Vidi]

6190  đintra  dintre  од  đintra [akc. đintra] (predl.) — od ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe đintra ĭaļe triĭ măĭ frumuasă — ne zna se koja je od njih tri lepša [Por.]  [Vidi]

1463  đinuapće  de noapte  рано  đinuapće [akc. đinuapće] (pril.) — rano, u prvim jutarnjim časovima ◊ mîńe ma skuol đinuapće, kî ma duk în Buļuoț la piĭaț — sutra ustajem rano, jer idem u Boljevac na pijac [Crn.] ◊ đesńață m-am pumeńit prĭa đinuapće — jutros sam se prerano probudio ◊ mîńe vinu kîta măĭ đinuapće — sutra dođi malo ranije (ujutru) [Por.] ♦ / điod + nuapćenoć  [Vidi]

1448  đinuarļa  dinioarea  малочас  đinuarļa [akc. đinuarļa] (pril.) — maločas, pre sasvim kratkog vremena, malopre ◊ đinuarļa ažunsăĭ, n-am avut ńiś kînd sî ma điskulț — maločas sam stigao, nisam imao vremena ni da se izujem [Por.] ♦ dij. var. aďinoarļa [Kmp.]  [Vidi]

1709  điodată  deodată  одједном  điodată [akc. điodată] (pril.) — odjednom, iznenada ♦ skr. đodată ◊ fu mĭarńik, șî đodată sari la mińe, vrĭa sî sa bată — beše miran, i odjednom skoči na mene, hoće da se bije ♦ / đi +odată [Por.] ∞ odată  [Vidi]

1683  điokĭ  deochi  урок  điokĭ (mn. điokĭurĭ) [akc. điokĭ] (i. s.) — (mag.) urok, pogled koji ima magijsku moć ◊ đi điokĭ măĭ mult trîabe sî sa pazîaskă kopiĭi în ļagîn — od uroka najviše treba da se čuvaju deca u kolevci ♦ var. điuokĭ [Por.] ♦ dij. var. ďeoĭk [Kmp.]  [Vidi]

1684  điokĭatură  deochetură  урочица  điokĭatură (mn. điokĭaturĭ) [akc. điokĭatură] (i. ž.) — (mag.) 1. uročica, biće koja ima magijsku moć uricanja ◊ điokĭatură ĭe muĭarĭa ku uokĭ urîț, kare sa miră kînd sa uĭtă la śuava — uročica je žena sa ružnim očima, koja se čudi kada nešto gleda 2. bajalica, basma koja se izgovara kao lek protiv uroka ◊ tuata mumă ćinîră trîabe să șćiĭe vro điokĭatură, să apire kopilu iĭ đi điokĭ — svaka mlada majka treba da zna neku uročicu, da bi zaštitila svoje dete od uroka [Por.] ∞ điokĭ  [Vidi]

2862  điolak  ghiolac  ђаволаст  điolak (điolakă) (mn. điolaț, điolaće) [akc. điolak] (prid.) — đavolast, koji ima narav đavola ◊ kopilu ĭe điolak đi kînd s-a fakut — dete je đavolasto od kako se rodilo ♦ / < srb. đavolak ♦ sin. drakuos [Por.]   [Vidi]

1470  điparće  departe  далеко  điparće [akc. điparće] (pril.) — daleko, udaljeno ◊ điparće ĭe Ńișu, da Beļigradu ĭe șîmîĭ điparće — Niš je daleko, a Beograd je još dalje [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — predaleko ◊ lasațî-va đi lukrușală, kî s-a dus prîa đeparće — manite se lakrdija, jer su otišle predaleko ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) otišao daleko (fig.) uspeo u životu [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ∞ điparta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1468  điparta  depărta  удаљити  điparta (ĭuo ma đipart, ĭel sa điparće) [akc. điparta] (gl. p. ref.) — udaljiti (se); udaljavati (se) ◊ nu ći điparta đi uoĭ, kî puot sî să-nfurișă șî fak șćetă — nemoj se udaljavati od ovaca, jer mogu da se iskradu i naprave štetu [Crn.] ◊ nu ći điparta đi nuoĭ, kî aĭ sî rîtaśeșć — nemoj se udaljavati od nas, jer ćeš zalutati ♦ dij. var. (ĭuo ma) điparćieḑ, (ĭel sa) điparćiaḑă [Por.]   [Vidi]

1719  đirĭapta  dreapta  десно  đirĭapta [akc. đirĭapta] (pril.) — desno ◊ la đirĭapta — na desno, udesno ◊ đi đirĭapta — sdesna, sa desne strane ◊ parća đirĭaptă — desna strana (fig. pravedna strana) ◊ mĭerź tot la đirĭapta, pănă nu daĭ pista un ogaș — ideš sve na desno, dok ne naiđeš na jedan potok ◊ iĭ s-a luvat mîna đirĭaptă, șî piśuoro-l đirĭept, uloźit ḑaśe în pat — oduzela mu se desna ruka i desna noga, šlogiran leži u krevetu ♦ supr. stînga [Por.] ∞ înđirĭepta   [Vidi]

1718  đirĭept  drept  прав  đirĭept (đirĭaptă) (mn. đirĭepț, đirĭapće) [akc. đirĭept] (prid.) — 1. (za pravac) prav, direktan ◊ ļiemnu krĭașće đirĭept în sus — drvo raste pravo na gore ◊ țî sa uĭtă đirĭept în uokĭ, șî minće — gleda te pravo u oči, i laže ◊ s-a đisparțît, unu s-a dus đirĭept la kasă, da alalalt s-a dus în padure — rastali su se, jedan je otišao pravo kući, a drugi je otišao u šumu 2. (za pravo) nasledan, koji polaže pravo na nasleđe ◊ fĭaćiļi đemult n-avut đirĭept pi moșîĭe — devojke nekada nisu imale pravo na nasleđe imovine 3. (za moral) ispravan, pravedan, istinoljubiv ◊ uom đirĭept ku tuot — čovek ispravan u svemu ◊ nu kat alta ńimik đi la ćińe la sud, numa să spuń aĭa śi ĭe đirĭept — ne tražim ništa drugo od tebe na sudu, nego da kažeš ono što je pravo ♦ supr. strîmb [Por.] ∞ înđirĭepta   [Vidi]

1426  đirĭeźe  drege  поправити   đirĭeźe1 (ĭuo đirĭeg, ĭel đirĭaźe) [akc. đireźe] (gl.) — (za napravu) popraviti, popravljati ◊ atîta ĭe karu strîkat, đi nu sa măĭ puaće đirĭeźe — toliko su kola pokvarena, da se više ne mogu popraviti ♦ var. đirĭaźe [Por.]   [Vidi]

5133  đirĭeźe  drege  зачинити  đirĭeźe2 (ĭuo đirĭeg, ĭel đirĭaźe) [akc. đirĭeźe] — (nutr.) začiniti, zgotoviti čorbu ◊ ḑama sa đirĭaźe ku uou batut șă ku oțăt — čorba se začinjava umućenim jajetom i sirćetom ◊ kînd sa đirĭaźe ḑama, dakă uou batut sa tuarnă îń ḑamă ferbinće, uou sa prîvarĭașće ș-în ḑamă s-a fak torofloanță — kada se začinjava čorba, ako se umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i u čorbi se naprave dronjci ◊ sî nu sa prîvarĭskă uou kînd sa đirĭaźe ḑama, măĭ întîń uala sa ĭa đi pi fuok, sî sa raśiaskă — da se ne bi zaparilo jaje kad se začinjava čorba, lonac se skida sa vatre, da se ohladi [Por.]   [Vidi]

1552  đisfakut  desfăcut  расформиран  đisfakut (đisfakută) (mn. đisfakuț, đisfakuće) [akc. đisfakut] (prid.) — rasformiran, rasturen ◊ îm kaḑu śasńiku đin mînă, sî sparsă șî ramasă žuos tuot đisfakut — pade mi sat iz ruke, razbi se i ostade dole sav rasturen [Crn.] ∞ đisfaśa  [Vidi]

1722  đisfășura  desfășura  одмотавати (се)  đisfășura (ĭuo đisfîășur, ĭel đisfîășură) [akc. đisfășura] (gl. p. ref.) — odmotavati (se), odvijati (se), raspovijati ◊ đisfășură skućiku la kopil, sî nu sa nîparĭaskă — raspovij benkice detetu, da se ne ojede ◊ tata đisfășură kuraua, șî ma luvă la bataĭe — otac je odmotao kaiš, i počeo da me mlati ♦ supr. înfășura [Por.] ♦ dij. var. đisfașura [Crn.]  [Vidi]

1608  đisfîrșî  începe  начети  đisfîrșî (ĭuo đisfîrșîăsk, ĭel đisfîrșîașće) [akc. đisfîrșî] (gl. p.) — načeti, početi koristiti zalihe hrane za stoku ili ljude ◊ la sat sa đisfîrșîașće klańa ku fîn, frunḑarĭu, saku ku fańină, śubăru ku brînḑă — na selu se načinje plast sa senom, lisnik, džak sa brašnom, čabar sa sirom ♦ var. đizvîrșî [Por.]  [Vidi]

1609  đisfîrșît  început  начет  đisfîrșît (đisfîrșîtă) (mn. đisfîrșîț, đisfîrșîće) [akc. đisfîrșît] (prid.) — načet, koji je počeo da se koristi, obično u vezi sa zalihom stočne ili ljudske hrane ◊ am tri klîăń ku fîn, una ĭe đisfîrșîtă da dua nus — imam tri plasta sena, jedan je načet, dva nisu ♦ sin. înśeput [Por.] ∞ đisfîrșî  [Vidi]

1668  đisfoĭa  desfoia  разлистати  đisfoĭa (ĭuo ma đisfuoĭ, ĭel sa đisfuaĭe) [akc. đisfoĭa] (gl. p. ref.) — razlistati (se), rascvetati (se), rasklopiti (se), raskupusati (se) ◊ karća s-a đisfoĭat tuată, șî đîskaļița ma tras đi urĭekĭ — knjiga mi se sva raskupusala, i učiteljica me je vukla za uši ♦ sin. đisprinđe ♦ supr. înfoĭa [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

1669  đisfoĭat  desfoiat  разлистан  đisfoĭat (đisfoĭată) (mn. đisfoĭaț, đisfoĭaće) [akc. đisfoĭat] (prid.) — razlistan, rasklopljen, rascvetan, raskupusan, raskopčan ◊ mĭarźe pin vînt ku burka đisfoĭată, puaće ļesńe sî sa bulnavĭaskă — ide po vetru sa raskopčanim kaputom, može lako da se razboli ♦ supr. înfoĭat [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

1581  đisfrîna  desfrâna  разуздати  đisfrîna (ĭuo ma đisfrîńeḑ, ĭel sa đisfrîńaḑă) [akc. đisfrîna] (gl. p. ref.) — razuzdati se, postati neobuzdan ◊ dakă kopiĭi nu struogîĭ păn’ sînt miś, iĭ sa đisfrîńaḑă kînd krĭesk, șî sa duk în lumĭa albă — ako decu ne pritegneš dok su mala, razuzdaju se kad porastu, i odlaze u beli svet [Por.] ∞ frîu  [Vidi]

1582  đisfrînat  desfrânat  разуздан  đisfrînat (đisfrînată) (mn. đisfrînaț, đisfrînaće) [akc. đisfrînat] (prid.) — razuzdan ◊ a luvat mau, mĭarźe đisfrînat pin sat da kopiĭ bat kanta dupa ĭel — pomahnitao, ide razuzdan kroz selo a deca lupaju kantu za njim ♦ var. đesfrînat [Por.] ∞ đisfrîna  [Vidi]

1726  đisfunda  desfunda  отчепити  đisfunda (ĭuo đisfund, ĭel đisfundă) [akc. đisfunda] (gl. p.) — 1. otčepiti, otpušiti ◊ mi sa đisfundară urĭekiļi, ș-akuma aud bińe — otčepile mi se uši, i sada čujem dobro 2. (za predmete koji imaju dno) ostati bez dna, izgubiti dno ◊ kaldarĭa ruźińită ĭuta sa đisfundă — zarđali bakrač brzo ostaje bez dnaînfunda [Por.] ∞ fund  [Vidi]

1746  điskarkatură  descărcătură  истоваривање  điskarkatură (mn. điskarkaturĭ) [akc. điskarkatură] (i. ž.) — 1. istovarivanje, skidanje tovara ◊ măĭ avĭem vro duauă-triĭ điskarkaturĭ đi pĭesîk, șî lukru đi astîḑ ĭe gata — imamo još dva-tri istovarivanja peska, i posao za danas je gotov 2. istovar, materijal koji se istovaruje ◊ a lasat điskarkatura-n mižluoku drumuluĭ — ostavio je istovar na sred puta [Por.] ∞ điskarka   [Vidi]

1706  điskatarama  descătărăma  откопчати (се)  điskatarama (ĭuo điskataramĭeḑ, ĭel điskataramĭaḑă) [akc. điskatarama] (gl. p. ref.) — otkopčati (se), raskopčati (se) ◊ kînd ĭe katarama bună, nu sî puaće điskatarama ļesńe — kad je kopča dobra, ne može se otkopčati lako ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskatarama [Por.]   [Vidi]

1620  điskîlśi  descâlci  распетљати  điskîlśi (ĭuo điskîlśiesk, ĭel điskîlśiașće) [akc. điskîlśi] (gl. p. ref.) — raspetljati, razmrsiti, razdvojiti nešto što je upetljano, umršeno ◊ m-a-nkîlśiĭ tuorsu, șî nu puot să-l điskîlśiesk sîngură — umrsila mi se pređa, i teško mi je da je razmrsim sama ♦ sin. đizvîrḑî ♦ supr. înkîlśi [Por.]  [Vidi]

1750  điskļeșta  descleșta  откљештити (се)  điskļeșta (ĭuo ma điskļeșćieḑ, ĭel sa điskļeșćiaḑă) [akc. điskļeșta] (gl. p. ref.) — otklještiti (se), osloboditi (se) ◊ atîta ma strîns în șîaļe, đu nu puot ma điskļeșta ļesńe — toliko me steglo u leđima, da se ne mogu lako otklještiti ♦ supr. înkļeșta [Por.]   [Vidi]

1752  điskļeștare  descleștare  откљештавање  điskļeștare (mn. điskļeștîărĭ) [akc. điskļeștare] (i. ž.) — otklještavanje, opuštanje, labavljenje ◊ kînd țî sa-nkļeșćiaḑă șîaļiļi, gasîa o fată mare sî-ț fakă o „điskļeștare” — kad ti se uklješte leđa, nađi neko devojče da ti uradi jedno „otklještavanje” ♦ supr. înkļeștare [Por. ∞ điskļeșta  [Vidi]

2779  điskobeļi  decebăli  искобељати се  điskobeļi (ĭuo ma điskobeļesk, ĭel sa điskobeļiașće) [akc. điskobeļi] (gl. p. ref.) — iskobeljati se, izvuće se iz neke neprilike, spasiti se ◊ dakă ći-nkîlśeșć ku îĭ, nu ći măĭ điskobeļieșć ļesńe đin gĭarîļi luor — ako se upetljaš s njima, nećeš se lako iskobeljati iz njihovih kandži ◊ fusăĭ datuorĭ pista masură, ama kumva ma điskobeļiĭ đin dîtoriĭ — bio sam prezadužen, ali sam se nekako iskobeljao iz dugova [Por.]  [Vidi]

1692  điskolaśi  descolaci  расклупчати  điskolaśi (ĭuo ma điskolaśiesk, ĭel sa điskolaśiașće) [akc. điskolaśi] (gl. p. ref.) — 1. rasklupčati se, odmotati se, ne biti više sklupčan ◊ kum, drakuluĭ, mi sa điskolaśi žîța-sta đi pi mosuor? — kako mi se, dođavola, razmotala ova žica sa kalema? ♦ sin. disfaku 2. (psih.) razrogačiti, iskolačiti oči ◊ kînd ļi auḑî pi tuaće śe ļi am fakut, muma atîta điskolaśi uoki đi ma spumîntaĭ k-o sî krîape — kad je čula sve šta sam uradio, majka je toliko razrogačila oči da sam se uplašio da će svisnuti ♦ supr. înkolaśi [Por.]   [Vidi]

2359  điskroșńa  descroșna  растоварити  điskroșńa (ĭuo ma điskroșńieḑ, ĭel sa điskruașńe) [akc. điskroșńa] (gl. p. ref.) — rastovariti (se), skinuti torbu sa krošnjom sa leđa; rastrontati se ◊ ažută sî ma điskroșńieḑ, kă nu puot sîngură sî điznuod obrăńiļi trîășći đi la pĭept — pomogni mi da se rastovarim, jer ne mogu da razvežem čvor torbinih uprtnjača na grudima [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

1648  điskuasă  descoasă  рашити  điskuasă (ĭuo ma điskuos, ĭel sa điskuasă) [akc. điskuasă] (gl. p. ref.) — rašiti, rasparati ◊ țuala sa điskuasă ĭuta dakă kroĭtuorĭu n-a kusut bun — odelo se brzo rašije ako krojač nije dobro šio ♦ var. đeskuasă [Por.]   [Vidi]

1583  điskulța  desculţa  изувати  điskulța (ĭuo điskulț, ĭel điskulță) [akc. điskulța] (gl. p. ref.) — izuvati obuću, sebi ili nekom drugom ◊ nu ći điskulța, kî asta nuĭe kasă domńaskă — nemoj se izuvati, jer ovo nije gospodska kuća ♦ var. đeskulța ◊ supr. înkalțaobuvati [Por.]  [Vidi]

1585  điskulțat  desculţat  босоног  điskulțat (điskulțată) (mn. điskulțaț, điskulțaće) [akc. điskulțat] (prid.) — bosonog, bez obuće, bos; izuven ◊ nu vrĭeu să tun, kă mis điskulțat, d-am trĭekut pin ńișći morśilarĭ, șî ma ćĭem k-ăț im puodu — neću da uđem jer sam bos, a prošao sam kroz neko blatište, pa se bojim da ću ti isprljati pod ◊ uomu ĭe điskulțat kînd sa điskulță — čovek je bos kada se izuje ♦ var. đeskulțat ♦ var. skr. điskulț [Por.] ∞ điskulța  [Vidi]

1635  điskurka  descurca  распетљати  điskurka (ĭuo ma điskurk, ĭel sa điskurkă) [akc. điskurka] (gl. p. ref.) — 1. raspetljati, razmrsiti ◊ am aļergat ku furka-n mînă pin ńișći tufe dupa viće, șî abĭa pĭe urmă am điskurkat kairu đi spińamă — trčala sam sa preslicom u ruci kroz neko žbunje za stokom, pa sam posle jedva razmrsila kudeljku od trnjaka 2. (fig) ratosiljati se; osloboditi se ili izvući iz neke neprijatne situacije ◊ feĭmĭa ku naruok đ-al mare sa do điskurkat đi bĭețîoso-la a iĭ — ćerka mi se uz veliku sreću konačno ratosiljala one njene pijandure ♦ sin. điskîlśi, đizvîrḑî, điznoda ♦ supr. înkurka [Por.]   [Vidi]

1687  đispana  despăna  расклинити  đispana (ĭuo đispańeḑ, ĭel đispańaḑă) [akc. đispana] (gl. p. ref.) — 1. raskliniti, izvaditi klinove ◊ ma duk să đispańeḑ karu, kî mi s-a slabit șîna pi drum, ș-a fuost muara s-o înpańeḑ sî nu-m piśe đi pi ruată — idem da „rasklinim” kola, jer mi se olabavila šina na putu, pa sam morao da joj stavim klinove da ne spadne sa točka 2. ogoliti (se), skinuti oteću, raspasati se ◊ kînd će duś la ibomńikă, nu ći đispana uodma, kă dakă ći prispĭașće barbatî-su, fuź în pĭaļa guală — kad odeš kod ljubavnice, nemoj se raspasati domah, jer ako te zbrza muž, bežiš nag do gole kože [Por.]   [Vidi]

1721  đisparțală  despărțeálă  растављање  đisparțală (mn. đisparțîaļe) [akc. đisparțală] (i. ž.) — rastavljanje, razdvajanje, odvajanje, odeljivanje; podvojavanje ◊ mi sa suit în vîru kapuluĭ ku đisparțălur-ļi a luor — popeli su mi se navrh glave sa njihovim rastavljanjima ◊ dupa rat a tunat mare đisparțală în lume — posle rata nastalo je velika podvojavanje među ljudima [Por.] ∞ đisparțî  [Vidi]

1632  đisparțî  despărţî  раздвојити  đisparțî (ĭuo đispart, ĭel đisparće) [akc. đisparțî] (gl. p. ref.) — razdvojiti, odvojiti, rastaviti ◊ parințî mi s-a đisparțît înga kînd am fuost kopil — roditelji sumi se rastavili još dok sam bio dete ◊ đisparće kopiĭe-ĭa pănă nu sa ĭau la bataĭe — razdvoji tu decu dok se ne pobiju [Por.]  [Vidi]

1689  đispătura  despătura  расклопити  đispătura (ĭuo đispătur, ĭel đispătură) [akc. đispătura] (gl. p.) — rasklopiti, razviti; razlistati ◊ sa đispătură aĭa śe puaće sî sa înpăture: fuaĭa đi arćiĭe, pătura, kimĭașa, nuovina ... — rasklapa se ono što se može sklopiti: list hartije, ponjava, košulja, novina ... ♦ sin. đisfuoĭa ♦ supr. înpătura, împătura [Por.] ∞ pătura  [Vidi]

1696  đispodobi  despodobi  растронтати се  đispodobi (ĭuo ma đispodobĭesk, ĭel sa đispodobĭașće) [akc. đispodobi] (gl. p. ref.) — rastrontati se, skinuti višak odeće ◊ ĭarna kînd pļakă la drum, uomu sa-npodobĭașće ku trankuće în tot fĭeļu sî nu-ĭ fiĭe frig, da kînd vińe la koļibă, ĭel sa đispodobĭașće — zimi kad čovek krene na put, natronta se svim i svačim da mu ne bude hladno, a kad dođe kući on se rastronta (Tanda) ◊ țîn minće kum mama Ļița ńi zbera ĭarna kînd tunam în kasă, sî ńi đispodobim, să nu duśem zapadă-n suobă — sećam se kako je baba Lica vikala na nas zimi kada smo ulazili u kuću, da se rastrontamo, da ne unosimo sneg u sobu (Rudna Glava) ♦ sin. đizbraka ♦ supr. înpodobi [Por.] ∞ poduabă  [Vidi]

1589  đispoĭa  despoi  распасати  đispoĭa (ĭuo ma đispuoĭ, ĭel sa đispuaĭe) [akc. đispoĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) raspasati se, razgolititi se; razgrnuti odeću ◊ nu ći đispoĭa întra lume — nemoj se razgolititi pred ljudima ♦ sin. đizbraka [Por.] ♦ dij. var. dîspoĭa (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1590  đispoĭat  despuiat  распојасан  đispoĭat (đispoĭată) (mn. đispoĭaț, đispoĭaće) [akc. đispoĭat] (prid.) — 1. (zast.) raspojasan, razgolećen; sa razvezanom odećom ◊ sa tîvaļiașće bat șî đispoĭat — valja se pijan i raspasan 2. (fig.) raspusan, razuzdan ◊ fata-sta ĭe pļesńită șî đispoĭată — ova devojka je blesava i raspusna [Por.] ∞ đispoĭa  [Vidi]

1599  đisprinđe  desprinde  одвојити (се)  đisprinđe (ĭuo đisprind, ĭel đisprinđe) [akc. đisprinđe] (gl. p. ref.) — odvojiti (se), razdvojiti (se), rastaviti (se); odlepiti (se) ◊ nuĭe đi ńimika opinka-sta kumparată, mi s-a đisprins la kalkîń — nije ni za šta ovaj kupljeni opanak, odlepio mi se na peti ♦ var. đesprinđe [Por.]  [Vidi]

1694  đispripońi  despriponi  одвезати  đispripońi (ĭuo đispripońiesk, ĭel đispripońiașće) [akc. đispripońi] (gl. p. ref.) — odvezati govedo vezano priponom ◊ vaka s-a đispripońit șî s-a bagat în kukuruḑ — krava se odvezala sa pripona, i ušla u kukuruz ♦ supr. înpripońi [Por.]  [Vidi]

1646  đisprupađi  dezbrobodi  разбрадити (се)  đisprupađi (ĭuo đisprupađiesk, ĭel đisprupađiașće) [akc. đisprupađi] (gl. p. ref.) — razbraditi (se), razvezati maramu; skinuti maramu sa glave ◊ nu ći đisprupađi, kî ĭe afară frig — nemoj se razbraditi, jer je napolju hladno ♦ var. đispurpađi, đisprpađi (Rudna Glava), đespropođi (Tanda) [Por.]   [Vidi]

1591  đistrama  destrăma  распарати  đistrama (ĭuo đistrîăm, ĭel đistramă) [akc. đistrama] (gl. p. ref.) — rasparati, parati nešto što je pleteno ili tkano ◊ kimĭașă batrînă, s-a đistramat tuată — stara košulja, sva se rasparala ◊ đistrîăm điemperu — param džemper ♦ sin. đispļeći, đisfîșura, đeșîra [Por.] ∞ tramă  [Vidi]

1595  đistruka  destruca  открити  đistruka (ĭuo đistruk, ĭel đistrukă) [akc. đistruka] (gl. p. ref.) — otkriti, skinuti pokrivač ◊ bagă sama, kopiĭi nuapća sa đistrukă, puot sî raśiaskă — obrati pažnju, deca se noću otkrivaju, mogu da se prehlade ♦ supr. astruka [Por.]  [Vidi]

1702  đișćepta  deștepta  пробудити (се)  đișćepta (ĭuo ma đișćept, ĭel sa đișćaptă) [akc. đișćepta] (gl. p. ref.) — probuditi (se), otrezniti (se), osvestiti (se) ◊ đișćaptîće, kî ĭe vrĭamĭa sî pļeś la lukru — probudi se, jer je vreme da pođeš na posao ◊ sî va đișćepta saraka, șî nu va mîĭ rabda așa barbat — valjda će se osvestiti jadna, pa više neće trpeti takvog muža [Crn.]  [Vidi]

1652  đișkiptora  deschiotora  раскопчати  đișkiptora (ĭuo đișkĭeptur, ĭel đișkĭeptură) [akc. đișkiptora] (gl. p. ref.) — raskopčati, otkopčati dugme na odeći ◊ kum ma luvă-n brață, pokńi urĭakĭa la kiptuarĭe, șî kimĭașa mi sa đișkiptoră singură — čim me zagrli, puče ušica na petlji, i košulja se sama raskopča [Por.] ∞ kiptuare  [Vidi]

1616  đișkuńa  descuia  откључати  đișkuńa (ĭuo đișkuń, ĭel đișkuńe) [akc. đișkuńa] (gl. p. ref.) — otključati (se); otvoriti vrata koja su bila zatvorena klinom ◊ ku kĭaĭa-sta nu sa puaće đișkuńa ușa — sa ovim ključem ne mogu se otključati vrata ♦ var. đeșkuńa (Tanda), đeșkuĭa (Crnajka) ♦ sin. đișkiđa ♦ supr. înkuńa ♦ / đis/đes + kuń/kuĭ [Por.] ∞ kuń  [Vidi]

1617  đișkuńat  descuiat  откључан  đișkuńat (đișkuńată) (mn. đișkuńaț, đișkuńaće) [akc. đișkuńat] (prid.) — otključan, naročito za vrata koja su se zatvaral klinom ◊ am lasat ușa đișkuńată, kă nau uoțî śe s-îm fure đin koļibă — ostavio sam vrata otključana jer lopovi nemaju šta da mi uzmu iz kolibe ♦ var. đeșkuńat ♦ var. đișkuĭat (Crnajka) ♦ sin. đeșkis, đișkiĭat [Por.]  [Vidi]

1586  đizbraka  dezbrăca  свлачити  đizbraka (ĭuo đizbrak, ĭel đizbrakă) [akc. đizbraka] (gl. p. ref.) — svlačiti, skidati odeću sa sebe ili nekog drugog ◊ nu ći đizbraka, kî ĭe afară înga frig — nemoj se skidati jer je napolju još uvek hladno ◊ đizbrakă kopiĭi, vrĭamĭa ĭe đi kulkuș — skini decu, vreme je za spavanje ♦ sin. đișćiĭa ♦ supr. înbraka [Por.] ♦ dij. var. dăspoĭa (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

1587  đizbrakat  dezbrăcat  разголићен  đizbrakat (đizbrakată) (mn. đizbrakaț, đizbrakaće) [akc. đizbrakat] (prid.) — razgolićen, koji je razgrnuo ili skinuo odeću ◊ m-am đizbrakat kă număĭ puot đi zapuk — skinuo sam se jer mi je vruće ♦ sin. đispoĭat, đeșćiĭat ♦ supr. înbrakat [Por.] ∞ đizbraka  [Vidi]

1666  đizdoi  dezdoi  расукати  đizdoi (ĭuo đizdoĭesk, ĭel đizdoĭașće) [akc. đizdoi] (gl. p. ref.) — rasukati, razdvojiti, raspolutiti ◊ sa đizdoĭașće śeva ś-a fuost îndoĭit, kînd sa đisparće în dua — razdvaja se nešto što je bilo udvojeno, kada se razdvaja na dva dela [Por.]  [Vidi]

1931  đizdori  dezdori  ражалити  đizdori (ĭuo ma đizdorĭesk, ĭel sa đizdorĭașće) [akc. đizdori] (gl. p. ref.) — (folk.) ražaliti se, ražalostiti se, smanjiti žalost ◊ muĭeriļi kînd kîntă dupa-l muort, ĭaļe sa đizdorĭesk, stîmpîră duoru dupa ĭel — žene koje pevaju za pokojnikom, ražaljuju se, smanjuju žal za njim [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1610  đizgoļi  dezgoli  разголитити  đizgoļi (ĭuo ma đizgoļiesk, ĭel sa đizgoļiașće) [akc. đizgoļi] (gl. p. ref.) — razgolititi (se), skinuti se go, svući (se); otkriti (se) ◊ nu traźa pîătura đi pi mińe, nu ma đizgoļi kî mi frig — ne skidaj ponjavu sa mene, nemoj me otkriti jer mi je hladno ◊ kînd vrĭeĭ sî skuoț puomu đin pomînt, tu măĭ întîń iĭ đizgoļieșć rîdaśińiļi — kad hoćeš da izvadiš voćku iz zemlje, ti joj najpre razgolitiš korenje ♦ sin. đizbraka, đistruka ♦ supr. astruka [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1624  đizgropa  dezgropa  откопати  đizgropa (ĭuo đizgruop, ĭel đizgruapă) [akc. đizgropa] (gl. p. ref.) — otkopati ◊ krumpiĭ sa đizgruapă ku sapa — krompir se vadi iz zemlje motikom ◊ a sapat ku furiș ḑîua-nuapća, ș-a đizgropat uala ku bańi — kopali su krišom dan i noć, i iskopali ćup sa parama ♦ supr. îngropa [Por.] ♦ dij. var. dăzgropa [Hom.]  [Vidi]

1614  đizloka  disloca  изместити  đizloka (ĭuo ma đizluok, ĭel sa đizluokîĭe) [akc. đizloka] (gl. p. ref.) — izmestiti (se); pomeriti (se); ispasti iz ležišta ◊ śeva sa đizluokîe kînd ĭasă đin luok — nešto se „izmešta” kad ispadne iz ležišta ♦ sin. muta, miśka [Por.]  [Vidi]

1472  đizļega  dezlega  одвезати  đizļega (ĭuo đizļeg, ĭel đizļagă) [akc. đizļega] (gl. p. ref.) — odvezati, odvezivati; razvezati, razvezivati ◊ nu đizļega saku, kî sa varsă grîu — ne odvezuj džak, jer će se prosuti žito ◊ ĭe đizļagăm nuodurļi la sfuara-sta — razveži mi čvorove na ovome konopcu ♦ up. điznoda ♦ supr. ļega [Por.]   [Vidi]

1473  đizļegat  dezlegat  одвезан  đizļegat (đizļegată) (mn. đizļegaț, đizļegaće) [akc. đizļegat] (prid.) — odvezan, razvezan ◊ s-a đizļegat kîńiļi, ș-a muśkat drumașu — odvezao se pas, i ujeo prolaznika ♦ supr. ļegat [Por.] ♦ dij. var. đizļagat (Osnić) [Crn.] ∞ đizļega   [Vidi]

1474  đizļegatură  dezlegătură  одвезивање  đizļegatură (mn. đizļegaturĭ) [akc. đizļegatură] (i. ž.) — 1. odvezivanje, razvezivanje; oslobađanje od obaveze; raskid ugovora ◊ s-a dus la sud, ș-akolo a fakut đizļegatură la vuorbă ś-a fuost întra iĭ — otišli su na sud, i tamo obavili raskid ugovora koji je bio među njima 2. (mag.) bajanje za vraćanje oduzete moći, najčešće seksualne ◊ kînd nu măĭ puoț sî aĭ trĭabă ku muĭarĭa, će duś la vro vîržîtuare să-ț fakă đi đizļegatură — kad više ne možeš da imaš posla sa ženom, ideš kod neke vračare da ti baje za odvezivanje [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

1476  đizļipi  dezlipi  одлепити  đizļipi (ĭuo đizļipĭesk, ĭel đizļipĭașće) [akc. đizļipi] (gl. p. ref.) — odlepiti (se), odlepljivati (se), odvajati ili razdvajati ono što je bilo slepljeno ◊ mi s-a đizļipit morśila đi pi parĭeț la koļibă, șî tună frugu-n suobă — odlepilo mi se blato sa zidova kolibe, i ulazi hladnoća u sobu [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

1477  đizļipit  dezlipit  одлепљен  đizļipit (đizļipită) (mn. đizļipiț, đizļipiće) [akc. đizļipit] (prid.) — odlepljen, razlepljen ◊ tutkalo-la nuĭe đi ńimika, ĭut mi s-a đizļipit blana la astal — tutkal nije ni za šta, brzo mi se odlepila daska na stolu [Por.] ∞ đizļipi  [Vidi]

1478  đizļipitură  dezlipitură  одлепак  đizļipitură (mn. đizļipiturĭ) [akc. đizļipitură] (i. ž.) — 1. odlepak, komad koji se odlepio ◊ supt strĭeșîna koļibi o gramadă đi đizļipitură đi pi parĭeț — pod nadstrešnicom kolibe gomila odlepaka sa zidova 2. mesto sa koga se odvojio odlepak ◊ am fakut morśilă ku pļauă, să astup đizļipituriļi la konak — umesio sam blato i plevu da zatvorim mesta na kući na kojima se odlepio zid [Por.] ∞ đizļipi  [Vidi]

5870  đizmećiśi  dezmetici  освестити  đizmećiśi (ĭuo đizmećiśesk, ĭel đizmećiśașće) [akc. đizmećiśi] (gl. p. ref.) — (psih.) osvestiti se, doći k sebi ◊ a fuost mult amețît, pănă n-a turnat apă pĭe ĭel să-l đizmećiśaskă — bio je dugo ošamućen, dok nisu sipali vodu na njega da ga osveste [Por.]  [Vidi]

1766  đizmîńiĭa  dezmânia  одљутити се  đizmîńiĭa (ĭuo ma đizmîńiĭ, ĭel sa đizmîńiĭe) [akc. đizmîńiĭa] (gl. p. ref.) — (psih.) odljutiti (se) ◊ uom ponćur: kînd sa mîńiĭe, nu puaće să-l măĭ đizmîńiĭe ńima — namćor od čoveka: kad se naljuti, ne može da ga odljuti niko ♦ sup. mîńiĭa [Por.] ∞ mîńiĭe  [Vidi]

1767  đizmîńiĭat  dezmâniat  одљућен  đizmîńiĭat (đizmîńiĭată) (mn. đizmîńiĭaț, đizmîńiĭaće) [akc. đizmîńiĭat] (prid.) — (psih.) odljućen, kome je prošla ljutina ◊ sigurat s-a-npakat, kă s-a dus mîńiuos, d-a veńit đizmîńiĭat — sigurno su se pomirili, jer je otišao ljut, a došao odljućen ♦ / điz + mîńiĭat [Por.] ∞ mîńiĭe  [Vidi]

1495  đizmĭaćik  dezmetic  настран  đizmĭaćik (đizmĭaćikă) (mn. đizmĭaćiś, đizmĭaćiśe) [akc. đizmĭaćik] (prid.) — nastran, svojeglav; zapušten; samotan ◊ uom đizmĭaćik ĭe aăla kare n-are ńiś un rînd, kare nu sa dă ku ńima, numa traĭașće sîngur ka kuku — dezmetik je onaj čovek koji nema nikakvog reda, koji se ne slaže ni s kim, nego živi sam kao sinja kukavica [Por.] ∞ đizmĭaćiśi  [Vidi]

1429  đizmĭerdat  dezmierdat  размажен  đizmĭerdat (đizmĭerdată) (mn. đizmĭerdaț, đizmĭerdaće) [akc. đizmĭerdat] (prid.) — razmažen, kome se ispunjava svaka želja, koji je vaspitno zapušten; lakomislen; neodgovoran; lenj ◊ astîḑ nu măĭ vĭeḑ tu kopiĭ vrĭańiś, numa đarîndu vĭeḑ gramadă đi kopilamă đizmĭerdată — danas više ne vidiš vrednu decu, nego svuda vidiš samo gomilu razmažene dečurlije ♦ sin. zburdat [Por.] ∞ đizmĭerda  [Vidi]

1494  điznodat  deznodat  развезан  điznodat (điznodată) (mn. điznodaț, điznodaće) [akc. điznodat] (prid.) — razvezan, odvezan; raspetljan, razmršen ◊ urḑala điznodată țî sa traźe dupa opinkă — razvezana uzica vuče ti se za opankom [Por.] ♦ dij. var. ďeznodat [Kmp.] ∞ điznoda  [Vidi]

1601  đizvața  dezvăţa  одучити  đizvața (ĭuo ma đizvîăț, ĭel sa đizvață) [akc. đizvața] (gl. p. ref.) — odučiti (se), odviknuti (se); promeniti naviku ◊ kum uomu sa învață, așa sa șî đizvață — kako se čovek navinke, tako se i odvikne ♦ supr. învața [Por.]   [Vidi]

1602  đizvațat  dezvăţat  одвикнут  đizvațat (đizvațată) (mn. đizvațaț, đizvațaće) [akc. đizvațat] (prid.) — odviknut, odučen, koji je promenio naviku, ili koji je zaboravio neko znanje, veštinu ◊ vaśiļi sînt đizvațaće đi tras în žug — krave su odučene od vučenja u jarmu ◊ s-a ļikuit, ș-akuma traĭașće kuminće, đizvațat đi bĭare — lečio se, i sada živi mirno, odviknut od pića [Por.] ∞ đizvața  [Vidi]

1906  đizvîrći  dezvârti (a)  одвртати  đizvîrći (ĭuo đizvîrćiesk, ĭel đizvîrćiașće) [akc. đizvîrći] (gl. p.) — odvrtati nešto što je zavrtano ◊ nu kućeḑ sî đizvîrćiesk șrafu, k-a ruźinit, șî ma ćiem k-ăl rup — ne smem da odvrnem šraf, jer je zarđao, pa se bojim da ću ga slomiti ♦ supr. învîrći [Por.] ♦ dij. var. đezvîrći [GPek]  [Vidi]

1907  đizvîrćit  dezvârtit  одврнут  đizvîrćit (đizvîrćită) (mn. đizvîrćiț, đizvîrćiće) [akc. đizvîrćit] (prid.) — odvrnut, odvijen (za zavrtanj, vijak) ◊ n-am bagat sama, mi s-a lîbovit șrafurļi la ruată, șî ĭuo ku ĭaļe așa đizvîrćiće am karat gata un śias șî măĭ bińe — nisam primetio, olabavili su mi se zavrtnji na točku, i ja sam sa njima tako odvrnutim vozio gotovo sat i nešto [Por.] ♦ dij. var. đezvîrćit [GPek] ∞ đizvîrći  [Vidi]

1908  đizvîrḑî  dezvârzi  размрсити  đizvîrḑî (ĭuo đizvîrḑîăsk, ĭel đizvîrḑîașće) [akc. đizvîrḑî] (gl. p. ref.) — 1. razmrsiti nešto što je zamršeno; razvezati; raspetljati ◊ mi sa đizvîrḑîră kurîaļiļi la opinś — razvezali su mi se kaiševi na opankama 2. (fig.) razmotriti i razreštiti neki problem; raspetljati ◊ atîća înkîlśiturĭ întra iĭ nu măĭ đizvîrḑîașće ńiś dumńeḑîu — tolike petljancije među njima ne može da razmrsi ni gospod bog ♦ sin. điskîlśi [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑî [GPek]  [Vidi]

1626  đižgeța  dezgheţa  одледити  đižgeța (ĭuo ma đižgĭeț, ĭel sa đižgĭață) [akc. đižgeța] (gl. p. ref.) — odlediti (se), odmrznuti (se) ◊ vińe primovara, pomîntu sa đižgĭață — dolazi proleće, zemlja se odmrzava ♦ supr. îngĭață [Por.]   [Vidi]

1731  đižuga  dejuga  испрегнути  đižuga (ĭuo đižug, ĭel đižugă) [akc. đižuga] (gl. p.) — ispregnuti, osloboditi se jarma; skinuti jaram ◊ đižugă buoĭi sî ođińaskă, șî dîăļe kîta uruĭală — ispregni volove da se odmore, i daj im malo jarme ♦ supr. înžuga [Crn.]  [Vidi]

2189  Đuĭkă  Giuică  Ђујко  Đuĭkă [akc. Đuĭkă] (i. m.) — (antr.) Đujko, l.i. u Crnoj Reci ◊ Ĭanku Đuĭkă a fuost kińez în sat, șî uom vaḑut — Janko Đujka je bio seoski knez, i viđen čovek [Crn.]  [Vidi]

1531  ďepărta  depărta  удаљити (се)  ďepărta (ĭo mă ďepărtez, ĭel să ďepărta) [akc. ďepărta] (gl.) — udaljiti (se); udaljavati (se) ◊ s-a ďepărtat unu ďe altu — udaljili su se jedan od drugog [Kmp.]  [Vidi]

1823  e  e  е  e (uzv.) — 1. (često sa ponavljanjem) za iskazivanje ili pojačavanje nekog osećanja ◊ numa „e”, or „eee”, sa ḑîśe kînd će mirĭ đi śauva, kînd îț pare rău k-aĭ auḑît vrun rîău, kînd iș ńisufarat or mîńiuos — samo „e”, ili „eee”, kaže se kada se čudiš nečemu, kada ti je žao zbog nečeg lošeg što si čuo, kada si nestrpljiv ili ljut ◊ eee, kopiĭ, ńimik n-o sî fiĭe đin vuoĭ, kă durmiț pănă-n amńaḑîț — eee, deco, ništa neće biti od vas, jer spavate do podne 2. za izražavanje pitanja sa sumnjom (zar?) ◊ kînd vrĭeĭ s-întrîăbĭ, kî nu baș do krĭeḑ în aĭa ś-aĭ-uḑît — kad želiš da (se) pitaš, jer ne veruješ sasvim u ono što si čuo ◊ e, măĭ ḑî odată, pă sî krĭed în urĭekiļi mĭaļe — e, kaži još jednom, pa da poverujem svojim ušima 3. a. za dozivanje ◊ kînd kĭem pi vrunu, or kaț sî sa-ntuarkă kîtra ćińe — kada zoveš nekog, ili tražiš da se okrene prema tebi ◊ e, auḑ tu śe-ț vorbĭesk, or sî-ț trag o palmă — e, čuješ li šta ti govorim, ili da ti razvučem jednu šamarčinu b. za poštapanje u govoru ◊ kînd înśĭepĭ vuorba, da nu iș baș đi tuot sigirat śe trîabe să spuń — kad počneš rečenicu, a nisi baš siguran šta treba da kažeš ◊ e, pă ĭuo atîta am șćut, atîta v-am spus — e, pa ja sam toliko znao, toliko sam vam kazao [Por.]  [Vidi]

2468  fa  fa  девојче  fa (uzv.) — devojko! devojče! ženska! ◊ „fa” puaće să ḑîkă fiĭekare la o famĭaĭe, numa dakă sînt baș prĭaćiń buń, șî nuĭe ńiś-o mîńiĭe întra iĭ — „fa” može da kaže bilo ko ženskoj osobi, samo ako su baš dobri prijatelji, i ako među njima nema nikakve ljutnje ◊ fa, Mariĭo, m-auḑ tu, ba, or ći faś surdă? — devojče, Marija, čuješ li ti mene, bre, ili se praviš gluva? ◊ „fa” arată mare dragusta întra duauă muĭerĭ — „fa” pokazuje veliku bliskost između dve žene ♦ / (skr.) < fatădevojka, ženska osoba [Por.] ∞ fată1   [Vidi]

2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — Vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4403  faĭn  fain  добро  faĭn [akc. faĭn] (pril.) — dobro, odlično, fino, lepo ◊ tuot a fuost faĭn, ń-am pitrekut rău frumuous — sve je bilo dobro, proveli smo se vrlo lepo ◊ a fakut koļașă bună, a śinat faĭn, șî s-a kulkat să duarmă — napravili su dobar kačamak, večerali lepo, i legli da spavaju ♦ var. faĭno ♦ sin. bun [Por.]  [Vidi]

1814  faļiĭe  felie  кришка  faļiĭe (mn. faļiĭ) [akc. faļiĭe] (i. ž.) — kriška, velija ◊ dupa śe strîkurăm kașu, taĭem brînḑa-n faļiĭe, șă ļi puńem în śubăr — kada se kaša iscedi, tada isečemo sir na kriške, i položimo ih u čabar [Por.]   [Vidi]

1815  faļiuos  felios  кришкаст  faļiuos (faļiuasă) (mn. faļiuoș, faļiuasă) [akc. faļiuos] (prid.) — kriškast, kriškolik, koji ima oblik kriške, velije ◊ faļiuos sa ḑîśe đi śeva śe ĭe fakut ka faļiĭa, da n-ar trăbuĭa să fiĭe așa — kriškasto se kaže za nešto što je napravljeno kao kriška, a ne bi trebalo da bude takvo [Por.] ∞ faļiĭe  [Vidi]

1850  famĭaĭe  femeie  жена  famĭaĭe (mn. famĭeĭ) [akc. famĭaĭe] (i. ž.) — žena, ženska osoba; osoba ženskog pola ◊ kînd vĭeḑ pi drum o insă-n suknă, da nu șćiĭ kare ĭe șî śi ĭe, spuń kî vĭeḑ o famĭaĭe — kad vidiš na putu osobu u suknji, a ne znaš ni ko je ni šta je, kažeš da vidiš jednu žensku osobu ◊ famĭaĭe ćinîră, ńimîritată sa kĭamă fată — ženska osoba, mlada i neudata, zove se devojka ◊ famĭaĭe mîritată ĭe muĭarĭe — udata ženska osoba je žena ◊ famĭaĭe batrînă sa kĭamă babă — stara žena zove se baba ♦ var. famĭeĭe (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5717  fańină  fanină  брашно  fańină (mn. fańiń) [akc. fańină] (i. ž.) — (nutr.) brašno ◊ fańina sa maśină la muară đin buobe đi mărințîș — brašno se melje u vodenici od semena žitarica ◊ đi kum sa ogođașće pĭatra muori, fańina puaće fi măĭ maruntă, or măĭ mare — od toga kako se namešta vodenični kamen, brašno može biti finije i krupnije ♦ var. faină (Crnajka, deo Tande) [Por.]  [Vidi]

1810  fara  fără  без  fara [akc. fara] (predl.) — bez ◊ fara ĭel sa puaće — bez njega se može ◊ fara ńimika — bez ičega, siromah ◊ (izr.) Nuĭe muarće fara rîs, nuĭe nuntă fara plîns. — Nema pogreba bez smeha, nema svadbe bez plača. [Por.]  [Vidi]

1839  farbă  farbă  фарба  farbă (mn. farbe, fărburĭ) [akc. farbă] (i. s.) — (color) 1. farba, obojeni pigment ◊ đimult fărburļi a fakut muĭerļi đin buĭeḑ, d-akuma fiĭe śe farbă-ț trîabe, o gasîășć în dugaĭe — nekada su farbe pravile žene od biljaka, a sada koja god ti farba zatreba, nađeš je u prodavnici ◊ mĭ-a mînžît tumobilu ku farbă ńagră la vo doă-triĭ luokurĭ — namazali su mi kola crnom farbom na dva-tri mesta 2. boja (šara) ◊ farbă albă, galbină, ruoșîĭe, bilovinkă — boja bela, žuta, crvena, ljubičasta ◊ farbă đeșkisă, farbă înkisă — svetla boja, tamna (zagasita) boja ◊ fărburļi pi pîătură, ś-a țasuto mama đimult, nu sa ogođesk prĭa bińe — boje na ponjavi, koju je davno izatkala baba, ne slažu se najbolje [Por.]  [Vidi]

2239  farńikă  farmică  врачара  farńikă (mn. farńiśe) [akc. farńikă] (i. ž.) — (zast.) (mag.) vračara ◊ farńikă faśe la farmiśe — vračara pravi čini ◊ kam s-a pĭerdut farńiśiļi aļi batrîńe, kare a ļikuit lumĭa ku đeskînćiśe șî ku buĭeḑ, așća śe s-a înpuĭat akuma măĭ mult mint lumĭa đikît să șćiu śieva — dosta su se izgubile stare vračare, koje su lečile ljude bajanjem i travama, ove koje su se sada ispilile, više lažu ljude nego što nešto znaju [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

4373  fașîĭe  fâșie  трака  fașîĭe (mn. fașîĭ) [akc. fașîĭe] (i. ž.) — traka ◊ ku fașîĭe đe pînḑă a ļegat piśuariļi la kopiĭ miś pănă a fuost în ļagîn, să nu sa strîmbe — platnenom trakom vezivali su noge maloj deci dok su bila u kolevci, da se ne iskrive ◊ (izr.) n-a ĭeșît đin fașîĭe, da a pļekat dupa fĭaće — nije izašao iz pelena, a krenuo po devojke ♦ up. skućik [Por.]  [Vidi]

3169  fașîu  fășiu  пашеног  fașîu (mn. fașîĭ) [akc. fașîu] (i. m.) — 1. pašenog ◊ fașîĭ sînt barbațî alu duauă suruorĭ — pašenozi su muževi dveju sestara 2. (pej.) ženin ljubavnik ◊ kînd vro muĭare are măĭ mulț ibuomńiś, lumĭa ḑîśe kî sînt iĭ unu la altu fașîĭ — kad neka žena ima više ljubavnika, narod kaže da su oni jedan drugom pašenozi [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1795  faśe  face  чинити  faśe (ĭuo fak, ĭel faśe) (gl. p.) — 1. činiti, praviti; rađati ◊ uomu faśe tuot śe-ĭ plaśe — čovek čini (sve ono) što mu prija ◊ fakură ś-o fakură, akuma ĭe amînat — učiniše što učiniše, sad je kasno ◊ muma a fakut triĭ kopiĭ — majka je rodila troje dece 2. naterati, primorati ◊ nu ma măĭ baća, kă ma faś să pļek đi la ćińe — nemoj me više tući, jer ćeš me naterati da pođem od tebe ◊ atîta ku ańi a nîkažîto fara ńiśkotrĭabă, đ-a fakuto la urmă sî sa spînḑure đi rău — toliko ju je godinama mučio bez razolga, da ju je na kraju primorao da se zbog zla obesi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1871  fata  făta  рађати  fata (ĭuo fîăt, ĭ-a fată) [akc. fata] (gl.) — a. (za životinje) (vet.) rađati, donositi mladunče na svet ◊ fată tuata žuavina: vaka, skruafa, ĭapa, ursuaĭka, lupuaĭka; rumîńi nau vuorbĭe adînsă đi tuata suartă đi viće — rađa svaka životinja: krava, krmača, kobila, medvedica, vučica; Vlasi nemaju posebne reči za pojedine životinje b. (za ljude) (med.) (pej.) rađati; porađati (se) ◊ đi la žuaviń, vuorba a trĭekut la muĭerĭ, ama aĭ batrîń a vorbit kî ĭe rușîńe șî pakat sî sa ḑîkă đi vro muĭarĭe kî fată, a ḑîs: „Vaka fată, da muĭarĭa sa nașće!” — sa životinja, reč se prenela na žene, ali su stari govorili da je sramota i greh reći tako za neku ženu, govorili su: „Krava se teli, a žena se porađa!” ◊ feĭma a fatat a sară, a fakut duoĭ kopiĭ đi źiamîn — ćerka mi se sinoć porodila, dobila je dva deteta blizanaca ♦ sin. faśa, nașće [Por.]  [Vidi]

1870  fată  fatum  усуд  fată2 [akc. fată] (i. ž.) — (izob.) (demon.) usud, sudbina; demon sudbine ◊ lumĭa s-a zuĭtat đ-asta vuorbă, s-a pastrat numa pin žuramînće șî blastîame — ljudi su zaboravili ovu reč, sačuvala se samo u psovkama i kletvama [Por.] ∞ fată  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1800  faźiet  făget  буквик  faźiet (mn. faźiaće) [akc. faźiet] (i. s.) — (bot.) bukvik, bukova šuma ◊ kît sa vĭađe ku uoki, numa faźiet guol — koliko se očima vidi, samo goli bukvik ◊ faźiet ĭe padure đi fag — bukvik je bukova šuma ◊ faźiet đies — gusti bukvik ♦ var. faźet [Por.] ∞ fag  [Vidi]

2198  făduļi  fuduli  хвалити  făduļi (ĭuo făduļiesk, ĭel făduļiașće) [akc. făduļi] (gl. p. ref.) — hvaliti (se) ◊ sa făduļiașće parke a prins pi dumńeḑîu đi kuaĭe — hvali se kao da je uhvatio boga za muda ◊ n-am đi śe sî ma făduļiesk, vîăd tuoț k-am fakut lukru bun — nemam zašto da se hvalim, vide svi da sam uradio dobar posao ♦ var. fuduļi ♦ sin. labda [Por.]   [Vidi]

1801  făgăńiță  făgulean  буквић  făgăńiță (mn. făgăńiț) [akc. făgăńiță] (i. ž.) — (bot.) 1. bukvić, mlado stablo bukve ◊ făgăńiță ĭe un ļiemn đi fag, ćinăr, supțîrĭe șî nalt — „faganica” je jedno bukovo stablo, mlado, tanko i visoko [Por.][GPek] 2. bela bukva ◊ făgăńiță ĭe un fieļ dă fag alb, kare ĭe bun dă blîăń, kî sa sparźe frumuos șî n-are nuodurĭ pră ĭeal — „faganica” je jedna posebna vrsta bele bukve, koja je dobra za daske, jer se lepo cepa, i nema čvorove (Kladurovo) [Mlava] ∞ fag  [Vidi]

5719  făńinat  făinat  брашнаст  făńinat (făńinată) (mn. făńinaț, făńinaće) [akc. făńinat] (prid.) — brašnast ◊ kađe o zapadă făńinată, ka kînd s-a rupt saku śĭeruluĭ ku fańină — pada neki brašnast sneg, kao da se pocepao nebeski džak s brašnom ♦ var. făinat (Crnajka i deo Tande) [Por.] ∞ fańină  [Vidi]

1844  fărbariĭe  fărbarie  фарбара  fărbariĭe (mn. fărbariĭ) [akc. fărbariĭe] (i. ž.) — (color) farbara, mesto gde se prave ili prodaju boje ◊ a lukrat mulț ań în Mńemțîĭe, într-o fărbariĭe mare — radio je mnogo godina u Nemačkoj, u nekoj velikoj farbari ◊ oraș mik, nare ńiś o fărbariĭe adînsă, ku tuaće fărburļi kare ar trăbui la lume — mala varoš, nema ni jednu specijalnu prodavnicu boja, sa svim farbama koje bi zatrebale ljudima ♦ var. farbarńiță [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1840  fărbui  fărbui  фарбати (се)  fărbui (ĭuo ma fărbuĭ, ĭel sa fărbuĭe) [akc. fărbui] (gl. p. ref.) — 1. farbati (se), bojiti, obojiti (se) ◊ ĭuo nu dau la feĭmĭa sî fărbuĭe buḑîļi, kă ĭe prĭaćinîră, șî numa sa buskofĭașće — ja ne dam ćerki da farba usne, jer je premlada, i samo se razmaže 2. (fig.) lagati, varati; „mazati” oči ◊ n-askulta tuaće-tuaćiļi śe-ț vorbĭașće baĭatu, kî puaće-fi vrĭa numa s-ț fărbuĭe uoki, șî sî ći lasă-nkarkată — ne slušaj sve i svašta što ti govori momak, jer možda hoće samo da ti namaže oči, i da te ostavi trudnu [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1843  fărbuitu  fărbuire  фарбање  fărbuitu (mn. fărbuiturĭ) [akc. fărbuitu] (i. s.) — 1. farbanje, bojenje ◊ am fuost la maĭstur, șî ma tokmiĭ ku ĭel đi fărbuito-la đi kare ț-am puvestît đimult — bio sam kod majstora, i pogodio sam se s njim za ono farbanje, o kome sam ti pričao odavno 2. (fig.) laganje, varanje ◊ a luvato ku vuorbe dulśe, șî ĭa a kaḑut la fărbuitu luĭ kopilarĭesk — spopao je slatkim rečima, i ona je pala na njegovo detinjasto farbanje [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1876  fećiĭe  fetie  невиност  fećiĭe (mn. fećiĭ) [akc. fećiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinosti, virgilitet ◊ fata mare trîabe să pazaskă fećiĭa ka uoki-n kap, kă dakă o pĭarđe, grĭeu sa marită — devojka treba da čuva nevinost kao oči u glavi, jer ako je izgubi, teško će se udati ♦ var. fećinźiĭa [Por.] ∞ fata  [Vidi]

1877  fećinźiĭe  feciorie  невиност  fećinźiĭe (mn. fećinźiĭ) [akc. fećinźiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinost ◊ fata kare s-a lasat la vrun baĭat, ș-a pĭerdut fećinźiĭa, a putut sî sa mariće numa dupa vrun văduvuoń batrîn șî sarak — devojka koja se dala nekom momku i izgubila nevinost, mogla je da se uda samo za nekog starog i siromašnog udovca ♦ var. fećiĭe [Por.] ∞ fata  [Vidi]

5766  fedeleș  fedeleș  ћутурица  fedeleș (mn. fedeleșurĭ) [akc. fedeleș] (i. s.) — ćuturica, buklija ◊ fedeleșu ĭeste vas de lemn în kare se duče apa și alta bere — buklija je drveni sud u kome se nosi voda i drugo piće ◊ la lok kînd ń-am dus la săpat, am dus apa ku fedeleșu, kî ĭeste vas de lemn în kare apa sta mult reče — kad smo išli da kopamo njivu, nosili smo vodu u bukliji, jer je sud od drveta u kome voda dugo ostaje hladna [Tim.] ♦ dij. sin. pluoskă [Por.] ∞ vas  [Vidi]

2262  Feļeșana  Feleșan  Фелешана  Feļeșana [akc. Feļeșana] (i. ž.) — (hidr.) Felešana, rečica u ataru sela Debeli Lug, leva pritoka Crne reke ◊ Feļeșana ĭe un rîurĭel, izvorĭaḑă supt Pĭatra roșîĭe, la izvuor are un bobît mik; sa-npreună ku Brĭeza, șî la gura văĭu tună-n Țrna; Țîrnă măĭ amînat, la kapu satuluĭ, tună-n Pĭek — Felešana je rečica, izvire ispod Crvenog krša, na izvoru ima mali vodopad; sastaje se sa Brezom, i na izlazi iz doline uliva se u Crnu reku; Crna reka se kasnije, na kraju sela, uvire u Pek [GPek] ♦ var. Fiļișana (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1957  ferbĭa  fierbe  врети  ferbĭa (ĭuo fĭerb, ĭel fĭarbe) [akc. ferbĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za tečnosti) vreti, provreti, ključati usled zagrevanja na visokoj temperaturiva ferbĭa apa-sta odată, or nu?hoće li ova voda već jednom provreti, ili ne? 2. (nutr.) spremati kuvanu hranu ◊ la tuata muĭarĭa măĭ întîń s-a katat să șćiĭe să fĭarbă uala — od svake žene se najpre tražilo da zna da „kuva lonac” (=sprema kuvanu hranu) 3. (psih.) biti napet, vreti od uzbuđenja ◊ fĭarbe tuot đi mîńiĭe, numa śe nu krapă — kipti sav od besa, samo što ne prsne ♦ var. fĭerbĭa, ferbi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2275  ferfeļiță  ferfeliţa  ферфелица  ferfeļiță (mn. ferfeļiț) [akc. ferfeļiță] (i. ž.) — (nutr.) ferfelica, čorba od šljiva ◊ ferfeļița ĭe ḑamă dă prună, a sa pun pruńiļi la soare, pă ĭeasă ḑama dîn ĭeļe, pă aĭa s-a mînkat vrodată pănă nu sa nakrĭașće, a kînd s-a nakrit, a kĭemato kiseļiță — ferfelica je čorba od šljiva, stavljaju se šljive na sunce, pa izlazi sok iz njih, pa to se nekada jelo dok se ne ukiseli, kada ukisne, zove se kiselica ♦ up. kiseļiță [Mlava]  [Vidi]

1924  feriśi  ferici  усрећити (се)  feriśi (ĭuo feriśiesk, ĭel feriśiașće) [akc. feriśi] (gl. p. ref.) — usrećiti (se), doneti nekom sreću, činiti koga srećnim ◊ numa drako-l ńegru sa va feriśi ku ĭel — samo se crni đavo može usrećiti sa njim ♦ var. înferiśi [Por.] ∞ feriku  [Vidi]

1922  feriśiĭe  fericie  срећа  feriśiĭe (mn. feriśiĭ) [akc. feriśiĭe] (i. ž.) — (zast.) sreća, blagostanje, zadovoljstvo ◊ ma ruog la dumńeḑîu sî va đia feriśiĭe șî sînataće — molim se gospodu bogu da vam da sreću i zdravlje [Por.] ∞ feriku  [Vidi]

2397  ferĭastă  ferastră  прозор  ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1928  ferkeđeu  ferchedeu  ждрепчаник  ferkeđeu (mn. ferkeđiaļe) [akc. ferkeđeu] (i. s.) — (ret.) ždrepčanik, poprečna motka na kolima za koju se vezuju amovi ◊ o dorîngă skurtă pusă la karuță đinainće, đi kare sa prinđe amu kaluluĭ — jedna kratka motka, postavljena na prednjoj strani karuca, za koju se vezuje konjski am ◊ ferkeđeu sa atîrnă la am șî kînd kalu traźe-n plug, or kînd skuoț la tutuśe đin padure — ždrepčanik se kači na am i kad konj vuče plug, ili kada izvlačiš trupce iz šume [Por.] ♦ dij. sin. kobilkă (Leskovo) [GPek] ∞ kal  [Vidi]

2140  fertuare  fiertoare  запара  fertuare (mn. ferturĭ) [akc. fertuare] (i. ž.) — (met.) zapara, jara, velika vrućina ◊ kum înśapu ḑîua, sa vĭađe kă o să fiĭe mare fertuare, n-o să pućem să lukram în kîmp — kako je počeo dan, vidi se da će biti velika zapara, nećemo moći da radimo u polju [Por.] ∞ ferbĭa   [Vidi]

2261  feruaĭkă  ceaun  котлић  feruaĭkă (mn. feruoĭś) [akc. feruaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) kotlić, mali sud liven od tuči ◊ în feruaĭkă, atîrnată pi ḑalarĭ la kamin, sa fĭarbe măĭ dulśe koļiașă — u kotliću na verigama iznad ogništa, kuva se najslađi kačamak ◊ ĭastă feruaĭkă, șî ĭastă kaldare: feruaĭka ĭe turnată đin tuś, da kaldarĭa ĭe fakută đin pļiek đi aramă — ima kotao, i ima bakrač: kotao je liven od tuča, a bakrač je napravljen od bakarnog lima ♦ / fĭer + suf. -uaĭkă — (dosl.) „gvozden+ka, metal+ka” ♦ sin. tuśuaĭkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kotau [GPek][Mlava][Hom.][Zvizd] ♦ dij. sin. ćenak (Laznica) [Hom.] ∞ fĭer   [Vidi]

1276  fifă  nai  панова фрула  fifă (mn. fife) [akc. fifă] (i. ž.) — 1. (muz.) fifa, panova frula ◊ kînd muĭerļi a kîntat-n fifă, ińima-n pĭept s-a topit đi milă — kada su žene svirale „fifu”, srce u grudima se topilo od miline [GPek] ◊ dî fifă s-a șćut șî-n Buļećin; aiśa fluĭerļi a fuost fakuće dîn kovragu alu duļeaće — za „fifu” se znalo i u Boljetinu; ovde su se frulice pravile od dulekove vreže (Boljetin) [Por.] 2. (bot.) biljka od koje su se pravile „fife” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. buśińiș (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4840  fiĭekum  fiecum  било како  fiĭekum [akc. fiĭekum] (pril.) — bilo kako ◊ maĭsturu n-a fakut sokoată buna kînd a ginđit kă poaće o afuma fiĭekum, șî sî sa dukă — majstor se preračunao kad je mislio da je može smandrljati bilo kako, i da ode [Por.] ∞ fi  [Vidi]

1998  fikă  fică  намигуша  fikă1 (mn. fikĭe) [akc. fikă] (i. ž.) — 1. (demin.) (pej.) namiguša, fufica, radodajka ◊ fikă ĭe muĭare marĭață, frumuasă, skuturată kare arată đeșkis kî-ĭ plaśe lukru uomeńiesk — fika je žena kicoš, lepa i otresita, koja otvoreno pokazuje da joj se sviđa muška rabota 2. (euf.) (vulg.) ženski polni organ, pička ◊ nu șću đi śe sa faśe, kî sa vĭađe đeșkis kum kată pi vrun futaș s-îĭ đa-n fikă, șî sî takă — ne znam šta izigrava, kada se jasno vidi da traži nekog jebača da je opali po pički, i da ćuti ♦ / skr. < fofik ♦ sin. fufă [Por.] ∞ fofoluok   [Vidi]

3287  fikă  raţă  патка  fikă2 (mn. fike) [akc. fikă] (i. ž.) — (ornit.) patka ◊ saćańi kăsătoriț prîngă rîurĭ, au oboru pļin dă fike — seljaci nastanjeni pored reke, imaju dvorišta puna pataka ◊ fikă ku fiku — patka i patak [Mlava] ♦ dij. sin. rață [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2285  fină  fină  кумица  fină (mn. fińe) [akc. fină] (i. ž.) — kumica ◊ fina ĭe famĭaĭe kare a bućeḑato nașu, or muĭarĭa lu finu, or ĭe ńam apruape alu finu mĭeu — kumica je žena koju je krstio kum, ili je kumčetova žena, ili je blizak kumčetov rod ◊ sa ḑîśe fină șî la ńamu apruape lu nașu mumi, or alu tata — sa kumicom se oslovljava i blizak rod majčinog ili očevog kuma ◊ fină ĭe una, da nașîța alta, ama ĭaļe sînt insă ļegaće ku bućeḑatu — kumica je jedno, a kuma drugo, ali su one osobe povezane krštenjem ♦ supr. nașă [Por.] ∞ fin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2246  fir  fir  нит  fir (mn. firĭe) (i. s.) — 1. nit, konac, vrpca ◊ fir đi ață — končana nit ◊ mĭarźe ka pi fir — ide kao pod konac ◊ s-a rupt firu — pokidao se konac ◊ fir supțîrĭe, gruos — konac tanak, debeo ◊ nu șćiĭe sî țîasă, numa-nvîrḑîașće fir-ļi — ne zna da tka, samo mrsi konce 2. struk cveta ◊ fir đi busuĭuok — struk bosiljka 2. dlaka ◊ nu-ĭ faļiașće fir đi pîăr đin kap — ne fali joj dlaka kose sa glave 3. generacija; potomstvo ◊ șî fir đi firu luĭ o să tragă pakaćiļi luĭ — i daleki potomci će nositi njegov greh 4. (geogr.) istaknuta i uska kosa, čijom ivicom vodi put ◊ pļekăm đin sat șî pi fir în sus, ńi duśem la Śuaka uokńi-n rudńik la lukru — pođemo iz sela i kosom na gore, idemo na Čoka okni u rudnik, na posao [Por.]  [Vidi]

2255  firiśiel  firicel  кончић  firiśiel (mn. firiśiaļe) [akc. firiśiel] (i. s.) — (demin.) 1. končić, tanak konac; tanka nit u tkanini ◊ pînḑa ĭe țasută đin firiśiaļe đi sîrmă — platno je satkano od tankih srebrnih niti 2. stručić cveta ◊ am kuļes firiśiaļe đi busuĭuok, sî đeskînt ku ĭaļe — nabrala sam stručiće bosiljka, da bajem sa njima ♦ / fir + suf. -iśiel ♦ var. firișuor [Por.] ∞ fir  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2390  firiz  firiz  тестера  firiz (mn. firiză) [akc. firiz] (i. s.) — (tehn.) testera ◊ firiz ĭe alat đi taĭat la ļiamńe, are pînḑă đi fĭer ku đinț marunț, kare s-a askut ku ĭega — testera je alat za rezanje drveta, ima metalno platno sa sitnim zupcima, koji se oštre turpijom ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi firiză — ima više vrsta testera ♦ up. žagă [Por.]   [Vidi]

2391  firizană  firizană  стругара  firizană (mn. firizăń) [akc. firizană] (i. ž.) — (tehn.) strugara ◊ la firizană sa taĭe blîăń đin tutuśe gruasă — na strugari se režu daske iz debelih trupaca ◊ firizańiļi batrîńe a foust la un luok ku muorîļi, șă pi ĭaļe a mînat apa tuot într-un fĭeļ ka pi muară — stare strugare su bile na istim mestima sa vodenicama, i njih je pokretala voda na isti način kao i vodenicu [Por.] ♦ dij. var. stružńiță [GPek] ∞ firiz  [Vidi]

2058  firĭe  fire  лице  firĭe [akc. firĭe] (i. ž.) — lice, ten ◊ pînă nu s-a bolnavit, a fuost ruoșu la firĭe, da akuma ĭe galbin ka śara — dok se nije razboleo, bio je rumen u licu, a sada je žut kao vosak [Crn.] ♦ dij. var. fire [akc. fire] ◊ față ĭe parća đi-nainće alu kapu uomuluĭ, da fire ĭe faktura fĭețî: puaće-fi ruoșu la fire, alb, ńegru, pusumorît, tras ... — „faca” je prednja strana čovekove glave, a „fire” je izgled njegovog lica: može biti crven u licu, beo, crn, natmuren, ispijen ... (Rudna Glava) [Por.] ♦ up. față, obraz  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2268  firoĭkă  firoică  врпца  firoĭkă (mn. firoĭke) [akc. firoĭkă] (i. ž.) — (augm.) vrpca, uzica ◊ firoĭka ĭe ață rasuśită, s-a pus la braśire, dă ĭa a fuost ļegată bripta, kare babiļi a duso-n pungă la braśirĭ, a bripta a fuost kîrśură, șî pusă-n kuorn dă berbĭek — „firojka ” je vrpca od upredenog konca, stavljala se na tkanice, o nju je bila vezana britva, koju su babe držale u kesi, a britva je bila kukasta, i udenuta u ovnujski rog ♦ / fir + -oĭkă [Mlava] ∞ fir  [Vidi]

1956  fișîkļiĭe  fișeclie  фишеклија  fișîkļiĭe (mn. fișîkļiĭ) [akc. fișîkļiĭe] (i. ž.) — fišeklija, kožna kesa za metke ◊ fișîkļiĭa ĭe kĭes đi pĭaļe đi țînut plumbi, kare sa puartă la brîu — fišeklija je kožna kesa za držanje metaka, koja se nosi o pojasu [Por.] ∞ fișîk  [Vidi]

2297  fiśuor  fecior  син  fiśuor (mn. fiśuorĭ) [akc. fiśuor] (i. m.) — (srod.) 1. sin, muško dete ◊ laptarĭu Miļisau lu Đină Șćefîn a krapat dă žăļ ka ĭ-a perit fiśuoru ku nuorî-sa șî fata, ku tomobilu — violinista Milisav Đine Štefana presvisnuo je od tuge, jer mu je poginuo sin sa snajom i ćerkom, sa automobilom (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ asta ĭe fiśuoru mĭeu ku muĭarĭa đintîń — ovo je moj sin sa prvom ženom (Tanda) 2. mladić, momak ◊ s-adunat la žuok tuoț fiśuori đin satu nuostru — skupili se na igranci svi momci iz našega sela 3. posinak ◊ n-am avut kopiĭ đi la ińimă, ș-am luvat un sarak să-m fiĭe fiśuor đi sufļit — nisam imao rođenu decu, pa sam posinio jednoga siromaška (Rudna Glava) ♦ sin. kopil, fiu [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2263  fiuorĭ  fior  језа  fiuorĭ (mn.) [akc. fiuorĭ] (i. ž.) — (psih.) jeza, uzbuđenje ◊ ma ĭau fiuoriļi — obuzima me jeza ◊ atîta ma spumîntaĭ, đi ma luvară fiuoriļi đi frikă — toliko sam se uplašio, da me je uhvatila jeza od straha ♦ var. fiorĭ ◊ fiuorĭ đi muarće — smrtna jeza [Por.]  [Vidi]

1845  fîmeļiĭe  familie  фамилија  fîmeļiĭe (mn. fîmeļiĭ) [akc. fîmeļiĭe] (i. ž.) — familija, grupa srodnika; rodbina; rođaci; porodica ◊ nu mis fîmeļiĭe ku ĭel — nisam u srodstvu sa njim ◊ fîmeļiĭe buna, fîmeļiĭe apruape — blizak rod ◊ adunat mulće fîmeļiĭ đin sat — okupio je mnogo rođaka iz sela ◊ ĭa ĭe đin fîmeļiĭa lu Trifuļeșći, ńam ku Florĭeșći — ona je izi familije Trifunovića, rod sa Florićima ◊ poļikra lu fîmeļiĭa a nuastră ĭe Urșîkańi — nadimak naše familije je Uršikani ◊ đi rău boĭerilor, a fuźit đin Rumîńiĭe ku fîmeļiĭa întrĭagă — od bojarskog zla, pobegao je iz Vlaške sa celom familijom ♦ sin. ńam, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.]  [Vidi]

1811  fîn  fân  сено  fîn (mn. fînurĭ) (i. s.) — seno ◊ fînuĭe ĭarba kuaptă; pănă ĭarba nu sa kuaśe nu sa ḑîśe fîn, numa ĭarbă — seno je dozrela trava; dok trava ne dozri ne zove se seno, nego trava ◊ kînd fînu sa kosîașće, dupa kosîtuorĭ ramîn otkuoș — kad se seno kosi, iza kosaca ostaju otkosi ◊ kînd fînu în otkuoș sa uskă, otkuoșu sa-ntuarśe ku furka sî sa ușće bińe șî pi parća-ĭa pi kare fînu a fuost kulkat pi pomînt — kad se seno u otkosu osuši, otkos se okreće vilama da se osuši i sa one strane kojom je seno ležalo na zemlji ◊ fînu în otkuoș uskat bińe, sa adună în gramĭeḑ kare sa kĭamă kupițîaļe, da lukro-la sa kĭamă kupițît la fîn — seno u dobro osušenom otkosu skuplja se na gomile koje se zovu naviljci, a taj posao se zove naviljanje sena ◊ kupițaua sa faśe atîta đi mare kît puaće uomu să dukă pi furkă pănă la luok unđe sa porkońașće porkuońu — naviljak se pravi toliko veliki koliko može čovek da nosi na vilama, do mesta gde se plasti plast ◊ porkuońi sa trag ku vićiļi, or ku mîńiļi pi tîrș pănă la luok adîns aļes đi grîmađit klańa — plast se prevlače stokom, ili rukama na pruću, do mesta posebno određenog za dene stog [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1812  fînariĭe  fânărie  сениште  fînariĭe (mn. fînariĭ) [akc. fînariĭe] (i. ž.) — (augm.) senište; gomila sena; mnogo sena; livada bogata senom ◊ ano-sta a ploĭat la vrĭame, pî ĭastă șî fînariĭe đestulă — ove godine je kiša padala na vreme, pa ima i dosta sena ◊ a slubaḑît vićiļi-n țarku ku fîn, ș-akuma ĭe akoluo fînariĭe în tuaće pîărțîļi — pustili su stoku u ogradu sa senom, i sada je tamo senište na sve strane [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

1816  fînkă  fiindcă  пошто  fînkă [akc. fînkă] (pril.) — pošto, budući dа, kako ◊ ma ginđiĭ: fînkă m-am amînatat đi lukru, măĭ bińe ĭe sî ma duk în kafană, đikît sî ma-ntuork la kasă — pomislih: pošto sam zakasnio za posao, bolje je da odem u kafanu nego da se vratim kući [Por.]   [Vidi]

2181  fîntînă  fântână  извор  fîntînă (mn. fîntîń) [akc. fîntînă] (i. ž.) — uređen izvor pijaće vode a. kladenac ◊ kînd în padure daĭ pista izvuor đi apă, șă-l ćistășć đi luomurĭ, șă-ĭ faś la fund kîta kroviț đi s-aduńe apa đi baut, aĭe ĭe fîntînă — kada u šumi naiđeš na izvor vode, pa ga očistiš od trunja, pa mu napraviš malo udubljenje na dnu da može da se sakupi voda za piće, to je kladenac b. česma ◊ alta fuarmă đi fîntînă ĭe kînd îngrađieșć izvuoru, ăl zîđeșć șă-ĭ puń śuśur, aĭa vińe un fieļ đi śieșmă — druga vrsta izvora je kad ogradiš izvor, kad ga ozidaš i staviš točur, to mu dođe neka vrsta česme ♦ sin. izvuor [Por.]   [Vidi]

1813  fînuos  fânos  сеносан  fînuos (fînuasă) (mn. fînuoș, fînuasă) [akc. fînuos] (prid.) — (prid.) senosan, bogat senom ◊ am o ļivađe fînuosă kare n-o are ńima-n arito-sta — imam jednu livadu bogatu senom kakvu nema niko u ovoj okolini [Por.] ∞ fîn   [Vidi]

2253  Fîraun  Faraon  Фараон  Fîraun (mn. fîrauoń) [akc. Fîraun] (i. m.) — (antr.) (zast.) Faraon 1. nadimak za čoveka romske pripadnosti, zbog verovanja koje su Romi raširili da su poreklom iz Egipta ◊ a veńit în sat kuortu țîgańiesk, ku fîrauonu luor kalărĭ pi kal — došla je u selo ciganska čerga, sa njihovim faraonim na konju ◊ đin poļikră Fîraun, a ĭeșît alće poļikre đi Țîgań: Firu, Firuļiesku, Firanu — iz nadimka Faraon, izašli su i drugi nadimci za Cigane: Firu, Firulesko, Firan 2. (mag.) đavolji poglavnik ◊ draśi au nume, iĭ kĭamă Marku, Ĭordan, da pi fîrauonu luor ăl kĭamă Șoĭtan — đavoli imaju imena, zovu se Marko, Jordan, a njihov se faraon zove Šojtan ♦ var. Firaun [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2299  fîrțai  fârţăi  врцкати  fîrțai (ĭuo fîrțîĭ, ĭel fîrțîĭе) [akc. fîrțai] (gl.) — 1. vrckati, vrteti zadnjicom ◊ nu fîrțai pi skamn, stăĭ mĭarńik sî puot sî će tung — ne vrckaj mi se na stolici, budi miran da mogu da te ošišam 2. (pej.) (za ženu) skitati, uličariti ◊ ĭară fata-ĭa a pļekat đi la parinț, șî fîrțîĭe pi vaļa mare — opet je ona devojka pošla od roditelja, i vrti guzu po dolini [Por.]  [Vidi]

2300  fîrțaĭală  fâţăială  врцкање  fîrțaĭală (mn. fîrțaĭelurĭ) [akc. fîrțaĭală] (i. ž.) — vrckanje ◊ fîrțaĭală sa ḑîśe kînd vrunu miśkă đin kur, kînd șîađe, or kînd mĭarźe pi drum — vrckanje se kaže kada neko mrda zadnjicom dok sedi, ili kada ide putem ◊ fîrțaĭala muĭeri ĭe momĭală đi uom, sî pĭardă kapu, șî să aļiarźe dupa ĭa ka naruodu — žensko vrckanje je mamac za čoveka, da izgubi glavu, i da trči za njom kao lud [Por.] ∞ fîrțai   [Vidi]

2298  fîrță  fârţă  вртигуз  fîrță (mn. fîrțe) [akc. fîrță] (i. ž.) — 1. vrtiguz, nemirko ◊ nu-l măĭ țîńe luoku, așa fîrță đi kopilaš n-am măĭ vaḑut — ne drži ga mesto, takvog vrtiguza od dečarca još nisam video 2. (pej.) (za ženu) vrtirepka, namiguša ◊ mĭarźe ka fîrța pin sat, șî nuĭe đi mirat śe sa atîrnă tot nat đi ĭa — ide kroz selo ko vrtirepka, pa nije čudo što se svako kači za nju [Por.] ∞ fîrțai  [Vidi]

2229  fîrfai  forfăi  фрфљати  fîrfai (ĭuo fîrfîĭ, ĭel fîrfîĭe) [akc. fîrfai] (gl.) — (onom.) frfljati, trtljati, brbljati ◊ uomu fîrfîĭe kînd are vro faļinkă, or kînd vorbĭașće ńințaļies — čovek frflja kada ima neku manu, ili kada govori nerazumno ◊ fîrfîĭe aăla kare nare đințî đinainće, șî nu-l înțaļieź śe vorbĭașće — frflja čovek koji nema prednje zube, i ne razumeš ga šta govori ◊ baba s-a mîńiĭat pi muoșu, șî numa fîrfuańe pin kasă — baba se naljutila na dedu, i samo frflja po kući ♦ var. fîrfońa [Por.]   [Vidi]

2231  fîrfuoșńiță  fârfoșniţă  торокуша  fîrfuoșńiță (mn. fîrfuoșńiț) [akc. fîrfuoșńiță] (i. ž.) — torokuša, blebetuša, osoba koja po selu ogovara ljude pričajući svašta ◊ fîrfuoșńiță ka ĭa nu ma ĭastă pi lume — torokuše poput nje nema na svetu ◊ s-a fakut đin ĭa o fîrfuoșńiță grozauă, kî nare gazdă s-îĭ đa pista fļit — pretvorila se u jednu groznu torokušu, jer nema gazdu da je tresne po gubici [Por.] ∞ fîrfai   [Vidi]

1807  fîrîma  fărâma  озледити (се)  fîrîma (ĭuo ma farîm, ĭel sa farîmă) [akc. fîrîma] (gl. p. ref.) — ozlediti (se), povrediti (se), polomiti (se) ◊ a kaḑut đin ļiemn șî s-a fîrîmat tuot — pao sa drveta, i sav se polomio ◊ baće kopilu, ama nu-l fîrîma — tuci dete, ali nemoj ga ozlediti ♦ var. farma (Tanda) ♦ var. fîrma (Crnajka) ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

1808  fîrîmatură  fărîmătură  озледа  fîrîmatură (mn. fîrîmaturĭ) [akc. fîrîmatură] (i. ž.) — (med.) ozleda, rana od povrede ◊ înga nu mi s-a vinđikat fîrîmatura la piśuor — još mi se nije zalečila ozleda na nozi ♦ var. farmătură (Tanda) ♦ var. fîrmatură (Crnajka) ♦ sin. lovitură, vîtamatrură [Por.] ∞ fîrîma  [Vidi]

5608  fîrkońală  ?  фрктање  fîrkońală [akc. fîrkońală] (i. ž.) — (onom.) frktanje ◊ într-o vrĭame s-auḑît fîrkońala kaluluĭ đi pi ļivađe, akuma nu sa măĭ auđe — jedno vreme se čulo frktanje konja sa livade, sada se više ne čuje [Por.] ∞ fîrkońa   [Vidi]

1985  fîrtațî  fârtaţi  братимити се  fîrtațî (ĭuo ma fîrtațîăsk, ĭel sa fîrtațîașće) [akc. fîrtațî] (gl. p. ref.) — bratimiti se, sprijateljivati se, sklapati pobratimstvo, prijateljstvo, drugarstvo; ortakluk ◊ m-a-ntrabă sî ma fîrtațîăsk ku ĭel, ama miĭe nu-nd-o fi pi vuoĭe, ș-așa am ramas numa ka duoĭ kunoskuț — pitao me je da se pobratimimo, ali meni nije bilo baš po volji, pa smo tako ostali samo dva poznanika ♦ var. fîrtașî (fîrtașîăsk, fîrtașîașće) [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

1986  fîrtațîĭe  fârtaţie  побратимство  fîrtațîĭe (mn. fîrtațîĭ) [akc. fîrtațîĭe] (i. ž.) — pobratimstvo, drugarstvo, prijateljstvo; ortakluk ◊ tare fîrtațîĭe avĭem nuoĭ duoĭ, mîńiļi să ńi taĭe, unu pi altu nu izdîăm — jako pobratimstvo imamo nas dvojica, ruke da nam seku, jedan drugog ne izdajemo ♦ sin. fîrtaluk [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

5745  fîtaśuńe  fătăciune  јагњило  fîtaśuńe (mn. fîtaśuń) [akc. fîtaśuńe] (i. ž.) — 1. (zast.) jagnjilo ◊ fîtaśuńe s-a kĭemat luoku unđe a fatat uoiļi — jagnjilo se zvalo mesto gde su se jagnjile ovce 2. (top.) Fatačune, Jagnjilo ◊ Fîtaśuńe ĭe luok kĭemat pi vaļa Ļubovi în Țîrnaĭka, unđe a fatat uoĭiļi Ĭankońilor, pi kuasta răsărićană lu Kulmĭa Mikă, la otar ku Žarku Voĭvodan — Fatačune je zvano mesto u dolini Ljubove u Crnajki, gde su se jagnjile ovce Jankovića, na istočnoj strani Kulme Mike, na međi sa Žarkom Vojvodanom [Por.] ∞ fata   [Vidi]

1919  fĭare  fiere  жуч  fĭare (mn. fĭeri) [akc. fĭare] (i. ž.) — (anat.) žuč ◊ amară ka fĭarĭ — gorko kao žuč ◊ ĭ-a krapat fĭarĭa — puk’o mu je žuč ◊ kînd taĭ puorku, fĭarĭa sa lapîdă, kî ĭe amară — kad kolješ svinju, žuč se baca jer je gorka ♦ var. fĭerĭe (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1920  fĭarigă  ferigă  папрат  fĭarigă (mn. fĭariź) [akc. fĭarigă] (i. ž.) — (bot.) paprat, bescvetna biljka senovitih šuma (Aspidium filix-mas) ◊ fĭarigă măĭ đies krĭașće pi duos, pin krovańe apatuasă, șî apruape đi faźet — paprat najčešće raste na osoju, po vodnjikavim uvalama, i u blizini bukvika ◊ ku fĭarigă s-a astrukat borđiĭiļi — papratom su se pokriovali burdelji [Por.]  [Vidi]

1913  fĭer  fier  гвожђе  fĭer (mn. fĭară) [akc. fĭer] (i. s.) — gvožđe, metal ◊ fakut đi fĭer — izrađen od gvožđa; gvozden; metalan ◊ fĭer đi plug — raonik ◊ tare ka fĭeru — jak, čvrst kao gvožđe ◊ fĭer fĭerbinće — vrelo gvožđe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1917  fĭerarĭ  fierar  гвожђар  fĭerarĭ (mn. fĭerarĭ) [akc. fĭerarĭ] (i. m.) — gvožđar, osoba koja se bavi obradom gvožđa, ili prometom predmeta od gvožđa; kovač ◊ moșu Ĭanku Ferarĭu a fuost maĭstur mare, aăla ś-a vaḑut ku uoki a putut sî fakă đi fĭer — čiča Janko Gvožđar bio je veliki majstor, taj što je video očima mogao je da napravi od gvožđa [Por.] ∞ fĭer  [Vidi]

1914  fĭerastîĭe  pirostrie  саџак  fĭerastîĭe (mn. fĭerastîĭ) [akc. fĭerastîĭe] (i. ž.) — sadžak, metalni tronožac na kome su se stavljali veliki metalni lonci za kuvanje ◊ pi fĭerastîĭe s-a fĭert kazanu ku mînkare đi nuntă — na sadžaku se kuvao kazan sa hranom za svadbu ♦ var. ferastîĭ [Por.] ∞ fĭer  [Vidi]

6206  flakău  flăcău  бећар  flakău (mn. flakăĭ) [akc. flakău] (i. m.) — (izob.) bećar, momak ◊ ka pin vis, țîńem minće kî đemult s-a kîntat pi la visaļiĭ: „Aĭ la uară, măĭ flakăĭ!” — kao kroz san, sećamo se da se nekad na igrankama pevalo: „Haj u kolo, bećarine!” ♦ sin. baĭat, bekĭar [Por.]  [Vidi]

1337  flăkău  flăcău  момак  flăkău (mn. flăkăĭ) [akc. flăkău] (i. m.) — momak, neoženjen mlad muškarac; bećar ◊ ș-a găsît pe vrun flăkău, ku zăče ań măĭ ťinăr ďekît ĭa — našla je sebi nekoga momka, koji je deset godina mlađi od nje [Kmp.] ♦ dij. var. (zast.) flakău ◊ avut șî ĭa un flakău, ama a fuost putuare đi ńitrîbuit — imala je i ona jednoga momka, ali je bio smrdljiva lenčuga [Por.]   [Vidi]

2052  flokan  flocan  четник  flokan (mn. flokań) [akc. flokan] (i. m.) — 1. (pej.) četnik, pripadnik četničkog pokreta za vreme Drugog svestkog rata ◊ rău a fuost đi vrĭamĭa đi rat, vin mńamțî: fuź, vin flokańi: fuź, vin părtizańi: fuź, nu șćiĭ đi kare s-ći pazășć — zlo je bilo za vreme rata, idu Nemci: bež’, idu četnici: bež’, idu partizani: bež’, ne znaš s koje strane da se čuvaš 2. (za čoveka) bradonja, koji pušta bradu i kosu ◊ đi bătrîńață uamińi nu sa ras șă nu sa tuns numa kînd a fuost în vrun žăļ mare, đi flokań lumĭa s-a ćemut — nekada se ljudi nisu brijali i šišali samo kada su bili u nekoj velikoj žalosti, od bradonja ljudi su se bojali 2. (za dlakavog psa) rundov ◊ nu m-am ćemut să fiu sîngur ku uoĭļi-n munće, kă am avut duoĭ flokań ku mińe — nisam se bojao da budem sam sa ovcama u planini, jer sam imao dva rundova sa sobom [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2053  flokiț  flociţ  праменчић  flokiț (mn. flokiță) [akc. flokiț] (i. s.) — (demin.) pramenčić, čuperčić, mala količina dlake, vune ili kose ◊ a fuost la klakă șî s-a omorît đi lukru: a tuors numa un flokiț đi lînă — bila je na mobi i ubila se od posla: isprela je samo pramenčić vune ♦ / (demin.) < fluok + - [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

1901  flomînźuos  flămânjuos  гладница  flomînźuos (mn. flomînźuoș) [akc. flomînźuos] (i. m.) — gladnica, koji je večno gladan ◊ dakă ći înkurś ku iĭ, numa are kasa sî țî sa umpļe đi flomînźuoș — ako se spleteš sa njima, ima samo kuća da ti se napuni gladnica [Por.] ∞ flomînd   [Vidi]

2295  floran  floran  багрем  floran (mn. florań) [akc. floran] (i. m.) — (bot.) bagrem (Rabinia pseudacacia) ◊ floran sa ḑîśe la bagrĭem or salkim, în Tanda, Gorńiana, Topuoļńița [Por.], Tuopla, Lukĭa, Buśa; Lugńița șî-n Gînzîgrad [Crn.] — „floran” se za bagrem kaže u Tandi, Gornjani, Topolnici [Por.], Toploj, Luki, Bučju, Lubnici i Gamzigradu [Crn.] ♦ dij. sin. salkim [Por.] ∞ bagram  [Vidi]

2027  Florĭeșći  Florești  Флорићи  Florĭeșći [akc. Florĭeșći] (i. m.) — (antr.) Florići (Cvetići), vlaško prezime familije čiji se rodonačelnik zvao Flora (Cvetko) ◊ Florĭeșći în Îrnaglaua sînt veńiț đin Topuoļńița — Florići u Rudnoj Glavi su došli iz Topolnice ♦ up. Fluorĭa [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1889  fluare  floare  цвет  fluare (mn. fluorĭ) [akc. fluare] (i. ž.) — 1. (bot.) a. cvet, deo biljke cvetnice koji sadrži organe za rasplođavanje ◊ fluarĭa ĭe un parśel đi buĭađe în kare sa fak samînțîļî — cvet je deo biljke u kome se pravi seme b. biljka cvetnica ◊ arĭe o građină pļină ku fluorĭ — ima baštu punu cveća 2. (med.) boginja, plik na bolesnoj koži ◊ kopilu ĭe pļin đi fluorĭ — dete je puno boginja 3. šara; ukras na nošnji ◊ a țasut o pîătură ku fluorĭ — izatkala je ponjavu sa cvetovima ♦ (demin.) floriśikă [Por.]  [Vidi]

4902  fluarĭa mare  crăiță  кадифица  fluarĭa mare [akc. fluarĭa mare] (sint.) — (bot.) kadifica (Tagetes) ◊ fluarĭa mare ĭe fluare đin građină, sa puńe numa pintru dus la morminț — kadifica je baštensko cveće, gaji se samo radi nošenja na groblje ◊ fluarĭa mare sa kuļaźe șî sa atîrnă ku rîdaśina-n sus sî sa ușće, sî puată duśa șî ĭarna la morminț — kadifica se bere i kači sa korenjem na gore da se osuši, da bi se mogla nositi i zimi na groblje ◊ fluarĭa mare are un miruos kare nu puaće tot nat să-l sufire, așa lumĭe lasă rugamînt să nu ļi sa dukă la morminț kînd va muri — kadifica ima miris koji ne može svako da podnese, takvi ostavljaju amanet da im se ne nosi na groblje kad budu umrli [Por.]  [Vidi]

1898  fluarĭa suariluĭ  floarea-soarelui  сунцокрет  fluarĭa suariluĭ [akc. fluarĭa suariluĭ] (sint.) — (bot.) suncokret (Helianthus annuus) ◊ rumîńi aĭ batrîń rar a pus fluarĭa suariluĭ; dakă a vi șî puso, a puso pi marźina luokuluĭ, ka un fĭeļ đi gard — stari Vlasi su retko sejali suncokret; ako su ga i sejali, sejali su ga po obodu njive, kao neku vrstu ograde ◊ samînțîļi alu fluarĭa suariluĭ ļ-a uskat, ļ-a fĭert șî ku ĭaļe s-a ļegat la luok unđe sa vi uśis — seme suncokreta se sušilo i kuvalo, i stavljalo kao oblog na ubijeno mesto [GPek] ∞ fluare  [Vidi]

2286  fluarĭa turśiaskă  ruși-de-toamnă  лепа Ката  fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla, (dosl.) „turski cvet” ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — lepa Kata raste u bašti, cveta u jesen ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvima [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

2288  fluir  fluier  фрула  fluir (mn. fluire) [akc. fluir] (i. s.) — (muz.) frula ◊ fluiru s-a fakut đin prun uskat — frula se pravila od suve šljive ◊ în fluir a șćut să kînće tuot păkurarĭu — u frulu je znao da svira svaki pastir [Por.]  [Vidi]

2290  fluĭeraș  fluieraș  фрулаш  fluĭeraș (mn. fluĭeraș) [akc. fluĭeraș] (i. m.) — (muz.) frulaš, svirač na fruli ◊ đemult a fuost mulț fluĭeraș, akuma s-a rarit — nekada je bilo mnogo frulaša, sada su se proredili [Por.] ∞ fluir  [Vidi]

4733  flumotuok  flomoștoc  клупко  flumotuok (mn. flumotuoś) [akc. flumotuok] (i. s.) — klupko, grudva ◊ (demon.) al zburatuorĭ să vĭađe ka un flumotuok dîn kare mărg skinćeĭ, kînd aźunźe dîspră kasă unđe ĭe năpraćit, flumotoko-la sa traźe înuntru prăn kuoș — zmaj se vidi kao jedno klupko iz koga izbijaju varnice, kad stigne do kuće u koju je napraćen, to klupko se uvuče unutra kroz dimnjak [Bran.]  [Vidi]

2051  fluośa  flocea  чупавко  fluośa [akc. fluośa] (i. m.) — (hip.) (pej.) „čupavko”, „čuperko”, „dlakavko”, nadimak za osobu sa velikom i raščupanom kosom ◊ tunźiće, să nu ći poļikrĭaḑă lumĭa kă ĭeș „fluośa” — ošišaj se, da ti ljudi ne nadenu ime „čupavko” [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

2296  Fluriĭ  Florii  Цвети  Fluriĭ (mn.) [akc. Fluriĭ] (i. ž.) — (kal.) Cveti ◊ Fluriĭļi sînt în tuot đe una dumińika, ku o stamînă înainća lu Pașć — Cveti su uvek u nedelju, na sedam dana pred Uskrs [Por.] ∞ fluare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

71  flutur  fluture  лептир  flutur (mn. fluturĭ) (i. m.) [akc. flutur] — (ent.) leptir (Lepidoptera) ◊ numa o suartă đi fluturĭ sî profak omidă — samo jedna vrsta leptira se pretvara u gubar [Crn.] ♦ dij. var. fluture [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1990  flutura  flutura  лепршати  flutura (ĭuo ma flutur, ĭel sa flutură) [akc. flutura] (gl. p. ref.) — lepršati (se), vioriti se ◊ stagu flutură la vînt — barjak leprša na vetru ♦ sin. fîlfaĭa [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

1992  fluturat  fluturat  проветрен  fluturat (fluturată) (mn. fluturaț, fluturaće) [akc. fluturat] (prid.) — (za zrnevlje) provetren, izložen vetru da bi se očistio od prljavštine ◊ buabiļi ći kukuruḑ sînt fluturaće đi gîrgariț — zrnevlje kukuruza očišćeno je od gagrica (=gagrice su „odlepršale” nošene vetrom) [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

1991  fluturuos  fluturos  лептираст  fluturuos (fluturuasă) (mn. fluturuoș, fluturuasă) [akc. fluturuos] (prid.) — 1. leptirast, koji ima oblik leptirovih krila ili je ljuspičast ◊ ḑama đi varḑă a fĭert prĭa mult, akuma ĭe tuată fluturuasă pi đi supra — kupus se predugo kuvao, sada je čorba sva leptirasta na površini ◊ (color) đimult pin dugăĭ a fuost fîărburĭ în duauă fĭelurĭ: farbă făńinuasă, șî farbă fluturuasă, asta aduoĭļa într-o fuarmă đi ļaspiḑ miś, supțîrĭe, șî ļikuratuare — nekada je u prodavnicama bilo dve vrste farbe: „brašnjava” boja, i „leptirasta” boja, ova druga u obliku malih, tankih i svetlucavih ljuspica (Tanda) 2. (fig.) lakouman, prevrtljiv; nestalan; vetropir ◊ m-am lasat đi baĭat kă đi sokoćala mĭa a fuost uom tare fluturuos — napustila sam momka jer je za moj račun bio jako prevrtljiv čovek [Por.] ∞ flutur  [Vidi]

1862  fļankă  fleancă  торокуша  fļankă (mn. fļienś) [akc. fļankă] (i. ž.) — (pej.) torokuša, laprdara; žena koja govori nesuvislo, koja „mlati praznu slamu” ◊ tranka-fļanka — „klati-mlati (praznu slamu)” ◊ așa ĭe fļankă đi muĭarĭe đi n-are parĭake-n sat — takva je žena-torokuša da joj ravne nema u selu ♦ var. fļuankă [Por.] ∞ fļuankă  [Vidi]

3019  fļeșkău  fleașcă  шљапавица  fļeșkău (mn. fļeșkăĭe) [akc. fļeșkău] (i. s.) — (atm.) šljapavica ◊ kînd primovara înśiape ĭugu să topĭaskă zapada, pi drumurĭ sa faśe fļeșkău mare — kad s proleća počne jugovina da topi sneg, na putevima se napravi velika šljapavica [Por.] ∞ fļuașkă  [Vidi]

1903  foameluk  foameluc  гладна година  foameluk (mn. foamelukurĭ) [akc. foameluk] (i. s.) — (augm.) (fig.) gladna godina, dug period velikog gladovanja ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd tună sîaśita mare, țîńe șapće ań una-ntruuna, șî dupa ĭa tună foameluku đi lumĭa nare alta-śe mînka, numa skuarță đi śaruoń — pričali su stari, da kad nastupi velika suša, drži sedam godina neprekidno, za njom ide gladna godina kad ljudi nemaju drugi šta da jednu, nego samo cerovu koru ♦ var. fomăluk, fuamećeu [Por.] ∞ fuame  [Vidi]

1996  fofik  fofic  праменак  fofik (mn. fofiśe) [akc. fofik] (i. s.) — 1. (demin.) pramenak, čuperak kose, dlake ili vune ◊ fofik ĭe atîta lînă kît puoț sî prinḑ ku triĭ źiaĭśće — „fofik” je toliko vune koliko možeš da uhvatiš sa tri prsta ◊ a pus un fofik đi lînă la furkă, șî sa faśe maruasă, parke ĭe torkatuare mare — stavila pramenak vune na preslicu, i digla nos kao da je neka velika predilja (Tanda) 2. (fig.) a. polni nagon ◊ la skruafă ĭa trĭekut fofiku, nu-ĭ măĭ đi verît — krmači je prošla „frka”, ne traži više vepra (Rudna Glava) [Por.] ◊ fofiku vińe o parĭake ku vuorba „kĭef”: or iĭ vińe fofiku, or iĭ kĭefu đi futaĭ, tot una țî — reči „fofik” i „ćef” su par: il’ joj dođe „fofik”, ili joj „ćefne” da se jebe, isto ti je (Jasikovo) [GPek] b. polni organ, sikilj ◊ i s-a înflat fofiku, ș-a pļekat în lumĭa albă dupa pulă — (vulg.) natek’o joj je sikilj, pa je krenula u beli svet za kurcem (Blizna) ◊ pļuadă đi muĭarĭe: ĭuo, ḑîk, sî ma glumesk kîta ku ĭa, da ĭa miĭe să-ĭ manînk fofiku — kurvetina od žene: ja reko’ da se malo našalim s njom, a ona meni da joj izjedem sikilj (Rudna Glava) [Por.] c. strasna želja ◊ baba-ntr-o vrĭame a trait ku nuoĭ, numa odată ĭ-a veńit fofiku, șî sa-ntuors la feĭ-sa — baba je jedno vreme živela kod nas, a onda ju je svladala želja, i vratila se ćerki (Topla) [Crn.] ♦ / fofik (demin.) < fofoluok var. < fofoloankă — (euf.) ženski polni organ, vaginafofoluok  [Vidi]

1997  fofikă  fofică  хистеруша  fofikă (mn. fofiś) [akc. fofikă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) histeruša, žena strasna u seksu; vatrena ljubavnica ◊ fusăĭ ku ĭa asară, ńiś în vis n-a fi krĭeḑut kă ĭe o fofikă întrĭagă, ma supsă, ma măśină ka muară, șî ma frînsă tuot — bio sam s njom sinoć, ni u snu ne bih verovao da je ona jedna prava histeruša, isisala me je, samlela kao vodenica, i svog me polomila ♦ skr. fikă ♦ up. fofik [GPek] ∞ fofoluok  [Vidi]

3311  fofĭaḑă  fofeze  крило  fofĭaḑă (mn. fofĭeḑ) [akc. fofĭaḑă] (i. ž.) — 1. (tehn.) krilo vrteške ◊ kînd sa faśe trăkăĭtuarĭa în luok să spomînće păsîrļi, măĭ întîń iĭ sa faśe vîrćańița ku doă fofĭaḑă — kad se pravi trakalica u njivi da plaši ptice, prvo se pravi vrteška sa dva krila ◊ fofĭaḑîļi la trăkătuare-s pusă-n kostîș ka śuoiļi la muară, să prindă bataĭa vîntuluļ kum prind śuoiļi vîžuoĭu api đin butuońu muori — krila trakalice postavljene se ukoso kao kašike na vodenici, da uhvate udar vetra kao što kašike hvataju mlaz vode iz vodeničnog bureta (Tanda) [Por.] 2. (anat.) usmine vagine ◊ dar așa fuost đe đemult, or ĭe bažuokură đe kurînd, nu șću, ama đe kînd mis ĭuo kopilandru, la nuoĭ fofĭaḑă sa ḑîśe șî la buḑîļi pižđi — da li je tako bilo od davnina, ili je neka skorašnja šala, ne znam, ali otkako sam se ja zamomčio, kod nas se „fofjadza” kaže i za pičkine usmine (Topla) [Crn.]   [Vidi]

1994  fofoluankă  fofoloancă  пичка  fofoluankă (mn. fofoluonś) [akc. fofoluankă] (i. ž.) — (zast.) (euf.) pička, pizda; vulva ◊ đi źaba ći kinuĭ, ĭ-a pazîașće fofoluanka iĭ bińe, n-o dă la ńima — uzalud se trudiš, ona čuva svoju pizdu dobro, ne daje je nikom ◊ muĭarĭa „fofoluankă” ĭe în alt fĭeļ „pizdoșćină”, kurvă — žena „fofolonka” je drugim rečima „pizdurina”, kurva ◊ l-aļi batrîńe muĭerĭ nu sa ḑîs „fofoluankă”, numa l-aļi măĭ ćińire — stare žene nisu nazivane „fofolonkama”, samo mlađe ♦ var. popoluankă [GPek] ◊ baĭețîlor, țîńețî-va bińe, ăći vińe o fofoluankă mare pista vuoĭ — momci, drž’te se dobro, ide na vas jedna dlakava pizdurina (Rudna Glava) [Por.] ∞ fofoluok  [Vidi]

1995  fofoluok  fofoloc  прамен  fofoluok (mn. fofoluoś) [akc. fofoluok] (i. m.) — (anat.) pramen kose ili vune; čuperak kose ili stidne dlake; smotuljak nečega; klube ◊ a veńit la șîḑîtuare ku-n fofoluok đi lînă supt mînă — došla je na sedeljku sa jednim smotuljokm vune pod rukom ♦ sin. gimotuok, gĭemotuok, volmotuok; fluok [Por.]  [Vidi]

2292  foiță  foiţă  листић  foiță (mn. foiț) [akc. foiță] (i. ž.) — (demin.) listić ◊ am vaḑut la un muoș o karće, ĭel spuńe kî ĭe vro sfeta pisma, are ńișći foiță atîća đi supțîriśe đi sa vĭađe pin ĭaļe — video sam kod jednoga starca neku knjigu, on kaže da je to nekakvo sveto pismo, ima neke listiće toliko tanušne da se provide [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

2330  fokuļeț  foculeţ  ватрица  fokuļeț (mn. fokuļeță) [akc. fokuļeț] (i. s.) — (demin.) vatrica, mala ili slaba vatra ◊ am adunat kîća krenguță ș-am fakut un fokuļeț, numa să nu-ngĭeț đi frig — skupio sam malo grančica i naložio jednu vatricu, samo da se ne smrznem od hladnoće ♦ var. fokiț, fokișuor [Por.] ∞ fuok   [Vidi]

2147  fonfăi  fonfăi  уњкати  fonfăi (ĭuo fonfăĭ, ĭel fonfăĭe) [akc. fonfăi] (gl.) — unjkati, govoriti kroz nos ◊ baba fonfîĭe kînd vrobĭașće, grĭeu o-nțaļeź śe ḑîśe; muoșu s-a-nvațat ku ĭa, șă iĭ duoĭ frumuos sa-nțaļieg — baba unjka kad govori, teško je razumeš ša kaže; čiča se navikao na nju, i njih dvoje se lepo razumeju ♦ sin. fîrnai [Por.]  [Vidi]

2165  fonfiu  fonfiu  винка  fonfiu (mn. fonfiĭe) [akc. fonfiu] (i. s.) — (bot.) vinka, vinčica, baštensko cveće (Vinca major) ◊ fonfiu ĭe fluare đin građină, ku fluorĭ vînîće șî ku frunḑă tare ka alu ĭađiră — vinka je baštensko cveće, sa plavim cvetovima i tvrdim listovima kao kod bršljana ♦ var. foĭonfiu (istočni deo Tande) ◊ țîn minće kă a fuost mult foĭonfiu pi lînga gard întraușa șkuoļi, da șî sa kînta un kînćik „Frunḑă vĭarđe, foĭonfiu” — sećam se da je mnogo vinke bilo pored ograde školskog dvorišta, a i pevala se jedna pesma „Zelen listak od vinčice”. [Por.] ♦ dij. var. foĭenfiu (Leskovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1937  Forfik  Forfic  Маказа  Forfik [akc. Forfik] (i. m.) — (antr.) Makaza, Makazica, nadimak ljudi koji su se bavili oštrenjem makaza ◊ Žarku Forfik a fuost poļikrit pintru kă avut kovaśiĭe, ș-ă a askuțît la saćiań fuarfiśiļi, śe ĭe kam lukru țîgańiesk — Žarko Forfika („makaza”) dobio je takav nadimak jer je imao kovačnicu i oštrio je seljacima makaze, što je pomalo ciganski posao ♦ var. Forfikă [GPek] ∞ fuarfikă  [Vidi]

1938  Forfikarĭu  Forfecariu  Маказар  Forfikaĭu [akc. Forfikarĭu] (i. m.) — (antr.) Makazar, nadimak osobe koja pravi ili oštri makaze, nadimak najčešće davan kovačima ◊ gata pin tuot sat măĭ mare, kare avut kovaś, a ramas ș-ăn ḑî đe astîḑ poļikra Forfikarĭu: Truță Forfikarĭu în Îrnaglaua, Milan Forfikarĭu, țîgan în Țîrnaĭkă, Dinu Forfikarĭu în Vlauļa, șî alțî — gotovo u svakom većem selu, koje je imalo kovače, ostao je i dan-danas nadimak „Makazar”: Petar Makazar u Rudnoj Glavi, Milan Makazar, Ciganin u Crnajki, Miladin Makazar u Vlaolu, i drugi [Por.][GPek] ∞ fuarfikă  [Vidi]

4497  frațîĭuor  frățior  братић  frațîĭuor (mn. frațîĭuorĭ) [akc. frațîĭuor](i. m.) — (demin.) bratić ◊ frațîĭuor ĭe fraćiļi al mik, kînd ăl pumeńim đin milă șî ku drag — bratić je mlađi brat, kad ga pominjemo iz milošte i ljubavi [Por.] ∞ fraće   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4496  fraće  frate  брат  fraće (mn. fraț) [akc. fraće] (i. m.) — (srod.) brat ◊ fraće ĭe kopil voĭńiśesk, or đintr-o mumă or đintr-un tată — brat je muško dete, ili od iste majke, ili istog oca ◊ fraće bun ĭe ăla kare ĭe naskut đin o mumă șî đin un tată — rođeni brat je onaj koji je rođen od iste majke i istog oca ◊ fraće dăorat ĭe fraće numa đi pi mumă or đi pi tată — polubrat je brat samo po majci, ili po ocu ◊ la fraći-ļa-l mare sa ḑiśe nană — stariji brat se oslovljava sa bato ◊ (mag.) fraće đi kruśe — pobratim ♦ supr. suoră [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2125  frasîn  frasin  јасен  frasîn (mn. frasîń) [akc. frasîn] (i. m.) — (bot.) jasen, beli (Fraxinus excelsior) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi frasîn, dupa kum ĭe mńieḑu: alb șî ruoșu, ama l-al ku mńeḑu ruoșu iĭ ḑîśem frasîn ńiegru — ima dve vrste jasena, prema tome kakva je sredina stabla: beli i crveni, ali onaj sa crvenim središtem zovemo crni jasen ◊ frasînuĭe ļiemn žîlau, đin ĭel sa fakut dîržală đi kuasă — jasen je žilavo drvo, od njega se pravila držalja za kosu ◊ blană đi frasîn — daska od jasenovog drveta [Por.]  [Vidi]

2274  fraźit  fraged  свеж  fraźit (fraźită) (mn. fraźiț, fraźiće) [akc. fraźit] (prid.) — 1. svež, taze ◊ taĭarăm puorku, fusă kam batrîn, ama karńa nuĭe žîlao, numa baș fraźită, ku dulśață s-o manînś — zaklali smo svinju, beše malo matora, ali meso nije žilavo, nego baš sveže, u slast da ga pojedeš 2. krt, lomljiv ◊ nu lasa kopilu sî sa opinćiaskă ku lukru grĭeu, kî înga iĭ uasîļi fraźiće, șă puaće sî sa farîmĭe — ne daj detetu da se napreže na teškom poslu, jer su mu koske još krte, i može da se povredi ◊ kovragu lu suarta-sta đe plotoźeńe așa ĭe đe fraźit, đi sa frînźe kum kîta ăl atîrń — stablo ove sorte patlidžana toliko je krto da se lomi čim ga malo zakačiš ♦ sin. pruaspîd [Por.]  [Vidi]

2126  frăsîńiș  frăsiniș  јасење  frăsîńiș (mn. frăsîńișurĭ) [akc. frăsîńiș] (i. s.) — (bot.) jasenje, jasenova šuma ◊ luok unđe dîă numa frasîńi, sa kĭamă frăsîńiș — mesto gde raste samo jasen, zove se jasenje ♦ var. frasîńiș [Por.] ∞ frasîn  [Vidi]

1803  freka  freca  трљати  freka (ĭuo friek, ĭel friakă) [akc. freka] (gl. p. ref.) — 1. trljati (se), češati (se) ◊ nu freka atîta rufiļi, kă sa do rup đi tuot — nemoj toliko trljati rublje, jer će se sasvim pocepati 2. (fug.) kritikovati, ribati, trljati uši ◊ ma frekă daskîlu rîău pintru ś-am fuźit đi la șkuală — ribao me je učitelj žestoko zbog toga što sam pobegao iz škole [Por.]  [Vidi]

1805  frekatuor  frecător  трљач  frekatuor (mn. frekatuorĭ) [akc. frekatuor] (i. m.) — 1. trljač, predmet kojim se trlja ◊ ĭară vrunđiva mi s-a pĭerdut frekatuorĭu, dakă no-l gasîăsk, o sî frĭek ku mîń-ļi guaļe păn’ ma ĭa draku — opet mi se negde zagubio trljač, ako ga ne nađem, trljaću golim rukama do me ne odnese đavo 2. (zast.) radnik na trljanju konoplje ◊ ĭerĭa lume sarakă, kare mĭerźa đi la kasă la kasă ku o blană, șî frĭeka la kîńipă, skoća samînța pănă nu sa murĭaḑă kîńipa; ļa ḑîs frekatuorĭ — behu siromašni ljudi, koji iđaše od kuće do kuće sa jednom daskom, i trljaše konoplju, odvajaše seme pre potapanja; zvali su ih „trljači” (Jasikovo) [GPek] ∞ freka   [Vidi]

1804  frekatură  frecătură  трљање  frekatură (mn. frekaturĭ) [akc. frekatură] (i. ž.) — 1. trljanje, češanje ◊ țuala s-a imat, du-će ku ĭa la śuśur, șî dăĭ o frekatură bună — odelo se isprljalo, odnesi ga na točur i udri mu jedno dobro trljanje 2. trljotina, trag od trljanja ili češanja ◊ sa vĭeđa pi fag o frekatură adînkă, krĭed kă vrun puork sîrbaćik a trĭekut pĭ-aśiĭa, pî s-a frekat — vidi se duboka trljotina na bukvi, verujem da je neka divlja svinja tuda prolazila, pa se češala ♦ var. frĭekală [Por.] ∞ freka   [Vidi]

2377  frig  frig  хладноћа  frig (mn. frigurĭ) [akc. mn. frigurĭ] (i. s.) (pril.) — 1. (i. s.) hladnoća, stanje niske temperature ◊ afară ĭe frig mare — napolju je velika hladnoća ◊ a murit đi frig, a-ngețat în zapadă — umro od hladnoće, smrznuo se u snegu 2. (pril.) hladno ◊ l-al kare ĭe raśit, iĭ frig șî kînd ĭe kald — onome ko je prehlađen, hladno je i kada je toplo ◊ (komp.) frig, măĭ frig, șî măĭ frig — hladno, hladnije, najhladnije ♦ supr. kald [Por.]  [Vidi]

2376  frigare  frigare  ражањ  frigare (mn. frigîărĭ) [akc. frigare] (i. ž.) — ražanj ◊ frigarĭa ĭe o pražînă đi ļiemn tare, kurațată đi skuarță șî askuțîtă la vîr, șî ku mîńiĭu la kuadă, kare ușurĭaḑă învîrćitu — ražanj je motka od tvrdog drveta, očišćena od kore i zašiljena na vrhu, sa drškom na kraju, koja olakšava okretanje ◊ pi frigare s-a fript purśelu, mńelu șî ĭedu; aĭa karńe a fuost măĭ dulśe — na ražnju se peklo prase, jagnje ili jare; takvo meso je najslađe ◊ astîḑ ĭe frigarĭa fakută đi fĭer, șî o-nvîrćiașće motoru la struĭe — danas je ražanj napravljen od metala, a okreće ga motor na struju ♦ var. frigarĭe [Por.] ∞ friźe  [Vidi]

2379  frigurĭ  friguri  грозница  frigurĭ (mn.) [akc. frigurĭ] (i. ž.) — (med.) groznica ◊ a raśit rău, șî sa pus frigur-ļi pi ĭel: numa sa vaĭtă k-ăĭ frig, iĭ trămură đințî-n gură, ăl trîaśe apa, are fuok mare — jako se prehgladio, dobio je groznicu: samo kuka da mu je hladno, cvokoće, znoji se i ima visoku temperaturu [Por.] ∞ frig   [Vidi]

2378  friguruos  friguros  зимогрожљив  friguruos (friguruasă) (mn. friguruoș, friguruasă) [akc. friguruos] (prid.) — 1. (med.) zimogrožljiv, osetljiv na hladnoću ◊ kînd m-aș însura pĭ-adauară, numa m-aș uĭta muĭarĭa-ĭa să nu fiĭe friguruasă kum mi ĭe asta đ-akuma — kada bih se ponovo ženio, samo bih gledao da ta žena ne bude zimogrožljiva kao što mi je ova sadašnja 2. (tehn.) hladan, hladnjikav, prohladan; promajan ◊ tuot ĭe bun în kasa noă, numa ĭe soba mare friguruasă, kată să faś fuok una într-una — sve je dobro u novoj kući, samo je dnevna soba hladnjikava, traži da ložiš vatru neprekidno ♦ supr. kalduruos [Por.] ∞ frig   [Vidi]

2382  frikă  frică  страх  frikă (mn. friś) [akc. frikă] (i. ž.) — (psih.) strah ◊ s-a pus frika pi mińe — spopao me je strah ◊ frikă mare — veliki strah ◊ s-a skuturat đi frika kînd a trĭekut odată nuapća pi lînga morminț, șî đ-atunśa ńiś ḑîua nu trĭaśe pi akolo — potres’o se od straha kada je jednom noću prošao pored groblja, i otada nji danju ne prolazi tuda [Por.]   [Vidi]

2383  frikuos  fricos  страшан  frikuos (frikuasă) (mn. frikuoș, frikuasă) [akc. frikuos] (prid.) — (psih) strašan; jeziv; užasan ◊ tare frikuos m-am ćemut đi moruoń — strašno mnogo sam se plašio vampira ◊ kînd ma uĭt đin kļanț în vaļe: atîta ĭe đi fikuos, đi fiorļi ma ĭau — kad pogledam sa litice na dole, toliko je strašno da me jeza hvata [Por.] ∞ frikă  [Vidi]

2373  friźe  frige  пећи  friźe (ĭuo frig, ĭel friźe) [akc. friźe] (gl. p. ref.) — peći, izlagati jelo ili što drugo vatri, odnosno visokoj temperaturi ◊ mńelu pi frigare măĭ bun ăl frig pi karbuń đi prun — jagnje na ražnju najbolje pečem na žaru od šljive ◊ ćińerișu sa friźe la suare kînd sa duśe la rîu sî sa skalđe, da kînd lukră, fuźe đi suare ka đi draku — mladež se peče na suncu, kad odlazi na reku da se kupa, a kad radi, beži od sunca kao od đavola ◊ uoțî a fript lumĭa la fuok, numa să skuată đi la iĭ unđe a pitulat puoļi — hajduci su ljude pekli na vatri, samo da im odaju gde su sakrili zlatnike [Por.]  [Vidi]

2269  frîmbĭe  frâmbie  упртач  frîmbĭe (mn. frîmbĭ) [akc. frîmbĭe] (i. ž.) — 1. uprtač na seljačkoj torbi; uzica ◊ frîmbĭe ĭе ļegatura la trastă, ku kare sa duśe trasta prăsta umăr — uprtač je uzica na torbi, kojom se torba nosi preko ramena ◊ mi s-a rupt frîmbĭa la trastă, șî trasta mĭ-a pikat dă pră umăr — pokidala se uzica na torbi, i torba mi je spala sa ramena [Mlava] 2. mera u tkanju za dužinu osnutka ◊ frîmbĭa ĭe masura đi țasut, sa ĭa dupa lunźimĭa lu rîșkituorĭ — „frmbja” je mera za tkanje, uzima se prema dužini motovila (Rudna Glava) [Por.] 3. konopac ◊ mi sa-m pare kî ĭe frîmbĭa la nuoĭ vro sfuară — čini mi se da je kod nas "frmbja" neki konopac (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

1972  frîmînta  frământa  месити  frîmînta (ĭuo framînt, ĭel framîntă) [akc. frîmînta] (gl. p.) — 1. mesiti, gnječiti, mrviti, sitniti, drobiti ◊ koaža đi malaĭ ĭe tare șî gruasă, nu sa framîntă ļesńe, d-aș vrĭa sî fak kîta „pufă” đin ĭa — projina kora je tvrda i debela, ne mrvi se lako, a hteo bih da napravim malo „pufe” od nje 2. (fig.) lomiti batinama, prebiti ◊ numa sî nu kadă în mîńiļi lu tatî-su, k-ăĭ framîntă uasîļi ku bataĭa — samo da ne padne u očeve ruke, jer će mu samleti kosti batinama ♦ var. frămînta ♦ sin. plumađa, đimika, măśina, zdrumika [Por.]  [Vidi]

3080  frîntură  frântură  прелом  frîntură (mn. frînturĭ) [akc. frîntură] (i. ž.) — 1. (med.) prelom, fraktura ◊ a frînt mîna șî ku frîntura-ĭa nu s-a dus la dupturĭ, șî ĭ-a ramas mîna sakă — polomio je ruku i sa tim prelomom nije otišao lekaru, pa mu je ruka ostala kljasta ◊ are frîntură đeșkisă la piśuor — ima otvoreni prelom noge 2. (tehn.) odlomak; ulomak; starudija; krnjak ◊ sa vaĭtă kă n-are kuasă bună, śkă, are numa o frîntură — žali se da nema dobru kosu, veli, ima samo neki krnjak [Por.] ∞ frînźe  [Vidi]

3079  frînźe  frânge  ломити  frînźe (ĭuo frîng, ĭel frînźe) [akc. frînźe] (gl. p. ref.) — lomiti, prelomiti; slomiti ◊ atîta a rođit puomi anu-sta, đi sa frîng înkarkaț ku puame — toliko su voćke rodile ove godine, da se lome pretovarene plodovima ◊ a dat ku kuasa în bușćan, ș-a frînto đin kalkîń — zakačio kosom panj, i polimio je u kolenu ◊ la frînt đi bataĭe — plomio ga je od batina ◊ a frînt držaļa la sakurĭe — slomio je držalje na sekiri [Por.]  [Vidi]

1818  frînțuańe  frontoane  забат  frînțuańe (mn. frînțuoń) [akc. frînțuańe] (i. ž.) — zabat, kalkan, trouglasti deo čeone ili zadnje strane kuće, čiji je krov na dve vode ◊ la frunțuańa kîășî sa lasă duauă gîăurĭ în patru kuolțurĭ, or una înkruśată, pi kare sa rasuflă puodu — na zabatu se ostavljaju dve četvrtaste rupe, ili jedna u obliku krsta, kroz koje se tavan provetrava [Por.] ♦ dij. var. franțîaļe (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. frunțuańe (Topla) [Crn.] ♦ / < frunćekasă  [Vidi]

2393  frîu  frâu  узда  frîu (mn. frîńe) [akc. frîu] (i. s.) — uzda, kajas ◊ kalu are frîu, vaka are kapăstru — konj ima uzde, a krava ular ◊ frîu ĭe fakut đin kurîaļe kare sa pun la kal în kap — uzde su napravljene od kaiševa koje se stavljaju konju na glavu ◊ la kal în gură sa puńe zabala, kare are la kîpatîńe alke, đi kare sînt ļegaće uzgińiļi — konju u usta stavlja se žvala, koja ima alkice sa strane, za koje se vezuju dizgine ◊ kalu sa arańiașće đintr-un kes ku zuob, kare sa kĭamă zobară — konj se hrani iz jedne kese sa zobom, koja se zove zobnica [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2202  Frĭakă  Freacă  Трљач  Frĭakă (mn. Frĭekuoń) [akc. Frĭakă] (i. m.) — (antr.) Trljač, nadimak nekogа čoveka sa Šopota u Rudnoj Glavi ◊ Frĭakă la poļikrit Golubuońi đi la Șuopît pi vrun komșîĭe đin Șćefańeșći, pi kare la gasît kă lukră lukru muĭerĭesk: frĭakă, saraku, rufiļi la albĭe, da muĭarĭa iĭ ođińiașće la umbră — „Trljač” je nadimak koji su Golubovići sa Šopota dali nekom komšiji od Stefanovića, koga su zatekli da radi ženski posao: trlja, siroma, rublje u koritu, a žena mu se odmara u hladu [Por.] ∞ freka  [Vidi]

2000  frumoșață  frumuseţe  лепота  frumoșață (mn. frumoșîățurĭ) [akc. frumoșață] (i. ž.) (pril.) — lepota, krasota, divota I. (i. ž.) a. (za ljude) fizička lepota ◊ đi frumoșața iĭ mi sa-nvîrćiașće-n kap — od njene lepote vrti mi se u glavi b. (za predmete) ukras ◊ kînd faś zakuańe đi pomană, puń pi ĭaļe frumoșîățurĭ kum am învațat đi la babiļi-nuaștre — kada mesiš „zakončiće” za daću, stavljaš na njih ukrase kakve smo naučili od naših baba c. (za društvo) mir, napredak, sreća ◊ paśe-n țară, traĭ fara raturĭ: frumoșața lumi — mir u zemlji, život bez ratova: divota jedna d. (psih.) divljenje, ushićenje ◊ mare frumoșață ĭe kă vorbarĭu nuostru ažuns la doa miĭe đi vuorbe numa la ḑîaśe-unsprîaśe sluove — velika je divota da je naš rečnik stigao do dvehiljade reči, i to na svega deset-jedanaest slova II. (pril.) (uzv.) ironično, za nešto što je ispalo naopako ◊ Frumoșață! — (iron.) Lepota! ♦ sin. mîndrĭață [Por.] ∞ frumuos  [Vidi]

1999  frumuos  frumos  леп  frumuos (frumuasă) (mn. frumuoș, frumuasă) [akc. frumuos] (prid.) — lep a. (za čoveka) osoba lepog izgleda ◊ fata mare ĭe frumuasă, a mîžlośină ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭa, da a mikă șî măĭ frumuasă, kî ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭaļe amîndoă, da asta śe are numa șapće ań, mi sa-m pare k-o sî fiĭe măĭ frumuasă pista tuoț — starija ćerka je lepa, srednja lepša od nje, najmlađa je najlepša, jer je lepša od obe, ali ova koja ima samo sedam godina, čini mi se biće najlepša od svih b. (za predmete) lep, ukrašen, skladnog oblika, koji pored funkcije ima i lep izgled ◊ am avut un kuțît ku plasîaļe frumuasă, adîns înfrumoșaće pi plaku mĭeu, ama mi l-a furat — imao sam jedan nož sa lepim kanijama, posebno ukrašenim po mom ukusu, ali su mi ga ukrali c. (za posao) dobro, kvalitetno i stručno urađen posao ◊ ma duk la un barbarĭ sî ma ratungă, k-am uḑît kă tunźe frumuos — idem kod jednog brice da me podšiša, jer sam čuo da lepo šiša d. (za vreme) lepo, vedro vreme ◊ sa razbună, o sî fiĭe ḑîua frumuasă — razvedrilo se, biće lep dan ◊ mi sa-m pare kî ĭerńiļi a fuost măĭ frumuasă în kopilariĭa-mĭa, đi kît śe sînt akuma — čini mi se da su zime bile lepše u mom detinjstvu, nego što su sada e. (za osećanja) lepo, prijatno, milo, drago, slatko ◊ mult mi frumuos kînd ma ginđiesk la ĭa, kînd îm dîă-n gînd kît ĭe đi dulśe șî frumuos țukatu ku ĭa, ma topĭesk tuot — mnogo mi je lepo kad mislim na nju, kad se setim koliko je slatko i lepo ljubljenje sa njom, sav se istopim ◊ (komp.) tare frumuos — jako lepo ◊ mult frumuos — mnogo lepo ♦ sin. mîndru [Por.] ♦ dij. var. frumos [Buf.]  [Vidi]

2403  frunḑarĭ  frunzar  лисник  frunḑarĭ (mn. frunḑarĭe) [akc. frunḑarĭ] (i. s.) — lisnik ◊ frunḑarĭu ĭe un fĭeļ đi klańe, grîmađită đin krĭanźe ku frunḑă, dîrîmaće đi pi ļiamńe, kare sa pazîașće să fiĭe ĭernaćik đi viće — lisnik je jedna vrsta plasta, sadenutog od grana sa lišćem, okresanih sa drveća, koji se čuva kao zimnica za stoku ◊ la nuoĭ frunḑarĭu sa faśe đin frunḑă đi gorun, śaruoń șî fag, kî aļa ļiamne măĭ mult ĭastă — kod nas se lisnik pravi od lišća hrasta, cera i bukve, jer toga drveća najviše ima [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

2402  frunḑuļiță  frunzuliţă  листић  frunḑuļiță (mn. frunḑuļițe) [akc. frunḑuļiță] (i. ž.) — (demin.) (bot.) listić, mali list biljke ◊ fluarĭa a rîsarit, ș-a slubaḑît frunḑuļița, ginđesk kî o sî sa prindă — cvet je iznikao i pustio listić, mislim da će se primiti ♦ var. frunḑîșuară ♦ / frunḑă + suf. -uļiță [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

5556  fruștuk  fruștuk  доручак  fruștuk (mn. fruștukurĭ) [akc. fruștuk] (i. s.) — (nutr.) doručak ◊ vuorba fruștuk ĭe nuauă, a duso saćańi kare a fuost prinș la lukru, kă numa la lukru a kîpatat ođină đi fruștuk — reč fruštuk je nova, doneli su je seljaci koji su bili zaposleni, jer samo na poslu se dobijala pauza za doručak ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń mînkarĭa a đintîń đimińața n-a kĭemat fruștuk, numa prînḑîșuor — našti stari prvi jutarnji obrok nisu zvali fruštuk, nego ručkić ♦ sin. prînḑ [Por.]  [Vidi]

1933  fuaĭe  foaie  лист  fuaĭe (mn. fuoĭ) [akc. fuaĭe] (i. ž.) — list 1. (bot.) list biljke ◊ fuaĭe đi kukuruḑ — list kukuruza 2. stranica knjige, novine ◊ s-a rupt duauă fuoĭ đin karće — pocepale su se dve stranice knjige 3. stav, odluka ◊ am întuors fuaĭa, ș-akuma sînt alt uom — okrenuo sam list, i sada sam drugi čovek [Por.]  [Vidi]

606  fuaļe  foale  мешина  fuaļe (mn. fuoĭ) [akc. fuaļe] (i. ž.) — 1. mešina, meh ◊ fuaļe đi apă — mešina za vodu ◊ fuaļe în karĭe pakurari a dus fańina — mešina u kojoj su čobani nosili brašno ◊ fuaļe la karîăbĭ — mešina na gajdama ◊ fuaļe đi fuok la kaminu đi lukrat la fĭer — mehovi za kovačku vatru [Crn.] 2. (anat.) stomak; trbuh ◊ s-a umflat fuaļiļi — naduo se stomak [Por.] ◊ ļikitău astrukă muĭera dă la fuaļe pănă la źenunkĭ — kecelja pokriva ženu od stomaka do kolena (Rečica) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1936  fuarfikă  foarfecă  маказе  fuarfikă (mn. fuarfiś) [akc. fuarfikă] (i. ž.) — (ret.) makaze, pribor za sečenje, šišanje ili strizanje ◊ ku fuarfiśiļi s-a tuns uoiļi, da șî uamińi — makazama su se strizale ovce, a i šišali ljudi ◊ fuarfiśiļi aĭ nuoștri a kumparat đi la țîgań — makaze su naši kupovali od Cigana ◊ fuarfiś đi taĭat la pļek — makaze sa sečenje lima ◊ fuarfiś đi taĭat la viĭe — makaze za rezanje vinograda ◊ fuarfiś đi kusut — šivaće makaze ♦ var. fuarfiś ◊ fuarfiśiļi au duauă masîaļe, șî la una îĭ sa ḑîśe fuarfikă — makaze imaju dva sečiva, i jedno zovemo „fuarfika” ◊ dîăm o parĭake đe fuarfiś — daj mi jedan par makaza (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1941  fuće  fute  јебати  fuće (ĭuo fut, ĭel fuće) [akc. fuće] (gl. p. ref.) — (vulg.) jebati, vršiti seksualni čin ◊ futuĭ nakazu-n kur — ’bem ti muku u dupe ◊ fuće kît puoț, kînd nu măĭ puoț, atîrnă-ț pula-n kuń, șî taś — jebi kol’ko možeš, kad više ne možeš, okači kurac o klin, i ćuti [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2984  fućelkă  futelcă  јебуља  fućelkă (mn. fućeļke) [akc. fućelkă] (i. ž.) — (vulg.) jebulja ◊ fućelkă ĭe muĭere fućeluasă, iĭ skapîră pula đin uokĭ, da ĭa sa faśe sumĭarńikă — jebulja je žena jebežljiva, seva joj kurac iz očiju, a ona se pravi nevina [GPek] ∞ fuće  [Vidi]

1948  fućeriĭe  futerie  јебачина  fućeriĭe (mn. fućeriĭ) [akc. fućeriĭe] (i. ž.) — (vulg.) jebačina, seksualna spletka, intriga, trač ◊ nu mi sa pasă đi fućeriĭiļi luor, kare pi kare fuće trĭaba luor — ne zanimaju me njihove jebačine, ko koga jebe, njihova je stvar [Por.] ∞ fuće   [Vidi]

1954  fućerĭe  futere  јебаштво  fućerĭe (mn. fućerĭ) [akc. fućerĭe] (i. ž.) — (vulg.) jebaštvo, jebačka moć ◊ slab ĭe la fućerĭe — slab je u jebaštvu [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1944  fućevînt  futevânt  јебиветар  fućevînt (mn. fućevînț) [akc. fućevînt] (i. m.) — (vulg.) (pej.) jebivetar, zevzek, zgubidan ◊ fată ka ḑîna, da s-a mîritat dupa un fućevînt đin oraș, numa sî skîape đi la sapă — devojka k’o vila, a udala se za nekog jebivetra iz grada, samo da utekne od motike [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1953  fućićuos  futetos  јебуљав  fućićuos (fućićuasă) (mn. fućićuoș, fućićuasă) [akc. fućićuos] (prid.) — (vulg.) jebuljav, opsednut seksom ◊ a dus o pļuadă đin lumĭa albă, o ĭapă fućićuasă fara parĭake în aritu nuostru — doveo je jednu uspaljenicu iz belog sveta, jednu kobilu jebuljavu bez para u našem kraju [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2250  fufă  fufă  фуфица  fufă (mn. fufĭe) [akc. fufă] (i. ž.) — (pej.) 1. fufița, laka žena; kurva; kučka ◊ ĭera muĭare la luok, akuma s-a fakut așa o fufă đi n-aĭ trĭabă ku ĭa — beše žena na mestu, sada je postala takva fufica da nemaš posla s njom 2. (fig.) prodana duša, prevrtljivac ◊ nu ći lasa-n ĭel, kî ĭe o fufă đi uom — ne oslanjaj se na njega (=ne veruj mu), jer je prevrtljivac ♦ sin. fikă [Por.]  [Vidi]

2251  Fufu  Fufu  Фуфу  Fufu [akc. Fufu] (i. m.) — (antr.) Fufu, vlaški nadimak nejasnog značenja i porekla ◊ Fufu ĭe poļikră batrînă la Gorńana, da ĭastă șî pin alće saće rumîńeșć — Fufu je stari nadimak u Gornjani, ali ga ima i u drugim vlaškim seliama ◊ măĭ batrîn Fufu đi kare sa șćiĭe ĭe vrun Pîătru Fufu, ĭastă apruape la doăsuće đi ań đi kînd a trait ĭel — najsatriji Fufu o kome se zna je neki Petar Fufu, ima blizu dvesta godina otkad je on živeo [Por.]  [Vidi]

2252  Fufuļieșći  Fufulești  Фуфуловић  Fufuļieșći [akc. Fufuļieșći] (i. m.) — (antr.) Fufulović, Fufuljević, porodični nadimak familija u Gornjani i Rudnoj Glavi, nastao od nadimka Fufu ◊ Fufuļieșći traĭesk în Saļișće; sa puvestîașće kî akolo sînt iĭ ku Pipiĭuońi măĭ batrîń — Fufulovići žive u selištu; priča se da su oni tamo sa Pipićima najstariji ◊ Fufuļieșći puvestîăsk k-a luor aĭ batrîń în Gorńana a veńit đin Buśa — Fufulovići pričaju da su njihovi stari u Gornjane došli iz Bučja ◊ Fufuļieșći în Arnaglaua sînt veńiț đi la Gorńana; a luor rudă sa stîns, a ramas numa poļikra la o krĭangă đi Bîlańeșći, kare sînt mutaț đi la Kîrșe la śuaka Rnaglîăvi, ș-a nîsļeđit moșîĭa lu Fufuļieșći — Fufulovići u Rudnoj Glavi su došli iz Gornjana; njihova se loza ugasila, ostao je samo nadimak u jednoj grani Balanovića, koji su se sa Krša preselili na Rudnoglavsko brdo, i nasledili imanje Fufulovića [Por.] ∞ Fufu   [Vidi]

3375  fufuļikă  cipcină  типац  fufuļikă (mn. fufuļiśe) [akc. fufuļikă] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ ĭarba fufuļikă a dat pin padurĭ șî pi kîrșuaće, șî uoĭļi a paskuto numa pănă a fost vĭarđe, kă dupa śe s-a uskat n-a măĭ fost đi ńimika — tipac je rastao po šumama ili ostenjacima, i ovce su ga pasle samo dok je bio zelen, jer kad bi se osušio, nije više bio ni za šta [Por.] ♦ dij. var. fufuļiśe [Crn.] ∞ ćipșînă   [Vidi]

3374  fufuļiśe  cipcină  типац  fufuļiśe (mn. fufuļiś) [akc. fufuļiśe] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ fufuļiśe ĭe numiļi adoĭļa lu un fĭeļ đi ĭarbă kare o kĭamă ćipșînă — „fufuljiče” je drugi naziv za jednu vrstu trave koja se zove „ćipšina” (tupac) [Crn.] ♦ dij. var. fufuļikă (Rudna Glava) [Por.] ∞ ćipșînă  [Vidi]

638  fugarĭ  fugar  бегунац  fugarĭ (mn. fugari) [akc. fugarĭ] (i. m.) — 1. begunac ◊ fugarĭ đi puoćiră — begunac pred poterom 2. izbeglica, lice koje je pobeglo sa svoje teritorije da bi se spasilo ◊ a fuost fugarĭ đi vrĭamĭa đi namț — bio je izbeglica za vreme nemačke okupacije 3. dezerter ◊ fugarĭ đin vuoĭskă — dezerter iz vojske [Crn.] ♦ dij. var. fugaș [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

2769  fugarńiță  fugarniţă ?  побегуља  fugarńiță (mn. fugarńiśe) [akc. fugarńiță] (i. ž.) — pobegulja ◊ fugarńiță ĭe muĭarĭa kare a fuźit đi la uom șî s-a dus la altu, or s-a întuors la mumî-sa — pobegulja je žena koja je odbegla od muža i otišla drugom, ili se vratila majci [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

3307  fuĭuagă  fuioagă  вијугаво  fuĭuagă [akc. fuĭuagă] (pril.) — (za kretanje) vijugavo, vrludavo; u kolini; u talasu; navrat-nanos ◊ sa ḑîśe đi śuava kî mĭarźe fuĭuagă kînd sa țîńe șîr, da nu mĭerg đirĭept, numa înkolo-nkolo — kaže se da se nešto kreće vijugavo kad se drži red, ali se ne ide pravo, nego tamo-amo ◊ stîna, kînd sîmće sanuńa, or kînd satulă traźe la apă, aļargă fuĭuagă — stado ovaca, kad oseti slanište, ili kada sito juri na pojilo, juri navrat-nanos ♦ sin. fuĭoruagă ◊ pîrdańiśiļi đi furńiś, ăm tună-n kasă fuĭoruagă — prokleti mravi, ulaze mi u kuću u koloni [Por.]  [Vidi]

3109  fuĭuor  fuior  повесмо  fuĭuor (mn. fuĭuară) [akc. fuĭuor] (i. s.) — 1. povesmo konoplje ◊ fuĭuor ĭe aĭa śe sa kapîtă kînd sa traźe kîńipa pin drîgļiaće, șî ĭe sprimit đi tuors — povesmo je ono što se dobija kada se konoplja provuče kroz grebenm i spremno je za predenje 2. nit, konac ◊ fuĭuor đi lînă — vuneni konac 3. mlaz; talas; niz; stroj; stub ◊ fumu mĭarźe fuĭuor pi kuoș — tanak stub dima izlazi kroz odžak ◊ la muĭare smolao mĭerg paduki fuĭuor pista frunće — smolavoj ženi vaške idu u stroju preko čela ◊ kînd zmău a zburat pista śierĭ, dupa ĭel s-a tras fuĭuor đi skinćiĭ — kada je zmaj leteo preko neba, iza njega se vukao mlaz iskrica ♦ (augm.) fuĭoruagă 4. (antr.) nadimak ◊ fuĭuor sa poļikrĭaḑă uomu kare ĭe nalt șî supțîrĭe — „fujor” se kao nadimak daje čoveku koji je visok i mršav ◊ đin poļikră fuĭuor, ĭasă prezimiļi rumĭńesk sîrbizat Fuĭorić or Fuĭuorović — od nadimka „fujor” (povesmo) nastaje posrbljeno vlaško prezime Fujorić ili Fujorović [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

3140  fulźer  fulger  муња  fulźer (mn. fulźerĭ) [akc. fulźer] (i. m.) — munja ◊ sa văḑu đinoarļea un fulźer, fulźeră la răsărit — videla se malopre jedna munja, sevnula je na istoku [Crn.] ♦ dij. var. sfulđir [Por.]  [Vidi]

2475  fum  fum  дим  fum (mn. fumurĭ) [akc. mn. fumurĭ] (i. ž.) — 1. dim ◊ fumu sa faśe đin vro arsură — dim nastaje iz nekog sagorevanja ◊ ĭastă la kasă śińiva, kă mĭarźe fumu pi kuoș — ima nekog kod kuće, jer izlazi dim kroz odžak ◊ dăm șî miĭe, să trag un fum đin lulă — daj i meni da povučem jedan dim iz lule ◊ fum alb, fum ńiegru — beli dim, crni dim 2. prašina koja se diže ◊ mînă karuța ku kaĭ, đi fumu sa rađikă dupa iĭ — tera čeze sa konjima da se prašina diže za njima [Por.]  [Vidi]

2828  fumariĭe  fumărie  димчина  fumariĭe (mn. fumariĭ) [akc. fumariĭe] (i. ž.) — (augm.) dimčina, veliki dim, mnogo dima ◊ tutuńesk tuoț ka turśi, sa umplu suoba đi fumariĭe đi nu puoț să sifļi — puše svi kao Turci, napuni se soba dimčine da ne možeš da dišeš [Por.] ∞ fum  [Vidi]

1867  fund  fund  дно  fund (mn. fundurĭ) (i. m.) — dno 1. a. dno posude ◊ fundu uaļi — dno lonca ◊ s-a prins đi fund — o jelu: zagorelo jelo, uhvatilo se za dno posude b. poklopac, zaklopac ◊ puńe fundu pi kuafă, sî nu piśe luomurĭ în apă — poklopi kofu, da ne padne trunje u vodu 2. lopar ◊ pîńa sa plumađiașće pi fund, șî ku ĭel sa bagă-n koptuorĭ — hleb se mesi na loparu, i njime se unosi u pećnicu ◊ vrîžîtuarĭa dă ku bobiļi pi fund — vračara baca zrna na loparu 3. tur na pantalonama ◊ s-a karat pi gĭață pi kur, ș-a rupt śuariśi la fund — klizao se na ledu na zadnjici, pa je pocepao pantalone na turu 4. (geog.) dno vodotoka; dubodolina ◊ fundu boruźi, ogașuluĭ, rîuluĭ — dno dubodoline, potoka, reke 5. (fig.) najniži društveni nivo ◊ a kaḑut la fund, ńima nu-l măĭ fuarmîĭe đi ńimika — pao je na dno, niko ga više ne ferma ni za šta 5. (rel.) najdublji deo pakla ◊ ku atîta pakaće, ńiś la fundu ĭaduluĭ n-o sî fiĭe luok đi ĭel — sa tolikim gresima, ni na dnu pakla neće biti mesta za njega [Por.]  [Vidi]

2270  fuńe  funie  штранга  fuńe (mn. fuńi) [akc. fuńe] (i. ž.) — štranga; uže 1. štranga; povodac ◊ fuńe ĭe sfuară skurtă la kapăstru, ku kare sa puartă vaka — štranga je kratko uže na ularu, kojim se vodi krava 2. slamnati povez na žitnom snopu ◊ fuńe đi ļegat snuopi s-a fakut đin paĭe đi ovăsk — uže za vezivanje snopova pravila se od ovsene slame (Tanda) 3. (fig.) kontrola nad ženom ◊ țîńe muĭarĭa strîns đi fuńe, las-o ku fuńa skurtă, să fiĭe kuminće, să nu sa zburđaḑă, șî sî sa dukă la altu — drži ženu čvrsto na užetu, daj joj kratak povodac da bude krotka, da se ne pomami i ode kod drugoga ♦ sin. frengiĭe, sfuară [Por.]  [Vidi]

2209  fuńiźină  funingine  чађ  fuńiźină (mn. fuńiźiń) [akc. fuńiźină] (i. ž.) — čađ, ugljenik u obliku lakog praha koji se taloži iz dima i plamena; gar ◊ fuńiźina sa faśe pi kuoș or pi ćunk — čađ se hvata na dimnjaku, ili čunku ◊ fuńiźină muĭeriļi a pus în śară topită, șă đin mistakatura-ĭa a luvat ku konđeĭu ș-ankonđeĭat uauļi đi pașć — čađ su žene stavljale u rastopljeni vosak, i iz te mešavine uizimale kondeljom i šarale uskršnja jaja ♦ var. fuńinźină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2210  fuńiźinuos  funinginos  чађав  fuńiźinuos (fuńiźinuasă) (mn. fuńiźinuoș, fuńiźinuasă) [akc. fuńiźinuos] (prid.) — čađav, pun čađi; garav ◊ ćistîră kuoșu, șî pļekară fuńiźinuoș ka draśi, kă n-au unđe sî sa spĭaļe — čistili su odžak, i pođoše čađavi ko đavoli, jer nemaju gde da se operu [Por.] ∞ fuńiźină  [Vidi]

2328  fuok  foc  ватра  fuok (mn. fuokurĭ) [akc. fuok] (i. s.) — I. vatra 1. (za materiju) sagorevanje praćeno plamenom i toplotom ◊ sa aprins fuoku — vatra se upalila ◊ fuoku arđe ku bîlbataĭe — vatra gori plamenom ◊ fuok tare — jaka vatra ◊ ațîțîĭatu fuokuluĭ — džaranje vatre ◊ fuok stîns — ugašena vatra ◊ fuok putoļit — potuljena vatra ◊ vatra fuokuluĭ — ognjište, ložište; kamin 2. (med.) temperatura ◊ kopilu a raśit, ș-a kîpatat fuok — dete se prehladilo, i dobilo temperaturu II. toplota, vrelina, sparina ◊ arđe suariļi đi friźe, atîta ĭe fuok đi tare afară đi puoț sî friź pîńa pi pĭatră — gori sunce pa prži, tolika je sparina napilju da možeš hleba da ispečeš na kamenu III. paljba, plotun ◊ a tras fuok đin tun — opalili plotun iz topa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2456  fuolśa  foltea  трбоња  fuolśa (mn. fuolś) [akc. fuolśa] (i. m.) — (anat.) trbonja, škembonja ◊ đemult rar a fuost fuolśe pin sat, kă s-a lukrat mult, da mînkarĭa a fuost slabă — nekada je bilo malo trbonja po selu, jer se radilo mnogo, a hrana je bila slaba ♦ sin. burća ♦ / (augm.) < fuaļemeh, mešina [Por.] ∞ fuaļe  [Vidi]

2208  fura  fura  красти  fura (ĭuo fur, ĭel fură) [akc. fura] (gl. p. ref.) — krasti, uzimati bez dozvole, otimati, pljačkati ◊ a veńit uoțî, șî mĭ-a furat tuot đin kasă — došli su lopovi, i ukrali mi sve iz kuće ◊ fă tuot, numa nu fura, kă furaluku ĭe măĭ urîtă trĭaba-n lume — čini sve, samo nemoj krasti, jer je krađa najružnija stvar na svetu ◊ ĭa furat suarļi uoki, ș-a dat ku karu-n ļiemn — sunce ga je zaslepelo, i udario je kolima u drvo ◊ mare oțoman, ći fură la uokĭ — velika lopovčina, krade te na oči ◊ a fuost ustańit, și la furat suomnu — bio je umoran i uhvatio (=ukrao) ga san [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2502  furaluk  furăluc  лоповлук  furaluk (mn. furalukurĭ) [akc. furaluk] (i. s.) — lopovluk ◊ s-a învațat la furaluk, șă ńima nu sa vaĭtă — navikli na lopovluk, pa se niko ne žali ◊ furaluk mare — veliki lopovluk ◊ iĭ traĭesk đin furaluk — oni žive od lopovluka [Por.] ∞ fura  [Vidi]

2500  furatură  furătură  крађа  furatură (mn. furaturĭ) [akc. furatură] (i. ž.) — krađa, lopovluk ◊ pi nuoĭ ń-a-nvațat parințî să nu ńi lasăm la furatură, k-aĭa ĭe, pi lînga minśună, măĭ urît lukru pi lume — nas su učili roditelji da se ne upuštamo u krađu, jer je to, pored laži, najružnija stvar na svetu [Por.] ∞ fura  [Vidi]

2207  furiș  furiș  крадом  furiș [akc. furiș] (pril.) — kradom, krišom; podmuklo; prikriveno, neopaženo; potajno; lukavo ◊ kîńiļi luĭ ĭe rîău, sa traźe dupa uom șă-l muśkă ku furiș — njegov pas je opasan, vuče se za čovekom i ujeda ga kradom ◊ a lukrat ku furiș, ama ĭară la urmă a dat în fĭară — radili su u potaji, ali su opet na kraju upali u zamku [Por.] ∞ fura   [Vidi]

74  furkă  furcă  рачва  furkă (mn. furś) [akc. furkă] (i. ž.) — 1. raklja, račva; račvast predmet ◊ furkă ĭe fiĭe śe śe are kuadă șî ĭe raklat la vîr — račva je bilo šta što ima dršku i rakljast vrh 2. vile, rašljasto oruđe sa dva, tri ili četiri roglja od drveta ili metala, za nabadanje sena, slame, trave i dr. ◊ furkă đi ļiemn — drvene vile ◊ furkă đi fĭer — gvozdene vile ◊ furkă ku triĭ kuarńe đi adunat la fîn — troroge vile za sakupljanje sena ◊ furkă đi tuors — preslica ♦ (augm.) furkuoń ♦ (demin.) furkuļiță   [Vidi]

2454  furkă đi tuors  Furcă de tors  преслица  furkă đi tuors (mn. furś đi tuors) [akc. furkă đi tuors] (i. ž.) — (tehn.) preslica ◊ furkă đi tuors — (dosl.) „račka za predenje”, preslica ◊ furka đi tuors akuma sa faśe đin blană, da đimult a fuost fakută đintr-o krĭangă înfurkată — preslica se danas izrađuje od daske, a ranije je bila napravljena od račvaste grane [Por.] ∞ furkă  [Vidi]

1713  furkuļiță  furculiţă  виљушка  furkuļiță (mn. furkuļiț) [akc. furkuļiță] — viljuška, pribor za jelo ◊ đemult n-a fuost furkuļiță la masă, lumĭa a luvat ku mîna — nekada nije bilo viljušaka za sofrom, ljudi su se služili rukom ♦ / (demin.) < furkă [Por.] ∞ furkă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

844  furkuoń  furcoi  рогуље  furkuoń (mn. furkuańe) [akc. furkuoń] (i. s.) — (augm.) rogulje, drvena vila za seno sa dva zuba i dugom drškom ◊ đi grîmađit klańa trîabe furkuoń țapîn — za plašćenje sena potrebne si jake rogulje ♦ / (augm.) < furkă [Por.] ♦ dij. var. furčerĭ (Dupljana) [Kmp.] ∞ furkă  [Vidi]

3117  furńika  furnica  срсити  furńika (ma furńikă, ăl furńikă) [akc. furnika] (gl. p.) — srsiti, osećati žmarce po telu; svrbeti ◊ sa ḑîśe kî ći furńikă pĭaļa kînd auḑ śuava grozau, șî sîmț ka kînd îț mĭerg furńiśiļi pi pĭaļe — kaže se da te prolaze srsi kada čuješ nešto grozno, i osećaš kao da ti mravi mile po koži ◊ a trekut pin buĭeḑar, șî akuma sa vaĭtă k-ăl furńikă tuata pĭaļa — prošao je kroz budžak, i sad se žali da mu prolaze žmarci po celoj koži ♦ sin. mînka [Por.] ∞ furńikă  [Vidi]

2248  furńikarĭ  furnicar  мравињак  furńikarĭ (mn. furńikarĭe) [akc. furńikarĭ] (i. s.) — (ent.) mravinjak, mravlje gnezdo ◊ ļivađa pļină đi furńikarĭe, amunka o sî sa kosîaskă — livada puna mravinjaka, teško će da se kosi [Por.] ∞ furńikă  [Vidi]

2834  furńikuos  furnicos  мравнат  furńikuos (furńikuasă) (mn. furńikuoș, furńikuasă) [akc. furńikuos] (prid.) — mravnat, pun mrava ◊ a pus prînḑu la luok furńikuos, șî s-a umplut ļegumĭa đi furńiś — postavila je ručak na mravnatom mestu, pa se jelo napunilo mrava [Por.] ∞ furńikă   [Vidi]

75  furśiļi pomîntuluĭ  furcile pământului  сохе земаљске  furśiļi-pomîntuluĭ [akc. furśiļi-pomîntuluĭ] (i. ž.) — (mitol.) furśiļi pomîntuluĭ sînt ńiskar ļamńe marĭ, raklaće la vîr, kare țîn Pomîntu să nu sa suduamă. Pi ĭaļe s-a pus Draku să ļi ruadă, mîńiuos pi Dumńeḑîu, ku kare a fuost fîrtat pănă s-a fakut Pomîntu. Ļ-ar vi dorođa ĭel, șî pomîntu ar kađa, șî lumĭa s-ar zatri tuată, numa kînd vińe vrĭamĭa la ńikruśatu să rađiśe kapu, să vadă śe sa-ntîmplă pi pomînt, vĭađe muĭeriļi kum înkonđeĭe uauļi đi Pașć, șî pănă ĭel înbļezńașće în lukro-la muĭerĭesk - furśiļi pomîntuluĭ sa mîldarĭesk, șî lumĭa skapă đi la storăńe pănă la Pașćiļi alalalt. Furśiļe-ļa sa mîldarĭesk șî ku rugamînće. Đ-aĭa aĭ nuoștri aĭ batrîń la prazńik s-a-nkinat pintru furśiļi pomîntuluĭ, da pi la pomeń babiļi ļ-a nîmeńit șî kîći un kolak, adîns fakut đ-așa trĭabă ka o krĭanguță ku o furkiță la vîr.
Sohe zemaljske su nekakva drveta velika, sa račvama na vrhu, koja drže Zemlju da se ne prevrne; na njih se okomio Đavo da ih pregrize, ljut na Boga s kojim je bio ortak dok se stvarala Zemlja. Oglodao bi ih on, i Zemlja bi pala i ljudi bi se zatrli, da ne diže glavu da osmotri šta se zbiva na zemlji, baš u vreme kada žene šaraju uskršnja jaja. Dok on tako zblenuto gleda šta žene rade, sohe se podmlade, i ljudski rod se spasi do sledećeg Uskrsa. Sohe se obnavljaju i molitvama ljudi. Zato su naši stari metanisali na slavi za zemaljske sohe, a babe su im na daćama namenjivale poseban kolač, izrađen u obliku grančice sa račkom na vrhu.

[Por.] (Prema različitim kazivačima iz Porečke Reke, zapis: Durlić, poč. XXI veka.) up. skărîļi pomîntuluĭfurkă  
(Ima umotvorina!)[Vidi]

2116  furtună  furtună  фортуна  furtună (mn. furtuń) [akc. furtună] (i. ž.) — fortuna, nalet ili talas jakog vetra, snega, kiše ◊ sa unflă vîntu șî đață o furtună pista nuoĭ: sa rupsără puomi șî zbură kîramida đi pi kîăș — podiže se vetar i udari jedan nalet na nas: pokidaše se voćke i odleti ćeramidu sa kuća [Por.]  [Vidi]

2833  furună  forună  пећ  furună (mn. furuń) [akc. furună] (i. ž.) — (tehn.) peć, obično limena ili tučana ◊ aĭ nuoștri aĭ batrń n-așćut đi furuń, iĭ sa-ngalḑît la kamin — naši stari nisu znali za furune, oni su se grejali na kaminu [Por.]   [Vidi]

2216  fus  fus  вретено  fus (mn. fusă) (i. s.) — 1. (tehn.) vreteno ◊ fiĭe śe śe ĭe fakut lunguĭat șî sa supțîrĭaḑă la kîpatîńe da la mîžluok ĭe măĭ gruos — bilo šta što je napravljeno duguljasto, što se sužava na krajevima a na sredini je deblje ◊ fiĭe śe śe sa învrćiașće ka uosiĭa — bilo šta što se okreće kao osovina ◊ fus đi tuors — vreteno za predenje ◊ fusu muori — vodeničko vreteno, osovina koja pokreće kamen ◊ fusu purikuluĭ, la žukariĭa kopilarĭaskă — osovina čigre, dečje igračke ◊ fusu pomîntuluĭ — zemljina osa ◊ țîgańi fak fusă la traksă — Cigani izrađuju vretena na strugu ♦ (demin.) fusuļieț, fusuļik ♦ (augm.) fusulan 2. (fig.) (vulg.) muški ud ◊ fi bună, kî ći pun pi fus — budi dobra, jer ću te nabiti na „vretenio” ♦ akcenat množine: fusă [Por.]  [Vidi]

2220  fusuļieț  fusuleţ  вретенце  fusuļieț (mn. fusuļieț) [akc. fusuļieț] (i. m.) — (demin.) vretence, malo vreteno ◊ mĭ-a fakut muoșu un fusuļieț, nu puot sî tuork ku ĭel, l-am dat la ńipoțikă sî sa žuaśe — napravio mi je čiča jedno vretence, ne mogu da predem sa njim, dala sam ga unučici da se igra ♦ var. fusuļeț, fusuļik [Por.] ∞ fus  [Vidi]

2217  fusuļiuluĭ  fusuliului  вретенасто  fusuļiuluĭ [akc. fusuļiuluĭ] (pril.) — vretenasto 1. (za izgled) usakano, nalik na vreteno ◊ fakută fusuļiuluĭ, supțîrĭe, înaltă, fara țîță și fara kuriț — sva je vretenasta, tanka, visoka, bez sisa i dupenceta 2. (za kretanje) okretanje u mestu ◊ sa rupsă ruata ku uosiĭa ku tuot, șî înśepu sî sa-nvîrćiaskă sîngură pi drum, fusuļiuluĭ, ka kînd draku a tunat în ĭel — otkide se točak sa osovinom, i poče sam da se vrti po putu, vretenasto, kao da je đavo ušao u njega ♦ skr. fusuļiu [Por.] ∞ fus  [Vidi]

1952  fut  fut  јебига  fut (uzv.) — (vulg.) jebiga! ’bemga! ◊ e, fut, nuĭe aĭa așa kum ginđeșć tu — e, jebiga, nije to tako kako ti misliš ◊ futol-fut — jebemga, da ga jebem ◊ fut-marunt — (dosl.) „jebem sitno” (kad je tema rasprave neka sitnica, kad se nešto negira, odbacuje jer se diskusija smatra suvišnom) [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1942  futaĭ  futai  јебање  futaĭ (mn. futaĭe, futaĭurĭ) [akc. futaĭ] (i. s.) — (vulg.) jebanje, seksualni čin ◊ tăĭnuirăm șî tăĭnuirăm, ama kînd înśepu vuorba đi futaĭ, ĭa taku — pričasmo i pričasmo, al’ kad poče priča o jebanju, ona ućuta [Por.] ∞ fuće   [Vidi]

1947  futaĭkă  futaică  редаљка  futaĭkă (mn. futîăĭś) [akc. futaĭkă] (i. ž.) — (augm.) (vulg.) redaljka, teška jebačina ◊ kurveșćină ka ĭapă, ńiś futaĭkă la gramadă nu o satură — kurvetina kao kobila, ni jebačina na gomili ne može da je zadovolji [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1950  futaĭuos  futaios  јебежљив  futaĭuos (futaĭuasă) (mn. futaĭuoș, futaĭuasă) [akc. futaĭuos] (prid.) — (vulg.) jebežljiv, potentan; opsednut seksom ◊ barbatol futaĭuos no-l țîńe luoku, luĭ nu-ĭ đestul numa o muĭarĭe — jebežljivog muža ne drži mesto, njemu nije dovoljna samo jedna žena [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

3108  futaluk  futăluc  јебачина  futaluk (mn. futalukurĭ) [akc. futaluk] (i. m.) — 1. (vulg.) jebačina; kurvanje ◊ futaluk ĭe futaĭ đ-al mare, șî ku pula, șî fara pulă — jebačina je veliko jebanje, s kurcem i bez kurca 2. (fig.) podvala, spletka; prljavština ◊ politika đi astîḑ ĭe un futaluk mare — današnja politika je jedna velika prljavština [Por.] ∞ fuće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1949  futanźiu  futangiu  јебежљивко  futanźiu (mn. futanźiĭ) [akc. futanźiu] (i. m.) — (vulg.) jebežljivko, dugojebac, potentan ljubavnik; seksualni manijak ◊ tuoț aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuost futanźiĭ țapiń, kînd avut kîći ḑîaśe-unsprîaśe kopiĭ — svi naši stari su bili jaki jebežljivci, čim su imali po desetoro-jedanaestoro dece [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1945  futaș  futaș  јебач  futaș (mn. futaș) [akc. futaș] (i. m.) — (vulg.) jebač, muški seksualni partner ◊ ĭel a fuost futașu mĭeu mulț ań, da ĭuo nu l-am spus la ńima — on je dugo godina bio moj jebač, ali ja ga nisam otkrila nikom ◊ futaș bun șî kî pîntaluońi ļegaț prinđe muĭarĭa măĭ bună — dobar jebač i sa zavezanim pantalonama osvaja najbolju žensku [Por.] ♦ var. futńik (Ranovac) [Mlava] ∞ fuće  [Vidi]

1946  futașîță  futașâţă  јебачица  futașîță (mn. futașîț) [akc. futașîță] (i. ž.) — (vulg.) jebačica, ženski partner u seksualnom činu; jebaljka; pohotnica ◊ sînt văduvuoń mulț ań, șî muor đi duor dupa o futașîță ćinîră — dugo sam udovac, i umirem od želje za jednom mladom jebačicom [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

1943  futut  futut  јебан  futut (futută) (mn. futuț, futuće) [akc. futut] (prid.) — (vulg.) 1. (za ljude) jeban, izjeban, koji je bio predmet seksualnog čina ◊ futută șî batută, o lasară saraka lînga drum — jebanu i prebijenu, ostaviše je sirotu pored puta 2. (za poslove) komplikovan, opasan, težak, rizičan, zajeban ◊ lukru mĭ-a fuost futut șî grĭeu, șî m-am lasat đi ĭel — posao mi je bio zajeban i težak, pa sam ga napustio ♦ supr. ńifutut, ńidofutut [Por.] ∞ fuće  [Vidi]

2044  fuźi  fugi  бежати  fuźi (ĭuo fug, ĭel fuźe) [akc. fuźi] (gl. n.) — bežati ◊ tot nat fuźe đi nakazu luĭ — svako beži od svoje muke (na svoj način, iz svog razloga) ◊ fuź înkoluo! — (uzv.) beži tamo! (skloni se) ◊ fuźe ka mîța udă — beži kao pokisla mačka (kukavički) ◊ fuźe ku kuada-n șîaļe — beži dignuta repa (poređenje sa govedom koje beži od obada) ◊ fuźe đi krapă — beži pa cepa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2759  gaći  găti  готовити  gaći (ĭuo gaćesk, ĭel gaćiașće) [akc. gaći] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) gotoviti, spremati, pripremati jelo ◊ muma are lukru mare, gaćiașće đi prazńik — majka ima veliki posao, sprema (jela) za slavu 2. (za posao) završiti, svršiti, okončati ◊ dakă nu va gaći îndată ku lukro-la, n-o sî fiĭe bun đi nuoĭ — ako ne bude skoro svršio s tim poslom, neće biti dobro za nas ◊ nu ĭ-ažutat ńima, șî ĭel sîngur a gaćit lukru — nije mu pomogo niko, i on je sam završio posao [Por.] ◊ kînd ĭeal a veńit, n-a fuost tuot konaku gatat — kad je on došao, nije bio sav konak završen (Manastirica, Mlava) 3. (za seks) svršiti, ejakulirati ◊ nuĭe ńiś un ibuomńik, prĭaĭuta gaćiașće — nije nikakav ljubavnik, prebrzo svršava ◊ kînd sa puńe bat pi muĭarĭe, nu gaćiașće tuota nuapća — kad legne pijan na ženu, ne svršava cele noći ♦ sin. fîrșî [Por.] ∞ gata   [Vidi]

3276  gaćit  gătit  завршен  gaćit (gaćită) (mn. gaćiț, gaćiće) [akc. gaćit] (prid.) — 1. (o poslu) završen, svršen; gotov ◊ ăl așćată lukru gaćit — čeka ga svršen posao 2. (o jelu) zgotovljeno, skuvano, zaprženo ◊ mînkarĭa a fuost đemult gaćită, ama ĭel n-a veńit la vrĭame, șî mînkarĭa s-a raśit — jelo je odavno bilo zgotovljeno, ali on nije došao na vreme, pa se jelo ohladilo [Por.] ♦ dij. var. gatat (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ sup. ńigaćit, ńidogaćit [Por.] ∞ gata  [Vidi]

40  gainarĭ  găinаţ  кокошји измет  gainarĭ (mn. gainarĭe) [akc. gainarĭ] (i. m.) — 1. kokošji izmet ◊ gainarĭu ĭe kakatu gaińiluor — gainar je kokošiji izmet 2. ptičji izmet uopšte ◊ uńi ḑîk gainarĭ șî la kakatu păsîrilor — neki kažu „gainar” i za ptičji izmet ♦ var. gainuș, gainat [Por.] ♦ dij. var. găinat [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

39  gaină  găină  кокошка  gaină (mn. gaiń) [akc. gaină] (i. ž.) — kokoška (Gallus domestica) ◊ am gaiń mulće, pļină mi traușa đi ĭaļe — imam mnogo kokošaka, puno mi ih je dvorište ◊ gaină ku puĭ sa kĭamă kluoța — kokoška s pilićima zove se kvočka ◊ gaina voĭńiśaskă sa kĭamă kokuoș — mužjak kokoške zove se petao ◊ gaină porîmbakă — graorka ♦ up. uou, kuĭb, kurĭańik, kokuoš [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5757  gaĭkă  gaică  гајка  gaĭkă (mn. găĭś) [akc. gaĭkă] (i. ž.) — gajka, petlja ◊ tuota kuraua đi pîntaluoń dupa kîtaramă are gaĭkă kare țîńe vîru kurăļi să nu kadă-n źuos — svaki kaiš na pantalonama posle kopče ima gajku koja drži vrh kaiša da ne spadne ◊ pin găĭśiļi la pîntaluoń sa traźe kuraua sî țînă pîntaluońi strînș la brîu trupuluĭ — kroz gajke na pantalonama provlaći se kaiš, da drži pantalone čvrsto uz telo [Por.]  [Vidi]

2496  galuată  galuată  колеснице  galuată (mn. galuaće) [akc. galuată] (i. ž.) — (tehn.) kolesnice, primitivne dvokolice; taljige ◊ galuată ĭe žumataće ći kar đi viće, are numa driko-l đinainće — „galota” je polutka zaprežnih kola, ima samo prednji trap ◊ galuată a fakut aĭ saraś, kare n-a putut să aĭbă kar — „galotu” je pravila sirotinja, koja nije mogla da ima kola ◊ ku galuată s-a dus tovar mik, pi drumurĭ rîaļe, unđe n-a putut să trĭakă karol đi buoĭ — sa „galotom” se prevozio manji tovar, lošim putevima, gde nisu mogla da prođu volovska kola ♦ sin. karĭetă, taļigă [Por.] ∞ kar  [Vidi]

2213  gaļețuĭkă  găleţușă  ципун  gaļețuĭkă (mn. gaļețuĭś) [akc. gaļețuĭkă] (i. ž.) — (zast.) (tehn.) cipun, cifun, manja cev, šupalj drveni trupac koji se uglavljuje u kablinu na dnu vodeničkog badnja kada treba da se umanji protok vode koja bije u vitlo ◊ gaļețuĭka ĭe o țauă tolśerată la butuońu đi muară — cipun je levkasta cevka na vodeničnom badnju ◊ gaļețuĭkă sa skobĭașće ku o skuabă adînsă kare sa kĭamă gin — cipun se dubi jednim posebnim dletom koje se zove gin ♦ / (demin.) < gaļiată = gaļ[iată] + -ețuĭkă [Por.] ∞ gaļiată  [Vidi]

2212  gaļiată  găleată  кабао  gaļiată (mn. gaļieț) [akc. gaļiată] (i. ž.) — (tehn.) kabao, drvena posuda za tečnost; vedro; kofa ◊ gaļiata ĭe vas skobit în ļiemn muaļe, în kare s-a dus apă pi kobilkă, în kare s-a muls uoiļi or s-a-nkĭegat lapćiļi la baśiĭe — kabao je drveni sud izdubjen u mekom drvetu, u kome se na obramici nosila voda, u kome se muzle ovce ili se sirilo mleko na bačiji ◊ gaļiată la butuońu đi muară — kablina, drvena cev na kraju vodeničkog badlja, kroz koju voda pada na vitlo ◊ (zast.) (demin.) gaļețuĭkă, gaļiată mikă la butuońu đi muară, kare sa baće-n gaļiată kînd trîabe sî sa mićikuļiaḑă apa śe kađe pi ruata muori — cipun, cifun šuplja drvena cev na donjem delu vodeničnog badlja, koja se umeće u kablinu kada treba da se umanji protok vode na vodenično vitlo ♦ var. gaļată ♦ sin. vadră [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3012  garđin  gardin  жљеб  garđin (mn. garđin) [akc. garđin] (i. m.) — 1. (tehn.) žljeb, utor ◊ garđin la butuoń ĭe žgĭab, însamnat ku garđinarĭu, șî skobit ku rĭenda adînsă — utor na bureti je žljeb obeležen podutorom, i iskopan specijalnom rendom 2. ograda; pregrada; ograđeni prostor ◊ garđin la źuban ĭe luoko-l guol đi la fundo-l đisupra pănă la vîru daoźilor — garđin na žbanu je prazan prostor od gornjeg danca do vrhova doga 3. mera za kvaliet komine i količinu rakije ◊ kînd ĭe komina bună, sa faśe rakiĭe multă đi trĭaśe pista źuban șă umpļe garđinu, atunśa sa ḑîśe kă s-a fript doă or kă triĭ garđińe đi rakiĭe — kad je komina dobra, peče se dosta rakije koja prelije žban, pa se kaže da je ispečeno dva ili tri „garđina” rakije 4. (fig.) mera, obzir ◊ vorbĭașće fara garđin la gură — govori bez mere (bez „ograde” na ustima) [Por.] ∞ gard  [Vidi]

3011  garđinarĭ  gardinar  подуторањ  garđinarĭ (mn. garđinari) [akc. garđinarĭ] (i. m.) — (tehn.) podutoranj, podutor; obeleživač utora ◊ garđinarĭu ĭe alatu lu pintărĭ đi însamnat žgĭabu la butuoń — podutoranj je pinterski alat za obeležavanje žljeba na buretu ◊ pi sîmnatura garđinarĭuluĭ sa skobĭașće žgĭab, în kare sa bagă fundu butuońuluĭ — po tragu podutora dubi se utor, u koji uleže buretovo dance [Por.] ∞ gard   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2350  gargazală  gălăgie  галама  gargazală (mn. gargazălurĭ) [akc. gargazală] (i. ž.) — 1. (za zvuk) galama, larma; halabuka ◊ sa adunară tuoț, șă înśepură ku gargazală: vorbăsk șî sa zbĭară într-un glas, nu-ĭ înțaļaźe ńiś draku — skupiše se svi, i počeše sa galamom: pričaju i viču svi u jedan glas, ne može ni đavo da ih razume ♦ var. gărgazală, gîrgozală ♦ sin. larmă, zguomît [Por.] 2. (za skup) mnoštvo ljudi, masa, vreva, stiska ◊ ažuns marfă ĭepćină la dućan, șî s-a fakut o gargazală đă uamiń — sigla je jeftina roba u prodavnicu, i skupila se masa ljudi [Mlava]  [Vidi]

2624  garînă  gărînă  чистина  garînă (mn. garîń) [akc. garînă] (i. ž.) — (geogr.) čistina, zemljište sa proređenim rastinjem; trebežina ◊ garînă sa ḑîśe đi luok în padure unđe sînt ļiamńe rare — „garina” se kaže za mesto u šumi gde je drveće retko ◊ garîna, or pogara, ĭe luok unđe lumĭa a taĭat padurĭa tuată, sî sa fakă ĭarbă đi viće — „garina”, ili „pogara”, je mesto gde su ljudi posekli svu šumu da bi iznikla trava za stoku ♦ sin. pogară, pîrluagă [Por.]   [Vidi]

3587  gasăļńiță  găselniţă  восков мољац  gasăļńiță (mn. gasăļńiț) [akc. gasăļńiță] (i. ž.) — (zool.) voskov moljac (Caleria mellonela) ◊ gasăļńița ĭe vĭarme kare sa faśe în śară, șî puaće să zatrĭaskă stupu — voskov moljac je crv koji se leže u vosku, i može da uništi pčelinje leglo [GPek]  [Vidi]

3208  gasî  găsi  наћи  gasî (ĭuo gasăsk, ĭel gasîașće) [akc. gasî] (gl. p. ref.) — naći, pronaći, otkriti ◊ așa uom nu sa puaće gasî în țara întrĭagă — takav se čovek ne može naći u celoj zemlji ◊ la gasît muort — našli ga mrtvog ◊ uom vikļan, a gasît kum să lukre aĭa măĭ ușuor, fara nakaz — mudar čovek, otkrio je kako to da radi lakše, bez muke ◊ a sapat, ș-a gasît bańi îngropaț înka-n ćimpu turśiluor — kopali, i našli pare zakopane još u tursko vreme ◊ gasăo kînd ĭe sîngură — nađi je kad je sama ♦ dij. var. găsî (Manastirica, Ključ) [Pad.] ♦ sin. afla, zafla [Por.]  [Vidi]

2273  gata  gata  готов  gata [akc. gata] (prid.) (nepr.) — 1. (o poslu) gotov, završen ◊ kosîtu ĭe gata, akuma ńi puńem pi sîśarat — kosidba je gotova, sada se bacamo na žetvu 2. (o pripravnosti) spreman; pripravan ◊ ĭo mis gata, numa muĭarĭa nu sa măĭ pipćenat — ja sam spreman, ali se žena još nije očešljala [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3277  gatat  gătat  завршен  gatat (gatată) (mn. gataț, gataće) [akc. gatat] (prid.) — (o poslu) završen, svršen, gotov ◊ konaku muori gatat, ku suoba lu morarĭ unđe r-a fakut vatra fuokuluĭ, a i s-a ḑîs ođekļiĭe — završen vodenični konak, sa vodeničarovom sobom gde se ložila vatra, nazivao se odžaklija [Mlava] ♦ dij. var. gaćit [Por.] ∞ gata  [Vidi]

1970  gavană  găvan  гаванка  gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.]  [Vidi]

5898  gazdă  gazdă  газда  gazdă (mn. găžđ) [akc. gazdă] (i. ž.) — gazda; vlasnik, starešina; staratelj ◊ gazdă ĭe insă alu kuĭ ĭe averĭă — gazda je osoba čija je imovina ◊ gazda kășî — starešina kuće ◊ kopiĭ fara gazdă — deca bez staratelja ◊ gazdă mare — bogataš ◊ ĭut a ĭeșît sî fiĭe gazdă — brzo se obogatio ♦ sin. stapîn [Por.]  [Vidi]

3127  Gălbinuoń  Galbanaș  Галбиновић  Gălbinuoń (mn. Gălbinuońi) [akc. Gălbinuoń] (i. m.) — (antr.) Galbonivić, posrbljeno vlaško prezime familije iz Rudna Glave u Porečkoj Reci ◊ Gălbinuońi la Bļizńe sînt ńepuoț alu vrunu Trailă Galbin kare a veńit đin Balta Vĭarđe în Rumîńiĭe — Galbonovići u Blizni su potomci nekog Traila Galbinovića, koji je doša iz iz Balta Verđe u Rumuniji ◊ sa puvestîașće kî la poļikrit galbin pintru śe a purtat ńiskaĭ galbiń la kaśulă — priča se da su ga nazvali galbin („žuća”) jer je nosio neke žute dukate na šubari [Por.] ∞ galbin   [Vidi]

5899  găzdui  găzdui  газдовати  găzdui (ĭuo găzduĭ, ĭel găzduĭe) [akc. găzdui] (gl. p.) — gazdovati, upravljati ◊ paradĭeda a kuprins moșîĭe la luok bun, ș-a găzduit bun ku ĭa, șî tare s-a-nbogațît — pradeda je zauzeo imanje na dobrom mestu, upravljao je dobro sa njim, i veoma se obogatio ◊ nuĭe dat lu tuot nat să găzduĭe ku moșîĭa— nije sposoban svako da upravlja imanjem [Por.] ∞ gazdă  [Vidi]

2505  gibură  ghibur  гребенац  gibură (mn. giburĭ) [akc. gibură] (i. ž.) — grebenac, ogreb; paškulj, otpadak vune ◊ gibura ĭe zmuaćiku dă lînă kare a ramas pră darak dupa dîraśit — grebenac je pramen vune koji je ostao na grebenu posle grebenanja ♦ up. zgribĭenț [Mlava] ◊ gibura nu sa labdă: sa pastrĭaḑă, șî sa puńe în kîpatîń, ĭarna întra źeĭśće în opinś să nu źeźire, or în papușă kopilarĭeșć đi trĭanță — grebenac se ne baca: čuva se i stavlja u jastuke, zimi u opanke između prstiju da ne zebu, ili u dečje lutke od krpa (Tanda) ♦ up. zgrĭabîn [Por.]   [Vidi]

5102  Giță Kîtańiță  Ghiță Cătănuță  Гица Катаница  Giță Kîtańiță [akc. Giță Kîtańiță] (sint.) — (mitol.) Gica Katanica ◊ Giță Kîtańiță ĭe insă đin kînćik bătrîńesk alu rumîń, kare s-a luptat ku Florĭa Florirol, arambașa uoțîlor — Gica Katanica je lik iz stare vlaške balade, koji se rvao sa Florom Florićem, hajdučkim harambašom ◊ Giță Kîtańîța a fuost uom viu, naskut în sat Kurĭače, în komuna lu Građișće — Gice Katanica je bio isrtorijska ličnost, rođen je u selu Kurjači, u opštini Veliko Gradište ◊ Giță a fuost katană la Milenko Stojković, în razbălu ku turśi kare a rîđikatu Karađorđe — Gice je bio vojnik kod Milenka Stojkovića, u ustanku protiv Turaka koji je podigao Karađorđe [Por.] ∞ katană  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2211  gin  ghin  длето  gin (mn. ginurĭ) (i. s.) — (tehn.) dleto ◊ ginu ĭe o skuabă đi fĭer, ku taișu înkîrśurat ka luna ćinără — „gin” je metalna dubilica, sa polumesečastim sečivom ◊ ku ginu s-a lukrat la gaļiată đi lapće, șî la gaļețuaĭka đi muară — „ginom” se radilo na vedrici za mleko, na cipunu za vodenicu ♦ sin. skuabă [Pom.]  [Vidi]

2649  gindă  ghindă  жир  gindă (mn. ginḑ) [akc. gindă] (i. ž.) — (bot.) žir ◊ gindă au gorunu, śaruońu, fagu — žir imaju hrast, cer, bukva ◊ đemult s-a mînat puorśi în padure la munće, sî sa arańiaskă ku gindă — nekada su se svinje terale u šumu na planini, da se hrane žirom ♦ sin. žîr ♦ up. gorun, fag, śaruoń [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2651  ginđi  gândi  мислити  ginđi (ĭuo ginđesk, ĭel ginđașće) [akc. ginđi] (gl. p. ref.) — (psih.) 1. misliti, razmišljati ◊ nu ginđi kî ĭe lukru-șală — nemoj misliti da je šala ◊ ma ginđesk ĭo đemult să-ț spun — mislim se ja odavno da ti kažem ◊ a ginđit bun, numa a fakut opaśit — mislio je dobro, ali je uradio naopako 2. premišljati, dvoumiti se ◊ nu ći măĭ ginđi, kă ḑîļiļi trĭek șî mîńe o sî fiĭe amînat — nemoj se više premišljati, jer dani prolazi pa će sutra biti kasno [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

2652  ginđitură  gândire  размишљање  ginđitură (mn. ginđiturĭ) [akc. ginđitură] (i. ž.) — (psih.) (ret.) razmišljanje, premišljanje, mudrovanje; maštarija ◊ ginđitură ușuară — lakomislenost ◊ uomu ļesńe noroḑîașće kînd sa dă la ginđitură guală — čovek lako poludi kad se preda maštarijama [Por.] ∞ gînd  [Vidi]

1761  giora  gheura  љуштити  giora (ĭuo gĭeur, ĭel gĭaură) [akc. giora] (gl. p.) — ljuštiti, skidati ljusku ili koru sa ploda ◊ sa gĭaură pasuĭu đi postaĭkă, șî nuka ku aluna đi giuakă vĭarđe — ljušti se pasulj od mahune, a i orah i lešnik od zelene kore ♦ var. geora (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2101  giośel  ghiocel  висибаба  giośel (mn. giośiĭ) [akc. giośel] (i. m.) — (bot.) visibaba (Galanthus nivalis) ◊ giośelu înfluare măĭ întîń primovara, înga pănă nu sa ĭa zapada — visibaba prva cveta u proleće, još dok se ne otopi sneg ♦ / (demin.) < giuok + ĭel [Por.] ∞ giuok  [Vidi]

2914  giśi  ghici  одгонетати  giśi (ĭuo giśesk, ĭel giśașće) [akc. giśi] (gl.) — odgonetati 1. odgonetati zagonetke ◊ la șîḑîtuorĭ đemult, la tuoț măĭ mult ļ-a fuost drag sî giśaskă la śumĭelś — na sedeljkama nekad, svi su najviše voleli da odgonetaju zagonetke 2. pogađati, otkrivati ◊ giśașće, śe ța-m dus în trastă — pogodi, šta sam ti doneo u torbi 3. predviđati, prognozirati vreme ◊ pi zovîrńitu suariluĭ aĭ batrîń a giśit kum o să fiĭe vrĭamĭa mîńe ḑî — po zalasku sunca, stari su pogađali kakvo će biti vreme sutradan ◊ dupa kum zbuară gîrluźiļi tuamna, lumĭa a giśit kum o să fiĭe ĭarna — prema letu gusaka ujesen, ljudi su pogađali kakva će biti zima 4. (mag.) gatati, vračanjem otkrivati budućnost, ili uzrok bolesti ◊ vrîžîtuarĭa giśașće-n buobe đi kukuruḑ — vračara gata u zrna kukuruza ♦ (u izr.) giśu-miśu — abrakadabra ♦ var. giśiesk [Por.]  [Vidi]

2916  giśitură  ghicire  загонетање  giśitură (mn. giśiturĭ) [akc. giśitură] (i. ž.) — zagonetanje, odgonetanje ◊ măĭ frumuasă giśitură a fuost ĭarna la șîḑîtuorĭ, unđe a fuost mistakaț aĭ ćińirĭ ku aĭ batrîń — najlepše zagonetanje bilo je zimi na sedeljkama, na kojima su bili pomešani mladi i stari [Por.] ∞ giśi  [Vidi]

2959  giuok  ghioc  љуска  giuok (mn. giuaśe) [akc. giuok] (i. s.) — (ornit.) ljuska jajeta ◊ uauļi lu tuaće păsîrļi au giok — jaja svih ptice imaju ljusku ◊ pi kum ĭe giuoku uouluĭ șurguĭat sa kunuașće tuata pasîrĭa — po šari na ljusci jajeta poznaje se svaka ptica [Por.] ∞ uou  [Vidi]

2193  Gižańi  Ghijani  Гижани  Gižańi [akc. Gižańi] (i. m.) — (antr.) Gižani, „Gižanovići”, vlaški nadimak jedne grane roda Jakubovića u Rudnoj Glavi ◊ Mile Gižan traĭașće-n sat, are duoĭ kopiĭ — Mile Gižan živi u selu, ima dva sina ♦ / < gižă„komušina” + -ańi [Por.] ∞ gižă  [Vidi]

2192  gižă  ghijă  комушина  gižă (mn. giž) [akc. gižă] (i. ž.) —1. (bot.) komušina ◊ gižă ĭe frunḑă kare învăluĭe skalanu đi kukuruḑ — komušina je list koji obavija klip kukuruza [Por.] 2. ljuska jajeta ◊ la Pașć sa kurîță uou dă gižă — na Uskrs se jaje čisti od ljuske (Duboka) [Zvizd] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

3684  gîf  gâf  коританце  gîf (mn. gîfurĭ) (i. s.) — koritance ◊ gîf ĭe postaviță mikă đe ļemn, în kare s-a spalat mîńiļi înainća prînḑuluĭ — gif je malo drveno korito, u kome su se prale ruke pre jela ♦ sin. postaviță [GPek]  [Vidi]

5783  gîfăi  gâfâi  дахтати  gîfăi (ĭuo gîfîĭ, ĭel gîfîĭe) [akc. gîfăi] (gl.) — (o disanju) dahtati, teško disati ◊ gîfîĭe sa ḑîśe đi uom or đi žuavină kare suflă grĭeu — dahće se kaže za čoveka ili životinju koji teško dišu ◊ gîfîĭe kă s-a-ngrașat ka puorku — dahće jer se ugojio kao svinja ♦ sin. ikńi [Por.]  [Vidi]

2658  gîgai  gâgâi  гакати  gîgai (ĭuo gîgîĭ, ĭel gîgîĭe) [akc. gîgai] (gl.) — (onom.) gakati, oglašavati se kao guska ◊ gîska gîgîĭe kînd ĭe flomîndă, or kînd sa spomîntă đi śeva — guska gače kada je gladna, ili kada se uplaši nečega [Por.] ∞ gîskă  [Vidi]

2725  gîlkuos  gâlcos  гукав  gîlkuos (gîlkuasă) (mn. gîlkuoș, gîlkuasă) [akc. gîlkuos] (prid.) — 1. (med.) gukav, pun guka ◊ mi sa aprins pĭaļa, șă mis tuot gîlkuos pi la uńiluokurĭ — upalila mi se koža, i na nekim mestima sam sav gukav 2. (tehn.) neravan, čvornovat ◊ un fĭeļ đi fag ĭe atîta đi gîlkuos, đi ńiś draku no-l măĭ sparźe — neka vrsta bukve je toliko čvornovata, da je ni đavo ne iscepa [Por.] ∞ gîlkă  [Vidi]

2717  gîlśavi  gâlcevi  свађати  gîlśavi (ĭuo gîlśavîesk, ĭel gîlśavĭașće) [akc. gîlśavi] (gl. p. ref.) — svađati (se), posvađati, zavaditi ◊ iĭ drag să baźe bruś în uamiń, șî să-ĭ gîlśavĭaskă — voli da podbada ljude, i da ih posvađa ◊ rar sa gasîașće uom sumĭarńik, kare nu sa gîlśavĭașće ku ńima — retko se nađe smiren čovek, koji se ni s kim ne svađa [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2723  gîlśavituare  gâlceavitoare ?  свадљивица  gîlśavituare (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituare] (i. ž.) — svadljivica, svadljiva ženska osoba, žena koja se često svađa ◊ nu s-a însurat ku ĭa, kă đi mikă a fuost o gîlśavituare ka șî mumî-sa — nije se njome oženio, jer je od malena bila svadljivica kao i njena majka ♦ up. m.r. gîlśavitură [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2719  gîlśavituorĭ  gâlcevitor  свађалица  gîlśavituorĭ (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituorĭ] (i. m.) — svađalica, prznica ◊ fuź đi uom gîlśavituorĭ, kî luĭ ļi măĭ drag đi gîlśauă đi kît đi pîńe — beži od čoveka svađalice, jer on više voli svađu nego hleba ◊ n-a putut să traĭaskă mult: ĭel gîlśavituorĭ, ĭa gîlśavituare, pî s-a đisparțît ĭut dupa kunuńiĭe — nisu mogli da žive dugo: on svađalica, ona svađalica, pa su se razveli ubrzo posle venčanja [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2722  gîlśavitură  gâlcevitură ?  свадљивац  gîlśavitură (mn. gîlśaviturĭ) [akc. gîlśavitură] (i. m.) — svadljivac, svadljiv čovek, koji se često svađa ◊ abĭa skapaĭ đi gîlśavitura-ĭa đin sat — jedva utekoh od onog svadljivca iz sela ♦ up. ž.r. gîlśavituare [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

2720  gîlśavuos  gâlcevos  свађалички  gîlśavuos (gîlśavuasă) (mn. gîlśavuoș, gîlśavuasă) [akc. gîlśavuos] (prid.) — svađalički, svojstven svađalicama; svadljiv ◊ avut un narau gîlśavuos, ku tuot nat s-a atîrnat — imao je svađaličku narav, sa svima se kačio [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

826  gîltînă  gâldău  вир  gîltînă (mn. gîltîń) [akc. gîltînă] (i. ž.) — vir, duboko mesto u reci ◊ gîltînă la rîu ĭe măĭ bun luok đi skaldat, dakă șćiĭ să nuoț — vir na reci je najbolje mesto za kupanje, ako znaš da plivaš ◊ în gîltînă adînkă ĭastă pĭeșć marĭ — u dubokom viru ima velikih riba ♦ (augm.) gîltuoń, gîltuop ◊ s-a-ńekat într-un gîltuop — udavio se u jednoj viretini ♦ (demin.) gîltînuță ◊ a sakat rîu, a ramas numa ńișći gîltînuță koļa-koļa, ńiś piśuariļi nu puoț sî spĭeļ în ĭaļe — presušila je reka, ostali su samo neki virići ovde-onde, ni noge ne možeš da opereš u njima ♦ sin. baltă, ćișnă [Por.]   [Vidi]

2650  gînd  gând  мисао  gînd (mn. gîndurĭ) [akc. gînd] (i. s.) — (psih.) 1. misao ◊ ĭut ka gîndu — brz kao misao ◊ ăĭ vińe la uom gînd urît, șî faśe aĭa śe n-ar trăbui — dođe čoveku ružna misao, i čini ono što ne bi trebalo 2. zamisao, ideja; namera; plan ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se; dobio je ideju ◊ înga đi la ćińerĭață avut đi gînd sî fakă kasă, ama ńiśkînd n-a putut să aduńe bań đestuĭ — još od mladosti je imao nameru da napravi kuću, ali nikad nije mogao da sakupi dovoljno para ◊ are đi gînd sî sa însuare — ima nameru da se ženi 3. um; pamet ◊ nu puaće uomu să tuńe în gîndu lu muĭare — ne može čovek da uđe u ženski um ◊ nu ći purta dupa gîndu lu tuoĭa — ne povedi se za tuđom pameću 4. sećanje, pamćenje ◊ kînd îĭ dă-n gînd kum a trait la ćińerĭață, îĭ vińe sî sa plîngă — kad se seti kako je živeo u mladosti, dođe mu da plače ◊ batrîn, ama țîńe bińe-n gînd tuot ś-a-nvațat đi la parinț — mator, ali pamti dobro sve što je naučio od roditelja 5. zaboravaljanje ◊ ĭ-a luvat vuorba, ama ĭel n-a pĭerdut đin gînd ś-a vrut să spună — oduzeo mu je reč (prekinuo ga u govoru), ali on nije zaboravio šta je imao na umu da kaže ◊ ĭartă ma, tu mĭ-aĭ spus frumuos, ama m-am bulnavit, șî mĭ-a ĭeșît đin gînd — oprosti mi, ti si mi lepo rekao, ali ja sam se razboileo, pa sam zaboravio ♦ sin. minće [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2644  gîngavĭelă  gângăvelă  муцавац  gîngavĭelă (mn. gîngavĭelurĭ) [akc. gîngavĭelă] (i. ž.) — (med.) mucavac, mucavko, osoba koja boluje od mucavosti ◊ s-a mîritat dupa o gîngavĭelă, muorĭ đi rîs kînd ăl askulț kum vorbĭașće — udala se za jednog mucavca, umireš od smeha kada ga slušaš kako govori [Por.] ∞ gîngai  [Vidi]

4549  gîngońașće  gângonește ?  гркаво  gîngońașće [akc. gîngońașće] (pril.) — (muz.) grkavo, grleni način pevanja uz sviranje frule; guturalno ◊ kînd sa ḑîśe dăn fluer, șă sa kîntă dăn gît, sa ḑîśe kă kîntă gîngońașće — kad se svira frula i peva iz grla, kaže se da svira grkavo ♦ var. gîngońiuluĭ [Mlava] ∞ gîngai   [Vidi]

5089  gînž  gânj  уже  gînž (mn. gînžăĭe) [akc. gînž] (i. s.) — (zast.) uže od like ili lijana ◊ gînž a fuost sfuară skurtă fakută đin kurpiń, đin ćiĭ, or kă đin nuĭaļe — ganž je bilo kratko uže napravljeno od lijana, like ili pruća ◊ vorba gînž s-a pĭerdut, a skimbato vuorba gužbă, ama șî ĭa sa pĭarđe, kă ńima nu măĭ faśe sfuorĭ đi kurpiń — reč ganž se izgubila, zamenila je reč gužba, ali se i ona gubi, jer niko više ne plete užad od lijana ♦ sin. gužbă [Por.]  [Vidi]

4936  gînžăĭ  gânjei  тулац  gînžăĭ (mn. gînžăĭe) [akc. gînžăĭ] (i. s.) — (tehn.) tulac, toce ◊ gînžăĭ ĭe țauă đi ļemn, înțapată în gaura lu pĭatra muori a đi žuos, pin kare trĭaśe stăńu alu fusu muori — tulac je drvena cevka, uglavljena u rupu donjeg vodeničnog kamena, kroz koju prolazi senj vodeničnog vretena ◊ gînžăĭu ĭe fakut đin salkă ruoșe, kî ĭa ĭe muaļe đi lukru, da nu sa tośașće ĭuta — tulac je napravljen od crvene vrbe, jer je ona meka za obradu, a ne troši se brzo ◊ kînd stăńu manînkă gînžăĭu, șî gaura îĭ sa faśe ovat, îĭ sa bat pĭańe în parća-ĭa pănă gaura nu sa totîrļaḑă ĭară — kad senje ojede tulac, i rupa postane jajolika, udaraju se klinovi sa te strane dok rupa ponovo ne postane okrugla ♦ var. grinžăĭ [Por.] ∞ gînž  [Vidi]

1993  gîrgariță  gărgăriţă  гагрица  gîrgariță (mn. gîrgariță) [akc. gîrgariță] (i. ž.) — (ent.) gagrica (Dermestes larderius), insekt koji napada zrnastu hranu ◊ gîrgarița ĭe guangă ńagră, sa faśe đin buob đi grîu, đi pasuĭ or đi kukuruḑ, kînd sînt buabiļi batrîńe, kînd nu-s proîmblaće șî kînd sa-nśintă đi kaldură — gagrica je crna buba koja se izleže iz zrna žita, pasulja ili kukuruza, kada je zrnevlje staro, kada se ne premeće i kada je sparno vreme ◊ gîrgarița manînkă ińima buobuluĭ, șî ĭel nuĭe đi ńimika, giuakă guală — gagrica jede „srce” zrna, i ono nije ni za šta, prazna ljuska ◊ ļak đi gîrgariță n-a fuost, a śerkat aĭ batrîń șî ku fańină đi var ńistîmparat, ńimika n-ažutat, numa să-l țîn la luok vîntuos, șî đes să-l proîmbļi — leka za gagricu nije bilo, probali su stari i „brašnom” od negašnog kreča, nište nije pomagalo, sem držanja zrna na promajnom mestu, i često premetanje (kaz. Janko Blagojević) [GPek]   [Vidi]

1416  gîrgaun  gărgăun  стршљен  gîrgaun (mn. gîrgauń) [akc. gîrgaun] (i. m.) — (ent.) stršljen (vespa crabro) ◊ gîrgauńi sînt răĭ, kînd ći muśkă ći umfļi tuot, da puoț șî sî muorĭ — stršljeni su opasni, kad te ujedu sav otekneš, a možeš i da umreš [Por.] ♦ dij. var. gargauńe [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1417  gîrgaunar  gărgăunar  стршљеново гнездо  gîrgaunar (mn. gîrgaunarĭe) [akc. gîrgaunar] (i. s.) — (ent.) stršljenovo gnezdo ◊ kuĭbu lu gîrgaun ĭe fakut ka un kîśulan, atîrnat đi vro grindă în puod, or ļipit pi vrun ļiemn, da sa kuĭbarĭesk gîrgauńi șî-n butuarkă — stršljenovo gnezdo je kao neka šubara, okačena o gredu na tavanu, ili zalepljena na drvo, a stršljeni se gnezde i u šupljlem stablu [Por.] ♦ dij. var. gargaunarĭ [Crn.] ∞ gîrgaun  [Vidi]

2495  gîrliță  gârliţă  гушобоља  gîrliță (mn. gîrliț) [akc. gîrliță] (i. ž.) — (vet.) gušobolja, upala grla kod svinja ◊ gîrliță ĭe buală porśaskă — „grlica” je svinjska bolest ◊ puorku bolnau đi gîrliță nu manînkă, nu măĭ mĭarźe, kađe žuos, are fuok, suflă grĭeu, fîrfuanje, șî la urmă ļipsîașće — svinja obolela od „grlice” ne jede, ne kreće se, pada, ima temperaturu, teško diše, krklja, i na kraju lipše ◊ puorśi bolnavi s-a ļikuit ku o buĭađe adînsă, kare a kĭemato „buĭađe đi gîrliță” — bolesne svinje lečile su se posebnom travom, koja se zvala „trava za grlicu” [GPek] ∞ puork  [Vidi]

2665  gîrlugă  gârliţă  дивља гуска  gîrlugă (mn. gîrluź) [akc. gîrlugă] (i. ž.) — (ornit.) divlja guska (Anser anser, Anser albifrons, Anser minutus) ◊ gîrlugă ĭe pasîrĭe, gîskă sîrbaćikă — „grluga” je ptica, divlja guska (Rudna Glava) ◊ trĭeku un șuk đi gîrluźi, vińe vrĭamĭa rîa — prođe jato divljih gusaka, ide loše vreme (Tanda) [Por.] ◊ trĭek gîrluźiļi pi sus, fug đi vrĭamĭa rîa — lete „grluge” nebom, beže od lošeg vremena (Bučje) [Crn.] ∞ gîskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3998  gîržab  gârjob  грбав  gîržab (gîržabă) (mn. gîržabĭ, gîržabe) [akc. gîržab] (prid.) — (med.) grbav ◊ gîržab ĭe uom kare đin vro buală ĭ-a krĭeskut șauă-n șîaļe, șî ĭel s-a-ngržobat într-o parće — grbav je čovek koji je od neke bolesti dobio grbu na leđima, pa se nakrivio na jednu stranu ♦ var. gîržobat, îngîržobat [GPek] ♦ dij. var. gîžab (Tanda) ♦ dij. sin. kokoșat (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2660  gîsak  gânsac  гусан  gîsak (mn. gîsaś) [akc. gîsak] (i. m.) — (ornit.) gusan, mužjak guske ◊ am śinś gîșć șî un gîsak — imam pet gusaka i jednog gusana ♦ var. gîskan [Por.] ∞ gîskă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2728  gît  gât  врат  gît (mn. gîturĭ) [akc. mn. gîturĭ] (i. s.) — 1. (anat.) a. vrat ◊ tuata žuavina kare are kap, are șî gît — svaka životinja koja ima glavu, ima i vrat ◊ avut gît skurt șî gruos, ș-a vorbit ku un glas rogoșît — imao je kratak i debeo vrat, i govorio je promuklim glasom ◊ stîrku are gît lung — roda ima dugačak vrat b. guša ◊ sa luvară đi gît, șî sa batură pănă-pănă — uhvatiše se za gušu, i žestoko se potukoše c. grlo ◊ a mĭers ku gura kaskată, șî ĭ-a skapat vro guangă pi gît — išao otvorenih ustiju, i upala mu neka buba u grlo d. deo penisa iza glavića ◊ sa ḑîśe kî tuot śe are kap are șî gît, fînka pula are kap, are șî ĭa, saraka, gît, ama-ĭ stă strîmb — kaže se da sve što ima glavu ima i vrat, pošto kurac ima glavu, ima i on, siroma, vrat, ali mu stoji krivo ◊ gîtu puļi — kurčev vrat 2. (med.) razne bolesti grla ◊ ăl strînźe-n gît, nu puaće să îngită — steže ga u grlu, ne može da guta ◊ vrodată, kînd la kopil s-a fi unflat în gît, s-a dus ku ĭel la vro babă sî-ĭ đa în gît — nekada, kada bi detetu natekli krajnici, odveli bi ga kod neke babe da mu ih prstima izgnječi 3. (tehn.) grlo, grlić, izduženi otvor na sudovima za tečnost ◊ gît au vasurļi: kila, kîrśagu șî baluonu — grlo imaju sudovi: flaša, krčag i balon [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5900  gîzdariĭe  avere  газдинство  gîzdariĭe (mn. gîzdariĭ) [akc. gîzdariĭe] (i. ž.) — 1. (augm.) gazdinstvo, imovina; posed ◊ makra kît să fiĭe gîzdariĭa saćanuluĭ, đin ĭa saćanu astîḑ nu puaće trai — makar koliko bilo seljakovo gazdinstvo, od njega seljak danas ne može živeti ◊ a dat gîzdariĭa pi bĭețîĭe — proćerdao imovinu na pijanstvo ♦ var. gîzdaluk 2. gazdovanje ◊ gîzdariĭa luĭ n-a țînut mult, l-a skimbat aĭ măĭ ćińirĭ — njegovo gazdovanje nije trajalo dugo, smenili ga mlađi [Por.] ∞ gazdă  [Vidi]

5901  gîzdoćin  găzdoi  газдетина  gîzdoćin (mn. gîzdoćiń) [akc. gîzdoćin] (i. m.) — (augm.) gazdetina, bogataš ◊ gîzdoćin mare — veliki gazda, gazdetina ◊ gîzdoćińi nu sa măĭ satură đi bogațîĭe — gazdetine se nikad ne nasite bogatstva [Por.] ∞ gazdă  [Vidi]

2737  gĭanță  geantă  копча  gĭanță (mn. gĭanț) [akc. gĭanță] (i. ž.) — kopča ◊ gĭanță s-a ḑîs la kuopśe ku kare muĭeriļi a prins puaļiļi la krețan — „gjanca” se zvala kopča kojom su žene spajale pole na krecanu ♦ sin. kuopśe [Por.] ♦ dij. sin. șpilkă (Plavna) [Pad.]  [Vidi]

4998  gĭață  ghiață  лед  gĭață (mn. gĭețurĭ) [akc. gĭață] (i. ž.) — led ◊ gĭața sa faśe đin apă kînd ĭe źer, șă kînd apa mult sa raśiașće — led se pravi od vode kad je mraz, i kad se voda mnogo ohladi ◊ gĭața ĭe rîaśe șî aluńikuasă — led je hladan i klizav ◊ kopiĭi ĭarna sa kară pi gĭață — deca se zimi klizaju na ledu [Por.]  [Vidi]

2412  gĭemui  ghemui  клупчати се  gĭemui (ĭuo ma gĭemuĭ, ĭel sa gĭemuĭe) [akc. gĭemui] (gl.) — klupčati se, namotavati se, smotati u klube ◊ tuorsu sa rîșkîĭe pi rășkituorĭ șî sa fak muotke; muotka sa puńe pi vîrćiańița, da đi pi vîrćańiță sa gĭemuĭe — predivo se mota na motovilo i prave se kanure, kanura se stavlja na vrtešku, a sa vrteške se namotava u klube [Por.] ∞ gĭem  [Vidi]

3723  Gĭorge  Gheorghe  Ђорђе  Gĭorge [akc. Gĭorge] (i. m.) — (antr.) Đorđe, muško lično ime ◊ pi źińir-mĭu al đintîń l-a kĭemat Gĭorge, s-a rapus, saraku, ćinîr — prvi zet mi se zvao Đorđe, umro je, siroma, mlad ♦ var. Gĭorgi ♦ (augm.) Gĭorgan ♦ (demin.) Gĭorgiță [Por.]  [Vidi]

1965  glađe  cute  гладило  glađe (mn. glîăḑ) [akc. glađe] (i. ž.) — (zast.) gladilo, kameni brus za oštrenje, od kvarcnog peščara ◊ ku glađe s-a askuțît kuasa, kuțîćiļi, briśu șî alta — gladilom se oštrila kosa, noževi, brijači i drugo ◊ pĭatra đi glađe a gasîto uamińi pin stîăń, a fuost vînîtă-n kisă — kamen za gladilo muškarci su nalazili u stenama, bio je tamnoplave boje ♦ sin. kuće, brus ♦ / < srb. gladiti, glačati [Por.]  [Vidi]

6256  glas  glas  глас  glas (mn. glasurĭ) (i. s.) — glas ◊ sa krĭađe kă glasu kînćikuluĭ dupa-l muort strabaće pi lumĭa-ĭa, șa-l muort ăl auđe — veruje se da se glas pesme za pokojnikom probija na onaj svet, i da ga pokojnik čuje ◊ glas adînk — dubok glas ◊ ku glas mare pănă-n śierĭ, ku lăkrîmĭ pănă-npomînt (đin šeskînćik)— sa glasom do neba, sa suzom do zemlje (iz bajalice) [Por.]  [Vidi]

3402  gluată  gloată  дете  gluată (mn. gluaće) [akc. gluată] (i. ž.) — dete; glota, čeljade ◊ ku muĭarĭa đi-ntîń n-avut gluaće, da ku adăurată are patru — sa prvom ženom nije imao decu, a sa drugom ima četvoro ◊ sa miră kum gluaćiļi nu ĭ-a murit đi fuame đi vrĭamĭa đi rat — čudi se kako joj deca nisu pomrla od gladi za vreme rata ♦ sin. kopil [Por.] ◊ muoșu în Țîrna Gora a omorît pră vrun turk, îș a luvat gluaćiļi șă prăsta Muraua a fuźit în Mlaua — čiča je u Crnoj Gori ubio nekog Turčina, pokupio čeljad i reko Morave pobegao u Mlavu (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2301  glugă  glugă  копа  glugă (mn. gluź) [akc. glugă] (i. ž.) — 1. kopa, stog šaše ◊ glugă ĭe gramada dă tuļeĭ, kare sa faśe dupa kuļiesu kukuruḑuluĭ — kopa je gomila tuluzine, koja se pravi posle berbe kukuruza [Mlava] ◊ kînd kuļieź kukuruḑu, taĭ tuleńi șî faś măldarĭ; măldari ļeź ku nuĭaļe, șî-ĭ aduń ăn glugă — kad obereš kukuruz, posečeš stabljike i napraviš snop; snopove vežeš vrbljikom, i sakupiš ih u kopu (Topla) [Crn.] ◊ gluźiļi đi pi luok, traź la kasă șă ļi grămađieșć — kope sa njive dovezeš kući, i sadeneš (Tanda) ◊ kîć-o dată, gluźiļi ramîn pi luok, șă kînd înśiape să ńingă — ponekad, kope ostanu na njivi i kad počne da pada sneg (Crnajka) ♦ dij. sin. stup (Rudna Glava), țuță (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. țoță (Malajnica), țuță (Plavna) [Pad.] 2. smotuljak, umršena gužva nečega ◊ vĭek nu măĭ đizvîrḑășć gĭemo-sta, kî l-a-nvîrḑît mîțu tuot, l-a fakut glugă — nećeš nikad rasplesti ovo klube, jer ga je mačka svog umrsila (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

4990  glumi  glumi  шалити се  glumi (ĭuo ma glumĭesk, ĭel sa glumĭașće) [akc. glumi] (gl. ref.) — šaliti se ◊ n-are śe să lukre pă numa faśe la glume — nema šta da radi pa samo zbija šale ◊ spuńe kî numa s-a glumit, n-a ginđit așa kum a ḑîs — kaže da se samo šalio, nije mislio tako kako je rekao [Por.]  [Vidi]

3048  gļiuos  glios  грудваст  gļiuos (gļiuasă) (mn. gļiuoș, gļiuosă) [akc. gļiuos] (prid.) — grudvast, neusitnjen ◊ pomîntu ĭe gļiuos, pļin đi gļiĭ marĭ, luoku nu sa puaće sîmana — zemlja je grudvasta, puna golemih grudvi, njiva se ne može sejati [Por.] ∞ gļiĭe  [Vidi]

3061  gļuonț  glonţ  куршум  gļuonț (mn. gļuanță) [akc. gļuonț] (i. s.) — (zast.) 1. a. kuršum, metak ◊ a luvat lupu la uokĭ, a pokńit, șî gļuonțu a putrîvit lupu đirĭept în kap — nanišanio je vuka, opalio, i metak je pogodio životinju pravo u glavu b. vrh metka ◊ gļuonțu ĭe vîru plumbuluĭ, bagat în țaurikă — gljonc je vrh metka, nabijen u čauru ♦ sin. plumb 2. (zast) municija ◊ în mižluoku batăĭ a ramas făra gļuonț — usred bitke ostali su bez municije (Ranovac) [Mlava] 3. a. šiljak, oštar vrh predmeta ◊ a sarit pista gard, șî s-a înbrukat în gļuonțu lu un par frînt — preskakao je ogradu, i nabio se na šiljak jednog polomljenog koca b. oštre izbočine na zemljištu ◊ a-ngețat pomîntu șî građina ĭe pļină đi gļuonțurĭ askuțîće — smrzla je zemlja, i bašta je puna oštrih šiljaka [Por.]   [Vidi]

2741  gogńaz  goglează  смеће  gogńaz (mn. gogńază) [akc. gogńaz] (i. s.) — smeće, đubre ◊ s-a dus, da a lasat o gramadă đi gogńaz dupa iĭ — otišli su, a ostavili gomilu smeća iza sebe ♦ sin. gunuoĭ [Por.]  [Vidi]

2260  gogoman  gogoman  сељак  gogoman (mn. gogomań) [akc. gogoman] (i. m.) — 1. (pej.) seljak, čovek sa sela; seljačina ◊ ar vińit gogomańi đi la sat, șî ń-ar luvat lukru — došle su seljačine sa sela, i uzele nam posao ◊ nu vorbi rumîńiașće, kă nu iș gogoman — ne govori vlaški, jer nisi seljak 2. (fig.) glupak, tupavko ◊ nu poaće gogomano-la să-nțaļagă, k-ăĭ forte prost — ne može taj glupak to da shvati, jer je veoma prost ♦ var. guguļan [Buf.] ♦ dij. var. guguman [Por.] ∞ Guguļan  [Vidi]

2259  gogoș  gogoașă  лепиња  gogoș (mn. gogoașă) [akc. gogoș] (i. s.) — 1. (nutr.) lepinja ◊ gogoșu ĭe pîńe aḑîmă, kuaptă pră tabla lu șporĭet, a sa faśe dîn fańină ku apă șî ku sare, fîr dă olațăl, șî sa mursîkă ku mîńiļi spalaće — gogoš je beskvasna lepinja, pečena na tabli šporeta, pravi se od brašna sa vodom i solju, bez kvasca, i mesi se opranim rukama [Mlava] 2. (med.) kvrga na glavi, aterom ◊ kapu-ĭ pļin đu gogoașă, no-l măĭ tunź vĭek — puna mu glava kvrga, ne možeš ga ošišati vavek (Tanda) [Por.]   [Vidi]

3880  golan  golan  гоља  golan (mn. golań) [akc. golan] (i. m.) — (pej.) golja, siromah ◊ golan ĭe uom sarak, fara ńimik — golja je čovek siromah, bez ičega ◊ s-a mîritat dupa vrun golan đi la munće — udala se za nekog golju sa planine ♦ (augm.) goļiman, goļișman ♦ sin. sarak [Por.] ∞ guol  [Vidi]

5395  golaș  golaș  голаћ  golaș (golașă) (mn. golaș, golașă) [akc. golaș] (prid.) — (folk.) golać, golišav; žgoljav ◊ golaș ĭe kîńe fara păr ș-atît đi uskat đi-ĭ sa văd uasîļi — golać je pseto bez dlaka i toliko mršavo da mu se vide rebra ◊ s-a luvat la ramaș pi un kîńe golaș — uzeli se u opkladu u žgoljavo pseto [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1533  golîmb  hulub  голуб  golîmb (mn. golîmbĭ) [akc. golîmb] (i. m.) — (ornit.) golub (Columba palumbus) ◊ golîmb sîrbaćik — divlji golub ◊ đemult a fuost pļină padurĭa đi golîmbĭ, akuma s-a rarit, sa vîăd numa pi la munće — nekada je šuma bila pun golubova, sada su se proredili, vide se samo u planini ◊ golîmbu ku golîmbița fak kuĭb în butuarkă — golub i golubica prave gnezdo u duplji [Por.] ◊ a fuost la nuoĭ golîmbĭ lupĭeșć, kĭemaț așa kî a kîntat „un-lup! un-lup!", șî golîmbĭ popĭeșć, guļeraț — kod nas je bilo „vučjih” golubova, tako nazvani jer su se oglašavali sa „un-lup” (dosl.) „jedan-vuk”, i golubova gušana (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

4987  golokrak  cu picioarele goale  голоног  golokrak (golokrakă) (mn. golokraś, golokraśe) [akc. golokrak] (prid.) — golonog ◊ golokrak ĭe tot nata kare n-are pîntaluoń or suknă pi ĭel — golonog je svako koji nema pantalone ili suknju na sebi ◊ kînd am fuost kopiĭ miś, tota vara am mĭers golokraś — kad smo bili mala deca, celog leta smo išli golonozi ♦ / < guolgolo + kraknoga [Por.] ∞ krak  [Vidi]

801  goloprĭeșńiță  coropișniţă  ровац  goloprĭeșńiță (mn. goloprĭeșńiț) [akc. goloprĭeșńiță] (i. ž.) — (ent.) rovac, mrmak (Gryllotalpa vulgaris) ◊ goloprĭeșńiță ĭe guangă mare kare traĭașće în tuor — rovac je krupan insekt koji živi u đubrištu ◊ goloprĭeșńiță ĭe bună momĭală đi pĭeșć, kînd sa prind ku ungița — rovac je dobar mamac za ribe, kada se lovi udicom [Por.]   [Vidi]

3884  goļi  goli  празнити  goļi (ĭuo goļesk, ĭel goļașće) [akc. goļi] (gl. p. ref.) — prazniti, izbacivati sadržaj ◊ a baut rakiu tuata ĭarna, șî butuońu s-a goļit — pili su rakiju cele zime, i bure se ispraznilo ◊ saku nu sa goļașće sîngur — džak se ne prazni sam [Por.] ∞ guol  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3881  goļișman  sărăcan  гоља  goļișman (goļișmană) (mn. goļișmań, goļișmańe) [akc. goļișman] (prid.) — (augm.) golja koji nema šta da obuče ◊ goļișman ĭe aăla kare ĭe atîta đi sarak, đi n-are ńiś țuaļe đi-nbrakat, numa mĭarźe rupćiguos — golja je onaj koji je toliki siromah, da nema ni odeću da se obuče, nego ide odrpan ♦ var. goļiman [Por.] ∞ guol  [Vidi]

4335  gońi  goni  гонити  gońi (ĭuo gońesk, ĭel gońașće) [akc. gońi] (gl. p. ref.) — goniti, ganjati, terati ◊ rău kińez a fuost, a gońit lumĭa ka pi buoĭ — loš knez je bio, ganjao je ljude kao volove ◊ (vet.) a veńit vrĭamĭa žuńinka sî sa gońaskă la bik — došlo je vreme da se junica tera kod bika [Por.]   [Vidi]

4436  gorńak  gorneac  горњак  gorńak [akc. gorńak] (i. m.) — gornjak, vrsta vetra ◊ gorńaku ĭe vînt tare șî răśe kare baće đi la mńaḑa nopțî — gornjak je vetar jak i hladan, koji duva sa severa [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

2646  gorun  gorun  храст  gorun (mn. goruń) [akc. gorun] (i. m.) — (bot.) hrast (Quercus petraea) ◊ gorun ĭe ļiemn bun đi građe — hrasta je dobro drvo za građu ◊ gorunu are gindă — hrast ima žir [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4406  gostî  ospăta ?  гостити  gostî (ĭuo gostăsk, ĭel gostîașće) [akc. gostî] (gl. p. ref.) — gostiti, ugostiti ◊ sa gostîașće uomu kănd stapînu kășî ăl kĭamă la vro gostîĭe, șî-ĭ dă bĭare șî mînkare — ugosti se čovek kad ga domaćin kuće pozove na neku svetkovinu, pa ga poji i hrani ◊ munćeńi ku drag a gostît drumașî ńikunoskuț, kă s-a kreḑut kă iĭ puot să fiĭe dumńeḑîu profakut să vadă kum ĭe omeńiĭa-n lumĭe — planinci su rado gostili nepoznate putnike, jer se verovali da oni mogu biti bog koji se maskirao da vidi kakvo je poštenje među ljudima [Por.] ∞ guost  [Vidi]

4405  gostîĭe  gostie  гозба  gostîĭe (mn. gostîĭ) [akc. gostîĭe] (i. ž.) — gozba, svetkovina ◊ gostîĭa ĭe ađet kînd s-adună lumĭa kĭemată la vrunu kare faśe prazńik, nuntă or źuok ku mînkare șî visaļiĭe — gozba je običaj da se skupljaju zvanice kod nekoga koji slavi slavu, pravi svadbu, ili igranku sa jelom i veseljem ◊ gostîĭa la nuntă a țînut triĭ ḑîļe — svadbena gozba trajala je tri dana [Por.] ∞ guost  [Vidi]

3462  grab  grabă  журба  grab ([akc. grab] (i. m.) — žurba, jurnjava ◊ l-aĭ găzdoćiń tuot s-a lukrat ku grab — kod bogataša sve se radilo u žurbi ◊ kînd lukri đin grab îț ĭasă pi nas, kî śuava-ț skapă, șă ći mînă să-l faś pĭadauară — kad brzaš u poslu izađe ti na nos, jer nešto ispustiš, pa te tera da ga radiš nanovo ◊ (u izr.) nu mi đi grab — nije mi hitno; ne žuri mi se ♦ sin. zort, vuraĭală [Por.] ∞ grabi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3461  grabi  grăbi  журити  grabi (ĭuo grabĭesk, ĭel grabĭașće) [akc. grabi] (gl. p. ref.) — žuriti, hitati, brzati ◊ nu grabi atîta, ĭastă vrĭame đestulă — ne žuri toliko, ima dosta vremena ◊ ma grabĭesk să ažung đi prînḑ — žurim da stignem za ručak ♦ sin. rîpeḑî [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3463  grabiuluĭ  grăbiului ?  ужурбано  grabiuluĭ [akc. grabiuluĭ] (pril.) — užurbano, žurno, u žurbi, na brzinu ◊ nuvără, șî kosîtuori sa pusîră grabiuluĭ pi kosît, n-ar vi gaći pănă nu dă pluaĭa — naoblačilo se, pa su kosci navalili užurbano da kose, ne bi li završili dok ne udari kiša [Por.] ♦ up. gramńik [GPek] ∞ grabi  [Vidi]

10  građină  grădină  башта  građină (mn. građiń) [akc. građină] (i. ž.) — bašta, gradina ◊ građină ku fluorĭ — bašta sa cvećem ◊ građină îngrađită — ograđena bašta [Por.] ♦ dij. var. grăďină, garđină [Kmp.] ∞ gard  (Ima umotvorina!)[Vidi]

15  graĭ  grai  наречје  graĭ (mn. graĭurĭ) (i. s.) — 1. narečje, dijalekat ◊ nuoĭ ku vuoĭ nu vorbim tuot un graĭ — mi i vi ne govorimo istim narečjem 2. (ret.) razgovor, govor ◊ mi sa-mparu kă sa uḑî un graĭ pi kulmĭe — učinilo mi se da sam čuo neki razgovor na brdu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3001  gramadă  grămadă  гомила  gramadă (mn. gramĭeḑ) [akc. gramadă] (i. ž.) — gomila; mnoštvo ◊ pănă daĭ đin palme, sa adună o gramadă đi lume — dok lupneš o dlan, skupi se gomila ljudi ◊ muoșu s-a dus đinuapće, să đa fuok la gramĭeḑîļe-ļa đi spiń, kare đi pi ļivađe ļ-a tîrsît alaltîĭerĭ — čiča je otišao da spali one gomile trnja, koje je sa livade otrsio prekjuče ◊ gramada đi fîn, kare sa faśe đin kupițîaļe, la nuoĭ sa kĭamă porkuoń — gomila sena, koja se pravi od naviljaka, kod nas se zove stog [Por.]  [Vidi]

4851  grapa  grăpa  дрљати  grapa (ĭuo grăp, ĭel grapă) [akc. grapa] (gl. p. ref.) — (agr.) drljati ◊ saćanu grapă luoku ku grapa dupa arat, să mărunțaskă pomîntu, să fiĭe măĭ ļesńe đi sîmanat — seljak drlja njivu drljačom posle oranja, da bude lakše za sejanje [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

4852  grapat  grăpat  дрљање  grapat (mn. grapaturĭ) [akc. grapat] (i. s.) — (agr.) drljanje ◊ dupa śe sa ară luoku, vińe la rînd grapatu — posle izoravanja njive, na red dolazi drljanje ◊ grapatu ĭe kînd dupa arat, sa-nmarunțîașće pomîntu ku grapa — drljanje je kad se posle oranja, sitni zemlja drljačom [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

2664  grapă  grapă  дрљача  grapă (mn. grăpĭ) [akc. grapă] (i. s.) — (tehn.) drljača ◊ ku grapa s-a grapat luoku dupa arat — drljačom se drljala njiva posle oranja [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4853  grapiș  grăpiș  дрљаво  grapiș [akc. grapiș] (pril.) — (o kretanju) drljavo, kao drljača ◊ sa ḑîśe kă vrunu mĭarźe grapiș, kînd sa traźe pi burtă, sprižińit numa în kuaće — kaže se da neko ide drljavo, kad se vuče na stomaku, oslonjen samo na laktove [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

2675  grapiță  grapiţă  крпељ ларва  grapiță (mn. grapiț) [akc. grapiță] (i. ž.) — (ent.) larva krpelja ◊ grapița ĭe fluturu lu kapușă, dupa śe sa satură đi sînźe, krĭașće șî sa profaśe kîrśuabă, or kapușă — grapica je larva krpelja; kada se nasiti krvlju, naraste i pretvara se u mužjaka ili ženku krpelja ◊ grapița sa aļiaźe đin kîrśuabă șî kapușă kă are triĭ parĭake đi piśuare — larva se razlikuje od mužjaka i ženke krpelja po tome što ima tri para nogu ♦ / (demin.) < grapă ♦ up. kîrśuabă, kapușă [Por.] ∞ grapă  [Vidi]

4822  gras  gras  гојазан  gras (grasă) (mn. graș, grasă) [akc. gras] (prid.) — gojazan, debeo ◊ uom gras ĭe totodată șî burtanuos — gojazan čovek je u istovremeno i trbušast ◊ atîta ĭe đi gras, đi nu puaće sî sa apļaśe sî sa-nkalță — toliko je debeo da se ne može sagnuti da se obuje ◊ are duoĭ puorś graș, unu-l taĭe đi Iginat — ima dve debele svinje, jednu će zaklati za Ignjatijevdan [Por.]  [Vidi]

2710  graśin  păcătos  грешан  graśin (graśină) (mn. graśiń, graśińe) [akc. graśin] (prid.) — (zast.) 1. (rel.) grešan, koji ima greh ◊ nu sa ćiame atîta đi graśină, kî pi lumĭa-ĭa puaće să kadă în ĭad — ne boji se toliko grešna da na onom svetu može otići u pakao 2. uklet, proklet ◊ a fuost graśin đi la ursa înga în śasu kînd s-a naskut — bio je proklet od sudbine još u času kad se rodio 3. (za život) mučan, težak ◊ aĭ miĭ a fuost saraś, ș-am avut o kopilariĭe graśină — moji su bili siromašni, pa sam imao mučno detinjstvo ♦ sin. pacatuos [Por.] ∞ graśina  [Vidi]

2709  graśina  grăcina  грешити  graśina (ĭuo graśin, ĭel graśină) [akc. graśina] (gl.) — (zast.) (rel.) grešiti, činiti greh, ogrešiti se ◊ lumĭa n-ar graśina atîta kînd ar kređa tuoț în dumńeḑîu — ljudi ne bi toliko grešili, kada bi svi verovali u boga ♦ var. greșî [Por.]  [Vidi]

465  Grekuońi  Greconi  Грекуловци  Grekuońi [akc. Grekuońi] (i. m.) — (antr.) 1. Grekulovci, vlaško prezime koje nosi desetak porodica u Osniću, po pretku, Vlahu, koji se doselio sa juga Balkana; sadašnje prezime Pavlović ♦ var. Grĭeśi ◊ Pau lu Grĭeku ku Grĭekuońi aĭ luĭ, ńam mare — Pavle Grekulov i njegovi Grekulovci su velika familija [Crn.] 2. (etn.) Grĭekuońi„Grci”, opšteraširen vlaški naziv za etničke Armane (Armîń), odnosno Vlahe Cincare, za koje narod drži da su došli "iz Grčke" ◊ grĭeś, đin Greśiĭa — Grci, iz Grčke [Por.] ∞ grĭek  [Vidi]

3225  greotaće  greutate  тешкоћа  greotaće (mn. greotăț) [akc. greotaće] (i. ž.) — teškoća, težina, teret ◊ kalu nu puaće să dukă atîta greotaće — konj ne može da nosi toliki teret ◊ avut mare greotaće la lukru, ama nu s-a vaĭatat la ńima — imao je veliku teškoću na poslu, ali se nije žalio nikom ◊ puodu ĭe putrîd, nu puaće să țînă greotaće mare — most je truo, ne može da izdrži veliku težinu ◊ a trekut pin mulće greotăț pănă n-a kreskut — prošao je kroz mnoge teškoće, dok nije odraso [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

2711  greșî  greși  грешити  greșî (ĭuo greșăsk, ĭel greșîașće) [akc. greșî] (gl. n.) — grešiti 1. (o poslu) grešiti, činiti pogreške ◊ nu s-a învațat bińe să skriĭe, înga greșîașće koļa-koļa — nije naučio dobro da piše, još uvek greši ovde-onde 2. (o odlučivanju) doneti pogrešnu odluku, pogrešno postupiti ◊ dakă vĭađe kă mult greșîașće, ĭel vrĭa sî sa însuare ku ĭa, șî gata — iako vidi da mnogo greši, on hoće da se oženi njome, i gotovo 3. (rel.) činiti greh, kršiti moralnu ili versku normu ◊ kređințuosu nu kućaḑă să greșaskă, kă a luĭ pakat ĭe măĭ grĭeu đi kît pakatu alu aĭlalalț — vernik ne sme da greši, jer je njegov greh teži od grehova drugih ♦ sin. zminći [Por.]  [Vidi]

3223  greuańe  greoaie  трудна  greuańe1 [akc. greuańe] (pril.)(prid.) — (med.) trudna ◊ șî kînd a fuost greuańe, muĭeriļi đemult a lukrat tuot, pănă la nașćire — i kad su bile trudne, žene su nekad radile sve poslove, sve do porođaja ◊ (u izr.) a pļeka greuańe — zatrudneti ◊ nu sa șćiĭe ku kare a pļekat greuańe — ne zna se s kim je zatrudnela ◊ muĭare greuańe — trudna žena ♦ sin. înkarkată [Por.] ∞ grĭeu   [Vidi]

6234  grinđiĭ  masa moaşei ?  гринђиј  grinđiĭ2 (mn. grinđiĭe) (i. s.) — (ver.) grinđij ◊ pănă kopilu n-a-npļińit triĭ ań, rumîńi la Sînvasîĭ ĭ-a țînut ađet kare la kĭemat grinđiĭ — dok dete nije navršilo tri godine, Vlasi su mu priređivali običaj koji se zvao ’grinđij’ ◊ la grinđiĭ a veńit muașa ku trasta în kare a dus un puĭ fript, kolaś șî alće dulśețurĭ — na grinđij je dolazila babica sa torbom u koju je donosila pečeno pile, kolače i druge poslastice ◊ mižluoku ađetuluĭ a fuost kînd muașa a pus kopilașu pi trastă șă đi triĭ uorĭ la rîđikat pănă la grinda puoduluĭ, rugîndu-sa să krĭaskă șî să traĭaskă în sînataće pănă nu-nkarunțașće — središte običaja bio je kad je babica stavljala detence na torbu i dizala ga do tavanske grede, moleći se da raste i živi u zdravlju dok ne osedi [Por.]  [Vidi]

6143  grižî  griji  бринути  grižî (ĭuo grižăsk, ĭel grižîașće) [akc. grižî] (gl. p. ref.) — brinuti, starati se ◊ mult ma grižăsk đi śe n-a veńit pănă akuma — mnogo brinem zašto nije došao do sada ◊ muoșî a ramas sîngurĭ, n-are kare să grižîaskă đi iĭ — starci su ostali sami, nema ko da se stara o njima [Por.] ∞ grižă  [Vidi]

3002  grîmađi  grămadi  гомилати  grîmađi (ĭuo grîmađiesk, ĭel grîmađiașće) [akc. grîmađi] (gl. p. ref.) — gomilati (se); denuti, plastiti ◊ pîkurari parke a nuroḑît đi đesńață, numa sa grimađiesk uńi pi alțî — čobani kao da su poludeli od jutros, samo se gomilaju jedni na druge ◊ vrĭamĭa să înśepiem grîmađi klańa, kă ńi prinđe murgu — vreme je da počnemo denuti plast, jer će nas uhvatiti mrak ◊ klańa nu puaće sîngură sî sa grîmađiaskă, pănă nu șkipĭ în pălmĭ — plast ne može sam da se sadene, dok ne pljuneš u šake ♦ var. îngrîmađi [Por.] ∞ gramadă  [Vidi]

4730  grîmađit  grămădire  дењење  grîmađit1 (mn. grîmađirĭ) [akc. grîmađit] (i. s.) — denjenje; gomilanje ◊ am avut fîn mult, da la grîmađit mĭ-ažutat numa tata ku muma — imao sam mnogo sena, a na denjenju su mi pomagali samo otac i majka [Por.] ∞ gramadă  [Vidi]

2669  grîu  grâu  жито  grîu (mn. grîurĭ) [akc. grîu] (i. s.) — (bot.) žito, pšenica (Triticum aestivum) ◊ đin grîu sa faśe pîńe — od žita se pravi hleb ◊ buob đi grîu — zrno žita ◊ spik đi grîu — klas žita ◊ fańină đi grîu — pšenično brašno ◊ samînță đi grîu — seme žita ◊ grîu s-a sîmanat numa pintru pîńe đi prazńik — žito se gajilo samo za slavske hlebove ◊ suarta batrînă đi grîu la Tanda s-a kemat rumînka — stara sorta žita u Tandi se zvala rumunka [Por.] ◊ grîu ĭe la nuoĭ ćinîr marunțîș, în Isîkuava ažuns tuma dupa rato-l đintîń — žito je kod nas mlada žitarica, u Jasikovo je stiglo tek posle Prvog svetskog rata (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

2032  grĭangur  grangur  вуга  grĭangur (mn. grĭangurĭ) [akc. grĭangur] (i. m.) — (ornit.) vuga, zlatna vuga (Oriolus oriolus) ◊ grĭanguru ĭe o pasîrikă ku pĭańe galbińe ka auru — vuga je jedna ptičica sa perjem žuitim kao zlato ◊ grĭanguru ĭe pasîrĭe măĭ frumuasă la nuoĭ, đ-aĭa sa ḑîśe đi vrun baĭat kare ĭe înbrakat frumuos kî ĭe înbrakat ka grĭanguru — zlatna vuga je najlepša ptica kod nas, zato se kaže za nekog momka koji je lepo obučen, da je običen kao zlatna vuga (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2786  gropan  gropan  рупчага  gropan (mn. gropańe) [akc. gropan] (i. s.) — (augm.) rupčaga, jama ◊ đi varńiță în pomînt sa sapă un gropan adînk — za krečanu se u zemlji kopa duboka rupčaga ♦ / (augm.) < gruapă [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2787  gropișće  gropiște  гробље  gropișće (mn. gropișć) [akc. gropișće] (i. ž.) — groblje ◊ gropișće ĭe luok unđe sa-ngruapă aĭ muorț — groblje je mesto gde se zakopavaju mrtvi ♦ var. gruopișće ♦ sin. mormînt [Por.] ∞ gruapă  [Vidi]

2663  grosîme  grosime  дебљина  grosîme (mn. grosîmĭ) [akc. grosîme] (i. ž.) — debljina ◊ s-a puvestît kă-n padure vrodată a fuost faź ku atîta grosîmĭe đi n-a putut śinś inș să-ĭ kuprindă — pričalo se da je nekada u šumi bilo bukvi tolike debljine, da ih nisu mogli petoro ljudi obuhvatiti [Por.] ∞ gruos   [Vidi]

2334  groșală  grosoală  густа каша  groșală (mn. groșălurĭ) [akc. groșală] (i. ž.) — (nutr.) gusta kaša, hrana za pse ◊ groșala sa faśe đin lapće fĭert ku fańină đi kukuruḑ — kaša se pravi od kuvanog mleka i brašna ◊ groșală ĭe mînkare țapînă șî dulśață mare đi kîń kare pazîăsk uoiļi la munće — kaša od mleka i brašna je jaka hrana i velika poslastica za pse koji čuvaju stoku u planini ♦ up. śir [Por.] ∞ gruos  [Vidi]

3431  grozau  grozav  грозан  grozau (grozauă) (mn. grozavĭ, grozave) [akc. grozau] (prid.) — grozan, odvratan ◊ rău grozau lukru are, sa gînđiașće sî sa lasă — jako grozan posao ima, misli da ga napusti ◊ așa grozavĭ baĭeț nu sa măĭ însuară ńiśkînd — tako odvratni momci neće se oženiti nikad ♦ var. grozav, gruzaviĭe [Por.]  [Vidi]

2785  gruapă  groapă  рупа  gruapă (mn. gruopĭ) [akc. gruapă] (i. ž.) — 1. rupa, udubljenje u zemlji ◊ tata sapă gruopĭ đi șćumpĭ — otac kopa rupe za stubove ◊ drumu dupa pluaĭe pļin ĭe đi gruopĭ — put posle kiše pun je rupa 2. grob ◊ la gruapa muortuluĭ sapă triĭ or śinś groparĭ — grob kopaju tri li pet grobara 3. trap ◊ krumpiĭi đi ĭarnă s-angrupă în gruapă, kare adîns sa sapă vrunđiva pin građină apruape đi kasă — krompir za zimnicu čuva se u trapu, koji se posebno kopa negde u bašti blizu kuće ♦ sin. gaură [Por.]  [Vidi]

2668  grumaz  grumaz  потиљак  grumaz (mn. grumază) [akc. grumaz] (i. s.) — (anat.) potiljak ◊ grumazu ĭe luoku la trupu uomuluĭ đinapuoĭ, unđe sa-npreună gîtu ku kapu — potuljak je zadnji deo ljudskog tela gde se spaja vrat sa lobanjom ◊ ĭ-a dat ku buata dupa kap, șî ĭ-a rupt grumazu — udario ga motkom za vrat, i otkinuo mu glavu ♦ var. gurmaz ♦ up. śafa [Por.]  [Vidi]

3184  grunđin  grunz  грумен  grunđin (mn. grunđiń) [akc. grunđin] (i. m.) — grumen, grudva ◊ uoĭļi a ļins krușîțu đi sare, a ramas numa ńiśći grunđiń đin ĭel — ovce su olizale kamen soli, ostalo je samo neko grumenje od njega ◊ ĭ-a kumparat la bîlś baĭatu un grunđin đi miriśikă, șî ĭa, saraka, đi drag ĭ-a-nbunat sî sa mariće dupa ĭel — kupio joj je momak na vašaru kocku šećera, i ona je, sirota, sva srećna pristala da se uda za njega [Por.] ♦ dij. var. grăun, grăunťe (Prahovo) [Kmp.]  [Vidi]

3432  gruzavi  grozăvi  згадити  gruzavi (ĭuo gruzavĭesk, ĭel gruzavĭașće) [akc. gruzavi] (gl. p. ref.) — zgaditi, gaditi se ◊ kînd a vaḑut guanga-n ḑamă, iĭ s-a gruzavit mînkarĭa — kad je video bubu u čorbi, zgadilo mu se jelo ◊ kînd s-a luvat, nu ļ-a fuost drag unu đi altu, da akuma spun kă ļi sa gruzavĭașće traĭu đin ḑî în ḑî — kad su se uzeli, nisu voleli jedno drugo, a sada kažu da im se zgađuje život iz dana u dan [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

3433  gruzaviĭe  grozăvie  грозота  gruzaviĭe (mn. gruzaviĭ) [akc. gruzaviĭe] (i. ž.) — grozota, odvratnost, mučnina ◊ nu șćiĭe ś-a fuost în mînkare pă sa pus pi ĭel o gruzaviĭe grĭa đi numa varsă — ne zna šta je bilo u jelu te ga je spopala takva mučnina da samo povraća ◊ s-a-nsurat k-o gruzaviĭe đi fată — oženio se jednom grozotom od devojke [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

889  guagă  gogă ?  лобања   guagă (mn. guaźe) [akc. guagă] (i. ž.) — (anat.) lobanja ◊ a gasît în padurĭe o guagă đi žuavină ńikunoskută — našao je u šumi lobanju nepoznate životinje ♦ (augm.) gogolaĭelobanjište ◊ la morminț-aĭ batrîń s-a gasît ńiskar gogolaĭe boznakîće, s-a puvestît kî sînt kîpațîń đi žîdań — kod starog groblja nađene su neke ogromne lobanje, pričalo se da su to lobanje džinova ♦ (demin.) gogiță — „glavica” ◊ aldrakuluĭ ĭe koplio-sta, trasńirĭar dumńeḑîu gogița naruadă! — đavolastog li deteta, bog mu zgromio ludu glavicu! [Por.] ♦ dij. var. gоgоļаĭе (mn. gоgоļеĭ) [akc. gоgоļаĭе] (i. ž.) ◊ ĭa pikat pîăru șî ĭa ramas gogoļaĭa guală — otpala mu kosa, i ostala mu je gola lobanja ◊ a fuost kulkat ku gogoļaĭa spartă — ležao je sa razbijenom lobanjom [Crn.]   [Vidi]

4334  guană  goană  гоњење  guană (mn. guańe) [akc. guană] (i. ž.) — gonjenje, ganjanje, teranje; ubrzanje ◊ ńiś o guană ku lukratuori n-a fuost, da iĭ sa vaĭtă kă sînt mînaț ka lupi — nikakvo ganjanje radnika nije bilo, a oni se žale da su terani kao kurjaci ◊ (vet.) s-a pus guana pi vakă — kod krave se javilo gonjenje ◊ (u izr.) dăĭ guană! — daj gas, poteraj, ubrzaj! [Por.] ∞ gońi  [Vidi]

2676  guļir  guler  колир  guļir (mn. guļire) [akc. guļir] (i. s.) — kolir, uzan okovratnik na košulji ◊ kimĭașă ku guļir pistriț — košulja sa ukrašenim kolirom ◊ s-a rupt guļiru la kimĭașă — pocepao se kolir na košulji (Rudna Glava) ◊ kamașa muĭerĭaskă n-avut guļir, numa avit gură đi kap ka la sak, șî s-a-nkiptorat pi umăr — ženska košulja nije imala kolir, već otvor za glavu kao na džaku, i zakopčavala se na ramenu (Tanda) [Por.] ∞ kimĭașă  [Vidi]

3883  Guol  Gol  Дели Јован  Guol [akc. Guol] (i. m.) — (top.) Deli Jovan, planina u istočnoj Srbiji ◊ Guolu ĭe munće mare, otar întra Kraĭna șî Porĭeśa — Deli Jovan je velika planina, međa između Negotinske Krajine i Poreča ◊ supt Guol sînt duauă saće rumîńeșć: Tanda șî Țîrnaĭka — pod Deli Jovanom su dva vlaška sela: Tanda i Crnajka ◊ Guolu pi kuamă ĭe o golaĭe, fara ńiś un fĭeļ đi verđeț — Deli Jovan je na hrbatu golet, bez ikakve vegetacije ◊ mama spuńa: am opḑăś đe ań, șî đi kînd țîn minće, nuoĭ Țrnaśeńi śuaka-sta kĭemăm Guol, akuma aud kă uńi iĭ ḑîk Dăļi-Ĭovan — baba je govorila: imam osamdeset godina, i otkad pamtim, mi Crnajčani ovo brdo zovemo „Gol”, sada čujem da ga neki zovu Deli-Jovan [Por.] ∞ guol  [Vidi]

4404  guost  gost  гост  guost (mn. guoșć) [akc. guost] (i. m.) — gost, zvanica ◊ guost ĭe insă kare vińe kemată la vro gostîĭe — gost je osoba koja dolazi pozvana na neku svečanost ◊ numa la prazńik ĭe bun să vină guost ńikemat, kă sa krĭađe kă pi ĭel ăl duśe prazńiku, șî ĭe aratare kă prazńiku ažută lu kasa-ĭa — samo na slavu je dobro da dođe nazvani gost, jer se veruje da njega dovodi slava, i znak je da slava pomaže toj kući ◊ înkinaśuńa la prazńik înśape ku „Ĭertaț, guoșć la masă!” — metanisanje na slavi počinje sa „Praštajte, gosti za sofrom!” [Por.]  [Vidi]

3257  guove  govie  млада  guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2184  gura lupuluĭ  gura-lupului  бесниче  gura lupuluĭ [akc. gura lupuluĭ] (sint.) — (bot.) besniče, škripavac (Digitalis lanata) ◊ gura lupuluĭ ĭe buĭađe ku fluarĭe kare la lume iĭ sa-m pare kî samînă la gura lupuluĭ kaskată — besniče je biljka sa cvetom koji se ljudima čini da liči na razjapljena vučja usta [Por.] ∞ gură  [Vidi]

2170  gură  gură  уста  gură (mn. gurĭ) [akc. gură] (i. ž.) — 1. (anat.) usta, otvor na glavi kroz koji ljudi ili životinje unose hranu ◊ șćirb, n-are ńiś un đinće-n gură — krezub, nema nijedan zub u ustima 2. (geog.) ušće ◊ gura rîuluĭ — ušće reke ◊ gura văĭi — prošireni deo doline, na mestu gde se ona spaja sa većom dolinom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2707  gurguoĭ  gurgoi  шиљак  gurguoĭ (mn. gurguaĭe) [akc. gurguoĭ] (i. s.) — šiljak, kljun na opankama ◊ gurguoĭu ĭe vîru la opinkă đi pĭaļe — „gurgoj” je vrh kožnog opanka ◊ mi s-a rupt gurguoĭu la opinkă — pocepao mi se šiljak na opanku ◊ opinś ku gurguaĭe au sîrbi, rumîńi n-avut așa opinś — opanke sa šiljkom imaju Srbi, Vlasi nisu imali takve opanke ♦ up. opinkă [Por.]  [Vidi]

3362  guridarĭ  vinicer  септембар  guridarĭ [akc. guridarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) septembar ◊ guridarĭu ĭe luna a đi noă pi an, vrĭamĭa kînd s-a kuļes viĭa — guridar je deveti mesec u kalednaru, vreme kada se bralo grožđe ♦ / < guridă Por.] ∞ lună  [Vidi]

3353  guridă  aguridă  дивље грожђе  guridă (mn. guriḑ) [akc. guridă] (i. ž.) — (bot.) divlje grožđe (Vitis sylvestris) ◊ gurida ĭe un fĭeļ đi viĭe sîrbaćikă, kare dă pi duos, are buobe miś vînîće, kare kînd sa kuok sînt atîta akre đi gura sa strînźe đi tuot đi akrĭală — gurida je vrsta divljeg grožđa, koja raste po šumi, ima mala plava zrnca, koja su toliko kisela kad sazru da ti se usta sva stegnu od kiselosti ♦ up. strugur [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

3352  gusta  gusta  пробати  gusta (ĭuo gust, ĭel gustă) [akc. gusta] (gl. p.) — (nutr.) probati, kusati hranu ili piće ◊ kînd sa gustă, sa ĭa numa kîta mînkare or bĭare în gură, sî sa vadă kum ĭe — kad se kusa, uzme se samo malo hrane ili pića u usta, da se vidi kakvo je ◊ măĭ đes sa gustă mînkarĭa pănă sa gaćiașće — najčešće se proba hrana dok se gotovi [Por.]  [Vidi]

3351  gustarĭ  agust  август  gustarĭ [akc. gustarĭ] (i. m.) — (kal.) (hip.) (izob.) avgust, (dosl.) „probalo” ◊ fînkă în agusta tuot sa gustă, aĭ batrîń a kĭemat luna đi uopt șî gustarĭ — pošto se u avgustu sve proba, stari su osmi mesec zvali i „probalo” ♦ / < gustaprobati ♦ up. agusta [Por.] ∞ lună  [Vidi]

3014  gușă  gușă ?  водени црв ?  gușă (mn. guș) [akc. gușă] (i. ž.) — (zool.) vodeni crv (Paragordius tricuspidatus) ◊ gușă ĭe vĭarme đin apă, alb, lung șî supțîre ka păru đin kap — vodeni crv je beo, dugačak i tanak kao vlat kose ◊ unđe traĭașće gușă, apa ĭe kurată — gde živi vodeni crv, voda je čista ◊ dakă uomu nu bagă sama șă bĭa vro gușă, puaće sî sa bulnavĭaskă, pă șî sî muară — ako čovek ne pazi i popije vodenog crva, može da se razboli, pa i da umre(ver.) kare nu bagă sam kînd bĭa apă đin vrun ogaš đin padure, șî bĭa gușă, iĭ sa faśe nuod pi gît, kare sa kĭamă gușă — ko ne vodi računa kad pije vodu sa šumskog potoka, i popije vodenog crva, napravi mu se čvor na vratu, koji se zove guša [Por.] ♦ dij. var. gușăĭ ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ (Kobilje) [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

3033  gușăĭ  gușei ?  очни црв  gușăĭ (mn. gușăĭi) [akc. gușăĭ] (i. m.) — (zool.) očni crv (Loaloa ?) (Filaria bancrofti ?) (Paragordius tricuspidatus ?) ◊ (vet.) gușăĭi sa fak la viće în uoki, măĭ mult la vaś șî la buoĭ — očni crvi se javljaju kod stoke, najčešće kod krava i volova ◊ (med.) kînd a vaḑut gușăĭu în uokĭu buoluĭ, aĭ batrîń l-a ļegat țapîn în razbuoĭu dă potkovit, șî ku ļingura ĭ-a skuos uokĭu a fară; a prins gușăĭu ku aku șî la lupadat, a uokĭu a spalat ku mĭare, șî la prontuors înapuoĭ — kada su videli očnog crva u očima vola, stari su vola vezali čvrsto u potkivačkom ramu i kašikom mu vadili oko napolje; crva su hvatali iglom i bacali, a oko bi namazali medom i vratili nazad ♦ up. gușă ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

1738  gužbă  gujbă  гужва  gužbă (mn. gužbĭe) [akc. gužbă] (i. ž.) — gužva, karika, veza od upletenog pruća, lijana, slame i sl. ◊ gužbă ĭe înpļećitură đi kurpiń ku kare s-a ļegat gardu — gužva je upletena lijana kojom su se vezivale ograde ◊ gužba îmļećită đi kurpiń vrodată a fuost un fĭeļ đi proțap, ļegatura întra plugu đi ļiemn șî źugu, kare l-a tras buoĭi — gužva upletena od lijana bila je nekada vrsta rude, veza između drvenoga pluga i jarma, koji su vukli volovi [Por.]  [Vidi]

2224  gușćiră  gușter  зелембаћ  gușćiră (mn. gușćerĭ) [akc. gușćiră] (i. ž.) — (ret.) (zool.) zelembać, zeleni gušter (Lacerta viridis) ◊ gușćira ĭe un fĭeļ đi șopîrlă; vĭarđe ĭe, traĭașće pi ļivĭeḑ șî pin buźakurĭ; manînkă guonź, kare ļi prinđe ku o ļimbă lungă — zelembać je vrsta guštera, zelene je boje, živi po livadama i budžacima; hrani se bubama, koje hvata dugačkim jezikom (Tanda) ◊ ku vrun parśel đin gușćiră a fakut aĭ batrîń kĭag: a omorît șopîrla, a luvat ś-a luvat đi la ĭa, a mistakat ku porîmb șî ku rînḑă đi mńiel, șă ku aĭa a-nkĭegat lapćiļi — sa nekim delom zelembaća stari su pravili sirište: ubijali su gušter, uzimali od njega šta su uzimali, mešali sa trnjinama i jagnjećim sirištem, i time podlivali mleko ♦ sin. șopîrlă vĭarđe (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5875  ibomńiśi  ibovnici  љубависати  ibomńiśi (ĭuo ibomńiśesk, ĭel ibomńiśașće) [akc. ibomńiśi] (gl.) — ljubavisati, švalerisati se ◊ puot a ibomńiśi numa doă insă đin kare makra una ĭe kăsătorită — mogu ljubavisati samo dve osobe od kojih je makar jedna u braku ♦ sin. dragostî, țîńa [Por.] ∞ ĭubi  [Vidi]

5877  ibuomńikă  ibovnică  љубавница  ibuomńikă (mn. ibuomńiśe) [akc. ibuomńikă] (i. ž.) — ljubavnica ◊ tuot barbatu în ań sa labdă kă are or a avut o gramadă đi ibuomńiśe — svaki muškarac u godinama hvali se da ima ili da je imao gomilu ljubavnica ♦ sin. ĭubită, draguță [Por.] ∞ ĭubi  [Vidi]

2486    iţ  цуг   (mn. ițurĭ) (i. s.) — cug; ubrzanje, brzina; bocka, bockanje ◊ fă fuoku, dăĭ iț la kazan să fĭarbă țuĭka măĭ ĭuta — pojačaj vatru, ubrzaj kazan da se rakija brže ispeče ◊ kînd vrunu la prazńik țîńe bardaku ku rakiĭe, șî puvestîașće, aĭ-lalalț zbĭară: „Lasî-će đi povĭeșć, numa dăĭ un iț, șî mînă bardaku-nainće!” — kada neko na slavi drži bardak sa rakijom, i priča, ostali mu dobacuju: „Mani se priča, nego cugni, i teraj bardak dalje!” ◊ la buou kare sa traźe ļenuos, iĭ daĭ un iț sî trîkńaskă, șî sî sa ĭuțîaskă — volu koji se lenjo vuče, udariš jednu bocku da se trgne i ubrza ◊ șporĭetu nu kuaśe, kă n-are iț bun — šporet ne peče dobro, jer nema dobar cug ♦ akcenat množine: ițurĭ [Por.]   [Vidi]

2614    iţ  нит  1 (mn. iță, îțurĭ) (i. ž.) — (tehn.) nit, konac; žica pređe ◊ un laț, un uokĭ la iță lu razbuoĭ sa kĭamă iț — jedna omča, jedno okce na nitima razboja, zove se nit ◊ kînd sa nuvađiașća urḑala pin ițăļi lu razbuoĭ, sa ĭa kîći un iț ku źeĭśtu, ăĭ sa kaskă lațu, șî sa trĭaśe o žîță lu baćală pin ĭel — kad se navodi osnova kroz niti na razboju, uzme se prstom jedna nit, napravi se zev u omči, i kroz njega se provuče žica osnove ♦ akcenat množine: ițurĭ ♦ up. iță [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2503  iță  iţă  нити  iță (mn. iță) [akc. iță] (i. ž.) — (tehn.) niti, deo tkačkog razboja ◊ iță sînt ață ļegaće în lață, kare sînt înșîraće pi doa bîće, bagaće pin kîpatîńiļi lu lață — niti su konci uvezani u omče, koje su nanizane na dva štapa, provučena kroz krajeve omči ◊ bîtu kare ĭe bagat đintr-o parće în lațu lu iță sa kĭamă fuśiĭu đi iță — štap koji se provlaći kroz jedan kraj omče na nitima, zove se nitnjača ◊ razbuoĭu puaće să aĭbă đi la doă pănă la șasă iță, număru luor mĭarźe dupa fĭeļu đi țasut — razboj moža da ima od dve do šest niti, njihov broj zavisi od vrste tkanja ◊ đi la fuśiu đisupra, ițăļi sînt ļegaće đi brîglarĭu lu iță, da đi la-l đi žuos sînt ļegaće ku talpițîļi — sa gornje nitnjače, niti su vezane za prečagu, a sa donje vezane su za potplace ◊ lukru lu iță a fuost kînd țîsatuarĭa kalkă pi talpiță să sa skimbĭe, șî sî fakă ruost la urḑală, đi sî puată să trĭakă sovĭeĭka pin ĭa — posao niti bio je da se smenjuju kad tkalja nagazi potplace, i da prave zev u osnovi, da bi mogla da prođe snovaljka kroz nju [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3541  Iginat  Ignat  Игњатијевдан  Iginat [akc. Iginat] (i. m.) — (kal.) Ignjatijevdan, Tucindan ◊ Iginatu în vrĭamĭa nuastră kađe a duoĭļa ḑî dupa Anol Nou — Ignjatijev dan u naše vreme pada drugog dana Nove Godine ◊ la Iginat đi kînd lumĭa rumîńi taĭe puorku — na Ignjatijevdan od kad je sveta Vlasi kolju svinju ♦ var. Igńat (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2187  Igļika  Iglica  Јаглика  Igļika (mn. Igļiśe) [akc. Igļika] (i. ž.) — (antr.) Jaglika, žensko ime, floronim ◊ la nuoĭ ĭastă o muĭarĭe ku nume Igļika, dat dupa fluare igļiśauă; la karće ĭe skrisă Jaglika — kod nas ima jedna žena koja se zove Iglika, ime dato prema cvetu jaglike; kršteno ime joj je Jaglika [Por.] ∞ igļiśauă  [Vidi]

3390    ei  они   (zam.) — oni ◊ iĭ nu-s rumîń đin parća nuastră, iĭ vorbĭesk alt graĭ, ama ĭară pućem ńi înțăļeźa — oni nisu Vlasi iz našeg kraja, oni govore drugo narečje, ali se opet možemo razumeti ◊ a mĭers ku iĭ la șkuală — išao je s njima u školu ◊ nu s-a ćemut đi iĭ ńiśkînd — nije se bojao njih nikada ◊ vĭeḑ đi iĭ, kă iĭ sînt miś — pazi na njih, jer su oni mali ◊ đi iĭ ļi drag lu toț — njih svi vole ♦ var. ĭeĭ ♦ up. ĭaļe (ž.r.) — one [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

5873  ikńet  icnet  дахтање  ikńet (mn. ikńeturĭ) [akc. ikńet] (i. s.) — dahtanje ◊ la ḑîkatuarĭe pļină đi uoĭ, s-auđe numa ikńetu uoiluor — na plandištu punom ovaca, čuje se samo ovče dahtanje ♦ var. ikńală [Por.] ∞ ikńi  [Vidi]

5146  ima  ima  прљати  ima (ĭuo im, ĭel imă) [akc. ima] (gl. p. ref.) — prljati ◊ ļ-a spus parințî să nu sa ime, iĭ s-a imat ka puorśi, numa ĭuo m-am pazît să nu ma im — rekli im roditelji da se ne prljaju, oni se isprljali kao svinje, samo sam se ja čuvao da se ne isprljam ♦ sin. morśiļi [Por.] ∞ imală  [Vidi]

5147  imală  imală  блато  imală (mn. imălurĭ) [akc. imală] (i. ž.) — blato; prljavština; nečistoća ◊ a trekut pin morśilă, ș-a tunat în kasă ku imală pi opinś — prošao je kroz kaljugu, i ušao u kuću sa blatom na opankama ◊ țuaļiļi lukratuare sa spală đi sî sa dubuare imala đi pi ĭaļe — radna odeća se pere da bi se skinula prljavština sa njih ♦ sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

5145  in  in  лан  in (mn. inurĭ) (i. s.) — (bot.) lan (Linum usitatissimum) ◊ đin in s-a țasut pînḑă đi kimĭeș — od lana se tkalo platno za košulje ◊ pînḑă đi in ĭe mult măĭ muaļe đikît a đi kîńipă — laneno platno je mnogo mekše od konopljinog ♦ up. kîńipă [Por.]  [Vidi]

3379  insă  ins  особа  insă (mn. inș) [akc. insă] (i. s.) — osoba, čovek ili žena ◊ a trĭekut pi drum o insă ńikunoskută — prošla je putem jedna nepoznata osoba ◊ a veńit ńișći inș đi la vaļe, nu sa batură la nuoĭ, numa spusîră kî sînt ńigustuorĭ kare sa duk vrunđiva la bîlś — došli su neki ljudi sa istoka, nisu navraćali kod nas, samo rekoše da su trgovci koji putuju nekuda na vašar ◊ đi insă muĭerĭaskă, șî kănd ĭe una, șî kînd sînt măĭ mulće, tot una sa ḑîśe - insă: vaḑuĭ o insă muĭerĭaskă, vaḑuĭ o gramadă đi insă muĭerĭeșć — za žensku osobu, i kad je jedna, i kad ih je više, isto se kaže - insa: video sam jednu žensku osobu (o insă, video sam gomilu ženskih osoba (o gramadă đi insă) [Por.]  [Vidi]

5040  ińiĭe  inie  иње  ińiĭe [akc. ińiĭe] (i. ž.) — inje ◊ kînd ĭe źer slab, sa prinđe pră apă numa kîta ińiĭe, ka arćiĭa dă supțire — kad je slab mraz, nahvata se na vodi samo malo inja, tanko ko papir [Mlava]  [Vidi]

5041  ińiĭe  inie  иње  ińiĭe [akc. ińiĭe] (i. ž.) — inje ◊ kînd ĭe źer slab, sa prinđe pră pomînt numa kîta ińiĭe, ka arćiĭa dă supțîre — kad je slab mraz, nahvata se na zemlji samo malo inja, tanko ko papir ♦ up. brumă [Mlava]  [Vidi]

6160  irikuob  erete  кобац  irikuob (mn. irikuobĭ) [akc. irikuob] (i. m.) — (ornit.) kobac (Falco subbuteo) ◊ pasîrĭe kare in alće părț sa kĭamă arĭaće or uļ gainarĭ, în Sîgă sa kĭamă irikuob — ptica koja se u drugim krajevima zove arjaće ili ulj gainar, i Sigama se zove irikob ◊ irikuob ĭe kîta măĭ mare dă kît śoara, șî sa arańiașće ku păsîrĭ miś, ku șopîrļe șî șărpĭ, da fură șî puĭ dă gaiń dîn avļiĭa kășî — kobac je malo veći od vrane, a hrani se mali pticama, gušterima i zmijama, a krade i piliće kokošaka iz kućnog dvorišta ♦ sin. arîăț [Crn.] [Kmp.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ∞   [Vidi]

2799  Isîkovĭan  Isâcovean ?  Јасиковљанин  Isîkovĭan (mn. Isîkovĭeń) [akc. Isîkovĭan] (i. m.) — Jasikovljanin, stanovnik sela Jasikovo u opštini Majdanpek ◊ m-am kunoskut ku un Isîkovĭan ćinîr pi vuoz đi Măĭdan — upoznao sam jednog mladog Jasikovljanina u vozu za Majdanpek ◊ Isîkovĭană — Jasikovljanka ◊ am nuoră Isîkovĭană — imam snajku Jasikovljanku ♦ var. inov. Ĭesîkovĭan [GPek] ∞ Isîkuva  [Vidi]

2798  Isîkuva  Isâcova ?  Јасиково  Isîkuva [akc. Isîkuva] (i. ž.) — (ojk.) Jasikovo, vlaško selo u oštini Majdanpek ◊ Isîkuva ĭe sat răsfirat — Jasikovo je raštrkano selo ◊ la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011 godine) selo je imalo 582 stanovnika, 185 Srba i 363 Vlaha; 34 lica se nije izjasnilo šta su ◊ satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homolju ◊ numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator” ♦ var. inov. Ĭesîkova [GPek]  [Vidi]

1548  iskaļi  iscăli  потписати  iskaļi (ĭuo ma iskaļiesk, ĭel sa iskaļiașće) [akc. iskaļi] (gl. p. ref.) — (zast.) potpisati, pismeno potvrditi ♦ var. skr. skaļi ◊ nu șću sî skriu, șî m-am skaļit ku źeĭśtu — ne znam da pišem, pa sam se potpisao prstom ◊ nu iskaļi fiĭe-śe pănă nu śećieșć bińe śi ĭe — ne potpisuj ništa, dok dobro ne pročitaš šta je ◊ l-a prins đi martur, ama ĭel a spus kă nu iskaļiașće ńimika la fața luokuluĭ, pănă nu ažung źindari — uzeo ga je za svedoka, ali on je rekao da ne potpisuje ništa na licu mesta, dok ne stignu žandari ◊ vuorba „iskaļi” șî đe mult a fuost rară, kă aĭ batrîń ńiś n-avut multă trĭabă ku skripsuoriļi — reč „potpisati” je i ranije bila retka, jer stari nisu ni imali mnogo posla sa pisanijama [Por.]   [Vidi]

2768  ispravit  isprăvit  завршен  ispravit (ispravită) (mn. ispraviț, ispraviće) [akc. ispravit] (prid.) — (za posao) završen, svršen, okončan ◊ lukru înga nuĭe ispravit, da îĭ s-a dus la kasă — posao još nije završen, a oni su otišli kući ◊ kusîtura ispravită, a ramas numa bumbi sî sa prindă — šivenje je završeno, ostala su samo dugmad da se prišiju ◊ (izr.) a ispravit griža — prebrinuo brigu ♦ sin. gaćit, sfîrșît [Por.] ∞ ispravi  [Vidi]

4989  ivenk  vâslă  евењка  ivenk (mn. ivenkurĭ) [akc. ivenk] (i. s.) — (bot.) evenjka, venjka ◊ ivenk sa kĭamă krĭenguța đi viĭe ku doĭ-triĭ strugurĭ, taĭată đin bușćan șî atîrnată supt strĭeșînă sî sa ușće đi ĭarnă — evenjka je grančica sa dva-tri grozda, odsečena iz čokota i stavljena pod strehu da se suši za zimu [Por.] ♦ dij. sin. vîzlă [Tim.] ∞ vîzlă  [Vidi]

5751  izgori  izgorî  упалити се  izgori (ĭuo izgorĭesk, ĭel izgorĭașće) [akc. izgori] (gl. p. ref.) — (zast.) (o semenju) upaliti se ◊ kînd marunțîșu sa săśiră ńidokuopt, or sa puńe în ambarĭ uđiluos, buobiļi izgorĭesk — kad se žitarice požanju nedozrele, ili se u ambar stave vlažne, zrnevlje se upali ♦ sin. aprinđe [Por.]  [Vidi]

5092  izlaz  izlaz  испаша  izlaz (mn. izlazurĭ) [akc. izlaz] (i. s.) — ispaša, popaša; pašnjak; izlaz za stoku ◊ izlaz ĭe luok unđe pask vićiļi — ispaša je mesto gde pase stoka ◊ rumîńi aĭ batrîń kînd sa kăsătorit aiśa, s-a uĭtat să fiĭe apa apruape, șă să fiĭe đestul izlaz đi viće — kad su se stari Vlasi naseljavali ovde, gledaliu su da bude voda blizu, i da bude dovljno ispaše za stoku ♦ sin. pașćuńe [Por.]  [Vidi]

6245  izlik  arcadă  лук  izlik (mn. izliś) [akc. izlik] (i. m.) — luk na zgradi, arkada ◊ găžđiļi pin saće avut kăș ku ćindă ku izliśe — bogataši po selima imali su kuće sa tremom sa arkadama ♦ sin. ark, svuod [Por.]  [Vidi]

3187  izvuon  izvon  звоно  izvuon (mn. izvuańe) [akc. izvuon] (i. s.) — zvono ◊ izvuon ĭe kluopît đi aramă, kare sa atîrnă la viće la gît — zvono je mesingana klepetuša, koja se kači stoci oko vrata ◊ izvuonu ĭe đi aramă, da kluopîtu đi fĭer — zvono je od mesinga, a klepetuša od gvožda ♦ up. kluopît [Por.] ♦ dij. sin. tuś (Manastirica, Ključ) [Pad.] ∞ kluopît  [Vidi]

5885  îmbata  îmbăta  опити  îmbata (ĭuo îmbăt, ĭel îmbată) [akc. îmbata] (gl. p. ref.) — opiti, napiti ◊ sa îmbată ĭuta, đestul iĭ numa doă-triĭ parușăļe — brzo se opije, dovoljno mu je samo dve-tri čašice ◊ a rașît țapîn sî sa îmbĭaće ka kurka — čvrsto je rešio da se napije kao ćurka ♦ var. înbata [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

1516  îmblînḑî  îmblânzi  питомити  îmblînḑî (ĭuo îmblînḑîăsk, ĭel îmblînḑîașće) [akc. înblînḑî] (gl. p.) — pitomiti, činiti pitomim; pripitomiti ◊ purśelo-l sîrbaćik sa îmblînḑîașće ļesńe — divlje prase se lako pripitomi ♦ var. înblînḑî [Por.] ∞ blînd  [Vidi]

5888  îmbrațîșa  îmbrățișa  загрлити  îmbrațîșa (ĭuo îmbrațîșăḑ, ĭel îmbrațîșaḑă) [akc. îmbrațîșa] (gl. p. ref.) — zagrliti ◊ nu s-a vaḑut mult, șî kînd s-a-ntîńit, așa đi tare s-a îmbrațîșat đi uasîļi ļ-a pokńit — nisu se videli dugo, i kad su se sreli, tako su se jako zagrlili da su im kosti pucale ♦ var. înbrațîșa [Por.] ∞ braț  [Vidi]

5890  îmbrațîșat  îmbrățișat  загрљен  îmbrațîșat (îmbrațîșată) (mn. îmbrațîșaț, îmbrațîșaće) [akc. îmbrațîșat] (prid.) — zagrljen ◊ măĭ întîń s-a batut, da piurmă a veńit la kasă îmbrațîșaț ka frațî — prvo su se tukli, a posle su dišli kući zagrljeni kao braća ♦ var. înbrațîșat [Por.] ∞ braț  [Vidi]

5881  îmbraka  îmbrăca  облачити  îmbraka (ĭuo îmbrak, ĭel îmbrakă) [akc. îmbraka] (gl. p. ref.) — oblačiti, odevati ◊ ĭarnă kînd pļakă la drum, uomu trăbe sî sa îmbraśe bińe — zimi kad polazi na put, čovek treba da se obuče dobro ◊ đi lukru uomu îmbrakă țuaļe purtarĭață — za posao čovek oblači radno odelo ♦ var. înbraka ♦ sin. aćeĭa ♦ supr. đizbraka [Por.]   [Vidi]

5907  îmbukatură  îmbucătură  залогај  îmbukatură (mn. îmbukaturĭ) [akc. îmbukatură] (i. ž.) — zalogaj, komad hrane ◊ a luvat îmbukatură prĭa mare, șî sa-ńekat ku ĭa — uzeo je preveliki zalogaj, i zadavio se njime ♦ var. înbukatură ♦ var. bukatură [Por.] ∞ bukă  [Vidi]

6124  îmburița  îmburința  нагнути се  îmburița (ĭuo ma îmburiț, ĭel sa îmburiță) [akc. îmburița] (gl. p. ref.) — (o položaju) nagnuti se, sagnuti se ◊ sa ḑîśe đi vrunu kă sa îmburiță kînd lukră śuava ku kapu apļekat — kaže se za nekog da se naginje kad nešto radi pognute glave ◊ dodăm kila-ĭa, s-o măĭ îmburiț odată — dodaj mi tu flašu, da je još jednom nagnem ♦ var. înburița [Por.]  [Vidi]

4945  împaka  împăca  мирити  împaka (ĭuo împăk, ĭel împakă) [akc. împaka] (gl. p. ref.) — miriti, izmiriti, pomiriti ◊ tuota ḑîua numa sa svađesk, nu-ĭ măĭ împakă ńiś draku — ceo dan samo se svađaju, neće ih pomiriti ni đavo ◊ spuńe kă nu vrĭa să ńi împakăm fara bań — kaže da neće da se mirimo bez para ♦ var. înpaka [Por.] ∞ paśe  [Vidi]

3858  împalma  împelma  смешати  împalma (ĭuo împălmĭеḑ, ĭel împalmĭаḑă) [akc. împalma] (gl.) — smešati, pomešati ◊ împalmĭaḑă sa ḑîśe kînd mistakăm śeva bun, śe n-avĭem đi ažuns, ku śeva măĭ rău, ś-avĭem đestul — smešavati se kaže kad mešamo nešto dobro, što nam ne dostiže, sa nečim lošijim, čega imamo dovoljno ◊ fîn muśeḑît vićiļu nu manînkă, ama kînd ăl împalmĭeḑ ku kîta đ-al bun, ăl manînkă tuot — buđavo seno stoka ne jede, ali kad se pomeša sa malo dobrog sena, pojede ga svog ♦ var. pĭelmeḑa (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

6343  împarat  împărat  цар  împarat (mn. împaraț) (i. m.) — (folk.) car, vladar, imperator ◊ împarat ĭe vuorbă batrînă kare măĭ mult s-a pastrat pin povĭeșć kopilarĭeșć, șă pin kînćiśe batrîńe śe ļ-a kîntat lîutari pi lă șîḑîtuorĭ — car je stara reč koja se najviše očuvala u dečjim bajkama, i u starim pesmam koje su pevali lautari na sedeljkama ♦ sin. țar [Por.]  [Vidi]

5511  împarțî  împărți  делити  împarțî (ĭuo împart, ĭel împarće) [akc. împarțî] (gl. p. ref.) — deliti, podeliti, izdeliti ◊ sa împarće śuava kînd đin îtrĭeg faś parśaļe — deli se nešto kad od celine praviš delove ♦ var. înparțî ♦ skr. parțî [Por.]   [Vidi]

5514  împarțîtuorĭ  împărțitor  делилац  împarțîtuorĭ (mn. împarțîtuorĭ) [akc. împarțîtuorĭ] (i. m.) — 1. delilac ◊ împarțîtuorĭ ĭe aăla kare împarće śuava — delilac je onaj koji nešto deli 2. (mitol.) usud ◊ sa krĭađe kî tuot uomu are vro insă kare la nașćire iĭ împarće śe ursă o să aĭbă în traĭu luĭ — veruje se da svaki čovek ima neko biće koje mu na rođenju deli sudbinu kakvu će imatu kroz život 3. (rel.) delilac pomane ◊ în raĭ ĭastă împarțîtuorĭ kare primĭașće pomĭeńiļi, șî ļe-nparće lu kuĭ sînt nîmeńiće — u raju postoji delilac koji prima pomane, i deli ih kome su namenjene ♦ var. înparțîtuorĭ [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

3244  împăkaśuńe  împăcăciune  мирење  împăkaśuńe (mn. împăkaśuń) [akc. împăkaśuńe] (i. ž.) — mirenje, pomirenje ◊ împăkaśuńe ĭe ađet nunțăsk, kare fak parințî kînd baĭatu fură fata, or kînd fata fuźe dupa baĭat — mirenje je svadbeni običaj koji prave roditelji kada momak ukrade devojku, ili kad devojka pobegne za momka ◊ împăkaśuńe puaće fi șî întra duoĭ inș, or doa kăș, kare a fuost mult în vro sfadă grĭa — mirenje može biti i između dve osobe, ili dve kuće, koje su bile dugo u nekoj teškoj svađi ◊ (u izr.) nu stau đi împăkaśuń — ne zamajavam se mirenjima (nemam vremena za gubljenje na mirenja) ♦ var. înpîkaśuńe, înpăkaśuńe [Por.] ∞ paśe  [Vidi]

4490  împetri  împetri  окаменити  împetri (ĭuo împetrĭesk, ĭel împetrĭașće) [akc. împetri] (gl. p. ref.) — okameniti se ◊ sa-mpetrît đi źĭer, sa fakut pĭatră — okamenilo se od mraza, pretvorilo se u kamen ♦ var. înpetri [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

5154  împețî  împeți  запросити  împețî (ĭuo împețăsk, ĭel împețașće) [akc. împețî] (gl. p. ref.) — zaprositi, isprositi ◊ a trait mult ku un baĭat, șî kînd a trăbuit s-o-mpețaskă, vro varuĭka aiĭ ĭ-a fakut momuaće, șî ĭel s-a pișmańit,, saraku — zabavljala se dugo sa jednim momkom, i kad je trebalo da je zaprosi, neka njena prijateljica bacila je čini, i on se predomislio, siroma ◊ kînd s-a-mpețîț fata, parințî baĭatuluĭ a dăruito ku bań, kare ĭ-a-ntuors dakă împețîĭa s-a rupt — kad se prosila devojka, momkovi roditelji su je darivali novcem, koje je devojka vraćala ako se veridba raskidala [Por.]  [Vidi]

5935  împiđeka  împiedica  закочити  împiđeka (ĭuo împĭađik, ĭel împĭađikă) [akc. împiđeka] (gl. p. ref.) — zakočiti; saplesti ◊ n-a bagat sama, s-a împiđekat în tro rîdaśină ș-a kaḑut ku nasu în urḑîś — nije pazio, sapleo se o neki koren i pao nosem u koprive ◊ dakă nu sa puaće karu împiđeka bińe, nu sa kućaḑă pļeka ku ĭel pi pripur în vaļe — ako se kola ne mogu dobro zakočiti, ne sme se njime krenuti niz nizbrdicu ◊ kopiĭi dau pĭađikă la fĭaće, numa sî sa rîdă đi ĭaļe kum kad în prașînă — dečaci sapliću devojčice, samo da im se smeju kako padaju u prašinu [Por.]  [Vidi]

5931  împinsuare  împinsătură  гурање  împinsuare (mn. împinsurĭ) [akc. împinsuare] (i. ž.) — guranje ◊ nu sa puaće tuna akoluo fara împinsuare đin tuata pućarĭa— ne može se ući tamo bez guranja iz sve snage ♦ var. înpinsuare [Por.] ∞ împinźe  [Vidi]

5592  împļeći  împleti  уплести  împļeći (ĭuo împļećiesk, ĭel împļećiașće) [akc. împļeći] (gl. p. ref.) — uplesti, uplitati ◊ fata are păr lung, șî frumuos iĭ sa împļećiesk bîrțîļi — devojčica ima dugu kosu, i lepo joj se upliću kike ◊ pănă sa svađesk, nuĭe bun să ći împļećieșć în trĭaba luor — dok se svađaju, nije dobro da se uplićeš u njihovu raspravu ♦ supr. đispļeći ♦ var. înpļeći [Por.]  [Vidi]

5964  împļińi  împlini  навршити  împļińi (ĭuo împļińesk, ĭel împļińașće) [akc. împļińi] (gl. p.) — (o brojevima) navršiti ◊ fata a împļińit numa șasă ań, da o să pļaśe la șkuală kînd va împļińi șapće ań — devojčica je napunila samo šest godina, a poći će u školu kad navrši sedam godina ◊ măĭ o lună, șî sa împļińașće anu — još jedan mesec, i navršava se godina ♦ up. umpļe [Por.] ∞ pļin  [Vidi]

5163  împrĭaćińi  împrieteni  спријатељити се  împrĭaćińi (ĭuo ma împrĭaćińesk, ĭel sa împrĭaćińașće) [akc. împrĭaćińi] (gl. p. ref.) — sprijateljiti se ◊ kopiĭi ĭut sa-nprĭaćińesk, șî kînd nu sa kunuosk bińe — deca se brzo sprijatelje, i kad se ne poznaju dobro [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

5968  împrumut  împrumut  зајам  împrumut (mn. împrumuturĭ) [akc. împrumut] (i. s.) — zajam, pozajmica ◊ nu sa puaće traĭi fara împrumuturĭ, kî ĭe tuot skump, da plățîļi sînt miś — ne može se živeti bez zajmova, jer je sve skupo, a plate su male ◊ đes a luvat împrumut đi la mińe, śikă, numa să arańaskă kopiĭi — često je uzimao zajam od mene, veli, samo da prehrani decu ♦ var. înprumut ♦ var. prumut [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

5967  împrumuta  împrumuta  зајмити  împrumuta (ĭuo împrumut, ĭel împrumută) [akc. împrumuta] (gl. p. ref.) — zajmiti, pozajmiti ◊ sa împrumută măĭ đes bańi, da sa puaće împrumuta șî ažutarĭa la lukru, gostîĭa la nuntă, șî alta — pozajmljuju se najčešće pare, ali se može zajmiti i pomoć u poslu, gošćenje na svadbi, i drugo ◊ aăla kare ĭa înprimut, datuorĭ ĭe să-l întuarkă pi vuorbă — onaj ko uzima zajam, dužan je da ga vrati po dogovoru [Por.]   [Vidi]

5969  împrumutat  împrumutare  позајмљивање  împrumutat1 (mn. împrumutărĭ) [akc. împrumutat] (i. s.) — pozajmljivanje ◊ akuma sa șćiĭe numa đi împrumutărĭ la bań, da vrodată a fuost împrumutarĭe în tuaće fĭelurĭ — danas se zna samo za pozajmljivanje novca, a nekada je bilo pozajmljivanja raznih vrsta ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

5970  împrumutat  împrumutat  позајмљен  împrumutat2 (împrumutată) (mn. împrumutaț, împrumutaće) [akc. împrumutat] (prid.) — pozajmljen, iznajmljen ◊ n-are ĭel bańi luĭ, tuot śe are ĭe împrumutat, ĭel đi alta ńiś nu șćiĭe numa đi dîtoriĭ — nema on svoj novac, sve što ima je pozajmljeno, on za drugo i ne zna sem za dugove ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

5323  împuțî  împuțî  усмрдети  împuțî (ĭuo ma împuțăsk, ĭel sa împuțîașće) [akc. împuțî] (gl. p. ref.) — usmrdeti se, pokvariti se ◊ karńa ńisarată ĭut sa împuće — nesoljeno meso brzo se usmrdi [Por.] ∞ puțî   [Vidi]

2935  împuțîna  împuţina  умањити  împuțîna (ĭuo împuțîńeḑ, ĭel împuțîńaḑă) [akc. împuțîna] (gl. p.) — umanjiti, smanjiti iznos nečega ◊ s-a înkis șkuala, kî s-a înpuțînat kopiĭi — škola se zatvorila, jer se smanjio broj dece ◊ împuțîńaḑă mînkarĭa kîći kîta, dakă vrĭeĭ sî slabĭeșć — smanjuj pomalo hranu, ako želiš da oslabiš ◊ bań ĭastă, numa ļi s-a împuțînat vrĭadu — novaca ima, ali im se smanjila vrednost ◊ n-am ku śe să ud bașćaua, kî s-a împuțînat apa în rîu — nemam čime da zalijem baštu, jer se smanjila voda u reci ♦ var. înpuțîna ♦ supr. mulțî [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

2938  împuțînat  împuţinat  умањен  împuțînat (împuțînată) (mn. împuțînaț, împuțînaće) [akc. împuțînat] (prid.) — umanjen, smanjen ◊ apa în ogaș ĭe mult împuțînată, n-o sî avĭem unđe adapa vićiļi — voda u potoku je mnogo smanjena, nećemo imati gde da pojimo stoku ◊ lumĭa în sat ĭe atita împuțînată, đi gata a ramas satu guol — ljudstvo u selu je toliko smanjeno, da je selo ostalo gotovo pusto ♦ var. înpuțînat ♦ supr. mulțît [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

5971  împuĭa  împuia  украшавати  împuĭa (ĭuo împuĭ, ĭel împuĭe) [akc. împuĭa] (gl. p. ref.) — 1. ukrašavati, šarati ◊ mĭ-a țasut muma kimĭașă đi in, ș-akuma o împuĭe ku puĭ kare au tuoț baĭețî — izatkala mi mati košulju od lana, a sada je ukrašava šarama kakve imaju svi momci 2. izleći mladunce, ispiliti se ◊ în șărpariĭa a mare vara-sta atîta s-a împuĭat balauri đi fiuorļi ći ĭau kînd iĭ vĭeḑ kum ḑak la suare — u velikom zmijarniku ovog leta toliko su se ispilili smukovi, da te jeza hvata kad ih vidiš kako se izležavaju na suncu ♦ var. înpuĭa [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

5894  împurpađi  îmbrobodi  забрадити  împurpađi (ĭuo împurpađesk, ĭel împurpađașće) [akc. împurpađi] (gl. p. ref.) — zabraditi ◊ muĭeriļi s-a împurpađesk ku kîrpa, kî ĭe urît sî mĭargă ku kapu guol — žene se zabrađuju maramom, jer je ružno da idu gologlave ♦ var. ămpropođi (Tanda) ♦ supr. đispurpađi [Por.] ♦ dij. var. înpropađi (Metovnica ?), împarpađi (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. înpărpăđi (Melnica) [Mlava]  [Vidi]

5895  împurpađit  îmbrobodit  забрађен  împurpađit (împurpađită) (mn. împurpađiț, împurpađiće) [akc. împurpađit] (prid.) — zabrađen ◊ muĭare împurpađită sa kunuașće pi kîrpă ku kare astrukat păru, să nu sa vadă — zabrađena žena poznaje se po marami kojom je pokrila kosu, da se ne vidi ◊ muĭeriļi sa împurpađesk în măĭ mulće fĭelur, pi kum ļagă kuarńiļi kîrpi: supt barbă, la ćiame or la śafă đinapuoĭ — žene se zabrađuju na više načina, prema tome kako vezuju krajeve marame: ispod brade, na temenu ili na potiljku pozadi [Por.] ∞ împurpađi  [Vidi]

2419  în  în  у  în (predl.) — u, na ◊ nu ći mistaka în lukru lu tuoĭa — ne mešaj se u tuđi posao ◊ a pļekat ku karu pi drum în đal — krenuo je kolima putem na gore ◊ îndarăt = în + darăt — unazad = u + nazad ◊ kînd sa vorbiașće, măĭ đi mulće uorĭ „î” đin „în” sa pĭarđe, sa-ngiće, șă-n luoku luĭ skriĭem o liniuță — u govoru se „î” iz „în” najčešće gubi, guta se, i u umesto njega pišemo crticu ♦ var. ăn [Por.] ♦ dij. var. îm (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

2  înainće  înainte  напред  înainće [akc. înainće] (pril.) — 1. (za kretanje) napred ◊ ĭel luvă înainće, pin namĭeț pănă-n brîu, da alalț dupa ĭel — on je krenuo napred, kroz smetove do pojasa, a ostali za njim ◊ la prazńik stapînu kășî sa înkină sî đa tuot înainće — na slavi domaćin metaniše da krene sve napred 2. (za položaj) pred, ispred ◊ sa ćiame rău đi ĭel, nu kućaḑă sî ĭasă înainća luĭ — boji ga se strašno, ne sme da izađe pred njega 3. (za vreme) a. pre, ranije; nekad ◊ a veńit la lukru înainća lu tuoț — došao je na posao pre svih ◊ s-a luvat đi gît pintru vro luază śe s-a întîmplat înainće — uhvatili se za gušu zbog neke gluposti koja se desila ranije b. ubuduće, na tamo ◊ m-am žurat la lumanarĭe kă đi astîḑ înainće nu măĭ bĭeu — zakleo sam se na sveću da od danas na tamo više neću piti ♦ var. nainće [Por.] ♦ dij. var. înăinťe [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2347  înapoĭșa  înapoia  унатрашке  
înapoĭșa [akc. înapoĭșa] (pril.) — unatraške, unazad, nazad ◊ s-a mîńiĭat pră muĭare, ș-a spumîntato k-o puńe pră kal, șî mărgînd înapoĭșa, o-ntuarśe la tat-su — naljutio se na ženu, i zapretio joj da će je staviti na konja, i idući unatraške, vratiti je ocu [Mlava] ♦ dij. var. înapuoĭśa ◊ l-a-nvațat draku să-ntuarkă opinśiļi ku gurguoĭu înapuoĭșa, să no-l gasîaskă urmașî pi urmă — naučio ga đavo da okreće opanak sa šiljkom unazad, da ga potera na otkrije po tragu ♦ dij. var. înapuoĭļa [Por.] ∞ înapuoĭ
  
[Vidi]

4054  înapuoĭ  înapoi  уназад  înapuoĭ [akc. înapuoĭ] (pril.) — (o kretanju) unazad; naopako ◊ a stokńit buoĭi înapuoĭ, kă n-a putut să trĭakă ku karu pista rîu — terao je volove unazad, jer nije mogao da pređe kolima preko reke ◊ parke ĭe blîstamat, tuot iĭ mĭarźe înapuoĭ — kao da je proklet, sve mu ide naopako ♦ var. înapuoĭșa ♦ sin. îndarăt [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3901  înbufna  îmbufna  дурити се  înbufna (ĭuo ma înbufńeḑ, ĭel sa înbufńaḑă) [akc. înbufna] — duriti se, pućiti se ◊ kînd sa mîńiĭe, sa înbufnaḑă tuot — kad se ljuti, sav se naduri ♦ var. bufana (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3903  înbufnat  îmbufnat  надурен  înbufnat (înbufnată) (mn. înbufnaț, înbufnaće) [akc. înbufnat] (prid.) — naduren, ljutit ◊ rău narau are kopilo-sta, sa mîńiĭe ļesńe đi fiĭe śe, șî stă înbufnat tuota ḑîua — lošu narav ima ovo dete, naljuti se lako za bilo šta, i po ceo dan stoji naduren ♦ var. bufanat (Tanda) [Por.] ∞ înbufna  [Vidi]

3994  înbuĭba  îmbuiba  кркати  înbuĭba (ĭuo înbuĭbĭeḑ, ĭel înbuĭbĭaḑă) [akc. înbuĭba] (gl. p. ref.) — (iron) krkati, ždrati, prekomeрno jesтi i piti ◊ o ala flomînźuasă, sa înbuĭbĭaḑă ku mînkare șî bĭare pănă nu pokńașće — ala nezasita, nakrka se hranom i pićem dok ne pukne ◊ să no-l laș la masă, kă nu sa lasă đi mînkare pănă nu sa va înbuĭba ka puorku — da ga ne pustiš za sto, jer neće prestati da jede dok se ne bude naždrao kao svinja [GPek] ♦ sin. îndopa [Por.]  [Vidi]

3995  înbuĭbat  îmbuibat  пресит  înbuĭbat (înbuĭbată) (mn. înbuĭbaț, înbuĭbaće) [akc. înbuĭbat] (prid.) — presit, nakrkan, koji se prejeo ◊ a mînkat ka puorku, akuma ḑaśe înbuĭbat ș-abĭa suflă — krkao je kao svinja, sada leži presit i jedva diše [GPek] ∞ înbuĭba  [Vidi]

5670  înțărușa  înțărușa  набости се  înțărușa (ĭuo ma înțăruș, ĭel sa înțărușă) [akc. înțărușa] (gl. ref.) — (med.) nabosti se na šiljat predmet ◊ uomu sa înțarușă kînd kalkă în śuava askuțît — čovek se nabode kad nagazi na nešto oštro ◊ s-a înțărușat în spińe, aļergînd đeskulț dupa viće — naboo se na trn, trčeći bosonog za stokom [Por.] ∞ țaruș  [Vidi]

2006  înțîpeńi  înțăpeni  јачати  înțîpeńi (ĭuo înțîpeńiesk, ĭel înțîpeńiașće) [akc. înțîpeńi] (gl. p. ref.) — 1. jačati, snažiti ◊ prînḑă bińe, sî puoț a-nțîpeńi đi kosît, kî ĭe kosîtu lukru grĭeu — ručaj dobro, da možeš ojačati za kosidbu, jer je košenje težak posao 2. ukrutiti se, izgubiti elastičnost; stegnuti se; smrznuti se; zalediti se ◊ a statut mult la źier, ș-a-nțîpeńit atîta đi nu puaće sufla — stajao je mnogo na mrazu, i toliko se ukrutio da ne može disati 3. učvrstiti, stabilizovati; fiksirati ◊ ĭa rangu, șî baće pomîntu pi lînga șćump sî sa înțîpeńaskă gardu, sî nu măĭ kadă kînd sa va frĭeka puorśi đi ĭel — uzmi ćuskiju i nabij zemlju oko stuba da se učvrsti ograda, da više ne pada kada se svinje budu češale o nju ♦ supr. slabi [Por.]  [Vidi]

2018  înțîpeńit  înţepenit  ојачан  înțîpeńit (înțîpeńită) (mn. înțîpeńiț, înțîpeńiće) [akc. înțîpeńit] (prid.) — ojačan, pojačan, osnažen; pričvršćen, učvršćen; ukrućen ◊ am înțîpeńit đi frig, nu puot ńiś să miśk đin luok — ukrutio sam se od hladnoće, ne mogu ni da se maknem s mesta ♦ var. anțîpeńit (Tanda) ◊ tuoț žuakă, da ĭel stă-n kuot, anțîpeńit, parke iĭ frikă đi fĭaće kare-l kĭamă în uoră — svi igraju, samo on stoji u ćošku, skamenjen, kao da se prepao od devojaka koje ga zovu u kolo ♦ sin. întarit, înkrîmeńit [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

4187  înćingatuare  încingătoare  опасивач  înćingatuare (mn. înćingatuorĭ) [akc. înćingatuare] (i. ž.) — opasivač, predmet koji se vezuje oko pojasa ◊ înćingatuare ĭe fiĭe śe înśins pista brîu — opasivač je bilo šta što opasano oko pojasa ◊ braśirļi a fuost un fĭeļ đi înćingatuare — tkanice su bile jedna vrsta opasivača [Por.] ∞ înśinźe  [Vidi]

5189  înćinźe  întinde  пружити  înćinźe (ĭuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćinźe] (gl. p. ref.) — 1. pružiti se ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hrani [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladu ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varoši 2. prostirati, postavljati ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — majka prostire veš na ogradi ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — za vreme ručka, žene postavjaju sofru (Rudna Glava) 3. nastaviti, produži ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra rano (Tanda) 4. (nutr.) umakati, umočiti ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesa [Por.]  [Vidi]

4321  îndamînă  îndemână  доступно  îndamînă [akc. îndamînă] (pril.) — dostupno, na dohvat ruke, pri ruci ◊ kînd uomu traĭașće la munće, trăbe să țînă întođeuna kuțît or sakure îndamînă — kad čovek živi u planini, treba uvek da drži nož ili sekiru na dohvat ruke ◊ s-a omorît katînd, șî n-a gasît, basama a ursat să nu-ĭ fiĭe luĭ îndamînă — ubio se tražeći, ali nije našao, verovatno je suđeno da njemu ne bude dostupno ◊ nu ĭ-a fuost kuțîtu îndamînă, da la fi taĭat ka pi puork — nije mu bio nož pri ruci, a zaklao bi ga ko svinju [Por.] ∞ mînă  [Vidi]

5368  îndarăt  îndărăt  назад  îndarăt [akc. îndarăt] (pril.) — nazad, natrag ◊ ćemîndu-sa kă rîtaśesk, s-antuors îndarăt đi la žumataća drumuluĭ — strahujući da će zalutati, vratitili se nazad sa pola puta ◊ (u izr.) đindarăt < đe îndarăt — otpozadi ♦ sin. înapuoĭ ♦ up. îndarećișļa [Por.]  [Vidi]

6103  îndoi  îndoi  удвојити  îndoi (ĭuo îndoĭesk, ĭel îndoĭașće) [akc. îndoi] (gl. p. ref.) — 1. udvojiti, udvostručiti ◊ kînd a trîbuit ață măĭ gruasă, muĭarĭa a luvat doă gĭame ku ață supțîrĭe, șî, torkînd, ļ-a-ndoĭit în tr-o ață gruasă — kad je bio potreban deblji konac, žena je uzimala dva kalema tankog konca, i, predući, udvojila ih u jedan deblji konac 2. (psih.) premišljati se, lomiti, biti u dilemi ◊ mult s-a îndoĭit, pănă n-a rașît dupa kare baĭat sî sa mariće — mnogo se lomila dok nije odlučila za kog momka da se uda [Por.]  [Vidi]

5437  îndura  îndura  трудити се  îndura (ĭuo îndur, ĭel îndură) [akc. îndura] (gl. ref.) — truditi se, mučiti se, nastojati ◊ điźaba s-a îndurat atîta să ĭa fata domńaskă, nu ĭ-a dat parințî kî ĭe sarak — uzalud se toliko trudio da oženi gospodsku devojku, nisu je dali roditelji jer je siromašan ♦ sin. kinui, nîkažî [Por.]  [Vidi]

5959  înđesa  îndesa  притискати  înđesa (ĭuo înđes, ĭel înđasă) [akc. înđesa](gl. p. ref.) — pritiskati, zbiti, nabiti; naprezati se ◊ s-a rugat đi ĭel să n-o înđasă atîta, ama ĭel n-askultato — molila ga je da je ne pritiska toliko, ali on je nije poslušao ◊ đi źaba sa înđesat atîta să rađiśe saku, n-a putut kî ĭe înga slab — badava se naprezao troliko da podigne džak, nije mogao jer je još uvek slab ◊ înđasă bińe grîu în sak, să-nkĭape măĭ mult — nabij dobro žito u džak, da stane više ♦ sin. pisa [Por.]  [Vidi]

1716  înđirĭepta  îndrepta  исправити  înđirĭepta (ĭuo înđirĭept, ĭel înđirĭaptă) [akc. înđirĭepta] (gl. p. ref.) — ispraviti ◊ kînd ĭasă đin kļanță, ogașu sa-nđirĭaptă, ș-așa țîńe đirĭept pănă la rîu în vaļe — kada izađe iz klisure, potok se ispravlja, i tako teče pravo sve do reke u dolini ◊ înđirĭaptî-će, nu mĭerźa kokoșat ka muoșo-l batrîn — ispravi se, nemoj ići pogrbljen kao starac ♦ / înu + đirĭeptprav [Por.]  [Vidi]

1753  înfirekat  înferecat  окован  înfirekat (înfirekată) (mn. înfirekaț, înfirekaće) [akc. înfirekat] — (zast.) okovan gvožđem, bačen u gvožđe ◊ ăl purtară pin sat ļegat șî înfirekat — provedoše ga kroz selo vezanog i okovanog ♦ supr. đisfirekat [Por.] ∞ înfireka  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1891  înfluri  înflori  цветати  înfluri (ĭuo înfluor, ĭel înfluare) [akc. înfluri] (gl. p. ref.) — (bot.) cvetati, procvetati, rascvetati (se) ◊ înfluriră fluoriļi, sa umplu kîmpu đi mîndriĭe — procvetalo je cveće, napunila se livada lepotom [Por.] ∞ fluare  [Vidi]

1934  înfoĭa  înfoia  накострешити се  înfoĭa (ĭuo ma înfuoĭ, ĭel sa înfuaĭe) [akc. înfoĭa] (gl. p. ref.) — nakostrešiti se, naduvati se, nadimati se, rasklopiti se ◊ bagă sama kă kurkanu-la înśepu sî sa înfuaĭe, îț sîare-n șîaļe — obrati pažnju jer se onaj ćuran nakostrešio, skočiće ti na leđa ♦ supr. đisfoĭa [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

1935  înfoĭat  înfoiat  накострешен  înfoĭat (înfoĭată) (mn. înfoĭaț, înfoĭaće) [akc. înfoĭat] (prid.) — nakostrešen 1. (za životinje) a. raširenih krila ◊ kokuoșu a sarit pi gard șă, tuot înfoĭat, s-a pus sî kînće — petao je skočio na ogradu i, raširenih krila, počeo da kukuriče b. (ret.) nakostrešene dlake ◊ kațaua-ĭa, înfoĭată, latră đi sa rupĭe — ona kučka, nakostrešena, laje pa se kida 2. (za predmete koji imaju lisnatu strukturu) rasklopljen, razlistan; naduvan; nadignut ◊ batu vîntu șî-m înfoĭe krețanu, statuĭ o vrĭame așa ku ĭel înfoĭat, parke mis ku kuru guol — dunu vetar i naduva mi krecan, stajala sam neko vreme tako sa njim nadignutim, kao da sam gologuza 3. (fig.) naljućen, naduvan od ljutnje; spreman na svađu ◊ muoșu ĭară stă-nfoĭat, or la mîńiĭat vrunu, or ĭară a tras vro țuĭkă — čiuča je opet naduvan, ili ga je neko naljutio, ili je opet trgnuo neku rakijicu ♦ supr. đisfoĭat [Por.] ∞ fuaĭe  [Vidi]

4501  înfrațî  înfrăți  братимити  înfrațî (ĭuo înfrațăsk, ĭel înfrațîașće) [akc. înfrațî] (gl. p. ref.) — (mag.) bratimiti, pobratimiti ◊ atîta đi bun a traĭit iĭ duoĭ înga đi la kopilariĭe, đi la urmă sa do înfrațît în bisîarikă — toliko su dobro živeli još od detinjstva, da su se na kraju pobratimili u crkvi ◊ (mag.) fraț đi pi kruśe s-a înfrațăsk pintru vro buală la vro kruśe la morminț đi kare sa ļagă, pănă vro babă ļi đeskîntă — braća po krstu bratime se zbog neke bolesti kod nekog krsta na groblju, dok im neka baba baje ◊ (bot.) đintr-un buob đi grîu, înfrațăsk măĭ mulće firurĭ — iz jednog zrna žita, proklija više stabljika [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

4503  înfrațîĭe  înfrățire  братимљење  înfrațîĭe (mn. înfrațîĭ) [akc. înfrațîĭe] (i. ž.) — (ret.)(mag.) bratimljenje ◊ a gasît muma un kopil đin ńam bun kare vrĭa sî sa înfrațîaskă ku nana, șî s-a dus la înfrațîĭe la morminț — našla je majka jednog dečka iz dobre familije koji hoće da se bratimi sa mojim batom, pa su otišli do groblja na bratimljenje [Por.] ∞ fraće   [Vidi]

2384  înfrikoșa  înfricoșa  застрашити  înfrikoșa (ĭuo înfrikoșîăḑ, ĭel înfrikoșîaḑă) [akc. înfrikoșa] (gl. p. ref.) — zastrašiti, uplašiti ◊ nu ma înfrikoșa ku povĭeșć đ-aĭ muorț, kî mi frikă șî đ-aĭ viĭ pănă-pănă — nemoj me plašiti pričama o mrtvima, jer se i živih veoma, veoma plašim [Por.] ∞ frikă  [Vidi]

2385  înfrikoșat  înfricoșat  застрашен  înfrikoșat (înfrikoșată) (mn. înfrikoșaț, înfrikoșaće) [akc. înfrikoșat] (prid.) — zastrašen, preplašen, uplašen ◊ mi sa-mparu kî s-auḑî śuaua đin morminț, șî ĭuo trĭekuĭ pi lînga iĭ ku o mînă đi ińimă, tuot înfrikoșat — učinilo mi se da se čuje nešto sa gorblja, i ja sam prošao pored nega stegnuta srca, sav preplašen [Por.] ∞ frikă   [Vidi]

1820  înfrunta  înfrunta  увредити  înfrunta (ĭuo ma înfrunt, ĭel sa înfruntă) [akc. înfrunta] (gl. p. ref.) — uvrediti (se), izgrditi (se); govoriti nekom otvoreno u lice neprijatne stvari ◊ uomu sa-nfruntă kînd iĭ spuń śeva đeșkis, śe-ĭ nuĭe pi vuoĭe, ș-aĭa iĭ spuń đirĭept în frunće — čovek se vređa kada mu kažeš nešto otvoreno, što mu nije po volju, i to mu kažeš direktno u čelo (=lice) ◊ nu-ĭ spuńa aĭa ś-aĭ auḑît đi ĭa, kî sa-nfruntă đi muarće — nemoj joj reći to što si čula o njoj, jer će se na smrt uvrediti ◊ baba țîfnuasă, sa-nfruntă ĭuta șî ļesńe — baba je prznica, vređa se brzo i lako ◊ nu măĭ vrĭeu să am trĭabă ku ĭel, kă numa ma-nfruntă đi fiĭ śe — ne želim više da imam posla s njim, jer me samo grdi za bilo šta [Por.] ∞ frunće   [Vidi]

1822  înfruntat  înfruntat  увређен  înfruntat (înfruntată) (mn. înfruntaț, înfruntaće) [akc. înfruntat] (prid.) — uvređen ◊ prĭa grĭeu mis înfruntat, nu puot ma đizmîńiĭa așa ļesńe kum vrĭeț vuoĭ — previše sam uvređen, ne mogu se odljutiti tako lako kako vi hoćete [Por.] ∞ frunće  [Vidi]

5060  îngalḑî  încălzi  загрејати  îngalḑî (ĭuo îngalḑăsk, ĭel îngalḑașće) [akc. îngalḑî] (gl. p. ref.) — zagrejati, zagrejavati ◊ a fakut fuoku la kamin, ș-a îngalḑît oźaku bińe kă vin kopiĭi đ-a fară îngețaț đi frig — naložila je vatru na kaminu, i dobro zagrejala odžak, jer dolaze deca spolja smrznuta od hladnoće ◊ tare sa îngalḑît sî sa prindă la lukru șî sî sa muće în oraș — jako se zagrejao da se zaposli i preseli u grad ♦ / < în+kalḑî [Por.] ∞ kald  [Vidi]

5061  îngalḑît  încălzit  загрејан  îngalḑît (îngalḑîtă) (mn. îngalḑîț, îngalḑîće) [akc. îngalḑît] (prid.) — 1. (o toploti) zagrejan, topao ◊ nuĭe bun să laș kopilu, îngalḑît lînga fuok, să ĭasă afară, kî sa bulnavĭașće — nije dobro da pustiš dete, zagrejano pored vatre, da izađe napolje, jer će se razboleti 2. (fig.) zainteresovan; zaljubljen ◊ am fuost ĭuo mult îngalḑît đi ĭa, ama m-a trekut kînd am vaḑut ku kare am trĭabă — bio sam ja jako zagrejan za nju, ali me je prošlo kad sam video s kim imam posla [Por.] ∞ kald  [Vidi]

5897  îngalḑîtură  încălzitură  грејање  îngalḑîtură (mn. îngalḑîturĭ) [akc. îngalḑîtură] (i. ž.) — (ret.) grejanje ◊ ku ļamńe vĭerḑ nu sa puaće vorbi đi vro îngalḑîtură bună — sa sirovim drvima ne može se gvoriti o dobrom grejanju [Por.] ∞ kald  [Vidi]

4999  îngeța  ingheța  заледити  îngeța (ĭuo îngeț, ĭel îngĭață) [akc. îngeța] (gl.) — zalediti, lediti, slediti ◊ afară a strîns źeru, la nuapće tuot are s-îngĭață — napolju je stegao mraz, noćas će se sve zalediti ◊ a ramas skimburļi uđe pi gard, a dat źeru ș-atîta skimburļi a-ngețat đi s-a fakut pĭatră — ostalo je mokro rublje na ogradi, udario je mraz i rublje se toliko sledilo da se pretvorilo u kamen ◊ kînd a vaḑut kă aļargă ku sakurĭa dupa ĭel, luĭ a-ngețat ińima đi frikă — kad je video da ga juri sekirom, njemu se srce sledilo od straha [Por.] ∞ gĭață   [Vidi]

5371  îngițî  înghiți  гутати  îngițî (ĭuo îngit, ĭel îngiće) [akc. îngițî] (gl. p. ref.) — gutati, progutati ◊ dupa śe sa mĭastîkă bun în gură, mînkara sa îngiće — kad se dobro sažvaće u ustima, hrana se proguta ◊ balauru puaće să îngită șokîćiļi întrĭeg — smuk može da proguta celog miša [Por.] ∞ gît  [Vidi]

5375  îngițîtuare  înghițitoare  грло  îngițîtuare (mn. îngițîtuorĭ) [akc. îngițîtuare] (i. ž.) — (anat.)(ret.) grlo ◊ îngițîtuarĭa ĭe ușa gîtuluĭ — grlo su vrata ždrela ◊ la puodu îngițîtuori ĭe ļimburușu — na nepcima grla nalazi se resica ♦ sin. gît [Por.] ∞ îngițî  [Vidi]

5559  îngimpa  înghimpa  грепсти  îngimpa (ĭuo îngimp, ĭel îngimpĭe) [akc. îngimpa] (gl. p. ref.) — grepsti, bosti ◊ kopilu a raśit, sa vaĭtă kă-l îngimpă śuava în gît — dete se prehladilo, žali se da ga nešto grebe u grlu [Por.]  [Vidi]

3128  îngîlbińi  îngălbeni  пожутети  îngîlbińi (ĭuo îngîlbińiesk, ĭel îngîlbińiașće) [akc. îngîlbeńi] (gl. p. ref.) — (color) požuteti, (psih.) prebledeti ◊ kînd auḑî śe râu s-a fakut la kasă, îngîlbeńi șî înkrîmeńi — kad je čuo kakvo se zlo desilo kod kuče, požuteo je i skamenio se ♦ var. îngîlbeńi [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

3129  îngîlbińit  îngălbenit  пожутео  îngîlbińit (îngîlbińită) (mn. îngîlbińiț, îngîlbińiće) [akc. îngîlbińit] (prid.) — 1. (color) požuteo, postao žut ◊ bolnau đi gîlbinare, a-ngîlbińit ka śara — bolestan od žutice, požuteo je kao vosak ◊ a veńit tuamna, a-ngîlbińit frunḑa în duos — došla je jesen, požutelo je lišće u šumi ♦ var. îngîlbeńit, îngălbińit, ăngălbińit 2. (med.) prebledeti, izgubiti krv u licu ◊ kînd îĭ spusîră k-a murit mumî-sa, ĭel sa pĭerdu, șî statu într-o vrĭame îngîlbińit șî luvat, fara pik đi sînźe în firĭe — kad mu rekoše da mu je majka umrla, on se izgubi, i stajaše jedno vreme bled i oduzet, bez kapi krvi u licu [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

2087  îngîna  îngâna  подражавати  îngîna (ĭuo îngîn, ĭel îngînă) [akc. îngîna] (gl.) — (pej.) podražavati nečiji govor, imitirati, oponašati ♦ (fig.) rugati se nekom, ponavljajući njegov način govora, začikivati ga ◊ nu m-a-ngîna, kî kapiț bataĭe! — nemoj me imitirati (=nemoj mi se rugati), jer ćeš dobiti batine! [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3380  îngļimpa  înghimpa  пробадати  îngļimpa (ĭuo îngļimp, ĭel îngļimpă) [akc. îngļimpa] (gl. p. ref.) — (med.) probadati, grepsti, čupkati ◊ a baut apă rîaśe, śă-l îngļimpă-n gît, a raśit sî ĭară o sî-ĭ sa umfļe śerbiśi — pio je hladnu vodu i grebe ga u grlu, prehladio se i opet će mu nateći krajnici ◊ sa vaĭtă kă-l îngļimpă în pĭept — žali se da ga probada u grudima ♦ (skr.) gļimpa (gļimp, gļimpă) [Por.]   [Vidi]

4325  îngrađi  îngrădi  оградити  îngrađi (ĭuo îngrađesk, ĭel îngrađiașće) [akc. îngrađi] (gl. p. ref.) — (tehn.) ograditi, izgraditi ogradu oko nečega ◊ n-a îngrađit klańa ku fîn șî tuată a śuguļito uoiļi — nije ogradio stog sa senom, i svog su ga očerupale ovce ◊ a îngrađit ļivađa ku spiń — ogradio je livadu trnjem ◊ strunga la munće trăbe îngrađi ku gard țapîn pintru lupĭ — staju u planinii treba ograditi jakom ogradom zbog vukova [Por.] ∞ gard  [Vidi]

4826  îngrașa  îngrășa  угојити  îngrașa (ĭuo îngras, ĭel îngrasă) [akc. îngrașa] (gl. p. ref.) — gojiti, ugojiti, udebljati ◊ ș-akuma lumĭa mînă puorśi în padure la žîr, kă akolo măĭ bun sa îngrașă — i sada ljudi teraju svinje u šumu na žir, jer se tamo najbolje ugoje ◊ kînd parințî nu bagă sama kîće dulśețurĭ dau la kopiĭ, iĭ sa îngrașă ka pĭapińi — kad roditelji ne vode računa koliko slatkiša daju deci, on se ugoje ko lubenice ♦ up. îngroșa [Por.] ∞ gras  [Vidi]

4827  îngrașat  îngrășat  угојен  îngrașat (îngrașată) (mn. îngrașaț, îngrașaće) [akc. îngrașat] (prid.) — ugojen, gojazan, debeo ◊ đemult gata n-a fuost ńima să fiĭe așa îngrașat, kum ĭastă akuma gata în tota kasa — nekada nije bilo nikog da je tako ugojen, kao što ima sada gotovo u svakoj kući ◊ đemult uom îngrașat s-a sokoćit kî ĭe gazdă, da akuma sa vĭađe kî ĭe grasîmĭa buală — nekada su se gojazni ljudi računali u bogataše, ali sada se vidi da je gojaznost bolest [Por.] ∞ gras  [Vidi]

6183  îngreona  îngreuna  оптеретити  îngreona (ĭuo îngreońeḑ, ĭel îngreońaḑă) [akc. îngreona](gl. p. ref.) — opteretiti, postati teži ◊ śeva sa îngreońaḑă kînd iĭ sa marĭașće tovaru — nešto se opterećuje kad mu se povećava teret ◊ atîta grasîmĭa la îngreonat, đi nu puaće đi burta sî sa apļaśe — toliko ga je gojaznost opteretila, da ne može od stomaka da se saginje ♦ var. îngreuna [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

6184  îngreonat  îngreunat  отеžан  îngreonat (îngreonată) (mn. îngreonaț, îngreonaće) [akc. îngreonat] (prid.) — otežan, opterećen ◊ sa miră tuoț kum ĭel va puća trai, îngreonat ku atîta pakat — svi se čude kako on može živeti, opterećen sa tolikim grehom ◊ dakă trasta ku buobe n-a fuost grĭa, dukindo în șîaļe pănă la muară, ĭa tare mi sa îngreonat — iako torba sa zrnevljem nije bila teška, noseći je na leđima do vodenice, ona mi je jako otežala ♦ var. îngreunat [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

6144  îngrižî  îngrijî  забринути  îngrižî (ĭuo ma îngrižăsk, ĭel sa îngrižașće) [akc. îngrižî] (gl. p. ref.) — zabrinuti se, nasekirati ◊ atîta s-a îngrižît pintru sînataća kopiluluĭ, đi s-a bulnavit — toliko se zabrinula za sinovljevo zdravlje, da se razbolela [Por.] ∞ grižă  [Vidi]

3435  îngrozî  îngrozi  згрозити  îngrozî (ĭuo îngrozăsk, ĭel îngrozîașće) [akc. îngrozî] (gl. p. ref.) — zgroziti (se), zgaditi (se), smučiti (se) ◊ sa vaĭtă kă-ĭ s-a îngrozît traĭu în munće, sîngurikă ku vićiļi vara-ĭarna — žali se da joj se smučio život u planini, usamljena sa stokom leti-zimi ◊ sa îngrozî, askultînd minśuńiļu luĭ — zgrozio se, slušajući njegove laži [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

6147  îngroșa  îngroșa  згуснути се  îngroșa (ĭuo îngruos, ĭel îngruasă) [akc. îngroșa] (gl. p. ref.) — 1. (o tečnosti) zgusnuti se; zgrušati se ◊ lapćiļi đi uaĭe tuamna ĭe tare îngroșat, mult ĭe dulśe đi mînkare, ama nuĭe đi brînḑă — ovčije mleko s jeseni je jako zgrušeno, mnogo je slatko za jelo, ali nije za sir 2. (o materiji) udebljati, podebljati ◊ sămnu tras ku bîtu pi pomînt trăbe îngroșat, kă nu sa vĭađe kalumĭa unđe trăbe strîbatut drumu — znak povučen štapom po zemlji treba podebljati, jer se ne vidi dobro kuda treba prokopati put 3. (o šali) preterati u šegačenju na nečini račun ◊ s-a îngroșat gluma ku ĭel, s-a mîńiĭat rău, o sî sa bată pănă la urmă — preteralo se u šegačenju sa njim, jako se naljutio, na kraju će se i potući ♦ up. îngrașa [Por.] ∞ gruos   [Vidi]

4029  înkalța  încălţa  обувати  înkalța (ĭuo înkalț, ĭel înkalță) [akc. înkalța] (gl. p. ref.) — obuvati, obuvati se ◊ muma înkalță fećița, kî ĭe înga mikă, da kopilu sa înkalță sîngur — majka obuva devojčicu, jer je još mala, a dečak se obuva sam ♦ supr. điskulța [Por.]  [Vidi]

5980  înkarunțî  înkărunți  оседети  înkarunțî (ĭuo înkarunțăsk, ĭel înkarunțașće) [akc. înkarunțî] (gl. p.) — osedeti, dobijati sede vlasi ◊ ĭ-a pĭerit kopiĭi, șî ĭa đi pare rău a înkarunțît ćinîră — poginula su joj deca, i ona je od tuge osedela mlada [Por.] ∞ karunt  [Vidi]

5377  înkăļika  încăleca  узјахати  înkăļika (ĭuo înkăļik, ĭel înkăļikă) [akc. înkăļika] (gl. p. ref.) — uzjahati ◊ muoșu s-a mîńiĭat, a înkăļikat ĭapa șî s-a dus — čiča se naljutio, uzjahao kobilu i otišao [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5409  înkeĭa  încheia  спојити  înkeĭa (ĭuo înkĭeĭ, ĭel înkĭaĭe) [akc. înkeĭa] (gl. p. ref.) — 1. zaključati ◊ înkeĭa însamnă kă śuava sa înkiđe ku kĭaĭa — zaključati znači nešto zatvoriti ključem ♦ sin. înkuńa 2. spojiti, uklopiti ◊ dakă sa masură kalumĭa, bļăńiļi în astal sa înkĭaĭe ļesńe — ako se izmeri dobro, daske stola se lako uklope 3. sklopiti ◊ doă țărĭ a înkeĭat paśa kînd s-a vaḑut kă ratu nu duśe ńimika — dve države sklopile su mir kad se videlo da rat ne donosi ništa ♦ sin. înkuńa, înkiđa [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

3284  înkeĭat  încheiat  спојен  înkeĭat2 (înkeĭată) (mn. înkeĭaț, înkeĭaće) [akc. înkeĭat] (prid.) — 1. (tehn.) spojen, sastavljen iz delova ◊ grinḑîļi n-a fuost înkeĭaće kum trăbe, șî koļiba s-a strîmbat đi pi fuga — grede nisu bile dobro spojene, i koliba se brzo nakrivila 2. (za brave i katance) zaključan ◊ borđiĭu n-avut ńiś ușă, ńiś ferĭeșć, șî lumĭa ńiś n-avut śe sî-nkĭaĭe — zemunica nije imala ni vrata ni prozore, pa ljudi nisu ni imali šta da zaključavaju 3. (kal.) svršen, istekao ◊ luna, anu, stamîna înkeĭată — svršeni mesec, nedelja, godina [Por.] ∞ înkeĭa  [Vidi]

3282  înkeĭatură  incheietură  зглоб  înkeĭatură (mn. înkeĭaturĭ) [akc. înkeĭatură] (i. ž.) — 1. (anat.) zglob ◊ înkeĭatură ĭe luok unđe la žuaviń sa-nkĭaĭe uasîļi — zglob je mesto gde se kod životinja spajaju kosti ◊ înkeĭatură la mînă — ručni zglob ◊ înkeĭatură la piśuor — nožni zglob 2. (tehn.) spoj, sastav ◊ fundu la kadă s-a đizlipit la înkeĭatură blăńilor — dance na kaci razlepilo se na sastavu dasaka [Por.] ∞ kĭaĭe  [Vidi]

5581  înkiđa  închide  затворити  înkiđa (ĭuo înkiđ, ĭel înkiđe) [akc. înkiđa] (gl. p. ref.) — 1. zatvoriti ◊ s-a dus đemult să înkidă vićiļi, șî nuĭe sî sa-ntuarkă — otišao je odavno da zatvori stoku, i nema ga da se vrati ◊ muĭare lîtratuare, nu măĭ înkiđe gura — žena lajavica, usta ne zatvara 2. (o boji) zatamniti ◊ alba ĭuta sa imă, sa puńe în ĭa kîta ńegru sî sa înkidă — belo se brzo prlja, stavlja se u nju malo crne da se zatamni [Por.]  [Vidi]

4057  înkina  închina  метанисати  înkina (ĭuo ma înkin, ĭel sa înkină) [akc. înkina] (gl. p. ref.) — 1. (rel.) metanisati, klanjati se ◊ stapînu kășî sa înkină la prazńik — domaćin kuće metaniše na slavi ◊ pănă-nkuaśa, rumîńi la prazńik s-a înkinat în kuot, la țîțînă dupa ușă — do nedavno, Vlasi su na slavi metanisali u ćošku, kod šarki iza vrata 2. proklinjati, kleti ◊ înkinul să-l înkin, nu măĭ puot traĭi ku ĭel — proklet bio da je proklet, ne mogu više živeti s njim ◊ înkinu-će, kopiļe, lasî-će đi noroḑîĭ — prokleto bilo, dete, mani se ludorija ♦ var. ănkina [Por.]   [Vidi]

4092  înkinatură  închinătură  метанисање  înkinatură (mn. înkinaturĭ) [akc. înkinatură] (i. ž.) — (rel.) metanisanje, molitva ◊ înkinatura ĭe rugamîntu înźenunkĭat la prazńik — metanisanje je molitveno klečanje na slavi ◊ înkinatură đemult s-a fakut pi pomînt în kuot dupa ușă, la țîțînă — metanisanje se nekada činilo na zemlji u ćošku iza vrata, kod šarki ♦ var. înkinat ◊ înkinatu sa faśe pi kîlțanu stapînuluĭ, așćernut pi pomîntu guol alu puodu kășî — metanisanje se obavlja nad muškom košuljom, prostrtoj na golom podu kuće ♦ var. înkinaśuńe [Por.] ∞ înkina  [Vidi]

5411  înkîrļiga  încârliga  погрбити се  înkîrļiga (ĭuo înkîrļig, ĭel înkîrļigă) [akc. înkîrļiga] (gl. p. ref.) — pogrbiti se, saviti ◊ uomu sa înkîrļigă or đi durĭare or đi bătrîńața — neko se pogrbi ili od bola ili od starosti [Por.] ∞ kîrļig  [Vidi]

5985  înkĭega  închega  сирити  înkĭega (ĭuo înkĭeg, ĭel înkĭagă) [akc. înkĭega] (gl. p. ref.) — siriti, zgusnuti, zgrušati ◊ la baśiĭe înkegasăm kîći un śubăr la ḑî — na bačiji smo sirili po jednu čabricu na dan ◊ lu kare sînźiļi nu sa înkĭagă ĭuta, trăbe sî sa pazaskă đi loviturĭ — kome se krv ne zgrušava brzo, treba da su čuva povreda [Por.] ∞ kĭag  [Vidi]

5986  înkĭegat  închegat  сасирен  înkĭegat (înkĭegată) (mn. înkĭegaț, înkĭegaće) [akc. înkĭegat] (prid.) — sasiren, zgrušen, gust ◊ sînźiļi înkĭegat s-a uskat pi blană — sasirena krv osušila se na dasci [Por.] ∞ kĭag   [Vidi]

1747  înkļeșta  încleșta  укљештити (се)  înkļeșta (ĭuo înkļeșćieḑ, ĭel înkļeșćiaḑă) [akc. înkļeșta] (gl. p. ref.) — uklještiti (se), priklještiti (se), stegnuti (se), ukočiti (se) ◊ a rîđikat grĭeu, ș-a-nkļeștat șîaļiļi — digao je teško i uklještio leđa ◊ marmurĭeșć lupi s-îĭ sa-nkļeșćiaḑă gura — omađijaš vukove da im se uklješte usta ♦ / înu + kļeașćeklešta [Por.] ∞ kļeașće  [Vidi]

1749  înkļeștare  încleștare  укљештавање  înkļeștare (mn. înkļeștîărĭ) [akc. înkļeștare] (i. ž.) — uklještavanje, stezanje ◊ fiva vrun đeskînćik sî ma skuată đi înkļeștare, kî đi tri-patru uorĭ pi an mi sa-nkļeșćiaḑă șîaļiļi — ima li neko bajanje da me spasi uklještavanja, jer mi se po tri-četiri puta godišnje uklještavaju leđa [Por.] ∞ kļeașće  [Vidi]

6044  înkolaśi  încolăci  склупчати се  înkolaśi (ĭuo înkolaśĭesk, ĭel înkolaśĭașće) [akc. înkolaśi] (gl. p. ref.) — sklupčati se; uviti u krug ◊ o nopîrkă ku obrăń sa înkolaśit supt otkuos, ș-a muśkat fata đi piśuor pănă a lukrat la fîn — jedna šarka se sklupčala pod otkos, i ujela devojčicu za nogu dok je radila na senu [Por.] ∞ kolak   [Vidi]

5829  înkolțî  încolți  исклијати  înkolțî (ĭuo înkolțăsk, ĭel înkolțașće) [akc. înkolțî] (gl. p. ref.) — (bot.) isklijati ◊ kînd va înkolțî grîu, o sî sa vadă śe birekĭet o să fiĭe — kad bude isklijalo žito, videće se kakav će rod biti ◊ krumpiĭi a înkolțît în gruapă — krompir je proklijao u trapu [Por.] ∞ kuolț  [Vidi]

6061  înkondora  închiondora  намргодити се  înkondora (ĭuo înkondorĭeḑ, ĭel înkondorĭaḑă) [akc. înkondora] (gl. p.) — (o pogledu) namrgoditi se, mrko ili preteće gledati ◊ s-a mîńiĭat rău, da uoki a înkondorat đi numa sfulđiră — naljutio se žestoko, a pogled namrgodio da samo seva [GPek]  [Vidi]

5588  înkonveĭa  încoveia  искривити  înkonveĭa (ĭuo înkonveĭ, ĭel înkonveĭe) [akc. înkonveĭa] (gl. p. ref.) — iskriviti, savijati ◊ uom batrîn sa înkonveĭe đi bătrîńață — star čovek iskrivi se zbog starosti ◊ baće la fĭer să-l înkonveĭe đi plug — kuje gvožđe da ga savije za plug [Por.] ∞ koveĭ  [Vidi]

5589  înkonveĭat  încovoiat  искривљен  înkonveĭat (înkonveĭată) (mn. înkonveĭaț, înkonveĭaće) [akc. înkonveĭat] (prid.) — iskrivljen, savijen ◊ punća pista rîu ĭe înkonveĭată kî ĭe fakută đi ļemn zîmosăk — brvno preko reke se iskrivilo jer je napravljeno od sirovog drveta ♦ sin. strîmbat [Por.] ∞ koveĭ  [Vidi]

2874  înkrețî  încreţi  наборати  înkrețî (ĭuo înkrețîăsk, ĭel înkrețîașće) [akc. înkrețî] (gl. p. ref.) — naborati, praviti bore na tkanini; nabrati ◊ kînd sa înkrețîașće krețanu, lukri pănă nu ći ĭa Ĭuda — kad se naborava krecan, radiš dok te ne odnese Juda [Por.] ∞ krieț  [Vidi]

2876  înkrețîtură  încreţitură  набор  înkrețîtură (mn. înkrețîturĭ) [akc. înkrețîtură] (i. ž.) — nabor, falta na haljini ◊ dupa rat a ĭeșît ńișće sukńe pļińe đi înkrețîturĭ, ļ-a kĭemat muĭeriļi „plisirke” — posle rata ušle su u modu neke suknje, pune nabora, zvale su se „plisirke” ♦ var. krĭețură [Por.] ∞ krieț  [Vidi]

6055  înkrîmeńi  încremeni  скаменити се  înkrîmeńi (ĭuo înkrîmeńesk, ĭel înkrîmeńașće) [akc. înkrîmeńi] (gl.) — (psih.) skameniti se, zanemeti ◊ kînd s-a-ntîńit sîngur în munće ku śopîru đi lupĭ, a înkrîmeńit în luok — kad se u planini sam sreo sa čoporom vukova, skamenio se u mestu ◊ uomu înkrîmeńașće đi vro frikă mare, muțîașće, da ińima numa śe nu-ĭ sîare đin pĭept — čovek se skameni od nekog velikog straha, zanemi, a srce samo što mu ne iskoči iz grudi ♦ sin. marmuri [Por.] ∞ krĭamińe   [Vidi]

2356  înkroșńa  încrosna  упртити  înkroșńa (ĭuo înkruoșń, ĭel înkruoșńe) [akc. înkroșńa] (gl. p. ref.) — 1. uprtiti (se), naprtiti (se); uzeti teret na leđa ◊ sa înkroșńaḑă tot nat kare ĭa trasta-n șîaļe, șă ļagă obrăńiļi la pĭept — uprćuje se svako ko uzme torbu na leđa, a uprte vezuje na grudi 2. (fig.) uzeti na sebe tuđ problem ◊ nu m-a-nkroșńa ku nakazurļi tĭaļe, abĭa duk pĭ-aļi mĭaļe — nemoj mi tovariti (na leđa) tvoje muke, jedva nosim svoje [Por.] ∞ kruoșnă  [Vidi]

2357  înkroșńat  încrosnat  упрћен  înkroșńat (înkroșńată) (mn. înkroșńaț, înkroșńaće) [akc. înroșńat] (prid.) — 1. uprćen, koji je uprtio teret, natovaren ◊ nu sta aśiĭa înroșńat, ku trasta-n șîaļe, numa dubuarĭo șî șăḑ ku nuoĭ — ne stoj tu uprćen, sa torbom na leđima, nego je skini, i sedi s nama 2. (fig.) opterećen brigom ◊ nu măĭ puot, mi sînt înkroșńat ku atîća gîndurĭ grĭaļe đi îm vińe s-îm fak storăńe — ne mogu više, toliko sam uprćen teškim mislima da mi dođe da se ubijem [Por.] ∞ kruoșnă   [Vidi]

2913  înkuaśa  încoace  овамо  înkuaśa [akc. înkuaśa] (pril.) — ovamo 1. (za pravac u prostoru) ka meni, ovamo, naovamo ◊ vinu-n kuaśa, nu ći faśa surd — dođi ovamo, nemoj da se praviš gluv ◊ fuź înkuaśa, dakă vrieĭ sî skăpĭ đi potîrńiś — beži ovamo, ako hoćeš da utekneš poteri 2. (za vreme) događaj bliži nama ◊ tomobilu a ĭeșît înkuaśa, în vrĭamĭa lu dĭeda n-a șćut đi ĭel — automobil se pojavo ovamo, u dedino vreme nisu znali za njega ◊ dupa rat, înkuaśa — posle rata, naovamo ♦ (komp.) măĭ înkuaśa — još ovamo, još bliže nama ♦ supr. înkoluo [Por.]  [Vidi]

3313  înkućinat  cătinel  успорен  înkućinat (înkućinată) (mn. înkućinaț, înkućinaće) [akc. înkućinat] (prid.) — (za kretanje) usporen, koji se sporo kreće ◊ dă śe va fi karu-la așa dă înkućinat? — zašto li su ona kola tako usporena? [Pom.] ♦ up. kućińel [Bran.]  [Vidi]

1829  înkura  încura  тркати се  înkura (ĭuo ma înkur, ĭel sa înkură) [akc. înkura] (gl. p. ref.) — trkati se, nadmetati se u trčanju; ići trkom; (za konja) kasati ◊ aĭ’ să ńe-nkurăm dumińikă, dakă kućez — hajde da se trkamo u nedelju, ako smeš ♦ sin. aļerga [Tim.]   [Vidi]

4241  înpreuna  împreuna  саставити  înpreuna (ĭuo înpreun, ĭel înpreună) [akc. înpreuna] (gl. p. ref.) — sastaviti, spojiti, povezati, sabrati; sastati se, skupiti se ◊ aăla kare va înpreuna pi iĭ duoĭ, mare lukru o să fakă — taj koji bude spojio njih dvoje, veliki će posao uraditi ◊ kînd sa înpreună șapće ku triĭ, sa kapîtă ḑîaśe — kad se sabere sedam i tri, dobija se deset ◊ în tota dumińika, or la vro ḑî mare, sa înpreuna baĭețî la trînćală — svake nedele, ili na neki praznik, sastajaše se momci na rvanju ♦ var. împreuna [Por.]  [Vidi]

4242  înpreuna  împreună  заједно  înpreuna [akc. înpreuna] (pril.) — zajedno ◊ frumuos ĭe kînd lumĭa lukră đi sat tuot înpreuna — lepo je kad ljudi rade za selo sve zajedno ◊ a furat înpreuna, d-akum unu labdă vina unu la altu — krali su zajedno, a sada prebacuju krivicu jedan na drugoga ♦ / înpreuna < în preuna < pre + una [Por.]  [Vidi]

4244  înpreunare  împreunare  уједињење  înpreunare (mn. înpreunărĭ) [akc. înpreunare] (i. ž.) — (ret.) ujedinjenje, udruživanje, udruženje, sastavljanje, spajanje ◊ đi źaba a fakut înpreunare, kînd nu s-a dat ńima ku iĭ — badava su napravili udruženje, kad se niko nije poveo za njima ◊ nu s-a pasat lu ńima đi înpreunăriļi luor — nije mario niko za njihovo udruživanje ♦ var. înpreunatură [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

4243  înpreunat  împreunat  спојен  înpreunat (înpreunată) (mn. înpreunaț, înpreunaće) [akc. înpreunat] (prid.) — (o živom biću) spojen, sastavljen, udružen; ujedinjen ◊ mĭerg înpreunaț pin sat, șî kîntă — idu udruženi kroz selo, i pevaju ◊ sîrbi ku rumîńi înpreunat a tunat în razbăl ku turśi — Srbi i Vlasu su ujedinjeno ušli u rat sa Turcima [Por.] ∞ înpreuna  [Vidi]

3889  înpuns  înpuns  бодење  înpuns1 (mn. înpunsurĭ) [akc. înpuns] (i. m.) — bodenje, ubadanje 1. (o igli) šivenje, ušivanje ◊ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe kînd nuĭe bun đi înpuns ku aku — ima teških praznika kada nije dopušteno ubadanje iglom 2. (o rogatoj stoci) bodenje rogovima ◊ trasńirĭa boĭi-ĭa, ĭară s-a pus pi înpuns, s-a luvat la kuarńe pî sa mînă pi kîm — grom spalio one bikove, opet su započeli bodenje, ukrstili rogove pa se ganjaju niz polje [Por.] ∞ înpunźe   [Vidi]

3887  înpunźe  împunge  бости  înpunźe (ĭuo înpung, ĭel înpunźe) [akc. înpunźe] (gl. p. ref.) — 1. (o rogatoj stoci) bosti, napadati rogovima ◊ buou blînd, nu-npunźe, da pîrdańiku đi berbĭek înpunźe ku furișu, đi la șîaļe — vo je pitom, ne bode, a prokleti ovan bode iz potaje, s leđa ◊ đemult munćeńi a țînut buoĭ marĭ, șî mulț inș a fuost înpunș pănă la muarće — nekada su planinci imali velike bikove, i mnogo je ljudi bilo izbodeno na smrt 2. (o šiljatim predmetima) šivenje, bušenje, probijanje, probadanje materijala ◊ a kroit pĭaļa đi opinś, a ramas numa să înpungă găurļi — skrojio je kožu za opanke, ostalo je samo da izbuši rupe 3. (med.) angina ◊ sa vaĭtă kă o înpunźe śuava în pĭept, duare ka kînd vrunu înpunźe ku kuțîtu — žali se da je nešto probada u grudima, boli kao da neko probada nožem ♦ var. impunźe ♦ sin. înbrukă [Por.]   [Vidi]

4602  însamna  însemna  означити  însamna (ĭuo însămn, ĭel însamnă) [akc. însamna] (gl. p. ref.) — označiti, obeležiti ◊ sa însamńaḑă śuava kînd sa puńe vrun sămn pi ĭel — označava se nešto kada se na to stavi neki znak ◊ așćetăm șumarĭu să vină să ńi însîamńe ļamńiļi đi taĭat — čekamo šumara da nam obeleži drva za seču [Por.] ∞ sămn   [Vidi]

4603  însamnat  însemnat  означен  însamnat (însamnată) (mn. însamnaț, însamnaće) [akc. însamnat] (prid.) — označen, obeležen ◊ ginđind kă la luok însamnat ku kruśiță ĭastă bań îngropaț, s-a frînt sapînd în pĭatră guală — misleći da na mestu označenom krstićem ima zakopanog blaga, polomili se kopajući u golom kamenu ◊ kînd a fuost fată mare s-a țînut ku uamiń însuraț, ș-a ramas în sat pănă la muarće însamnată ka kurveșćina — kad je bila devojka, išla je sa oženjenim muškarcima, pa je u selu ostala do smrti obeležena kao kurveština [Por.] ∞ sămn   [Vidi]

3936  însańina  însenina  разведрити се  însańina (ĭuo ma însańińeḑ, ĭel sa însańińaḑă) [akc. însańina] (gl. p. ref.) — (o vremenu) razvedriti se, razvedravati se, razbistriti se ◊ pi la amńaḑîț a-nśeput să bată vîntu, nuviri sa sparsîră șî śĭerĭu s-a însańinat đi la rîsarit pănă la zovîrńit — oko podneva počeo je da duva vetar, oblaci su se razišli i nebo se razvedrilo od istoka do zapada [Por.] ∞ sańin  [Vidi]

4870  înspina  înspina  набости се  înspina (ĭuo ma înspin, ĭel sa înspină) [akc. înspina] (gl. ref.) — nabosti se na trn ◊ kum kopiĭi să nu sa înspińe, kînd mĭerg đeskulț dupa viće — kako deca da se ne nabodu na trn, kad idu bosi za stokom ◊ pi muoșu nu-l duare kînd s-a-nspină-n vrun țaruș, kî luĭ ĭe pĭaļa la talpă gruasă ka źeĭśtu — čiču ne boli kad se nabode na neki šiljak, jer je njemu koža na stopalu debela ko prst [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

4743  înstrina  înstrăina  отуђити  înstrina (ĭuo ma înstrińeḑ, ĭel sa înstrińaḑă) [akc. înstrina] (gl. p. ref.) — otuđiti, postati tuđ, stran ◊ astîḑ tuot nat kată trĭaba luĭ, șî lumĭa mult s-a înstrinat — danas svako gleda svoja posla, i ljudi su se mnogo otuđili ♦ var. înstrinata [Por.] ∞ strin  [Vidi]

5997  însura  însura  женити  însura (ĭuo însuor, ĭel însuară) [akc. însura] (gl. p. ref.) — ženiti, oženiti ◊ sa ćem parințî kă kopilu nu sa va însura ńiśkînd, kă nu marĭașće đi fĭaće — boje se roditelji da se sin neće oženiti nikad, jer ne mari za devojke ◊ atîta ăl traźe ińima la fata-ĭa đi sigurat o sî sa însuare ku ĭa — toliko voli tu devojku, da će se sigurno njome oženiti [Por.]   [Vidi]

5981  înśepĭa  începe  почети  înśepĭa (ĭuo înśep, ĭel înśiape) [akc. înśepĭa] (gl. p.) — početi, započeti, načeti ◊ kînd a înśeput viskulu, n-avut unđe să fugă numa s-a pićit dupa un fag gruos — kad je počela mećava, nisu imali gde da pobegnu, nego su čučnuli iza jedne debele bukve ◊ nu înśepĭa pîńa pănă nu sa dă đi pomană la-ĭ muorț — ne načinji hleb dok se ne nameni mrtvima [Por.]  [Vidi]

4049  înśetuńel  încetinel  лагано  înśetuńel [akc. înśetuńel] (pril.) — (demin.) lagano, tiho, nežno ◊ duarme ușuor, kît đi înśetuńel să puvestîm, kopilu sa pumeńașće șî plînźe — lako spava, koliko god tiho da pričamo, dete se budi i plače ♦ / (demin.) < înśet [Por.] ∞ înśet  [Vidi]

4891  înśețoșa  încețoșa  замаглити  înśețoșa (ĭuo ma înśețoșăḑ, ĭel sa înśețoșaḑă) [akc. înśețoșa] (gl. p. ref.) — zamagliti se ◊ stîkla la ferĭastă sa înśețoșaḑă đi aburĭ kare vińe đin kuĭnă — prozorsko staklo zamagljuje se od pare koja dolazi iz kuhinje [Por.] ∞ śață  [Vidi]

4895  înśețoșală  încețoșare  замагљивање  înśețoșală (mn. înśețoșaļe) [akc. înśețoșală] (i. ž.) — zamagljivanje, zamućivanje ◊ înśețoșală ĭe kînd sa puńe śața, șî nu sa vĭađe ńimika înainća uokiluĭ — zamagljivanje je kad pada magla, i ne vidi se ništa pred očima [Por.] ∞ śață   [Vidi]

4892  înśețoșat  încețoșat  замагљен  înśețoșat (înśețoșată) (mn. înśețoșaț, înśețoșaće) [akc. înśețoșat] (prid.) — zamagljen ◊ ferĭeșćiļi tuaće a fuost înśețoșaće đi aburĭ, nu s-a vaḑut ńimika pin ĭaļe — prozori su svi bili zamagljeni od pare, ništa se nije videlo kroz njih [Por.] ∞ śață   [Vidi]

4185  înśinźe  încinge  опасати  înśinźe (ĭuo ma înśing, ĭel sa înśinźe) [akc. înśinźe] (gl. p. ref.) — opasati, vezati pojas oko pasa ◊ n-a putut sî sa înśingă, kă kuraua ĭ-a fuost skurtă — nije mogao da se opaše, jer mu je kaiš bio kratak ◊ nu sa înśins kalumĭa, șî braśirļi iĭ sa đisśins — nije se opasala dobro, i tkanice su joj se otpasale ♦ var. înśinźa ♦ supr. đisśinźe [Por.]  [Vidi]

5825  întari  întări  јачати  întari (ĭuo întarĭesk, ĭel întarĭașće) [akc. întari] (gl. p. ref.) — jačati, snažiti, stvrdnuti ◊ uomu kare îmblă șî lukră, întarĭașće pućarĭa șă lunźașće traĭu — čovek koji se kreće i radi, jača snagu i produžava život ◊ pomîntu sa întarĭașće dakă nu pluaĭe — zemlja se stvrdnjava, ako ne pada kiša ◊ (izr.) întarĭașće vuorba — potvrđuje datu reč [Por.] ∞ tare  [Vidi]

5826  întarit  întărit  појачан  întarit (întarită) (mn. întariț, întariće) [akc. întarit] (prid.) — pojačan, učvršen, stvrdnut ◊ a măĭ pus o bîrnă la punće, ș-akuma poț trĭśa ku tovaru-n șîaļe pi ĭa kă ĭe punća întarită bun — stavili su još jednu gredu na brvnu, i sada možeš preći sa tovarom na leđima, jer je brvno dobro pojačao ◊ a batut parĭ pi lînga țapă, akuma ĭe întarită bińe să nu sa măĭ klaćińe — nabilli su kočeve pored stožera, sada je dobro učvršćen da se više ne klati ◊ în pomînt întarit ka pĭatră, nu sa puaće sapa — u zemlji stvrdnutoj kao kamen, ne može se kopati [Por.] ∞ tare  [Vidi]

3157  întămpina  întâmpina  саставити  întămpina (ĭuo întămpin, ĭel întămpină) [akc. întămpina] (gl. p. ref.) — (tehn.) sastaviti, spojiti ◊ așa bun ĭel întămpina doă blăń, dă întămpinala nu s-a vaḑut — tako je dobro sastavljao dve daske, da se spoj nije primećivao [Stig]   [Vidi]

3158  întămpinare  întâmpinare  састав  întămpinare (mn. întămpinărĭ) [akc. întămpinare] (i. ž.) — (tehn.) sastav, spoj ◊ bun s-a-nkeĭat blăńiļi, întămpinarĭa gata nu sa vĭađe — dobro su se spojile daske, spoj se gotovo ne vidi ◊ numa sî sa măĭ ńićeḑaskă întămpinărĭļi, șî astalu ĭe gata — samo da se još izglade spojevi, i sto je gotov [Stig] ∞ întămpina  [Vidi]

5828  întărîtat  întărâtat  раздражен  întărîtat (întărîtată) (mn. întărîtaț, întărîtaće) [akc. întărîtat] (prid.) — razdražen ◊ kare a fi întărîtat kîńi atîta, đi sa sparg ku latratu? — ko li je toliko razdražio pse, da se razbijaju od laveža? [Por.] ∞ întărîta  [Vidi]

4307  întîmpla  întâmpla  десити се  întîmpla (ĭuo ma întîmplu, ĭel sa întîmplă) [akc. întîmpla] (gl.) — (zast.) desiti se, dogoditi se, zbivati se ◊ đintr-odată s-a pĭerdut, śe s-a fi întîmplat ku ĭel, ńima nu șćiĭe — iznenada je nestao, šta li se desilo sa njim, niko ne zna ◊ śe sa întîmplă-n satu vuostru pă lumĭa pļină đi mîrză sa baće în tuota ḑîua? — šta se zbiva u vašem selu pa se ljudi puni mržnje biju svaki dan? ♦ sin. slući, desî, împiska [Por.]  [Vidi]

5337  întîń  întâi  прво  întîń [akc. întîń] (br.) — prvo ◊ întîń șî-ntîń, aĭa nu puaće fi așa kum sa puvestîașće — prvo i prvo, to ne može biti tako kako se priča ◊ aĭde întiń să veđem śi ĭe adavarat đin aĭa — hajde prvo da vidimo šta je istinito od toga ◊ măĭ întîń ažuns kopiĭi luĭ, pă aĭ miĭ — prvo su stigla njegova deca, pa moja ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe întîń la rînd — ne zna se ko je prvi na redu [Por.] ♦ dij. var. întîĭ [Kmp.]  [Vidi]

3207  întîńală  întâlniire  сусрет  întîńală (mn. întîńelurĭ) [akc. întîńală] (i. ž.) — susret, sretanje; sastanak ◊ s-a dus în sat, la întîńală ku ńiskaĭ ńigustuorĭ — otišao je u selo, na susret sa nekim trgovcima ◊ đemult, la întîńală ku aĭ batrîń, aĭ ćińirĭ ļ-a țukat mîna — nekad, pri susretu sa starijima, mladi su im ljubili ruku ◊ întîńala fu skurtă, kă tuoț a grabit — susret beše kratak, jer su svi žurili ♦ var. întîńit [Por.] ∞ întîńi  [Vidi]

3206  întîńi  întâlni  сретати  întîńi (ĭuo întîńesk, ĭel întîńașće) [akc. întîńi] (gl. p. ref.) — sretati, susretati se ◊ în oraș întîńieșć numa lume ńikunoskută — u varoši srećeš samo nepoznate ljude ◊ a fuost mik kînd s-a întîńit măĭ întîń ku așa nakaz — bio je mali kada se prvi put susreo sa takvim problemom ◊ sa va întîńi, or ni sa va întîńi, aĭa numa Ursa va șći — da li će se sresti, ili se neće sresti, to samo Usud zna ♦ var. ĭuo întîńiesk, ĭel întîńiașće [Por.]  [Vidi]

5618  întrista  întrista  растужити  întrista (ĭuo ma întrișćeḑ, ĭel sa întrișćaḑă [akc. întrista] (gl. p. ref.) — rastužiti se ◊ kînd a vaḑut kopilu rupt șî krunt, s-a întristat, șî s-a pus pi plîns — kad je videla pocepano i krvavo dete, rastužila se i briznula u plač ◊ mult ma întrișćaḑă kînćiśiļi nuaștre aļi batrîńe — mnogo me rastužuju naše stare pesme [Por.] ∞ trist  [Vidi]

2530  întrokĭat  întreochiat  оболелих очију  întrokĭat (întrokĭată) (mn. întrokĭaț, întrokĭaće) [akc. întrokĭat] (prid.) — (zast.) (med.) obolelih očiju (za goveda) ◊ buou vro stamînă mĭarźe întrokĭat: uoki-ĭ sînt sînźaruoș, pļińe đi lîăkrîmĭ ... sa kunuașće kă nu vĭađe kalumĭa — vo već nedelju ide obolelih očiju: oči su mu krvave, pune suza ... primećuje se da ne vidi dobro [Por.] ∞ întrokĭa  [Vidi]

3131  întuarśe  întoarce  враћати  întuarśe (ĭuo întuork, ĭel întuarśe) [akc. întuarśe] (gl. p. ref.) — 1. vraćati se ◊ tuot sa întuarśe, ćińerĭața ńiśkînd — sve se vraća, mladost nikad ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, ș-a pļekat în lumĭa albă, a spus kă ńiś muort nu sa întuarśe la kasă — naljutio se na roditelje i krenuo u beli svet, rekao je da se ni mrtav neće vratiti kući ◊ sa faśe șuop, sa labdă kă nu-m întuarśe bańi — pravi se mutav, hvali se da mi neće vratiti novac 2. vrteti se, okretati se u mestu ◊ s-a mînkat fusu, șî ruata sa întuarśe în luok — ojela se osovina, i točak se okreće u mestu 3. okretati na stranu ◊ s-a zuĭtat baba să întuarkă malaĭu-n śirińe, șî tuot a ars pi o parće — zaboravila baba da okrene proju u crepulji, pa je sva izgorela sa jedne strane [Por.]   [Vidi]

2918  întuńerik  întuneric  мрак  întuńerik (mn. întuńeriśe) [akc. întuńerik] (i. m.) — 1. mrak, tama; pomrčina ◊ mare pakat kînd uomu muare la întuńerik, fara lumanare — veliki je greh kad čovek umre u mraku, bez sveće [Zvizd] ♦ sin. ńegura [Por.] 2. sever ◊ dă la întuńerik baće vîn kare-l kĭamă pîșļa or dunarĭanu — sa severa duva vetar koji se zove pišlja ili dunavac (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

2398  înuntru  înuntru  унутра  înuntru [akc. înuntru] (pril.) — unutra ◊ s-a-nkis înuntru, în kasă, șă nu ĭasă — zatvorio se unutra, u kući, i ne izlazi ◊ fuź înuntru, nu sta la pluaĭe afară — beži unutra, ne stoj napolju na kiši ◊ kum aĭ tunat înuntru, kînd ĭuo am înkis kasa đinuntru ku kĭaĭa? — kako si ušao unutra, kada sam ja zaključao kuću iznutra ključem? ♦ supr. afară [Por.] ♦ var. înluntru [Crn.]  [Vidi]

2814  învața  învăţa  учити  învața (ĭuo învîăț, ĭel învață) [akc. învața] (gl. p. ref.) — učiti, obrazovati se, sticati nove navike ◊ daskulu învață kopiĭi — učitelj uči decu ◊ baț vita sî sa învĭață să nu sa dukă în luok — biješ stoku da nauči da ne ide u njivu ◊ frumuos kîntă, ama grĭeu învață kînćik nou — lepo peva, ali teško uči novu pesmu ♦ supr. đizvața [Por.]  [Vidi]

2818  învațatură  învăţătură  учење  învațatură (mn. învațaturĭ) [akc. învațatură] (i. ž.) — učenje, bubanje; biflanje ◊ iĭ sa miră lumĭa kum nu noroḑîașće đ-atîta învațatură — čude mu se ljudi kako ne poludi od tolikog učenja [Por.] ∞ învața  [Vidi]

2524  învăļituare  învălitoare  сноваљка  învăļituare (mn. învăļituorĭ) [akc. învăļituare] (i. ž.) — (tehn.) snovaljka ◊ învăļituarĭa ĭe sulu pus pi duauă furś la vro rîpă — snovaljka je vratilo posavljeno na dve raklje na nekoj padini ◊ ku învăļituarĭa puńe kuarda pi sulu đi țasut — sa snovaljkom se snuje pređa na vratilo razboja ◊ đi sî fiĭe pusă strîns pi sul, kuarda ĭe ku kîpatîńu đinvaļe ļegată đi vulpĭe, kare ĭe-ngreonată ku petruańe — da bi se čvrsto namotala na vratilo, osnova je na donjem kraju vezana za vlačeg, koji je opterećen kamenjem ◊ kuarda pănă sa învaļiașće, nu kućaḑă să ažungă đi pomînt, da puaće să fiĭe lungă șî o sută đi mĭetîre — osnova dok se navija na vratilo, ne sme da dodirne zemlju, a može biti duga i sto metara [Por.] ∞ învaļi  [Vidi]

5477  înveńina  învenina  отровати  înveńina (ĭuo înveńińeḑ, ĭel înveńińaḑă) [akc. înveńina](gl. p. ref.) — (zast.) otrovati ◊ sa ginđit đi mulće uorĭ sî să înveńińaḑă, kă n-a măĭ putut să sufire traĭu ś-avut— pomišljala je često da se otruje, jer više nije mogla da podnese život koji je imala ♦ up. veńina ♦ sin. otravi [Por.] ∞ veńin   [Vidi]

5635  învermena  înviermăna  уцрвљати се  învermena (ĭuo ma învermeńeḑ, ĭel sa învermeńaḑă) [akc. învermena] (gl. p. ref.) — (helm.) ucrvljati se ◊ karńa la kaldură ĭuta învermeńaḑă — meso se na toploti brzo ucrvlja ◊ kînd va-nśepĭa învermena, o să sa priśapă pi putuare — kad se bude počelo ucrvljavati, osetiće se po smradu [Por.] ∞ vĭerme  [Vidi]

5689  învreńiśi  învrednici  провреднити се  învreńiśi (ĭuo ma învreńiśesk, ĭel sa învreńiśașće) [akc. învreńiśi] (gl. ref.) — provredniti se ◊ đikînd ăl frînsă tatî-su ku bataĭe, ĭel sa învreńiśit đi nu sa puaće kunoșća — otkad ga je otac prebio, on se provrednio da se ne može prepoznati ♦ supr. înļenoșa [Por.] ∞ vrĭańik  [Vidi]

5458  înžura  înjura  псовати  înžura (ĭuo înžur, ĭel înžură) [akc. înžura] (gl. p. ref.) — psovati ◊ nuĭe frumuos să sa înžure kopiĭi, muĭeriļi greuańe șă Dumńeḑîu — nije lepo da se psuju deca, trudnice i Bog ♦ sin. sudui [Por.] ∞ sudui  [Vidi]

6139  înźuga  înjuga  ујармити  înźuga (ĭuo înźug, ĭel înźugă) [akc. înźuga] (gl. p. ref.) — ujarmiti, upregnuti u jaram ◊ buoĭi ćińirĭ nuĭe ļesńe înźuga, trăbe koźa sî sa đa la źug — mlade volove nije lako ujarmiti, reba vremena da se naviknu na jaram ◊ žunku întîń s-a-nźugă ku buou batrîn, pănă nu sa-nvață sî tragă źugu-n parĭake — junac se prvo preže sa starim volom, dok ne nauči da vuče jaram u paru ♦ var. înžuga [Por.] ∞ źug   [Vidi]

6141  înźugare  înjugare  ујармљивање  înźugare (mn. înźugărĭ) [akc. înźugare] (i. ž.) — ujarmljivanje, prezanje ◊ înźugare sa spuńe kînd prinḑ vićiļi în źug să tragă karu, or plugu să are — ujarmljivanje se kaže kad prežeš stoku u jaram da vuče kola, ili plug ♦ var. înžugare ♦ var. înźugat, înžugat [Por.] ∞ źug  [Vidi]

6140  înźugat  înjugat  ујармљен  înźugat (înźugată) (mn. înźugaț, înźugaće) [akc. înźugat] (prid.) — ujarmljen, upregnut u jaram ◊ buoĭi înźugaț abĭa trag în plug, kî ĭe pomîntu uskat șî tare — upregnuti volovi jedva vuku plug, jer je zemlja suva i tvrda ◊ la pripur mare, ku tovar grĭeu în kar, sa înźugă măĭ mulće parĭake đi buoĭ — na velikom usponu, sa teškim teretom u kolima, prežu se više pari volova ♦ var. înžugat [Por.] ∞ źug  [Vidi]

6133  înșalat  înșelat  насамарен  înșalat2 (înșalată) (mn. înșalaț, înșalaće) [akc. înșalat] (prid.) — (izob.) nasamaren, prevaren ◊ ĭ-a luvat tuot ku minśuń, șî l-a lasat așa înșalat, si sa rîdă lumĭa tuată đi ĭel — uzeli mu sve lažima, i ostavili ga tako nasamarenog, da mu se smeje ceo svet ♦ var. înśelat [Por.] ∞ șauă  [Vidi]

5908  îńeka  neca  давити  îńeka (ĭuo îńek, ĭel îńakă) [akc. ńeka] (gl. p. ref.) — 1. daviti u vodi ◊ tuoț sa miră kum s-a îńekat în apă skundă — svi se čude kako se udavio u plitkoj vodi 2. zadaviti se hranom ◊ nu-ndopa așa ĭuta bukatură mare, kă ći îńeś — ne gutaj tako halapljivo krupne zaloga, jer ćeš se zadaviti 3. (o životinjama) klati se ◊ kînd sa îńakă kîńi ku lupi, iĭ prind uńi pi alțî ku đințî đi gît — kad se psi kolju sa vukovima, oni hvataju jedni druge zubima za gušu ♦ var. ńeka [Por.]   [Vidi]

5909  îńekat  îinecat  удављен  îńekat (îńekată) (mn. îńekaț, îńekaće) [akc. îńekat] (prid.) — udavljen, zadaljen ◊ śuopîr mare đi lupĭ a lasat dupa iĭ turma đi uoĭ îńekată, da șî kîńi śobańeșć a ḑakut îńekaț pi lînga strungă — veliki čopor vukova ostavio je iza sebe udavljeno stado ovaca, a i psi čobanski ležali su udavljene pored tora [Por.] ∞ îńeka  [Vidi]

5729  îrkońa  hârcâi  хркати  îrkońa (ĭuo îrkuon, ĭel îrkuańe) [akc. îrkońa] (gl.) — (onom.)(med.) hrkati ◊ sa vaĭtă muĭarĭa kă nu măĭ puaće, sîrmana, durmi ku uomu, kă îrkuańe grĭeu tuota nuapća — žali se žena da više ne može, sirota, spavati sa mužem, jer teško hrče po celu noć ◊ îrkuańe ka puorko-l taĭat — hrče ko zaklana svińa [Por.]  [Vidi]

5120  îś  hâș  иш!  îś (uzv.) — iš! uzvik kojim se tera živina ◊ ku ’îś’ rumîńi dudîĭe gaińiļi — sa ’iš’ Vlasiu teraju živinu ◊ îś, mînkav-ar uļu! — iš, izjeo vas kobac! [Por.]  [Vidi]

5879  ĭad  iad  пакао  ĭad (mn. ĭadurĭ) (i. m.) — (rel.) pakao, jad ◊ Rumîńi aĭ batrîń a kreḑut kî ĭe ĭadu o baltă vĭarđe, pļină đi aļe, kare stă supt punća raĭuluĭ — stari Vlasi su verovali da je pakao zelena bara, puna ala, koja se nalazi ispod rajskog brvna ◊ în ĭad kađe insa muarta kare nu puaće să trĭakă pi punća raĭuluĭ kî ĭe îngreonată ku pakaće grĭaļe — u jad pada pokojnik koji ne može preći preko rajskog brvna, jer je opterećen teškim gresima ◊ kińezu ĭaduluĭ ăl kĭamă Ĭadaț, șî ĭel sîare đin baltă sî spomînće pîkatuoșî sî kadă đi pi punća raĭuluĭ — knez pakla zove se Jadac, i on iskače iz bare da uplaši grešnike, da padnu sa rajskog brvna ◊ la fundu ĭaduluĭ traĭașće Satuana, muma draśiluor — na dnu pakla živi Sotona, đavolja mati ♦ supr. raĭ [Por.]  [Vidi]

2040  ĭadă  iadă  јарица  ĭadă (mn. ĭađe) [akc. ĭadă] (i. ž.) — (zool.) jarica, mlada koza ◊ a fatat kapriļi, ama n-a fakut ńiś o ĭadă, tuoț puĭ sînt ĭeḑ — okozile su mi se koze, ali nisu donele ni jednu jaricu, svi mladunci su jarići [Por.] ∞ ĭed  [Vidi]

2096  ĭađiră  iedera  бршљан  ĭađiră (mn. ĭađire) [akc. ĭađiră] (i. ž.) — (bot.) bršljan (Hedera helix) ◊ ĭađira krĭașće pi ļiemn, sa-nvăluĭe pi lînga ĭel, ăl kutruapîĭe păn la vîr, șî ļiemnu la urmă sa uskă, kî ĭađira ăl manînkă — bršljan se pužee uz drvo, obavija se oko njega, pokrije ga sve do vrha i drvo se na kraju osuši, jer ga bršljan jede ◊ ĭađiră ĭe vĭarđe vara-ĭarna — bršljan je zelen i leti i zimi [Por.]   [Vidi]

3308  ĭakă  iacă  ено  ĭakă [akc. ĭakă] (uzv.) — eno; evo ◊ fi bun, kă ĭakă vińe mum-ta, șî kapiț bataĭe — budi dobar, jer eno, dolazi ti mati, pa ćeš dobiti batine [Crn.] ◊ (u izr.) ĭak-așa — evo ovako, tako ◊ akuma minće, da șćiu bińe kî ń-am vorbit ĭak-așa să fiĭe — sada laže, a znam dobro da smo se dogovorili evo ovako da bude (Rudna Glava) ♦ var. ĭakîtă [Por.] ∞ ăće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3391  ĭaļe  ele  оне  ĭaļe1 [akc. ĭaļe] (zam.) — one ◊ ĭaļe a fuost vrĭańiśe ș-a gaćit lukru ĭuta — one su bile vredne i svršile posao brzo ◊ numa ku ĭaļe sî n-aĭ trĭabă — samo sa njima da nemaš posla ◊ kînd iĭ s-a luvat ku ĭaļe, tuot s-a dus drakuluĭ — kad su se združili oni i one, sve je otišlo dođavola ♦ var. ĭiaļe, ĭeaļe [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

2168  ĭarbă  iarbă  трава  ĭarbă (mn. ĭerburĭ) [akc. ĭarbă] (i. ž.) — (bot.) trava, travka (Herba) ◊ ĭarbă ḑîśem la buĭađe śe krĭașće pi ļivĭeḑ, śe sa kosîașće đi arańit vićiļi — travom zovemo onu biljku koja raste po livadama, i koja se kosi za ishranu stoke ◊ ĭarba kînd sa kuaśe đi kosît, or kînd sa do kosîașće, sa kĭamă fîn — kad trava sazri za kosidbu, ili kada se pokosi, zove se seno ◊ ĭarbă vĭarđe — zelena trava ◊ ĭarbă uskată — suva, osušena trava ◊ ĭarbă-n ćinsă — polegla trava ◊ fir đi ĭarbă — vlat trave, travka [Por.]  [Vidi]

2985  ĭarnă  iarnă  зима  ĭarnă (mn. ĭerń) [akc. ĭarnă] (i. ž.) — zima, godišnje doba ◊ ĭarna ĭe vrĭamĭa friguruasă, ku zapadă multă, întra tuamnă șî primovară — zima je hladno vreme, sa mnogo snega, između jeseni i proleća ◊ ĭarna ĭe vrĭamĭa ku zapadă mare, kă ńinźe gata în tuota ḑîua — zima je vreme sa velikim snegom, jer sneg pada gotovo svakog dana ◊ đi ĭarnă măĭ mult s-a ćemut oĭeri aĭ batrîń, k-a putut să ramînă fara ĭernaćik, kînd a fuost ĭarna lungă — zime su se najviše bojali stari stočari, jer su mogi da ostanu bez hrane za stoku, kad je zima trajala dugo ◊ ĭarnă lungă — duga zima ◊ ĭarnă grĭa — teška zima [Por.]   [Vidi]

4156  ĭaskă  iască  труд  ĭaskă (mn. ĭaske) [akc. ĭaskă] (i. ž.) — (mik.) trud (Fomes fomentarius) ◊ ĭaska sa faśe đin burĭaće kare krĭașće pi fag șă-l kĭamă kopitarĭ— trud se pravi od gljive koja raste na bukvi i koja se zove „kopitar” ◊ ĭaska ĭe kopitarĭ taĭat în parśaļe, șă uskat bińe la suare — trud je „kopitar” isečen na komade i dobro osušen na suncu ◊ ku ĭaskă uskată șî ku amnarĭu șî krĭamińa tutunźiĭi aprins lula ku tutun — suvim trudom, ognjilom i kremenom pušači su palili lulu sa duvanom ◊ ku ĭaskă aprinsă albinari afumă la albiń — upaljenim trudom pčelari dime kod pčela ♦ up. kopitar, ĭaskă galbină [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

2891  ĭastă  iaste  јесте  ĭastă [akc. ĭastă] (uzv.) — jeste 1. potvrda: jeste, da, tako je; stoji tako ◊ dar ĭastă așa, kum sa puvestîașće, or nuĭe, nu puot să șćiu — da li jeste tako kako se priča, ili nije, ne mogu da znam ◊ ĭastă kî ĭe uom đi trĭabă, ama aĭa nu ĭa trăbuit — jeste da je čovek na svom mestu, ali mu to nije trebalo 2. ima, postoji ◊ ĭastă-n vuorbiļi luĭ kîta adaverĭe, or ĭe tuot minśună guală — ima li u njegovim rečima malo istine, ili je sve gola laž ◊ ĭastă pîńe đi tuoț, or sî măĭ duśem șîmăĭ — ima li hleba za sve, ili da donesemo još ◊ ĭastă đ-atunśa măĭ mult đi ḑîaśe ań — ima otada više od deset godina [Por.] ♦ dij. var. ĭeșće (Brodica) [Rom.] ♦ supr. nuĭe [Por.]   [Vidi]

4903  ĭaz  iaz  јаз  ĭaz (mn. ĭazurĭ) [akc. ĭaz] (i. s.) — jaz, zagat ◊ ĭaz ĭe primĭeḑ la rîu đi la kare sa đisparće o ĭarugă śe duśe apă la muară — jaz je pregrada na reci, od koje se odvaja jaruga kojom teče voda za vodenicu ◊ ĭazu muori — vodenični jaz [Por.] ∞ muară  [Vidi]

3344  ĭașkĭe  așchie  ивер  ĭașkĭe (mn. ĭeșkĭ) [akc. ĭașkĭe] (i. ž.) — iver, treska ◊ ĭeșkĭ măĭ mult sa fak kînd sa śopļașće, sa taĭe, sa askuće or sa sparźe vrun ļemn — iverje se najviše pravi kada se teše, seče, šilji ili cepa neko drvo ◊ ku ĭașkĭe uskată ĭuta sa ațîțîĭe fuoku — suvom treskom se brzo potpaljuje vatra ♦ sin. țandîră [Por.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ășke [Tim.]  [Vidi]

2039  ĭed  ied  јаре  ĭed (mn. ĭeḑ) [akc. ĭed] (i. m.) — (zool.) jare, muško mladunče koze ◊ am duoĭ ĭeḑ, nu sînt iĭ măĭ mîndri kîta, numa mîndri rău — imam dva jareta, ne da su lepi, nego su prelepiĭadăjarica, žensko mladunče koze ◊ ĭedu kînd krĭașće sa kĭamă pîrś, da đin ĭadă krĭașće kapră — kad muško jare odraste, zove se jarac, a od ženskog nastaje koza ♦ up. kapră [Por.] ◊ ĭedu đi un an dă ḑîļe sa kĭamă fatuĭ — jare od godinu dana zove se „fatuj” (Rečica, Požarevac) [Stig]   [Vidi]

3561  ĭepćińiĭe  ieftinie  јефтиноћа  ĭepćińiĭe (mn. ĭepćińiĭ) [akc. ĭepćińiĭe] (i. ž.) — jeftinoća ◊ ĭepćińiĭa s-a pĭerdut đin traĭu nuostru, numa traĭu a ramas ĭepćin — jeftinoća se izgubila iz našeg života, samo je život ostao jeftin ♦ supr. skupataće [Por.] ∞ ĭepćin  [Vidi]

6067  ĭerĭ  ieri  јуче  ĭerĭ [akc. ĭerĭ] (pril.) — juče ◊ ĭerĭ, o ḑîuă înainća ḑî đi astîḑ — juče, dan pre današnjeg dana ◊ s-a dus ĭerĭ, șî înga nu s-a-ntuors — otišao je juče, i još se nije vratio [Por.]  [Vidi]

2986  ĭerna  ierna  зимовати  ĭerna (ĭuo ĭerńeḑ, ĭel ĭerńiaḑă) [akc. ĭerna] (gl.) — zimovati ◊ nu măĭ sa puaće ĭerna ku vićiļi în Munțîļi măĭdanuluĭ, kă nu măĭ lasă șumarĭu să sa skuata vićiļi la mugur — ne može se više zimovati u majdanpečkim planinama, jer šumari više ne daju da se stoka izvodi na brst [Por.] ∞ ĭarnă  [Vidi]

2699  ĭernaćik  iernatic2  зимница  ĭernaćik (mn. ĭernaćiśe) [akc. ĭernaćik] (i. s.) — zimnica za stoku ◊ ĭernaćik ĭe mînkarĭa đi viće, sprimită đi ĭarnă: fîn, frunḑă, tuļeń — zimnica je stočna hrana spremljena za zimu: seno, lisnik, tuluzina ◊ ĭerńiļi a fuost đemult lunź șî grĭaļe, ș-aĭ batrîń măĭ mult s-a ćemut kî n-o să fiĭe ĭernaćik đestul, ș-o sî muară vićiļi đi fuame — zime su bile duge i hladne, i stari su se najviše bojali da neće biti dovoljno zimnice, i da će stoka polipsati od gladi [Por.] ∞ ĭarnă  [Vidi]

3966  ĭertare  iertare  опроштај  ĭertare (mn. ĭertărĭ) [akc. ĭertare] (i. ž.) — (zast.) (rel.) oproštaj; opraštanje ◊ s-a dus baba la bisîarikă sî sa spoveđeaskă, șî sî kaće ĭertare đi pakaće śe ļi are — otišla je baba u crkvu da se ispovedi i da traži oproštaj za grehova koje ima ◊ numa dakă țîń tuaće posturļi puoț sî ći nadăĭ đi ĭertare, altfeļ nu — samo ako držiš sve postove možeš da se nadaš oproštaju, drugačije ne [Por.] ∞ ĭerta  [Vidi]

2118  ĭordaș  iordaș  зебраст  ĭordaș (ĭordașă) (mn. ĭordaș, ĭordașă) [akc. ĭordaș] (prid.) — (za boje) (ret.) zebrast, prugast; šaren ◊ la nuoĭ numa đi mîț or đi uoĭ sa ḑîśe kî sînt ĭordașă, đi alta žuavină n-am auḑît — kod nas se samo za mačke ili ovce kaže da su prugaste, za druge životinje nisam čuo [Por.]  [Vidi]

5878  ĭubi  iubi  љубити  ĭubi (ĭuo ĭubĭesk, ĭel ĭubĭașće) [akc. ĭubi] (gl. p. ref.) — (folk.) ljubiti, voleti ◊ kînd sa ĭubĭesk duoĭ aĭ ćińirĭ, țukatu-luor ĭe dulśață mare — kad se vole dvoje mladih, njihovo ljubjenje je velika poslastica ♦ up. țuka [Por.]  [Vidi]

5280  ĭuda  iuda  Јуда  ĭuda [akc. ĭuda] (i. m.) — (folk.) (demon.) juda ◊ l-a mînat ĭuda să rupă zgaĭba đi pi rană la piśuor, rana s-a-ntîrîtat șî la urmă doltori ĭ-a taĭat piśuoru — terao ga je juda da skine krastu sa rane na nozi, rana se zapalila i na kraju su mu doktori isekli nogu ♦ sin. draku [Por.]  [Vidi]

3235  ĭuo  io  ја  ĭuo (mn. nuoĭ) [akc. ĭuo] (zam.) — ja ◊ ĭuo unu sîngur nu puot ńimik, ama dakă ńi adunăm nuoĭ tuoț, pućem ļesńe să ĭeșîm ku iĭ în kîpatîń — ja jedan sam ne mogu ništa, ali ako se skupimo mi svi, možemo lako da izađeno s njima na kraj ◊ ĭuo, tu, ļel șî ĭa traim în satu-sta đemult — ja, ti, on i ona živimo u ovom selu odavno ♦ var. ĭeu [Por.] ♦ dij. var. ĭo [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5078  ĭuțală  iuțeală  брзина  ĭuțală (mn. ĭuțaļe) [akc. ĭuțală] (i. ž.) — 1. (o kretanju) (izob.) brzina; ubrzanje ◊ s-a rîpeḑît prĭamult, șî kînd a kîpatat ĭuțală mare, s-a-npiđekat ș-a kaḑut — zaleteo se previše, i kad je dostigao veliku brzinu, sapleo se i pao 2. (o ukusu hrane) ljutina ◊ la rumîń-aĭ batrîń mult ļ-a plakut să manînśe ĭuće, pućem să ḑîśem kă a kreskut ku ĭuțală — stari Vlasi su mnogo voleli da jedu ljuto, možemo da kažemo da su rasli sa ljutinom ◊ piparkă ĭuće — ljuta paprika [Por.] ∞ ĭut  [Vidi]

2912  ka  ca  као  ka (pril.) (predl.) — kao ◊ s-a puvestît kă paradĭeda a fuost mare șî tare ka ursu — pričalo se da je pradeda bio velik i jak kao medved ◊ sa kîntă ka kînd ăl skopĭeșć — vrišti kao da ga štrojiš ◊ pluaĭe ka đin gaļiată — (kiša) lije kao iz kabla ◊ ĭut ka gîndu, tare ka pomîntu — brz kao misao, jak kao zemlja [Por.]  [Vidi]

3439  kadă  cadă  каца  kadă (mn. kăḑ) [akc. kadă] (i. ž.) — kaca ◊ vas mare đi ļemn, înkeĭat đin duoź lunź, în kare sa țîn pruńiļi, pănă nu fĭerb đi kazan — veliki drveni sud, sklopljen od dugačkih doga, u koji se drže šljive dok ne provru za pečenje na kazanu ◊ la nuoĭ marimĭa kăḑî sa sokoćiașće ku kazanu: șkă, am o kadă đi doăsprăśe kazańe, śe vińe kă are kadă în kare înkĭapă pruńe đi doăspraśe kazańe đi rakiu — kod nas se veličina kace meri brojem kazana: veli, imam kacu od dvanaest kazana, što znači da ima kacu u koju staju šljive za dvanaest kazana rakije ♦ sin. pućină [Por.]  [Vidi]

3416  kadîr  cădar  способан  kadîr (kadîră) (mn. kadîrĭ, kadîrĭe) [akc. kadîr] (prid.) — sposoban, kadar; spreman ◊ sa faśe kî ĭe uom đi trĭabă, da nuĭe kadîr ńiś vuorba sî țînă — pravi se da je čovek na mestu, a nije sposoban ni reč da održi ◊ l-a lasat muĭarĭa ćinîră, kă n-a fuost kadîr să-ĭ fakă trĭaba — napustila ga je mlada žena, jer nije bio kadar daje zadovolji ◊ nu ći prinđa đi lukru držăvi dakă nuĭeș kadîr să-l gaćeșć ku ispravă — ne hvataj se državnog posla ako nisi kadar da ga završiš po propisu [Por.]  [Vidi]

2453  kair  caier  кудељка  kair (mn. kaire) [akc. kair] (i. s.) — kudeljka, kudeljča; svojak ◊ kairu ĭe un zmuaćik đi lînă, skîrmanat șî spalat, sprimit đi pus în furkă sî sa tuarkă — kudeljka je svežanj vune, opran i očešljan, spreman da se stavi na preslicu i oprede ◊ đi mult n-aĭ putut să vĭeḑ muĭarĭe kare mĭarźe pi drum fara kair în furkă — nekada nisi mogao da vidiš ženu koja ide putem bez kudeljke u preslici [Por.]  [Vidi]

5653  kaĭesk  căiesc  коњски  kaĭesk [akc. kaĭesk] (pril.) — konjski ◊ rînkeḑatu kaĭesk đeparće s-auđe — konjsko rzanje daleko se čuje ◊ a mers ku pașu kaĭesk — išao je konjskim hodom ♦ up. muskă kaĭskă [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5169  kaka  căca  срати  kaka (ĭuo ma kak, ĭel sa kakă) [akc. kaka] (gl. p. ref.) — (vulg.) srati, kenjati ◊ pănă ĭerĭa kopil, sa kaka-n izmĭańe — dok je bio dete, srao je u gaće ◊ kaku-ma în gura iĭ minśinuasă, — poserem joj se u usta lažljiva ◊ nu ći kaka pi pragu kășî, kă aĭa măĭ rău puće — ne seri na kućnom pragu, jer to najviše smrdi [Por.]  [Vidi]

3275  kakațîșńiță  latrină  клозет  kakațîșńiță (mn. kakațîșńiț) [akc. kakațîșńiță] (i. ž.) — (pej.) klozet, nužnik ◊ kînd a veńit Tita, ń-a mînat să faśem kakațîșńiță, să nu ńi măĭ duśem pintru nuoĭ dupa tufă, la kare unđe-ĭ vińe — kad je došao Tito, terali nas da pravimo klozete, da ne idemo više poradi sebe iza žbuna, kako kome gde dođe ♦ sin. nužńik [Por.] ♦ dij. sin. kăkașćoar (Mokranje) [Kmp.] ∞ nužńik  [Vidi]

2780  kal  cal  коњ  kal (mn. kaĭ) (i. m.) — (zool.) konj ◊ kal alb, kal ńegru — beli konj, crni konj ◊ kalu măĭ mult s-a pazît đi-nkîļikat, đi tras în kośiĭe, da șî đi arat — konj se najviše čuvao za jahanje, za vuču kočijе, ali i za oranje ♦ dem. kalușălkonjić [Por.]  [Vidi]

4009  kalauză  călăuză  калауза  kalauză (mn. kalauzurĭ) [akc. kalauză] (i. ž.) — (rel.) kalauza, obredni hleb ◊ găćituariļi kînd s-apuka să gaćaskă đe pomană, măĭ întîń fak șapće turćiță kare sa kĭamă kalauză, șă ļi dau la morto-la să vadă k-a-nśeput sî sa gaćiaskă pomana luĭ — žene koje spremaju pomanu prvo mese sedam hlepćića koji se zovu kalauze, i namenjuju ih pokojniku da vidi da je počelo spremanje njegove daće ◊ kolaśi kalauzurļi n-au ńiś un sămn pi ĭaļe — hlebovi kalauze nemaju na sebi nikakve simbole [Por.]  [Vidi]

3291  kalbĭaḑă  gălbează  метиљ  kalbĭaḑă (mn. kalbĭeḑ) [akc. kalbĭaḑă] (i. ž.) — (vet.) metilj, bolest ovaca i koza ◊ uaĭa ĭe bolnauă đi kalbĭaḑă kînd pi fikaț-aĭ albĭ sa fak ńiskaĭ vĭermĭ marĭ, kare iĭ manînkă; la uaĭe pļakă muśi pĭe nas, nu manînkă șî sa uskă ĭuta; dakă stapînu nu-ĭ dă ļak, ĭa muare — ovca je bolesna od metilja kad joj se na plućima stvore neki veliki crvi koji ih jedu; ovca počne da slinavi, ne jede i brzo slabi; ako joj gazda ne da lek, ona lipše [Por.] ◊ mulće uoĭ ano-sta au kalbĭaḑă — mnogo ovaca ove godine imaju metilj (Sige) [Hom.]  [Vidi]

4031  kalțuoń  colţun  калчина  kalțuoń (mn. kalțuańe) [akc. kalțuoń] (i. s.) — kalčina ◊ kalțuoń ĭе un fĭeļ đi śarap fakut đin śuarik, kare a-nkalțat muĭeriļi pănă nu s-a skuos śarapi — kalčina je vrsta čarape od sukna, koje su žene obuvale pre nego što su se pojavile čarape ◊ kalțuońu muĭeriļi a-nkalțat pista śuarik — kalčinu su žene obuvale preko suknene dokolenice ◊ kalțuońu ku śuariku avut kruoĭ într-un fĭeļ, numa śe kalțuońu a fuost măĭ skurt — kalčina i dokolenica imale su isti kroj, samo što je kalčina bila kraća [Por.] ∞ înkalța  [Vidi]

5055  kald  cald  топло  kald (kaldă) (mn. kalḑ, kalđe) [akc. kald] (prid.) — toplo ◊ a ĭeșît suariļi, afară ĭe tare kald — izašlo je sunce, napolju je jako toplo ◊ apa-n rîu ĭe kaldă, pućem ńi skalda kînd gaćim ku lukro-sta — voda u reci je topla, možemo se kupati kad svršimo s ovim poslom ◊ kînd sa uĭtă la mińe, ku uoki-ĭa aiĭ vînîț, miĭe îm fu kald la ińimă — kad me je pogledala tim njenim plavim očima, meni bi toplo oko srca ♦ supr. frig [Por.]  [Vidi]

5057  kaldare  caldare  бакрач  kaldare (mn. kaldărĭ) [akc. kaldare] — bakrač, kotao ◊ kaldarĭa ĭe vas đi aramă, or đi fĭer, kare s-a atîrnat pi ḑîaļe la kamin, đi fĭerta apa — kotao je sud od bakra, ili gvožđa, koji se kačio o verige na kaminu, za kuvanje vode [Por.] ∞ kald  [Vidi]

5059  kalduruos  călduros  топљикав  kalduruos (kalduruasă) (mn. kalduruoș, kalduruasă) [akc. kalduruos] (prid.) — topljikav, mlak ◊ kalduruos ĭe kînd ĭe śeva puțîn kald, kînd numa ś-a-nśeput sî sa-ngalḑaskă — mlako je nešto kad je malo toplo, kad samo što je počeo da se zagreva ♦ supr. friguruos [Por.] ∞ kald  [Vidi]

5362  kalkat  călcat  прегажен  kalkat (kalkată) (mn. kalkaț, kalkaće) [akc. kalkat] (prid.) — pregažen, zgažen ◊ un kîńe kalkat stă-n drum ku ḑîļiļi, s-anpuțît kă n-are kare să-l muće — jedan pregaženi pas danima leži na putu, usmrdeo se jer nema ko da ga skloni [Por.] ∞ kalka  [Vidi]

4661  kaļe  cale  пут  kaļe (mn. kăļ) [akc. kaļe] (i. ž.) — (zast.) put ◊ kaļa pista kuastă ĭe măĭ đirĭept drum đi sat — put preko prevoja je nakraća prečica za put do sela ◊ (ver.) nuĭe bun kînd mîțu ńegru îț trĭaśe kaļa — nije dobro kad ti crna mačka pređe put ◊ kînd vrunu a pļekat la drum, aluĭ ĭ-a spus: „Să-ț fiĭe bună kaļa!” — kad bi neko polazio na put, njegovi su ga pratili rečima: „Nek ti je dobar put!” ♦ sin. drum [Por.]  [Vidi]

5062  kap  cap  глава  kap (mn. kapiće) [akc. kap] (i. s.) — 1. (anat.) glava, deo tela ◊ la prefirat bińe đi la kap pănă la piśuare, șî kînd a bagat sama kî ĭe măĭ tare, s-a-ntuors șî s-a dus — odmerio ga je pažljivo od glave do pete, i kad je shvatio da je jači, okrenuo se i otišao 2. (o položaju) početak, čelo ◊ la pomană kapu mĭesî sa lasă guol, kă a kolo șađe al muort kare vińe la pomană — na daći se čelo stola ostavlja prazno, jer tu sedi pokojnik kad dođe na pomanu 3. (ver.) zloslutnja ◊ kînd uomu kobĭașće la vrun rău, sa spuńe kî-ĭ s-a fakut đi kap — kad čovek priziva neko zlo, kaže se da radi sebo o glavi 3. (o intelektu) tvrdoglav; glup ◊ grĭeu ĭa la kap — teško pamti [Por.]  [Vidi]

5644  kapak  capac  поклопац  kapak (mn. kapaśe) [akc. kapak] (i. s.) — 1. poklopac ◊ kapak ĭe lukru ku kare sa-nkiđe śuava guol śе аре gaură la vîr — poklopac je stvar kojom se zatvara nešto šuplje što ima otvor na vrhu ◊ kapak đi ļemn are bunarĭu or vro gaură-n pomînt, are lada or sanduku, da puaće avĭa șî vadra đi apă — drveni poklopac imaju bunar ili neka rupa uzemlji, imaju ladica ili sanduk, a može imati i vedro sa vodom 2. kapak na prozoru ◊ mulće kăș kare sînt fakuće în vînt, au kapaśe đi ļemn la ferĭeșć — mnogo kuća koje su podignute na vetrometini, imaju drvene kapke na prozorima [Por.]   [Vidi]

3387  kapră  capră  коза  kapră1 (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) koza (Capra hircus hircus) ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mleka ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorima ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a ginđit sî sa kăsătorĭaskă — kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastane ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — stari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavo ♦ up. ĭed, pîrś, țap [Por.]  [Vidi]

6029  kapră  ?  влачег  kapră (mn. kăpri (i. ž.) [akc. kapră] — (tehn.) vlačeg, vlačuga ◊ aĭa śe sa kĭmă în saćiļi poreśańe vulpĭe, o saĭnă đi tras kuarda kînd sa învaļiașće sulu, în žumataća Tănḑî kîtra Guol sa kĭamă kapră — ono što se u porečkim selima zove lisica, saonica za izvlačenje osnove za osnivanje vratila razboja, u polovini Tande prema Golu zove se koza ♦ sin. vulpĭe [Por.] ∞ învaļi   [Vidi]

5063  kapu vakuluĭ  moartea lumii  смак света  kapu vakuluĭ [akc. kapu vakuluĭ] (sint.) — (rel.) smak sveta ◊ s-a strîkat lumĭa, ńima nu măĭ krĭađe-n dumńeḑîu, ńima nu țîńe posturļi, ka kînd s-a apropiĭat kapu vakuluĭ — svet se pokvario, niko više ne veruje u boga, niko ne drži postove, kao da se približio smak sveta [Por.] ∞ kap  [Vidi]

3731  kapută  capută ?  торић  kapută (mn. kapuće) [akc. kapută] (i. ž.) — torić, manji tor ili obor za ovce ◊ kapută ĭe oborĭel înainća lu ușa strunźi, unđe s-adună uoiļi ș-așćată să vină la rînd đe muls — kaputa je mali obor ispred ulaza u tor, gde se skupljaju ovce i čekaju da dođu na red za mužu [GPek] ♦ sin. oborĭel [Por.] ∞ kap  [Vidi]

2673  kapușă  căpușă  крпељ женка  kapușă (mn. kapușurĭ) [akc. kapușă] (i. ž.) — (ent.) krpelj ženski ◊ kapușa ĭe kîrśuabă muĭerĭaskă, kare suźe sînźe, șî sa unflă boznakît — „kapuša” je ženka krpelja, koja siše krv, i naduva se bogznakoliko ◊ kapușa traĭașće pin ĭarbă, înviĭe đin uauă învăluiće în panžîn, ka omida — krpelj živi u travi, rađa se iz jajašca koja su uvijena u paučinu, kao gusenica ♦ up. grapiță, kîrśuabă [Por.]  [Vidi]

3489  kar đi buoĭ  car de boi  воловска кола  kar đi buoĭ (sint.) — (tehn.) volovska, zaprežna kola ◊ đe mult n-a fuost kasă fara kar đi buoĭ, da akumă kare ăl măĭ are, la fîrbuit, la kićit ku fluorĭ șă-l țîńe đi frumoșață în avļiĭa kășî — nekada nije bilo kuće bez volovskih kola, a sada ko ih još ima, ofarbao ih, okitio cvećem i drži ih kao ukras u dvorištu kuće ◊ karîļi đi buoĭ a skimbat trakturu — zaprežna kola zamenio je traktor ◊ atîrnat în vrun bușćan, ș-a rîsturnat karu pļin đi fîn — zakačio neki panj, i preturio kola puna sena [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3490  kara  căra  возити  kara (ĭuo kar, ĭel kară) [akc. kara] (gl. p. ref.) — 1. voziti, upravljati vozilom ◊ fata mi tare frikuasă, nu vrĭa sî sa kare ku fiĭe kare — kćerka mi je jako plašljiva, neće da se vozi sa bilo kim ◊ đi kurînd sa-nvațat sî kare, înga nu kućaḑă sîngur la drum măĭ lung — skoro je naučio da vozi, još uvek ne sme sam na duži put ◊ ćińerișu nu numa śe kară ĭuta, numa ĭastă kare kară bĭeț muorț — omladina ne samo što vozi brzo, nego ima ih koji voze mrtvi pijani ♦ sin. mînă 2. (fig.) vozati, navlačiti; okoristiti; vući za nos ◊ prostavĭela, amînat a vaḑut kî ĭel o kară kum vrĭa — glupača, kasno je uvidela da je on voza kako hoće [Por.]  [Vidi]

37  karabaș  cimpoier  гајдаш  karabaș (mn. karabaș) [akc. karabaș] (i. m.) — (muz.) gajdaš ◊ karabașu ĭe uom kare kîntă-n karăbĭ — gajdaš je čovek koji svira gajde ◊ vrodată a fuost în tuot satu kîć-un kîrabaș, șî ku iĭ sa pitrekut tuaće visaļiĭļi, d-akuma s-a pĭerdut gata đi tuot — nekad je u svakom selu bio po neki gajdaš, i sa njima se provodilo svako veselje, a sada su se gotovo sasvim izgubili [Por.] ∞ karabă  [Vidi]

4272  Karabaș  Carabaș  Карабаш  Karabaș [akc. Karabaș] (i. m.) — (antr.) Karabaš, Karabašević ◊ Karabaș ĭe poļikra lu uom kare mult a kîntat în karăbĭ, ș-a fuоst kunoskut đ-arîndu pi karăbĭ, da nu pi numiļi luĭ bućeḑat — Karabaš je nadimak čoveka koji je dugo svirao gajde, i bio poznat svuda po gajdama, a ne po svom krštenom imenu ◊ unđe đi uom s-a prins poļikra Karabaș, așa lumĭa a kĭemat șî pi aĭ luĭ đin kasă — gde se nadimak Karabaš primio za čoveka, tako su ljudi nazivali i njegove ukućane ◊ đin poļikra Karabaș s-a fakut la karće prezimiļi Karabašević — od nadimka Karabaš nastalo je prezime Karabašević ♦ var. Kîrabaș [Por.] ∞ karabă  [Vidi]

36  karabă  carabă  гајде  karabă (mn. karăbĭ) [akc. karabă] (i. ž.) — 1. (u jednini) pisak, frulica na gajdama 2. (u mn.) gajde, narodni muzički instrument ◊ moșu Pîătru kîntă-n karabă — čiča Petar svira u gajde [Por.] ∞ śimpuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3493  karare  cărare  раздељак  karare2 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — razdeljak, razvojak ◊ kînd sa pĭapćină, uńi nu vor karare, da uńi o fak la o parće, alțî ĭară pi la mižluok, kare kum iĭ drag — kad se češljaju, neki ne vole razdeljak, neki ga prave sa strane, neki opet po sredini, kako ko voli [Por.] ∞ kara  [Vidi]

2825  karbuńe  cărbune  угљен  karbuńe (mn. karbuń) [akc. karbuńe] (i. m.) — ugljen, ćumur ◊ s-a stîns fuoku, a ramas numa karbuń șî śanușă — vatra se ugasila, ostali su samo ugljen i pepeo ◊ dĭeda, kînd aprins lula, a luvat karbuńiļi ku mîna guală — deda, kada je palio lulu, uzimao je ugljen golom rukom ♦ sin. taśuńe [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

78  kare  care  ко  kare [akc. kare] (zam.) — a. ko, koji, koja ◊ kare să duče după apă? — ko ide po vodu? ♦ sin. čińe [Kmp.] ◊ kare vińe dupa nuoĭ? — ko dolazi po nas? b. koga ◊ la kare va sîmana kopilo-sta — na koga li liči ovo dete? ◊ n-aĭ đi kare să ći ćiemĭ — nemaš koga da se bojiš ◊ la kare aĭ vaḑut aĭa? — kod koga si to video? c. sa kim, sa kojim ◊ ku kare ć-aĭ țukat? — s kim si se ljubila? [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2907  kareguod  oricare  когод  kareguod [akc. kareguod] (pril.) — kogod, bilo ko ◊ să vină kareguod vrĭa, ĭuo đ-aiśa nu ma mut — nek dođe kogod hoće, ja se odavde ne pomeram ♦ var. karegud ♦ sin. fiĭekare [Por.] ∞ guod  [Vidi]

5119  karļiță  carliță  корито  karļiță (mn. kărļiț) [akc. karļiță] (i. ž.) — korito, naćve ◊ karļița ĭe postao mare skobită-n ļemn, kare a fakuto țîgańi — korito je veliko naćve izdubljeno u drvetu, koje su izrađivali Cigani ◊ în karļiță s-a skaldat lumĭa șî s-a žumuļit porśi, da ĭarna sa karat kopiĭi în-ĭa pi zapadă — u koritu su se kupali ljudi i šurile svinje, a zimi su se u njemu vozila deca na snegu ♦ sin. postao [Por.]  [Vidi]

3453  karpińel  cărpinel  грабић  karpińel (mn. karpińeĭ) [akc. karpińel] (i. m.) — (bot.) (demin.) grabić, mali grab, lastar od graba ◊ kînd sa faśe žuardă đi mînat vićiļi, măĭ bună ĭe s-o taĭ đin vro krĭanguță đi karpińel ćinîr, kî ĭa ĭe ușuară, supțîrĭe șî žîlao — kad se pravi prut za teranje stoke, najbolje je da je odsečeš od grančice nekog mladog grabića, jer je laka, tanka i žilava ♦ var. karpinuș [Por.] ∞ karpin  [Vidi]

5979  karunt  cărunt  сед  karunt (karuntă) (mn. karunț, karunće) [akc. karunt] (prid.) — sed, sedokos ◊ ćinîr uom, ama ĭe tuot karunt — mlad čovek, ali je sav sed ◊ muoșu ku barba karuntă — čiča sa sedom bradom [Por.]   [Vidi]

4883  karuță  căruță  каруце  karuță (mn. karuță) [akc. karuță] (i. ž.) — (demin.) karuce ◊ karuța ĭe kar ușuor ku patru ruoț, kare-l trag kaĭi, unu or duoĭ, șî ku kare sa kară gîzdoćińiļi kînd ĭasă la vro visaļiĭe — karuce su lagana kola sa četiri točka, koje vuku konji, jedan ili dva, i kojim se voze bogataši kad izlaze na neku svetkovinu ♦ / (demin.) < kar ♦ sin. kośiĭe [Por.] ∞ kar   [Vidi]

3728  kasatuarńikă  muierea de casă  кућаница  kasatuarńikă (mn. kasatuarńiśe) [akc. kasatuarńikă] (i. ž.) — (zast.) kućanica, dobra domaćica ◊ uomu ĭe drumaș șî trăbe sî sa ușurĭaḑă unđe puaće, da muĭarĭa ĭe kasatuarńikă șî trăbe să țînă ușa înkisă, să tuńe al măĭ țapîn — muž je putnik i treba da se olakša gde god može, a žena je kućanica i treba da drži vrata zatvorena, da uđe najjači ♦ var. kasatuorńikă [GPek] ∞ kasă  [Vidi]

3727  kasatuorńik  om de casă  кућаник  kasatuorńik (mn. kasatuorńiś) [akc. kasatuorńik] (i. m.) — (zast.) kućanik, dobar domaćin; ukućanin ◊ dakă soțu nuĭe kasatuorńik, kasa sa pîrasîașće ĭuta — ako muž nije dobar domaćin, kuća se brzo rastura ♦ var. kîsatuorńik [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3052  kasă  casă  кућа  kasă (mn. kîăș) [akc. kasă] (i. ž.) — kuća ◊ kasă ĭe zîđitură în kare traĭașće uomu — kuća je zidani objekat u kome živi čovek ◊ kasă mare — velika kuća ◊ kasă ku patru odăĭ — kuća sa četiri odeljenja ◊ kasă đi pĭatră — kamena kuća ◊ kasă la doă spraturĭ — kuća na dva sprata ◊ kasă đi bîrńe, bîrnarĭață — kuća od brvana, brvnara ◊ kasă đi morśilă — blatara ◊ kare traĭașće șî-n sat, șî la munće, în sat are kasă da la munće koļibă — ko živi i u selu i na planini, u selu ima kuću, a na planini kolibu ♦ sin. koļibă [Por.]  [Vidi]

3600  kaș  caș  каш  kaș (mn. kașurĭ) (i. s.) — (nutr.) kaš, podliveno mleko, sladak ili mlad sir ◊ kaș ĭe lapće înkegat, kare ĭe pin strîkatuare străkurat đi ḑăr, șî kare s-a fakut brînḑă muaļe șî dulśe — kaš je podliveno mleko, koje je kroz cediljku oceđeno od surutke, i koje je postalo mek i sladak sir ◊ kașu sa puńe pi fund șî sa taĭe în faļiĭ, kare sa sarĭaḑă șî sa pun în śubăr — kaš se stavlja na lopar i seče na velije, koje se posole i stavljaju u čabar ♦ up. brînḑă, kĭag [Por.]  [Vidi]

3680  kaśulă  căciulă  шубара  kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.]   [Vidi]

3454  kaśur  căcior  црно-сив  kaśur (kaśură) (mn. kaśurĭ, kaśure) [akc. kaśur] (prid.) — (o stoci) crno-siv, ovca crno-sive vune ◊ oaĭe kaśură sa kunuașće în stîna-ntrĭagă — sivo-crna ovca prepoznaje se u celom stadu [GPek]   [Vidi]

5099  katană  cătană  солдат  katană (mn. katăń) [akc. katană] (i. s.) — (folk.) soldat, vojnik ◊ vuorba katană s-a pastrat numa pin kînćiśe aļi batrîńe, însamnă pi uom soldat, în armată — reč katana sačuvala se samo u starim pesmama, označava soldata u vojsci ♦ sin. soldat [Por.]  [Vidi]

3702  katușă  cătușă  клапуша  katușă (mn. katuș) [akc. katușă] (i. ž.) — klapuša, držač jarma ◊ katușa ĭe un parśel đi fĭer înstrînbat, prins đi vîru lu proțapu karuluĭ or alu tînžală, kare țîńe źugu — klapuša je iskrivljeni komad metala, pričvršćen za vrh kolske rude ili potegljice, koji drži jaram [GPek] ◊ katușa đe bîtrîńață a fuost fakută đi ļiemn, șî prinsă đe proțap k-o tăńikĭauă đi fĭer — starinska klapuša bila je izrađena od drveta, i pričvršćena za rudu metalnim prstenom (Tanda) ◊ abĭa sa țîńe minće kă vrodată în luok đi katușă a fuost o gužbă đi kurpiń, or đi ćiĭ — jedva se pamti da je nekad, umesto klapuše, bila gužva od lijana ili like (Rudna Glava) ♦ up. tînžală, źug [Por.] ∞ kar  [Vidi]

6371  kazan  cazan  каzан  kazan (mn. kazańe) (i. s.) — kazan, kotao ◊ kazanu ĭe vas mare đi aramă, în kare sa fĭarbe rakiu, or mînkare đi mulț inș, kum ĭe nunta — kazan je veliki sud od bakra, u kome se kuva rakija, ili sprema jelo za mnogo osoba, kao što je svadba ♦ sin. kaldare [Por.]  [Vidi]

4662  kăńală  căneală  црнило  kăńală (mn. kăńeļe) [akc. kăńală] (i. ž.) — (izob.) 1. (color.) crnilo, crna boja ◊ a mĭers țîgańi pi đal ku kăneļe đi fărbuit lîna — išli su Cigani po brdima sa crnilom za bojenje vune ◊ țîgańi a vindut kăńală đi păr la muĭerĭ kare s-a fărbuit — Cigani su prodavali crnilo za kosu ženama koje su se farbale 2. zagoretina ◊ kăńala kare s-a prins pi fundu ćipsîĭi, s-a kurațat ku ļingura or ku kuțîtu — zagoretina koja se nahvatala na tepsiji strugala se kašikom ili nožem ♦ sin. śerńală [Por.] ∞ kăńi  [Vidi]

4663  kăńi  căni  црнити  kăńi (ĭuo kăńesk, ĭel kăńașće) [akc. kăńi] (gl. p. ref.) — (zast.) (color) crniti, farbati u crno ◊ țîgańi a dus kăńală ku kare muĭeriļi a kăńit lîna în ńegru — Cigani su donosili crnilo kojim su žene farbale vunu u crno ◊ a fuost kăńală adînsă ku kare muĭeriļi a kăńit păru în ńegru — bilo je posebno crnilo kojim su žene farbale kosu u crno ♦ sin. śerńi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4004  kăpiĭală  căpială  брљ  kăpiĭală (mn. kăpiĭeļ) [akc. kăpiĭală] (i. ž.) — (vet.) brlj, brljavost, ovčja bolest (Cenuroza, Vertigo) ◊ uaĭa bolnauă đe kăpiĭală uđașće đe kîrd, pașće sîngură șî đes sa suśașće în luok — ovca obolela od brlja zaostaje za stadom, pase sama i često se okreće u mestu ◊ aĭ batrîń uaĭa kăpiĭată a taĭat ku briśu la kap, șî ĭ-a skuos đin kriĭir vro guangă, gaura a uns ku său ș-a-nkiso ku katran — stari su brljivim ovcama otvarali lobanju brijačem, iz mozga vadili neku bubu, ranu mazali lojem i zatvarali je katranom ♦ var. kăpiĭatură [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatură [Por.] ∞ kăpiĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4005  kăpiĭat  căpiat  ошамућен  kăpiĭat (kăpiĭată) (mn. kăpiĭaț, kăpiĭaće) [akc. kăpiĭat] (prid.) — 1. (med.) ošamućen, opijen, koji ima vrtoglavicu ◊ kînd ĭ-a dat o palmă, a mĭers kăpiĭată măĭ mult đi un śas — kad joj je udario šamar, išla je ošamućena više od sata 2. (vet.) brljiv, oboleo od brlja ♦ uaĭa kăpiĭată, s-a suśașće-n luok, đisparțîtă đe kîrd — brljiva ovca, vrti se u mestu odvojena od stada ♦ sin. șukĭat [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatkăpiĭa  [Vidi]

3574  kăpriĭață  căprăriște  козарица  kăpriĭață (mn. kăpriĭeț) [akc. kăpriĭață] (i. ž.) — kozarica, kozarnik ◊ kăpriĭață ĭe koćeț, adîns fakut lînga strungă, în kare să bășkuĭe kapriļi đin stînă uoilor — kozarica je ograda, posebno podignuta kraj tora, u koju se odvajaju koze iz ovčjeg stada ◊ kapriļi sa-nkid în kăpriĭață kî bat uoiļi, ļi-npung ku kuarńiļi, ļi muśkă đi urĭekĭ, șî uoĭļi nu puot în paśe mînka đi ĭaļe — koze se odvajaju u kozarnik jer biju ovce, bodu ih rogovima, ujedaju za uši, i ovce ne mogu na miru jesti od njih [GPek] ♦ dij. var. kîpriĭață (Rudna Glava) ◊ uoĭļi s-a puot țîńa șă supt plășć kă au lînă, da kapriļi n-au șă đ-aĭa ĭe kîpriĭața înkisă ka toblarĭu — ovce se mogu držati pod sklonom jer imaju vunu a koze nemaju, pa se zato kozarnik gradi zatvoren kao tor (Topolnica) [Por.] ∞ kapră  [Vidi]

3384  kăpriuor  căprior  срндач  kăpriuor (mn. kăpriuorĭ) [akc. kăpriuor] (i. m.) — (zool.) srndač (Capreolus capreolus) ◊ kăpriuoru ĭe mult măĭ mik đi kît śerbu, șî are doă korńiță raklaće la vîr — srndač je mnogo manji od jelena, i ima dva roščića račvasta pri vrhu ◊ fameĭa kăpriuoruluĭ sa kĭamă kăpriuară, da puĭu luor ĭed — ženka srndača zove se srna, a njihovo mladunče je lane ♦ up. śerb, śută, kăpriuară [Por.] ∞ kapră   [Vidi]

3726  kăsători  căsători  венчати се  kăsători (ĭuo ma kăsătorĭesk, ĭel sa kăsătorĭașće) [akc. kăsători] (gl. p. ref.) — (zast.) venčati se, sklopiti brak, udati se, oženiti se, skućiti se ◊ kînd s-a kăsătorit ku uomu đintîń, n-avut ńiś masă, ńiś ļingură — kad se udala za prvog muža, nije imala ni sofru, ni kašiku ◊ are numa un fiśuor, ažuns đi kăsătorit — ima samo jednog sina, stigao za ženidbu ♦ var. kîsîtori ♦ sin. kununa [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

4341  keltui  cheltui  трошити  keltui (ĭuo keltuĭesk, ĭel keltuĭașće) [akc. keltui] — (folk.) trošiti, rasipati ◊ vuorba „keltui” la nuoĭ s-auḑît pin kînćiśe lautarĭeșć — reč „keltui” kod nas se čula kroz lautarske pesme ◊ lautari a kîntat kum vrunu Ĭanśo-l bat a keltuit bańi pin Țăļigrad — lautari su pevali o nekom Janku pijanici koji je trošio pare po Carigradu ♦ sin. motîrśi, strîvi [Por.]  [Vidi]

5034  kiđe  chidă  иње  kiđe (mn.) [akc. kiđe] (i. ž.) — inje ◊ kiđe sînt aburĭ đi apă îngețaț pi krĭanźiļi ļemnuluĭ, kînd dă źer uskat — inje je vodena para smrznuta na granama drveća, u vreme suvomrazice ◊ kiđe sa prinđe pi ļemn đin parća-ĭa đin kare baće vîntu — inje se hvata na drveće sa one strane sa koje duva vetar ◊ kiđe ĭe un fĭeļ đi brumă — inje je vrsta slane [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3138  kikă  chică  плетеница  kikă (mn. kike) [akc. kikă] (i. ž.) — 1. (oglavlje) pletenica, kika ◊ kikă ĭe păr muĭerĭesk înpļećit în bîrțâ — kika je ženska kosa upletena u pletenicu ◊ đemult tuaće șkolarițîļi a dus păr înpļećit în kike — nekada su sve učenice nosile kosu upletenu u kike ♦ sin. bîrță 2. (zast.) pramen kose koji se seče prilikom krštenja deteta ◊ ĭerĭ ĭ-a luvat đin kikă la kopil, la bućeḑat, ș-a fakut visaļiĭe mare — juče su detetu isekli pramen kose, krstili ga, i napravii veliko veselje 3. (bot.) svila na kukuruzu ◊ druga a slubaḑît kikă, kukuruḑu ĭe bun đi fiert — klip je pustio svilu, kukuruz je dobar za kuvanje [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

2989  kimĭașă  cămașă  кошуља  kimĭașă (mn. kimĭeș) [akc. kimĭașă] (i. ž.) — košulja, gornji deo odeće ◊ kimĭașa ĭe țuală omeńiaskă, sa înbrakă pista pĭaļa guală, ș-astrukă parća trupuluĭ a đisupra — košulja je muški haljetak, oblači se preko gole kože i pokriva gornji deo tela ◊ kimĭașa muĭerĭaskă sa kĭamă śupag — ženska košulja zove se čupag ◊ kimĭașă ku rîurĭ — vezena košulja (košulja sa ukrasom) ◊ kimĭașă đi in — lanena košulja ◊ kimĭașă đi matasă — svilena košulja ♦ up. kîlțan ♦ var. kamașă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5051  kin  chin  мука  kin (mn. kinurĭ) (i. s.) — muka, trud; napor ◊ ku mare kin sa do suit în puod fara skară — sa velikom mukom se popeo na tavan bez merdevina ◊ nu sa puaće fara kin gaći șkuala — ne može se bez truda dovršiti škola ♦ sin. nakaz [Por.]  [Vidi]

5453  kinđiĭe  chindie  поподне  kinđiĭe (mn. kinđiĭ) [akc. kinđiĭe] (i. ž.) — (kal.) popodne ◊ kinđiĭa ĭe vrĭamĭa đi ḑîua dupa śe trĭaśe amńaḑîțu — popodne je doba dana kad prođe podne ◊ vara kînd ĭe mare zîpușală, sa slubuod uoĭļi la pašuńe la kinđiĭe — leti, kad je velika sparina, ovce se puštaju na pašu popodne [Por.]  [Vidi]

6300  kingă  chingă  колан  kingă (mn. kinź) [akc. kingă] (i. ž.) — 1. kolan, pojas; kaiš ◊ kingă ĭe o kurauă đi pĭaļe kare ļagă șaua strîns đi trupu kaluluĭ — kolan je kožni kaiš koji vezuje sedlo čvrsto za telo konja ♦ sin. kurauă 2. (tehn.) prečaga ◊ kingă ĭe o blană lungă șă îngustă kare s-a prins đi duoĭ puopĭ kînd s-a fakut koļibiļi — prečaga je dugačka i uska letva koja se prikivala za dva direka kad se gradila koliba [Por.]   [Vidi]

5052  kinui  chinui  мучити  kinui (ĭuo ma kinuĭesk, ĭel sa kinuĭașće) [akc. kinui] (gl. p. ref.) — mučiti se, truditi se ◊ prĭamult la kinuit parințî înga đi mik ku lukrurĭ grĭaļe, șî ĭel ĭ-a luvat la mrză — previše su ga mučili roditelji još od malena sa teškim poslovima, pa ih je on namrznuo ◊ numa ĭel șćiĭe, saraku, kît s-a kinuit să-nvĭața, ama nu ĭa mĭers șkuala ńiśkum — samo on zna, siromah, koliko se trudio da uči, ali mu škola nije išla nikako ♦ sin. nîkažî [Por.] ∞ kin  [Vidi]

3571  kińez  cneaz  кнез  kińez (mn. kińež) [akc. kińez] (i. m.) — (zast.) knez, starešina sela ili opštine ◊ kińez đemult a fuost stapînu satuluĭ, da đi dupa ratu ku mńamțî, așa-ĭ ḑîk șî la fruntașu uopșîńi — knez je nekada bio starešina sela, a nakon rata sa Nemcima, tako zovu i predsednika opštine ◊ kińez đemult a putut să fiĭe numa al măĭ mare stapîn în sat — knez je nekada mogao biti samo najveći gazda u selu ◊ uom vaḑut: la ĭel șî kińezu đin oraș vińe la prazńik — ugledan čovek: kod njega i predsednik opštine dolazi na slavu [Por.]  [Vidi]

1651  kiptuare  cheotoare  копча  kiptuare (mn. kiptuorĭ) [akc. kiptuare] (i. ž.) — kopča, petlja za zakopčavanje odeće ◊ kiptuorĭ la țuaļe a purtat aĭ nuoștri pănă n-a ĭeșît bumbi — kopče su naši nosili na odeći sve dok se nisu pojavila dugmeta [Por.]  [Vidi]

5123  kisaļiță  chísăliță  киселица  kisaļiță (mn. kisaļiț) [akc. kisaļiță] (i. ž.) — (nutr.) kiselica ◊ kisaļița ĭe ḑămă akră đi pruńe — kiselica je kisela čorba od šljiva ◊ kisaļița sa faśe đin pruńe kuapće, or uskaće, ļi speļ, ļi puń în apă șă ļi fĭerbĭ, la urmă puń kîta miriśikă — kiselica se pravi od zrelih ili suviš šljiva, opereš ih, staviš u vodu i kuvaš, na kraju dodaš malo šećera [Por.]  [Vidi]

4617  kîćikîta  câticâta ?  помало  kîćikîta [akc. kîćikîta] (pril.) — pomalo, malo-pomalo ◊ dakă a fuost lovit, s-a tras kîćikîta, kîćikîta pi kuaće, pănă n-a ĭeșît la șļau — iako je bio ranjen, vukao se malo pomalo na laktovima, dok nije izašao na put [Por.] ∞ kîta  [Vidi]

2428  kîćodată  câteodată  понекад  kîćodată [akc. kîćodată] (pril.) — ponekad, pokatkad ◊ atîta mi đi grieu ku ĭel, đi-n vińe kîćodată sî ma spînḑur — toliko mi je teško sa njim, da mi dođe ponekad da se obesim ♦ sin. uńiuorĭ [Por.] ∞ odată  [Vidi]

4942  kîfadarńik  cafadar  гостопримљив  kîfadarńik (kîfadarńikă) (mn. kîfadarńiś, kîfadarńiśe) [akc. kîfadarńik] (prid.) — (zast.) gostoprimljiv, ljubazan ◊ kîfadarńik a fuost uom kare a primit lumĭa-n kasă ku drag, șă pi tuot nat ambiĭat să bĭa șî să mănînśe — gostoprimljiv je bio čovek koji je rado primao goste u kuću, i svakoga je nudio da jede i pije [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5376  kîlarĭaće  călăreț  јахач  kîlarĭaće (mn. kîlarĭeț) [akc. kîlarĭaće] (i. m.) — jahač ◊ kîlarĭețî a fuost numa uamiń kare avut kaĭ — jahači su bili samo ljudi koji su imali konje ◊ muĭarĭa kare a mĭers pi kal, s-a kĭemat kîlarĭață — žena koja je jahala konja zvala se jahačica ♦ var. kîlarĭeț [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2991  kîlț  câlţi  кучина  kîlț (i. m.) — kučina 1. konoplja ◊ kînd s-a lukrat ku kîńipa, la nuoĭ tuot s-a kĭemat kîlț pănă n-ažuns la drîgļiaće, la ĭel sa đisparțît fuĭuoru, da aĭa ś-aramas, s-a kĭemat ĭară kîlțî — kada se radilo sa konopljom, kod nas se sve zvalo kučina dok se nije došlo do grebena, kod njega se odvajalo povesmo, a ono što je ostajalo, zvalo se i dalje kučina 2. kučina, otpadak od konoplje ◊ đin kîlț sa fak saśi, șî s-anvăluĭe astupușur-ļi să nu slubuadă — od kučine se prave džakovi, i oblažu se zapušači, da ne propuste [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5080  kîmp  câmp  поље  kîmp (mn. kîmpurĭ) [akc. kîmp] (i. s.) — (geog.) polje, ravnica ◊ kîmp ĭe luok putrîvit șî đeșkis, fara padure, măĭ đes ku ĭarbă đi paskut șă đi kosît — polje je ravno i otvoreno mesto, bez drveća, najčešće sa travom za pašu i košenje ◊ kîmp sa ḑîśe șî la luok lukrat ku bukaće — polje se kaže i za obrađeno mesto sa usevima ◊ (izr.) ano-sta kîmpu slab a rođit — ove godine polje je slabo rodilo [Por.]  [Vidi]

6302  kînćiku braduluĭ  cântecul bradului  песма јеле  kînćiku braduluĭ (sint.) — (izob.) jelina pesma ◊ kînćiku braduluĭ s-a kîntat pănă s-a kićit prunu lu al muort, kă brad n-a fuost în Poreśa — jelina pesma se pevala dok se kitila pogrebna šljiva, jer jele nije bilo u Porečju [Por.] ∞ brad  [Vidi]

5311  kînćiśiel  cântecel  песмица  kînćiśiel (mn. kînćiśiaļe) [akc. kînćiśiel] (i. s.) — (muz.)(demin.) pesmica ◊ a-nvațat șî fata un kînćiśiel, șî tota ḑîua ăl kîntă, pazînd uoiļi pi-o śokiță đi la đal đi sat— naučila je i devojčica jednu pesmicu, pa je ceo dan peva, čuvajući ovce na jednom brdašcu iznad sela ♦ / < (demin.) kînćik + -śiel ♦ var. kînćiśel, kînćikuț [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

2426  kînd  când  кад  kînd (pril.) — 1. kad ◊ kînd am uḑît kum a putut să pĭară, frika ma taĭat — kad sam čuo kako su mogli da stradaju, strah me je presekao ◊ s-a dus đemult, ńima nu șćiĭe kînd va veńi — otišli su davno, niko ne zna kad li će doći ◊ ńi vorbim kînd o veńi tata — razgovaraćemo kad bude došao otac 2. (u izr.) kad-kad, ponekad ◊ sa-uđe kînd-kînd șî vîntu kînd baće pin krianźe — čuje se kad-kad i vetar kad bije kroz granje ◊ kînd șî kînd — s vremena na vreme, ponekad [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2909  kîndguod  oricând  кадгод  kîndguod [akc. kîndguod] (pril.) — kadgod, bilo kad ◊ kîndguod îm dă-n gînd đi mumă, îm vińe sî ma plîng — kadgod se setim majke, dođe mi da plačem ♦ sin. fiĭekînd [Por.] ∞ guod  [Vidi]

5307  kînta  cânta  певати  kînta1 (ĭuo kînt, ĭel kîntă) [akc. kînta] (gl. p. ref.) —1. pevati ◊ pănă a pazît vićiļi la śuakă, fĭaćiļi kînta kînćiśe đi duor đ-a răsunat vaļa tuată — dok su čuvale stoku na brdu, devojke su pevale ljubavne pesme da je odjekivala cela dolina ◊ fećița kîntă đin gură ka prigivituarĭa — devojčica peva kao slavuj ◊ babiļi sa kîntă la-l muort, sa ruagă sî sa skuaļe — babe pevaju nad pokojnikom, mole se da ustane 2. vajkati se, kukati ◊ đi śe sa va kînta veśina atîta, sigurat vrun rău sa slućit — zašto li se vajka toliko komšika, sigurno se neko zlo desilo [Por.]  [Vidi]

2078  kîntariuon  sunătoare  кантарион  kîntariuon (mn. kîntariuoń) [akc. kîntariuon] (i. m.) — (bot.) kantarion, gospin cvet, bljuzgavac, ivanjčica, krvavac, marina ručica, gospino zelje (Hypericum perforatum) ◊ kîntariuonu krĭașće pi față, are fluare galbină; mult sa kuļaźe șî sa uskă, ļiak đi mulće bualje — kantarion raste na prisoju, ima žuti cvet; mnogo se bere i suši, lek je za mnoge bolesti [Por.]  [Vidi]

5313  kîntat  cântat  опеван  kîntat2 (kîntată) (mn. kîntaț, kîntaće) [akc. kîntat] (prid.) — (muz.) opevan, stavljen u pesmu ◊ kare avut bań, a plaćit la lăutarĭ să-l pună-n kînćik, kî uomo-l kîntat traĭașće măĭ mult în minća lumi — ko je imao pare, plaćao je lautarima da ga stave u pesmu, jer opevani čovek traje duže u ljudskom sećanju ◊ mulț uoț a fuost kîntaț, ș-aluor kînćiśe s-a kĭemat dupa numiļi luor — mnogi hajduci su bili opevani, i njihove pesme nosile su njihova imena [Por.] ∞ kînta  [Vidi]

3620  kîńe  câine  пас  kîńe (mn. kîń) [akc. kîńe] (i. m.) — (zool.) pas (Canis familiaris) ◊ la nuoĭ ĭastă kîń đe kasă, kîńi đe uoĭ, șî kîń đe vînat — kod nas ima kućnih pasa, ovčarskih pasa, i lovačkih pasa ◊ kîńi đe kasă sa țîn ļegaț în kîrtuog, aĭ đi uoĭ înga đin kațăl sa-nvață sî mĭargă sluobîd ku uoiļi, da kopuoĭ țîn numa vînatuori — kućni psi drže se vezani u brlogu, ovčarski se još od kučenceta uče da idu slobodni za ovcama, a kerove drže samo lovci ◊ kîńiļi latră, urlă șî țîpă — pas laje, zavija i skiči ◊ đe ńișće kîń sa ḑîśe kă źavļesk, kînd latră fara trĭabă, sa ḑîśă đin glumă đi iĭ kă latră la stîaļe — za neke pse se kaže da laju bez veze kad laju bez potrebe, kaže se u šali za njih da laju na zvezde ◊ un fĭeļ đi kîń au narau rău, kă muśkă lumĭa ku furișu — neki psi imaju zlu ćud jer ujedaju ljude podmuklo [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3111  kîńepișće  cânepiște  конопљиште  kîńepișće (mn. kîńepișć) [akc. kîńepișće] (i. ž.) — (ret.) konopljište ◊ kîńepișće ĭe luok unđe sa puńe kîńipa — konopljište je mesto gde se seje konoplja [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

3110  kîńipă  cânepa  конопља  kîńipă (mn. kîńipĭ) [akc. kîńipă] (i. ž.) — (bot.) konoplja (Cannabis) ◊ kîńipa ĭe buĭađe kare mult s-a sîmanat, kă đin ĭa a fuost mare dobîndă la țăsatură — konoplja je biljka koja se mnogo sejala, jer od nje bilo velike koristi u tkanju [GPek] ◊ kînd sa kuaśe, kîńipa sa žumuaļe, pî sa bagă în topilă sî sa murĭaḑă — kada sazri, konoplja se čupa i na topilu potapa u vodi ♦ up. in [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

38  kîrabuoĭ  caraboia  карабоја  kîrabuoĭ (mn. kîrabuаĭe) [akc. kîrabuoĭ] (i. m.) — (color) zelena galica; sastojak koji se dodaje crnoj boji za tekstil da bi boja bila postojana ◊ fara kîrabuoĭ śuariku al śerńit n-a putut sî țînă ńegriala — bez zelene galice, platno ofarbani u crno nije bilo postojano ♦ / < (tur.) kara boya „crna boja” ♦ up. śerńaļe [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3098  kîramidă  cărămidă  ћерамида  kîramidă (mn. kîramiḑ) [akc. kîramidă] (i. ž.) — ćeramida ◊ kîramida ĭe un fieļ đi țrĭep bătrîńiesk, ku kare s-a astrukat koļibiļi — ćeramida je vrsta starinskog crepa kojim su se pokrivale kolibe ◊ kîramida s-a fakut đin pomînt adîns — ćeramida se pravila od posebne zemlje ◊ luok unđe s-a fakut kîramida sa kĭamă kîrîmidariĭe, da lukratuori kîrîmidarĭ — mesto gde se pravila ćeramida zove se ćeramidarnica, a radnici ćeramidari [Por.]  [Vidi]

3494  kîrauș  carusel  рингишпил  kîrauș (mn. kîraușă) [akc. kîrauș] (i. m.) — 1. (tehn.) ringišpil, vrteška, okretaljka sa korpama za zabavu mladeži ◊ dragu ćińerișuluĭ ĭerĭa kînd pi la bîlśurĭ a veńit țîgańi ku kîrauș — mladi su se mnogo radovali kada bi na vašare dolazili Cigani sa ringišpilom ◊ kîraușu đi bîtrîńață a fuost tuot đi ļemn, șî la-nvîrćit baĭețî, kare a vrut sî sa kare điźaba — starinski ringišpil je bio sav od drveta, i okretali su ga momci koji su želeli da se voze badava 2. klizalište ◊ slubaḑîndu-sa ku săĭńiļi, kopiĭi a fakut un kîrauș lung întra gardurĭ — spuštajući se sankama, deca su napravila jedno dugo klizalište između ograda ♦ up. rîkabuș [Por.] ∞ kara  [Vidi]

5109  kîraveĭ  cărăvei  палија  kîraveĭ (mn. kîravĭaĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — palija ◊ kîraveĭ ĭe o frîntură đi krĭangă, gruos đi vro doă źeĭśće, da lung đi un lakît đi mînă — palija je krnjak od grane, debele oko dva prsta i duge ko ruka do lakta ◊ ku kîraveĭu kopiĭi a batut puomi kînd a vrut să dubuară puame đin ļemn în kare n-a kućeḑat sî sa suĭe — palijom su deca mlatila voćke kad su htela da skidaju plodove sa drveta na koje nisu smela da se penju ◊ pîkurari ku kîraveĭ a dat dupa viće kînd ĭaļe s-a bagat în vrun luok — palijom su pastiri gađali stoku kad bi ova ušla u neku njivu ♦ var. kîravĭeĭ, kărăveĭ [Por.]  [Vidi]

6303  kîrćiță  cârtiță  кртица  kîrćiță (mn. kîrćiț) [akc. kîrćiță] (i. ž.) — (zool.) krtica (Talpa europea) ◊ kîrćița ĭe žuavină ńagră, samînă ku șobuolu, kare traĭașće supt pomînt, unđe sapă la kuoś, katînd mînkare — krtica je crna životinja, slična pacovu, koja živi pod zemljom, gde kopa tunele u potrazi za hranom ◊ kîrćița đes sa gasîașće pin građiń în kare, sapînd dupa guonź, faśe mare șćetă — krtica se često nađe u baštama u kojima, kopajući za insektima, prave veliku štetu [Por.]  [Vidi]

2635  kîrd  cârd  крдо  kîrd (mn. kîrdurĭ) [akc. kîrd] (i. s.) — krdo, veći broj ovaca ili goveda koje poseduje jedno domaćinstvo ◊ kîrdu đi uoĭ sînt uoiļi kare ļi avĭem în strunga nuastră — krdo ovaca su ovce koje imamo u našem toru ◊ kîrd đi viće — krdo stoke ◊ kîrd đi uoĭ — krdo ovaca ◊ kîrd đi vaś — krdo krava ◊ kîrd đi kaprĭe — krdo koza ◊ tot nat mînă kîrdu luĭ đi uoĭ, kînd faśe stîna ku vrunu la baśiĭe — svako tera svoje krdo ovaca, kad sa nekim pravi smešu ovaca na bačiji ◊ la munće ĭastă luok sî sa fakă stînă mare, đin patru-śinś kîrdurĭ đi uoĭ — u planini ima mesta da se napravi velika smeša ovaca, od četiri-pet krda ♦ sin. śopîr, turmă ♦ up. stînă [Por.]  [Vidi]

3099  kîrîmidarĭ  cărămidari  ћерамидар  kîrîmidarĭ (mn. kîrîmidarĭ) [akc. kîrîmidarĭ] (i. m.) — ćeramidar ◊ kîrîmidarĭ ĭe lukratuorĭ kare faśe kîramidă — ćeramidar je radnik koji pravi ćeramidu ◊ luoku unđe lukră kîrîmidarĭu sa kĭamă kîrîmidariĭe — mesto gde radi ćeramidar zove se ćeramidarnica [Por.] ∞ kîramidă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4293  kîrk  cârc  зуц  kîrk (uzv.) — (onom.) zuc ◊ kînd în kasă a veńit vrunu ńikunoskut, kopiĭi s-a tras în kuot, șî ńiś „kîrk” n-a kućeḑat sî s-audâ đi la iĭ — kad je u kuću dolazio neko nepoznat, deca su se povlačila u ugao, i ni „zuc” se nije smelo čuti od njih [Por.]  [Vidi]

5352  kîrkușă  cârcușă  кркуша  kîrkușă (mn. kîrkuș) [akc. kîrkușă] (i. ž.) — (iht.) krkuša (Gobio gobio) ◊ kîrkușa je pĭașće mik đin rîu — krkuša je mala rečna riba ◊ kîrkușa sa prinđe ļesńe ku ungița kă kađe la rîmă — krkuša se lako peca udicom, jer pada na glistu ♦ up. brĭană [Por.]  [Vidi]

5191  kîrļibuonț  cârlibonț  матракука  kîrļibuonț (mn. kîrļibuanță) [akc. kîrļibuonț] (i. s.) — (izob.) matrakuka, šiba ◊ kîrļibuonț ĭe pražînă întortoĭată kare sa puńe în vîru klăńi să țînă fînu să nu sa voamîĭe klańa— matrakuka je krivak koji se stavlja na vrh plasta da drži seno o da se plast ne raspe ♦ var. kîrļibonț ♦ sin. panžîn [Por.]  [Vidi]

2859  kîrļig  cârlig  кука  kîrļig (mn. kîrļiźe) [akc. kîrļig] (i. s.) — kuka ◊ kîrļigu ĭe kuń ku vîru strîmbat — kuka je klin za savijenim vrhom ◊ kîrļig în parĭaće, đi atîrnat đituaće — kuka na zidu, za kačenje svačega ◊ kîrļig la ćuakă đi rîḑîmat — kuka na štapu za poštapanje ◊ kîńiļi đi fuame s-a fakut kîrļig — pas se od gladi savio k’o šipka ◊ măĭ kunoskut kîrļig a fuost aăla đi skuos la paĭe — najpoznatija kuka bila je ona za izvlačenje slame ♦ sin. kukă, kîrļuomb, kîrļuonț [Por.]  [Vidi]

3641  kîrtuog  cârtog  брлог  kîrtuog (mn. kîrtuaźe) [akc. kîrtuog] (i. s.) — (zast.) brlog, leglo ◊ kîrtuog ĭe luok unđe duorm kîńi, puorśi, lupi or urșî — brlog je mesto gde spavaju psi, svinje, kurjaci ili medvedi ◊ s-a dus în vînat, ș-a dat pista kîrtuogu alu puorś-aĭ sîrbaćiś; măĭ mult sa spumîntat ĭel đikît puorśi — otišao je u lov, i naleteo na brlog divljih svinja; više se uplašio on nego svinje ♦ sin. bîrluog, kulkuș [Por.]   [Vidi]

5408  kîržîĭe  cârjă  штап  kîržîĭe (mn. kîržîĭ) [akc. kîržîĭe] (i. ž.) — krža, štap za poštapanje ◊ kîržîĭa ĭe un feļ đi ćuakă, fakut măĭ domńesk, ku kare sa sprižuon uamińi aĭ batrîń — kržija je vrsta štapa za poštapanje, izrađen finije, kojim se pomažu starije osobe ◊ maĭsturi kare a fakut numa la kîržîĭe s-a kĭemat kîržań — majstori koji su izrađivali samo krže zvali su se kržani ♦ var. kîržĭe ♦ sin. ćuakă, ćuankă [Por.]  [Vidi]

3729  kîsîtorit  căsătorit  ожењен  kîsîtorit (kîsîtorită) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) ◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razveli 2. nastanjen, naseljen ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustela ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă   [Vidi]

2438  kît  cât  колико  kît, kîtă (pril.) (predl.) (zam.) — 1. (pril.) koliko ◊ kît a fi măĭ ramas pănă la urmă? — koliko li je još ostalo do kraja? ◊ spuńe kît mis datuorĭ, să plaćiesk șî sî ma duk bĭestrîga? — kaži koliko sam dužan, da platim i da odem bestraga? ◊ uĭće, kîtă lume s-adunat, ka la bîlś — gle, koliko se ljudi skupilo, kao na vašaru ◊ kîtă bańamă a fi strîvit, ńiś ĭel, saraku, nu șćiĭe — koliko li je novaca spljiskao, ni on, siroma, ne zna 2. (predl.) koliko ◊ śiare kît îț trîabe, nu măĭ mult — traži koliko ti treba, ne više ◊ pătura trăbe să fiĭe kît ĭe patu đi lung — ponjava treba da bude koliko je krevet dug ◊ să kumpirĭ moșîĭe pi kulme kît vĭeḑ ku uoki — da kupiš imanje na kosi koliko vidiš očima ◊ sî aļerź atîta kîtă pućarĭe aĭ — da trčiš toliko koliku snagu imaš 3. (zam.) koliko ◊ la kît sî vină (la kîće śasurĭ, pi śe vrĭame)? — u koliko da dođe (u koliko sati, u koje vreme)? ◊ kîtă vrĭame a trekut, da ĭel tuot țîńe minće — koliko je vremena prošlo, a on sve (=i dalje, još uvek) pamti ◊ a śerkat ĭel kît șî măĭ kît, ama nu ĭ-a mĭers la mînă — pokušao je on koliko puta, ali mu nije pošlo za rukom [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2439  kîta  câta  мало  kîta [akc. kîta] (pril.) — (za količinu) malo ◊ am kîta vrĭame đi tăĭnuit — imam malo vremena za razgovor ◊ fuź kîta măĭ înkoluo, sî puot șî ĭuo sî șîăd — beži malo još na tamo, da mogu i ja da sednem ◊ (u izr.) kîta-kîta — malo-malo; makar malo, bar malo ◊ în luok să fiĭe mĭarńik, ĭel kîta-kîta pă sa uĭtă pi ferĭastă — umesto da bude miran, on malo-malo pa gleda kroz prozor ◊ makra kîta-kîta să fi bagat sama, n-a fi perit — da je barem makar malo obratio pažnju, ne bi poginuo ♦ up. kîtva [Por.] ∞ kît   [Vidi]

5683  kîtamoĭa  molatic  млитавко  kîtamoĭa (mn. kîtamuoĭ) [akc. kîtamoĭa] (i. s.) — mlitavko, lenčuga ◊ kîtamoĭa ĭe uom ļenuos, fara pućare, kare sa traźe ka kînd ĭe sîbarît — mlitavko je lenjivac, bez snage, koji se vuče kao da je kilav [Por.] ∞ kîta  [Vidi]

1707  kîtaramă  cataramă  копча  kîtaramă (mn. kîtaramĭе) [akc. kîtaramă] (i. ž.) — kopča, spojnica ◊ kîtarama-sta nuĭe đi ńimika, n-a țînut duauă ḑîļe, șî s-a rupt — ova kopča nije ni za šta, nije držala dva dana pa se pokidala ◊ kîtarama sa puńe đarîndu unđe sa înkĭaptură śeva — kopča se stavlja svuda gde se nešto zakopčava ◊ đemult lumĭa n-a șćut đi kîtaramă, sa-nćins ku brăśinarĭ — nekada ljudi nisu znači za kopče, opasivali su se učkurom ◊ unđe ĭe akuma kîtarama, vrodată a fuost tuaka — gde je sada kopča, nekada je bila toka (Tanda) [Por.   [Vidi]

2423  kîtra  către  према  kîtra [akc. kîtra] (pril.) — prema, ka ◊ mĭarźe lupu pi pîrće kîtra mińe, da ĭuo ku mîńiļi guaļe — ide vuk prtinom prema meni, a ja goloruk ◊ nu vińe la mińe-n brață, numa spaĭmată sa traźe kîtra duos — ne dolazi meni u naručje, nego se prestrašena vuče prema šumi [Por.]  [Vidi]

5628  kîtrańi  cătrăni  катранити  kîtrańi (ĭuo kîtrańesk, ĭel kîtrańiașće) [akc. kîtrańi] (gl. p. ref.) — katraniti, mazati katranom ◊ s-a kîtrańit vićiļi pi la pulpĭe, pi la burik, pi la urĭekĭ șî pi la uokĭ — stoka se mazala katranom oko vimena, oko pupka, oko ušiju i oko očiju ◊ kîtrańitu a fakut ku mustafĭeļńiku, kare l-a bagat în kîtrańiță sî sa umpļe đi katran — katranisanje su radili pomoću čapkala, koji su uvlačili u katranicu da se natopi katranom ◊ ku mustafĭeļniku kîtrańit a fakut kruśe pi la ușa kășî în kare vrunu a murit đi kurînd, să pazaskă kasatuorńiśi đi ĭel dakă sa va faśa moruoń — sa nakatranisanim čapkalom crtao se krst na vratima kuća u kojima je neko skoro umro, da zaštiti ukućane od njega ako bi se povampirio ♦ var. kătrăńi (Tanda) [Por.] ∞ katran   [Vidi]

5626  kîtrańiță  cătrăniță  катраница  kîtrańiță (mn. kîtrańiț) [akc. kîtrańiță] (i. ž.) — katranica ◊ kîtrańița a fuost vas đi ļemn în kare s-a dus katranu kînd ku ĭel s-a uns vićiļi đi mușć— katranica je bio drveni sud u koji se nosio katran, kad se njime mazala goveda od mušica [Por.] ∞ katran  [Vidi]

2748  kîtva  câtva  мало  kîtva (kîtîva), (mn. kîțîva, kîćeva) [akc. kîtva] (prid.) — malo, u maloj količini; nekoliko ◊ a-nbîtrîńit, abĭa kîtva miśkă — ostareo, jedva se malo miče ◊ kîtîva vrĭame trĭeku, ĭel ažunsă – malo vremena prođe, on stiže ◊ kîtîva guoșć la mîne, kîtiva la ćińe, șî pitreśiem nunta — malo gostiju kod mene, malo kod tebe, pa ćemo pregurati svadbu ◊ đin aĭ kĭemaț, kîțîva baĭeț a veńit, kîțîva nu — od pozvanih, nekoliko momaka je došlo, nekoliko nije ◊ kîćiva muĭerĭ tumu dupa rat a gaćit șkuala — nekoliko žena je tek posle rata završilo školu [Por.] ∞ kît  [Vidi]

6373  kîzańiĭe  ?  казаница  kîzańiĭe (mn. kîzańiĭ) (i. ž.) — kazanica ◊ kîzańiĭa a fuost pi la gîzdoćiń konak în aritu kăşî, unđe s-a ţînut kăḑîļi ku komînă, ku kazanu kînd kazańiļi a fuost zîđiće — kazanica je bila zgrada u dvorištu bogataških kuća, u kojoj su se čuvale kace sa kominom, i sa kazanom u vreme kad je kazan bio zidan [Por.] ∞ kazan  [Vidi]

5984  kĭag  cheag  сириште  kĭag (mn. kĭagurĭ) [akc. kĭag] (i. s.) — (nutr.) sirište ◊ ku kĭagu sa înkĭagă brînḑa — sirištem se siri sir [Por.]  [Vidi]

6117  kĭema  chema  позивати  kĭema (ĭuo kĭemaĭ, ĭel kĭemă) [akc. kĭema] (gl. p. ref.) — pozivati; zvati ◊ l-a kĭemat đi măĭ mulće uorĭ să đa pi la ĭel, ama aăsta n-a vrut — pozivao ga je više puta da navrati, ali ovaj nije hteo ◊ kum ći kĭamă? — kako se zoveš? ◊ ma kĭamă Truță — zovem se Petar ♦ sin. strîga [Por.]  [Vidi]

6118  kĭemare  chemare  позивање  kĭemare (mn. kĭemărĭ) [akc. kĭemare] (i. ž.) — (ret.) pozivanje, dozivanje ◊ atîta kĭemare đi ĭel, da nu sa raspunđe ńima — toliko njegovo dozivanje, a ne odaziva se niko ♦ var. kĭemală [Por.] ∞ kĭema  [Vidi]

6048  kĭorîtură  chiorâtură  слепило  kĭorîtură (mn. kĭorîturĭ) [akc. kĭorîtură] (i. ž.) — (med.) slepilo ◊ ĭastă în sat kasă în kare tuoț s-a bulnavit đi kĭorîtură — ima kuće u selu u kojoj su svi oboleli od slepila [Por.] ∞ kĭuor  [Vidi]

2400  klanfă  clemă  кланфа  klanfă (mn. klanfe) [akc. klanfă] (i. ž.) — (tehn.) klanfa, klamfa ◊ klanfă ĭe o kukă đi fĭer, ku vîrurļi întuarsă-n afară ș-askuțîće ka piruońu, ku kare sa prind tutuśi or bîrńiļi — klamfa je metalna kuka, sa vrhovima okrenuti spolja, oštrim kao ekser, kojom se sastavlju trupci ili grede ♦ var. klamfă [Por.]   [Vidi]

3335  klańe  claie  пласт  klańe (mn. klăń) [akc. klańe] (i. ž.) — plast sena ◊ klańa sa grîmađiașće đin porkuoń đi fîn, kare sînt adunaț đin kupițaļe đi pi otkuoș — plast se sadeva od stogova sena, koji su skupljeni od naviljaka sa otkosa ◊ klańa puaće să fiĭe grîmađită đi fîn or đi paĭe — plast može biti plašćen od sena ili slame ◊ klańa grîmađită în ļemn sa kĭamă patul — plast sadenut na drvetu, zove se patul ◊ klańe sa grîmađiașće pinga țapă, kare o țîńe să nu sa strîmbe đi vînt or đi pluaĭe, șî sî nu kadă — plast se dene oko stožera, koji ga drži da se ne krivi od vetra ili kiše, i da ne padne ◊ klańa đemult sa fakut în ļivađe, șî a koluo s-a dat la uoĭ đi mînkarĭe, kî đin tuoru luor sa torît ļivađa — plast se nekad pravio na samoj livadi, i stoka se tamo ranila jer se od njihovog gnojiva đubrila livada ◊ tuota klańa fakută în ļivađe, a fuost îngrađită ku țarku, să nu puată vićiļi s-o śupă đin tuaće părțîļi — svaki plast sadenut na livadi bio je ograđen senikom, da ne može stoka da ga čupka sa svih strana ◊ la vîru klăńi sa puńe panžînu, fakut đin patru tîrșurĭ ļegaće la vîr, kare țîńe fînu să no-l zbuare vîntu — na vrhu plasta meće se lemez, napravljen od četiri grane svezane vrhovima, koji drži seno da ga ne razveje vetar ♦ var. klaĭe (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fîn  [Vidi]

4285  klăćina  clătina  клатити  klăćina (ĭuo klaćin, ĭel klaćină) [akc. klăćina] (gl. p. ref.) — klatiti (se), ljuljati (se) ◊ đi kînd iĭ sa klăćină un đinće, ama ĭa sa ćiamĭe să-l skuată — od kad joj se klati jedan zub, ali se ona plaši da ga izvadi ◊ gardu pi lînga koļibă tuot a putraḑît, șî rău sa klaćină kum ažunźe fiĭe śe žuavină đi ĭel — ograda od kolibe je sva istrulela, i mnogo se klati čim je dotakne bilo koja životinja ♦ sin. zgîțai, ļigana [Por.]  [Vidi]

5006  klopoțăl  clopoțel  звончић  klopoțăl (mn. klopoțăļe) [akc. klopoțăl] (i. s.) — (demin.) zvončić ◊ la buoĭ șî la berbĭeś sa pun klopîće marĭ, da la mńiĭ sa pun klopoțăļe miś, să puată să ļi dukă — volovima i ovnovima stavljaju se velika zvona, a jagnjićima se stavljaju mali zvončići, da mogu da ih nose [Por.] ∞ kluopît  [Vidi]

4298  klośi  cloci  лежати  klośi (ĭuo klośiesk, ĭel klośiașće) [akc. klośi] (gl.) — (ornit.) ležati na jajima ◊ numa gaińiļi șî păsîriļi klośesk pi uauă să skuată puĭ — samo kokoške i ptice leže na jajima da se izlegu pilići [Por.]  [Vidi]

4299  klośitură  clocitură  мућак  klośitură (mn. klośiturĭ) [akc. klośitură] (i. ž.) — 1. (ornit.) mućak, pokvareno jaje ◊ klośitură ĭe uou kare s-a strîkat supt kloță — mućak je jaje koje se pokvarilo pod kvočkom 2. (o vodi) ustajalost, bljutavost ◊ klośitură ĭe apa kare stă mult în vas — ustajala je voda koja dugo stoji u sudu [Por.] ∞ klośi  [Vidi]

4297  kluoță  cloţă  квочка  kluoță (mn. kluoț) [akc. kluoță] (i. ž.) — (ornit.) kvočka ◊ kluoța ĭe gaină kare șîađe pi uauă sî sa skuată puĭi — kvočka je kokoška koja leži na jajima da se izlegnu pilići ◊ kluoța klośiașće pi uauă — kvočka leži na jajima ◊ supt kluoța sa pun trisprîăśe or śinsprîaśe uauă, dupa kît ĭe gaina đi mare — pod kvočku se stavlja trinaest ili petnaest jaja, prema tome koliko je kokoška velika ◊ kluoța a skuos numa śinś puĭ, ḑîaśe uauă a fuost klośiturĭ — kvočka je izlegla samo pet pilića, deset jaja su bila mućak ◊ kînd la gaină iĭ vińe vrĭamĭa să kadă kluoță, ĭa kļuompîńe pin traușă în tuaće părțîļi — kad kokoški dođe vreme da se nasadi, ona se raskvoca po dvorištu na sve strane [Por.]   [Vidi]

5005  kluopît  clopot  звоно  kluopît (mn. kluopîće) [akc. kluopît] (i. s.) — zvono, klepetuša ◊ klopîtu ĭe un tolśerĭ đi fĭer ku un bobik mik, kare sa atîrnă la viće la gît, sî bată đi sî sa audă unđe vićilļi pask — zvono je metalni levak sa jezičkom, koji se kače stoci oko vrata, da lupa da bi se čulo gde stoka pase ♦ (demin.) klopațăl [Por.]  [Vidi]

5354  kļan  clean  клен  kļan (mn. kļeń) [akc. kļan] (i. m.) — (iht.) klen (Leuciscus cephalus) ◊ kļan ĭe pĭașće kare la nuoĭ sa puaće gasî în tuot rîu — klen je riba koja se kod nas može naći u svakoj reci ◊ kļanu nu sa prinđe ļesńe kă đin đeparće sîmće peșkarĭu, șă ka sfulđiru fuźe đi ungiță — klen se ne lovi lako, jer izdaleka oseća ribolovca, i kao munja beži od udice [Por.]  [Vidi]

2967  kļanț  cleanţ  остењак  kļanț (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanț] (i. s.) — (geogr.) ostenjak, rt stene ◊ kļanț sa kĭamă vîru kîrși, kare ĭe nalt șî askuțît — ostenjak se zove vrh krša, koji je visok i oštar ◊ đes, dupa imańa în a kuĭ ĭe, kļanțu kapîtă șî nume, șî avĭem Kļanțu lu Ĭanku, lu Marku, or lu Pătru — često, prema imenu vlasnika imanja na kome je, ostenjak dobija i ime, pa imamo Jankov, Markov ili Petrov ostenjak [Por.]  [Vidi]

2133  kļanță  clanţă  запорањ  kļanță (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanță] (i. ž.) — 1. (tehn.) zaporanj, zaporak, zaponac, klin kojim se zatvaraju vrata; reza ◊ kļanța a fuost fakută đi ļiemn, da akuma măĭ mult sa faśe đi fĭer — zaporanj je nekada pravljen od drveta, a sada se pravi više od metala ◊ ku kļanța sa înkiđe vrakńița la gardu lu traușă — zaponcem se zatvaraju vratnice na dvorišnoj ogradi 2. (fig.)(pej.) ženska usta; gubica ◊ uomu iĭ spuńe frumos să ļiaźe kļanța, ĭa tuot ăl latră, la urmă do kîpată una pista kļanță, șî taku điluok — čovek joj lepo kaže da zaveže gubicu, a ona ga i dalje olajava, na kraju dobi jednu preko gubice, i ućuta odmah ♦ var. kļeanță, kļianță ♦ up. vrakńiță, popik, gužbă [Por.]   [Vidi]

5011  kļeașće  clește  клешта  kļeașće (mn. kļeașće) [akc. kleașće] (i. s.) — (tehn.) klešta ◊ kļașćiļi ĭe o mîkarauă ku kare prinḑ șă strînź śeva śe nu puoț să prinḑ ku mîna guală — klešta su naprava kojom hvataš i stežeš nešto što ne možeš da hvataš golom rukom ◊ kļeașće đi fuok a ĭeșît la rumîń ku șporĭeturļi, pănă atunśa pi lînga kamin tuot s-a lukrat ku vatraĭu șă ku kîrļigu — mašice su se pojavile sa šporetima, do tada se oko kamina sve radilo sa vatraljem i kukom [Por.]  [Vidi]

4890  kļență  clanță  клис  kļență (mn. kļențe) [akc. kļență] (i. ž.) — klis ◊ kļență a fost un bît măĭ gros și skurt, askuțît la amîndoă kapeťe — klis je bio kratak deblji štap, zašiljen na oba kraja ◊ kļență s-a batut ku bîtu — klis se udarao štapom ◊ la kļență daĭ ku bîtu într-un vîr s-o răďič đi pĭe pămînt, ș-o proloveșťi pănă ĭeste răďikată, sî se dukă kît măĭ ďeparťe poaťe — klis udaraš štapom u vrh da ga digneš sa zemlje, i ponovo ga udariš dok je dignut, da ode što dalje može [Dun.] ♦ dij. sin. kļis [Por.]  [Vidi]

4249  kļet  clet  остава  kļet (mn. kļeturĭ) (i. s.) — (zast.) ostava, špajz, šupa, klet ◊ kļetu la nuoĭ a fuost o kośobiță pi la duosu kășî, în kare s-a țînut aĭa śe akuma țîńem pin podrumurĭ, or supt șupă, or în șpaĭz — klet je bio sklepani objekat iza kuće, u kome se držalo ono što danas držimo u podrumu, šupi ili špajzu ◊ kînd a-nśeput sî sa fakă koļibĭ măĭ marĭ, kļetu s-a mutat î-ńaļe, ș-așa s-a kĭemat șpaĭzu într-o vrĭame — kad su počele da se dižu veće kolibe, klet se preselio u njih, i tako se zvao špajz jedno vreme ◊ akuma kļet ḑîśem la odăĭ unđe sa țîn budonuoasîļi — sada klet zovemo odaje u kojima se drži starudija [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3056  kļiĭ  clei  смола  kļiĭ (mn. kļiĭurĭ) [akc. kļiĭ] (i. m.) — smola; masnoća; gustiš 1. ušna smola ◊ kļiĭ ĭe unsura kare o are tuot uomu în urĭake — klij je masnoća koju svaki čovek ima u uvu 2. gusta i lepljiva kaša ◊ kînd uala fĭarbe prĭa mult, șă đin mînkarĭe ramîńe numa groșală, atunśa sa ḑîśe kî mînkarĭa s-a fakut kļiĭ — kad lonac vri predugo i od jela ostane samo kaša, tada se kaže da se jelo pretvorilo u klij [Por.] 3. ♦ dij. var. kļeĭ ◊ kļeĭ ĭe smuala dă pră prun, śe o manînkă păkurari — klej je smola sa šljive, koju jedu pastiri (Voluja) [Zvizd] ◊ kļeĭ dă pră prun ĭe bun dă ļipit fluĭeru — smola sa šljive je dobra za lepljenje frula [Mlava] ♦ dij. sin. mńare [Por.]  [Vidi]

3058  kļiuos  cleios  гњецав  kļiuos (kļiuasă) (mn. kļiuoș, kļiuasă) [akc. kļiuos] (prid.) — gnjecav ◊ śeva ĭe kļiuos kînd ĭe muaļe șî sa ļipĭașće đi źeĭśće — gnjecavo je nešto što je meko i lepi se za prste ◊ kļiuasă ĭe pîńa kînd ĭe ńikuaptă — gnjecav je hleb kad je nedopečen [Por.] ♦ dij. var. kļeuos [Zvizd] ∞ kļiĭ  [Vidi]

5326  kobilkă  cobilcă  вагир  
kobilkă2 (mn. kobilś) [akc. kobilkă] (i. ž.) — (tehn.) vagir, ždrepčanik ◊ kobilka đe tras la trușă în padurĭe ĭe un ļemn în patru muke, ku kîrļiźe l-amîndoă kîpatîńe đ-atîrnat tînžala — vagir za izvlačenje trupaca iz šume je četvrtasto drvo sa kukama na oba kraja, za koje se kači potegljica ◊ đe kobilkă ĭe atîrnat un kîrļig kare traźe doă pĭańe śe sa-nțapă în truș — o vagir je zakačena kuka koja vuče dva klina što se zabijaju u trupac [GPek] ♦ dij. sin. ferkeđeu (Rudna Glava) [Por.]
  
[Vidi]

5546  koțkariĭe  coțcărie  варање  koțkariĭe (mn. koțkariĭ) [akc. koțkariĭe] (i. ž.) — varanje, prevara ◊ đi mik s-a momit la koțkariĭe, da kînd a kreskut, đi koțkariĭļi luĭ s-aḑît đeparće — od malih nogu se navukao na varanje, a kad je odraso, o njegovim prevarama pročulo se nadaleko [Por.] ∞ koțkarĭ  [Vidi]

3585  koćeț  coteţ  котац  koćeț (mn. koćață) [akc. koćeț] (i. s.) — kotac, ograđeno mesto za manje domaće životinje ◊ koćeț đi mńiĭ s-a fakut în kuotu koļibi, șî oĭari đi vrĭamĭa ĭerńi a trait la un luok ku mńiĭi — kotac za jagnjad pravio se u kutku kolibe, i ovčari su u vreme zime živeli zajedno sa jagnjićima ◊ koćeț s-a fakut șî-n strungă, șî-ńel a bagat mńiĭi kînd ĭ-a bășkuit đi uoĭ mulgatuare — kotac se pravio i u toru, i u njega su terali jagnjad kad su je odvajali od muznih ovaca [GPek] ◊ koćeț đi mńiĭ — kotac za jagnjad [Por.] ∞ kuot  [Vidi]

2410  kodri  codri  комадати  kodri (ĭuo kodrĭesk, ĭel kodrĭașće) [akc. kodri] (gl. p.) — komadati, seći na komade ◊ pîńiļi la pomană kodrĭesk uamińi — hleb na pomani seku na komade muškarci ◊ pîńiļi la pomĭeń sa kodrĭesk ku kuțîtu, nu sa frîng ku mîńiļi — hlebovi se na pomanama komadaju nožem, ne lome se rukama [Por.] ∞ kuodru  [Vidi]

2409  kodrit  codrit  комадан  kodrit (kodrită) (mn. kodriț, kodriće) [akc. kodrit] (prid.) — komadan, isečen na komade ◊ pomana sa nîmeńașće kodrită, aĭa vińe tuma kînd sa taĭe-n kuodri tuaće pîńiļi șî kolaśi kare sănt pusă pi masă — daća se namenjuje komadana, a to je tek kada se iseku na komade svi hlebovi i kolači koj su postavleni na trpezi [Por.] ∞ kuodru  [Vidi]

4227  kokaĭe  cocaie  кокаја  kokaĭe (mn. kokăĭ) [akc. kokaĭe] (i. ž.) — kokaja, velika kuka za držanje kotla na vatri ◊ kokaĭa ĭe o krĭangă țapînă ku o kukă đ-o parće — kokaja je jaka grana sa kukom na strani ◊ kokaĭe fak păkurari la munće kînd trăbe să fĭarbă koļașă — kokaju prave čobani u planini kad treba da skuvaju kačamak ◊ păkurari la munće îngruapă kokaĭa în pomînt șî lîngă ĭa fak fuok — čobani u planini ukopavaju kokaju u zemlju i kraj nje lože vatru ◊ pi kokaĭe sa atîrnă kaldarĭa đi fakut koļașă — na kokaju se kači kotao za spremanje kačamaka ◊ kokaĭa fak păkurari la munće kînd sînt ku uoĭļi đepartaț đe baśiĭe, șî fak đi mînkare unđe-ĭ prinđe vĭasta — kokaju izrađuju pastiri u planini kad su sa stokom udaljeni od bačije pa spremaju hranu gde se zateknu ◊ pi kokaĭe a fakut koļașa șî uoțî, kare a fuźit în padure đi vrĭamĭa đi turś or alu bugarĭ — na kokaji su pravili kačamak i hajduci, koji su se odmetnuli u šumu u vreme Turaka ili Bugara ♦ / (augm.) < kukă [Por.] ∞ kukă  [Vidi]

4235  Kokazar  cocăzar  Боровњак  Kokazar [akc. Kokazar] (i. m.) — (top.) Kokazar, borovnjak, brdo u Majdanpeku ◊ Kokazar ar fost o śokă în Măĭdan, pļină đi kokĭază — Kokazar je bilo brdo u Majdanpeku, puno borovnica ◊ Kokazaru ar fost baș unđe ĭe akuma gaura kopuluĭ alu rudńik — Kokazar se nalazio tačno gde je danas Dnevni kop rudnika ◊ śoka Kokazaru ar skoborît rudari đi vrĭamĭa lu Tita kînd a larźit Kopu đi sî skotă ruda măĭ ușor — brdo Kokazar su skinulu rudari za vreme Tita kad su širili Dnevni kop da bi lakše vadili rudu ♦ var. Kokĭezar [Buf.] ∞ kokĭază  [Vidi]

4228  kokiĭe  cochie  кокија  kokiĭe (mn. kokiĭ) [akc. kokiĭe] (i. ž.) — kokija, obredni hleb sa motivom svastike ◊ kokiĭa ĭe kolak đi pomană, fakut ka kruśa ku vîrurĭ înkîrśuraće — kokija je obredni hleba na pomanama, napravljen kao krst sa uvojitim vrhovima ◊ (ver.) sa krĭađe kă kokiĭa puartă pĭ-al muort đi pi lumĭa-sta pi lumĭa-ĭa — veruje se da kokija vodi pokojnika sa ovoga sveta na onaj svet ◊ ku kokiĭe mikă fakută đi śară în mînă, đemult s-a-ngropat tuot muortu — sa malom kokijom od voska u ruci, nekada se sahranjivao svaki pokojnik ◊ în Peko-l đe Sus la pomana đe patruḑăś sa fak patruḑăś șî patru đe kokiĭ — u Gornjem Peku na pomanama četrdesetnicama pravi se četrdeset i četiri kokija ◊ în Ļiskuauă kokiĭa la pomĭeń sa kĭamă șî patruḑăśiļi, kă atunśa ĭa petrĭaśe pĭ-al muort pista punća raĭuluĭ în raĭ — u Leskovu se kokija na pomanama zove i četrdesetnica, jer tada ona prevodi pokojnika preko rajskog brvna u raj [Por.] ∞ kukă  [Vidi]

4234  kokĭază  coacăză  боровница  kokĭază (mn. kokĭez) [akc. kokĭază] (i. ž.) — (bot.) borovnica (Vaccinium myrtillus) ◊ kokĭază la Măĭdan a dat pi o śokă aprope đi oraș — borovnice su u Majdanpeku rasle na jednom brdu u blizini naselja ◊ kokĭază ĭe pomă sîrbaćikă, o tufă ku boabe miś șî ńagre — borovnica je divlja voćka, žbun sa malim i crnim bobicama ◊ kînd s-ar kopt kokĭezîļi, kopiĭi bufańilor a ĭeșît đin kokazar ńegri ka draśi — kad se borovnice dozrele, bufanska deca su iz borovnjaka izlazila crna ko đavoli ♦ var. kokezară [Buf.]  [Vidi]

4269  kokoluoș  cocoloș  грудува  kokoluoș (mn. kokoluașă) [akc. kokoluoș] (i. s.) — grudva, klupče ◊ s-a-ngroșat lapćiļi, pļin ĭe đi kokoluașă — sgrušalo se mleko, puno je grudvica ◊ kopiĭi ĭarna fak kokoluașă đi zapadă, șî s-a bat ku ĭaļe tuota ḑîua — deca zimi prave grudve od snega, i biju se njima po ceo dan ◊ păkurari s-adunat la un lok, s-a luvat la trînćală șî sa tîvaļesk kokoluoș pi pașuńe — čobani su se skupili na jedno mesto, započeli rvanje i kao klube se valjaju po pašnjaku [Por.]  [Vidi]

5521  kokoșa  cocoșa  погрбити се  kokoșa (ĭuo kokoșăḑ, ĭel kokoșăḑă) [akc. kokoșa] (gl. p. ref.) — 1. (o položaju) pogrbiti, saviti ◊ uomu sa kokoșășće kînd đi bătrîńață iĭ sa strîmbă uosu spinări da kapu iĭ kađe în źuos — čovek se pogrbljuje kad mu se od starosti iskrivi kičma a glava mu padne ♦ sin. gîržobi 2. (zool.) naskakaiti, nagaziti ◊ kokuoșu kokoșaḑă gaińiļi kînd sîare pi ĭaļe șă ļi kalkă pi đinapuoĭ — petao naskače kokoške kad skoči na njih i nagazi ih otpozadi [Por.] ∞ kokuoș  [Vidi]

5522  kokoșat  cocoșat  погрбљен  kokoșat (kokoșată) (mn. kokoșaț, kokoșaće) [akc. kokoșat] (prid.) — (med.) pogrbljen; grbav ◊ iĭ s-a strîmbat uosu spinări, șî pănă la muarće a mĭers tuot kokoșat — iskrivila mu se kičma, pa je sve do smrti išao pogrbljen ♦ sin. gîržobat [Por.] ∞ kokuoș  [Vidi]

2966  kokuoș  cocoș  петао  kokuoș1 (mn. kokuoșî) [akc. kokuoș] (i. m.) — (ornit.) petao, mužjak kokoške (Gallus bankiva domestica) ◊ kokuoșu ĭe măĭ mare đikît gaina, are krĭastă mare ruoșîĭe, kukurigîĭe la vrĭame, șî nu duśe uauă, numa sîare pi gaiń, đi sî dukă ĭaļe — petao je veći od kokoške, ima veliku crvenu krestu, kukuriče u određeno vreme, ne nosi jaja, nego naskače kokoške, da bi one nosile ♦ up. gaină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6042  kolak  colac  колач  kolak1 (mn. kolaś) [akc. kolak] (i. m.) — kolač ◊ kolak ĭe pîńe mikă totîrlată, adîns plumađită đi ađeturĭ kum ĭe pomana or prazńiku — kolač je mali okrugao hleb, koji se posebno mesi za običaje kao što su daća ili slava ◊ măĭ mulț kolaś sa plumađesk đi pomană — najviše kolača se mesi za daću [Por.]  [Vidi]

5991  kolomaz  unsură  коломаст  kolomaz [akc. kolomaz] (i. m.) — (tehn.) kolomast ◊ kolomazu a fuost unsură gruasă ku kare s-a mînžît uosîĭļi la karu đi buoĭ — kolomast je bila gusta mast kojom su se podmazivale osovine volovskih kola ◊ kolomazu s-a kumparat pi la bîlśurĭ — kolomast se kupovala na vašarima [Por.] ∞ unsură  [Vidi]

5297  kolovuoz  colovoz ?  коловоз  kolovuoz (mn. kolovuozurĭ) [akc. kolovuoz] (i. s.) — (ret.) kolovoz, kolski put ◊ kolovuoz ĭe drum đi kar đi buoĭ pista vrun krak lung — kolovoz je put za volovksa kola preko neke duge kose ◊ luok kare sa kĭamă ’kolovuoz’ ĭastă la Bļizńe în kotunu Arnaglăvi, șî-n Țîrnaĭka, kînd sa ĭasă đin sat la kulmĭa Vîrbi — mesto koje se zove ’kolovoz’ ima u Blizni, zaseoku Rudne Glave, i u Crnajki, kad se iz sela izlazi na kosi Vrbe [Por.]  [Vidi]

2776  koļa  colea  онде  koļa [akc. koļa] (pril.) — onde, nedaleko ◊ koļa, ńiđeparće đi nuoĭ — onde, nedaleko od nas ◊ vaḑuĭ ku uoki miĭ lupu: sari koļa pista gardu strunźi, șî sa perdu în padure gruasă — videh vuka svojim očima: preskoči onde ogradu tora, i izgubi se u gustoj šumi ♦ / skr. < akoļa [Por.] ∞ akoluo  [Vidi]

2009  koļașă  coleașă  качамак  koļașă (mn. koļieș) [akc. koļașă] (i. ž.) — (nutr.) kačamak, jelo od tvrdo skuvanog kukuruznog brašna ◊ koļașă sa faśe đin fańină đi kukuruḑ — kačamak se pravi od kukuruznog brašna ◊ vasu în kare sa fĭarbe koļașa sa kĭamă feruaĭkă — sud u koji se kuva kačamak zove se kotao ◊ koļașa în feruaĭkă sa mĭastîkă ku kuļeșărĭu — kačamak se u kotliću meša kačamalom ◊ dupa śe ĭe gata, koļașa sa tuarnă pi fund — kada je gotov, kačamak se sipa na lopar ◊ koļașa ĭe mistakată bun dakă nu sa prinđe đi źeĭśće — kačamak je dobro promešan ako se ne lepi za prste [Por.] ♦ dij. sin. mamaļigă [Kmp.]  [Vidi]

3055  koļibă  colibă  колиба  koļibă1 (mn. koļibĭ) [akc. koļibă] (i. ž.) — koliba ◊ koļiba a fuost kasă pruastă, măĭ đes đi bîrńe, ļipită ku morśilă — koliba je bila prosta kuća, najčešće od brvana, oblepljena blatom ◊ koļibĭ avut lumĭa kare a trait pi śuoś — kolibe su imali ljudi koji su živeli po brdima ◊ kare avut moșîĭe șî-n sat șî la munće, în sat avut kasă, da la munće koļibă — ko je imao imanje i u selu i na planini, u selu je imao kuću a na planini kolibu ◊ koļiba avut doa odăĭ: oźak șî suobă — koliba je imala dve prostorije: odžak i sobu [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

4168  koļibă  colivă  кољиво  koļibă2 [akc. koļibă] (i. ž.) — (rel.) koljivo ◊ koļibă ĭe grîu fĭert kare sa duče la mormîntare — koljivo je kuvano žito koje se nosi na sahrani [Kmp.] ∞ grîu  [Vidi]

5037  koļindă  colindă  колинда  koļindă (mn. koļinḑ) [akc. koļindă] (i. ž.) — (kal.) kolinda, badnjidanski štap ◊ koļindă ĭe bît înkonđeĭat adîns kare sa faśe numa đi Aźun — kolinda je posebno ukrašen štap koji se izrađuje samo za Badnji dan ◊ koļinda sa faśe numa đi alun — kolinda se izrađuje isključivo od leske ◊ bît đi koļindă sa župuaĭe đi kuažă, sa-nfășură ku kurîaļe đin kuaža-ĭa șî s-afumă la fuok, la urmă vińe șurguĭat ka nopîrka ku obrańe — štap za kolindu oguli se od kore, uvije kaiševima od te kože i nadimi kraj vatre, na kraju ispadne šaren kao zmija šarka ◊ koļinda duk koļindrețî în mînă kînd în sara lu Aźun mĭerg đi la kasă la kasă — kolindu nose kolindreci u ruci kad uveče na Badnji dan idu od kuće do kuće [Por.]   [Vidi]

5515  koļindrĭeț  colindreț  кољиндрец  koļindrĭeț [akc. koļindrĭeț] (i. m.) — (kal.) kolindrec, koledar; koledari ◊ koļindrĭeț ĭe kopil kare în ḑîua đi Aźun mĭarźe în gramadă ku koļindrĭețî đi la kasă la kasă — kolindrec je dete koje na Badnji dan ide sa grupom kolindreca od kuće do kuće ◊ koļindrĭeț sînt gramadă đi kopiĭ kare mĭerg în ḑîua đi Aźun đi la kasă la kasă — kolindreci su gomila dece koji na Badnji dan ide od kuće do kuće ◊ koļindrĭețî mĭerg ku trășćiļi în șîaļe șî ku koļinḑîļi în mînă — kolindreci idu sa torbama na leđima i kolindskim štapom u ruci ◊ koļindrĭețî sînt profakuț în tuaće fĭelur, kare n-are ļorfă, sa mînžașće ku karbuń pi față — kolindreci su maskirani na razne načine, a ko nema masku, garavi se ugljenom po licu [Por.] ♦ dij. sin. pițarău (Majdanpek)[Buf.] ∞ koļindă  [Vidi]

2868  kondrĭaće  condrăţel  кондрац ?  kondrĭaće (mn. kondrĭeț) [akc. kondrĭaće] (i. m.) — (zool.) kondrac, crv iz mesa ◊ kondrĭaće ĭe vĭerme kare manînkă karńa dă uom — kondrac je crv koji jede ljudsko meso (Snegotin) [Bran.] ◊ slańina śe sa uskă la kamin a fakut kondrĭeț — slanina koja se suši na kaminu napravila je crve (Rudna Glava) ♦ sin. foĭaće (Tanda) [Por.] ∞ vĭerme  (Ima umotvorina!)[Vidi]

55  konđeĭ  condei  писаљка  konđeĭ (mn. konđaĭe) [akc. konđeĭ] (i. m.) — (zast.) pisaljka; kondelj [Crn.] ◊ ku konđeĭu babiļi înkonđeĭe uauļi đi Pașć, da ĭastă muĭerĭ adînsă kare șî-n ḑî đi astîḑ șćiu să-nkonđeĭe bîće đi alun kare sa dau l-aĭ muorț đi pomană — kondeljom su babe šarale uskršnja jaja, a ima posebnih žena koje i danas znaju da šaraju leskove štapove, koji se na daćama namenjuju pokonicima (Jasikovo) [GPek]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2952  kopilariĭe  copilărie  детињство  kopilariĭe (mn. kopilariĭ) [akc. kopilariĭe] (i. ž.) — 1. (za uzrast) detinjstvo ◊ kopilariĭa trĭaśe ĭuta, ama mult sa țîńe-n gînd — detinjstvo brzo prolazi, ali se dugo pamti 2. (fig.) detinjarije ◊ uarkă batrînă, da faśe la kopilariĭe — matora drtina, a pravi detinjarije [Por.] ∞ kopil   [Vidi]

2954  kopilarĭașće  copilărește  детињачки  kopilarĭașće [akc. kopilarĭașće] (pril.) — detinjački, na detinji način ◊ žuakă în uară kumva kopilarĭașće, șî đi aĭa ńiś o fată nu sa prinđe lînga ĭel — igra u kolu nekako detinjački, pa se zato nijedna devojka ne hvata do njega [Por.] ∞ kopil   [Vidi]

2951  kopilaș  copliaș  малишан  kopilaș (ž. r. kopilașă) (mn. kopilașî) [akc. kopilaș] (i. m.) — (dem.) mališan ◊ kopilașî s-a luvat la žuakă, șî s-a zuĭtat đi șkuală — mališani su se zaigrali, i zaboravili na školu ◊ kopilașa vrĭańikă s-a dus dupa apă — vredna mališanka otišla je po vodu ♦ / kopil + suf. - [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2956  kopiļi  copili ?  копилити  kopiļi (ĭuo ma kopiļiesk, ĭa sa kopiļiașće) [akc. kopiļi] — kopiliti, okopiliti se, roditi kopile ◊ a ramas înkarkată ku vrunu, șî kînd a veńit vrĭamĭa, s-a kopiļit sîngură vrunđiva în munće — ostala je trudna s nekim, i kad je došlo vreme, okopilila se sama negde u planini ◊ măĭ urit ĭe đi fată mare kînd sa kopiļiașće — najružnije je za devojku kada rodi kopile [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

4165  kopitar  copitariţă  труд  kopitar (mn. kopitarĭ) [akc. kopitar] (i. m.) — (mik.) trud, gljiva (Fomes fomentarius) ◊ kopitar ĭe burĭaće kare krĭașće pi fag, șă đin kare sa faśe ĭaskă đi aprins fuoku — trud je gljiva koja raste na bukvi, i od koje se pravi trud za paljenje vatre ♦ var. kupitar [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

3368  koptuorĭ  cuptor  хлебна пећ  koptuorĭ1 (mn. koptuorĭ) [akc. koptuorĭ] (i. m.) — hlebna peć ◊ koptuorĭu ĭe zîđitură đi pĭatră șî đi tuglă vrunđeva în afara koļibi, adîns đi kuopt pîńe măĭ mulće, or đi fript pripașî kînd trăbe sî sa arańaskă măĭ multă lume — hlebna peć je objekat zidan od kamena i cigle negde van kuće, posebno namenjen za pečenje hleba ili mesa, kada treba da se nahrani više ljudi ◊ în koptuorĭ măĭ mult s-a kuopt pîńiļi đi pomĭeń, atunśa la plumađit șî la kuopt ažutat triĭ or śinś găćituare — u hlebnoj peći najviše su se pekli hlebovi za daće, tada su u mešenju i pečenju pomagale tri ili pet žena ♦ up. (kal.) koptuorĭoktobar [Por.] ∞ kuaśe   [Vidi]

3369  koptuorĭ  cuptor  октобар  koptuorĭ2 (mn. koptuare) [akc. koptuorĭ] (i. s.) — (kal.) oktobar ◊ koptuorĭu l-aĭ nuoștri aĭ batrîń, pi kîļindarĭ babĭesk, a fuost lună tomnaćikă — oktobar je kod naših starih, po bapskom kalendaru, bio jesenji mesec ◊ uńi spun kă luna-ĭa a kĭemato koptuorĭ, alțî spun kî s-a kĭemat brumarĭ — jedni kažu da se mesec zvao koptor, a drugi pričaju da se taj mesec zvao brumar [Por.] ∞ lună  [Vidi]

5520  koptură  coptură  гној  koptură (mn. kopturĭ) [akc. koptură] (i. ž.) — (med.) gnoj ◊ kînd buba pi pĭaļe sa kuaśe, sa umpļe đi koptură — kad plik na koži sazri, napuni se gnojem [Por.] ∞ kuopt  [Vidi]

2451  koraś  capră  ногаре  koraś (mn. koraśe) [akc. koraś] (i. s.) — (tehn.) nogare za rezanje drva ◊ koraśu ĭe o mîkarauă fakută đin patru truș, lunź đi un mĭetîr șî măĭ śuava, śopļiț în patru mukĭe, prinș în kruśiș, șî ļegaț ku ļietve să fiĭe strînș, să nu sa klaćińe — nogare su naprava izrađena od četiri trupca, dužine metar i nešto, otesana sa četiri strane, spojena unakrst, i povezana letvama da budu čvrsti, i da se ne klate ◊ pi koraś sa taĭe ļiamńe ku firizu, sa skurtă să puată să înkiape-n șporĭet — na nogarama se režu drva testerom, krate se da bi mogla da stanu u šporet ♦ sin. magarĭ [Por.] ◊ koraś n-a fost dămult, ļ-a skuos înkuaśa — nogare nisu bile nekada, pojavile su se ovamo ♦ dij. var. kraś ◊ kraś dă kurmat ļieamńe — nogare za rezanje drva (Manastirica, Mlava) ♦ dij. sin. kaluon ◊ kaluon dă taĭat la ļiamńe, fakut dă skîndurĭ — nogare za rezanje drva, naprvaljene od dasaka (Kobilje) [Stig]   [Vidi]

3908  korožî  coroji  скорити  korožî (ĭuo ma korožăsk, ĭel sa korožîașće) [akc. korožî] (gl. p. ref.) — skoriti se, hvatati koru ◊ dupa śe sînźerĭaḑă, sînźiļi sa-ngroșaḑă șî buba sa korožîașće, șî sa faśe zgaĭbă, kare la urmă pikă sîngură — posle krvarenja krv se zgruša, rana se skori i napravi se krasta, koja na kraju otpada sama [Por.]  [Vidi]

3331  kosî  cosi  косити  kosî (ĭuo kosîăsk, ĭel kosîașće) [akc. kosî] (gl. p. ref.) — kositi, naročito travu za ishranu stoke ◊ fînu sa kosîașće ku kuasa — seno se kosi kosom ◊ fînka sînt ļivĭeḑîļi pi śuośiļi nuaștre grĭaļe, kî ĭe ĭarba mare șî fînuasă, la nuoĭ ĭe kosîtu măĭ grĭeu lukru saćeńesk — pošto su livade na našim brdima teške, zbog velike i guste trave, kod nas je kosidba najteži seoski posao ◊ kopil voĭńiśesk sa ĭa în sama kî ĭe krĭeskut voĭńik, kînd înśiape să kosaskă în rînd ku kosîtuorĭ aĭ batrîń — muško dete smatra se odraslim muškarcem, kad počne da kosi u grupi sa starim koscima [Por.]  [Vidi]

3332  kosîtuorĭ  cositor  косач  kosîtuorĭ (mn. kosîtuorĭ) [akc. kosîtuorĭ] (i. m.) — kosač, kosac, osoba koja kosi ◊ kosîtuorĭ ĭe uom kare kosîașće ļivĭeḑîļi ku fîîn — kosač je človek koji kosi livade sa senom ◊ kosîtuorĭu ĭe uom kare puaće să mîńe otkuoșu đirĭept, kît đi grĭa să fiĭe ļivađa, șî kît đi tîvaļiș să fiĭe luoku în kare sa kosîașće — kosač je čovek koji može pravo da tera otkos, koliko god teška da je livada, i kolika god da je strmo mesto na kome se kosi ◊ kosîtuorĭu trăbe să șćiĭe să askută kuasa ku kuća, șî s-o bată bińe ku śokanu pi ńikovală — kosač treba da zna dobro da naoštri kosu brusom, i da je dobro okuje čekićem na nakovnju [Por.] ∞ kosî   [Vidi]

4930  kostîș  costiș [Mold.]  кос  kostîș (kostîșă) [akc. kostîș] (prid.) — (o položaju) kos, iskošen, nakošen; nagnut ◊ klańa ĭe grîmađită kostîș, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — plast je koso sadenut, ima da padne čim dune neki jači vetar [Por.] ◊ kuń dă ļemn sa baće kostîș lînga tuată lopețauă în buśimu lu ruata muori — drveni klin nabija se koso pored svake lopatice na glavčini vodeničnog točka (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ kuastă2  [Vidi]

4127  kośină  cocină  свињац  kośină (mn. kośiń) [akc. kośină] (i. ž.) — svinjac ◊ kośina ĭe măĭ đes zîđită đi pĭatră, da sa faśe șă đi bîrńe — svinjac je najčešće zidan od kamena, a pravi se i od brvana ◊ gardu înainća kośińi sa kĭamă gîrļiu — ograda ispred svinjca zove se obor ♦ sin. porkarĭață [Por.]   [Vidi]

4267  kotorĭanță  cotoroanţă  рага  kotorĭanță (mn. kotorĭenț) [akc. kotorĭanță] (i. ž.) — raga, stara mršava krava ◊ avut vaś buńe, akuma a skaḑut la doă kotorĭanță kare sa trag prăn obuor ka umbra — imao je dobre, krave, sada je spao na dve rage koje se vuku po oboru kao senke [Mlava] ∞ vakă  [Vidi]

2845  kotun  cotun  заселак  kotun (mn. kotuńe) [akc. kotun] (i. m.) — 1. (zast.) zaselak, deo sela naseljen jednom familijom ◊ veńiră la bîlś Kuśuĭdańi ku kotunu lor întrĭeg — dođoše na vašar Kučujdani, sa zaseokom svojim celim ◊ nuoĭ kînd vorbim đi kotun, ńi ginđim la munćeń kare traĭesk pi vro vaļe întra śuoś — mi kad govorimo o kotunu, pomislimo na planince koji žive u nekoj udolji između brda (Rudna Glava) 2. kutak, ugao, ćošak teritorije ◊ kotunu ĭe un kuot đi sat — kotun je jedan ugao sela ◊ kotun are șî luoku, șî ļivađa — ćošak imaju i njiva, i livada (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. malauă [Zvizd]  [Vidi]

3050  kovată  covată  ковата  kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — kovata 1. tikva, zdela od bundevine kore ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — kovata je sud od bundevine kore [Por.] 2. naćve za mešenje testa ◊ turta să plumađeașće în kovată — projara se mesi u naćvama (Rečica, Požarevac) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5854  koștai  costa  коштати  koștai (ĭuo koștăĭ, ĭel koștoaĭe) [akc. koștai](gl. p. ref.) — koštati, vredeti ◊ nu la koștait ńimika să sa dukă pănă-n sat pi piśuare — nije ga koštalo ništa da ode do sela peške ◊ kît o să koaștîĭe, nu sa șćiĭe nainće — koliko če koštati, ne zna se unapred ◊ skump la koștait — skupo ga je koštalo [Por.]  [Vidi]

1535  koțofană  coţofană  сврака  koțofană (mn. koțofień) [akc. koțofană] (i. ž.) — (ornit.) svraka (Pica pica) ◊ kînd koțofană kîntă în aritu kășî, ĭe aratare rîa — kada svraka peva u bliuzini kuće, loše je predskazanje ♦ var. kuțofană [Por.] ♦ dij. sin. śorobară (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.] ♦ dij. sin. śuară pistriță — (dosl.) „šarena vrana” (Isakovo) [Mor.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4236  krak  crac  нога  krak (mn. kraś) [akc. krak] (i. m.) — 1. (anat.) noga ◊ a kaḑut đin ļemn, ș-a frînt kraśi amînduoĭ — pao je sa drveta i polomio obe noge ◊ bat muort, nu stă în kraś — mrtav pijan, ne stoji na nogama ◊ stă-n kraśi uamińiluor, nu puot sî trĭakă đi ĭel — stoji ljudima na putu, ne mogu da prolaze od njega ♦ sin. piśuor 2. (geog.) ogranak, deo kose, povijarca; krak ◊ la luok đaluos rar sa gasîașće kulmĭe fara kraś — u planinskom kraju retko se nađe kosa bez ogranaka ◊ kulmĭa ĭe lungă, ku kăș șî drum đi kar, da kraku ĭe skurt, șă are numa poćeś fara kăș — kosa je duga, sa kućama i kolskim putem, a ogranak je kratak, ima samo staze bez kuća ◊ kînd ĭe śuaka naltă, are kulmĭe mulće, da tuata kulmĭa ĭe pļină đi kraśe — kad je brdo visoko, ima mnogo kosa, a svaka kosa ima mnogo ogranaka ◊ rar ĭastă krak fara nume — redak je ogranak kose bez imena ◊ kraku puaće sî sa kĭame dupa aĭa kum ĭe fakut: Krako-l skurt, Krako-l lung, Krako-l lat — ogranak kose može se zvati po izgledu: Kratak krak, Dugački krak, Široki krak ◊ măĭ đes numiļi krakuluĭ ĭe dupa uom în a kuĭ ĭe moșîĭa: Kraku Dăńi, Kraku Marku, Kraku Śovrći — najčešći naziv ogranka kose je prema čoveku na čijem je imanju: Danin krak, Markov krak, Čevrtanov krak ◊ buot đi krak — vrh, kraj ogranka kose ♦ up. kulmĭe 3. (fig.) (za količinu nečega što se kreće i ostavlja trag) ni traga, bez traga ◊ a pĭerdut puorśi în munće, ĭ-a katat triĭ ḑîļe șă ńiś krak đi puork n-a gasît — izgubio je svinje u planini, tražo ih je tri dana i ni trag od svinja nije našao ♦ (demin.) krakuļeț [Por.]  [Vidi]

4276  Kraku aĭdukuluĭ  Cracu aiducului  Хајдучка коса  Kraku aĭdukuluĭ [akc. Kraku aĭdukuluĭ] (i. m.) — (top) Hajdučka kosa ◊ Kraku aĭdukuluĭ, luok în Îrnaglaua unđe a fuost pitulaț aĭduśi đi vrĭamĭa đi turś — (top.) Hajdučka kosa, mesto u Rudnoj Glavi, gde su se za vreme Turaka skrivali hajduci [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

5455  krapa  crăpa  пукнути  krapa (ĭuo krăp, ĭel krapă) [akc. krapa] (gl. p. ref.) — 1. (o materijalu) puknuti, raspuknuti se ◊ blana uskată a krapat la suare — suva daska raspukla se na suncu ◊ o sî krîape parĭeți ku așa malter — puknuće zidovi sa takvim malterom 2. (o biću) pući, presvisnuti ◊ ĭ-a krapat ińima đi duor dupa parînț — puklo mu je srce od želje za roditeljima ◊ krapă purśiĭi đi fuame — crknuće prasad od gladi ◊ (u izr.) krăpĭ! — crkni! ♦ sin. sparźa, pļusńi [Por.]  [Vidi]

2993  Kraśun  Crăciun  Божић  Kraśun (mn. Kraśuń) [akc. Kraśun] (i. m.) — (kal.) Božić ◊ Kraśunu ĭe ḑîua kînd s-a naskut Dumńeḑîu al nuostru — Božić je dan kada se rodio naš Bog ◊ la Kraśun lumĭa sa skuală pi la duauă śasurĭ nuapća, fak fuoku la kamin șî mĭastîkă koļașa, frig karńe pi frigare șî pokńesk, kare đin śe are — na Božić ljudi ustaju u dva noću, lože vatru na kaminu i mešaju kačamak, peku meso na ražnju i pucaju, svako iz čega ima ♦ up. aźun [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2873  krețan  creţan  крецан  krețan (mn. krețańe) [akc. krețan] (i. s.) — krecan, suknja sa gustim i sitnim naborima ◊ krețanu a ĭeșît înainća lu rato-l đi-ntîń — krecan se pojavio pre Prvog svetskog rata ♦ krețanu n-a putut să-l fakă fiĭekare muĭare — krecan nije mogla da izradi bilo koja žena [Por.] ◊ krețan ĭe un fĭaļ đi țuală muĭerĭaska ku krĭețurĭ marunće — krecan je vrsta ženske odeće, sa sitnim naborima [Crn.] ♦ dij. var. krățan (Prahovo) [Kmp.] ∞ krieț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6112  kređa  crede  веровати  kređa (ĭuo krĭed, ĭel krĭađe) [akc. kređa] (gl. p.) — (rel.) verovati ◊ uomu trăbe să krĭadă în śuava, nu sa puaće traĭi să nu sa krĭadă în ńimika — čovek treba da veruje u nešto, ne može se živeti a da se ni u šta ne veruje ◊ nu kređa pănă nu vĭeḑ ku uok tiĭ — nemoj verovati dok ne vidiš svojim očima [Por.]  [Vidi]

6113  kređință  credință  веровање  kređință (mn. kređinț) [akc. kređință] (i. ž.) — (rel.) verovanje ◊ a fuost kređința batrînă đimult kî ĭe pomîntu ļaspiđe — bilo je nekad staro verovanje da je zemlja ravna ploča ◊ kređință în dumńeḑîu gata s-a pĭerdut în lumĭe, akuma ĭe măĭ mare kređință în bań — verovanje u boga se gotovo izgubilo u narodu, sada je najveće verovanje u novac ♦ var. kreḑut, kređare, kreḑamînt [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

6114  kređințuos  credincios  верник  kređințuos (kređințuasă) (mn. kređințuoș, kređințuasă) [akc. kređințuos] (prid.) — (rel.) vernik ◊ numa pi la ḑî marĭ sa aduna kređințuoșî pi la bisîarikă, da ș-atunśa măĭ mult babiļi veńa să ĭa moļidvă — samo se o praznicima skupaljahu vernici kod crkve, pa i tada više je baba dolazilo da uzmu svetu vodicu [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

2856  krengarime  crengarie  грање  krengarime (mn. krengarimĭ) [akc. krengarime] (i. ž.) — (bot.) granje; gustiš ◊ duosu s-a umplut đi krengarime, nu sa măĭ strabaće ńima pănă la ogaș — šuma je puna granja, ne može se više niko probiti do potoka ♦ var. krengaramă, krengariș, krengariĭe [Por.] ∞ krĭangă  [Vidi]

2872  krieț  creţ  бора  krieț (mn. krĭețurĭ) [akc. krieț] (i. m.) — bora, nabor, obično na tkanini ◊ suknă ku krĭețurĭ đasă sa kĭemat „krețan” — suknja sa gustim naborima zvala se „krecan” ◊ dupa śe s-a pĭerdut krețańi, duamńiļi a skuos ńișći sukńe ku krĭețurĭ marĭ, kare s-a kĭemat „plisirke” — kada su se izgubili krecani, gospođe su uvele nekakve suknje sa velikim naborima, koje su se zvale „plisirke” [Por.]  [Vidi]

4292  krîkńi  crâcni  писнути  krîkńi (ĭuo krîkńesk, ĭel krîkńașće) [akc. krîkńi] (gl. n.) — (o govoru) pisnuti, zucnuti ◊ kînd am fuost mik, n-am kućeḑat să krîkńesk đi muma, da akuma kopiĭi sa suĭe în vîru kapuluĭ la parinț — kad sam bio mali, nisam smeo da pisnem od majke, a sada se deca penju roditeljima na vrh glave ♦ var. kîrkńi [Por.] ∞ kîrk  [Vidi]

5451  krîmpoțî  crâmpoți  комадати  krîmpoțî (ĭuo krîmpoțăsk, ĭel krîmpoțașće) [akc. krîmpoțî] (gl. p.) — komadati, sitniti ◊ sa krîmpoțîașće śuava śe ĭe lung or mare, sa fak đin ĭel krîmpuće măĭ miś — komada se nešto što je dugačko ili veliko, prave se od njega manji komadi ♦ sin. kodri, marunțî [Por.] ∞ krîmput  [Vidi]

4911  krîu  crou  удубљење  krîu (mn. krîurĭ) [akc. krîu] (i. s.) — (o formi) udubljenje, plića rupa, jama; bara ◊ krîu ĭe o adînkatură în pomînt, în kare sa adună apa — krou je udubljenje u zemlji u kome se skuplja voda ◊ tuoț stramoșî miĭ avut krîu în barba, numa ĭuo nam — svi moji preci su imali rupicu u bradi, samo ja nemam ♦ (augm.) krovan ♦ (demin.) kroviț ♦ var. krou [Por.]  [Vidi]

5029  krĭasta kokuoșuluĭ  creasta-cocoșului  петлова креста  krĭasta kokuoșuluĭ [akc. krĭasta kokuoșuluĭ] (sint.) — (bot.) petlova kresta (Celosia cristata) ◊ krĭasta kokuoșuluĭ ĭe fluare đin građină, sa puńe kî ĭe frumuasă șă puaće să sa ușće đi ĭarnă — petlova kresta je baštensko cveće, sadi se jer je lepo i može da se suši za zimu ◊ ku krĭasta kokuoșuluĭ sa fak kiț đi fluor đi dus la morminț — od petlove kreste se prave kitice cveća za nošenje na grolje ♦ sin. ĭarbă krĭață [Por.] ∞ krĭastă  [Vidi]

2622  krompirișće  crompiriște  кромпириште  krompirișće (mn. krompirișć) [akc. krompirișće] (i. ž.) — (tehn.) krompirište, mesto gde se krompir čuvao za zimu ◊ muoșu mĭeu a fakut krompirișća dupa koļibă, a ulmato puorśi ș-a mînkat krumpiĭi tuoț — moj čiča je napravio krompirište iza kolibe, nanjušile su ga svinje i pojele sav krompir [Por.] ∞ krumpĭel  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3685  krop  crop  кроп  krop (mn. kropurĭ) [akc. krop] (i. s.) — (zast.) krop, vrela voda ◊ krop ĭe vuorbă batrînă, așa s-a kĭemat apa fĭartă, ku kare s-a ļimpeḑît vasurļi or țuaļiļi — krop je stara reč, tako se zvala vrela voda kojom su se ispirali sudovi ili odeća [GPek] ♦ dij. var. klop (Češljeva Bara) [Bran.]  [Vidi]

3686  kropîĭa  cropia ?  испирати  kropîĭa (ĭuo kropîĭ, ĭel kropîĭe) [akc. kropîĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) ispirati, kropiti ◊ sa kropîĭe vasurļi or țuaļiļi, fiva ku apă fĭartă, fiva ku apă rîaśe, totuna — ispiraju se sudovi ili odeća, bilo vrelom, bilo hladnom vodom, svejedno ♦ var. kropiĭa ◊ s-a dus la rîu să kropiĭaskă rufiļi — otišli su na reku da ispiraju rublje [GPek] ∞ krop   [Vidi]

5584  krovan  crovan  рупчага  krovan (mn. krovańe) [akc. krovan] (i. s.) — (augm.) (o reljefu) rupčaga, rupetina ◊ krovan ĭe gaură mare pi pomînt ka tolśerĭu, adînkatură, ama fara apă — rupčaga je velika rupa na tlu u obliku levka, udubljenje, ali obično bez vode ◊ krovan sa faśe la luok unđe sa skufundă pomîntu — rupčaga nastaje na mestu gde se sleže zemljište ♦ up. vîrkan [Por.] ∞ krîu  [Vidi]

5585  kroviț  croviț  рупица  kroviț (mn. kroviță) [akc. kroviț] (i. s.) — (demin.) rupica, malo udubljenje ◊ kroviț ĭe adînkatură mikă, ka tolśerĭu — krovic je malo udubljenje, levkastog oblika ◊ muĭarĭa kare are kroviț în obraz kînd sa rîđe, ĭe tare drăgastuasă — žena koja ima rupicu u obrazu kad se nasmeje, veoma je privlačna [Por.] ∞ krîu  [Vidi]

5425  krstavĭaće  castravete  краставац  krstavĭaće (mn. krstavĭec) [akc. krstavĭaće] (i. m.) — (bot.) krastavac (Cucumis sativus) ◊ krstavĭaćiļi ĭe bun krud, ama șî măĭ bun ĭe kînd akrĭașće în turșîĭe — krastavac je dobar sirov, ali je još bolji kad se ukiseli u turšiji ♦ var. krîstavĭaće, kîrstavĭaće [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2621  krumpĭel  crumpănă  кромпир  krumpĭel (mn. krumpiĭ) [akc. krumpĭel] (i. m.) — (bot.) (nutr.) krompir ◊ krumpĭelu ĭe o bukată đi mînkare kare sa samînă în građină — krompir je jestiva biljka koja se seje u bašti ♦ var. krîmpĭel, mn. krîmpiĭ (Tanda) ♦ sin. bruobdă, mn. bruobđe, (Gornjane) [Por.] ♦ dij. var. krumpir, mn. krumpi (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. var. krumpĭer, mn. krumpĭerĭ (Sige) [Hom.] (Rašanac) [Mlava] (Kobilje) ♦ dij. var. krompĭer, mn. krompĭerĭ (Rečica, Požarevac) [Stig] ♦ dij. var. krîmpĭel, mn. krîmpiĭ (Krivelj) ♦ dij. var. krumpĭel, mn. krumpĭerĭ (Brestovac) ♦ dij. var. krumpĭer, mn. krumpĭerĭ (Valakonje) ♦ dij. var. grămpĭer, mn. grămpĭerĭ (Dobro Polje)[Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2355  kruoșnă  croșnă  крошња  kruoșnă (mn. kruoșńe) [akc. kruoșnă] (i. ž.) — 1. a. (bot.) krošnja, deo drveta sa granama ◊ kruoșnă lu ļiemn sînt krĭanźiļi luĭ — krošnju drveta čine njegove grane b. naramak, gomila granja ◊ kruoșnă ĭe gramadă đi krĭanźe, sprimită đi dus în șîaļe — krošnja je gomila granja, spremljena da se nosi na leđime ♦ var. kruoșńa 2. teret koji se u torbi nosi na leđima ◊ kînd puń trasta-n șîaļe șî ļieź obrăńiļi la pĭept, șî pļieś vrunđeva, makra ńimika să nu fiĭe-n trastă, sa ḑîśe kă mĭerź ku kruoșńa-n șîaļe — kad staviš torbu na leđa i vežeš uprte na grudima, makar ništa ne bilo u torbi, kaže se da ideš sa krošnjom na leđima [Por.]  [Vidi]

2894  krușăț  crușeţ  крупица  krușăț (mn. krușîță) [akc. krușăț] (i. s.) — krupica, krušac, veći komad kamene soli; grumen ◊ krușîță đi sare đi viće a kumparat în Kusĭak, sat lînga Praova la Dunîrĭe — krupice kamene soli za stoku kupovali su u Kusjaku, selu pored Prahova na Dunavu ◊ krușăță đi sare la Kusĭak a dus ńigustuori đin Rumîńiĭe — krupice soli u Kusjak donosili su trgovci iz Vlaške ◊ krupițăļi s-a pus în furś ku triĭ kuarńe șî s-a înțapat pin strungă — krupice su se stavljale u troroge raklje koje su se nabijale po toru ◊ luoko-la în strungă ku krupiță unđe uoiļi a ļins sare, s-a kĭemat sanuńe — to mesto u toru sa krupicama gde su ovce lizale so, zvalo se solilo ♦ up. sanuńe, raskuoļ [Por.]  [Vidi]

2844  kuada vaśi  coada-vacii  дивизма  kuada vaśi [akc. kuada vaśi] (sint.) — (bot.) divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada vaśi — kravlji rep ◊ kuada vaśi ĭe buĭađe înaltă, ku fluorĭ galbińe — divizma je visoka biljka, sa žutim cvetom ◊ ku kuada vaśi aĭ batrîń a prins pĭeșć đi pazńik, kînd ļ-a tîbuit pĭeșć măj mulț — sa divizmom su stari lovili ribu za slavu, kad im je trebala veća količina ribe ◊ kuada vaśi fara rîdaśiń a puso în vrun sak, șa batuto pista sako-la ku buata, măĭ la đal đi luoku ku pĭeșć mulț — divizmu bez korena stavljali su u džak, i motkom je mlatili preko tog džaka, uzvodno od mesta gde je bilo dosta ribe ◊ pĭeșći kare a-ngițît apa ku lapćiļi đi kuada vaśi, numa sa-ntuors pi șîaļe, ș-a mĭers pi rîu ka kînd sînt otraviț — ribe koje su se nagutale vode sa mlekom divizme, prevrtale su se na leđa, i plivale površinom reke kao da su otrovane ♦ up. vakă, pĭașće [Por.] ∞ kuadă  [Vidi]

2996  kuadă  coadă  реп  kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. rep kod životonja ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nu — životinje i ptice imaju rep, a čovek ne b. delovi ljudskog tela ◊ kuada uokĭuluĭ — krajičak oka 2. (kal.) svršetak vremenskog ciklusa ◊ kuada luńi, anuluĭ — kraj meseca, godine ◊ kuada prazńikuluĭ — paterice 3. (tehn.) deo predmeta ◊ kuada karuluĭ — srčanica ◊ kuada lu topuor, sakure — držalje sekirčeta, sekire ◊ kuada ćigăńi — drška tiganja 4. (bot.) imena raznih biljaka koja imaju repast oblik ◊ kuada vaśi — (dosl.) „kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada kokuoșuluĭ — (dosl.) „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum) ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) „konjski rep”, preslica (Equisetum) 5. (fig.) a. glasine ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi rău — iselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezici b. poniznost ◊ baće đin kuadă — maše repom, umiljava se c. gordost; prepotencija ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — previše je digao rep [Por.]  [Vidi]

2781  kuamă  coamă  грива  kuamă (mn. kuame) [akc. kuamă] (i. ž.) — 1. (anat.) griva, kosa na konjskom vratu ◊ kalu sari sî ma labiđe, da ĭuo-l prinsăĭ đi kuamă, șî rîmasăĭ în șauă — konj poskoči da me zbaci, a ja ga uhvatih za grivu, i ostadoh u sedlu 2. (geogr.) greben, hrbat, vrh; horizont ◊ ala a fuost pîržuol mare, a ĭeșît tumu la kuama Vizakuluĭ — to je bio veliki požar, izbio je čak na greben Vizaka 3. (tehn.) (zast.) sljeme kuće ◊ kînd sa gaćiașće kasa, pi kuama iĭ sa pun darurĭ — kada se kuća završi, na njeno sljeme kače se darovi 4. ostatak nepokošene trave ◊ a ramas o kuamă ńikosîtă întra kosîtuorĭ, ma duk s-o do kosîăsk — ostala je griva nepokošene trave između kosaca, idem da je pokosim ♦ var. koamă [Por.]   [Vidi]

6031  kuardă  coardă  основа ткања  kuardă2 (mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (tehn.) osnova ◊ kuarda đi țasut la razbuoĭ sa urḑîașće pi gard đi parĭ ku aļergatuarĭa đi pi kare sa đizvîrḑăsk mosuarîļi pļińe đi tuors — osnova za tkanje na razboju snuje se na ogradi od kolja pomoću motovila sa kojeg se odmotavaju kalemovi puni pređe ◊ grosîmĭa șî lunźimĭa kuorḑî ĭasă đin lukru kare trăbe fi gaćit în razbuoĭ, ăće, đi o pătură kuardă sa lasă patru mĭetîrĭe șî žumataće — debljina i dužina osnove zavisi od posla koji treba da se odradi u razboju, za jednu ponjavu, na primer, osnova se pušta do četiri i po metara ◊ đimult lunźimĭa kuorḑî s-a sokoćit la rîșkituorĭ, da akuma la mĭetîrĭe — dužina osnove se nekad određivala prema motovilu, a sada na metar ◊ kuarda sa adună đi pi gard în bîrță, pazîndu-să să nu sa învîrḑaskă, șî sa puńe bășka pănă nu vińe vrĭamĭa șî sa pună pi sul ku învaļituarĭa — osnova se skida sa ograde u pletenice, vodeći računa da se ne umrsi, i skloni se u stranu dok ne dođe vreme da se snuje na vratilo preko snovaljke [Por.] razbuoĭ  [Vidi]

3075  kuasă  coasă  коса  kuasă (mn. kuasă) [akc. kuasă] (i. ž.) — (tehn.) kosa, oruđe za košenje trave ◊ kuasa ĭe un kuțît lung, înkîrļombat la vîr, pus în dîržaļe đi ļemn, ku kare sa kosîașće ĭarba — kosa je dugačko povijeno sečivo, stavljeno na drveno držalje, kosište, kojim se kosi trava ◊ kuțîtu ĭe pînḑă supțîrĭe đi fĭer, pi gură batută ku śokanu șî askuțîtă ku kuća, să taĭe ĭarba măĭ ușuor — sečivo kose ima tanko čelično platno, čije je sečivo otkovano čekićem i naoštreno brusom, da lakše seče travu ◊ pi marźina đin lăturĭ kuțîtu lu kuasa ĭe întarit ku o vargă, fakută đin o dungă đi pînḑă, ku śokanu întuarsă-n sus — sa leđa kosa je ojačano rebrom, napravljenog od uskog dela platna koji je kovanjem okrenuto na gore ◊ kuasa la botur are kalkîń, ku un kîrļig întuors în vaļe — nasuprot vrhu kosa ima petu, sa jednim jezičkom okrenutim na dole ◊ ńișći kuasă, unđe sînt ļivĭeḑîļi grĭaļe, sînt întariće ku un kîrļig đi fĭer, kare înkostiîș ļagă brațarĭa șî pînḑa la kalkîń — neke kose, gde su livade teške, ojačane su metalnom šipkom koja popreko spaja grivnu i petu kose ◊ kuasa sa prinđe đi dîržală ku un ińel đi fĭer kare-l kĭamă brațare — kosa se za držalje pričvršćuje pomoću jednog metalnog prstena koji se zove grivna ◊ dîržaļa đi kuasă sa faśe đin ļiemn ușuor șî žîlau — kosište se pravi od lakog i žilavog drveta ◊ pi lînga žumataća kuoḑî, sa puńe un kîrļuomb đi ļiemn, pi kare kosîtorĭu-l țîńe ku mîna đirĭaptă kînd mînă otkuoșu, da ku stînga țîńe kuada dîržăļi apruape đi vîr — negde oko polovine kosišta stavlja se drvena ručka, koju kosac drži desnom rukom kada tera otkos, a levom rukom drži kosište blizu vrha [Por.] ∞ kosî  [Vidi]

3363  kuaśe  coace  пећи  kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.]   [Vidi]

4357  kuțît  cuțât  нож  kuțît (mn. kuțîće) [akc. kuțît] (i. m.) — nož ◊ kuțîtu ĭe alat đi taĭat tuot fiĭe śe guod va fi — nož je alat za sečenje svega šta god bilo ◊ ĭ-a-nțapat kuțîtu-n pĭept, șî luĭ ĭuta ĭ-a ĭeșît sufļitu — zario mu je nož u grudi, i on je brzo izdahnuo ◊ askuțît ka kuțîtu — oštar kao nož ♦ sin. bîrśag, kustură [Por.]  [Vidi]

4466  kuțîtuaĭe  cuțitoae  макља  kuțîtuaĭe (mn. kuțîtuoĭ) [akc. kuțîtuaĭe] (i. s.) — (tehn.) maklja ◊ în sat n-a fuost kasă fara sakure, kisărĭ șî kuțîtuaĭe — u selu nije bilo kuće bez sekire, tesle i maklje ♦ sin. mezdrĭală (Rudna Glava) [Por.] ∞ kuțît  [Vidi]

1964  kuće  cute  брус  kuće (mn. kuț) [akc. kuće] (i. ž.) — brus, kamen za oštrenje kose, noževa i sl. ◊ kuća đ-askuțît kuasa a ĭeșît înkuaśa, am kumparato pin dugîăĭ, đimult s-a askuțît kuasa ku o pĭatră kare a kĭemato „glađe” — brus za opštrenje kose pojavio se ovamo, kupovali smo ga po prodavnicama, nekada se kosa oštrila jednim kamenom koji se zvao „glađe” ♦ sin. glađe [Por.]  [Vidi]

3194  kufuri  cufuri  сраћкати  kufuri (ĭuo kufurĭesk, ĭel kufurĭașće) [akc. kufuri] (gl. p. ref.) — 1. (med.) sraćkati, imati sraćkavicu, proliv; seruckati ◊ dupa așa mînkare guală, lukratuori numa sa va kufuri, alta ńimika nu puot lukra — posle takve slabe hrane, radnici će samo sraćkati, drugo ništa ne mogu raditi ◊ uoĭļi sînt bolnave, đi ĭerĭ numa sa kufurĭesk — ovce su bolesne, od juče samo seruckaju 2. (fig.) površno, ofrlje raditi, brljaviti; mrljati ◊ niśkînd n-o s-învĭață să skriĭe, numa điźaba kufurĭașće arćiĭa — nikad neće naučiti da piše, samo badava mrljavi hartiju [Por.]  [Vidi]

2962  kuĭb  cuib  гнездо  kuĭb (mn. kuĭburĭ) [akc. kuĭb] (i. s.) — (ornit.) gnezdo ◊ kuĭbu ĭe kasa păsîrilor — gnezdo je ptičja kuća ◊ tuata pasîrĭa faśe kuĭb đi trĭaba iĭ, uńiļi pi krĭeînź, alćiļi pin butuorś, a triļa pin mușuruaĭe pi ļivĭeḑ, a patruļa pin kuoś pi kîrșuaće — svaka ptica pravi gnezdi na svoj način, jedne na granama, druge u šupljikama, treće u busenima po livadama, četvrte po rupama u krševima ◊ stîrku sa kuĭbarĭaḑă în vîru kuoșuluĭ, da rîndurika supt streșînă — roda se gnezdi na vrhu dimnjaka, a lastavica pod nadstrešnicom ◊ păsîrļi uauă-n kuĭb, ļi klośesk vro vrĭame, șî la urmă skuot puĭi — ptice u gnezdu nose jaja, legu ih neko vreme, a na kraju se iz njih izlegu pilići ◊ kuĭbu gaińilor — kokošje gnezdo ◊ kuĭb ibomńiśiesk — ljubavno gnezdo ♦ up. uou, pasîrĭe, gaină, uoră [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2961  kuĭbar  cuibar  полог  kuĭbar (mn. kuĭbare) [akc. kuĭbar] (i. s.) — (ornit.) polog, jaje koje se ostavlja u gnezdu ◊ kuĭbar ĭe uou kare sa lasă în kuĭb, đi sî gaina outuare fakă învățu sî uave întođeuna-n loko-la — polog je jaje koje se ostavlja u gnezdu, da bi koka nosilja navikla da nosi jaja uvek na tom mestu ♦ up. uou [Por.] ∞ kuĭb   [Vidi]

2963  kuĭbari  cuibări  гнездити  kuĭbari (ĭuo ma kuĭbarĭesk, ĭel sa kuĭbarĭașće) [akc. kuĭbari] (gl. p. ref.) — (ornit.) gnezditi se, izrađivati gnezdo, smestiti se u gnezdo ◊ păsîrļi sa kuĭbarĭesk primovara — ptice se gnezde u proleće ◊ golîmbi sa kuĭbarĭesk în butuarkă — golubovi se gnezde u duplji ◊ kînd sa kuĭbarĭaḑă, păsîrļi lukră înparekĭaće — kada se gnezde, ptice rade upareno(u izr.) kuĭbari gaina outuare — nasaditi kvočku nosilju [Por.] ∞ kuĭb  [Vidi]

3862  kuk  cuc  кукавица  kuk (mn. kuś) (i. m.) — (ornit.) kukavica (Cuculus canorus) ◊ kuku vińe primovara, șî kînd ĭel înśape să kînće, ĭarna ĭe gata — kukavica dolazi u proleće, i kada ona počne da peva, zima je gotova ◊ kuku ĭe pasîrĭe spurkată — kukavica je nečista ptica ◊ kuku spurkă uomu kare ĭe ku ińima guală kînd ăl auđe măĭ întîń — kukavica opogani čoveka koji ima prazan stomak kad je čuje prvi put ◊ uomu pi kare la spurkat kuku, pista tuot anu are să fiĭe sumnoruos, șî are numa să kukîĭe — čovek koga opogani kukavica, preko cele godine ima da bude sanjiv, i ima samo da kunja ◊ kuku spurkă șî vićiļi, kînd sa kîntă đimińața apruape đi strungă, pănă vićiļi flomînđe așćată să fiĭe slubaḑîće la pașuńe — kukavica opoganjuje i stoku, kad zapeva ujutru u blizini tora, dok gladna stoka čeka da bude puštena na pašu ◊ vićiļi đi spurkatu kukuluĭ sa đispurkă la Sînźuorḑ, kînd la mulsuarĭa đin tîń ļi sa faśe „kuku-raskuku”— stoka se od kukavičje pogani očisti na Đurđevdan, kad joj se prilkom prve muže obaje „kuku-raskuku” [Por.]  [Vidi]

4226  kukă  cucă  кука  kukă (mn. kuś) [akc. kukă] (i. ž.) — 1. kuka, okačaljka ◊ kuka ĭe tuot śi ĭe fakut ka gĭara, șî sa puaće atîrna fiĭe śe î-ńa — kuka je sve što ima oblik kandže, i može se okačiti bilo šta o nju ◊ a batut în parĭaćiļi muori doă kuś đi kuorn uskat — zakucao u vodeninični zid dve kuke od suvoga drena ♦ up. kokiĭe, kokăĭe ♦ (demin.) kukiță [Por.] 2. ljuljaška (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

4230  kukiță  ţiţeică  љуљашка  kukiță (mn. kukiț) [akc. kukiță] (i. ž.) — ljuljaška ◊ kukița a fuost un fĭeļ đi žukariĭe, đi kopiĭ da șă đi baĭeț ku fĭaće marĭ — ljuljaška je bila vrsta zabave za decu, ali i za mladiće i devojke ◊ sa puvestîașće kă vrodată a fuost o ḑî adînsă în kapu primovĭeri, kînd s-a fakut kukița șî s-a ļiganat ćińerișu kî ĭe bun đi birekĭet — priča se da je nekad bio poseban dan na početku proleća, kad se pravila ljuljaška i ljuljala se omladina za dobar rod u polju [Por.] ♦ var. kukă (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. țițăĭkă, dădăuș (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukă  [Vidi]

5017  kukurigu  cucurigu  кукурику  kukurigu [akc. kukurigu] (uzv.) — (onom.) kukuriku, oglašavanje petla ◊ în tota ḑîua pi lînga amńaḑîț, kokuoșu nuostru sa suĭe pi gard, baće đin ăripĭ đi doa-triĭ uorĭ șă kîntă „kukurigu! kukurigu!” — svakog dana u podne, naš petao se penje na ogradu, lupne dva-tri puta krilima i zhapeva „kukuriku! kukuriku!” ♦ var. kutkurigu ♦ up. kutkudĭeț [Por.] ∞ kokuoș  [Vidi]

3135  kukuruḑ  cucuruz  кукуруз  kukuruḑ (mn. kukuruḑă) [akc. kukuruḑ] (i. m.) — (bot.) kukuruz ◊ înainća đi kukuruḑ, la nuoĭ s-a pus miĭu — pre kukuruza kod nas se gajio proso ◊ kînd krĭașće, kukuruḑu măĭ întîń slubuađe papușă, đin kare krĭașće druga — kad izraste, kukuruz najpre pušta lutkicu, iz iz koje se razvije klip ◊ kukuruḑ optak, kukuruḑ ku uopt rîndurĭ đi buobe — kukuruz osmak, kukuruz sa osam redova zrna ♦ dij. sin. porumb [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6036  kulkare  culcare  спавање  kulkare (mn. kulkărĭ) [akc. kulkare] (i. ž.) — spavanje, leganje ◊ a ńigurat đimult, vrĭamĭa ĭe đi kulkare, trăbe să ńi kulkăm kă mîńe ńi skulăm đinuapće — smrklo se odavno, vreme je za leganje, treba da legnemo jer sutra ustajemo rano ♦ sin. durmire [Por.] ∞ kulka  [Vidi]

5351  kulkuș  culcuș  легало  kulkuș (mn. kulkușă) [akc. kulkuș] (i. s.) — legalo, brlog; spavalište ◊ kulkuș ĭe luok unđe sa kulkă žuavinjilji, da sa puaće ḑîśa șî đi uom — legalo je mesto gde spavaju životinje, ali se može reći i za čoveka ◊ l-a prins la kulkuș — uhvatili ga na legalu [Por.] ∞ kulka  [Vidi]

2010  kuļeșărĭ  coleșer  качамало  kuļeșărĭ (mn. kuļeșăre) [akc. kuļeșărĭ] (i. s.) — kačamalo, kačamilka, drveni štap kojim se meša kačamak ◊ kuļeșîărĭu đi oparće are un kîrļig mik, adîns lasat đin krĭangă kînd sa faśe, ku kare sa atîrnă feruaĭka kînd sa dubuare đi pi ḑaļe — kačamalo ima sa strane malu kuku od grane, namerno ostavljene kada se pravi, kojom se kači kotao kada se skida sa veriga ♦ var. kuļeșîărĭ ♦ var. koļieșărĭ (Tanda) [Por.] ∞ koļașă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3165  kumnată  cumnată  свастика  kumnată (mn. kumnaće) [akc. kumnată] (i. ž.) — 1. svastika ♦ kumnată ĭe suora alu muĭeri-mĭa — svastika je sestra moje žene 2. šurnjaja ◊ kumnată ĭe muĭarĭa alu kumnatî-mĭu — šurnjaja je žena moga šuraka 3. jetrva ◊ muĭeriļi lu duoĭ fraț sînt kumnaće una la alta — žene dvojice braće su jedna drugoj jetrve [Por.] ♦ dij. sin. ļeĭkă (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ up. kumnat [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5859  kumpara  cumpăra  купити  kumpara (ĭuo kumpîr, ĭel kumpîră) [akc. kumpara] (gl. p. ref.) — kupiti, kupovati ◊ sa kumpîră șî sa vinđe în ńigostoriĭe — kupuje se i prodaje u trgovini ◊ parințî ń-a kumparat bobuanță numa pi la bîlśurĭ — roditelji su nam kupovali bombone samo na vašarima ♦ sup. vinđa [Por.]  [Vidi]

5861  kumparat  cumpărat  купљен  kumparat2 (kumparată) (mn. kumparaț, kumparaće) [akc. kumparat] (prid.) — kupljen ◊ în koļibiļi batrîńe rar s-a putut gasî śeva kumparat, tuot a fuost fakut đi mîna luor — u starim kućama retko se moglo naći nešto kupljeno, sve je bilo urađeno njihovom rukom [Por.] ∞ kumpara  [Vidi]

6322  kundak  pat  кундак  kundak (mn. kundaś) [akc. kundak] (i. m.) — (tehn.) kundak ◊ kundaku ĭe parća pușći kare ĭe fakut đi ļiemn, șî ĭel sa raḑîmă đi umîr kînd sa nișańașće șî sa pokńașće — kundak je deo puške izrađen od drveta, i on se naslanja na rame kad se nišani i puca ◊ ku kundaku žîndari a batut lumĭa đi fiĭe śe — kundakom su žandari tukli ljude za bilo šta [Por.]  [Vidi]

3984  kunoskut  cunoscut  познат  kunoskut1 (kunoskută) (mn. kunoskuț, kunoskuće) [akc. kunoskut] (prid.) — poznat, ugledan ◊ înainća đi rat, iĭ a fuost găzdoćiń, kunoskuț în tuota Porĭeśa — pre rata oni su bili bogataši, poznati u celom Poreču ◊ kînd s-a-ntuors đin rat, nu l-a kunoskut ńiś kîńi, ńiś kopiĭi — kad se vratio iz rata, nisu ga prepoznali ni psi, ni deca [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

3983  kunoșća  cunoaște  познавати  kunoșća (ĭuo kunuosk, ĭel kunoașće) [akc. kunoșća] (gl. p. ref.) — poznavati; upoznati ◊ a vrut sî sa kunuaskă ku mińe, ama miĭe baĭatu nu mi sa-mparut — hteo je da se upozna samnom, ali se meni momak nije dopao ◊ ńi kunoșćem înga đi miś — poznajemo se još od malena ◊ dakă nu sa kunuosk akuma, sa va kunoșća vrodată sigurat — ako se ne znaju sada, jednom će se upoznati sigurno [Por.]  [Vidi]

3987  kunoșćință  cunoștinţă  познаница  kunoșćință (mn. kunoșćință) [akc. kunoșćință] (i. ž.) — poznanice, prijateljice ◊ muoșu s-a labdat kă în ćińerĭață avut în tuot satu kîć-o kunoșćință — čiča se hvalio da je kao mlad imao u svakom selu po jednu poznanicu ◊ ĭa ĭe kunoșćința a luĭ đi kurînd — ona je njegova poznanica odnedavno [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

2599  kuń  cui  клин  kuń (mn. kuńe) (i. s.) — (tehn.) klin ◊ kuń ĭe o bukată lungă đi ļiemn, la vîr askuțîtă, la botur tîmpită, or are krļig — klin je duguljast drveni predmert, zašiljen na vrhu, a na debljem kraju je zatupast, ili ima kuku ◊ kuń đi ļiemn — drveni klin ◊ kuń đi fĭer — gvozdeni klin ◊ kuń đi ļiemn la rumîń-aĭ batrĭń avut lukru la mulće luokurĭ, măĭ mult đi-nkeĭat, đi-nțîpeńit, șî đi atîrnat — drveni klin se kod starih Vlaha koristio za mnoge stvari, najviše za spajanje, za učvršćivanje, ili za kačenje ◊ kuńu đi ļiemn a ļegat źugu đi tînžală, mulće kuńe a fuost batuće pin parĭeț, pi ĭaļe s-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi — drvenim klinom spajao se jaram sa potegljicom, mnogo klinova je bilo zabijeno po zhidovima, na njih se kačilo odelo, torbe, korpe ◊ pi kuń la kamin s-a uskat karńa, kîći vrun kuń s-a gasît la plug, la kar, la skamn, la razbuoĭ, da șî koļiba sa înkis ku kuńu — o klinu na kaminu sušilo se meso, po neki klin se nalazio na plugu, na kolima, na šamlici, na razboju, a i koliba se zatvarala klinom ◊ (fig.) kuń đi ćiĭ — vrbov klin ◊ (nutr.) ḑamă đi kuńe — klin čorba ◊ (fig.) kasa-nkuńată — zatvorena, napuštena kuća ♦ var. kuĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2406  kuodru  codru  комад  kuodru (mn. kuodri) [akc. kuodru] (i. m.) — 1. komad, deo nečega ◊ kuodru đi pîńe — komad hleba 2. (zast.) šuma ◊ vorba „kuodru” s-a pĭerdut đin ļimbă, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe; a skimbato vuorba „padure”, fînka aļa duauă vuorbe tot una a-nsamnat: padure — reč „kodru” se igubila iz jezika, ostala je samo u starim pesmama; zamenila je reč „padure”, budući da su obe reči isto označavale: šumu ♦ sin. padure [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2865  kuoĭ  coi  мудо  kuoĭ (mn. kuaĭe) [akc. kuoĭ] (i. s.) — (anat.) mudo, testis ◊ kînd sa skopĭașće puorku, iĭ s-a skuot kuaiļi — kad se štroji vepar, vade mu se muda ◊ e, ma duare-n kuaĭe đi nakazu luĭ — e, zaboleše me muda za njegov problem [Por.]  [Vidi]

4975  kuokă  cocă  рупа  kuokă (mn. kuoś) [akc. kuokă] (i. ž.) — rupa ◊ kuokă ĭe gaură skundă în parĭaćiļi kaminuluĭ, în kare s-a țînut lomańiļi đi mîraśit pi lînga fuok — koka je plitka rupa u zidu kamina, u kojoj su se držale stvari za poslove oko vatre ◊ kuoka ĭe gaură în pomînt kare sapă vulpĭa șî vĭeḑuru — koka je rupa u zemlji koju kopaju lisica i jazavac ♦ var. kokă ♦ sin. gaură [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5830  kuolț  colț  угао  kuolț1 (mn. kuolțurĭ) [akc. kuolț] (i. s.) — ugao ◊ s-a pitulat dupa kuolțu koļibi — sakrio se iza ugla kolibe ◊ în triĭ kuolțurĭ — trouglast [Por.]  [Vidi]

3365  kuopt  copt  печен  kuopt (kuaptă) (mn. kuopț, kuapće) [akc. kuopt] (prid.) — pečen 1. (nutr.) (o jelu od testa) ispečen ◊ pîńa ĭe kuaptă, prînḑu ĭe gata — hleb je ispečen, ručak je gotov 2. (bot.) (o plodu) zreo, sazreo ◊ pruńiļi sînt kuapće, trăbă să ļi baćem șî să ļi adunăm sî friźem rakiu — šljive su zrele, treba da ih otresemo i sakupimo, da ispečemo rakiju 3. (fig.) (o naravi) razdražen, nervozan, netrpeljiv, preosetljiv ◊ ka o bubă kuaptă ĭe, nu kućeḑ să-l dîrășć, or să-ĭ ḑîś śuava, uodma săre la sfadă or la bataĭe — ko gnojna bubuljica je, ne smeš da ga diraš, ili da mu kažeš nešto, odmah skače da se svađa ili da se bije ◊ ńidokuopt — nedopečen, nedozreo ♦ supr. krud [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

4938  kuoș  coș  кош  kuoș1 (mn. kuoșurĭ) [akc. kuoș] (i. s.) — 1. dimnjak ◊ tuota kasa are kuoș pin kare ĭasă fumu — svaka kuća ima dimnjak kroz koji izlazi dim 2. koš za kukuruz ◊ kuoșu ĭe đi țînut kukuruḑu, da ambarĭu ĭe đi grîu — koš je za držanje kukuruza, a ambar je za žito 3. vodenični koš ◊ kuoșu mori ĭe un sanduk ka tolśerĭu în patru muke, în kare sa tuarnă măśińișu — vodenični koš je četvorostrani sanduk, sužen na dnu kao levak, u koji se sipa mlivo [Por.]   [Vidi]

2849  kupițauă  căpiţă  навиљак  kupițauă (mn. kupițăļe) [akc. kupițauă ] (i. ž.) — naviljak, baglja ◊ kupițauă ĭe o bală đi fîn uskat, adunată ku furka pi otkuoș, đin kare sa faśe porkuoń — naviljak je bala osušenog sena, sakupljena vilom na otkosu, iz koje se sadeva stog ♦ var. kupițaoă (Rudna Glava) ♦ var. kopițaoă (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

2850  kupițî  copiţi  навиљчити  kupițî (ĭuo kupițĭăsk, ĭel kupițîașće) [akc. kupițî] (gl. p. ref.) — naviljčiti, skupljati otkos sena u naviljke ◊ ļivađa ĭe mare, kînd vi kupițî fînu, o sî-ț trăbe mulț lukratuorĭ — livada je velika, kad budeš naviljao seno, biće ti potrebno dosta radnika ♦ var. kopițî (Tanda) [Por.] ∞ kupiță   [Vidi]

2851  kupițît  copiţit  навиљчен  kupițît (kupițîtă) (mn. kupițîț, kupițîće) [akc. kupițît] (prid.) — naviljčen, koji je sakupljen u naviljke ◊ a ńigurat, ș-am lasat fînu kupițît, ku nađiažđa kî n-o sî đa pluaĭa pista nuapće — smrklo se, pa smo ostavili seno naviljčeno, u nadi da neće udariti kiša preko noći ♦ var. kopițît (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

2852  kupițîtuor  copiţitor  навиљач  kupițîtuor (mn. kupițîtuorĭ) [akc. kupițîtuor] (i. m.) — naviljač, osoba koja naviljači seno ◊ s-a dus muma ku prînḑu la kupițîtuorĭ, șă nu vińe îndată — otišla je majka sa ručkom kod naviljača, i neće skoro doći ♦ var. kopițătuor (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

3906  kur  cur  дупе  kur (mn. kururĭ) [akc. kur] (i. s.) — (anat.) dupe, guza, zadnjica ◊ a kaḑut în kur — pao na dupe ◊ ăl duare-n kur, nu marĭașće kî ăl vorbĭașće lumĭa đi rău — boli ga dupe, ne mari što ga ljudi ogovaraju ◊ nu-ĭ rușîńe kî kopiĭi mĭerg ku kuru guol — ne stidi se što mu deca idu gologuza ◊ înžuramînt đes la nuo ĭe „futul în kur să-l fut” — česta psovka kod nas je „jebem ga u dupe da ga jebem” ♦ (dem.) kurițdupence ♦ (augm.) kurimandupište [Por.]  [Vidi]

5923  kurața  curăța  чистити  kurața (ĭuo kurăț, ĭel kurîță) [akc. kurața] (gl. p. ref.) — čistiti, ljuštiti, komišati ◊ (med.) rana ĭe vinđikată kînd înśape sî sa kurîță zgaĭba șî să piśe sîngură — rana je zaceljena kad počne da se čisti krasta i da otpada sama ◊ sa kurîță krumpiĭi đi prinḑ — ljušte se krimpiri za ručak ◊ sa kurîță kukuruḑu đi giž — komiša sa kukuruz od komušina [Por.]  [Vidi]

6106  kurațat  curățat  очишћен  kurațat1 (kurațată) (mn. kurațaț, kurațaće) [akc. kurațat] (prid.) — očišćen, čist ◊ luoku ĭe kurațat đi spiń șă đi petruańe, poaće sa ara — njiva je očišćena od trnja i kamenja, može se orati ◊ kukuruḑu ĭe kurațat đi giž — kukuruz je očišćen od komušine ♦ supr. ńikurațat [Por.] ∞ kurața  [Vidi]

6107  kurațat  curățat  комишање  kurațat2 (mn. kurațaturĭ) [akc. kurațat] (i. s.) — komišanje ◊ dupa śe s-a kuļes kukuruḑu, lumĭa a fakut șăḑîtuorĭ adînsă, la kare la kurațat đi giž, da kare s-a kĭemat „kurațat” — posle berbe kukuruza, ljudi su pravli posebne sedeljke, na kojima se on čistio od kumušine, a koje su se zvale komišanje [Por.] ∞ kurața  [Vidi]

2841  kurastă  curastă  грушавина  kurastă (mn. kurașće) [akc. kurastă] (i. ž.) — grušavina, prvo kravlje mleko; gruševina ◊ kînd fată vaka, lapćiļi đintîń sa kĭamă kurastă, ĭel nu sa manînkă, kî trĭabă să-l bĭa vițălu ka un ļak măĭ mare đi sînataća luĭ — kad se krava oteli, prvo mleko se zove grušavina, ono se ne jede jer treba tele da ga pije kao najveći lek za svoje zdravlje [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

3905  kurauă  curea  каиш  kurauă (mn. kurîaļe) [akc. kurauă] (i. ž.) — kaiš ◊ kurauă đi pĭaļe — kožni kaiš ◊ kurauă đi gumă — gumeni kaiš ◊ akuma pîntaluońi sa ļagă ku kuraua, da đemult s-a ļegat ku bîrnaș — danas se pantalone vežu kaišem, a nekad su se vezivale gajtanom [Por.]  [Vidi]

2694  kurđisî  curdisi  курблати  kurđisî (ĭuo kurđisăsk, ĭel kurđisîașće) [akc. kurđisî] (gl. p.) — (tehn.) (zast.) kurblati, navijati ◊ sa kurđisîașće vro mîkaruă kare sa porńiașće ku mîńiĭu — „kurdiše” se neka naprava koja se pokreće kurblom ◊ m-am zuĭtat să kurđisăsk śasu, șî ĭel a statut — zaboravio sam da navijem sat, i on je stao [Por.]  [Vidi]

2509  kurfutńik  homosexual  педер  kurfutńik (mn. kurfutńiś) [akc. kurfutńik] (i. m.) — (vulg.) peder, (dosl.) dupojebac ◊ kurfutńiś a fuost rar prăn saćiļi nuaștre, a kînd s-a gasît vrodată, s-a puvăstuit kă muĭeriļi ĭa omorît ka pră kîń — dupojebaca je bilo retko u našim selima, a nekada, kad bi se otkrili, pričalo se da su ih žene ubijale kao pse ♦ sin. izăm ♦ / kurdupe + futńik ( < futaș ) — jebač [Mlava] ∞ kur  [Vidi]

6051  kuriman  curiman  дупиште  kuriman (mn. kurimań) [akc. kuriman] (i. m.) — (augm.) dupište ◊ atîta s-a îngrașat đi abĭa îș duśe kurimanu, nuĭe skamn pi kare puaće șađa, da să no-l frîngă — toliko se ugojila da jedva nosi dupište, nema stolice na koju može sesti, a da je ne slomi [Por.] ∞ kur  [Vidi]

3907  kurimanuos  curimănos  гузат  kurimanuos (kurimanuasă) (mn. kurimanuoș, kurimanuasă) [akc. kurimanuos] (prid.) — guzat, debeloguz, koji ima veliku zadnjicu ◊ burtanuos șî kurimanuos, duamńe pazîașće śe rîtatură — trbat i guzat, bože sačuva kakva nakaza ◊ kurimanuasă ĭe kă nu lukră ńimika, numa șîađe șî manînkă — debeloguza je jer ne radi ništa, samo sedi i ždere [Por.] ∞ kur  [Vidi]

2683  kurișkapiće  curișcapete  наглавачке  kurișkapiće [akc. kurișkapiće] (pril.) — naglavačke, strmoglavce ◊ s-a-nbatat, ș-a kaḑut pi o stîrmină, s-a tîvaļit kurișkapiće pănă-n fundu boruźi — napio se i pao niz neku strminu, valjao se naglavačke sve do dna jarka ♦ / < dupekur + kapglava — (dosl.) dupeglavce [Por.]  [Vidi]

3364  kurînd  curând  скоро  kurînd [akc. kurînd] (pril.) — skoro, u bliskoj prošlosti, nedavno (uz predlog „đi”) ◊ a luvat đi kurînd bań înprumut đi la mińe, ș-akuma ĭară a veńit sî măĭ kaće — skoro je od mene uzeo novac na zajam, a sada je opet došao da traži još ◊ tuot ĭe ku rînd akuma, ama numa đi kurînd, înainće nu s-a șćut kare śe lukră — sve je u redu sada, ali samo od nedavno, ranije se nije znalo ko šta radi ♦ var. đi kurînd, îndată, đindată [Por.]  [Vidi]

2965  kurĭańik  curelnic  кокошарник  kurĭańik (mn. kurĭańiś) [akc. kurĭańik] (i. m.) — kokošarnik, kokošinjac ◊ kurĭańik ĭe koćeț đi gaiń, kulkuș, kasuță în traușă, fakută đi blăń, đi bîrńe, or înplećită đi nuĭaļe — kokošarnik je kutak za kokoške, legalo, kućica u dvorištu izgrađena od dasaka, greda, ili ispletena od pruća ◊ đimult, lumĭa n-a fakut kurĭańiśe, kă gaińiļi vor să duarmă sus, pi krĭanźiļi lu vrun puom, în aritu kășî — nekada, ljudi nisu pravili kokošarnike, jer kokoške hoće da spavaju gore, na granama neke voćke, u blizini kuće [Por.] ◊ ńiś în kurĭańik gaińiļi nu duorm žuos, numa pi bîće, țînîndu-sa ku gĭarîļi đi ĭeaļe — ni u kokošinjcu kokoške ne spavaju dole, već na prečkama, držeći se kandžama za njih ◊ koćețu kurĭańikuluĭ ku kuĭburļi, unđe gaińiļi uauă, đisparțît ĭe đi kulkuș, or ĭe la o parća lu kurĭańik, or ĭe supt puodu luĭ — deo kokošarnika sa gnezdima, u koja koke nose jaja, odvojen je od legala, ili je sa strane kokošarnika, ili je pod njegovim krovom ◊ vulpĭa a tunat în kurĭańik, ș-a mînkat gaińiļi — lisica je upala u kokošarnik, i pojela kokoške [GPek] ♦ dij. var. kuńerik (Voluja) [Zvizd] ♦ sin. kulkuș ♦ up. gaină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2870  kurkan  curcan  ћуран  kurkan (mn. kurkań) [akc. kurkan] (i. m.) — 1. (ornit.) ćuran, mužjak ćurke ◊ numa sa umflă ka kurkanu, ginđiașće kî sa ćiame vrunu đi ĭel — samo se naduva ko ćuran, misli da ga se neko boji 2. (fig.) (folk.) muški ud ◊ fuź, fa, đi lînga mińe, kă nu șćiĭ, kum ĭe kurkanu-sta-l mĭeu, kînd sa îmflă — beži, sele, od mene, jer ne znaš kakav je ovaj moj „ćuran” kad se nakostreši [Por.] ♦ dij. var. kurkuoń (Jasikovo) [GPek] ∞ kurkă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2861  kurkubău  curcubău  дуга  kurkubău (mn. kurkubăĭe) [akc. kurkubău] (i. s.) — duga, pojava u atmosferi posle kiše ◊ kurkubău ĭasă numa dupa pluaĭe — duga se javlja samo posle kiše ◊ kurkubău are doă kapiće, șî ku amîndoă bĭa apă đin doă ogașă or doă rîurĭ — duga ima dve glave, i sa obe pije vodu sa dva potoka ili dve reke ◊ kurkubău are noă fărburĭ: vînît, bilovink, galbin băl, galbin înkis, vĭarđe băl, vĭarđe înkis, ruoșu, ruoșu măĭ băl șî ruoșu înkis — duga ima devet boja: plavu, ljubičastu, svetlo žutu, tamno žutu, svetlo zelenu, tamno zelenu, crvenu, svetlo crvenu i tamno crvenu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4545  kurmatură  curmătură  превој  kurmatură (mn. kurmaturĭ) [akc. kurmatură] (i. ž.) — (geog.) prevoj na kosi brda, sedlo ◊ kurmatura la śuakă samînă la șaua kaluluĭ, înkonveĭata la mižluok întra duauă vîrurĭ — prevoj na brdu liči na konjsko sedlo, savijeno na sredini između dva vrha ♦ sin. samar [Por.] ∞ kurma  [Vidi]

5541  kurpin  curpăn  лијана  kurpin (mn. kurpiń) [akc. kurpin] (i. m.) — (bot.) lijana, pavit (Clematis vitalba) ◊ kurpinu ĭe buĭađe lungă șî țapînă ka sfuara, đ-aĭa đin ĭa sa fak ļigaturĭ đi mulće treburĭ — lijana je dugačka biljka jaka kao konopac, zato se koristi za izradu vezova za razne potrebe ◊ aĭ saraś sa-nćins ku kurpińi în luok đi kurauă — siromašni su se pasali lijanom umesto kaiša ♦ up. gužbă [Por.]  [Vidi]

3438  kurt  curt  кус  kurt (kurtă) (mn. kurț, kurće) [akc. kurt] (prid.) — (o životinji) kus, bezrep, kratkorep ◊ kînd la vro žuavină ku kuadă sa taĭe kuadă, or sa skurtă, đi ĭa sa ḑîśe kî ĭe kurtă — kad se nekoj životinji koja sa repom iseče ili skrati rep, za nju se kaže da je kusa ◊ kokuoș kurt — kusi petao ◊ kațauă kurtă — kusa kučka [Por.]  [Vidi]

3090  kușćug  coșciug  штенара  kușćug (mn. kușćuźe) [akc. kușćug] (i. s.) — 1. štenara ◊ kușćug ĭe kasa đi kîń — štenara je kućica za pse 2. ♦ var. koșćug (Rudna Glava) straćara, kućerak ◊ koșćug s-a ḑîs la kasă mikă, sarakaśuasă — straćarom se nazivao mali, sirotinjski kućerak [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

3279  kuśmă  cușmă  поњава  kuśmă (mn. kuśmĭ) [akc. kuśmă] (i. ž.) — ponjava, ćebe; pokrivač ◊ a skuos kuśmiļi afară, să ļi prindă vîntu — izneli ćebad napolje, da se provetre [Mlava] ◊ sa dă la-l muort dă pomană pat ogođit, ku kuśmă noă — namenjuje se pokojniku na daći krevet namešten, sa novom ponjavom (Mustapić) [Zvizd] ♦ dij. sin. pătură [Por.]  [Vidi]

5153  kutare  cutare  неко  kutare [akc. kutare] (zam.) — neko, taj ◊ tare s-a spumîntat kă vińe kutare, ș-a fuźit — jako se uplašio da ide neko, pa je pobegao ◊ kînd nu sa spuńe śeva pi nume, sa ḑîśe „să fiĭe la kutare șî kutare” — kad se nešto ne kazuje po imenu, kaže se „neka bude tome i tome” ♦ dij. var. kutaruĭa (Brestovac) [Crn.]   [Vidi]

2840  kutariță  cotăriţă  котарица  kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) kotarica, korpa od pletenog pruća ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućem ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruza ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricama [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ — moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge druge (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.]  [Vidi]

2097  kutkurĭegĭ  cucurig  кукурек  kutkurĭegĭ (mn. kutkurĭegĭurĭ) [akc. kutkurĭegĭ] (i. m.) — (bot.) kukurek (Helleborus odorus) ◊ kutkurĭegĭu măĭ întîń înfluare primovara — kukurek prvi cveta u proleće ◊ ku kutkurĭegĭu sa ĭarbĭaḑă vićiļi kînd sa bulnavĭesk — kukurekom se leči stoka kada se razboli ♦ up. ĭarbeḑa [Por.] ♦ dij. sin. spînḑ (Ranovac) [Mlava], spînḑă (Krivača) [Bran.]  [Vidi]

3166  kuzńiță  fierărie  ковачница  kuzńiță (mn. kuzńiț) [akc. kuzńiță] (i. ž.) — 1. kovačnica ◊ dĭedî-mĭu a fuost kovaś, avut kuzńiță într-o kośuabă lînga kasă — deda mi je bio kovač, imao je kovačnicu u jednoj straćari pored kuće ◊ în kuzńița lu tata a fuost fuaļiļi, ńikovala șî alat în tuot fĭeļu — u kovačnici moga oca bio je meh, nakovanj i alat svake vrste ♦ sin. kovaśiĭe [Por.] 2. radionica ◊ kuzńiță sa ḑîśe la odaĭe unđe sa lukră ku alatu, măĭ mult pi la fĭer — kuznjica se zove odaja u kojoj se radi sa alatom, najviše na gvožđu (Topla) [Crn.] 3. dim; pušnica; zadimljena prostorija ◊ țîn minće, muma zbera: lălă, sa umplu kasa dă fum, sa faku kuzńiță-n kasă! — sećam se, majka je vikala: lele, napuni se kuća dima, napravila se pušnica u kući! (Voluja) [Zvizd]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4180  labda  lăuda  хвалити  labda (ĭuo labd, ĭel labdă) [akc. labda] (gl. p. ref.) — hvaliti, uzdizati, veličati ◊ nuĭe frumuos să sa labđe uomu sîngur, bun ĭe kînd ăl labdă alțî — nije lepo da se čovek hvali sam, dobro je kad ga hvale drugi ◊ nu labda kopilu prĭa mult, kă labda-l strîkă — ne hvali dete previše, jer ga pohvala kvari [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3999  labdă  laudă  похвала  labdă (mn. lăbḑ) [akc. labdă] (i. ž.) — pohvala ◊ sa omuară ku lukru, fara ńiś o labdă — ubija se od posla, bez ikakve pohvale ◊ la kopiĭi miś trăbe șî žuđikă șî labdă, să învĭață śi ĭe rău, da śi ĭe bińe — maloj deci treba i kritika i pohvala, da nauče šta je zlo a šta je dobro ◊ luĭ nu-ĭ trăbe ńiś o labdă, kă lukră aĭa śe-ĭ drag — njemu ne treba nikava pohvala, jer radi ono što voli ♦ var. labdatură [Por.] ∞ labda  [Vidi]

3916  ladă  ladă  сандук  ladă (mn. lăḑ) [akc. ladă] (i. ž.) — 1. sanduk, kovčeg, škrinja ◊ lada ĭe kućiĭe đi blănuță ku kapak, în kare s-a țînut skimburĭ đi ḑîļe marĭ, đi nuntă, or đi muarće — lada je drvena kutija sa poklopcem u kojoj se čuvalo novo odelo za svečane dane, svadbu ili sahranu ♦ sin. sanduk [Por.] 2. mućnjak ◊ faina la moră, đi supt pĭatră pikă-n lada, đin kare s-adună ku lopata șî sa puńe-n sak — brašno u vodenici ispod kamena pada u mućnjak, odakle se skuplja isponom i sipa u džak [Buf.]  [Vidi]

5739  lak  lac  бара  lak (mn. lakurĭ) (i. m.) — (hidr.) 1. bara ◊ vaśiļi adapă la un lak kare nu sakă ńiśkînd — krave poji na bari koja nikad ne presušuje 2. jezero ◊ kînd a fuost în armată, ažuns la vrun lak pista kare a trĭekut ku orańițîļi — kad je bio u vojsci, naišli su na neko jezero koje su preplovili na čamcima 3. kladenac, izvor ◊ supt un fag în moșîĭa nuastră, în adînkatură đi pĭatră s-a skure apă rîaśe, țîńe șă vara șă ĭarna, lak țapîn đi apă bautuare đi doă-triĭ kăș veśińe — pod jednom bukvom na našem imanju, u kamenom udubljenju, skuplja se hladna voda, ima je i leti i zimi, jak izvor pijaće vode za dve-tri susedne kuče [Por.]  [Vidi]

5988  lakît  lacăt  катанац  lakît (mn. lakîće) [akc. lakît] (i. s.) — (tehn.) katanac ◊ lakîtu ĭe bukată đi înkeĭat kare a ĭeșît la nuoĭ dupa rat — katanac je predmet za zaključavanje koji se kod nas pojavio posle rata ◊ lakîtu sa îńkiđe ku kĭaĭa kare ĭe adîns fakută đi ĭel — katanac se zaključava ključem koji je specijalno napravljen za njega [Por.]  [Vidi]

6224  lakrîma  lăcrima  сузити  lakrîma (ĭuo lakrîmĭeḑ, ĭel lakrîmĭaḑă) [akc. lakrîma] (gl.) — suziti, roniti suze ◊ sa vaĭtă kă-ĭ lakrîmĭaḑă uokĭo-l stîng vro doă-triĭ ḑîļe — žali se da mu suzi levo oko već dva-tri dana [Por.] ∞ lakrîmă  [Vidi]

2085  lakustă  lăcustă  скакавац  lakustă (mn. lakusće) [akc. lakustă] (i. ž.) — (ent.) (zast.) skakavac (Pachytylus migratorius) ◊ puvesta aĭ batrîń kă vrodată a veńit đi la Kraĭna lakusta ka nuvîru, ș-a zatrit padurĭe fļeś — pričali su stari da je nekad iz Krajine dolazila najezda skakavaca poput oblaka, i da su satirali šumu sasvim ◊ kît lumĭa s-a ćemut đi lakustă, sa vĭađe pin ađet la Kraśun, kînd a lasat o bukatură đi karńe pi frigarĭe „đi merćigu kășî”, șî l-a dat đi pomană „la lakustă” — koliko su se ljudi bojali skakavaca, vidi se po običaju za Božić, kad su ostavljali jedan komad mesa na ražnjiću „za kućni izdatak” i namenjivali ga skakavcima ♦ sin. skaluș [Por.] ∞ skaluș  [Vidi]

2160  laptukă  lăptucă  маслачак  laptukă (mn. laptuś) [akc. laptukă] (i. ž.) — (bot.) maslačak (Taraxacum officinale) ◊ buĭađa-sta sa kĭamă laptukă, kî are lapće-n dudă — ova trava se zobe „laptuka” ĭer ima mleka (=lapće) u stablu ◊ (muz.) kînd am fuost pîkurarĭ, am kuļes laptuka, am spinćikato ku ungĭa đi un lat đi duauă źeĭśće la mižluok, ș-am luvat țaua-ĭa-n gură, ș-am suflat în ĭa: a ĭeșît un glas đin ĭa kare a răsunat pista ļivĭeḑ; am vrut să m-audă pîkurarițîļi đin okuol — kad sam bio čobanin, brao sam maslačak, pravio noktom prorez na sredini u širini od dva prsta, stavljao sam tu cevčicu u usta, i duvao sam u nju: izlazio je iz nje glas koji se širio preko livada; hteo sam da me čuju čobanice iz okoline [Por.] ∞ lapće  [Vidi]

2974  larźi  lărgi  ширити  larźi (ĭuo larźiesk, ĭel larźiașće) [akc. larźi] (gl. p. ref.) — širiti, raširiti, proširiti (u prostoru) ◊ gaura-sta trăbe larźi ku sakurĭ — ovu rupu treba proširi sekirom ◊ prĭamult s-a larźit — previše se raširio ◊ muma larźiașće patu — majka širi (razvlači) krevet ◊ pasîrĭa a larźit ăripiļi, ș-a zburat — ptica je raširila krila, i odletela ♦ up. răsfira [Por.] ∞ larg  [Vidi]

2976  larźime  lărgime  ширина  larźime (mn. larźimĭ) [akc. larźime] (i. ž.) — (za prostor) širina, proširenje; prostranost ◊ kînd s-a kîsîtorit rumîńi, s-a uĭtat unđe ĭastă đestulă larźime đi paskut vićiļi — kada su se Vlasi naseljavali, gledali su gde ima dovoljno širine za napasanje stoke ♦ up. lațîme [Por.] ∞ larg  [Vidi]

3917  lasa  lăsa  оставити  lasa (ĭuo las, ĭel lasă) [akc. lasa] (gl. p. ref.) — 1. ostaviti, pustiti, bataliti ◊ la lasat muĭarĭa — ostavila ga je žena ◊ dakă nu sa lasă đi bĭare, o sî muară — ako ne batali piće, umreće ◊ dakă tatî-su no va lasa sî sa mariće, ĭa o sî fugă dupa ĭel — ako je otac neće pustiti da se uda, ona će pobeći za njega 2. (med.) onemoćati, popustiti; izdati ◊ ĭastă triĭ ań đi kînd l-a lasat piśuariļi, șî numa ḑaśe-n pat — ima tri godine kako su ga izdale noge, i samo leži u krevetu 3. (psih.) svideti se, dopadati se, želeti nešto, žudeti za nečim ◊ a spus đeșkis k-ăĭ sa lasă la baĭato-la, șî traźe sî sa mariće dupa ĭel — priznala je da joj se taj momak sviđa, i da želi da se uda za njega ◊ kopilu mîngă, plînźe k-ăĭ sa lasă la dulśețurĭ — razmaženo dete, plače od želje za slatkišima ◊ (u izr.) mi sa lasă la aĭa șî aĭa — sviđa mi se to i to, žudim za tim [Por.]  [Vidi]

3918  lasat  lăsat  остављен  lasat (lasată) (mn. lasaț, lasaće) [akc. lasat] (prid.) — ostavljen, napušten ◊ ku ańi a trait lasată đi uom — godinama je živela ostavljena od muža ◊ kopiĭ lasaț đi parinț — deca napuštena od roditelja ◊ satu guol, kăș pustîńe, lasaće đi lumĭe ku ușa la parĭaće — prazno selo, puste kuće, ostavljene od ljudi širom otvorenih vrata [Por.] ∞ lasa   [Vidi]

2313  lastav  albinărel  пчеларица  lastav (mn. lastavi) [akc. lastav] (i. m.) — (ornit.) pčelarica (Merops apiaster) ◊ zburară lastavi șî ńi zatriră albińiļi — doleteše pčelarice, i zatreše nam pčele ◊ am omarît lastavi dă la stupi — ubio sam pčelarice sa pčelinjaka [Mlava] ♦ dij. sin. priguruĭ [Rečica, Stig] ◊ priguruĭu sa kuĭbaḑă prîn găurĭ, fakuće în pomînt muaļe, măĭ đes în taĭatura drumuluĭ, unđe drumu taĭe țărmu — pčelarica se gnezdi u rupama, napravljenim u mekoj zemlji, najčešće u usecima puta, gde put proseca breg [Stig]  [Vidi]

2982  lat  lat  широк  lat (lată) (mn. laț, laće) (prid.) — (za površi) širina ◊ blană lată žumataće đi mĭetîr, da đi lungă, ḑîaśe — daska široka pola metra, a dugačka deset ◊ kît ĭe śeva đi lat, s-a mîsurat vrodată ku palma, șî s-a spus: o palmă đi lat, doă pălmĭ ... — koliko je nešto široko, merilo se nekada dlanom, pa se govorilo: jedan dlan širine, dva dlana ... ◊ lat ku larg nuĭe tuot o masură: đi lațîmĭa pînḑî or a blăńi, sa ḑîśe „lat”, da đi larźimĭa drumuluĭ, or alu gaura vasuluĭ, sa ḑîśe „larg” — „lat” i „larg” nisu iste mere: za širinu platna ili daske, kaže se „lat”, a za širinu puta, ili otvora nekog suda, kaže se „larg” ♦ supr. îngust ♦ up. larg [Por.]  [Vidi]

2838  laută  lăută  виолина  laută (mn. lauț) [akc. laută] (i. ž.) — violina, gudački muzički instrument ◊ lauta are patru kuorḑ, pista kare lăutarĭu traźe ku arku — violina ima četiri žice, preko kojih violinista prevlači gudalom ◊ în laută măĭ frumuos sa kîntă źuokurļi aļi batrîńe — na violini se najlepše sviraju starinska kola ♦ up. lîutuarĭ [Por.] ♦ dij. var. laptă [Mlava]  [Vidi]

4925  laviță  laviță  полица  laviță (mn. laviț) [akc. laviță] (i. ž.) — (izob.) polica za sudove ◊ lavița ĭe o blană pusă pi doĭ truș dupa ușă la oźak, pi kare stau vasurļi ku apă — lavica je daska stavljena na dva trupca iza vrata kamina, na kojoj se drže sudovi za vodu ◊ uńi ḑîk laviță șî la postavița đi supt kuoșu muori — neki lavicom zovu i korice ispod voideničnog koša [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

68  lavur  lavoar  лавор  lavur (mn. lavurĭ) [akc. lavur] (i. m.) (mobil.) — lavor, metalna ili plastična posuda za umivanje i pranje [Por.] ∞ ļegin  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5016  laț  laț  омча  laț (mn. lațurĭ) (i. s.) — omča, zamka ◊ lațu ĭe nuod larg đi ață, đi sfuară or đi žîță kare puaće ĭuta sî sa aduńe, șă să strîngă tare aĭa śi ĭe prins în ĭel — omča je široki čvor od konca, užeta ili žice koji može brzo da se skupi, i da čvrsto stegne ono što je uhvaćeno u njemu ◊ (u izr.) a dat în laț — upao, uhvatio se u zamku ◊ laț đi ĭepurĭ — zamka za zečeve [Por.]   [Vidi]

4181  lăbdatuorĭ  lăudator  хвалисавац  lăbdatuorĭ (mn. lăbdatuorĭ) [akc. lăbdatuorĭ] (i. m.) — (izob.) hvalisavac ◊ atîta ĭe đi mare lăbdatuorĭ, đi nu sa puaće trai đi ĭel — toliko je veliki hvalisavac, da se ne može živeti od njega ◊ șî ĭel ĭe lăbdatuorĭ, ama kît ĭe đi lăbdatuoare muĭari-sa, aĭa nuĭe ńiśunđe pi lume — i on je hvalisavac, ali kakva je hvalisavica njegova žena, to nigde u svetu nema [Por.] ∞ labda  [Vidi]

6040  lăkomiță  zăgaz ?  устава  lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară  [Vidi]

2839  lăutar  lăutar  виолиниста  lăutar (mn. lăutarĭ) [akc. lăutar] (i. m.) — (muz.) violonista, svirač na violini ◊ lăutari đemult avut mare katare: fara iĭ n-a trĭekut ńiś o visaļiĭe, đi la șîḑîtuare pănă la nuntă mare — violinisti su nekad imali veliku tražnju: bez njih nije prošlo ni jedno veselje, od sedeljke do velike svadbe ♦ var. lautar, lăutarĭ, lîutarĭ [Por.] ♦ dij. var. laptar [Mlava] ∞ laută  [Vidi]

5956  lînă  lână  вуна  lînă (mn.) [akc. lînă] (i. ž.) — vuna ◊ măĭ multă lîna sa kapîtă kînd sa tung uoĭiļi — najviše vune se dobija kada se šišaju ovce ◊ ĭastă lînă albă șî lînă ńagră, đi kum ĭe uaĭa — ima bela vuna i crna vuna, po tome kakva je ovca ◊ lîna sa tuarśe — vuna se prede [Por.]  [Vidi]

5957  lînga  lângă  поред  lînga [akc. lînga] (predl.) — pored, kraj, do, uz ◊ nu l-a lasat să șadă lînga ĭa, parke o manînkă — nije ga pustila da sedne pored nje, kao da će je pojesti ◊ kasa luĭ ĭe uodma lînga nuastră — njegova je kuća odmah do naše ◊ s-a tras pi lînga ĭel înga đi mik — privio se uz njega još od malena ♦ var. lîngă [Por.]  [Vidi]

6284  lokui  locui  населити  lokui (ĭuo lokuĭesk, ĭel lokuĭașće) [akc. lokui] (gl. p. ref.) — (ret.) naseliti, nastaniti ◊ Rumîńi oĭari s-a lokuit măĭ mult pi munț, unđe ĭe ĭastă luok mare đi viće — Vlasi stočari naselili su se najviše po planinama, gde ima dosta mesta za stoku ◊ peșkari sînt lokuiț pi lînga rîurĭ marĭ, în kare ĭastă mulț pĭeșć — ribari su naseljeni pored velikih reka, u kojima ima dosta ribe [Por.] ∞ luok2   [Vidi]

6285  lokuituorĭ  locuitor  мештанин  lokuituorĭ (mn. =) [akc. lokuituorĭ] (i. m.) — (ret.) meštanin; naseljenik ◊ lokuituorĭ ĭe insă kare traĭașće într-un luok, kum ĭe satu, or ĭe lokuit în vrun țînut — meštanin je osoba koja živi u nekom mestu, kao što je selo, ili je naseljena u nekoj oblasti [Por.]  [Vidi]

4632  lokșuor  locșor  постељица  lokșuor (mn. lokșuară) [akc. lokșuor] (i. s.) — (anat.)(izob.) posteljica, placenta ◊ lokșuoru sa faśe în ruodu muĭeri, kînd ĭa ramîńe greuańe — posteljica se formira u ženinoj materici, kad ona zatrudni ◊ în lokșuor în burta mumi traĭașće șî krĭașće kopilu pănă la noă luń — u posteljici u majčinoj utrobi živi i raste dete do devetog meseca ◊ (ver.) ĭastă kopiĭ kare s-a fak în lokșuor, đi iĭ sa ḑîśe kî sînt fakuț „în kimĭașă”, șă sa krĭađe kă sînt vîlvuoș — ima dece koja se rađaju u posteljici, za njih se kaže da su rođeni „u košulji”, i veruje se da imaju natprirodnu moć ◊ vita are suarće, da muĭarĭa lokșor — stoka ima „soarće” a žena „lokšor” ♦ sin. suarće, kimĭașă [Por.] ◊ (mag.) dupa nașćire, lokșuoru să-ngruapă supt vrun puom rođituorĭ, muĭarĭa sî măĭ rođaskă ka pomo-la, da kopîĭi să krĭaskă sînatuoș — posle porođaja, posteljica se zakopa pod nekom rodnom voćkom, da žena rađa i dalje, a da deca rastu zdrava (Leskovo, kaz. Milica Adamović, r. 1954) [GPek] ♦ dij. var. lokșor [Buf.]  [Vidi]

4867  lovi  lovi  ударити  lovi (ĭuo lovĭesk, ĭel lovĭașće) [akc. lovi] (gl. p. ref.) — 1. (med.) udariti, povrediti, ozlediti; zaboleti ◊ aļergat pin padure, șî l-a lovit krĭanga pista uokĭ — trčao je kroz šumu, i udarila ga je grana preko očiju ◊ s-a lovit la lukru — povredio se na poslu ◊ sa vaĭtă kă đintr-odată l-a lovit la burtă — žali se da ga je iznenada zaboleo stomak ♦ sin. fîrîma, vîtama 2. (muz.) slagati se ◊ kînd kîntă măĭ mulț fluĭeraș, ku fluirĭ măĭ miś șî măĭ marĭ, fluiriļi trăbe să fiĭe așa fakuće đi sî sa lovĭaskă kalumĭa — kad svira grupa frulaša, sa manjim i većim frulama, frule treba da budu tako izrađene da se lepo slažu ♦ sin. ogođi 3. (o gađanju) pogoditi ◊ avut mare naruok kă plumbu la lovit lînga ińimă, ș-a ramas viu — imao je veliku sreću da ga je metak pogodio blizu srca, pa je ostao živ ◊ bun vînatuorĭ đi tuot, unđe sa uĭtă ku uokĭu, akolo lovĭașće ku plumbu — odličan lovac, gde pogleda okom, tu pogodi metkom 4. (u kletvama) spopasti, stići, strefiti, umreti ◊ (klet.) lovila-r muarća, dabuogda — strefila ga smrt, dabogda ♦ sin. putrîvi 4. (u kletvama) [Por.]  [Vidi]

4869  lovit  lovit  ударен  lovit (lovită) (mn. loviț, loviće) [akc. lovit] (prid.) — (med.) udaren, povređen; pogođen ◊ a fuost lovit în kap đintîń, minće kî s-a lovit la lukru — bio je udaren u glavu od ranije, laže da se povredio na poslu ◊ puorku sîrbaćik ĭe lovit ku pușka, nu puaće sî sa dukă đeparće — divlja svinja je pogođena puškom, ne može da ode daleko ◊ (u izr.) lovit ku ļeuka, pļesńit — udaren levčom, blesav ♦ sin. fîrîmat, vîtamat, uśis [Por.] ∞ lovi  [Vidi]

4868  lovitură  lovitură  повреда  lovitură (mn. loviturĭ) [akc. lovitură] (i. ž.) — (med.) povreda, ozleda; rana ◊ lovitură ĭe fîrîmatură pi trupu uomuluĭ kare s-a fakut kînd uomu s-a lovit ku śuava — ozleda je povreda na ljudskom telu koja je nastala kada se čovek nečim udario ♦ sin. fîrîmatură, vîtamatură [Por.] ∞ lovi   [Vidi]

2812  lozî  lozi  глупавити  lozî (ĭuo lozăsk, ĭel lozîașće) [akc. lozî] (gl.) — 1. (psih.) glupaviti, gubiti razum; tupaviti; lapiti ◊ baba a-nśeput să lozîaskă, nu măĭ șćiĭe śe vorbĭașće — baba je počela da lapi, više ne zna šta govori 2. (fig.) govoriti gluposti; spletkariti; glupirati se; lupati, lupetati ◊ nu sa ćiame đi ńima, mĭarźe pin sat șî lozîașće — ne boji se nikoga, ide selom i spletkari [Por.] ∞ luază  [Vidi]

2813  lozît  lozât  глупав  lozît (lozîtă) (mn. lozîț, lozîće) [akc. lozît] (prid.) — (psih.) tupav, senilan, nerazumen, koji je izlapeo ◊ nu ći mira, muoșu ku ańi traĭașće așa lozît đi tuot — ne čudi se, čiča godinama živi tako potpuno senilan ◊ nuĭe đi kopilu mĭeu fata vuastră lozîtă — nije za moga sina vaša tupava kći [Por.] ∞ luază  [Vidi]

2811  luază  loază  глупост  luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. glupost, nepromišljena reč, ili postupak ◊ vorbĭașče la luază — lupa gluposti ◊ luază đi gruază — grozne gluposti ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve pare ♦ var. lozîĭe 2. starudija, otpad ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potok 3. (tehn.) deo nekog sklopa, kome se ne zna ime ◊ muoșu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — čuča Ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plug ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolima ♦ up. lauză [Por.]  [Vidi]

5679  lukra  lucra  радити  lukra (ĭuo lukru, ĭel lukră) [akc. lukra] (gl.) — raditi, vršiti neki posao ◊ așćată să înśapă lukra aĭ măĭ batrîń îńtîń, pă dupa aĭă sî sa pună pi lukru șî aĭ măĭ ćińirĭ — čekaju da prvo počnu raditi stariji, a onda da počnu i mlađi ◊ đemult greu s-a lukrat, kă tuot s-a lukrat ku mîńiļi șî ku pućarĭa guală — nekada se teško radilo, jer se sve radilo rukama i golom snagom [Por.]  [Vidi]

5681  lukru  lucru  рад  lukru (mn. lukrărurĭ) [akc. lukru] (i. s.) — rad, posao ◊ ćińerișu astîḑ n-are lukru — omladina danas nema posla ◊ lukratuori s-a dus đinuapće la lukru — radnici su otišli rano na posao ◊ đin mare ļiańe, a pĭerdut lukru — zbog velike lenjosti, izgubio je posao ◊ (u izr.) s-a prins la lukru — zaposlio se ♦ var. lukratură ♦ sin. munkă [Por.] ∞ lukra  [Vidi]

6370  lulă  lulă  лула  lu (mn. luļe) (i. ž.) — lula1. lulă sa ḑîśe la tuata țauă strîmbă — lulom se naziva svaka iskrivljena cev 2. lula la kazan — kazanska lula ◊ lula lu kazan ĭe o țauă đi aramă, lungă șî strîmbă, pin kare rakiu ĭasă đin kazan ka aburu, șă trĭaśe pin kada ku apă rîaśe, unđe đin abur sa faśe bĭeutură, śe kure pi luļiu în źuban — kazanska lula je jedna bakarna cev, duga i kriva, kroz koju rakija izlazi iz kazana kao para, i koja prolazi kroz kadu sa hladnom vodom, gde se iz pare pretvara u piće, koje kroz lulište curi u žban 3. lula đi tutuńit — pušačka lula ♦ var. luļiululište [Por.]  [Vidi]

3239  lume  lume  свет  lume (mn. =) [akc. lume] (i. ž.) — svet 1. (o prostoru) ekumena, svet nastanjen ljudima ◊ kînd guod sa ḑîśe lume, sa ginđașće la uamiń, sprînžîț în tuaće părțîļi — kad god se kaže „lume”, misli se na ljude, raširene na sve strane ◊ (u izr.) lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet 2. (o čoveku) ljudi, manja ili veća skupina ◊ a fuost uom bun, tuata lumĭa s-a plîns dupa ĭel — bio je dobar čovek, svi su ljudi plakali za njim ◊ multă lume a omorît Ńamțî fara ńiśkotrĭabă — mnogo ljudi su ubili Nemci bez ikakve potrebe 3. onaj svet ◊ (ver.) lumĭa-ĭa ĭe lumĭe unđe s-a duk aĭ muorț, șî în kare iĭ traĭesk đi veśiĭe — onaj svet je svet u koji odlaze umrli, i u kome oni žive večno ♦ var. lumĭe ♦ sin. vilaĭt [Por.]   [Vidi]

3372  lunarĭ  lunar  децембар  lunarĭ [akc. lunarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) decembar ◊ astîḑ rar đin-tra-ĭ batrîń kare măĭ țîńe minće kă luna đi la urmă pi kîļindarĭo-l babĭesk s-a kĭemat, pi lînga andrĭauă, șî lunarĭ — danas se retko ko među starijima seća da se poslednji mesec bapskog kalendara, pored „andreje”, zvao i „lunar” ◊ a tunat lunarĭu, sa-nkĭaptură anu — počeo je decembar, završava se godina ♦ / < lună — mesec [Por.] ∞ lună  [Vidi]

2983  lună  lună  месец  lună (mn. luń) [akc. lună] (i. ž.) — (kal.) mesec, vremenska jedinica, dvanaesti deo godine ◊ în an ĭastă doasprîaśe luń — u godini ma dvanaest meseci ◊ luńiļi în Omuoļ sa kĭamă: ĭanuar, faurar, marțîșuor, beļituor, maĭ (florar), flurar, sîmanatuor, gustar, pikatuor (koptuor), kuļesator, brumar, andriauă — u Homolju meseci se zovu: januar, februar, mart, april, maj, jun, jul, avgust, septembar, oktobar, novembar, decembar [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2321  lungu  lungu  издалека  lungu [akc. lungu] (pril.) — (u izr.) a. izdaleka, poizdalje, u potaji ◊ a luvato ku lungu, să vadă ku kare sa-npreună — prati je poizdalje (u potaji), da vidi s kim se sastaje b. uporno, istrajno; neprestano; dugo ◊ đemult gazda a mînat sluga ku lungu, ka pi lup — nekada je gazda terao slugu neprestano, kao kurjaka [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2322  Lungu  Lungu  Дуги  Lungu [akc. Lungu] (i. m.) — (antr.) Dugi, Dugić, Dugonja, vlaški nadimak za izrazito visoke i mršave ljude ◊ Trailă Lungu frumuos a kîntat în fluir — Trailo Dugi je lepo svirao frulu ◊ poļikra Lungu sa puńe șî pi kopiĭi luļ șî vrĭame đi vrĭame ruda-ntrĭagă sa poļikrĭaḑă Lunguońi, la urmă poļikra-sta tună șîn kîărț ka prezimiļi „Lungulović” — nadimak „Dugi” prenosi se na njegovu decu i vremenom se cela familija nazove „Dugić”, na kraju ovaj nadimak uđe i u knjige kao prezime „Lungulović” [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2319  lunguĭat  lunguieţ  издужен  lunguĭat (lunguĭată) (mn. lunguĭaț, lunguĭaće) [akc. lunguĭat] (prid.) — a. (za materiju) izdužen, koji je promenio dužinu istezanjem, rastezanjem, izrastanjem ◊ kîńiļi s-a lunguĭat la umbră — pas se izdužio u hladovini b. (za položaj) ispružen u svoj dužini ◊ śe staĭ pi pat așa lunguĭat, đi nu puaće ńima sî sa măĭ kulśe? — što ležiš u krevetu tako ispružen, da ne može više niko da legne? ♦ up. lunźit — (za vreme) produžen [Por.] ∞ lung   [Vidi]

2318  lunźi  lungi  издужити  lunźi (ĭuo lunźiesk, ĭel lunźiașće) [akc. lunźi] (gl. p. ref.) — 1. (za materiju) a. izdužiti, povećati meru rastezanjem ◊ mi sa lunźi kuraua, o să-m piśe pîntaluońi — izdužio mi se kaiš, pašće mi pantalone b. produžiti, dodavanjem nove količine ◊ dakă ĭe o sfuară skurtă, ļeź duauă, șă ļi lunźieșć sî aĭ lunźime kît îț trăbe — ako je jedan konopac kratak, vežeš dva, pa ih produžiš da imaš dužinu koliko ti treba 2. (za vreme) produžiti trajanje ◊ s-a lunźit ḑîua, akuma ĭe mult măĭ lung đi kît ĭarna — produžio se dan, sad je mnogo duži nego zimi ◊ dakă puorț griža đi mînkare, ăț lunźieșć traĭu — ako vodiš računa o ishrani, produžićeš sebi život 3. (fig.) a. potkradati ◊ i s-a lunźit mîna, pănă la gramada ku bań — produžila mu se ruka, do gomila sa novcem b. ogovarati, spletkariti ◊ nu lunźi ļimba dupa lume, kî ț-o skurtă vrunu — ne izdužuj jezik za ljudima (=ne ogovaraj), jer će neko da ti ga skrati ♦ supr. skurta [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2323  lunźime  lungime  дужина  lunźime (mn. lunźimĭ) [akc. lunźime] (i. ž.) — dužina ◊ la lunźime, drumu pista śuakă ĭe măĭ skurt — po dužini, put preko brda je kraći ◊ a masurat lunźimĭa ku pașu — izmerio je dužinu korakom ◊ lunźimĭa viĭețî s-a marit — dužina života se povećala ◊ trasta faś să-ĭ fiĭe tuot una lunźimĭa ku lațîmĭa — torbu praviš da joj bude jednaka dužina i širina ♦ supr. skurțîmĭa [Por.] ∞ lung  [Vidi]

2320  lunźit  lungit  продужен  lunźit (lunźită) (mn. lunźiț, lunźiće) [akc. lunźit] (prid.) — 1. (za materiju) produžen, povećao meru dodavanjem, istezanjem, rašćenjem ◊ a ļegat ață la ață, ș-akuma ĭe ața lunźită, ama are nuodurĭ — vezao konac na konac, i sada je konac produžen, ali ima čvorove 2. (za vreme) produžen dodavanjem vremena, trajanjem ◊ đi kînd a ĭeșît ļekurĭ đi tuata buala, traĭu lu uom ĭe lunźit — otkad su se pojavili lekovi za sve bolesti, život čoveka je produžen ♦ supr. skurtat [Por.] ∞ lung  [Vidi]

4078  luń  luni  понедељак  luń (mn. luńe) (i. ž.) — (kal.) ponedeljak ◊ au đi gînd să înśapă ku lukru luńa śe vińe — misle da počnu sa radom idućeg ponedeljka ◊ vinu într-o luńe kînd îț vińe țîĭe — dođi u neki ponedeljak, kad je tebi zgodno ◊ luńa ĭe ḑîua luńi — ponedeljak je mesečev dan ◊ luń ĭe ḑîua ku kare înśape stamîna — ponedeljak je dan kojim počinje sedmica ◊ luńa trekută — prošli ponedeljak ♦ up. Luńa śuarîlor, Luńa pi Rusaļe, lună [Por.] ∞ stamînă   [Vidi]

6316  lupada  lepăda  бацити  lupada (ĭuo lapîd, ĭel lapîdă) [akc. lupada] (gl. p. ref.) — baciti ◊ vuorbiļi lu muma nu măĭ zauĭt ńiśkînd: am vaḑut kă đin vuoĭ n-o sî fiĭe ńimika, kă lupadaț pîńa — reči moje majke neću zaboraviti nikad: videla sam da od vas neće biti ništa, jer bacate hleba ◊ lupadaĭ đi pi mińe țuaļiļi imuasă, șî tunaĭ în rîu sî ma skald — bacih sa sebe prljavu odeću, i uđoh u reku da se okupam ♦ var. lîpada [Por.]  [Vidi]

5150  lupta  lupta  борити се  lupta (ĭuo lupt, ĭel luptă) [akc. lupta] (gl. p. ref.) — (zast.) boriti se, takmičiti se ◊ kînd am fuost ku pîkurari, ńi luptasîm ḑîua întrĭagă — kad sam bio sa čobanima, obarasmo se celi dan ◊ ńi luvasîm la trînćală brață-n brață șă luptasîm ku pućarĭa tuată pănă vrunu nu kađa pi șîaļe— hvatali smo se u koštac, i borili se svom snagom dok neko ne bi pao na leđabaća, trînća [Por.] ∞ luptă  [Vidi]

4744  Luśafuru porśesk  luceafărul-porcesc  Свињаруша ?  Luśafuru porśesk [akc. Luśafuru porśesk] (sint.) — Svinjaruša, svinjska zvezda, (astr.) Aldebaran ◊ kînd rasîare Luśafuru porśesk, sa pumeńesk puorśi șî sa mînă-n duos, șî tumu dupa iĭ sa mîna alalće viće la pașuńe — kad izađe Svinjaruša, bude se svinje i teraju u šumu, a tek posle njih goni se na pašu ostala stoka [Zvizd] ♦ up. luśafur ♦ dij. sin. Porkarușă, Porkarĭață [Por.] ∞ stauă   [Vidi]

4719  Luśin  Lucin  Лучиндан  Luśin [akc. Luśin] (i. m.) — (kal.) Lučindan, Sv. Luka ◊ Luśinu a fuost sîrbatuarĭa lupilor, nu s-a lukrat ńimika să nu manînśe lupi vićiļi — Lučindan je bio vučji praznik, nije se radilo ništa da vuci ne bi klali stoku ◊ đi la Luśin s-a slubaḑît kîmpu, a putut sî sa paskă vićiļi đarîndu pin sat, fara ńiśun otar — na Lučindan su se oslobađala polja, mogla je stoka da se napasa svuda po selu, bez ikakve ograde [Por.] ∞ luśi   [Vidi]

3460  ļau  leu  леј  ļau (mn. ļeĭ) [akc. ļau] (i. m.) — 1. (mon.) lej, rumunska nacionalna moneta ◊ nu vreaduĭe ńiś un ļau — ne vredi ni jedan lej 2. (fig.) (u izr.) o svom trošku; za svoj groš; po svom ćefu ◊ mă duk unđe vreau dă ľau mieu — idem gde hoću za svoj groš ◊ s-a-nbatat șî kată să-ĭ kînće una numa dî ľau luĭ — napio se, i traži da mu otpeva jednu samo po njegovom ćefu [Bran.] ♦ dij. var. ļiu [GPek][Por.] ∞ ban  [Vidi]

4332  ļega  lega  везати  ļega (ĭuo ļeg, ĭel ļagă) [akc. ļega] (gl. p. ref.) — vezati, spojiti ◊ baba a ļegat saku ku ață slabă, șî grîu s-a varsat — baba je vezala džak slabim koncem, pa se žito prosulo ◊ aĭa trăbe ļegat strîns, țapîn — to treba vezati čvrsto, jako ◊ aĭa śe nuĭe ļegat bun, sa đizļagă ĭuta — ono što nije vezano dobro, razveže se brzo ♦ var. ļigutuĭa ♦ supr. đizļega [Por.]  [Vidi]

4939  ļegana  legăna  љуљати  ļegana (ĭuo ļagîn, ĭel ļagînă) [akc. ļegana] (gl. p. ref.) — ljuljati, njihati ◊ muma ļagînă kopilu în ļagîn să-l adoarmă — majka ljulja dete u kolevci da ga uspava ◊ vîntu ļagînă krĭanźîļi în ļemn — vetar njiše grane na drveću ◊ uomo-l bĭețîuos traźe piśuariļi dupa ĭel șî sa ļagînă kînd mĭarźe — pijan čovek vuče noge za sobom i ljulja se dok ide ♦ var. ļigana [Por.]  [Vidi]

6286  ļegumĭe  legumă  чорба  ļegumĭe (mn. ļegumĭ) [akc. ļegumĭe] (i. ž.) — (nutr.) varivo; čorba, čorbasta hrana ◊ ļegumĭe ĭe tuot fĭeļu đi mînkare kare sa fĭarbe-n uală — varivo je svaka vrsta jela koja se kuva u loncu [Por.]   [Vidi]

1321  ļeĭkă  leică  јетрва  ļeĭkă (mn. ļeĭś) [akc. ļeĭkă] (i. ž.) — (srod.) (izob.) jetrva, naročito starija ◊ muĭerĭ mîritaće dupa fraț, una la alta ḑîk ļeĭkă — žene udate za braću oslovljavaju se sa „lejka” (Rudna Glava, Tanda) ♦ var. ļieĭkă [Por.] ♦ dij. var. ļaĭkă [akc. ļaĭkă] (Slatina, Bor) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4880  ļemn  lemn  дрво  ļemn1 (mn. ļamńe) [akc. ļemn] (i. s.) — (bot.) drvo ◊ ļemnu krĭașće în padure — drvo raste u šumi ◊ ļemn vĭarđe — zeleno drvo ◊ ļemn uskat — suvo drvo ◊ ļemn înalt — visoko drvo ◊ saćanu ĭarna sa-ngalḑîașće ku ļamńe — seljak se zimi greje na drva ◊ đi ļemn — od drveta, drven [Por.] ♦ dij. var. ļamn (Bukovska) [Zvizd]  [Vidi]

5685  ļenoșa  lenoșa  олењити се  ļenoșa (ĭuo ma ļenoșăḑ, ĭel sa ļenoșaḑă) [akc. ļenoșa] (gl. ref.) — olenjiti se ◊ pĭerduĭ vuoĭa đi lukru, ma ļenoșaĭ ka ńima — izgubio sam volju za posao, olenjio sam se kao niko ◊ baće kopilu kînd vĭeḑ kî sa ļenoșaḑă, kă đi ļańe bataĭa ĭe măĭ bun ļak — tuci dete kad vidiš da se olenjilo, jer je za lenjost batina najbolji lek ♦ var. înļenoșa [Por.] ∞ ļeńa  [Vidi]

5684  ļeńa  lene  лењост  ļeńa (mn.) [akc. ļeńa] (i. ž.) — lenjost ◊ ļeńa ĭe o buală kare nu duare, sa kapîtă kînd sa pĭarđe vuoĭa đi fiĭe-śe lukru — lenjost je bolest koja ne boli, dobija se kad se izgubi volja za bilo kakav posao ♦ var. ļańe [Por.]   [Vidi]

2941  ļesńe  lesne  лако  ļesńe [akc. ļesńe] (pril.) — lako, bez napora ◊ tare đi kap, nu ĭeș ļesńe ku ĭel în kîpatîń — tvrdoglav, nećeš lako s njim izaći na kraj ◊ ļesńe sa goļașće saku, amunka sa umplă — lako se džak prazni, teško se puni ◊ ažuns vrĭamĭa grĭa, la ńima nuĭe ļesńe — stiglo je zlo vreme, nikom nije lako ◊ măĭ ļesńe ĭe țîĭe, kî ĭeș ćinîr — lakše je tebi, jer si mlad ♦ sin. ușuor ♦ supr. amunka [Por.]   [Vidi]

4330  ļeșînat  leșinat  онесвешћен  ļeșînat (ļeșînată) (mn. ļeșînaț, ļeșînaće) [akc. ļeșînat] (prid.) — (med.) onesvešćen, komiran ◊ ḑaśe trînćit pi șîaļe, nu sa șćiĭe dar ĭe muort, or numa ļeșînat — leži nauznak na krevetu, ne zna se da li je mrtav, ili samo onesvešćen ◊ kare ḑaśe ļeșînat pi patu muorțî, sa krĭađe kă s-a dus pi lumĭa-ĭa să đa mîna ku aĭ muorț — ko komiran leži na samrtničkoj postelji, veruje se da je otišao na onaj svet da se rukuje sa mrtvima [Por.] ∞ ļeșîna  [Vidi]

4328  ļeșînă  leșin  несвестица  ļeșînă (mn. ļeșîń) [akc. ļeșînă] (i. ž.) — (med.) nesvestica; obamrlost; koma ◊ mult a slabit, sa vaĭtă kă đes o prinđe o ļeșînă grĭa đi nu șćiĭe ńimika đi ĭa — mnogo je oslabila, žali se da je često hvata teška nesvestica da ništa ne zna za sebe ◊ dakă pi kopil ăl prinđe ļeșîna, aļargă ku ĭel la duoktur, nu la vrîžîtuare — ako dete uhvati nesvestica, trči sa njim kod lekara, ne kod vračare [Por.] ∞ ļeșîna   [Vidi]

2525  ļetkă  letcă  летка  ļetkă (mn. ļetke) [akc. ļetkă] (i. ž.) — (tehn.) letka, ručni čekrk za namotavanje pređe na kalemove ◊ ļetka ĭe o brukă đi fĭer, kare sa supțîĭaḑă kîtra vîr — letka je jedna metalna šipka koja je tanja prema vrhu ◊ ļetka ĭe pusă pi un skamn đi ļiemn, întuors ku kraśi-n sus — letka je stavljena na drvenu hoklicu, okrenutoj naopako (sa nogama na gore) ◊ ļetka đi stînga are o roćiță da dupa ĭa, đi kîtra kîpatîńo-l gruos, pi brukă ĭe înțapat un mîńiĭ đi ļiemn — letka s desna ima točkič a iza njega, sa debljeg kraja, na šipku je nabijena jedna drvena drška ◊ kînd trăbe sî sa pună mosuoru pi ļetkă, ĭa sa skuaće în sus đi pi piśuoro-l stîng alu skamn — kada treba da se stavi kalem na letku, ona se desnim krajem povuče na gore sa noge hoklice ◊ ļetkă sa skuaće șî ku vîru, șî pi ĭel sa bagă mosuoru, șî sa traźe pănă lînga roćiță — letki se izvuče i vrh, i na njega se nabije kalem, koji se navuče sve do točkića ◊ ļetka sa-nvîrćiașće ku palma, kare sa traźe pista mîńiĭ — letka se okreće šakom, koja se prevlači preko drške ◊ kare muĭare avut uom măĭ vrĭańik, ĭel ĭ-a fakut șagîrt, sî nu sa nîkažîaskă ku ļietka, kă ku ĭa lukru a fuost grĭeu — koja žena je imala vrednog muža, on joj je pravio čekrk, da se ne bi mučila letkom, jer je rad na njoj bio težak ♦ var. ļietkă ♦ up. șagîrt, sukală [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4327  ļeșîna  leșina  онесвестити  ļeșîna (ĭuo ļeșîn, ĭel ļeșînă) [akc. ļeșîna] (gl. n.) — (med.) onesvestiti se, izgubiti svest, onemoćati ◊ a ļeșînat đi rîs — onesvestio se od smeha, zacenio se ◊ đi vrĭamĭa đi rat, ńi ļeșîna kopiĭi đi fuame — za vreme rata onesvešćivala su nam se deca od gladi ◊ la batut, la batut, șî nu s-a lasat ńiś kînd l-a ļeșînat ku bataĭa — tukao ga je, tukao, i nije prekidao ni kad ga je onesvestio batinama [Por.]  [Vidi]

4329  ļeșînatură  leșinătură  мрцина  ļeșînatură (mn. ļeșînaturĭ) [akc. ļeșînatură] (i. ž.) — (ret.) (fig.) mrcina, lenčuga ◊ s-a bulnavit đi ļiańe, șî numa ḑaśe ka ļeșînatura — razboleo se od lenjosti, i samo leži kao mrcina ◊ n-ol kĭamă ńima la lukru, kă đarîndu s-a aratat ka o ļeșînatură mare — niko ga više ne zove na posao, jer se svuda pokazao kao velika lenčuga [Por.] ∞ ļeșîna  [Vidi]

556  ļidovĭan  lidovean ?  Аљудовчанин  ļidovĭan (mn. ļidovĭań) [akc. ļidovĭan] (i. m.) — Aljudovčanin, stanovnik sela Aljudovo u Mlavi, opština Malo Crniće ◊ ļidovĭan ĭe saćanu Ļidoveĭ — Aljudovčanin je stanovnik Aljudova ♦ up. ļidovĭană [Mlava] ∞ Ļidоvă  [Vidi]

3474  ļidovĭană  lidoveană ?  Аљудовчанка  ļidovĭană (mn. ļidovĭeńe) [akc. ļidovĭană] (i. ž.) — (etn.) Aljudovčanka, žena iz vlaškog sela Aljudova ◊ ļidovĭană ĭe muĭare dăn Ļidovă — Aljudovčanka je žena iz Aljudova ♦ up. ļidovĭan [Mlava] ∞ Ļidоvă   [Vidi]

3475  ļidovĭesk  lidovesc  аљудовачки  ļidovĭesk [akc. ļidovĭesk] (pril.) — aljudovački, koji je u vezi sa mlavskim selom Aljudovo ◊ lukru ļidovĭesk — aljudovačka posla ◊ kuprinsu ļidovĭesk nuĭe mare — aljudovački atar nije veliki [Mlava] ∞ Ļidоvă  [Vidi]

550  Ļidоvă  Aljudovo  Аљудово  Ļidоvă [akc. Ļidоvă] (i. ž.) — (ojk.) Aljudovo, vlaško selo u Mlavi, opština Malo Crniće, sa 159 stanovnika na popisu iz 2002. godine; naseljeno je Vlasima Ungurjanima, poreklom iz Banata i Vlaške ◊ uńi iĭ ḑîk la sat Ļidovă, uńi Ļidvă, kare lu kum iĭ vińe — jedni selo zovu Ljidovo, neki Ljidvo, kome kako dođe [Mlava]   [Vidi]

5742  ļigana  legăna  развући  ļigana (ĭuo ļigańeḑ, ĭel ļigańaḑă) [akc. ļigana] (gl. p.) — (o muziciranju) razvući, otegnuti, lagano svirati ili pevati ◊ kînćiku đi duor sa ļigańaḑă kînd sa kîntă, kă dupa ĭel nu sa žuakă, numa sa askultă, să tuńe în sufļit șă să lovĭaskă în ińimă — pesma čežnje peva se lagano, jer se za njom ne igra, nego se sluša, da uđe u dušu ida pogodi u srce ♦ sin. trîgana [Por.]  [Vidi]

5741  ļiganat  legănat  отегнут  ļiganat (ļiganată) (mn. ļiganaț, ļiganaće) [akc. ļiganat] (prid.) — (o muziciranju) otegnut, lagan, razvučen; melodičan ◊ kînćik fećesk, batrîn, kîntat dupa viće, sa kînta ļiganat, trîganat, ku glas supțîrĭel sî sa audă la đeparće — devojačka pesma, stara, pevana za stokom, peva se otegnuto, treperavo, visokim glasom da se čuje nadaleko ◊ kînćiśe or vĭarsîśe đi duor, tuaće sa kîntă ļiganat șî trîganat — sve pesme i melodije čežnje, pevaju se otegnuto i treperavo [Por.] ∞ ļigana  [Vidi]

4331  ļigatură  ligatură  веза  ļigatură (mn. ļigaturĭ) [akc. ļigatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) veza između dva elementa ◊ a fakut ļigatură đi ćiĭ, șî ku ĭa a ļegat snuopi đi grîu — pravili su vezu od like, i njome su vezivali snopove žita ◊ kîńi a ļegat sara ku lanțu, fakuț đi țîgań, kă aĭa a fuost ļigatură țapînă — pse su uveče vezivali lancem, koji su pravili Cigani, jer je to bila najjača veza 2. povez, bošča ◊ baba a pitulat bańi într-o ļigatură đi kîrpă batrînă, ama kopiĭi a gasît șî ĭ-a luvat — baba je krila novac u jednom povezu od stare marame, ali su ga deca našla i uzela 3. (soc.) (ret.) odnos, veza među ljidima ◊ ĭa s-a źurat în kopiĭ kă întra iĭ n-a fuost ńiś o ļigatură — ona se zaklela u decu da među njima nije bilo nikakve veze [Por.] ∞ ļega  [Vidi]

2801  ļikitău  șorţ  кецеља  ļikitău (mn. ļikităļe) [akc. ļikitău] (i. s.) — kecelja ◊ ļikitău muĭera poartă dînainće, o astrukă dă la fuaļe pănă la źenunkĭ la piśoare, da sa ļagă dînapuoĭ, pră spinare — kecelju žena nosi spreda, pokriva je od stomaka do kolena na nogama, a vezuje se pozadi, na leđima [Stig] ♦ dij. sin. kițăļe [Por.]  [Vidi]

6205  ļikuriś  licurici  свитац  ļikuriś (mn. ļikuriś) [akc. ļikuriś] (i. m.) — (ent.) svitac (Lampyris noctiluca) ◊ ļikuriś ĭe guangă kare zbuară sara, pi vrĭamĭa đi kosît or đi sîśarat, da kuru iĭ ļikură ka lumanarĭa aprinsă — svitac je buba koja leti uveče, u doba kosidbe ili žetve, a zadnjica mu svetli kao upaljena sveća ◊ ļikuriśi nu ļikură una-ntruuna, numa s-a stîng, s-aprind, s-a stîng, s-aprind — svici ne svetle neprekidno, nego se pale i gase, pale i gase [Por.] ♦ dij. var. likurič (Šipikovo) [Tim.] ∞ ļikura  [Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4409  ļinźa  linge  лизати  ļinźa (ĭuo ļing, ĭel ļinźe) [akc. ļinźa] (gl. p. ref.) — 1. lizati, olizati; oblizivati se ◊ vaka dupa śe fată, ĭa măĭ întîń îș ļinźe vițălu — krava po teljenju prvo oliže svoje tele ◊ kum a vaḑut friptura pi masă, înśepu sî sa ļingă pi buḑă — čim je video pečenje na stolu, poče da oblizuje usne 2. (fig.) — slizati se, biti blizak, povezan, slagati se dobro ◊ s-a ļing uńi pi alțî, ș-akuma nu puaće ńiś draku să-ĭ đispartă — slizali se jedni s drugima, i sada ni đavo ne može da ih razdvoji [Por.]   [Vidi]

3021  ļipi  lipi  лепити  ļipi (ĭuo ļipĭesk, ĭel ļipĭașće) [akc. ļipi] (gl. p. ref.) — 1. lepiti (se), zalepiti (se) ◊ ma duk să-ĭ ļipĭesk o palmă — idem da mu zalepim jedan šamar ◊ guma imuasă nu sa ļipĭașće bińe — prljava guma ne lepi se dobro ♦ supr. đizļipi 2. osloniti se, nasloniti se ◊ nu ći ļipi đi parĭaće, kî ĭe vîruit đi kurînd — ne naslanjaj se na zid, jer je okrečen skoro [Por.]   [Vidi]

5487  ļipiĭe  lipie  лепиња  ļipiĭe (mn. ļipiĭ) [akc. ļipiĭe] (i. ž.) — (nutr.) lepinja ◊ ļipiĭa ĭe pîńe mikă șî supțîrĭe — lepinja je mali tanak hleb ◊ akuma ļipiĭa sa făśe pi plotna șporĭetuluĭ, da đemult sa kuopt pi arđauă, ļaspiđe îngalḑîta la vatra fuokuluĭ — danas se lepinja peče na plotni šporeta, a nekad se pekla na kamenoj ploči, zagrejanoj na vatri [Por.] ∞ pîńe  [Vidi]

3024  ļipituare  lipitoare  пијавица  ļipituare (mn. ļipituorĭ) [akc. ļipituare] (i. ž.) — (zool.) pijavica (Hirundo) ◊ ļipituarĭa ĭe o žuavină ļigauă, samînă ku rîmă șî traĭașće în apă — pijavica je ljigava životinja, liči na glistu i živi u vodi ◊ ku ļipituoriļi đemult s-a ļikuit lumĭa, ļ-a pus la luok dureruos, să sugă sînźiļi pin pĭaļe — sa pijavicama su se nekad lečili ljudi, stavljali su ih na bolno mesto da kroz kožu sišu krv [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

3023  ļipitură  lipitură  лепило  ļipitură (mn. ļipiturĭ) [akc. ļipitură] (i. ž.) — lepilo, lep; blato ◊ ļipitură đi kasă s-a fakut đin morśilă, mistakată ku pļauă — lep za kuću pravio se od blata, pomešanog sa plevom [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

2797  ļiskovĭan  liscovean ?  Лесковљанин  ļiskovĭan (mn. ļiskovĭeń) [akc. Ļiskovĭan] (i. m.) — (etn.) Leskovljanin, stanovnik sela Leskovo u opštini Majdanpek ◊ ļiskovĭeńi au vuoz, ku kare puot să drumîĭe đi Măĭdan, or đi Buor — Leskovljani imaju voz, kojim mogu da putuju za Majdanpek, ili Bor ◊ mulț ļiskovĭeń au kăș șî-n sat, șî pi śuoś — mnogi Leskovljani imaju kuće i u selu, i po brdima ♦ up. ļiskovĭanăLeskovljanka [GPek] ∞ Ļiskuauă   [Vidi]

2796  Ļiskuauă  Liscoa ?  Лесково  Ļiskuauă [akc. Ļiskuauă] (i. ž.) — (ojk.) Leskovo, vlaško selo u opštini Majdanpek ◊ Ļiskuaua ĭe sat mik, răsfirat, în vaļa Pĭekuluĭ al đi Sus — Leskovo je malo, raštrkano selo, u dolini Gornjeg Peka ◊ la popiso-l đi la urmă (2011.) avut numa 348 đi inș, đin kare s-a skris kă sînt sîrbĭ 88, da rumîń 189; 22 nu s-a skris śe sînt, dakă sa șćiĭe kă ĭe satu gata tuot rumîńesk — na zadnjem popisu (2011.) imalo je samo 348 stanovnika, od kojih su se kao Srbi upisali 88, a kao Vlasi 189; 22 se nisu izjasnili šta su, iako se zna da je selo gotovo celo vlaško ◊ numiļi satuluĭ ĭe sîrbĭesk, đi la ļiemn „leska” kare ĭe pi rumîńașće „alun” — ime sela je srpsko, od drveta „leska”, koje je na vlaškom „alun” ♦ var. inov. Ļiskuavă [GPek]   [Vidi]

3467  ļiu  leu  леј  ļiu (mn. ļiĭ) [akc. ļiu] (i. m.) — (mon.) lej ◊ ļiĭ sînt bań duș đin Rumîńiĭe, ama, pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, ku iĭ s-a kumparat ș-aiśa, în Sîrbiĭe — leji su novci doneti iz Vlaške, ali, prema pričanju starih, sa njima se trgovalo i ovde, u Srbiji ◊ un ļiu avut doaḑăś đi parîaļe — jedan lej je imao dvadeset para [GPek] ♦ dij. var. ļau (Bran.) ∞ ban  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6298  ļivađe  livadă  ливада  ļivađe (mn. ļivĭeḑ) [akc. ļivađe] (i. ž.) — livada ◊ ļivađe ĭe kîmp ku ĭarbă đi kosît șî đi paskut — livada je polje sa travom za košenje i ispašu ◊ oĭari aĭ batrîń, kare a trait pi munț, n-avut ļivĭeḑ đi fîn șî đi popașî đi ažuns, șî ļ-a fakut ku pîržuaļe — stari stočari, koji su živeli po planinama, nisu imali dovoljno livada za seno i ispašu, pa su ih pravili paljevinama [Por.]  [Vidi]

5791  ļorfă  larvă  маска  ļorfă (mn. ļorfe) [akc. ļorfă] (i. ž.) — maska ◊ Bufańi la Măĭdan a fakut ļorfe în toće felurĭ đi vrĭamĭa đi ađet kare l-a kemat Fașanź — Bufani u Majdanpeku pravili su maske svih vrsta u vreme običaja koji se zvao Fašnik [Buf.] ♦ dij. sin. muoș [Por.]  [Vidi]

3366  ļoșćan  leoștean  селен  ļoșćan (mn. ļoșćeń) [akc. ļoșćan] (i. m.) — (bot.) selen (Levisticum officinale) ◊ ļoșćanuĭe buĭađe naltă ku fluorĭ galbińe, înkrĭengaraće, kare krĭașće numa pin bașćiaļe — selen je visoka biljka sa razgranatim žutim cvetom, koja raste samo po baštama ◊ ļoșćanu, ku alće buĭeḑ, sa puńe în uruĭala uoiluor la Sînźuorḑ, să aĭbă uoĭļi lapće măĭ mult la mîsurat — selen se, sa drugim biljkama, stavlja ju jarmu kojom se krme ovce na Đurđevdan, da imaju više mleka pri merenju ◊ kînd sa mulg uoļi la Sînźuorḑ ļoșćanu sa ļagă la gura gaļețî, ș-aśiĭa ramîńe pămă nu sa mulg uoiļi tuaće — kad se ovce muzu na Đurđevdan, selen se vezuje za obod vedra, i tu stoji dok se sve ovce ne pomuzu ♦ var. oļeșćan [Por.]  [Vidi]

2030  ļuordă  leurdă  сремуж  ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljana ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševima ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — sremuš je vrsta divljeg luka ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugu (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušom ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — sremuš se jede samo dok ne procveta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.]  [Vidi]

3700  ļеșîĭе  leșie  цеђ  ļеșîĭе (mn. ļеșîĭ) [akc. ļеșîĭе] (i. ž.) — ceđ ◊ ļеșîĭa ĭe śanușă, străkurată pin țăńik đi sak, șî topită în apă fĭartă — ceđ je pepeo, proceđen kroz cedilo od tkanine, i potopljen u vrelu vodu ◊ ku ļeșîĭa s-a spalat vasurļi, rufiļi șî lumĭa, pănă nu s-a izaflat sapunu — ceđom su se prali sudovi, rublje i ljudi, dok se nije otkrio sapun [GPek]  [Vidi]

2172  maḑîre  mazere  дивљи грашак  maḑîre (mn. maḑîrĭ) [akc. maḑîre] (i. ž.) — (bot.) divlji grašak (Pisum arvense) ◊ maḑîrĭa are fluorĭ bilovinś, sa kunuosk đin đeparće: stau înșîraće kîći patru-śinś ka marźeļiļi, da kînd sa kuaśe, maḑîrĭa faśe postăĭś — divlji grašak ima ružičaste cvetove, prepoznaju se sa daljine: stoje nanizani po pet-šest kao minđuše, a kada sazri, divlji grašak pravi mahune [Por.]   [Vidi]

6020  magńit  măgnituta  замишљен  magńit (magńită) (mn. magńiț, magńiće) [akc. magńit] (prid.) — (psih.) zamišljen, zabrinut, setan ◊ mĭarźe sîngur trist șî magńit, sigurat are vro grižă mare pi kap — ide sam i zamišljen, sigurno ima neku veliku brigu na umu ♦ sin. trist [Por.]  [Vidi]

5331  maĭkă  maică  свекрва  maĭkă [akc. maĭkă] (i. ž.) — (srod.) svekrva ◊ maĭka mĭ-a fuost muĭare rîa, n-am putut ńiśkînd să ma ogođesk ku ĭa — svekrva mi je bila zla žena, nisam mogla nikad da se složim sa njom ◊ (u izr.) taĭkă șî maĭkă — svekar i svekrva ◊ ku maĭkî-sa nu s-a ogođit, da ku taĭkî-su s-a ogođi tare bińe — sa svekrvom se nije slagala, a sa svekrom se slagala jako dobro ♦ (hip.) maĭa ♦ up. mumă ♦ sin. suakră [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

5097  malaĭ  mălai  проја  malaĭ (mn. malaĭe) [akc. malaĭ] (i. s.) — (nutr.) proja ◊ malaĭ sa faśe đin fańină đi kukuruḑ, în kare sa puńe kîta fańină đi grîu, șî sa plumađașće în apă fĭartă — proja se pravi od kukuruznog brašna, u koje se doda malo pšeničnog, i mesi se u vreloj vodi ◊ pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, pănă n-ažuns kukuruḑu, malaĭu s-a fakut đin fańină đi miĭ — prema pričanju starih, dok nije stigao kukuruz, proja se pravila od brašna prosa ♦ up. turtă [Por.]  [Vidi]

6369  malauă  mahală  махала  malauă (mn. malăĭe) (i. ž.) — mahala, zaselak ◊ în malaua nuastră a măĭ ramas numa șapće kăș — u našoj mahali ostalo je još samo sedam kuća [Zvizd] ♦ sin. kotun [Por.]  [Vidi]

5939  malter  maltă  малтер  malter [akc. malter] (i. m.) — malter ◊ malter sa faśe đin var, pĭesîk șî apă, kare sa mĭastîkă pănă nu sa faśe kaș alb șî gruos ka lapćiļi — malter se pravi od kreča, peska i vode, koji se mešaju sve dok se ne stvori kaša bela i gusta kao mleko [Por.]   [Vidi]

28  mamaļigă  mămăligă  качамак  mamaļigă (mn. mamaļiź) [akc. mamaļigă] (i. ž.) — kačamak, vrsta jela od kuvanog kukuruznog brašna ◊ la noĭ să fače mămăļigă ďe porumbĭ ď-aĭ albi — kod nas se pravi kačamak od belog kukuruza ◊ mămăļiga s-a mesťekat înainťe în kăldărușe în vatră — kačamak se ranije mešao u kotliću na ognjištu ♦ var. mămăļigă [Kmp.] ♦ dij. sin. koļașă [Por.] ∞ koļașă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3341  mamare  mamare  тетка, старија  mamare (mn. mamări) [akc. mamare] (i. ž.) — (fam.) tetka, izraz za stariju majčinu sestru ◊ mamare ĭe sora mumi mĭeļem măĭ mare đe kît ĭa — „mamare” je sestra moje majke, starija od nje ♦ / (skr.) < m(um)amare < muma marevelika (ili starija) majka ♦ up. mamikă [Tim.] ∞ ńam  [Vidi]

3199  mamă  bunica  баба  mamă (mn. mame) [akc. mamă] (i. ž.) — baba 1. (srod.) roditeljeva majka, baka ◊ nuoĭ ḑîśem mamă la muma lu muma șî la muma lu tata — mi kažemo baba majčinoj i očevoj majci ◊ baba ĭe tuata muĭarĭa kare are ńepuoț — baba je svaka žena koja ima unuke ◊ mama mĭa ĭe babă — moja baka je baba ◊ pi mamî-mĭa a kemato Stanka — moja baba se zvala Stanka [Por.] ◊ mamă ĭe muma mumi, ore muma lu tata — baba je majčina majka, ili očeva majka (Osnić) ◊ baba Nata ĭe mama lu Drăgomir šî mumă lu mumă-sa Kăla — baba Nata je Dragomirova baba i majka njegove majke Kele (Krivelj) [Crn.] 2. (fam.) stara žena, starica ◊ „mamă” ḑîśe, în taĭnă, al ćinîr la tuata famĭaĭa batrînă — „baka” kaže, u razgovoru, mlađi svakoj starijoj ženi [Por.] sin. babă ◊ ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3342  mamikă  mămică  теткица  mamikă (mn. mamič)[akc. mamikă] (i. ž.) — (hip.) tetkica, izraz od milja za mlađu majčinu sestru ◊ mamikă sa zîče la sora lu muma mĭa a măĭ mikă đe kît ĭa — „mamika” se kaže majčinoj sestri koja je mlađa od nje ♦ / (skr.) < mumă mikămala majka ♦ up. mamare [Tim.] ∞ ńam  [Vidi]

5639  manușă  mănușă  рукавица  manușă (mn. manuș) [akc. manușă] (i. ž.) — rukavica ◊ manușîļi s-a duk la mîń kînd ĭe frig — rukavice se nose na rukama kad je hladno ◊ ĭastă manuș kare s-a duk dupa fĭeļ đi lukru — ima rukavica koje se nose prema vrsti posla [Por.] ∞ mînă  [Vidi]

2987  marț  marţi  уторак  marț (mn. marță) [akc. marț] (i. s.) — (kal.) utorak ◊ marț ĭe adoĭļa ḑî în stamînă, kađe întra luńa șî mĭerkurĭa — utorak je drugi dan u nedelji, pada između ponedeljka i srede ◊ marț ĭe ḑîua în stamînă, da marta ĭe luna în an — utorak je dan u sedmici, a mart je mesec u godini ◊ (ver.) tota marța dupa Kraśun, Zîpostîtol mik, Pașć șă Rusaļe sa sîrbĭaḑă pintru buala rîa — svaki utorak posle Božića, Malih poklada, Uskrsa i Rusalja se praznuje zbog padavice ♦ up. Marța draśiaskă, Marța vasîlor, Marța-nkuńată, Marța naruadă [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

3319  Marțuĭka  Marţuica  Уторкиња  Marțuĭka [akc. Marțuĭka] (i. ž.) — (zast.) (mit.) Utorkinja, krava rođena u utorak ◊ Marțuĭka ĭe poļikră bătrîńaskă đi vakă, fakută într-o marță adînsă pi an, ama nu sa măĭ țîńe minće śe marța ĭe aĭa, șî kînd kađe — Utorkinja je starinski naziv za kravu, rođenu u neki posebni utorak u toku godine, ali se više ne pamti koji je to utorak, niti kad pada (Rudna Glava) [Por.] ◊ uńi ginđesk kî ĭe „marțuĭka” vakă kare mult n-a ļins sare, vakă tare mărțînuasă — jedni misle da je „utorkinja” krava koja nije dugo lizala so, koja je jako željna soli (Topla) [Crn.] ♦ up. mărțînuosmarț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3370  marćiń  brumar  новембар  marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratinci ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendara ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun” ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lună   [Vidi]

4023  mari  păsa  марити  mari (ĭuo marĭesk, ĭel marĭașće) [akc. mari] (gl. n.) — mariti, brinuti ◊ sî zbĭare kît vrĭa, ĭuo nu marĭesk, da ńiś sorî-mĭa nu marĭașće đ-aĭa ńiśkum — nek viče koliko hoće, ja ne marim, a ni sestra ne mari za to nikako ◊ nu marim, ńiś nu ńi grižă kă sînćem saraś, pănă ĭastă omeńiĭe — ne marimo, niti nas je briga što smo siromașni, dok je poštenja ♦ sin. pasa [Por.]  [Vidi]

5999  marĭeț  măreț  свечан  marĭeț (marĭață) (mn. marĭeț, marĭață) [akc. marĭeț] (prid.) — 1. (o izgledu) svečan, doteran ◊ fĭaćiļi sa înbrakat marĭeț, șî s-a dus la źuok — devojke su se svečano obukle, i otišle na igranku 2. (psih.) ponosan, gord ◊ Rumîńi ar trăbuĭa să fiĭe tare marĭeț kă sa gasît kă ļimba luor are pista șasă miĭe đi vuorbe — Vlasi bi trebalo da budu jako ponosni što se otkrilo da njihov jezik ima preko šest hiljada reči [Por.] ∞ mare  [Vidi]

3356  markuș  morcov-porcesc  чичока  markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd]  [Vidi]

6308  martur  martur  сведок  martur (mn. marturĭ) [akc. martur] (i. m.) — svedok, očevidac ◊ martur ĭe insă kare o întîmplare a vaḑut ku uoki luĭ, șî kare sa puaće žura kî ĭe aĭa śe spuńe đi întîmplarĭa-ĭa, adîvarat — svedok je osoba koje je neki događaj videla svojim očima, i koja se može zakleti da je to što o tom događaju govori, istinito [Por.]  [Vidi]

6309  marturiĭe  marturie  сведочење  marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur  [Vidi]

6310  marturisî  mărturisi  сведочити  marturisî (ĭuo marturisăsk, ĭel marturisașće) [akc. marturisî] (gl.) — (zast.) svedočiti ◊ s-a rugat đi ĭel sî marturisîaskă kum a fuost, ama ĭel prĭa mult s-a ćemut, șă sa źurat pi strîmb kă n-a vaḑut ńimika — molili su ga da svedoči kako je bilo, ali se on previše bojao, pa se krivo zakleo da nije video ništa [Por.] ∞ martur  [Vidi]

3243  maruos  măros  поносан  maruos (maruasă) (mn. maruoș, maruasă) [akc. maruos] (prid.) — 1. ponosan ◊ a vorbito tuoț đi rău, ama ĭa ĭară mĭarźe maruasă pin lume, șĭ ku kapu rîđikat sa uĭtă la lume-n uokĭ — svi su je ogovarali, ali ona opet ide ponosno kroz svet, i dignute glave gleda ljude u oči ◊ fi maruos kî ĭș rumîn — budi ponosan što si Vlah 2. uobražen, ohol ◊ (u izr.) uom maruos — puvander, hvalisav ◊ sa faśe, sa țîńe maruos — pravi se važan, duva se ◊ đi źaba sa faśe maruos, kî tuoț ăl șćiu kare ĭe — badava se pravi važan, kad svi znaju ko je ♦ up. frumuos, mîndru [Por.] ∞ mare  [Vidi]

5560  marźină  margină  обала  marźină (mn. marźiń) [akc. marźină] (i. ž.) — 1. obala ◊ rîu a sapat supt marźină șî s-a fakut mare rađină — rekao je potkopala obalu, i napravila duboku redinu 2. strana ◊ kînd s-a luvat la bataĭe, ĭel s-a tras la marźină — kad su počeli da se biju, on se povukao u stranu ♦ sin. parće 3. okrajak ◊ a fakut învățu sî taĭe kodru mare đin marźina pîńi — navikao je da odseče veliko parče od okrajka hleba 3. granica, mera ◊ atîta ĭe puork đi mare, đi puort ļuĭ n-are ńiś-o marźină kînd ĭasă-n lumĭe — toliko je velika svinja da njegovo ponašanje nema nikakvu granicu kad izađe među ljude [Por.]  [Vidi]

5561  marźińi  mărgini  одстранити  marźińi (ĭuo marźińesk, ĭel marźińașće) [akc. marźińi] (gl. p. ref.) — odstraniti, skloniti u stranu ◊ kîńiļe-la a latrat, a latrat, pĭeurmă s-a dus, s-a mărźinat — pas je lajao, lajao, a posle je otišao, sklonio se u stranu [Pad.] ∞ marźină  [Vidi]

2804  mașćuaĭkă  măștihoaie  маћеха  mașćuaĭkă (mn. mașćuoĭś) [akc. mașćuaĭkă] (i. ž.) — maćeha ◊ muma mĭ-a murit la nașćire, tata s-a pronsurat, ș-am krĭeskut ku mașćuaĭkă — majka mije umrla na porođaju, otac se ponovo oženio, i ja sam odrastao sa maćehom ♦ var. skr. mașće ◊ mumă vitrîgă — maćeha ◊ tată vitrîg — očuh [GPek] ∞ ńam  [Vidi]

3314  maśuok  mârtan  мачак  maśuok (mn. maśuoś) [akc. maśuok] (i. m.) — (zool.) mačak ◊ maśuoku ĭe parĭakĭa mîțî barbațîaskă, vuorba ĭe pastrată pin kînćiśe — mačak je mačkin muški parnjak, reč je sačuvana u pesmama ◊ sin. mîrtan [Por.] ∞ mîț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2990  matasă  matasă  свила  matasă (mn. matăsurĭ) [akc. matasă] (i. ž.) — svila ◊ matasă ĭe pînḑă luśituare, supțîrĭe, ńaćidă șî muaļe, țasută đin ață kare ļi faśe o guangă śe s-arańiaśće ku frunḑa đi dud — svila je meko, tanko, glatko i sjajno platno, izatkano od konca koji pravi jedna buba, koja se hrani dudovim lišćem ◊ đin matasă măĭ mult s-a fakut kimĭeș đi baĭeț măĭ gîzdoćiń, șî śupaźe șî kîrpe muĭerĭeșć, ama ĭară đi aļi gîzdoćiń — od svile se najviše pravile košulje za bogatije momke, i ženske čupage i marame, ali opet za one bogatije [Por.]  [Vidi]

2617  mazarat  măzărat  крупнозрнаст  mazarat (mazarată) (mn. mazaraț, mazaraće) [akc. mazarat] (prid.) — krupnozrnast ◊ brînḑa sa sarĭaḑă ku sare mazarată — sir se soli sa krupnozrnastom solju ◊ a dus pĭesîk mazarat, nuĭe bun đi mîltîresît — doneo je krupan pesak, nije dobar za malterisanje ♦ supr. marunt [Por.] ∞ maḑîre  [Vidi]

5850  mașînă đi trăirat  mașină de treierat  вршалица  mașînă đi trăirat [akc. mașînă đi trăirat] (sint.) — (tehn.) vršalica ◊ mașîń đi trăirat ažuns la nuoĭ mult dupa rat — vršalice su se kod nas pojavile dugo posle rata ◊ mașîńiļi đi trăirat a fuost marĭ șî grĭaļe, da drumurļi nuaștre pi śuoś a fuost prĭa-ngușće đi ĭaļe — vršalice su bile velike i teške, a naši planinski putevi preuski za njih ◊ mașîna đi trăirat a mînato pista o kurauă lungă un motuor la naft, kare l-a kĭemat „aran” — vršalicu je terao preko dugačkog kaiša jedan motor na naftu, koji se zvao „aran” ♦ sin. drĭeș ♦ up. gĭep [Por.] ∞ mașînă  [Vidi]

6017    mă  бре   (part.) — bre ◊ auḑ tu, mă, śe-ț spun ĭuo, nu ći faśa surd — čuješ ti, bre, šta ti ja govorim, nemoj da se parviš gluv ◊ fi, mă, kopiļe mĭarńik, să nu kapiț bataĭe — budi, bre, dete, mirno, da ne dobiješ batine ♦ sin. măre [Por.]  [Vidi]

5410  măĭdo  aproape ?  скоро  măĭdo [akc. măĭdo] (pril.) — skoro, blizu, gotovo ◊ măĭdo a grîmađit klańa, kînd s-a pus pluaĭa — skoro su sadenuli plast, kad je grunula kiša ◊ trăbe sî sa mariće, kă măĭdo ĭ-a trekut vrĭamĭa đi măritat — treba da se uda, jer joj je gotovo prošlo vreme za udaju [Por.] ♦ dij. var. moĭdo (Slatina) [Crn.]  [Vidi]

2489  măldar  maldăr  сноп  măldar (mn. măldarĭ) [akc. măldar] (i. m.) — snop, uvezani naramak tuluzine ◊ dupa śe kuļieź kukuruzu, tuļeńi iĭ taĭ șî faś măldar, kăt puoț să ĭaĭ ăn brață, șă-l ļieź ku nuĭauă đi salkă — posle berbe kukuruza, poseku se stabljike i napravi snop, koliko možeš da poneseš u naručju, i povežeš ga vrbovim prutom ◊ dupa śe gaćieșć luoku, aduń măldari, șî-ĭ faś glugă — kad požanješ njivu, sakupiš snoplje, i napraviš kopu [Crn.] ◊ sa adună vro ḑăśe-unsprăś măldarĭ șî sa faśe o glugă — skupi se deset-jedanaest snopova i napravi se jedna kopa šaše (Plavna) [Pad.] ◊ țîn minće, kînd am fuost mik, m-am dus ku tata la muară, șî ĭel ăn spuńe: „Dăĭ un mîldarĭ đi tuļeń la o vakă, alalt mîldarĭ la laltă!” — pamtim, kad sam bio mali, išao sam sa ocem na vodenicu, i on mi kaže: „Daj jedan snop tuluzine jednoj kravi, a dugi snop drugoj!” (Tanda) ♦ sin. val (Crnajka), braț (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5304  mărita  mărita  удавати  mărita (ĭuo mărit, ĭel mărită) [akc. mărita] (gl. p. ref.) — udavati ◊ om mărita fata kînd va gasî baĭat đi trĭabă — ćerku ćemo udati kad bude našla pogodnog momka ◊ sa măritat đi triĭ uorĭ, șî nu-ĭ đestul — udavala se tri puta, i nije joj dosta [Por.]  [Vidi]

5305  măritat  măritat  удаја  măritat [akc. măritat] (i. s.) — udaja; udavanje ◊ fata ažuns đi măritat — devojka je dospela za udaju ◊ măritatu ĭe ađet frumos — udaja je lep običaj ◊ măritatu ĭe kînd fata mare s-anpreună ku baĭatu, șî-nśep a trai la un luok — udavanje je kad se devojka spoji sa momkom, i počnu živeti zajedno ♦ sin. kîsîtorit [Por.] ∞ mărita  [Vidi]

5306  măritată  măritată  удата  măritată (mn. măritaće) [akc. măritată] (prid.) — udata ◊ lasă muĭarĭa pi paśe, kî ĭe măritată — ostavi žennu na miru, jer je udata ◊ muĭarĭa măritată sa kunuașće pi ińel kare ăl puartă la mînă — udata žena se prepoznaje po prstenu koji nosi na ruci [Por.] ∞ mărita  [Vidi]

2979  mărunțîș  mărunţiș  ситниш  mărunțîș (mn. mărunțîșă) [akc. mărunțîș] (i. m.) — sitniš ◊ am pļin puzanarĭu đi mărunțîș — imam pun džep sitniša ◊ sa ḑîśe mărunțîș șî la grîu, sakară, ovăsk, uorḑ, kă au buobe marunće — kaže se „sitniš” i za žito, raž, ovas, ječam, jer imaju sitno zrno [Por.] ∞ marunt   [Vidi]

3588  măsura  măsura  мерити  măsura (ĭuo masur, ĭel masură) [akc. măsura] (gl. p. ref.) — meriti, utvrđivati meru korišćenjem jedinice za meru; odmeravati ◊ una ĭe kînd ći masură vrunu ku mĭetîru, da alta je kînd ći masură ku uoki — jedno je kad te neko meri metrom, a drugo je kad te odmerava očima ◊ uomo-l muort sa masură pintru sanduk — pokojnik se meri za sanduk [Por.]  [Vidi]

5096  măsuratu uoilor  măsuratu oilor  мерење оваца  măsuratu uoilor [akc. măsuratu uoilor] (sint.) — merenje ovaca prema mlečnosti ◊ măsuratu uoilor ĭe ađet kare sa țîńe în ḑîua lu Sînźuorḑ, kînd sa mulg uoiļi sî sa masură lapćiļi sî sa vadă kît lapće au uoiļi alu un baś — merenje ovaca je običaj koji se drži na Đurđevdan, kad se muzu ovce i meri mleko da se vidi koliko mleka imaju ovce jednog bačijara ◊ ađetu măsuratu uoilor sa kĭamă șî măsuratu lapćiluĭ — običaj merenja ovaca zove se još i merenje mleka ◊ dupa kare kît lapće a muls, sa rînduĭe kîće ḑîļe un baś o să mulgă uoiļi lu tuoț kare s-a adunat la o baśîĭe — prema količini izmuženog mleka, određuje se koliko će dana jedan bačijar musti ovce svih koji su se skupili u bačiju ◊ kare kît lapće a măsurat, s-a-nsamnat pi rabuș — ko je kolio mleka izmerio, beležilo se na rabošu [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

3120  măśiĭaș  măceș  шипурак (стабло)  măśiĭaș (mn. măśiĭașî) [akc. măśiĭaș] (i. m.) — (бот.) stablo šipurka, divlje ruže ◊ măśiĭașu ĭe žuarda lu skubikur — maćijaš je stabljika šipurka ◊ ku žuarda lu măśiĭaș đe mult s-a luvat masura lu trupu muortuluĭ, đi fakut ļagînu șî gruapa — prutom šipurka nekada se uzimala mera pokojnikovog tela, za izradu sanduka i rake ◊ măśiĭașu faśe skubikurĭ, puame ruoșîĭe — šipurak pravi šipurke, plodove crvene boje [Por.] ∞ skubikur  [Vidi]

3929  mătkă  mătcă  чуркало  mătkă (mn. mătke) [akc. mătkă] (i. ž.) — čurkalo, mešalica ◊ mătka ĭe un fĭeļ đi mistakatuorĭ, ku kuadă kare sa-nvîrćeașće-n palme, șî kare are la vîr doa blanuță prinsă înkruśișat — čurkalo je vrsta mešalice, sa drškom koja se okreće dlanovima, i koja na vrhu ima dve dašćice pričvršćene unakrst ◊ ku mătka sa mătkîĭe koļașa pănă ĭe śir, urḑîśiļi șî drîgaviĭu kînd sa fĭerb, șî alta — čurkalom se meša kačamak dok je kašast, i koprive i zelje kad se kuvaju, i drugo [Por.]   [Vidi]

3930  mătkăi  mătcăi ?  чуркати  mătkăi (ĭuo mătkîĭ, ĭel mătkîĭe) [akc. mătkui] (gl. p. ref.) — čurkati, mešati čurkalom ◊ fata kare nu șćiĭe să mătkîĭe koļașa, nu puaće sî sa mariće — devojka koja ne zna da čurka kačamak, ne može da se uda ◊ am mătkait pănă-pănă, șî ĭară urḑîśiļi s-a prins đi fund — čurkala sam iz sve snage, i opet su koprive zagorele [Por.] ∞ mătkă  [Vidi]

6179  mătura  mătura  метлати  mătura (ĭuo mătur, ĭel mătură) [akc. mătura] (gl. p. ref.) — metlati, čistiti metlom ◊ kasa sa mătură în tota ḑîua, da traușa odată în stamînă, ș-aĭa dumińikă đimińața — kuća se metli svaki dan, a dvorište jednom nedeljno, i to u nedelju ujutru [Por.] ∞ mătură  [Vidi]

6178  mătură  mătură  метла  mătură (mn. măturĭ) [akc. mătură] (i. ž.) — metla ◊ mătura đi măturat kasa sa faśe đin tatarĭ, da đi măturat avļiĭa, đin krĭenź đi svińak — metla za čišćenje kuće pravi se od siraka, a za čišćenje dvorišta, od grana belog graba ◊ mătura în kasă sa țîńe dupa ușă, șî aĭa întođeuna ku kuada în sus — metla se u kući drži iza vrata, i to uvek sa drškom na gore ◊ (ver.) ku mătură ńiśkînd nu s-a batut kopiĭi, kă s-a krĭeḑut kă nu măĭ krĭesk — metlom se nikad nisu tukla deca, jer se vrovalo da neće odrasti ♦ up. tatarĭ [Por.]  [Vidi]

5036  merćig  mertic  мертик  merćig (mn. merćiźe) [akc. merćig] (i. m.) — mertik, mera; komad ◊ merćigu s-a kĭemat un parśel đi bukatură đi pi frigare, kare la Kraśun s-a dat đi pomană la lakustă, să nu fakă șćetă — mertik se zvao komad mesa sa ražnjića, koji se na Božić namenjivao skakavcima, da ne prave štetu [Por.]  [Vidi]

4050  merĭeu  mereu  полако  merĭeu [akc. merĭeu] (pril.) — (o kretanju) polako, sporo, bez žurbe ◊ mĭarźe merĭeu kă nu sa grabĭașće ńiśunđe — ide polako jer se ne žuri nigde ◊ merĭeu, măĭ merĭeu, șîmăĭ merĭeu — sporo, sporije, najsporije ♦ sin. înśet ♦ supr. ĭut, rîapiđe [Por.] ♦ dij. sin. aļin1 [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3522  meselnik  meselnic  гост  meselnik (mn. meselnič) [akc. meselnik] (i. m.) — gost na slavi ◊ meselnik ĭe insă kare vińe la prazńek, și șeďe ka gostu dupa masă — meselnik je osoba koja dolazi na slavu, i kao gost sedi za trpezom [Kmp.] ♦ dij. sin. guost [Por.]  [Vidi]

2498  mezdri  mezdri  дељати  mezdri (ĭuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) [akc. mezdri] (gl. p.) — (tehn.) 1. deljati, strugati ◊ moșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekire 2. (za koze i dr. životinje) brstiti, glodati ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭ — Tito je uništio koze jer su brstile šumu [Por.]  [Vidi]

2499  mezdrit  mezdrit  огуљен  mezdrit (mezdrită) (mn. mezdriț, mezdriće) [akc. mezdrit] (prid.) — (o drevnom objektu) oguljen, odeljan, obršćen ◊ ļiamńiļi mezdrîće đi kapre, ĭuta s-a uskat — drveće obršćeno od koza, brzo se sušilo [Por.] ∞ mezdri   [Vidi]

2497  mezdrĭală  mezdreală  макља  mezdrĭală (mn. mezdrĭaļe) [akc. mezdrĭală] (i. m.) — (tehn.) maklja, nož za deljanje i struganje drveta ◊ mezdrĭală are taiș lung đi fĭer, șî mîńiĭe l-amîndoă kîpatîńe lu taiș — maklja ima dugo metalno sečivo, i drške na oba kraja sečiva ◊ ku mezdrĭală măĭ đies s-a mezdrit dîržălurļi đi sakurĭ, đi săpĭ, or đi kuasă — sa makljom se najčešće deljala držalja za sekire, motike, ili kose ♦ sin. kuțîtuaĭe (Tanda) [Por.] ∞ mezdri  [Vidi]

5714  mićikula  micicula  смањити  mićikula (ĭuo mićikuļeḑ, ĭel mićikuļaḑă) [akc. mićikula] (gl. p. ref.) — smanjiti, umanjiti ◊ l-a spumîntat stapînu kă o să-ĭ mićikuļaḑă sîmbriĭa, șî ĭel s-a mîńiĭat ș-a lasat lukru — pretio je gazda da će mu smanjiti platu, i on se naljutio i napustio posao [Por.] ∞ mik  [Vidi]

2939  mik  mic  мали  mik (mikă) (mn. miś) (prid.) — mali ◊ kopil mik, are suoră mikă, amînduoĭ sînt kopiĭ miś — malo dete, ima malu sestru, oboje su mala deca ♦ supr. mare ♦ up. ńimik [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

26  miļiguoś  minegoci  чмичак  miļiguoś [ac. miļiguoś] (mn. miļiguaśe) (i. s.) — čmičak, gnojna izraslina na očnom kapku (Hordeolus) [Bran.] ♦ dij. var. miļigoč (mn. miļigoače) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5091  mira  mira  чудити се  mira (ĭuo ma mir, ĭel sa miră) [akc. mira] (gl. ref.) — čuditi se ◊ nu ći mira đi kopil mik, kă-l đokĭeḑ — nemoj se čuditi malom detetu, jer ćeš ga ureći ◊ nu ma mir đ-alta ńimika, numa ma mir đi mińe kum pot să-l sufîr atîta đimult — ne čudim se ničemu drugom, nego se čudim samom sebi kako mogu da ga trpim toliko dugo [Por.]  [Vidi]

5415  mire  mire  младожења  mire [akc. mire] (i. m.) — (zast.) mladoženja ◊ mire ĭe la nuntă baĭat kare sa însuară ku mirĭasa — mladoženja je momak koji se na svadbi ženi sa mladom ♦ up. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

3183  miriśikă  miericică  шећер  miriśikă (mn. miriśikă) [akc. miriśikă] (i. ž.) — (nutr.) šećer ◊ miriśika ĭe dulśață ku kare sa îndulśesk kolaśiĭi șî kafa — šećer je sladilo kojim se slade kolači i kafa ◊ grunđin đi miriśikă — kocka šećera ◊ đemult, în vrĭamĭa lu stramuoșî nuoștri, ku un grunđin đi miriśikă aĭ putut să țuś fata măĭ frumuasă-n sat — nekad, u vreme naših pradedova, za jednu kocku šećera mogao si da poljubiš najlepšu devojku u selu ♦ / (demin.) < mĭare + -ićikă [Por.] ♦ dij. var. mireśikă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. zar (Majdanpek) [Buf.] ∞ mńare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4051  miriuor  mereor  полагано  miriuor [akc. miriuor] (pril.) — (o kretenju) polagano ◊ a mĭers miriuor, paș dupa paș — išao je polagano, korak za korakom ◊ muoșu mĭarźe merĭeu, da baba sa traźe miriuor dupa ĭel — čiča ide polako, a baba se polagano vuče za njim ♦ / (demin.) < merĭeu [Por.] ∞ merĭeu  [Vidi]

3259  mirĭasă  mireasă  млада  mirĭasă (mn. mirĭasă) [akc. mirĭasă] (i. ž.) — (izob.) mlada, na svadbi ◊ vuorba „mirĭasă” s-a pĭerdut, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe, kare nu sa măĭ kîntă — reč „mirjasa” se izgubila, ostala je samo u starim pesmama, koje se više ne pevaju ◊ în vrĭamĭa-ĭa kînd rumîńi la guovĭe ĭ-a ḑîs „mirĭasă”, la mlîdožăńe ĭ-a ḑîs „mirĭe” — u ono vreme kada su Vlasi mladu zvali „mirjasa”, mladoženju su zvali „mire” ◊ măĭ întîń đin ļimbă s-a pĭerdut „mirĭe”, s-a skimbat ku vuorba sîrbĭaskă „mlîdožăńe”, da pi urmă sa do pĭerdu șî „mirĭasa”, pi ĭa a skimbato „guovĭa” — najpre se iz jezika izgubila reč „mire”, zamenila je srpska reč „mladoženja”, a posle se izgubila i „mirjasa”, nju je zamenila je „govja” ♦ sin. guove [Por.] ◊ mirĭasă ḑîśem la muĭare văḑută, la gospîđe — „mirjasa” je naziv za viđenu ženu, za gospođu (Luka) [Crn.] ∞ nuntă  [Vidi]

3526  Miruoś  Miroci  Мироч  Miruoś [akc. Miruoś] (i. m.) — (top.) Miroč ◊ Miruośu ĭe sat măĭ ćinîr în Porĭeśa — Miroč je najmlađe selu u Poreču ◊ Miruośu je fakut în anu 1872 — Miroč je osnovan godine 1872. ◊ astîḑ satu traźe la uopșćina măĭdanuluĭ — selo danas pripada opštini Majdanpek ◊ satu ĭe žumataće sîrbĭesk, žumataće rumîńesk — selo je pola srpsko, pola vlaško ◊ și sîrbi Miroćeńi, șî rumîńi Miroćeńi, sînt veńiț đin saćiļi đin okuol: sîrbî đin Golubińe, Popovița șî alće, da rumîńi đin Țîrnaĭka, Tanda, Gorńana — i Srbi Miročanci i Vlasi Miročanci došli su iz okolnih sela: Srbi iz Golubinja, Popovice i drugih, a Vlasi iz Crnajke, Tande, Gornjana i drugih [Por.]  [Vidi]

4916  miśka  mișca  померати се  miśka (ĭuo miśk, ĭel miśkă) [akc. miśka] (gl. p. ref.) — pomerati se, micati se, mrdati ◊ a lasat kopilu sîngur la kasă, șî ĭ-a spus kă nu kućaḑă să mișće đ-aśiĭa pănă ĭa nu sa-ntuarśe — ostavila je dete samo kod kuće, i rekla mu da ne sme da mrdne odande dok se ona ne vrati ◊ kînd ĭe ḑîua mare, da tu lukri-n kîmp pin arsura suariluĭ, suariļi parke stă ļipit đi śĭer, șă nu miśka ńiśkum đin luok — kad je dugačak dan, a ti radiš u polju po sunčevoj sparini, sunce kao da stoji zalepljeno za nebo, i ne pomera se s mesta nikako [Por.]  [Vidi]

4915  miśkatuorĭ  mișcător  покретан  miśkatuorĭ (miśkatuare) (mn. miśkatuorĭ, miśkatuare) [akc. miśkatuorĭ] (prid.) — pokretan ◊ miśkatuorĭ ĭe śuava śe ĭe fakut sî șća, ama nuĭe ļegat đi luoko-la, numa sa puaće miśka în ļăturĭ — pokretno je nešto što je napravljeno da stoji, ali nije vezano za to mesto, nego se može pomeriti u stranu ◊ mîșńiku la muară ĭe ladă miśkatuare, kă puoț s-o muț în lăturĭ kînd lukri pi lînga pĭatra muori — mučnjak na vodenici je pokretan sanduk, jer ga možeš pomeriti u stranu kad radiš oko vodeničnog kamena ♦ up. îmblatuorĭ [Por.] ∞ miśka  [Vidi]

6087  mitokosî  mitocosi  преокренути се  mitokosî (ĭuo ma mitokosăsk, ĭel sa mitokosașće) [akc. mitokosî] (gl. p. ref.) — (zast.) preokrenuti se, preobraitii se, poremetiti se ◊ ĭeļ nuĭe măĭ om kum a fost, fu bolnav kîta, ama atîta iĭ s-a mitokosît śeva în kap đe nu măĭ kunoașće pe ńima — on više nije čovek kao što je bio, beše malo bolestan, ali toliko mu se nešto preokrenulo u glavi da više nikoga ne prepoznaje ♦ sin. sminći [Pad.]  [Vidi]

2886  mižlokar  mijlocar  средњи  mižlokar (mižlokară) (mn. mižlokarĭ, mižlokarĭe) [akc. mižlokar] (prid.) — srednji, koji je u sredini ili između ◊ ĭuo mis kopil mižlokar, fakut întra fraće, măĭ batrîn, șî soră, măĭ ćinîră — ja sam srednje dete, rođen između starijeg brata, i mlađe sestre ♦ var. mižlokarĭ [Por.] ∞ mižluok  [Vidi]

3315  mîț  mâţ  мачка  mîț (mn. mîț) [akc. mîț] (i. m.) — (zool.) a. mačka, opšti naziv za domaću životinju iz porodice mačaka (Felis domestica) ◊ tata avut șasă mîț, ĭuo țîn duoĭ mîț, feĭmĭa traĭașće-n oraș șî are un mîț, da ĭastă kare n-are ńiś un mîț — otac je imao šest mačaka, ja držim dve mačke, moja ćerka živi u gradu i ima jednu mačku, a ima onih koji nemaju ni jednu mačku b. mačak, mačka muškog pola ◊ mĭ-a fatat mîța, a fakut duoĭ mîț ș-o mîță — omacila mi se mačka, dobila dva mačeta i jednu mačku ◊ mîțu s-a-nļinoșat, nu măĭ prinđe la șokîț — mačak mi se olenjio, više ne lovi miševe ♦ up. mîță, mîrtan, maśuok [Por.]   [Vidi]

3074  mîkarauă  macara  направа  mîkarauă (mn. mîkarîaļe) [akc. mîkarauă] (i. ž.) — (tehn.) 1. naprava, skalamerija ◊ minće kî ĭe maĭstur, da a fakut, saraku, o mîkarauă, kare nuĭe đi ńimika — laže da je majstor, a skelepao je neku skalameriju koja nije ni za šta (Tanda) 2. sprava za vezivanje snopova ◊ đe mult s-a ļegat snuopi ku ćiĭu, la źanunkĭe, da dupa rat a izaflat aĭ nuoštri o mîkarauă, ļigatuare — nekada su se snopovi vezivali likom, na koleno, a posle rata naši su izmislili neku napravu, vezačicu ◊ în vrĭamĭa đi sîśarat, kum tata faśe vro mîkarauă, uodma o vinđe, șîn nuoĭ ĭară am ļegat snuopi ku mîna — u vreme žetve, čim otac izradi neku vezačicu, odmah je proda, i mi opet vezujemo snoplje rukama (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4320  mînă  mână  рука  mînă (mn. mîń) [akc. mînă] (i. ž.) — 1. (anat.) ruka, deo tela ◊ uomu are doă mîń — čovek ima dve ruke ◊ tuota mîna are: palmă ku źeĭśće, kuot șî umîr, ku duauă drĭave întra umăr șî kuot, șă întra kuot șă palmă — svaka ruka ima šaku sa prstima, lakat i rame, sa dvema kostima između ramena i lakta, i lakta i šake 2. (mera) šaka; trunka ◊ ļ-a dat veśińi kîć-o mînă đi samînță, să aĭbă śe să pună-n kîmp — davali su ime susedi po šaku semena, da imaju šta da poseju ◊ atîta a ustańit đi nu ĭ-a ramas ńiś o mînă đi sufļit — toliko se umorio da mu nije ostala ni trunka daha [Por.]  [Vidi]

5003  Mînăstîre  Manastire  Манастирица  Mînăstîre [akc. Mînăstire] (i. ž.) — (ojk.) Manastirica, vlaško selo u opštini Kladovo ◊ Manastirița pe sîrbeșće, da așa Mînăstîre ăĭ ḑiśem — Manastirica na srpskom, a ovako Manastire ga zovemo [Pad.]  [Vidi]

4202  mîndră  mândră  драга  mîndră (mn. mîndre) [akc. mîndră] (i. ž.) — (folk.) draga, ljubavnica; mila osoba ◊ mare ibomńik a fuost, în tuot satu avut kîć-o mîndră — veliki ljubavnik je bio, u svakom selu je imao po jednu ljubavnicu ◊ ĭ-a spus đeșkis: mîndra mĭa, draga mĭa ĭubită, ńimika đin dragu nuostru — rekao joj je otvoreno: mila moja, draga moja voljena, mišta od naše ljubavi ♦ (demin.) mîndruță ♦ sin. ibomńikă [Por.] ∞ mîndru  [Vidi]

4060  mînka  mânca  јести  mînka (ĭuo manînk, ĭel manînkă) [akc. mînka] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) jesti, uzimati hranu ◊ ăl mînă gazda ka pi lup, da śe va mînka, nu șćiĭe — tera ga gazda k’o kurjaka, a šta će jesti, ne zna 2. (tehn.) ojesti se, otanjiti usled trenja ◊ s-a mînkat uosiĭa la kar, s-a supțîĭat șî s-a frînt în mižluoku drumuluĭ — ojela se osovina na kolima, otanjila se i slomila na sred puta 3. (med.) svrbeti ◊ ăl manînkă pĭaļa, sa skarpină, saraku, ka kînd are rîńe — svrbi ga koža, češe se, siroma, kao da ima šugu 4. (psih.) nasekirati, zabrinuti ◊ sa vaĭtă kă barbatî-su ku bețîĭa luĭ o sî-ĭ manînśe sufļitu — žali se da će joj muž sa svojim pijanstvom pojesti dušu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4062  mînkare  mâncare  јело  mînkare (mn. mînkărĭ) [akc. mînkare] (i. ž.) — 1. (nutr.) jelo, hrana ◊ muoșu numa șîađe ș-așćată baba să-ĭ fakă śuava đi mînkare — čiča samo sedi i čeka da mu baba spremi nešto za jelo ◊ a fuost fuamiće mare, n-avut alta đi mînkare, numa a mînkat kuažă đi śaruoń — bila je velika glad, nisu imali ništa drugo za jelo, nego su jeli cerovu koru ◊ śuparka-sta ĭe bună đi mînkare — ova pečurka je dobra za jelo 2. obed, obrok ◊ a veńit vrĭamĭa đi mînkare, da muĭarĭa n-a gaćit prînḑu — došlo je vreme obeda, a žena nije zgotovila ručak [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

4064  mînkarime  mâncărime  сврабеж  mînkarime (mn. mînkarimĭ) [akc. mînkarime] (i. ž.) — (med.) svrabež ◊ s-a pus o mînkarime pi kopil, numa sa skarpină — dete je spopao neki svrabež, samo se češe [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

4063  mînkatură  mâncătură  оједина  mînkatură (mn. mînkaturĭ) [akc. mînkatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) ojedina, mesto koje se ojelo od tarenja; žljeb ◊ ruata s-a strîmbat ș-a fakut mînkatură ĭn uosiĭe adînkă đi un źeĭśt întrĭeg — točak se iskrivio i napravio ojedinu u osovini duboku ceo prst 2. (geog.) potkop, udubljenje ◊ a batut apa-n mal ș-a fakut mînkatură adînkă în prund — udarala je voda u obalu, i napravila dubok potkop u sprudu [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

2490  mîńe  mâine  сутра  mîńe [akc. mîńe] (pril.) — sutra, idući dan ◊ mîńe ĭe sîrbatuare, nu sa lukră ńimika — sutra je praznik, ne radi se ništa ◊ ĭerĭ, astîḑ șî mîńe am guoșć — juče, danas i sutra imam goste ◊ astîḑ-mîńe, nu sa șćiĭe kînd — danas-sutra, ne zna se kad ◊ traĭesk đi astîḑ pănă mîńe — živim od danas do sutra ♦ up. păĭmîńe [Por.]  [Vidi]

5641  mîńekarĭ  mânecar  горњак ?  mîńekarĭ (mn. =) [akc. mîńikarĭ] (i. s.) — gornjak ? ◊ mîńekarĭ ĭe țuală skurtă muĭerĭaskă ku mîńiś lunź, făra guļir, śe sa-nkĭaptură la pĭept — gornjak je kratak ženski haljetak sa dugim rukavima bez kragne, koji se zakopčava na grudima ◊ mîńikarĭu sa faśe đe pînḑă đe kîńipă, kă sa puartă kînd ĭe frig pista kimĭașă da supt băĭbarak — gornjak se izrađuje od konoplje, jer se nosi kad je hladno preko košulje, a ispod prsluka ♦ var. mîńekarĭ ♦ sin. bluză, rĭeklă [Por.] ♦ dij. var. mîńiśarĭ (Lubnica) [Crn.] ∞ țuală  [Vidi]

5809  mîńiĭa  mânia  љутити се  mîńiĭa (ĭuo ma mîńiĭ, ĭel sa mîńiĭe) [akc. mîńiĭa] (gl. p. ref.) — (psih.) ljutiti se ◊ sa mîńiĭe ĭuta șă đi fiĭe śe — ljuti se brzo i za bilo šta ♦ supr. đizmîńiĭa [Por.] ∞ mîńiĭe  [Vidi]

5211  mîraśi  încâlci  петљати  mîraśi (ĭuo mîraśesk, ĭel mîraśiașće) [akc. mîraśi] (gl.) — (o poslu) petljati, mrljaviti ◊ đi đesńață mîraśașće pi-nga kar, sa faśe kî șćiĭe să-l ogođaskă — od jutros petlja oko kola, pravi se da zna da ih popravi [Por.]  [Vidi]

3030  mîrkulă  mârculă ?  каљуга  mîrkulă (mn. mîrkuļe) [akc. mîrkulă] (i. ž.) — kaljuga ◊ mîrkulă ĭe baltă skundă, tare imuasă — kaljuga je jako prljava plitka bara ◊ laku vićilor s-a fakut mîrkulă — goveđe pojilo pretvorilo se u kaljugu ♦ sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

2174  mîrļi  mârli  мркати  mîrļi (ĭuo mîrļiesk, ĭel mîrļiașće) [akc. mîrļi] (gl. p. ref.) — mrkati, pariti ovcu ◊ uoĭļi s-a mîrļit pi lînga Vińirĭa mare — ovce su se mrkale oko Petkovice ◊ pănă la vrĭamĭa đi mîrļit, berbĭeśi sa oprĭesk ku un pĭaćik đi pînḑă kare ļi sa ļiagă pista burtă, đi sî nu puată sî mîrļiaskă uaĭa kînd ļi vińe sî sîară pi ĭa — do mrkanja ovnovi se obuzdavaju jednim parčetom tkanine koji im se vezuje preko stomaka, da ne mogu da mrče ovcu kad im dođe da skaču na nju [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2176  mîrļit  mârlit  мркан  mîrļit2 (mîrļită) (mn. mîrļiț, mîrļiće) [akc. mîrļit] (prid.) — mrkan, za grlo u stadu koje se parilo ◊ am triḑăś đi uoĭ, žumataće sînt mîrļiće, žumataće nu — imam trideset ovaca, pola je mrkano, pola nije [Por.] ∞ mîrļi  [Vidi]

2177  mîrļitu pomîntuluĭ  mârlitu-pământului  мркање земље  mîrļitu pomîntuluĭ [akc. mîrļitu pomîntuluĭ] (expr.) — (kal.) mrkanje zemlje ◊ mîrļitu pomîntuluĭ a fuost un ađet batrîn la Žuoĭ marĭ, kare gata s-a pĭerdut șă đin minće; akuma sa pumeńiașće unđe șî unđe numa kînd uamińi zbat žuok — mrkanje zemlje bio je stari običaj na Veliki četvrtak, koji se gotovo izgubio i iz pamćenja; danas se pominje samo ponegde kada ljudi zbijaju šalu (Tanda) ◊ am uḑît đi vrun mîrļitu-pomîntuluĭ, puvesta aĭ batrîń, ama n-am înțaļies bińe śi ĭe — čula sam za neko mrkanje zemlje, pričalu su stari, ali nisam dobro razabrala šta je ◊ ĭerburļi primovara slubuod spumă, atunśa pomîntu lukră, sa mîrļiașće đi sî puată sî rođaskă — trave u proleće puštaju penu, tada zemlja radi, mrka se da bi mogla da rodi (Rudna Glava) [Por.] ◊ ĭastă o buĭađe kare slubuađe spumă, mi sa-m pare kă ĭe pula bĭelśi or ruodu pomîntuluĭ, ș-aĭ batrîń kînd a vaḑut aĭa, a ḑîs kî s-a mîrļit pomĭntu, șî ĭe vrĭamĭa đi lukru la pomînt — ima jedna biljka koja ispušta penu, čini mi se da je kozlac, i stari kada su to videli, govorili su da se zemlja mrkala, i da je vreme za poslove u poljoprivredi (Plavna) [Pad.] ♦ up. žuoĭ, žoĭ, źuoĭ, Žuoĭ marĭmîrļi   [Vidi]

4196  mîrmońi  mormoi  мрмљати  mîrmońi (ĭuo mîrmońesk, ĭel mîrmońașće) [akc. mîrmońi] (gl.) — (onom.) mrmljati ◊ muoșu șîađe în kuot șă mîrmuańe — čiča sedi u ćošku i mrmlja ♦ var. mormońi [Por.] ∞ mîrmońală  [Vidi]

4660  mîrveńak  veterinar  марвењак  mîrveńak (mn. mîrveńeś) [akc. mîrveńak] (i. m.) — (zast.) (vet.) marvenjak, veterinar ◊ mîrveńak ĭe duoltur đi viće — marvenjak je lekar za stoku ◊ mîrveńeśi în saćiļi nuaștre a veńit dupa ratu ku mńamțî — marvenjaci su u naša sela došli posle rata sa Nemcima ◊ aĭ batrîń n-a șćut đi mîrveńeś, tot nat a șćut sîngur să ļekuĭe tuaće buaļiļi în viće — stari nisu znali za marvenjaka, svako je sam znao da leči sve bolesti stoke [Por.]  [Vidi]

4017  mîrzî  urî  мрзети  mîrzî (ĭuo mîrzăsk, ĭel mîrzîașće) [akc. mîrzî] (gl. p. ref.) — mrzeti ◊ đi śe sa va mîrzî atîta, ńima nu șćiĭe — zašto li se toliko mrze, niko ne zna ◊ sa vaĭtă k-o mîrzăsk tuoț ńiś k-o trĭabă — žali se da je svi mrze bez razloga [Por.]  [Vidi]

3590  mîsurat  măsurat  мерење  mîsurat1 (mn. mîsuraturĭ) [akc. mîsurat] (i. s.) — merenje, uvrđivanje mere, korišćenjem neke merne jedinice ◊ mîsuratu lunźimi sa faśe ku mĭetîru, da greotățî ku kîntarĭu — merenje dužine vrši se metrom, a težine kantarom ◊ la Sînźuorḑ sa mînă uoĭļi la mîsurat, sî sa vadă kare kît lapće dă — na Đurđevdan se ovce teraju na merenje, da se vidi koja koliko mleka daje [Por.] ∞ măsura  [Vidi]

4112  mîtaśină  mătăcină  матичњак  mîtaśină (mn. mîtaśiń) [akc. mîtaśină] (i. ž.) — (bot.) matičnjak, pčelinja metvica (Melissa officinalis) ◊ mîtaśina ĭe buĭađe ku fluare albă, șî ku mirus frumuos — matičnjak je biljka sa belim cvetom i lepim mirisom ◊ đin mîtaśină sa fĭarbe ćaĭ tare bun đi ińimă kînd zbaće, đi durĭerĭ la burtă, đi ustańală, șî đi alće durĭerĭ — od matičnjaka se kuva čaj jako dobar za srce kad lupa, za bolove u stomaku, za umor i drugo bolesti [Por.]  [Vidi]

2883  Mîtkalău  Mâtcălâu  Мали Ускрс  Mîtkalău [akc. Mîtkalău] (i. m.) — (kal.) Mali Uskrs ◊ Mîtkalău kađe în marța aduoĭļa dupa Pașć — Mali Uskrs pada u drugi utorak posle Uskrsa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6320  mîzgă  mâzgă  меzгра  mîzgă [akc. mîzgă] (i. ž.) — (bot.) mezgra, biljni sok (Succus arboris), beljika ◊ buśinu sa faśe đin kuažă đi ćiĭ kînd ĭe ćiĭu în mîzgă — bušin se pravi od lipove kore kad je lipa u mezgri [Por.]  [Vidi]

6019  mĭarńik  liniștit  миран  mĭarńik (mĭarńikă) (mn. mĭarńiś, mĭarńiśe) [akc. mĭarńik] (prid.) — miran, smiren ◊ kopilu ĭe mĭarńik șî takut, ama nu sa șćiĭe fiva đi bunataće or kî ĭe pruost la kap — dete je mirno i ćutljivo, ali se ne zna je li od dobrote, ili što je priprost ◊ stăĭ mĭarńik — budi miran [Por.]  [Vidi]

31  mĭelk  melc  пуж  mĭelk1 (mn. mĭelč) [akc. mĭelk] (i. m.) — (zool.) puž ◊ sa trağe înčet ka mĭelku pe kîmp — vuče se sporo kao puž preko polja [Kmp.] ♦ dij. var. kukumĭelk [Por.]   [Vidi]

5780  Mĭerkurĭa șubĭaļilor  Mercurea șubialilor  Шибљина среда  Mĭerkurĭa șubĭaļilor [akc. Mĭerkurĭa șubĭaļilor] (sint.) — (kal.) Šibljina sreda ◊ Mĭerkurĭa șubĭaļilor ĭe ḑîua înainća lu Žuoĭ marĭ, kînd muĭeriļi adună șubĭaļe đi mîńeḑî đi fuok la morminț — Šibljina sreda je dan uoči Velikog četvrtka, kada žene sakupljaju šiblje za sutrašnju vatru na groblju ◊ s-a frîng numa uskaturĭ đi buož, đ-alun or đi fag, șî s-a pun pe traĭstă kă nuĭe bun să ažungă đe pomînt — lome se samo suvarci od burjana, leske ili bukve, i stavljaju na torbu, jer nije dobro da dođu u dodir sa zemljom ◊ sarśina đe șubĭaļe s-atîrnă supt strĭešîn, șî đ-akolo muĭeriļi o ĭau pe traĭstă mîńeḑî đimińața đinuapće, ș-o duk la morminț — naramak šiblja okači se pod nadstrešnicu, i odande je žene uzimaju sutradan rano ujutru, i na torbi nose na groblje ♦ up. Žuoĭ marĭ [GPek] ∞ mĭerkurĭ  [Vidi]

2618  Mlađen  Mlagen  Младен  Mlađen [akc. Mlađen] (i. m.) — (antr.) (inov.) l.i. Mladen ◊ dakă vrun Mlađen are kopiĭ șî ńepuoț, șî dakă đin iĭ sa mulțăsk brîńe, firu luĭ kapîtă poļikră Mlăđeńieșći — ako neki Mladen ima decu i unuke, i ako se od njih namnože generacije, njegovi potomci dobiju nadimak Mladenovići ◊ kînd nume Mlađen sa skurtă đin milă, sa kapîtă poļikră Đenă, or Đenkă — kada se ime Mladen od milja skrati, dobija se nadimak Đena, ili Đenka ♦ var. Mlađien [Por.]  [Vidi]

5064  mńaḑa nuopțî  mează-noapte  север  mńaḑa nuopțî [akc. mńaḑa nuopțî] (sint.) — 1. (strana sveta) sever ◊ mńaḑa nuopțî ĭe parća lumi unđe suariļi ńiśkînd nu trĭaśe — sever je strana sveta gde sunce nikad ne prolazi ♦ sin. đi țîganu 2. (doba dana) ponoć ◊ la mńaḑa nuopțî ĭes tuoț moruońi, ńikruśațî ș-alalće vîlve nopțășć kare spomiînta lumĭa— u ponoć izlaze svi vampiri, nekrštenci i druge noćne ale koje plaše ljude 3. (demon.) Šumska Majka ◊ pin ńișći saće în Rîu Porĭeśi la Muma Paduri iĭ ḑîk șî Mńaḑa Nuopțî — u nekim selima Porečke Reke Šumsku Majku zovu još i Ponoćnica [Por.]  [Vidi]

3182  mńare  miere  мед  mńare (mn. mńare) [akc. mńare] (i. ž.) — 1. (nutr.) med ◊ mńarĭa fak albińiļi — med prave pčele ◊ mńarĭa ĭe măĭ mare dulśață — med je najveći slatkiš [Por.] ◊ la bubuoń sa puńe mńarĭe đi stup, mestakată ku fańină đi uorḑ — na čir se stavlja pčelinji med, pomešan sa ječmenim brašnom (Osnić) [Crn. ] 2. smola sa voćki ◊ prunu faśe mńare, kare lumĭa o manînkă, kî ĭe dulśe — šljiva pravi smolu koju ljudi jedu, jer je slatka ♦ var. mńiare [Por.] ♦ dij. sin. kļeĭ (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. var. mĭere (Majdanpek) [Buf.] 3. šećer ◊ s-a dus kopilu în sat sî kumpirĭe kîta mńarĭe, sî fak vro dulśață đi prînḑ, șî înga nuĭe — otišlo je dete u selo da kupi malo šećera, da napravim neki slatkiš za ručak, i još ga nema (Osnić) [Crn.] ♦ up. albină  [Vidi]

49  mńoriță  mioriţă  овчица  mńoriță (mn. mńoriț) [akc. mńoriță] (i. ž.) — (demin.) ovčica 1. mlada ovca ◊ mńoriță ĭe uaĭe ćinîră — mnjorica je mlada ovca 2. ovca koja se prva ojagnji ◊ uaĭa kare fată măĭ întîń în stînă — ovca koja se prva ojagnji u stadu [Por.] ∞ uaĭe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4119  modîlkă  modâlcă  гука  modîlkă (mn. modîlś) [akc. modîlkă] (i. ž.) — (zast.) (med.) guka, izraslina; zadebljanje; čvorić ◊ kînd kopilu raśiașće, iĭ sa înflă lăturuońi, iĭ sa faśe o modîlkă în gît șî ĭel suflă grĭeu — kad se dete prehladi, nateknu mu krajnici, napravi mu se neka guka u grlu, i ono teško diše [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3426  momĭent  moment  тренутак  momĭent (mn. momĭenturĭ) [akc. momĭent] (i. s.) — trenutak, tren; čas; prilika; momenat ◊ sa-ntuors, kă a vaḑut kă nuĭe bun momĭent đ-așa lukru — vratio se, jer je video da nije dobar trenutak za takav posao ◊ în momĭent bun aĭ veńit, tuman vorbim đi ćińe — u pravi čas si došao, upravo pričamo o tebi [Por.]  [Vidi]

5723  momuată  vrăjitură  вражбина  momuată (mn. momuaće) [akc. momuată] (i. ž.) — (mag.) vražbina, nagaznica ◊ momoată ĭe vro lomană đeskîntată șă lupadată în drum unđe trĭek aĭ đeskîntaț, or atîrnată vrunđeva sî sa vadă ka un sămn kare trăbe să ļi dukă rău — vražbina je neka prebajana stvar, bačena na put kojim prolaze prebajane osobe, ili okačena negde da se vidi kao znak koji treba da im donese zlo ♦ var. mamută ♦ sin. vražîtură, sămn [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

2793  mormînt  mormânt  гроб  mormînt (mn. mormînț) [akc. mormînt] (i. m.) — (rel.) grob ◊ s-a dus sorîmĭa să tamîńe mormîntu mumi — otišla je sestra da okadi majčin grob ◊ mormințî satuluĭ sînt pi o śuakă đi la vaļ’ đi sat — seosko groblje je na jednom brdu na istočnoj strani sela [Por.] ◊ în Zvižd tuoț au mormînće prînga kasă, îngruapă pr-aĭ muorț în moșîĭa luor — u Zviždu svi imaju groblje oko kuće, sahranjuju mrtve na svome imanju [Zvizd] ♦ dij. sin. gruopișće [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

4198  mormodală  siluetă  силуета  mormodală (mn. mormodaļe) [akc. mormodală] (i. ž.) — (mit.) silueta, priviđenje; utvara ◊ mormodală măĭ đes ĭasă kînd ĭe śață, kap đi murg, or nuapća pin sańin — silueta se priviđa samo kad je magla, sumrak ili po vedroj noći ◊ mormodala auḑ kă vińe kîtra ćińe ka o gramadă, da nu vĭeḑ kalumĭa śi ĭe — siluetu čuješ da se kreće ka tebi kao neka gomila, ali ne nazireš jasno šta je ♦ sin. mugunđață, nalukă [Por.]  [Vidi]

3026  morśilarĭ  mocirlari  блатиште  morśilarĭ (mn. morśilarĭe) [akc. morśilarĭ] (i. s.) — blatište, blatno mesto ◊ s-a tras apa, ș-a ramas numa un morśilarĭ boznakît — voda se povukla, i ostalo je samo jedno ogromno blatište [Por.] ∞ morśilă  [Vidi]

3028  morśiļi  mocirli  прљати  morśiļi (ĭuo morśiļiesk, ĭel morśiļiașće) [akc. murśiļi] (gl. p. ref.) — prljati (se), isrpljati (se), blatnjaviti (se) ◊ rîu a sakat, șî kopiĭi nu puot sî sa skalđe, numa sa morśiļiesk ka puorśi — reka je spala, i deca ne mogu da se kupaju, nego samo se prljaju ko svinje ♦ sin. ima [Por.] ∞ morśilă  [Vidi]

3509  mortaśină  mortăcină  лешина  mortaśină (mn. mortaśiń) [akc. mortaśină] (i. ž.) — lešina, truplo umrlog bića ◊ a ramas o mortaśină kîńaskă în mižluoku drumuluĭ, nu sa puaće treśa đi putuare — ostala je pseća lešina na sred puta, ne može se proći od smrada ♦ var. mortaśuńe [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

5833  moruaĭkă  moroaică  вампирица  moruaĭkă (mn. moruaĭśe) [akc. moruaĭkă] (i. ž.) — (demon.) vampirica ◊ moruaĭka ĭe moruoń fămeĭesk, ama sa pumeńașće numa pin đeskînćiśe, ka parĭakĭa lu muruoń, alće povĭeșć đi ĭa nus — vampirica je ženski vampir, ali se pominje samo u bajalicama kao vampirov par, drugih priča o njoj nema [Por.] ∞ moruoń  [Vidi]

4348  morugă  morugă  преслан  morugă [akc. morugă] (prid.) — (nutr.) (o soli) preslan ◊ baba a sarat ļegumĭa đi dîdauorĭ, șî mînkarĭa ĭe sarat morugă, ka otraua sarată, nu sa puaće mînka — baba je solila čorbu dva puta, i jelo je preslano, kao otrov slano, ne može se jesti [Por.] ∞ sare  [Vidi]

3714  moruoń  moroi  вампир  moruoń (mn. moruoń) [akc. moruoń] (i. m.) — (demon.) vampir ◊ moruońu ĭe un fĭeļ đi ală, vrun sufļit în kare sa profaśe uomo-l muort, dakă a fakut vrun pakat greu pănă a fuost viu — vampir je neka vrsta ale, neki duh u koji se pretvara umrli čovek, ako je učinio neki težak greh dok je bio živ ◊ trupu moruońuluĭ n-are ńiś karńe ńiś uasă, numa ĭe vrun sufļit muaļe ka pipćiĭu — vampirovo telo nema ni meso ni kosti, nego je neki duh, mekan kao pihtije ♦ var. moruoĭ ♦ sin. striguoń, prikoļiś [Por.] ∞ ală  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4338  motîrśi  mătrăși  трошити  motîrśi (ĭuo motîrśesk, ĭel motîrśașće) [akc. motîrśi] (gl. p. ref.) — (zast.) trošiti, potrošiti proćerdati ◊ ma mir đi śe va motîrśi vrĭamĭa điźaba ku lukru đin kare n-are ńiś o dobîndă? — čudim se zašto li troši vreme na posao od koga nema nikakvu korist? ◊ ku pîrdańika đi bĭare a motîrśit moșîĭa tuată — sa prokletim pićem proćerdao je celo imanje [Por.]  [Vidi]

4340  motîrśit  cheltuit  потрошен  motîrśit (motîrśită) (mn. motîrśiț, motîrśiće) [akc. motîrśit] (prid.) — (zast.) potrošen, proćerdan; protraćen ◊ mulț kare s-a gîzdarit ku furaluk, la urmă a gaćit ku averĭa motîrśită — mnogi koji su se obogatili lopovlukom, na kraju su završili sa proćerdanom imovinom [Por.] ∞ motîrśi   [Vidi]

5702  motofļață  motoflete  будалина  motofļață (mn. motofļeț) [akc. motofļață] (i. s.) — budalina, gluperda ◊ s-a vaḑut ḑiua đintîń la șkuală kî ĭe kopilu o motofļață mare — videlo se prvog dana u školi da je dete velika budala ♦ var. mîtafļață ♦ sin. nîtafļață [Por.]  [Vidi]

2107  možđit  mojdit  сможден  možđit (možđită) (mn. možđiț, možđiće) [akc. možđit] (prid.) — smožden, zgnječen, sažvakan ◊ s-a rupt ku lukru, ș-a veńit la kasă tuot možđit — iskidao se od posla, i došao kući sav smožden [Por.] ∞ možđi  [Vidi]

4482  moșîĭe  moșie  дедовина  moșîĭe (mn. moșîĭ) [akc. moșîĭe] (i. ž.) — (zast.) dedovina; imovina, posed; nasledstvo ◊ moșîĭa ĭe averĭa uomuluĭ kare a moșćeńito đi la stramoșî luĭ — dedovina je čovekova svojina, koju je nasledio od predaka ◊ đimult s-a purtat griža să nu sa pĭardă đin moșîĭe ńiś o brĭazdă đi pomînt — nekad se vodilo računa da se od dedovine ne izgubi ni brazda zemlje ♦ sin. averĭe [Por.]  [Vidi]

2162  muaļe  moale  мек  muaļe (mn. muoĭ) [akc. muaļe] (prid.) — mek 1. (za materijal) mek, savitljiv ◊ pļiek muaļe — meki pleh, koji se lako savija ◊ žîță muaļe — meka žica ◊ ļiemn muaļe — meko drvo ◊ pîńe muaļe — meki hleb 2. (za čoveka) mlitav; slab, slabašan — ◊ uom muaļe, fara pućiare — slab čovek, bez snage ◊ am ḑakut đi apukat, șî înga mis muaļe, fara pućiare — preležao sam griup, i još uvek sam mlitav, bez snage 3. (fig.) slabić, bez karaktera ◊ muaļe, n-are vuorba luĭ, sa dă dupa tuot nat kum baće vîntu — slabić, nema svoju reč (=stav, mišljenje), povodi se za svakim kako vetar duva [Por.]  [Vidi]

2215  muară  moară  воденица  muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici(ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3546  muașă  moașă  бабица  muașă (mn. muașă) [akc. muașă] (i. ž.) — babica ◊ muașă ĭe muĭare kare nașće muĭerĭ greuańe — babica je žena koja porađa trudnice ◊ n-a putut să fiĭe tuata muĭare muașă, în sat đemult puaće-fi a fuost numa doă-triĭ sprimiće đ-așa lukru — nije mogla da bude svaka žena babica, u selu je nekad bilo svega dve-tri žene sposobne za takav posao ◊ tot nat a șćut kare a fuost muașa luĭ, șa poștoito păna la muarće — svako je poznavao svoju babicu, i poštovao je sve do smrti ◊ muașa a taĭat buriku la kopil pi rastău đi žug, să fiĭe kopilu sînatuos — babica je detetu sekla pupak na palici jarma, da dete bude zdravo ♦ / < muoș [Por.] ∞ muoș  [Vidi]

5615  muțală  muțeală  муцање  muțală (mn. muțaļe) [akc. muțală] (i. ž.) — (med.) mucanje ◊ vro doă triĭ ań kopilu a pațît đi muțală, l-a ļikuit o vrîžîtuare đin sat — dve-tri godine dete je patilo od mucanja, izlečila ga jedna vraćara iz sela ◊ muțală grĭa — teško mucanje [Por.] ∞ mut  [Vidi]

5614  muțîme  muțime  мутавост  muțîme (mn.) [akc. muțîme] (i. ž.) — (med.)(ret.) mutavost ◊ kopilu taśe ku ḑîļiļi, s-a spumîntat parințî kî s-a pus pi ĭel muțîmĭa — dete ćuti danima, roditelji su se uplašila da ga nije uhvatila mutavost ♦ up. muțală [Por.] ∞ mut  [Vidi]

79  mugaĭală  muget  мукање  mugaĭală (mn. mugaĭеlurĭ) [akc. mugaĭală] (i. ž.) — (izob.) običaj za „isterivanje” suše iz sela ◊ mugaĭală ĭe ađet batrîn kare a fuost pastrat în Osńiśa — „mukanje” je bio običaj koji se sačuvao u Osniću ♦ up. muźală [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3972  mugunđață  mogândeață  утвара  mugunđață (mn. mugunđeț) [akc. mugunđață] (i. ž.) — (demon.) utvara, priviđenje; silueta ◊ mugunđața sa faśe în kap đe murg, kînd nu sa nazîrĭașće ńimika — utvara se javlja u sumrak, kada se ne razaznaje ništa ♦ sin. nalukă, mormodală [Por.]  [Vidi]

2640  muĭerĭesk  muieresc  женски  muĭerĭesk (muĭerĭaskă) (mn. muĭerĭeșć) [akc. muĭerĭesk] (prid.) — ženski, koji se odnosi na žene, koji ima osobine žena, koji pripada ženama ◊ kîrpă muĭerĭaskă — ženska marama ◊ lukru muĭerĭesk — ženski posao ◊ kînćiśe muĭerĭeșć — ženske pesme ◊ puort muĭerĭesk đi batrîńață — starinska ženska nošnja [Por.] ∞ muĭarĭe  [Vidi]

2638  muĭerușkă  muierușcă  женица  muĭerușkă (mn. muĭerușkĭ) [akc. muĭerușkă] (i. ž.) — (demin.) ženica, mala žena ◊ s-a-nsurat șî ĭel, saraku, a luvat o muĭerșkă fara parinț — oženio se i on, siroma, uzeo jednu ženicu bez roditelja ♦ / muĭarĭe + suf. ușkă [Por.] ∞ muĭarĭe  [Vidi]

2605  mukĭe  muche  телуће  mukĭe (mn. mukĭ) [akc. mukĭe ] (i. ž.) — 1. (tehn.) teluće, tupa strana sečiva ◊ mukĭe au sakurĭa, tîrnakuopu șî sapa — ušice imaju sekira, trnokop i motika 2. ivica, obod; okrajak ◊ marźina pîńi, kare ĭe kuaptă-n śirińe șî ĭe totîrlată, sa kĭamă mukĭe — obod hleba, koji je pečen u crepulji pa je okrugao, zove se „mukja” ◊ kînd sa śopļiașće bîrna, dunga-ĭa đirĭaptă sa kĭamă mukĭe — kada se teše greda, ona prava ivica zove se „mukja” ◊ držaļa đi kuasă sa śopļiașće în patru mukĭe — držalje za kosu teše se četvrtasto [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5610  mulțami  mulțumi  захваљивати  mulțami (ĭuo mulțamĭesk, ĭel mulțamĭașće) [akc. mulțami] (gl.) — zahvaljivati ◊ sa-nkină șî mulțamĭașće la sfîntu prazńikuluĭ pintru sînataća alu tuoț đin kasă — klanja se i zahvaljuje slavskom svecu za zdravlje svih ukućana ◊ ma-nvațat muma să ḑîk „mulțamĭesk” la tot nat kare-m faśe vro bunataće — naučila me je majka da kažem „hvala” svakom ko mi učini neko dobro [Por.] ∞ mult  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5609  mulțîmĭe  mulțime  мноштво  mulțîmĭe (mn. mulțîmĭ) [akc. mulțîmĭe] (i. ž.) — mnoštvo, množina ◊ s-a adunat o mulțîmĭe đi inș, ka kînd žuakă ursu — skupilo se mnoštvo ljudi, kao kad igra mečka ◊ kînd vuorba arată śuava măĭ mult đi unu, ḑîśem kă ĭe vuourba-ĭa în mulțîmĭe — kad reč označava nešto više od jednog, kažemo da je ta reč u množini ♦ var. mulțîme ♦ supr. sîngurimĭe [Por.] ∞ mult  [Vidi]

3579  mulgașă  mulgaș  мужљива  mulgașă (mn. mulgașă) [akc. mulgașă] (prid.) — (o muznoj stoci) mužljiva, koja se lako muze ◊ uaĭe mulgașă — ovca mlekulja, koja se lako muze ♦ supr. vîrtuasă [GPek] ∞ mulźe  [Vidi]

2830  mulgatuare  mulgătoare  музара  mulgatuare (mn. mulgatuorĭ) [akc. mulgatuare] (i. ž.) — 1. muzara, krava, ovca ili koza koja se muze ◊ am o vakă mulgatuare, da una ĭe starpă — imam jednu kravu muzaru, i jednu jalovicu [Por.] 2. muznica na toru ◊ mulgatuare ĭe luoku la ușa strunźi, unđe șăd mulgatuori șă mulg uoiļi, or kapriļi — muznica je mesto na vratnicama tora, gde sede muzari i muzu ovce ili koze (Jasikovo) [GPek] ∞ mulźe  [Vidi]

2831  mulguasă  mulgătoare  лакомужна  mulguasă (mn. mulguașă) [akc. mulguasă] (prid.) (samo u ž. r.) — lakomužna, koja se lako muze (obično za kravu, ovcu ili kozu) ◊ vaka nuastră ĭe mulguasă, puot kopiĭi s-o mulgă — naša krava je lakomužna, mogu deca da je muzu ◊ mulguasă ĭe vaka kare are mare sfîrk la pulpĭe — lakomužna je krava koja ima veliku rupicu na vimenu ♦ supr. vîrtuasă ♦ up. vîrtuos [Por.] ♦ var. mulgașă (Leskovo) [GPek]∞ mulźe  [Vidi]

3578  muls  muls  мужа  muls (mn. mulsurĭ) [akc. muls] (i. s.) — muža ◊ uoĭļi s-a mulg la ușa strunźi — ovce se muzu na vratima tora ◊ mulsu ĭe lukru grĭeu, kă đi ĭa ći duor mîńiļi — muža je težak posao, jer od nje bole ruke ♦ var. mulsuare ◊ mulsuare la baśiĭe arată kare o să fiĭe baśol mare ku măĭ mult lapće — muža na bačiji pokazuje ko će biti veliki bač sa najviše mleka [Por.] ∞ mulźe  [Vidi]

5282  mult  mult  много  mult (multă) (mn. mulț, mulće) [akc. mult] (prid.) — mnogo ◊ mulće kare-śe a pitrekut pista kap — mnogo koje-šta je preturio preko glave ◊ nu ĭ-a trăbuit mult đi sî sa mîńiĭe rău— nije mu trebalo mnogo pa da se opasno naljuti ◊ multă vină ĭ-a bagat lumĭa — ljudi su ga mnogo krivili ♦ supr. puțîn [Por.]  [Vidi]

3197  mumă  mumă  мама  mumă (mn. mume) [akc. mumă] (i. ž.) — mama, majka ◊ mumă ćinîră — mlada majka ◊ mumă vitrîgă — maćeha ◊ mumă đi sufļit — pomajka ◊ muma lu mama — babina majka, baba ◊ mumîńiļi nuaștre sînt đi o samă — naše majke su vršnjakinje ◊ a lasat uomu, șî s-a prontuors la mumî-sa — ostavila je muža i vratila se svojoj majci ◊ kopiļe, śe lukră mum-ta? — dete, šta ti radi majka? ◊ mumî-ta ĭe aldrakuluĭ muĭare — majka ti je vragolasta žena ◊ (demon.) Muma Paduri — Šumska Majka ♦ var. muĭkă, maĭkă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4104  Munț-aĭ albĭ  Carpaţi  Карпати  Munț-aĭ albĭ [akc. Munț-aĭ albĭ] (i. m.) — (top.) Karpati; Bele planine ◊ moș-aĭ batrîń sa uĭta đe la vîru Vîrtăś-aĭ marĭ kîtra Rumîńiĭe, șî spuńa kă vîrurļi supt zapadă kare s-a vaḑut pin sańin, sînt Munț-aĭ albĭ, lu kare sîrbi ĭ-a ḑîs „Karpaț” — starci su gedali sa vrha Velikog vrteča prema Rumuniji, i govorili da vrhovi koji se bele pod snegom u daljini, jesu Bele planine, koje Srbi zovu Karpati [GPek] ◊ pi Karpaț aĭ batrîń ĭ-a kĭemat Munț-aĭ albĭ kă đe la Vizak ĭ-a vaḑut supt zapadă — Karpate su stari zvali Bele planine jer su ih sa Vizaka viđali pod snegom (Tanda) ♦ dij. sin. Munț-aĭ karunț (Rudna Glava) [Por.] ∞ munće  [Vidi]

5232  Munćan  Muntean  Мунћан  Munćan2 (mn. Munćeń) [akc. Munćan] (i. m.) — Munćan, Planinac ◊ Munćan ĭe poļikra lu rumîń kare kasatorĭesk țînutu Porĭeśi — Munćan je nadimak Vlaha koji naseljava oblast Poreča ◊ kînd rumîńi ńigoćinuluĭ ĭ-a bužukurit pi Poreśeń kă sînt Ungurĭeń, ășća s-a batut ku iĭ, spunînd kă sînt Munćeń da nu Ungurĭeń — kad su negotinski Vlasi ismevali Porečane da su Ungurjani, ovi su se tukli sa njima, govoreći da su Munčani a ne Ungurĭani ♦ sin. Padurĭan [Por.] ∞ munće  [Vidi]

4103  munće  munte  планина  munće (mn. munț) [akc. munće] (i. m.) — (geog.) planina ◊ kum sa fi luvat zapada, a mînat uoĭļi la munće — čim bi se otopio sneg, terali su ovce u planinu ◊ tuoț aĭ batrîń a trait pi munće — svi stari su živeli u planini ♦ sin. padure [Por.]  [Vidi]

5252  munkă  muncă  земљорадња  munkă (mn. munke) [akc. munkă] (i. ž.) — (izob.) zemljoradnja ◊ munkă ĭe lukru la kîmp, aratu, sîmanatu, sîśaratu, șî alta — zemljoradnja je rad u polju, oranje, sejanje, žetva, i drugo [Por.]  [Vidi]

5230  muntuos  muntos  планински  muntuos (muntuasă) (mn. muntuoș, muntuasă) [akc. muntuos] (prid.) — (geog.) planinski ◊ đi la luok putrîvit s-a mîritat în sat muntuos, șî numa blastîmă ariśu đi śe a fakut atîća śuoś — udala se iz ravnice u planinsko selo, i kune ježa što je napravio tolika brda ◊ Porĭeśa ĭe țînut muntuos — Poreč je planinska oblast [Por.] ∞ munće  [Vidi]

2161  muoișće  moiște  ушна ресица  muoișće (mn. muoișć) [akc. muoișće] (i. ž.) — (anat.) meko mesto na telu, mekoća 1. ušna resica (Auricular lubule) ◊ muoișća urĭeki ĭe luok pi urĭake unđe sa pun marźieļiļi — ušna resica je mesto na uvu gde se stavljaju minđuše 2. unutrašnja strana butine, deo od prepona do kolena ◊ kînd fata ći lasă să-ĭ puń mina la muoișće, ĭa arată kî vrĭa să țî sa lasă đe tuot — kad te devojka pusti da joj staviš ruku na butinu, ona pokazuje da hoće da ti se prepusti sva [Por.] ∞ muaļe  [Vidi]

5534  muort  mort  мртав  muort (muartă) (mn. muorț, muarće) [akc. muort] (prid.) — mrtav ◊ l-a gasît muort în padure, đin śe a murit, înga nu sa șćiĭe — našli ga mrtvog u šumi, od čega je umro, još se ne zna ♦ supr. viu [Por.] ∞ muarće  [Vidi]

500  Muoșu Kraśun  Moș Crăciun  Старац Крачун  Muoșu Kraśun [akc. Muoșu Kraśun] (i. m.) — (mitol.) Starac Kračun („Božić”), mitološko biće iz božićnog ciklusa običaja i verovanja ◊ Muoșu Kraśun a fuost vrun muoș rău, đi kare sa puvestîașće kă a taĭat mîńiļi lu baba luĭ în ḑîua lu Kraśun, pintru kă nu ĭ-a dat ĭut đi mînkare — Starac Kračun je bio neki zli starac, koji je na dan Božića isekao ruke svojoj babi, zato što mu nije brzo postavila ručak [Por.] ∞ Kraśun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2516  muotkă  motcă  канура  muotkă (mn. muotke) [akc. muotkă] (i. ž.) — kanura, povesmo ◊ muotka sa faśe pi rîškituorĭ — kanura se pravi na motovilu ◊ muotka sa puńe pi vîrćańiță — kanura se stavlja na vrtešku ♦ up. rășkituorĭ [Por.]  [Vidi]

5790  muoș  moș  маска  muoș2 (mn. muoșurĭ) [akc. muoș] (i. s.) — (zast.) maska ◊ muoșurĭ a fakut ćińerișu pi la șîḑîtuorĭ — maske su pravili mladi na sedeljkama ◊ la șîḑîtuorĭ uńi sa profaśa în muoș lu kal, uńi sa profaśa Țîgań, a trîĭļa uoț — na sedeljkama neki su se maskirali u konje, neki u Cigane, treći u lopove ◊ muoș s-a fakut đin pĭaļe đi uaĭe, barba đin lînă, da đințî đin buobe đi pasuĭ — maske su se pravile od ovčje kože, brada od vune, a zubi od zrna pasulja [Por.] ♦ dij. sin. ļorfă [Buf.] ♦ dij. sin. zastorag (Kobilje) [Stig]  [Vidi]

5716  muoșî đi pipćiĭ  moși ?  пихтијне задушнице  muoșî đi pipćiĭ [akc. muoșî đi pipćiĭ] (sint.) — (kal.) pihtijne zadušnice; mesopusna subota ◊ muoșî đi pipćiĭ ĭe sîrbatuare kînd đ-aĭ muorț sa fĭerb pipćiĭļi — pihtijne zadušnice su praznik kad se za mrtve spremaju pihtije ◊ muoșî đi pipćiĭ kad întođeuna sîmbîtă înainća lu zîpostîtu đi karńe — pihtijne zadušnice padaju uvek u subotu, pre mesnih poklada ◊ pi lînga pipćiĭ, đ-aĭ muorț sa fĭarbe șî grîu ku lapće, đ-aĭa în ḑîua-sta kad șî muoșî đi grîu — pored pihtija, za pokojnike se kuva i žito sa mlekom, pa na ovaj dan padaju i žitne zadušnice ◊ la muoșî đi pipćiĭ nu sa lukră pintru viće — na pihtijne zadušnice ne radi se zbog stoke [GPek] ∞ pipćiĭ  [Vidi]

4726  muoț  moț  чуперак  muoț (mn. muață) [akc. muoț] (i. s.) — 1. (o frizuri) čuperak ◊ în ćińerĭața mĭa fĭaćiļi a pipćenat păru ku muoț — u mojoj mladosti, devojke su češljale kosu u čuperak 2. (anat.) ćuba ◊ ĭastă ńișći uoră kare au muoț, da ĭastă șă ńișći noprś ku muoț — ima živine koja nosi ćubu, a ima i zmija sa ćubom 3. (o formi) sa vrhom, sa šiljkom ◊ kînd faś gramadă đin śuava șî laș vîr askuțît, sa ḑîśe kî ĭe fakut ku muoț — kad se nešto gomila i ostavi se oštar vrh, kaže se da je gomila sa šiljkom [Por.] ♦ dij. var. moț [Buf.]   [Vidi]

3115  mura  mura  натапати  mura (ĭuo murĭeḑ, ĭel murĭaḑă) [akc. mura] (gl. p.) — 1. natapati, potapati, kiseliti konoplju ◊ muĭeriļi s-a dus la topilă să murĭaḑă kîńipa — žene su otišle na topilo da potope konoplju ◊ kîńipa sa murĭaḑă în apă sî sa muaĭe pazdărĭu șî măĭ ușuor sî sa razńiaskă fuĭuoru — konoplja se potapa u vodi da bi smekšao pozder i lakše se odvojilo povesmo 2. natapati, „kiseliti” odeću ◊ kînd sa spală țuaļiļi imuasă, sa lasă o vrĭame topiće în apă, sî sa murĭaḑă, kî măĭ ușuor sa spală usuku — kad se pere prljava odeća, ostavlja se jedno vreme potopljena u vodi, da nakisne, kako bi se lakše sprala masnoća [Por.] 3. kiseliti kupus ◊ ĭerĭ am pus varḑa, krĭed kă sa va mura đi Kraśun — juče sam potopio kupus, verujem da će se ukiseliti do Božića [Crn.] ∞ kîńipă  [Vidi]

4102  Muriș  Mureș  Мориш  Muriș [akc. Muriș] (i. m.) — (hidr.) Moriš, reka u Erdelju ◊ păkurari aĭ batrîń a zberat uaĭa kare avut ađet sî sa đispartă đi kîrd: „Duśa-ća-ĭ la Muriș!” — stari pastiri su vikali na ovcu koja je imala običaj da se odvaja od krda: „Idi u Moriš!” [Por.]  [Vidi]

6035  Murźa  Murg  Мрки  Murźa [akc. Murźa] (i. m.) — Mrki ◊ Murźa ĭe nume đes dat la kîńe păkurarĭesk kare ĭe murg la păr — Mrki je često ime čobanskog psa koji ima dlaku braonkaste boje ◊ Murźa ĭe kîńe rău, șî đi ĭel nu sa ćem numa lupî, numa șî uoțî — Mrki je opasan pasan, i njega se ne boje samo vukovi, nego i lopovi ♦ up. Dorśa, Rapśa [Por.] ∞ murg  [Vidi]

5654  muskă kaĭaskă  muscă-căiasc  коњска мушица  muskă kaĭaskă [akc. muskă kaĭaskă] (sint.) — (ent.) konjska mušica (Tabanus Bornus ?) ◊ muskă kaĭaskă s-adună la kal supt kuadă — konjska mušica skuplja se pod konjskim repom [Por.] ∞ muskă  [Vidi]

6182  muskuri  muscuri ?  омусавити  muskuri (ĭuo ma muskurĭesk, ĭel sa muskurĭașće) [akc. muskuri] (gl. ref.) — omusaviti ◊ muskurit ĭe uom kare a mînkat, șă nu s-a șćers bińe la gură, numa ĭ-a ramas urmă đi mînkare pi obrază — musav je čovek koji je jeo, a nije dobro obrisao usta, pa mu se vide tragovi hrane na obrazima ◊ kînd am fuost pîkurarĭ, mînkam mură ku gura pļină, și merźam, fara rușîńe, tuota ḑîua muskurit — kad sam bio čobanče, jeo sam kupine punih ustiju, i išao sam, bez stida, po ceo dan sav musav ♦ sin. imuos [Por.]   [Vidi]

2450  mustafĭeļńik  mostofâlcă  чапкало  mustafĭeļńik (mn. mustafĭeļńiś) [akc. mustafĭeļńik] (i. m.) — (tehn.) čapkalo ◊ mustafĭeļńik ĭe un bît skurt, ku krîpatură la vîr, în kare ĭe înțapat un darap đi rîză — čapkalo je jedan kratak štap, sa procepom na vrhu, u koji je uvučeno parče krpe ◊ ku mustafĭeļńiku sa mînžiașće untura pi pripaș păn’ sa friźe pi frigarĭe — čapkalom se maže mast na pečenici, dok se vrti na ražnju [Por.] ♦ sin. rîzîaļńik (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

2188  mustarĭ  muștar  слачица  mustarĭ (mn. mustarĭ) [akc. mustarĭ] (i. m.) — (bot.) slačica, gorčica, muštarda (Sinapis arvensis) ◊ mustarĭu krĭașće pin luok, are fluare galbină, faśe postaĭkă ku buobe ńiagre — slačica raste po njivi, ima žuti cvet i pravi mahune sa crnim bobicama [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4153  mușkĭ  mușchi  маховина  mușkĭ (mn. mușkĭurĭ) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) mahovina (Bryophyta) ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mesto ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne strane ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoj [Por.]  [Vidi]

5251  muśi  muci  обрађивати  muśi (ĭuo muśesk, ĭel muśiașće) [akc. muśi] (gl. p.) — (izob.) (o poljoprivredi) obrađivati, obdelavati ◊ lumĭa batrînă, stramuoșî noștri, s-a omorît ku lukru, muśind la kîmp — stari ljudi, naši preci, ubijali se od posla obrađujući polje ◊ lumĭa a lasat satu, kîmpiĭļi a ramas pusta, nu ļi măĭ muśașće ńima — ljudi su napustili selo, polja su opustela, ne obrađuje ih više niko ♦ sin. lukra [Por.] ∞ munkă  [Vidi]

4067  muśka  mușca  уједати  muśka (ĭuo muśk, ĭel muśkă) [akc. muśka] (gl. p. ref.) — ujedati (se) ◊ a kaskat să ḑîkă, ama s-a muśkat đi ļimbă la vrĭame — zinuo da kaže, ali se ujeo za jezik na vreme ◊ rău kîńe, muśkă ku furiș — opasan pas, ujeda krišom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

21  mut  mut  нем  mut, mută (mn. muț, muće) (prid.) — (med.) nem, koji ne govori ◊ s-a fakut surd șî mut — rodio se gluv u nem [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5636  muta  muta  померати  muta (ĭuo mut, ĭel mută) [akc. muta] (gl. p. ref.) — pomerati; premestiti; preseliti ◊ mutîće kîta, să șăd șî ĭuo— pomeri se malo, da sednem i ja ◊ l-a mutat în alt luok — premestio ga na drugo mesto ◊ s-a mutat în alt sat — preselio se u drugo selo [Por.]  [Vidi]

5637  mutare  mutare  померање  mutare (mn. mutărĭ) [akc. mutare] (i. ž.) — pomeranje; izmeštanje; seljenje ◊ ĭ-a ĭeșît pi nas mutăriļi đin sat în sat — izašlo mu je na nos seljenje iz mesta u mesto ♦ var. mutat [Por.] ∞ muta  [Vidi]

5638  mutat  mutat  померен  mutat (mutată) (mn. mutaț, mutaće) [akc. mutat] (prid.) — pomeren; izmešten; preseljen ◊ sa vĭađe kî ĭe mutat, nuĭe la luoku luĭ — vidi se da je pomeren, nije na svom mestu ◊ đi vrĭamĭa đi Bugarĭ tuota lumĭa đi pi śuoś a fuost mutată în sat — za vreme Bugara svi ljudi sa brda bili su preseljeni u selo [Por.] ∞ muta  [Vidi]

4021  nadraź  nădrag  панталоне  nadraź (mn. nadraź) [akc. nadraź] (i. m.) — (zast.) pantalone ◊ pîkurarĭu sa vaĭtă k-a rupt nadraźi, aļergînd dupa uoĭ pin spiń — čobanin se žali da je pocepao pantalone, jureći za ovcama kroz trnje ♦ sin. śuariś, pîntaluoń [Por.]  [Vidi]

3210  nainće  nainte  некад  nainće [akc. nainće] (pril.) — (za vreme) nekad, nekadašnje, ranije, pre; nedavno ◊ nainće vrĭame parke măĭ bun s-a trait — u nekadašnje vreme kao da se bolje živelo ◊ a veńit nainće pi la mińe, șî sa vaĭtă kă ĭe bolnau grĭeu — došao je nedavno k meni, i žalio se da je teško bolestan ♦ / (skr.) < înainće [Por.] ∞ înainće  [Vidi]

3503  naĭbă  naiba  ђаво  naĭbă (mn. naĭbe) [akc. naĭba] (i. ž.) — (demon.) (euf.) đavo ◊ sa ḑîśe naĭba să nu-l pumeńeșć pe draku pe nume, kî draku kînd auđe numiļi luĭ, vińe șî-ț faśe răļe — kaže se „najba” da ne pomeneš đavola po imenu, jer đavo kad čuje svoje ime, dolazi i pravi ti zlo ◊ fi bun, să nu će ĭa naĭba — budi dobar, da te ne odnese đavo ♦ sin. marku [Buf.] ∞ drak   [Vidi]

5782  naĭkă  naică  драги  naĭkă (mn. naĭki) [akc. naĭkă] (i. m.) — (folk.) dragi, dragan, voljeni muškarac; ljubavnik ◊ ĭ-a veńit naĭka ku fluarĭa la pălariĭe — došao joj je dragi, sa cvetom na šeširu ◊ în tuaće kînćiśe rumîńeșć, la ibomńik sa ḑîśe naĭka — u svim vlaškim pesmama, ljubavnik se naziva ’najka’ ◊ (demin.) naĭkuță — draganče ◊ naĭkuța — dragana [Por.]  [Vidi]

3535  nakaz  năcaz  мука  nakaz (mn. nakazurĭ) [akc. nakaz] — muka, tegoba; jad ◊ nakazu mĭeu ńima nu șćiĭe — moju muku niko ne zna ◊ traĭ ku nakaz — tegoban život ◊ mare nakaz — velika muka ◊ (izr.) traźe nakaz — muči se, pati ◊ fara nakaz — bez muke, lako ♦ sin. kin [Por.]   [Vidi]

5674  naklă  năclaie  масноћа, густа  naklă (mn. naklăĭ) [akc. naklă] (i. ž.) — (o materiji) gusta masnoća ◊ naklă puaće fi unsură vîrtuasă, kare grĭeu sa mînžîașće, dar șî morśilă grĭa kare sa ļipĭașće đi înkălțamînt, șî nu sa puaće kurața ļesńе — gusta masnoća može biti gusto mazivo, koje se teško razmazuje, ali i teško blato koje se lepi za obuću, i ne može se lako očistiti [Por.] ∞ nîklai  [Vidi]

4761  nalbă  nalbă  црни слез  nalbă1 (mn. nalbe) [akc. nalbă] (i. ž.) — (bot.) crni slez (Malva silvestris) ◊ nalbă ĭe buĭađe ku fluorĭ rozave — crni slez je biljka sa ružičastim cvetovima ◊ (med.) ku nalba muĭeriļi đemult s-a starpit, kînd a pļekat greuańe, da n-a vrut sî sa nașće — sa crnim slezom su žene nekada izazivale pobačaj, kad su zatridnele, a nisu želele da rode ◊ (med.) kînd a vrut sî starpĭaḑă, muĭarĭa greuańe a bagat nalba în ruod, ama kare n-a șćut kît kućaḑă s-o țînă, s-a-nveńinat, ș-a murit — kad je htela da pobaci, trudnica je uvlačila crni slez u matericu, ali koja nije znala koliko sme da je drži, otrovala bi se, i umrla [Por.]  [Vidi]

2968  nalt  nalt  висок  nalt (naltă) (mn. nalț, nalće) [akc. nalt] (prid.) — visok ◊ padure naltă șî điasă — šuma visoka i gusta ◊ are fată, ama mult măĭ naltă đikît ĭel, șî nus parĭake bună — ima devojku, ali je mnogo višlja od njega, pa nisu dobar par ♦ var. înalt ◊ s-a suit pi ļiemn înalt, ș-a kaḑut — popeo se na visoko drvo, i pao ◊ a fakut puod înalt, sî no-l ĭa apa mare — napravili su visok most, da ga ne odnese veliko voda ♦ (komp) nalt, măĭ nalt, șîmăĭ nalt, măĭ nalt đin tuot — visok, višlji, još višlji, najvišlji (višlji od svega) [Por.]   [Vidi]

3539  nalukă  nălucă  привиђење  nalukă (mn. naluś) [akc. nalukă] (i. ž.) — (zast.) (dem.) priviđenje, utvara, avet ◊ kopilu sa vaĭtă kă numa visaḑă ńiskaĭ naluś, șî mumî-sa s-a dus ku ĭel la vrîžîtuare, sî vadă śi ĭe — dete se žali da sanja samo neka priviđenja, pa ga je majka odvela kod vračare, da vidi šta je [Por.] ∞ naluśi  [Vidi]

3540  naluśi  năluci  привиђати се  naluśi (ĭuo naluśesk, ĭel naluśiașće) [akc. naluśi] (gl. p. ref.) — (zast.) (psih.) priviđati se, pričiniti, halucinirati ◊ spuńe k-a fuost pumeńit, kînd la gaura poduluĭ iĭ s-a naluśit vrun kîńe ńegru — kaže da je bio budan kao mu se na tavanskom otvoru prividio crni pas [Por.]  [Vidi]

3155  nană  nană  бата ?  nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3408  napastă  năpastă  клевета  napastă (mn. napașće) [akc. napastă] (i. ž.) — kleveta, lažna optužba ◊ napastă ĭe kînd a ĭevi baź vina la vrunu kare nuĭe đevină — kleveta je kada javno okriviš nekog ko nije kriv ◊ đi napașće grĭaļe șî la sud amunka đi apirĭ — od teških kleveta i na sudu se s mukom braniš (Rudna Glava) ◊ napasta ĭe măĭ rîa đikît ś-o faś — kleveta je teža od dela (Topolnica) [Por.] ∞ napastî  [Vidi]

4864  naplaț  năplaț  наплатак  naplaț (mn. naplațurĭ) [akc. naplaț] (i. s.) — (tehn.) naplatak ◊ naplațu ĭe un parśel đi ruată đi kar — naplatak je deo kolskog točka ◊ naplațu ĭe strîmb ka luna ćinîră, șă śopļit în patru mukĭ — naplatak je kriv kao mlad mesec, i istesan je na četiri ćoška ◊ naplațu sa ļagă unu đi altu ku pișļagă — naplaci su vezani jedan za drugi klinom ◊ într-o ruată đi kar vin patru, śinś or șasă naplațurĭ — u jednom kolskom točku ide četiri, pet ili šest naplataka ◊ naplațurļi înkeĭaće fak o ruată, pi kare sa puńe śerku — povezani naplaci čine točak, na koji se stavlja šina ◊ tuot naplațu are doă spiță, kare-l ļagă ku kîpațina ruoțî — svaki naplatak ima dva paoka, koji ga povezuju sa glavčinom točka ♦ up. ruată [Por.]  [Vidi]

5242  napustî  năpustî  кидисати  napustî (ĭuo ma napustăsk, ĭel sa napustîașće) [akc. napustî] (gl. ref.) — kidisati, sjuriti se, napasti ◊ muma paduri fakută ka porkuońu a trĭekut pi kulme, da kîńi s-a napustît la ĭa, latrînd ka naruoḑî — šumska majka je prolazila kosom pretvorena u stog sena, a psi su kidisali na nju, lajući kao ludi ◊ ĭel s-a napustît ku buata la mińe, ĭo ĭ-am dat ku pumnu în buot — on se sjurio sa motkom na mene, ja sam ga tresnuo pesnicom u nos ♦ sin. slubaḑî [Por.]  [Vidi]

3957  naroduos  nerodoi  будаласт  naroduos (naroduasă) (mn. naroduoș, naroduasă) [akc. naroduos] (prid.) — budalast, koji se ludira ◊ la fire frumuos, la narau naroduos — lep u licu, al mu narav budalasta [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

5009  naroĭ  noroi  блато  naroĭ (mn. naroaĭe) [akc. naroĭ] (i. s.) — blato, kaljuga ◊ după ploaĭe sa faśe atîta naruoĭ đe mare, đe nu puoț mĭerźa — posle kiše napravi se toliko veliko blato, da ne možeš ići [Crn.] ♦ dij. sin. morśilă [Por.]  [Vidi]

6221  narokuos  norocos  срећан  narokuos (narokuasă) (mn. narokuoș, narokuasă) [akc. norokuos] (prid.) — srećan ◊ rar sa gasîașće astîḑ uom kare ĭe adaverĭe narokuos — teško se danas nalazi čovek koji je odistinski srećan ♦ var. norokuos ♦ supr. ńenarokuos [Por.] ∞ naruok  [Vidi]

3428  naruod  nărod  луд  naruod (naruodă) (mn. naruoḑ, naruađe) [akc. naruod] (prid.) — (med.) (psih.) lud, blesav, umno poremećen; ludak ◊ s-a dus în rat ka uom la luoku luĭ, da s-a-ntuors naruod đi tuot — otišao u rat kao čovek na svom mestu, a vratio se potpuno lud ♦ sin. ńeșmaĭńik, lozît [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

6220  naruok  noroc  срећа  naruok (mn. naruokurĭ) [akc. naruok] (i. s.) — sreća ◊ avut mare naruok sî s-antuarkă viu đin rat — imao je veliku sreću da se vrati živ iz rata ◊ naruok șî bukuriĭe sî đa dumńeḑîu la tuot nat — sreću i radost da da bog svakom [Por.]   [Vidi]

3545  naskut  născut  рођен  naskut (naskută) (mn. naskuț, naskuće) [akc. naskut] (prid.) — (zast.) rođen ◊ s-a naskut sarak, a kreskut ș-a trait sarak, ș-a murit sarak — rođen je siromašan, odrastao i živeo siromašan, i umro siromašan ◊ kopil naskut ńipurtat đi șapće luń, a fuost ținut măĭ doa luń îvîluit în lînă ńispalată — dete rođeno kao nedonošče od sedam meseci, držano je još dva meseca uvijeno u neopranu vunu ◊ satu în kare mis naskut, s-a pîrasît đe mult — selo u kome sam rođen, opustelo je odavno [Por.] ∞ nașće  [Vidi]

3978  nazîri  năzări  разазнати  nazîri (ĭuo nazîrĭesk, ĭel nazîrĭașće) [akc. nazîri] (gl. p. ref.) — razaznati, razlikovati, nazirati ◊ în krapat đi zuorĭ suariļi tuma sa nazîrĭașće dupa dungă — u osvit dana sunce se tek nazire iza horizonta ◊ śĭață mistakată ku zapadă, poćakă nuĭe, da nu sa nazîrĭașće ńimika în okuol — magla pomešana sa snegom, staze nema, a ne razaznaje se ništa okolo [Por.]  [Vidi]

3543  nașće  naște  родити  nașće (ĭuo nask, ĭel nașće) [akc. nașće] (gl. p. ref.) — (zast.) roditi, poroditi se ◊ bagă sama, muĭarĭa ĭe greuańe, akuș trăbe sî sa nașće — obrati pažnju, žena je trudna, uskoru treba da se porodi ◊ paramamiļi nuaștre sa nașćirit sîngure, dupa viće, pi drum la muară, pi luok în mižluoku sapatuluĭ — naše prabake su se porađale same, za stokom, na putu u vodenicu, na njivi usred kopanja ◊ muĭeriļi la nuoĭ s-a naskut stînd în piśuare pănă dupa ratu ku mńamțî — žene su se kod nas porađale stojeći na nogama sve do posle rata sa Nemcima ♦ sin. ușura ♦ sin. inov. fată [Por.]   [Vidi]

3544  nașćire  naștere  порођај  nașćire (mn. nașćirĭ) [akc. nașćire] (i. ž.) — (zast.) (med.) porođaj ◊ mama mi s-a nașćirit đi noă uorĭ, a fakut ḑaśe kopiĭ, șî dumńeḑîu va șći kîț a fi măĭ nașćirit, să n-a fi murit la nașćire ku al đi ḑăśe — baka mi se porađala devet puta, rodila je devetoro dece, i bog zna koliko bi još rodila, da nije umrla na porođaju sa desetimmuĭerļi đemult avut nașćire ușuară — žene su nekad imale lak porođaj [Por.] ∞ nașće   [Vidi]

5393  nădăi  nădăi  схватити  nădăi (ĭuo ma nadăĭ, ĭel sa nadăĭe) [akc. nădăi] (gl. ref.) — shvatiti, razumeti, dosetiti se ◊ ći nadăĭ śe vreu să spun? — shvataš šta hoću da ti kažem? ♦ sin. înțăļeźa [Por.]  [Vidi]

5394  nădăĭeļńik  nădăielnic  досетљив  nădăĭeļńik (nădăĭeļńikă) (mn. nădăĭeļńiț, nădăĭeļńiće) [akc. nădăĭeļńik] (prid.) — (folk.) dosetljiv, pametan ◊ pin povĭeșć sa pumeńașće vrun Stoĭan Nădăĭeļńiku kare a șćut tuot ș-a fuist uom vikļan — u pričama se pominje neki Dosetljivi Stojan koji je znao sve i bio mudar čovek ♦ up. Pătru Proumblatu [Por.] ∞ nădăi  [Vidi]

2054  năĭmi  năimi  најмити  năimi (ĭuo năimesk, ĭel năimĭașće) [akc. năimi] (gl. p. ref.) — (zast.) najmiti (se), unajmiti (se); nadničiti ◊ uom sarak, nu puaće năimi pi ńima, lukră sîngur păn’ sa sparźe đi lukru — siromah čovek, ne može nikoga najmiti, radi sam dok se ne razbije od posla [Por.]  [Vidi]

3536  nîkažî  necăji  мучити  nîkažî (ĭuo nîkažăsk, ĭel nîkažîașće) [akc. nîkažî] (gl. p. ref.) — mučiti, kinjiti ◊ lasă-l, nu-l măĭ nîkažî, kă nuĭe ĭel đivină — pusti ga, nemoj ga više mučiti, jer nije on kriv ◊ aĭ batrîń s-a nîkažît măĭ mult đikît nuoĭ, kă tuot a lukrat la snagă — stari su se mučili više od nas, jer su sve radili na snagu [Por.] ∞ nakaz  [Vidi]

5675  nîklai  năclăi  замастити  nîklai (ĭuo nîklaĭesk, ĭel nîklaĭașće) [akc. nîklai] (gl. p. ref.) — zamastiti, napuniti gustom prljavštinom ◊ s-a nîklait plugu đi morśilă gruasă, ńiś ku pana nu sa puaće kurață — napunio mi se plug blatnjave zemlje, ni otigom ? se ne može skinuti [Por.] ∞ naklă   [Vidi]

5808  nîmeńi  numeni  наменити  nîmeńi (ĭuo nîmeńesk, ĭel nîmeńașće) [akc. nîmeńi] (gl. p. ref.) — (rel.) namenjivati na daći; deliti ◊ la pomană sa nîmeńașće la-l muort tuot śi ĭe sprimit đi ĭel, đi la kolaś pănă la țuaļe — na daći se pokojniku namenjuje sve što je za njega spremljeno, od kolača do odeće ◊ śe guod sa nîmeńașće, sa ĭa-n mînă, sa țukă șî sa ḑîśe să fiĭe la-l muort, în śaso-la să vină șî să primĭaskă — šta god se namenjuje, uzme se u ruku, poljubi i kaže se neka to bude pokojnikovo, u taj čas da dođe i da to primi [Por.] ♦ dij. var. numi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. meńi (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

5673  nîmoļi  nămoli  замуљити  nîmoļi (ĭuo nîmoļesk, ĭel nîmoļașće) [akc. nîmoļi] (gl. p. ref.) — zamuljiti, napuniti muljem ◊ pouodu a dus pomîntarĭ, ș-atîta ń-a nîmoļit luoku đi kukuruḑu, kare numa ś-a krĭeskut, nu sa măĭ vĭađe — poplava je nanela zemljište, i toliko je zamuljila njivu da se kukuruz, koji je tek iznikao, više ne vidi [Por.] ∞ namuol  [Vidi]

6248  nîpari  opari  ојести  nîpari (ĭuo ma nîparĭesk, ĭel sa nîparĭașće) [akc. nîpari] (gl. p. ref.) — (med.) ojesti se, dobiti upalu na pregibima gojaznog tela usled znojenja (Inflamation) ◊ uomol gras sa nîparĭașće pi la grasîmĭ, kînd lukră śuava trĭekut đi apă — debeljuškast čovek ojede se na gojaznim pregibima, kad radi nešto znojav [Por.]   [Vidi]

6250  nîparit  opărit  оједен  nîparit (nîparită) (mn. nîpariț, nîpariće) [akc. nîparit] (prid.) — (med.) ojeden, upaljen usled gojaznosti i znojenja ◊ loko-l nîparit la kopiĭ miś s-ă ļikuit ku ... — ojedeno mesto kodmale dece lečilo se ... [Por.] ∞ nîpari  [Vidi]

5722  nîpraćitură  năprătitură  напратница  nîpraćitură (mn. nîpraćiturĭ) [akc. nîpraćitură] (i. ž.) — (mag.) napratnica, čini ◊ nîpraćitura ĭe farmika śe faśe vrîžîtuarĭa șî labdă pi vrunu lu kare iĭ đeskîntă ku al ńikurat — napratnica je vražbina koju pravi vračara i baca je na nekog kome baje sa nečistim silama ◊ nîpraćitura puaći fi numa vuorbă guală, ḑîsă în đeskînćik, or vro momuată lupadată în drum — napratnica može biti samo prazna reč, izgovorena u toku bajanja, ili neka vražbina bačena na put ◊ nîpraćitura, đeskîntată șî lupadată la vrunu în drum pi unđe trĭaśe đes, sa kĭamă nîgazîtură — napratnica, prebajana i bačena nekome na put kojim često prolazi, zove se nagaznica [Por.] ∞ nîpraći  [Vidi]

6037  nîvađi  năvădi  уводити  nîvađi (ĭuo nîvađesk, ĭel nîvađașće) [akc. nîvađi] (gl. p.) — (tehn.) (o tkanju) uvoditi ◊ kînd la razbuoĭ sa nîvađesk firiļi urḑăļi pin spată șă iță, trăbă să lukre doă muĭerĭ — kad se na razboju uvodi osnova u brdo i nite, treba da rade dve žene [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2580  noasprîaśiļa  nauăsprecelea  деветнаести  noasprîaśiļa [akc. noasprîaśiļa] (br.) — devetnaesti ◊ astîḑ ĭe noasprîaśiļa în marțîșuor, măĭ o ḑî-duauă șî tunăm în primovară — danas je devetnaesti mart, još dan-dva i ulazimo u proleće ◊ numaraĭ uoiļi, kînd trĭekuĭ pĭ-a noasprîaśiļa, în luok să ḑîk doaḑîăś, sminćiĭ đin număr, șî ma zuĭtaĭ kîć-a fuost — brojao sam ovce, i kad sam prešao devetnaestu, umesto da kažem dvadeset, ja se zabrojah i zaboravih koliko ih je bilo [Por.] ∞ nuauă  [Vidi]

3553  nodoruos  nodoros  чворноват  nodoruos (nodoruasă) (mn. nodoruoș, nodoruasă) [akc. nodoruos] (prid.) — čvornovat ◊ tutuku sa sparźe grĭeu, kî ĭe tuot nodoruos — panj se teško cepa, jer je sav čvornovat ♦ var. nudoruos [Por.] ∞ nuod  [Vidi]

3041  nopîrkă  napîrcă  змија  nopîrkă (mn. nopîrś) [akc. nopîrkă] (i. ž.) — (zool.) zmija (Vipera berus) ◊ nopîrkă veńinuasă — zmija otrovnica ◊ nopîrkă ku obrańe — zmija šarka ◊ ala kășî — kućna zmija ◊ nopîrkă đi apă — vodena zmija, belouška ◊ nopîrkă moțată, puĭkă moțată — poskok ◊ în marta în luok đi „nopîrkă” sa ḑîśe „đ-aļi lunź” — u martu se umesto „zmija” kaže „one duge” ◊ măĭ grĭa sîrbatuare alu nopîrś ĭe Pobražîmĭa, atunśa nu kućaḑă ńiś ața sî sa ļiaźe đi rău luor — najstrožiji zmijski praznik je Preobraženje, tada ne sme ni konac da se uveže u strahu od njih ◊ alunu ĭe nașu nopîrśilor, șî kînd o lovĭeșć ku bîtu đ-alun, nopîrka muare đi rușîńe — leska je zmijski kum, i kad je udariš leskovim štapom, ona umre od stida ♦ up. șîarpe, balaur [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3956  noroḑî  nerozi ?  лудети  noroḑî (ĭuo noroḑăsk, ĭel noroḑîașće) [akc. noroḑî] (gl.) — ludeti, umno oboleti ◊ a-nśeput noroḑî înga đi mik — počeo je ludeti još od malena ◊ dakă nu ći vi lasa đi bĭare, o să noroḑășć ĭuta — ako se ne budeš manuo pića, poludećeš brzo [Por.]   [Vidi]

3429  noroḑîĭe  nărozie  лудило  noroḑîĭe (mn. noroḑîĭ) [akc. noroḑîĭe] (i. ž.) — 1. (med.) ludilo, stanje obolelog od ludila ◊ la prins pi kopil noroḑîĭa kare șćiĭe đin śe, da lumĭa pîrîașće stramuoșî luĭ k-a fakut ńiskaĭ rîaļe, șî pi kopil akuma l-a ažuns blastămurļi — poludelo je dete ko zna zbog čega, a ljudi optužuju njegove pretke da su počinili nekakva zla, pa su dete sada stigle kletve 2. (fig.) ludost, ludorija, nestašluk; preterano radovanje ◊ kopiĭi fak la noroḑîĭe, kă n-au alt lukru — deca prave ludosti jer nemaju druga posla ◊ așa visaļiĭe n-a fuost đemult la zavĭećină-n sat, noroḑîĭe mare pănă-n zuorĭ — takvo veselje odavno nije bilo na seoskoj zavetini, veliko ludilo sve do zore [Por.] ∞ noroḑî  [Vidi]

3839  nota  înota  пливати  nota (ĭuo nuot, ĭel nuată) [akc. nota] (gl.) — plivati ◊ am krĭeskut la munće đeparće đi rîu, đ-aĭa nu șću să nuot — odraso sam u planini daleko od reke, zato ne znam da plivam ◊ ĭel nuată tare bińe, kućaḑă șî la Dunîrĭe sî nuaće — on pliva jako dobro, sme i na Dunavu da pliva ◊ kare nu șćiĭe sî nuaće, puaće sî sa-ńaśe șîn apă skundă — ko ne zna da pliva, može da se udavi i u plitkoj vodi ◊ kînd a trĭekut Dunîrĭa, fugari đin Rumîńiĭe a notat ku truaśiļi la brîu — kad su prelazili Dunav, begunci iz Vlaške su plivali sa tikvama o pojasu [Por.]  [Vidi]

5668  nou  nou  нов  nou (noă) (mn. noĭ, noĭ) [akc. nou] (prid.) — nov ◊ s-a dat bășka, ș-a fakut koļibă noă — odelili se, i podigli novi kolibu ◊ (u izr.) đin nou — iznova ♦ var. nuou [Por.]  [Vidi]

3550  nu  nu  не  nu (pril.) — ne ◊ nu puaće așa kum ginđiț — ne može tako kako mislite ◊ nu sa puaće faśa ńimika — ne može se učiniti ništa ◊ kum đe nu — kako da ne ◊ nu măĭ sa puaće — ne može se više ◊ nu, nu șă nu — ne, ne i ne ◊ nu kî sa ćiame, numa krapă đi frikă — ne da se boji, nego puca od straha ♦ supr. da [Por.]  [Vidi]

3666  nuĭauă  nuia  прут  nuĭauă (mn. nuĭaļe) [akc. nuĭauă] (i. ž.) — prut, šiba ◊ nuĭauă ĭe bît supțîre, frînt đin vro krĭangă șî kurațat đi frunḑă — prut je tanka šiba, odlomljena od neke grane i očišćena od lišća ◊ ku nuĭauă s-a bat vaśiļi, kînd sa mînă vrunđiva — prutom se biju krave kada se negde teraju ◊ ku nuĭaļe đemult s-a-npļećit gardurļi — prućem su se nekada plele ograde ◊ gard đi nuĭaļe — ograda od pruća ◊ ku nuĭaļe țîgańi îmļećiesk kutariță șî baluańe — prućem Cigani pletu korpe i balone ♦ var. nuĭa [Por.]  [Vidi]

2425  numa  numa  само  numa [akc. numa] (pril.) (vez.) — 1. (pril.) samo ◊ s-a dus tuoț, a ramas numa unu — otišli su svi, ostao je samo jedan ◊ traĭesk bun, am numa o grižă: să fak nunta la kopil — živim dobro, imam samo jednu brigu: da sinu napravim svadbu 2. (vez.) nego ◊ șćim kum ĭe ĭel, numa spuńe noa kum ĭeș tu — znamo kakav je on, nego kaži nama kakav si ti [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3569  numara  număra  бројати  numara (ĭuo numîr, ĭel numîră) [akc. numara] (gl. p. ref.) — brojati ◊ la baśiĭe în tota sara s-a numarat uoiļi, đi frikă k-a mînkat lupi vruna — na bačiji su se ovce brojale svake večeri, u strahu da vuk nije pojeo neku ◊ puțîńe ḑîļe numîră pănă la urmă — malo dana broji do kraja [Por.] ∞ numîr  [Vidi]

3570  numarat  numărat  избројан  numarat (numarată) (mn. numaraț, numaraće) [akc. numarat] (prid.) — izbrojan ◊ mĭ-a dat o ļegatură ku bań numaraț, să-ĭ pazăsk pănă ĭel sa-ntuarśe — dao mi je jedan povez sa izbrojanim novcem, da ga čuvam dok se on ne vrati ◊ luĭ sînt ḑîļiļi numaraće — njemu su dani izbrojani [Por.] ∞ numîr   [Vidi]

3269  nunțăsk  nuntesc  свадбен  nunțăsk (nunțaskă) (mn. nunțăšć, nunțîašće) [akc. nunțăsk] (prid.) — svadben, koji pripada svadbi, koji ima svadbena svojstva ◊ visaļiĭa nunțaskă a țînut triĭ ḑîļe șî triĭ nuopț — svadbeno veselje trajalo je tri dana i tri noći ◊ ađeturļi nunțăšć mult sa skimbat — svadbeni običaji su se mnogo promenili [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

3268  nunțî  nunti  свадбарити  nunțî (ĭuo nunțăsk, ĭel nunțîașće) [akc. nunțî] (gl. p.) — (zast.) svadbariti, svadbovati, prirediti svadbu, učestvovati u svadbenom običaju ◊ a nunțît vro șapće ḑîļe, șî ĭar nu ļa fuost đestul — svadbovali sedam dana, i opet im je bilo malo ◊ a nunțît, șî s-a kîsîtorit — svadbovali, i skućili se [Por.] ∞ nuntă  [Vidi]

3255  nuntă  nuntă  свадба  nuntă (mn. nunț) [akc. nuntă] (i. ž.) — 1. svadba ◊ nunta ĭe ađet kare sa faśe kînd sa însuară uomu — svadba je običaj koji se pravi kada se čovek ženi ◊ la nuntă sa kunună govĭa ku mlîdožăńa — na svadbi se venčavaju mlada i mladoženja 2. svađa, skandal ◊ sa mîrzăsk ka kîńi, akuș ļi vĭeḑ nunta — mrze se kao psi, uskoro će izbiti svađa ◊ nuntă kîńaskă — pseća svadba [Por.]  [Vidi]

3388  nuoĭ  noi  ми  nuoĭ [akc. nuoĭ] (zam.) — mi ◊ nuoĭ am ažuns amînat, șî đ-aĭa ńa întuors — mi smo kasno stigli, zato su nas vratili ◊ tare rău ĭe în țară, śe va fi ku nuoĭ, nu șću — jako je loše u državi, šta će biti s nama, ne znam ◊ sa puvestîașće kă în țăriļi strińe rău urît sa vorbĭașće đi nuoĭ — priča se da se u stranim državama veoma loše govori o nama ◊ la nuoĭ — kod nas ◊ ku nuoĭ — sa nama ◊ đi nuoĭ — za nas ◊ pintru nuoĭ — zbog nas ◊ đispre nuoĭ — o nama ◊ ku nuoĭ — sa nama ◊ întra nuoĭ — među nama [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

2037  nușća  niște  неки  nușća [akc. nușća] (zam.) — neki (neka, neko) ◊ mĭ-a uđit în kap kă fĭaćiļi kare a źukat, a fuost kićiće ku nușća kunuń dă fluorĭ — ostalo mi je u sećanju da su devojčice, koje su igrale, bile okićene nekim vencima od cveća [Mlava] ♦ dij. var. ńișći [Por.]  [Vidi]

3149  ńam  neam  род  ńam1 (mn. ńamurĭ) [akc. ńam] (i. s.) — rod, rođak; srodnik, srodstvo; familija ◊ la nuoĭ ĭastă ńam apruape, ńam đipartat șî ńam đi bătrîńață — kod nas ima blizak rod, dalek rod i rod od starina ◊ ńamu sa sokoćiașće pi brîńe, kare înśep đi la kopiĭi alu un uom ku o muĭarĭe — srodstvo se računa po pasovima, koji počinju od dece jednoga muža i žene ◊ kopiĭi kare-ĭ fak uomu ku muĭari-sa sînt fraț, or kă ńam đin brîu al đintîń — deca koju rađaju muž i žena su braća, ili rod u prvom kolenu ◊ ńepuoțî đi la kopiĭi luor sînt vĭerĭ đin fraț, or brîu adoĭļa — unuci od rođene dece su braća od stričeva, ili drugo koleno ◊ ńepuoț đi ńepuoț sînt vĭerĭ a doĭļa, or brîu a triĭļa — praunuci su srodnici u trećem kolenu ◊ pănă la vĭerĭ adoĭļa sa țîńe ńam apruape — do trećeg kolena računa se blizak rod ♦ var. (zast.) ńemeńa ♦ sin. fîmeļiĭe, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.]  [Vidi]

2448  ńe  ne  се  ńe1 (zam.) — 1. se ◊ ńe adunăm — skupljamo se ◊ ńe faśem kî ĭe tuot bun — pravimo se da je sve u redu ♦ var. ńi ◊ ńi veđem mîńe — vidimo se sutra ◊ ńi proîmblîăm pin bîăĭ — provodimo se po banjama ◊ ńi đipartăm đi kasă — udaljavamo se od kuće 2. nas, nam ◊ fuź, kă ńi prinđe — beži, jer će nas uhvatiti ♦ var. ńa, ńi a, ń-a ◊ nu ń-a fuost đestul — nije nam bilo dosta ◊ nu ń-a batut đestul — nisu nas tuklo dovoljno [Por.]  [Vidi]

5469  ńegină  neghin  кукољ  ńegină (mn. ńegiń) [akc. ńegină] (i. ž.) — (bot.) kukolj (Agrostema githag) ◊ ńegina ĭe buĭađe kare krĭașće pin grîu, șî dakă grîu nu sa kurîță đi ĭa numa sa maśină la un luok, fańina ĭe tare amară — kukolj je biljka koja raste u žitu, i ako se žito ne očisti od njega nego se samelje zajedno, brašno je veoma gorko ◊ buobiļi đi ńegină sa kunuosk pin buobiļi đi grîu kă sînt ńagre — seme kukolja se prepoznaje u zrnevlju žita po crnoj boji ◊ pin kînćiśiļi rumîńeșć, uoki lu fĭaće frumuasă sînt ńegri ka ńegina — u vlaškim pesmama, oči lepih devojaka su crne kao kukolj [Por.]  [Vidi]

6100  ńegraĭkă  negraică  црна жуна  ńegraĭkă (mn. ńegrăĭś) [akc. ńegraĭkă] (i. ž.) — (ornit.) crna žuna (Dryocopus martius) ◊ ńegraĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, ku trup ńegru întrĭeg, numa are în vîru kapuluĭ un muoț ruoșu — crna žuna je jedna vrsta detlića, čije je telo celo crno, samo ima na vrh glave crvenu ćubu ◊ ńegraĭka sa arańașće ku vĭermĭ kare, ku ćuok tare, skuaće đi supt kuaža ļemnuluĭ — crna žuna se hrani crvima koje, snažnim kljunom, vadi ispod kore drveta ◊ ńegraĭka sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — crna žuna se gnezdi po šupljim stablima [Por.] ∞ ńegru1  [Vidi]

6093  ńegru  negru  црн  ńegru1 (ńagră) (mn. ńegri, ńagre) [akc. ńegru] (prid.) — (color) crn ◊ a veńit o muĭare ńagră ku un om ńegru, șî ku duoĭ kopiĭ ńegri, katînd đi lukru — došla je jedna crna žena sa crnim mužem, i dvoje crne dece, tražeći posao ◊ n-a putut ńimik țasuț în razbuoĭ, sî sa fărbuĭe în ńegru, pănă n-a ĭeșît kîrabuoĭu — nije se mogli ništa tkano na razboju da se oboji u crno, dok se nije pojavila zelena galica [Por.]   [Vidi]

6099  ńegru  negru  црнина  ńegru2 [akc. ńegru] (i. m.) — (rel.) crnina ◊ ńegru ĭe țuală ńagră kare înbrakă žăļniku dupa vrun ńam muort — crnina je crna odeća koju oblači ožalošćeni za nekim umrlim rođakom ◊ ńegru muĭerĭesk ĭe kîrpă ńagră, da barbațăsk kimĭașă ńagră— ženska crnina je crna marama, a muška crna košulja ◊ ńegru sa puartă un an đi ḑîļe, da dupa kopiĭ ćińirĭ mumîńiļi puartă șî pană la triĭ ań, or, kîćodată, pănă la muarće — crnina se nosi godinu dana, a za mladom decom majke nose i do tri godine, ili, ponekad, do smrti ◊ în Porĭeśa kînd sa înkĭaĭe anu, ńegru sa lapîdă dupa ușă, șî sa lasă să putraḑaskă a koluo — u Poreču kad istekne godina, crnina se baca iza vrata, i ostavi tamo da istrune ◊ (ver.) pănă ńamu duśe ńegru, șă al muort pi lumĭa-ĭa ĭe žăļnik — dok rodbina nosi crninu, i pokojnik je u žalosti na onom svetu ◊ (ver.) kînd žăļńiku labîdă ńegru șă înbrakă alb, ăl muort kapîtă uokĭ șă đin ńigurĭață ĭasă la viđarĭe — kad ožalošćeni baca crninu i oblači belo, pokojnik dobija oči, i iz tame izlazi na videlo [Por.] ∞ ńegru1  [Vidi]

6123  ńegura  negura  смркавати се  ńegura (ĭuo ńegurĭeḑ, ĭel ńegurĭaḑă) [akc. ńegura] (gl. ref.) — smrkavati, smračiti se ◊ s-a amînatat, ș-ažuns la kasă dupa śe a ńegurat bińe — zakasnio je, i stigao je kući tek kad se dobro smračilo ◊ uoțî nu pļakă în furaluk pănă nu ńegurĭaḑă — lopovi ne polaze u pljačku dok se ne smrkne ♦ var. ńigura [Por.] ∞ ńegru  [Vidi]

2917  ńegură  negură  тама  ńegură (mn. ńigurĭeț) [akc. ńegură] (i. ž.) — 1. tama, tmina, pomrčina; mrak ◊ đintr-odată sa nuvară, șî sa pusă o ńegură grĭa, parke a kaḑut nuapća pi pomînt — iznenada se naoblači, i nastade teška tama, kao da je noć pala na zemlju ◊ adu lumanarĭa, kă în podrum ĭe ńegura, nu sa vĭađe ńimik — donesi sveću, jer je u podrumu mrak, ne vidi se ništa 2. (fig.) neznanje, beda, teško siromaštvo, slepilo ◊ nu m-a dat tata la șkuală, am krĭeskut în ńegura — nije me dao otac u školu, odras’o sam u mraku 3. (fig.) (psih.) teška tuga, bol, patnja — kînd am-uḑît kî mĭ-a perit tata, mĭ-a kaḑut o ńegură grĭa pi kap — kad sam čuo da mi je poginuo otac, neki težak mrak mi je pao na glavu 4. (rel.) umiranje bez sveće ◊ kînd uomu muare fara lumanare aprinsă în mînă, sa ḑîśe k-a murit în ńegura, șî pi lumĭa-ĭa đi veśiĭe o să traĭaskă în ńegura — kad čovek umre bez upaljene sveće u ruci, kaže se da je umro u mraku, i na onome svetu će večno boraviti u mraku ♦ sin. ńegurĭață ♦ var. ńagură [Por.] ♦ dij. sin. întuńerik [Zvizd]  [Vidi]

3447  ńemțăsk  nemţesc  немачки  ńemțăsk (ńemțăskă) (mn. ńemțăsć, ńemțășć) [akc. ńemțăsk] (prid.) — nemački ◊ lukru ńemțăsk are mare rînd — nemački posao veoma je uredan ◊ muĭarĭa ńemțaskă are pĭaće pi față — nemačka žena ima pege na licu ◊ kopiĭ ńemțășć đi miś sa-nvață să lukre — nemačka deca se od malena uče da rade ◊ ađeturļi ńemțășć nu sînt ka ’ļi nuaștre — nemački običaji nisu kao naši [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3445  Ńemțîĭe  Nemţie  Немачка  Ńemțîĭe (mn. Ńemțîĭ) [akc. Ńemțîĭe] (i. ž.) — Nemačka ◊ Ńemțîĭa ĭe mare țară, da ńamțî sînt lumĭe tare vrĭańikă — Nemačka je velika zemlja, a Nemci su jako vredni ljudi ◊ pănă đi kurînd a fuost duauă Ńemțîĭ, șî ĭaļe s-a adunat, ș-akuma ĭe numa una — do skoro su bile dve Nemačke, i one su se ujedinile, i sada je samo jedna [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3444  ńemțuaĭkă  nemţoaică  Немица  ńemțuaĭkă (mn. ńemțuaĭke, ńemțuoĭś) [akc. ńemțuaĭkă] (i. ž.) — Nemica ◊ ńemțuaĭka ĭe muĭarĭa ńemțaskă — Nemica je nemačka žena ◊ ĭastă astîḑ mulț rumîń đ-aĭ nuoștri kare multă vrĭame lukră în Ńemțîĭe, șî kare s-a însurat ku ńemțuoĭș — ima danas dosta naših Vlaha koji dugo rade u Nemačkoj, i koju se oženili Nemicama [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3170  ńemui  neamui  орођавати се  ńemui (ĭuo ma ńemuĭ, ĭel sa ńemuĭe) [akc. ńemui] (gl. p. ref.) — (zast.) 1. orođavati se, postati srodnik ◊ kînd s-ansuară baĭatu ku fata, fîmeļiĭiļi luor sa ńemuĭe — kada se oženi momak sa devojkom, njhove familije se orode 2. računati, paziti srodstvo ◊ đemult sa ńemuit lumĭ pănă la vĭerĭ a triĭļa — nekad su ljudi pazili na srodstvo sve do četvrtog kolena [Por.] ♦ dij. sin. ruđi [Crn.] ∞ ńam  [Vidi]

3130  ńentorkatuor  neîntorcător  неповратан  ńentorkatuor (ńentorkatuare) (mn. ńentorkatuori, ńentorkatuarĭe) [akc. ńentorkatuor] (prid.) — nepovratan ◊ apa ĭe ńentorkatuare kă kure tuot înainće — voda je nepovratna jer stalno teče napred ◊ kaļe ńentorkatuare — put bez povratka ♦ supr. întorkatoare [Por.] ∞ întuarśe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5237  ńepază  nepază  непажња  ńepază (mn. ńepazălurĭ) [akc. ńepază] (i. ž.) — nepažnja ◊ nu sa puaće trĭeśa bun ku ńepază — ne može se dobro proći sa nepažnjom [Por.] ∞ pază  [Vidi]

3730  ńetku  sulă  ђока  ńetku (mn. ńetkurĭ) [akc. ńetku] (i. s.) — (vulg.) „đoka”, „stojko”, euf. za muški polni organ ◊ a lukrat ka kalu ḑîua-nuapća, da la urmă a kîpatat pi ńetku — radio kao konj danju-noću, a na kraju dobio „đoku” ◊ śe gođe uomu iĭ spuńe, sa faśe kă n-auđe, or ăl duare ńetku — što god mu čovek kaže, pravi se da ne čuje, ili ga boli „stojko” ♦ sin. pulă [Por.]  [Vidi]

3167  ńevastă  nevastă  супруга  ńevastă (mn. ńevĭașće) [akc. ńevastă] (i. ž.) — 1. supruga; udata žena ◊ s-a kîsatorit ćinîr, ama ku ńevasta luĭ s-a ogođit bun — oženio se mlad, ali se sa svojom suprugom slagao dobro 2. (u titulisanju među jetrvama) snaja ◊ „ńevastă” ḑîśe kumnata măĭ ćinîră la a măĭ batrînă — „snaja” kaže mlađa jetrva starijoj [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4954  ńibaut  nebăut  непопијен  ńibaut (ńibaută) (mn. ńibauț, ńibauće) [akc. ńibaut] (prid.) — (o tečnosti) nepopijen ◊ a fuost guoșć măĭ puțîń đikîț śe s-a așćetat, ș-a ramas multă bĭare ńibaută — bilo je manje gostiju nego što se očekivalo, pa je ostalo dosta pića nepopijeno ♦ supr. baut [Por.] ∞ bĭa  [Vidi]

6105  ńigustoriĭe  negustorie  трговина  ńigustoriĭe (mn. ńigustoriĭ) [akc. ńigustoriĭe] (i. ž.) — trgovina ◊ Țînțari a fuost kuprinș ku ńigustoriĭa: đi la nuoĭ a kumparat marfă ĭepćină, ș-a provinduto în orașă unđe ĭa a fuost skumpă — Cincari su se bavili trgovinom: kod nas su kopovali jeftinu robu, i preprodavali je u varošima gde je ona bila skupa [Por.] ∞ ńigustuorĭ  [Vidi]

6108  ńikurațat  necurățat  неочишћен  ńikurațat (ńikurațată) (mn. ńikurațaț, ńikurațaće) [akc. ńikurațat] (prid.) — neočišćen ◊ nuś ńikurațaće sa vind mult măĭ ĭepćin đikît aļi kurațaće — neočišćeni orasi se prodaju mnogo jeftinije nego očišćeni ♦ supr. kurațat [Por.] ∞ kurața   [Vidi]

6109  ńikurat  necurat  нечист  ńikurat (ńikurată) (mn. ńikuraț, ńikuraće) [akc. ńikurat] (prid.) — 1. (o higijeni) nečist, prljav ◊ lukru ńikurat — prljav posao ♦ sin. imuos 2. (demon.) (hip.) đavo ◊ nu pumeńi pĭ-al ńikurat pi nume, kă vińe șă-ț faśe vrun rău — ne pominji nečistog po imenu, jer će doći i učiniće ti neko zlo ◊ (mag.) đeskînćik ku al ńikurat — bajanje sa nečistim, vrsta bajalica u kojima se đavo priziva u pomoć ♦ sin. ńikruśat ♦ supr. kurat [Por.] ∞ drak   [Vidi]

5549  ńiļiu  nelei  велики левак ?  ńiļiu (mn. ńiļiĭ) [akc. ńiļiu] (i. m.) — veliki levak ◊ ńiļiu ĭe tolśerĭ mare đi ļemn, fakut ka postaua ku țauă la fund, șî ku ĭel sa împlă butuoĭ mare ku vin or ku rakiu — veliki levak je napravljen od drveta u obliku korita sa cevkom na dnu, i služi da se u veliko bure sipa vino ili rakija [Por.] ♦ dij. var. ńeleĭ (Korbovo) [Dun.] ∞ tolśerĭ   [Vidi]

5530  ńipućare  neputere  немоћ  ńipućare (mn. ńipućerĭ) [akc. ńipućare] (i. ž.) — nemoć, slabost ◊ sa vaĭtă muoșu kî s-a pus vro ńipućare pi ĭel, șî n-are poptă ńiś đi mînkare — žali se čiča da ga je uhvatila neka nemoć, i da nema apetit ni za jelo ◊ ńipućare în tuaće părțîļi, uomu sîngur nu puaće ńimika — nemoć na sve strane, čovek sam ne može ništa ♦ supr. pućare [Por.] ∞ puća   [Vidi]

6111  ńipumeńit  nepomenit  непоменик  ńipumeńit (ńipumeńită) (mn. ńipumeńiț, ńipumeńiće) [akc. ńipumeńit] (prid.) — (demon.) nepomenik, đavo ◊ ńiśkînd nuĭe bun sî sa ḑîkă „draku” pi nume, kî ĭel auđe numiļi luĭ șă vińe, numa sa ḑîśe al ńipumeńit — nikad nije dobto da se kaže „đavo” po imenu, jer on čuje svoje ime i dođe, nego se kaže nepomenik ♦ sin. drak, ńikruśat, al mik, ńikurat [Por.] ∞ drak  [Vidi]

5815  ńiras  neras  необријан  ńiras (ńirasă) (mn. ńiraș, ńirasă) [akc. ńiras] (prid.) — 1. (o bradi) neobrijan ◊ baĭat ńiras ĭe urît, șî fĭaćiļi nu sa uĭta la ĭel — neobrijani momak je ružan, i devojke ga ne gledaju 2. (o životinjskoj koži) neodran ◊ đimult sa purtat opinś đi pĭaļe đi puork ńirasă — nekad su se nosile opanke od neodrane svinjske kože ♦ supr. ras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

4349  ńisarat  nesărat  неслан  ńisarat (ńisarată) (mn. ńisaraț, ńisaraće) [akc. ńisarat] (prid.) — (nutr.) neslan ◊ ńisarată ĭe mînkarĭa în kare nu sa puńe sare kît trăbe — neslano je jelo u koje se ne stavlja so koliko treba ◊ brînḑă ńisarată — neslani sir ♦ supr. sarat [Por.] ∞ sare  [Vidi]

5471  ńisîmanat  nesemănat  непосејан  ńisîmanat (ńisîmanată) (mn. ńisîmanaț, ńisîmanaće) [akc. ńisîmanat] (prid.) — (agr.) neposejan ◊ s-a bulnavit, șî ļ-a ramas lokurļi ńisîmanaće — razboleli se, i ostale im njive neposejane ♦ supr. sîmanat [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

5392  ńispalat  nespălat  неопран  ńispalat (ńispalată) (mn. ńispalaț, ńispalaće) [akc. ńispalat] (prid.) — neopran, neumiven; prljav ◊ nu daț la kopiĭ puame ńispalaće — ne dajte deci neoprano voće ◊ nu ĭ-a fuost rușîńe să mĭargă în țuaļe ńispalaće — nije se stideo da ide u prvljavom odelu ◊ a ĭeșît în lumĭe ńispalat pi uokĭ — izašao je među ljude neumiven [Por.] ∞ spala  [Vidi]

2441  ńiśkare  nicicare  нико  ńiśkare [akc. ńiśkare] (zam.) — niko ◊ spuńe kă n-a vaḑuto ńiśkare, șî đ-aĭa n-are đi śe să-ĭ fiĭe frikă — kaže da je niko nije video, i zato nema čega da se boji ♦ var. ńișkare ♦ sin. ńima Por.] ∞ kare  [Vidi]

2440  ńiśkît  nicicât  нимало  ńiśkît [akc. ńiśkît] (pril.) — nimalo ◊ nu mi drag ńiśkît đi ĭa — nimalo je ne volim ◊ nu sa ogođesk ńiśkît — ne slažu se nimalo ♦ var. ńiśkîta ♦ up. ńiśđikît [Por.] ∞ kît  [Vidi]

4019  ńiśkotrĭabă  inutil  непотребно  ńiśkotrĭabă [akc. ńiśkotrĭabă] (pril.) — nepotrebno, bez potrebe, badava, džabe ◊ s-a dus în sat ńiśkotrĭabă, numa điźaba a pĭerdut vrĭamĭa — otišao je u selo nepotrebno, samo je badava gubio vreme ♦ / ńiśkotrĭabă < ńiś + ku + o + trĭabă [Por.] ∞ trĭabă  [Vidi]

2430  ńiśodată  niciodată  ниједном  ńiśodată [akc. ńiśodată] (pril.) — nijednom, nikad ◊ vrodată a fi șî fuost așa, ama đi kînd ĭuo țîn minće, n-a fuost ńiśodată — nekad je možda i bilo tako, ali otkako ja pamtim, nije bilo nijednom ♦ / ńiś + odată [Por.] ∞ odată  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4825  ńiśun  niciun  ниједан  ńiśun (pril.) [akc. ńiśun] — nijedan ◊ kînd a tunat Bugari, tuoț a fuźit, n-a ramas ńiśun saćan — kad su ušli Bugari, svi su pobegli, nije ostao nijedan seljak [Por.] ∞ unu   [Vidi]

2123  ńiźel  negel  брадавица  ńiźel (mn. ńiźiĭ) [akc. ńiźel] (i. m.) — (med.) bradavica, oboljenje kože u obliku krastave izrasline (Verruca vulgaris) ◊ ńiźelu măĭ ļesńe sa ļekuĭe ku lapćiļi lu ĭarbă kare o kĭamă peśinźină — bradavica se najlakše leći sokom od trave koja se zove rusa ♦ var. ńiźiel ♦ (demin.) ńiźeluț, ńiźeluș [Por.]  [Vidi]

6289  obadă  obadă  обруч  obadă (mn. obĭeḑ) [akc. obadă] (i. ž.) — obruč, cilindar ◊ sîta đi śernut fańina are sîtă đi žîță strînsă în obadă đi ļemn tare supțîre — sito za sejanje brašna ima žičano sito koje je zategnuto u obruč od jako tankog drveta [Por.]  [Vidi]

3272  obîrka  obârcăi  пентрати се  obîrka (ĭuo ma obîrk, ĭel sa obîrkîĭe) [akc. obîrka] (gl. p. ref.) — pentrati se, okačiti se o što ◊ pîkurari sa obîrkîĭe pi ļiamńe, da nu pazîăsk vićiļi — čobani se pentraju po drveću, a ne paze na stoku ♦ up. urka [Por.]  [Vidi]

3273  obîrkat  aburcat  успентран  obîrkat (obîrkată) (mn. obîrkaț, obîrkaće) [akc. obîrkat] (prid.) — uspentran, koji se negde popeo i nesigurno stoji; popet ◊ sa miră kum kapra s-a suit în vîru tufi, stă obîrkată șî manînkă la frunḑă ka kînd ĭe žuos pi pomînt — čudi se kako se koza popela na vrh grma, stoji uspentrana i brsti lišće kao da je na zemlji ♦ up. urkat [Por.] ∞ obîrka   [Vidi]

5832  obĭală  obială  обојак  obĭală (mn. obĭaļe) [akc. obĭală] (i. ž.) — obojak ◊ obĭala ĭe parśel đi śuarik ku kare uamińi a-nfășurat talpa guală pănă nu sa skuos śarapi — obojak je komad tkanine kojim su muškarci uvijali golo stopalo pre nego što su se pojavile čarape ◊ barbațî s-a-nkalțat în obĭaļe, da muĭeriļi în kalțuoń — muškarci su obuvali obojke, a žene kalčine [Por.]  [Vidi]

5656  oblînk  oblâncă  облучје  oblînk (mn. oblînkurĭ) [akc. oblînk] (i. ž.) — oblučje na sedlu; jabuka ◊ oblînk ĭe o gîlkă mare ka pumnu đinainće la șaua kaluluĭ — oblučje je uzdignuti deo, veliki kao pesnica, na prednjoj strani konjskog sedla ◊ đi oblînk sa ļagă tovar măĭ ușuor kare kîlarĭețu-l duśe đinainća luĭ — za oblučje se vezuje lakši tovar koji jahač nosi na konju ispred sebe [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2364  obļiagă  obleagă  обложина  obļiagă (mn. obļieź) [akc. obļiagă] (i. ž.) — 1. obložina*, obradivo zemljište ostavljeno da leži, da odmara ◊ obļiagă ĭe pomînt, lasat un ań ńimuśit — obložina je zemljište, ostavljeno godinu dana neobrađeno ◊ luoku sa faśe obļiagă kînd uomu nu puaće să-l are, kî n-a fuost vrĭamĭa bună (a ploĭat una-ntruuna), or n-ažuns, or a murit śińiva đin kasă pă n-avut ku kare — njiva se pretvara u obložinu kada čovek ne može da je obradi, zato što nije bilo dobro vreme (neprekidno je padala kiša), ili nije stigao, ili mu je neko umro iz kuće pa nije ima s kim ◊ ano-la kînd nu sa muśiașće, obļiaga ĭe pașuńe; dakă sa lasă măĭ mulț ań, ĭa sa înļiveḑîașće; la urmă, porńiesk spińi, vin pănă la pragu kășî — one godine kada se ne obrađuje, obložina je pašnjak; ako se ostavi više godine, ona postane livada; na kraju, nikne trnjak, koji dođu do kućnog praga 2. čest toponim, zvano mesto ◊ mulće luokurĭ la rumîń sa kĭamă obļiagă, măĭ đies: Obļaga Mikă, Obļaga Mare — mnoga mesta se kod Vlaha zovu Obložina, najčešće: Mala Obložina, Velika Obložina [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3067  obosî  obosi  уморити се  obosî (ĭuo ma obosîăsk, ĭel sa obosîașće) [akc. obosî] (gl. p. ref.) — umoriti se, izgubiti snagu ◊ m-a obosît aļergatura dupa pîrdańiśi-ļi đi viće — umorilo me je trčanje za prokletim govidima ◊ uomu ńinvațat la kuasă măĭ ĭut obosîașće la kosît — nevešt kosac najbrže se umori na kosidbi ♦ sin. ustańi [Por.]   [Vidi]

2358  obrańe  obrame  упртача  obrańe (mn. obrîăń) [akc. obrańe] (i. ž.) — 1. uprtača ◊ obrańa ĭe o sfuară skurtă, kare sa înpļećiașće đin viță đi ață đi lînă fărbuită; sa uĭtă să fiĭe gruasă ka un źeĭśt, đi sî puate să țînă greotaća — uprtača je jedan kratak konopac, koji se upliće od končanih niti obojene vune; gleda se da bude debela kao prst, da bi mogla da drži težinu ◊ obrańa sa puńe la tuot śe sa duśe-n șîaļe: la trastă, la ļagîn đi kopiĭ, la kĭasă lu șkolarĭ, da șî la kĭasă kare sa duk numa pista umîr — uprtača se stavlja na sve što se nosi na leđima: na torbu, na dečju kolevku, na školske torbice, ali i na kese koje se nose samo preko ramena [Por.] ♦ sin. baĭeră (Topla) [Crn.] 2. šara, ukras ◊ un fĭeļ đi noprś au pi șîaļe pistrițură ka obrańa, șă ļi kĭemăm: nopîrś ku obrańe — jedna vrsta zmija ima na leđima šaru nalik na pletenicu-uprtaču, pa je zovemo šarka [Por.] ◊ nopîrka pistriță pi șîaļe la nuoĭ sa kĭamă nopîrka ku baĭeră — zmija sa šarenim leđima kod nas se zove zmija „bajerka” (Topla) [Crn.]  [Vidi]

5657  obrăț  obraț  узвратиште  obrăț (mn. obrățurĭ) [akc. obrăț] (i. s.) — (agr.) uzvratište ◊ obrăț ĭe kîpatîńu luokuluĭ śe nu puoț să-l arĭ în lung, kă întuorś plugu pista ĭel să tuń ĭară în aratură— uzvratište je kraj oranice koji ne možeš da izoreš, jer okrećeš plug na njemu da ponovo uđeš u oranicu ◊ kînd sa gaćașće luoku ku aratura, atunśa sa ară șî obrățu ku brăžđ đ-apuanka — kad se svrši oranje njive, tada se izore i uzvratište poprečnim brazdama [Por.] ∞ aratură  [Vidi]

4576  obrinśală  obrinteală  запаљење  obrinśală (mn. obrinśaļe) [akc. obrinśală] (i. ž.) — (med.) zapaljenje ◊ kînd sa spurkă taĭatura șî loko-la sa umflă șî roșiașće, sa spuńe kă uomu a kîpatat obrinśală — kad se zagadi rana i to mesto otekne i pocrveni, kaže se da je čovek dobio zapaljenje ♦ sin. nîparĭală [Por.] ∞ obrinśi  [Vidi]

4575  obrinśi  obrinti  инфицирати  obrinśi (ĭuo ma obrinśesk, ĭel sa obrinśiașće) [akc. obrinći] (gl. ref.) — (med.) inficirati, zapaliti ◊ kînd taĭatura sa spurkă ku imală, șî loko-la roșașće șî sa umflă, sa spuńe kî sa obrinśașće — kad se posekotina zagadi prljavštinom, i to mesto pocrveni i otekne, kaže se da se zapalilo [Por.]   [Vidi]

3230  oćeșî  oteși  отићи  oćeșî (ĭuo oćeșăsk, ĭel oćeșîașće) [akc. oćeșî] (gl. p. ref.) — otići, napustiti, skloniti ◊ tuma kînd mńamțî s-a oćeșît đ-akolo, iĭ a kućeḑat sî ĭasă đin borugă, unđ-a fuost pitulaț — tek kad su Nemci otišli odande, oni su smeli da izađi iz potoka, gde su bili skriveni ◊ stau, șî ma ruog la dumńeḑîu să-l oćeșaskă đin drumu mĭeu, sî puot sî trĭek — stojim, i molim se bogu da mi ga skloni s puta, da mogu da prođem ♦ up. oćinśi ♦ sin. duśa [Por.]  [Vidi]

2368  oćig  otic  отикач  oćig (mn. oćiźe) [akc. oćig] (i. s.) — (tehn.) otikač, otik na oraćem plugu ◊ oćigu ĭe un bît măĭ lung đi kuorn, bagat la grinđiĭ, unđe sînt ruaćiļi pluguluĭ — otikač je poduži drenov štap, nabijen u gredelj, na mestu gde su točkovi pluga ◊ ku oćigu lukră uom adîns, ažutuorĭ la arat, kare ku oćigu puartă plugu să nu sa fakă pîrśurĭ — otikačem upravlja poseban čovek, pomoćnik na oranju, koji otikačem vodi plug da se izbegnu oplazine [Por.] ♦ up. orităk [Mlava] ∞ plug  [Vidi]

5440  odaĭe  odaie  одаја  odaĭe (mn. odăĭ) [akc. odaĭe] (i. ž.) — 1. odaja, prostorija ◊ a fuost stapîn țapîn, avut koļibă ku triĭ odăĭ — bio je jak domaćin, imao je kolibu sa tri prostorije ◊ într-o odaĭe a ținut vićiļi, da în alaltă a trait iĭ — u jednoj prostoriji držali su stoku, a u drugoj su živeli oni 2. stambeni objekti uopšte ◊ a fuźit đi la uom, șî s-a tras ka uļimișńița pin odăĭļi lu tuoĭa — pobegla je od muža, i vucarala se kao uličarka po tuđim kućama ♦ sin. suobă [Por.]  [Vidi]

99  odolan  hodolan  коска  odolan (mn. odolańе) [akc. odolan] (i. m.) — 1. koska (veći komad) ◊ la morminț-ăĭ pîrasîț ș-akuma sa gasîăsk odolańe omeńieșć — na neznanom groblju i sada se nalaze ljudske kosti 2. koska sa malo mesa ◊ odolan uskat — suva koska ◊ a pus în ḑamă numa ńișći odolańe — stavila je u čorbu samo neke koščine ♦ sin. śolan [Por.] 3. (tehn.) komad, deo neke naprave ◊ mi sa-m pare kă dîn gĭebo-la dă trăirat a măĭ ramîns ńișće odolańe pră supt șupă — čini mi se da su od te vršalice ostali još neki delovi pod šupom (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

6318  ofta  ofta  уzдисати  ofta (ĭuo ofće, ĭel ofćaḑă) [akc. ofta] (gl.) — uzdisati ◊ dupa muarće fĭeći, muma atîta a oftat grĭeu đi iĭ sa-m parut kă o sî-ĭ krîape ińima — posle smrti ćerke, majka je toliko teško uzdisala da joj se činilo da će joj srce prepući ◊ kînd iĭ la uom pintru śeva grĭeu la ińimă, ĭel trabe nuapća să ĭasă afară, să rađiśe mîńiļi în sus, șî slubaḑîndu-ļi, sî ofćaḑă se guod măĭ adînk puaće — kad je čoveku zbog nečega teško na srcu, treba noću da izađe napolje, podigne ruke i spuštajući ih, uzdahne najdublje što može ♦ sin. suspina, șușńi [Por.]   [Vidi]

6319  oftat  oftat  уzдисање  oftat (mn. oftaće) [akc. oftat] (i. s.) — uzdisanje ◊ s-a pus pi mińe un oftat grĭeu, atîta đi adînk đi mi sa-m pare kî o s-îm șća ińima — spopalo me je neko teško uzdisanje, toliko duboko da mi se čini da ći mi srce stati ♦ sin. suspinat [Por.] ∞ ofta  [Vidi]

3829  ogașăl  ogașăl ?  поточић  ogașăl (mn. ogașîaļe) [akc. ogașăl] (i. s.) — (demin.) potočić ◊ ogașăl ĭe ogaș mik, apă kurgatuare đi pi pođiń, kare tună în vrun ogaș — potočić je mali potok, tekuća voda koja se sliva sa padina i uliva u neki potok ◊ ogașîăļiļi đes sakă pista vară — potočići često presuše preko leta ◊ în ogașîaļe nus pĭeșć, puaće sî sa gasîaskă numa bulobrĭeț — u potočićima nema ribe, mogu da se nađu samo rakušci ♦ / < ogaș + -ăl [Por.] ∞ rîu  [Vidi]

1543  ogaș  ogaș  поток  ogaș (mn. ogașă) [akc. ogaș] (i. s.) — 1. (hidr.) potok ◊ lumĭa s-a uĭtă kînd guod puaće să sa kîsîtorĭaskă apruape đi vrun ogaș țapîn — ljudi gledaju kad god mogu da se nastane u blizini nekog jakog potoka ◊ ogașol săk — suvi potok, potok koji preko leto presušuje ◊ ogașol mik — mali potok ◊ ogașol mare — veliki potok ◊ ogașol rău — zli potok, potok sa strmim, uskim i teško pristupačnim koritom ◊ ogașol petruos — kameniti potok, potok koji teče preko kamenjara ♦ (demin.) ogașăl [Por.] 2. a. potok b. reka (Plavna) [Pad.] 3. usek u zemljištu (Dupljane) [Kmp.] ♦ dij. sin. pîrîu [Kmp.] ∞ rîu  [Vidi]

4271  ogļindă  oglindă  огледало  ogļindă (mn. ogļinḑ) [akc. ogļindă] (i. ž.) — 1. ogledalo, glatka površina u kojoj se odražavaju likovi ◊ mulț rumîńi aĭ batrîń n-avut ogļindă, s-a uĭtat în vrun vas ku apă — mnogi stari Vlasi nisu imali ogledalo, ogledali su se u nekom sudu sa vodom ◊ ogļinḑ miś, kare fĭaćiļi a dus în kutariță đi mînă, ļ-a kumparat baĭețî pi la bîlśurĭ — mala ogledalca, koje su devojke nosile u ručnim korpicama, kupovali su im momci na vašarima ◊ kînd muare vrunu în kasă, ogļinda sa astrukă, or sa-ntuarśe la parĭaće — kad neko umre u kući, ogledalo se pokriva, ili okreće ka zidu ◊ faśe ku ogļinda — šalje signal ogledalom 2. (fig.) odraz, slika nekog ili nečega ◊ kopiĭi sînt ogļinda parințîlor — deca su slika roditelja ◊ lukro-sta ĭe ogļinda nuastră adăvărată — ovaj posao je naše verno ogledalo ♦ var. ogļinđao [Por.] ♦ dij. var. ogrnđao (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.]  [Vidi]

3877  ogoi  ogoi  завршити  ogoi (ĭuo oguoĭ, ĭel oguaĭe) [akc. ogoi] (gl. p. ref.) — 1. (o poslu) završiti, svršiti ◊ să nu ĭ-a fi aźutat veśińi, lukru n-a fi ogoit îndată — da mu nisu pomogli susedi, posao ne bi skoro završio ◊ ano-sta ĭuta a ogoit ku kosîtu — ove godine brzo je završio sa kosidbom ◊ a ogoit vićiļi, șî s-a dat pi o parće să uđińaskă — namirio je stoku, i prilegao da se odmori sin. gaći 2. (o duševnom stanju) smiriti se, odmoriti se; upokojiti se, umreti ◊ sa mîńiĭe ĭuta, da grĭeu sa ogoaĭe — brzo se ljuti, a teško smiruje ◊ sa ogoit baba — upokojila se baba ♦ sin. uśuĭa [Por.] ∞ oguoĭ  [Vidi]

3116  ogrișćană  ogrișteană  невен  ogrișćană (mn. ogrișćeńe) [akc. ogrișćană] — 1. (bot.) neven (Calendula officinalis) ◊ ogrișćana sa kuļiaźe la Sĭnźuorḑ — neven se bere na Đurđevdan ◊ đin ogrișćană la Sînźuorḑ sa faśe kunună kare sa puńe la gira gaļețî kînd sa mulźe uaĭa đintîń — od nevena se na Đurđevdan plete venac koji se stavlja na vedro kad se muze prva ovca 2. (ret.) (zast.) starinsko žensko ime ◊ (antr.) Ogrișćana — Nevenka [Por.] ♦ dij. sin. nokoța (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3583  oĭariĭe  oierie  овчарство  oĭariĭe (mn. oĭariĭ) [akc. oĭariĭe] (i. ž.) — (zast.) ovčarstvo ◊ aĭ batrîń s-a țînut ku vićiļi, da-r măĭ mult ku oĭariĭa — stari su se bavili stokom, a najviše ovčarstvom ◊ oĭariĭa l-aĭ nuoștri ļ-a dat tuot śe ļ-a trăbuit — ovčarstvo je našima davalo sve što im je trebalo [Por.] ∞ uaĭe  [Vidi]

3060  okituor  ochitor  осматрач  okituor (mn. okituorĭ) [akc. okituor] (i. m.) — (zast.) osmatrač, stražar; nišandžija; strelac ◊ okituorĭu a fuost în ćimpol turśiesk uom adîns aļes să șadă la okituare, să prăfiră în tuaće părțîļi șî să ivaskă kînd bagă sama kă vin turśi — osmatrač je bio u tursko vreme čovek posebno izabran da sedi na osmatračnici, da osmatra na sve strane, i da javi kad primeti da dolaze Turci ◊ okituor a putut să fiĭe numa uom vićaz, kare avut uokĭu uļuluĭ, fuga kaluluĭ, sama ĭepurluĭ, șî zbĭerîtu śerbuluĭ — osmatrač je mogao biti samo hrabar čovek, koji je imao oko orla, brzinu konja, oprez zeca, i riku jelena [Mlava] ∞ uokĭ   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6246  okĭenat  chenat  окаст  okĭenat (okĭenată) (mn. okĭenaț, okĭenaće) [akc. okĭenat] (prid.) — okat, okast ◊ okĭenat ĭe uom kare are uokĭ marĭ, or tare frumuoș — okat je čovek koji ima velike, ili jako lepe oči ◊ kînd śuava samînă la uokĭ, or are fuarma uokĭuluĭ, sa spuńe kî ĭe okĭenat — kad nešto liči na oko, ili ima oblik očiju, kaže se da je okasto [Mlava] ∞ uokĭ  [Vidi]

3049  okroći  ocroti  чувати  okroći (ĭuo okroćesk, ĭel okroćiașće) [akc. okroći] (gl. p. ref.) — čuvati, paziti, štititi ◊ frațî kată bińe la visaļiĭe să okroćeaskă pră sorî-sa dă baĭeț bĭețîuoș — braća dobro paze na veselju da sačuvaju svoju sestru od pijanih momaka [Hom.] ◊ n-am đi śe-l okroći atîta, kînd ĭe mangă mare — nemam ga zašto toliko štititi, kad je veliki mangup (Tanda) ♦ sin. pazî [Por.]  [Vidi]

5665  olațăl  drojdie  квасац  olațăl (mn. olațăļe) [akc. olațăl] (i. s.) — kvasac ◊ olațălu sa puńa în aluvat, să krĭaskă aluvatu — kvasac se stavlja u testo, da testo naraste ♦ var. aluvațăl (Tanda) [Por.]  [Vidi]

93  oltan  altoi  калем, навртак  oltan (mn. oltań) [akc. oltan] (i. m.) — 1. mladica koja se kalemi na biljku; kalem; navrtak 2. nakalemljenа biljka [Por.]   [Vidi]

1  oltańi  altoi  калемити  oltańi (ĭuo oltańesk, ĭel oltańiașće) [akc. oltańi] (gl. p) — 1. kalemiti ◊ đemult a fuost ađet sî sa oltańaskă puomi pi lînga drum, sî đa drumașî đi pomană puamiļi la sufļitu lu oltanđiu — nekada je bio običaj da se kaleme voćke pored puta, da putnici namene voće duši kalemara 2. (fig.) poseći, povrediti prst ◊ a oltańit źeĭśtu — zbog sličnosti u načinu previjanja prsta na ruci i kalema na voćki [Por.] ♦ dij. var. altui [Kmp.][Pad.]   [Vidi]

3515  oļigńi  oligni  уганути  oļigńi (ĭuo oļigńesk, ĭel oļigńeșće) [akc. oļigńi] (gl. p. ref.) — (o udovima) uganuti, polomiti, slomiti, povrediti ◊ n-a bagat đe sama, și a oļigńit pićoru — nije pazio, i uganuo je nogu ◊ fug, kă ma ćem kă ma baće și ma oļigńeșće đe tot — bežim, jer se bojim da će me tući i svog polomiti ♦ sin. skļinći [Tim.]  [Vidi]

3267  omeńi  omeni  уљудити  omeńi (ĭuo ma omeńiesk, ĭel sa omeńiașće) [akc. omeńi] (gl. p. ref.) — uljuditi, očovečiti, učiniti ljudskim, moralnim, poštenim i sl. ◊ așa uom sîrbaćik nuĭe-n lumĭa întrĭagă, n-o-l măĭ omeńi ńima, numa vro buată grĭa — takvoga divljaka nema u celom svetu, niko ga ne uljudi, sem neke teške motke [Por.] ∞ uom  [Vidi]

3265  omeńiĭe  omenie  људскост  omeńiĭe (mn. omeńiĭ) [akc. omeńiĭe] (i. ž.) — ljudskost, čovečnost, čast, obraz; moral; ugled; poštenje ◊ fi uom ku lumĭa, să nu daĭ đi rușîńe șî sî pĭerḑ omeńiĭa — budi čovek sa ljudima, da se ne obrukaš i izgubiš obraz ◊ astîḑ omeńiĭa a pus supt piśuare — danas su obraz bacili pod noge ◊ đimult ku omeńiĭa a fakut măĭ mult đikît ku o gramadă đi bań akuma — nekad se poštenjem više činilo nego gomilom novca danas ◊ kînd pĭerḑ omeńiĭa điźaba traĭeșć — kad izgubiš čast, badava živiš ♦ var. uomeńit [Por.] ∞ uom  [Vidi]

3266  omeńit  omenit  човечан  omeńit (omeńită) (mn. omeńiț, omeńiće) [akc. omeńit] (prid.) — čovečan, pošten, moralan, uljudan ◊ fi omeńit, șî nu ći ćemĭa đi ńima — budi čovečan, i nikog se ne boj ◊ muĭarĭa țîńe kasa, șî dakă ĭa nuĭe omeńită, kasa sa suduame — žena drži kući, i ako ona nije poštena, kuća se urušava ◊ muĭarĭa omeńită — (zast.) poštena žena [Por.] ∞ uom  [Vidi]

5651  omorît  omorât  убијен  omorît (omorîtă) (mn. omorîț, omorîće) [akc. omorît] (prid.) — 1. ubijen, lišen života ◊ uoțî a omorît uomu, l-a-npins supt drum șî l-a astrukat ku frunḑă — odmetnici su ubili čoveka, gurnuli ga van puta i pokrili lišćem 2. premoren ◊ sluga pista ḑî s-a omorît ku lukru, da gazda sara nu ĭ-a dat đi śină — sluga se preko dana ubijao od posla, a gazda mu uveče nije davao večeru ♦ var. uomorît [Por.] ∞ omorî  [Vidi]

6191  opari  opări  барити  opari (ĭuo oparĭesk, ĭel oparĭașće) [akc. opari] (gl. p. ref.) — bariti, kuvati, šuriti ◊ uauă opariće — kuvana jaja ◊ s-a oparit ku apă fĭartă — ošurio se vrelom vodom [Por.]   [Vidi]

6006  opinkarĭ  opincar  опанчар  opinkarĭ (mn. opinkarĭ) [akc. opinkarĭ] (i. m.) — opančar ◊ opinkarĭu ĭe uom kare ĭe maĭstur să fakă la opinś đi gumă — opančar je čovek koji je majstor za izradu gumenih opanaka ◊ opinkari a trait ș-a lukrat pin orașă, da opinśiļi a vindut pi la bîlśurĭ pin saće — opančari su živeli i radili po varošima, a opanke su prodavali na vašarima po selima [Por.] ∞ opinkă  [Vidi]

6005  opinkă  opincă  опанак  opinkă (mn. opinś) [akc. opinkă] (i. ž.) — opanak ◊ opinka ĭe înkîlțamînt batrîńesk alu saćeń, fakută đin pĭaļe đi puork — opanak je starinska seljačka obuća, izrađen od svinjske kože ◊ opinśiļi đi puork a fakut tot nat la kasa luĭ — svinjske opanke izrađivao je svako kod svoje kuće ◊ opinśiļi đi puork s-a ļegat ku urḑîaļe îndoiće đin păr đi kapră, or ku kurauă îngustă đi pĭaļe đi puork — svinjske opanke su se vezivale uzicom upredenom od kozje dlake, ili uskim kaišem od svinjske kože ◊ dupa ratu a doĭļa, opinkari a înśeput să fakă șî opinś đi gumă — posle drugog svetskog rata opančari su počeli da prave i opanke od gume [Por.]  [Vidi]

6007  opinkuță  opincuță  опанчић  opinkuță (mn. opinkuț) [akc. opinkuță] (i. ž.) — (demin.) opančić ◊ a fakut fraćiļi la sora mikă papușă ku puort batrîńesk, șî ku opinkuță đi puork, kum a purtat mamî-sa — napravio je brat maloj sestrici lutku sa starinskom nošnjom, i sa svinjskim opančićima kakve je nosila nena baka [Por.] ∞ opinkă  [Vidi]

2511  opri  opri  зауставити  opri (ĭuo oprĭesk, ĭel oprĭașće) [akc. opri] (gl. p. ref.) — 1. zaustaviti (se); stati; prestati ◊ oprĭașće karu sî ĭeșîm, k-am ažuns — zaustavi kola da izađemo, jer smo stigli ◊ kînd sa va puńa pi bĭare, triĭ ḑîļe n-o sî sa oprĭașkă — kad bude počeo da pije, tri dana neće prestajati ◊ muoșu s-a dus să oprĭaskă muara, kă apa a sakat — čiča je otišao da zaustavi vodenicu, jer je voda presušila 2. zadržati (se) ◊ s-a oprit ku ĭel în taĭnă, șî s-a amînatat đi lukru — zadržao se s njim u razgovoru, i zakasnio za posao ◊ am oprit kopilu đi la șkuală, kă n-are kare să-m pazîaskă vićiļi — zadržao sam dete od škole, jer nemo ko da mi čuva stoku ♦ sin. zăđina (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2936  oprieg  opreg  опрег  oprieg (mn. oprieźe) [akc. oprieg] (i. s.) — (zast.) opreg, pregača, deo nošnje ◊ opriegu ĭe kițăļe ku śĭukurĭ, kare muĭeriļi a purtato đinainće, pista puaļe — opreg je kecelja sa resama, koju su žene nosile spreda, preko pola ♦ var. oprĭeg ♦ sin. kițăļe ku śukurĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5054  oraș  oraș  варош  oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — varoš, administrativni centar ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijaca ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srez ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoš ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službu ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništa [Por.]   [Vidi]

2232  orbĭaće  năpârkă  слепић  orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5436  orna  răsuna  одзвањати  orna (ĭuo uornăĭ, ĭel uornăĭe) [akc. orna](gl.) — (zast.) 1. odzvanjati, odjekivati ◊ pănă kînd va orna atîta klopîćiļi aļi marĭ, nu sa șćiĭe — dokle će toliko odzvanjati velika zvona, ne zna se ◊ uarnîĭe kluopićiļi pi duos, kîntă tare șă frumuos — odzvanjaju zvona u šumi, zvone jako i lepo 2. galamiti, dizati buku; urlati ◊ đi śe atîta uornîĭe kî ĭ-a fuźit fata, kînd s-a dus dupa uom bun — zašto toliko urla što mu je pobegla ćerka, kad je otišla za dobrog čoveka (Tanda) ♦ sin. rasună [Por.]   [Vidi]

5662  otarî  otări  граничити се  otarî (ĭuo ma otarăsk, ĭel sa otarîașće) [akc. otarî] (gl. p. ref.) — graničiti se ◊ a fuost veśin apruape, s-a otarît ku moșîĭa — bili su bliski susedi, graničili su se imanjem [Por.] ∞ otar  [Vidi]

3333  otkuoș  otcoș  откос  otkuoș (mn. otkuoș) [akc. otkuoș] (i. s.) — otkos ◊ otkuoș ĭe șĭrag đi fîn, kare la grîmađit đi parća stîngă kosîtuorĭu, kosînd ļivađa đi fîn — otkos je trag od sena, koji ostavlja kosač za sobom, koseči livadu sa senom ◊ dupa śe sa uskă, đin otkuoș sa fak kupițîaļe, kare pĭe urmă sa adună în porkuoń — posle sušenja, od otkosa se prave naviljci, koji se posle skupljaju u stogove [Por.] ∞ kosî  [Vidi]

4926  oźak  ogeac  оџак  oźak [akc. oźak] (i. s.) — (zast.) odžak, odaja kolibe sa ognjištem; iža ◊ oźak ĭe odaĭe în koļibiļi batrîńe, în kare s-a tunat đirĭept đ-afară, șî-n kare a fuost vatra fuokuluĭ ku kaminu șî gaura đi fum în puod — odžak je odaja u starim kolibama u koju se ulazilo ravno spolja, i u kojoj je bilo ognjište sa kaminom i otvorom za dim na tavanu ◊ la oźak într-un kuot a fuost kaminu đi fakut fuoku, în alalalt lavița ku vasurļi đi apă — u jednom delu odžaka bilo je ložište, u drugom polica sa sudovima za vodu ◊ la oźak s-a țînut skamńiļi đi șaḑut, ku masa șî vasurļi đi mînkare — na odžaku su se držali tronošci za sedenje, sa sofrom i priborom za jelo ◊ pi parĭețî oźakuluĭ șî la grindă a fuost kuńe đ-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi, kiț ku buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ, șî măĭ mulće lomańe — po zidovima odžaka i na gredama plafona bili su klinovi za kačenje odeće, torbi, korpi, kitica raznog bilja, i koje šta drugo ◊ rumîńi aĭ batrîń măĭ multă vrĭamĭa a pitrekut în odaĭe kare a kĭemato oźak — stari Vlasi su najveći deo svoga vremena provodili u odaji koju svu zvali odžak ♦ sin. kamin [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

4314  padukĭe  păduche  вашка  padukĭe (mn. padukĭ) [akc. padukĭe] (i. m.) — (ent.) vaška (Phthiraptera) ◊ padukiļi ĭe o gongiță kare traĭașće la uom în păr — vaška je bubica koja živi u čovekovoj kosi ◊ lumĭa đemult rău a pațît đi padukĭ — ljudi su nekad mnogo patili od vašiju ◊ padukiļi sa faśe đin ļinđină — vaška se rađa iz gnjide [Por.]  [Vidi]

5233  Padurĭan  pădurean  Падурјан  Padurĭan (mn. Padurĭeń) [akc. Padurĭan] (i. m.) — (etn.) Padurjan ◊ Padurĭan ĭe uom kăsătorit în țînut paduruos, kare traĭașće đin oĭariĭe — Padurjan je čovek naseljen u šumovitoj oblasti, koji živi od ovčarstva ◊ Padurĭan ĭe poļikră kare a dato kîmpeńi ńigoćinuluĭ la munćeń đi pi Miruoś — Padurjan je nadimak koji su negotinski ravničari dali planincima sa Miroča ◊ saće rumîńeșć ku Padurĭeń sînt Plamna, Ĭekubouț, Malaĭńița, Vratna șî Urovuță — vlaška sela sa Padurjanima su Plavna, Jabukovac, Malajnica, Vratna i Urovica ◊ Padurĭană — Padurjanka ♦ sin. Munćan [Pad.] ∞ padure  [Vidi]

5209  Paduruoń  Păduroni  Шумац  Paduruoń (mn. Paduruoń) [akc. Paduruoń] (i. m.) — (demon.) Šumac, šumski demon ◊ Paduruońu ĭe parĭakĭa lu Paduruańe, vîlvă rîă ku kare mîraśașće vrăžîtuarĭa a ńikurată — Šumac je par Šumice, zli demon sa kojim petlja vračara koja se bavi crnom magijom ◊ tuata ala đin padurĭe are parĭakĭa iĭ, ńiśuna nuĭe sîngură — svaki šumski demon ima svog parnjaka, nijedan nije sam [Por.] ∞ padure  [Vidi]

5115  pagubă  pagubă  штета  pagubă (mn. pagube) [akc. pagubă] (i. ž.) — šteta ◊ ploaĭa asta a fakut mare pagubă la drumuri pin satu nostru — ova kiša nanela je veliku štetu putevima kroz naše selo [Pad.]  [Vidi]

4904  paĭ  pai  сламка  paĭ (mn. paĭe) [akc. paĭ] (i. s.) — (bot.) slamka; (u mn.) slama ◊ adunat la fîn ku grĭebla, șî n-a lasat ńiś un paĭ dupa iĭ — sakupljali su seno grabuljom, i nisu ostavljali ni slamku iza sebe ◊ pîkurari prinđa dauń, ļi baga paĭ în kur șî-ĭ slubaḑa sî zbuare ku paĭo-la — čobani su hvatali obade, nabijali ih na slamku i puštali ih da lete sa tom slamkom ◊ supțîre ka paĭu — tanko kao slamka ◊ ușuor ka paĭu — lagano ko slamka [Por.]  [Vidi]

4905  paĭe  paie  слама  paĭe (mn.) (i. ž.) — slama ◊ paĭiļi ramîn dupa śe sa trăiră mărunțîșu — slama ostaje posle vršidbe žitarica ◊ klańa đi paĭe — plast slame ◊ ku paiļi s-a umplut slamńaśiļi pi kare lumĭa a durmit — slamom su se punile slamarice na kojima su ljudi spavali ◊ paĭiļi s-a pus ĭarna șă-n kośina porśilor, să nu muară puorśi đi źer — slama se zimi prostirala i u svinjce, da svinje ne bi pocrkale od mraza [Por.] ∞ paĭ  [Vidi]

4873  pakat  păcat  грех  pakat (mn. pakaće) [akc. pakat] (i. s.) — (o moralu) greh ◊ pakat ĭe kînd uomu faśe suava pintru śe sa pĭarđe obrazu — greh je kad čovek učini nešto zbog čega se gubi obraz ◊ pakat ĭe kînd faś rău la vrunu — greh je kad učiniš zlo nekome [Por.]  [Vidi]

5248  paļi  păli  венути  paļi (ĭuo ma paļesk, ĭel sa paļașće) [akc. paļi] (gl. p. ref.) — (bot.) venuti ◊ kînd kukuruḑu sa paļașće đin sîaśită, sa-ntuarśe kînd dă pluaĭa, da kînd sa uskă, nu măĭ sa-ntuarśe ńiśkînd — kad kukuruz uvene od suše, povrati se kad padne kiša, a kad se osuši, ne povrati se nikad ◊ buĭađa sa paļașće đi suare au đi sîaśită — biljka vene od sunca ili od suše [Por.]  [Vidi]

5327  pană  pană  перо  pană1 (mn. pĭańe) [akc. pană] (i. ž.) — (anat.) pero, pokrivač tela pernatica ◊ ku pană đi gîskă s-a skris vrodată — guščijim perom se nekad pisalo ◊ să naĭbă pĭańe în ăripĭ, pasîrĭa n-ar puća zbura — da nema perje u krilima, ptica ne bi mogla leteti ◊ ușuor ka pana — lak kao pero [Por.]  [Vidi]

5328  pană  pană  клин  pană2 (mn. pĭańe) [akc. pană] (i. ž.) — (tehn.) klin ◊ pană đi spart la ļiamńe ĭe un alat mik đi ļiemn or đi fĭer, askuțît la vîr đi sî puată tuna-n ļemn, șă tîmpit la botur, unđe sa baće ku mukĭa sakuri — klin za cepanje drva je mala alatka od drveta ili metala, oštra na vrhu da bi mogla da uđe u drvo, a tupa na kraju, gde se udara ušicama sekire ◊ ku pană sa sparźe ļemn tare or nodoruos kare nu sa puaće sparźa ku sakurĭa — klinom se cepa tvrdo ili čvornovato drvo koje se ne može cepati sekirom [Por.]  [Vidi]

2632  panžîn  păianjen  паук  panžîn1 (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (ent.) pauk (Araneae) ◊ panžîń sa fak pin kuoturĭ, pi la ferĭeșć, la kăș batrîńe, în kare nu măĭ traĭașće ńima, pin padure unđe ĭe frunḑa mukurită, șî đarîndu unđe uomu nu ćistîașće, or nu traĭașće — pauci se javljaju po ćoškovima, oko prozora, u starim kućama u kojima više niko ne živi, u šumi sa buđavim lišćem, i svuda gde čovek ne čisti, ili ne živi [Por.]   [Vidi]

2633  panžîn  păianjen  лемез  panžîn2 (mn. panžîń) [akc. panžîn] (i. m.) — (tehn.) lemez, ljemez, dve motike povezane vrhovima koje se stavljaju preko plasta, da vetar ne oduva seno ◊ panžîn đi klańe sa faśe đin doa krĭeinź đi svińak, kurațaće đi frunḑă, șî înplećiće la vîr — lemez za plast pravi se od dve grane crnog graba, očišćene od lišća u upletene vrhovima ◊ pi panžîn sa dubuare uomu kare a grîmađit klańa — niz lemez se spušta čovek koji je denuo plast [Por.]   [Vidi]

2634  panžîńiș  păianjeniș  паучина  panžîńiș (mn. panžîńișurĭ) [akc. panžîńiș] (i. s.) — 1. paučina ◊ puodu s-a umplut đi panžîńiș, nu puoț merźa đi iĭ pin ĭel — tavan je pun paučine, ne možeš se kretati od njih po njemu ♦ var. panžîń 2. (med.) očna skrama ◊ baba sa vaĭtă kî-ĭ s-a fakut ńiskaĭ panžîńiș la uokĭ, șî nu vĭađe ńimika, sa ćiame kă kĭorîașće — baba se žali da joj je pala neka skrama na oči, i ne vidi ništa, boji se da ne oslepi [Por.] ∞ panžîn  [Vidi]

5053  paparudă  paparudă  додола  paparudă (mn. paparuđe) [akc. paparudă] (i. ž.) — (kal.) dodola ◊ paparudă a fuost ađet țîgańesk, kare s-a țînut vara kînd a fuost săśită mare — dodole su bile ciganski običaj koji se priređivao leti, kad je vladala velika suša ◊ paparudă a žukat śopîr đi țîgănś, mĭergînd đi la ușă la ușă — dodole je igrala grupa Ciganki, idući od vrata do vrata ◊ pănă a źukat paparuda, țîgănśiļi a kîntat, da muĭeriļi nuaștre a tuarnat apă pi ĭaļe đin gaļiată — dok su igrale dodolu, Ciganke su pevale, a naše žene su sipale na njih vodu iz vedrice [Por.]  [Vidi]

3136  papușă  păpușă  лутка  papușă1 (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — lukta 1. dečja igračka ◊ papușă ĭe žukariĭa fĭaćilor, fakută đi kîrpĭe, măĭ đes samînă la kopil mik đi kare fĭećițîļi grižăsk — lutka je igračka devojčica, napravljena od krpa, najčešće liči na malo dete o kome devojčice brinu 2. mlad klip kukuruza ◊ papușă ĭe druga fara buobe la kukuruḑo-l ćinîr — lutka je klip bez zrna na mladom stablu kukuruza 3. (fig.) prelepa mlada žena ◊ đi fată frumuasă sa ḑîśe kă ĭe frumuasă ka papușa — za lepu devojku kaže se da je lepa kao lutka 4. (pej.) (zast.) osoba bez karaktera, figura u tuđim rukama ◊ l-a luvat pi uomî-su đin skurt, șă-l învîrćașće ka pi papușă — zauzdala je muža, i okreće ga kao lutku [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

6032  papușă  păpușă  пасмо  papușă2 (mn. papuș) [akc. papușă] (i. ž.) — (tehn.) pasmo ◊ papușă ĭe masură la țasut în razbuoĭ — pasmo je mera u tkanju na razboju ◊ kînd sa numîră larźimĭa țasutuluĭ, sa ĭau tri fire đi urḑală într-o papușă — kad se određuje širina tkanja, uzima se po tri niti osnove u jedno pasmo [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5093  par  par  колац  par1 (mn. pară) (i. s.) — kolac ◊ par ĭe un parśel đi ļemn măĭ lung, śopļit șă askuțît la un kîpatîń ku kare sa baće-n pomînt — kolac je komad podužeg otesanog drveta, zašiljenog na jednom kraju kojim se nabija u zemlju ◊ đi par sa ļagă śuava să nu kadă — za kolac se nešto vezuje da ne padne ◊ parĭ đi gard — kočevi za ogradu ◊ tata baće parĭ đi ļegat gard — otac nabija kočeve za vezivanje ograde [Por.]  [Vidi]

5094  par  pahar  чаша  par2 (mn. pară) (i. s.) — čaša ◊ par ĭe vas mik đi bĭare, fara kuadă — čaša je mali sud za piće, bez drške ◊ a baut numa doă-triĭ pară đi rakiu, șî sa-mbatat ka kurka, kă n-a mînkat ńimika — popio je samo dve-tri čaše rakije, pa se napio ku ćurka, jer nije jeo ništa ♦ (demin.) parușăl ♦ sin. śuoĭ [Por.] ∞ vas  [Vidi]

5510  parțî  părți  делити  parțî (ĭuo parțăsk, ĭel parțașće) [akc. parțî] (gl. nesvrš.) — (ret.) deliti ◊ rar kare ḑîśe parțî, măĭ đes sa ḑîśe împarțî — retko ko kaže deliti, češće se kaže podeliti [Por.] ∞ împarțî  [Vidi]

5953  parće  parte  страна  parće (mn. părț) [akc. parće] (i. ž.) — 1. strana ◊ ńima n-a țînut parća luĭ, a ramas sîngur, saraku — niko mu nije držao stranu, ostao je sam, siroma ◊ ĭ-a dat la o parće — sklonio ga je u stranu ◊ în patru părț — četvorostran ◊ (izr.) kare taĭe, parće-ș faśe — ko deli, sebi dodeli ◊ parća stîngă, parća đirĭaptă — leva strana, desna strana 2. napolica ◊ a luvat ļivađa să kosaskă-n parće — uzeo je livadu da je kosi u napolici [Por.]  [Vidi]

3181  parĭa  părea  чинити се  parĭa (?) [akc. parĭa] (gl.) — (zast.) 1. činiti se, pričiniti se; svideti se, dopadati se; ◊ mi sa-m pare kă nu sa ogođiașće una ku alta — čini mi se da se ne slaže jedno s drugim ◊ ĭel aĭa a fakut, ama miĭe nu mi s-a-m parut ńiśkum — on je to uradio, ali se meni nije dopalo nikako ◊ tare mi sa-m pare — jako mi se sviđa 2. radovati se, biti srećan, zadovoljan; tugovati, žaliti ◊ mult îm pare bińe pintru ĭa — mnogo se radujem zbog nje ◊ iĭ pare rău đi feĭ-sa, kă nu traĭașće bun ku uomî-su — žali ćerku, jer ne živi dobro sa mužem ◊ uom fara ińimă, nu-ĭ pare rău đi ńima — čovek bez srca, ne žali ni za kim [GPek]   [Vidi]

5914  parĭake  pereche  пар  parĭake (mn. parĭekĭ) [akc. parĭake] (i. ž.) — par, parnjak ◊ pi pripurļi nuaștre munțășć, karu înkarkat sa puaće skoća numa ku doă parĭake đi buoĭ — na našim planinskim usponima, natovarena kola mogu se izvući samo sa dva para volova ◊ baĭatu ku fata sînt parĭake bună, kî amînduoĭ sînt înalț — momak i devojka su dobar par, jer su oboje visoki ♦ sin. suoț, đampreuna [Por.] ♦ dij. var. pareĭke (Radujevac) [Kmp.]  [Vidi]

3955  parĭare  părere  пажња  parĭare (mn. parărĭ) [akc. parĭare] (i. ž.) — (zast.) 1. pažnja ◊ pin padure sa mĭarźe ku parĭare mare — kroz šumu se ide sa velikom pažnjom 2. žalost ◊ mare parĭare a fuist kînd auḑît k-a perit uom ćinîr — velika žalost je bila kad se čulo da je poginuo mlad čovek [Por.] ∞ parĭa  [Vidi]

3180  parke  parcă  као да  parke [akc. parke] (vez.) — kao da, čini se ◊ parke la kĭemat la prînḑ, nu sa șćiĭe đi śe n-a veńit — čini se da su ga zvali na ručak, ne zna se zašto nije došao ◊ ļi sa-m parut parke o sî skîape đi rău, ama n-a putut — učinilo im se kao da će uteći od zla, ali nisu mogli ♦ / < pare + [Por.] ∞ parĭa  [Vidi]

4318  pasîrĭe  pasăre  птица  pasîrĭe (mn. păsîrĭ) [akc. pasîrĭe] (i. ž.) — (ornit.) ptica ◊ pasîrĭa ĭe žuavină ku ărîpĭ kare puaće să zbuare — ptica je životinja sa krilima koja može da leti ◊ tuata pasîrĭa are kînćiku iĭ, pi kare sa kunuașće — svaka ptica ima svoju pesmu, po kojoj se prepoznaje ◊ trupu păsîri ĭe astrukat ku pĭańe — telo ptice pokriveno je perjem [Por.]  [Vidi]

2063  paskarĭ  pescar  водени кос  paskarĭ (mn. paskarĭ) [akc. paskarĭ] (i. m.) — (ornit.) vodeni kos ili brljak, vrsta ptice koja živi pored vode i hrani se ribama (Cinclus cinclus) ◊ paskarĭ la nuoĭ ĭe o pasîrĭe mikă, ńiagră, kare traĭașće pi lînga rîu, stă pi pĭatră șî baće đin kuadă, șî sa arańiașće ku pĭeșć — vodeni kos je kod nas mala, crna ptica koja živi pored reke, stoji na kamenu, mlati repom i hrani se ribom [Por.]  [Vidi]

4015  pastramă  pastramă  пастрма  pastramă (mn. pastrame) [akc. pastramă] (i. ž.) — pastrma ◊ pastrama ĭe karńa du pe pork, taĭată bukaturĭ, pusă să știa ku usturoĭ și ku sare, și du pe tri zile sa friğe îm untură, sa puńe la urmă în tulumbe ku untură pistă ĭa kă să țîĭe toata vara — pastrma je svinjsko meso isečeno na komade, posoljeno i sa belim lukom ostavljeno da stoji, posle tri dana peče se u masti, na kraju se stavlja u kačicu i prelije mašću da se koristi celog leta [Tim.] ♦ dij. var. pastîrmă (Rudna Glava) ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5207  pastrat  pastrat  уштеђен  pastrat2 (pastrată) (mn. pastraț, pastraće) [akc. pastrat] (prid.) — ušteđen, pošteđen, sačuvan ◊ s-a-ntuors đin razbăl ku kapu pastrat — vratio se iz rata sa sačuvanom glavom ◊ a murit fara ńiśun ban pastrat — umro je bez ijednog ušteđenog dinara [Por.] ∞ pastra  [Vidi]

3350  pasuļiță  iulie  јули  pasuļiță [akc. pasuļiță] (i. ž.) — (kal.) (izob.) juli ◊ pasuļița a fuost luna a șapćiļa pi an, ćimpu kînd sa kuopt pasuĭu — pasuljica je bio sedmi mesec u godini, vreme kad je dozrevao pasulj ♦ sin. koptuorĭ [Por.] ∞ lună  [Vidi]

2881  Pașć  Paști  Ускрс  Pașć [akc. Pașć] (i. m.) — (kal.) Uskrs ◊ đi Pașć sa konđeĭe uauļi — za Uskrs se šaraju jaja ◊ la Pașć sa ĭa pașćaua, șî sa sîare đi pi gļiĭe pista prag — na Uskrs se uzima uskršnja pričest, i skače sa busena preko praga ♦ up. pașćauă, pașćiță, konđeĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2882  pașćauă  pască  ускршња причест  pașćauă (mn. pașćiaļe) [akc. pașćauă] (i. ž.) — (rel.) 1. uskršnja pričest ◊ pașćaua ĭe mistakatură đi urḑîkă, uou fĭert, fluare đi kuorn, pîńe șî vin, fakută într-un par — uskršnja pričest je mešavina koprive, kuvanog jajeta, drenovog cveta, hleba i vina, spravljena u jednoj čaši ◊ pașćaua sa ĭa đi triĭ uorĭ pi gļiĭe, pusă đinuntru dupa pragu kășî — uskršnja pričest uzima se tri puta, na busenu trave stavljenog sa unutrašnje strane kučnog praga ◊ faś kruśe, ĭaĭ pașćaua ku ļingura șă ći-ntuorś pi gļiĭa-ĭa đi la đirĭapta la stînga; așa faś đi triĭ uorĭ — prekrstiš se, uzmeš uskršnju pričest kašikom i okreneš se na busenu s leva udesna; tako učiniš tri puta ◊ kînd ĭaĭ pașćaua șă ći-ntuorś a triļa uorĭ, sărĭ đi pi gļiĭe pista prag kît puoț măĭ mult, să-ț mĭargă tuot înainće — kad uzmeš uskršnju pričest i okreneš se treći put, skočiš sa busena preko praga koliko možeš više, da ti sve ide u napredak 2. uskršnji kolač ◊ pașćaua sa plumađiașće sîmbîta, înainća lu Pașć — uskršnji kolač se mesi u subotu pre Uskrsa ◊ pașćaua are śerk, pi kolak ĭe pusă kruśa ku un uou fîrbuit în tuot kîmpu, da-n mižluok ĭe pus un uou pruaspîd — uskršnji kolač ima obruč, na kolaču je krst sa po jedim ofarbanim jajetom u svakom polju, i jednim sirovim jajetom u sredini ◊ pașćaua în ḑîua Pașćuluĭ sa dă đi pomană la Ḑîna lu Pașć, la Dumńeḑîu, la Maĭka Prĭastîśe șî la Isukrst — uskršnji kolač se na dan Uskrsa namenjuje Boginji Uskrsa, Gospodu Bogu, Majci Prečistoj i Isusu Hristu ◊ pașćaua sa manînkă a triĭļa ḑî dupa Pașć, kînd sa dă kîta đin ĭel șî la viće — uskršnji kolač jede se treći dan po Uskrsu, kada se od njega malo nakrmi i stoci [Por.] ∞ Pașć  [Vidi]

4944  paśe  pace  мир  paśe [akc. paśe] (i. m.) — mir, spokojstvo ◊ nuoĭ ku tuoț traim în paśe — mi sa svima živimo u miru ◊ rumîńi kînd sa-ntîńesk, dau mîna șî ḑîk „în paśe”, arată kă vin ńiarmaț, în vuoĭa bună — Vlasi kad se sretnu, pružaju ruku i kažu „u miru”, što znači da dolaze nenaoružani, s dobrom namerom ◊ kopiĭi miś nu măĭ stau pi paśe — mala deca nikad ne miruju [Por.]  [Vidi]

5008  pat  pat  кревет  pat (mn. paturĭ) (i. s.) — krevet, ležaj; postelja ◊ rumîńi aĭ batrîń, kare a trait pin borđeĭe, n-avut paturĭ, numa a durmit pi rugožînă, așćernută pi pomînt guol — stari Vlasi, koji su živeli u burdeljima, nisu imali krevete, nego su spavali na rogožini, prostrtoj na goloj zemlji ◊ dupa śe a-nśeput să fakă koļibĭ, rumîńi sa-nvațat să fakă șă paturĭ đi ļemn — kada su počeli da dižu kolibe, Vlasi su naučili da prave drvene krevete ◊ întra raturĭ, gîzdoćińiļi s-a momit la paturĭ đi fĭer ku madraț, kare ļ-a kumparat pin orașă — između ratova, bogataši su se namamili na gvozdene krevete sa madracima, koje su kopovali po varošima ◊ patu muorțî — samrtna postelja ◊ pat muaļe — meka postelja ♦ sin. kulkuș [Por.]   [Vidi]

6321  patrat  pătrat  четвртаст  patrat (patrată) (mn. patraţ, patraće) [akc. patrat] (prid.) — (tehn.) četvrtast ◊ kînd ĭe o blană taĭată đîn patru părț, da tuaće părțîļi sînt la masură tuot una, sa spuńe kî ĭe blana patrată — kad je daska isečena na sa četiri strane, a sve strane su jednake po meri, kaže se da je daska četvrtasta [Por.] ∞ patru  [Vidi]

4478  Patruț  Patruț  Патруц  Patruț [akc. Patruț] (i. m.) — (antr.) Patruc, vlaško lično ime ◊ Patruț ĭe nume voĭńiśesk, skuos đi milă đin nume Pătru — Patruc je muško ime od milja, izvedeno od imena Petar ◊ đin nume or poļikră Patruț s-a skuos nume skurtat Truță, đes la rumîń — od imena ili nadimka Patruc, izvodilo se skraćeno ime Truce, često kod Vlaha ♦ up. Pătru [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

2551  patruḑăś  patruzeci  четрдесет  patruḑăś [akc. patruḑăś] (br.) — četrdeset ◊ numîru patruḑăś ĭe đi unu măĭ mare đikît triḑăś șî nuauă — broj četrdeset je za jedan veći od trideset i devet ◊ la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće sa dau pomeńiļi l-aĭ muorț — na četrdeset dana posle smrti, daju se pomane umrlima [Por.] ∞ patru  [Vidi]

2556  patruḑăśiļa  patruzecilea  четрдесети  patruḑăśiļa [akc. patruḑăśiļa] (br.) — četrdeseti ◊ a patruḑăśiļa ḑî pluaĭa a statut — četrdesetog dana kiša je stala ◊ kînd va ĭeșî a patruḑăśiļa ḑî đi la muarće, treabe sî sa pună pomana l-al muort — kad bude četrdeseti dan od smrti, treba da se postavi pomana umrlom [Por.] ∞ patru  [Vidi]

2557  patruḑăśiļi  patruzecilea  четрдесетница  patruḑăśiļi [akc. patruḑăśiļi] (i. ž.) — (rel.) četrdesetnica ◊ patruḑăśiļi ĭe pomana kare sa dîă l-al muort la patruḑăś đi ḑîļe dupa muarće, kî atunśa ĭel trĭaśe pi lumĭa alaltă — četrdesetnica je pomana koja se daje umrlom na četrdeset dana posle smrti, jer tada on prelazi na drugi svet [Por.] ∞ pomană   [Vidi]

2553  patruļa  patrulea  четврти  patruļa [akc. patruļa] (br.) — četvrti ◊ ț-am spus đi triĭ uorĭ, đ-a patruļa uorĭ nu măĭ spun, numa o sî bat — govorio sam ti tri puta, četvrti put više neću govoriti, nego ću da bijem ◊ triĭ lukratuorĭ trĭekură, pĭ-al a patruļa-l opriră, kă n-avut alat la ĭel — troje radnika je prošlo, četvrtog zaustaviše, jer nije imao alat kod sebe [Por.] ∞ patru   [Vidi]

2552  patrusprîaśe  patrusprezece  четрнаест  patrusprîaśe [akc. patrusprîaśe] (br.) — četrnaest ◊ are numa patrusprîaśe ańi, ama nu-ĭ drag đi șkuală, șî vrĭa sî sa mariće — ima samo četrnaest godina, ali ne voli školu, i hoće da se uda [Por.] ∞ patru  [Vidi]

3337  patul  pătul  патул  patul (mn. patuļe) [akc. patul] (i. s.) — patul, plast na drvetu ◊ patul ĭe klańe, frunḑarĭ, or stup đi tuļeń, grîmađit pi puaļiļi ļemnuluĭĭ, lu kare sînt krĭenźiļi marunće kurațaće đi la poaļe pănă la vîr — patul je plast, lisnik, ili kopa šaše, sadenuti na polama drveta, kome su sitne grane okresane od pole do vrha ◊ patulu sa faśe în tot anu tuot într-un ļemn adîns aļes la marźina ļivĭeḑî, kă ĭe așa ĭernaćiku rîđikat đi la pomînt, șî nu-ĭ trăbe în tuot anu fakut țark, da ńiś nu putraḑîașće — patul se pravi svake godine na posebno odabranom drvetu na ivici livade, jer je tako zimnica odignuta od zemlje i ne treba je svake godine ograđivati senikom, a niti truli [Por.] ∞ fîn   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3113  pazdărĭ  puzdere  поздер  pazdărĭ (mn. pazdărĭe) [akc. pazdărĭ] (i. m.) — 1. pozder a. stabljika konoplje ◊ kîńipa are bît, pazdărĭ, șî fuĭuor, ață kare sa đispart đi țasut — konoplja ima stablo, pozder, i niti, konce koji se odvaju za tkanje b. otpadak ◊ pazdărĭ ĭe aĭa śe kađe đin kîńipă or đin in, kînd sa bat ku nabuoĭńiku în proțap — pozder ĭe ono što otpada od konoplje ili lana, kada se nabojnikom mlate u trlici ◊ ku pazdărļi đe mult s-a aprins lumanarĭa, or lampa đi gas, ku fuoku đi la kamin — sa pozderom se nekada palila sveća ili petrolejka, vatrom sa kamina 2. krhotina, ulomak ◊ kînd sa sparźe vrun vas đi pomînt în parśiaļe marunće, sa ḑîśe kî s-a fakut pazdărĭ đin ĭel — kad se neki zemljani sud razbije na sitne parčiće, kaže se da se napravio pozder od njega [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5234  pazî  păzi  чувати  pazî (ĭuo pazăsk, ĭel pazîașće) [akc. pazî] (gl. p. ref.) — čuvati, sačuvati, paziti ◊ ma ruog în tota ḑîua să-l pazaskă dumńeḑîu đi tuaće rîaļiļi — molim se svakog dana da ga bog sačuva od svakoga zla ◊ pazîa bińe, đeșkiđe patru uokĭ — čuvaj se dobro, otvori četvero očiju ◊ nu s-a pazît, ș-a dat đi beļauă grĭa — nije se čuvao, i zadesila ga je golema nevolja [Por.]  [Vidi]

5165  paș  paș  корак  paș (mn. pașurĭ) (i. s.) — korak ◊ numa măĭ un paș să vi faśa, sa fi dus în borugă ku tuot — samo još jedan korak da je učinio, surduknuo bi se ceo u provaliju ◊ paș dupa paș, mirekuț, pă o să ažunź șă tu la kasă — korak po korak, lagano, pa ćeš stići i ti kući [Por.]  [Vidi]

4084  pașćiță  păștiţă  жута шумарица  pașćiță (mn. pașćiț) [akc. pașćiță] (i. ž.) — (bot.) žuta šumarica (Anemone ranunculoides) ◊ la Pașći domaćinu să spală pe okĭ șî să duśe șî ĭa o floarĭe đe măr, ș-o urḑîkă, șî floarĭe đe kuorn, ș-o buruĭană, pașćiță o kĭamă — na Uskrs domaćin se umije, i ode da uzme cvet jabuke, jednu koprivu, cvet drena i jedan cvet koji se zove žuta šumarica ◊ șî ĭa un ou roșu șî puńe aśi în strakină, șî puńe kîta vin, șă mursîkă, șî tokĭaḑă tot, sî să fakă papară în strakină — i uzme jedno crveno jaje i stavi ga u panicu i sipa malo vina, i sve to zgnječi da se u panici napravi kaša ◊ dupa aĭa puńe un ou roșu în sîn, ĭa sakurĭa șî sa duśe în livađe, puńe sakurĭa žos, stă pe ĭa ku piśoarļi, sa întoarśe kătră răsărit șî faśe kruśe — posle toga stavi jedno crveno jaje u nedra, uzme sekiru i ode na livadu, stavi sekiru na zemlju, stane na nju nogama, okrene se ka istoku i prekrsti ◊ șî pļakă un paș înainće ku piśoru ăl đirept șî ĭar faśe kruśe, đe tri orĭ așa — i krene jedan korak napred desnom nogom, i opet se prekrsti, i tako tri puta [Crn.] ∞ Pașć  [Vidi]

3214  pașćuńe  păștiune  испаша  pașćuńe (mn. pașćuń) [akc. pașćuńe] (i. ž.) — ispaša ◊ pașćuńe ĭe luok unđe pask uoĭļi — ispaša je mesto gde pasu ovce ◊ pi munț, unđ-a trait rumîń-aĭ batrîń kînd s-a kăsătorit în Sîrbiĭe, rar a fuost pașćuńe, uoiļi s-a paskut pin padurĭ — u planinama, na kojima su živeli stari Vlasi po doseljavanju u Srbiju, retko je bilo pašnjaka, ovce su se napasale po šumama ◊ pașćuńe đi viće s-a fakut ku pîržuol — pašnjaci za stoku pravili su se paljevinom ◊ aĭ batrîń a vorbit kă nuĭe pașćuńe fara pîržuol — stari su govorili da nema pašnjaka bez požara ♦ var. pașuńe, pașă, izlaz [Por.] ∞ pașće1  [Vidi]

5227  păduri  păduri  пошумљавати  păduri (ĭuo pădurĭesk, ĭel pădurĭașće) [akc. păduri] (gl.) — (ret.) pošumljavati ◊ sa ḑîśe kă vrunu padurĭașće kînd sađașće ļamńe-n duos — kaže se da neko pošumljava kad sadi drveće u šumi [Por.] ∞ padure  [Vidi]

5229  păduriśe  pădurice  шумарак  păduriśe (mn. păduriś) [akc. păduriśe] (i. ž.) — (demin.) šumarak, šumica ◊ golae în tuaće părțîļi, numa kîć-o paduriśe koļa-koļa, n-aĭ unđe će pitula dakă ći prispĭașće vrun rău — goleti na sve strane, samo po neki šumarak ovde-onde, nemaš se gde sakriti ako te pritisne neko zlo ◊ (stih) În paduriśe vĭarđe ńima ni ńi vĭađe — U zelenoj šumici niko nas ne vidi [Por.] ∞ padure  [Vidi]

3252  păĭtașî  păitași  удружити се  păĭtașî (ĭuo ma păĭtașăsk, ĭel sa păĭtașîașće) [akc. păĭtașî] (gl. p. ref.) — udružiti se, stvorati grupu ◊ muĭeriļi sa păĭtașîăsk, să-l kînće pĭ-al muort la îngropamînt — žene se udružuju, da opevaju pokojnika na sahrani ◊ bun ĭe kî kopiĭi nuoștri sa păĭtașîăsk, ama să nu fakă vrun rău — dobro je što se naša deca druže, samo da ne naprave neko zlo ♦ sin. aduna, înpreuna [Bran.] ∞ păĭtaș  [Vidi]

5694  păkurarĭesk  păcurăresc  пастирски  păkurarĭesk (păkurarĭaskă) (mn. păkurarĭeșć) [akc. păkurarĭesk] (prid.) — pastirski, čobasnki ◊ tuoț nuoĭ am avut kopilariĭe păkurarĭaskă — svi smo mi imali pastirsko detinjstvo ◊ traĭ păkurarĭesk ĭe măĭ frumuos — čobanski život je najlepši ◊ dupa uoĭ s-a kîntat kînćiśe păkurarĭeșć, kare gata tuaće a fuost đi rușîńe — za ovcama su se pevale čobanske pesme, koje su gotovo sve bile bezobrazne ♦ var. pîkurarĭesk [Por.] ∞ păkurarĭ  [Vidi]

6012  păļiță  viciu, gărgăuni ?  бубица  păļiță (mn. păļiț) [akc. păļiță] (i. ž.) — (psih.) bubica, loša narav ◊ sa dzâśe că vrunu are păļiț kînd vorbĭașće naĭurļa, or faśe nîsarîmbe, kînd sa puartă ka kînd ie ćokńit — kaže se da neko ima bubice kad govori gluposti, ili pravi ujdurme, kad se ponaša kao da je ćaknut ◊ uom ku mulće păļiță — čovek sa mnogo bubica; ćaknut, blesav [Por.]  [Vidi]

5253  pănă  pănă  док  pănă [akc. pănă] (predl.) — 1. dok ◊ pănă nu sa adună tuoț, nu înśepĭem ku prînḑu — dok se ne skupe svi, nećemo početi sa ručkom ◊ a spus kă pănă ĭel nu sa lasă đi bĭare, ĭa nu sa-ntuarśe la kasă — rekla je da dok se on ne mane pića, ona se ne vraća kući 2. do određene mere ili granice ◊ ļ-a spus pănă kînd să așćaće, șî ĭ-a trîmĭes la kasă — rekli su im do kada treba da čekaju, i poslali ih kući ◊ n-a șćut pănă unđe kućaḑă să mĭargă — nisu znali dokle smeju da idu 3. raditi što preko mere, preterano ◊ kînd a vaḑuto kum s-a pipćenat, s-a rîs pănă-pănă — kad su videli kako se očešljala, pukli su od smeha ◊ a lukrat pănă-pănă, fara ńiś o dobîndă — ubili se od posla, bez ikakve koristi ♦ var. pînă [Por.]  [Vidi]

2697  păpuk dă kar  păpuc de car ?  лочка  păpuk dă kar (mn. păpuś dă kară) [akc. păpuk dă kar] (i. m.) — (tehn.) ločka, kočnica za zaprežna kola, (dosl.) „cipela za kola” ◊ păpuk dă kar să faśe dîn ļiemn dă băgram — kolska kočnica se pravi od bagremovog drveta ◊ dîn băgram să taĭe un tutuśiel dă lung vro źumătaće dă mĭetîr — iz bagrema se iseče jedan trupčić dužine oko pola metra ◊ papuku pră mižluok are un žgĭab, în kare tună rouata dă kar — kolska kočnica ima po sredini žljeb, u koji ulazi kolski točak ◊ papuku dîn-nainće are o alkă, dă kare să ļagă sănźiru, șî dîn parće-ĭa ĭe ćeșît — kočnica s prednje strane ima jednu alku, o koju se veže lanac, i na toj strani je otesana ◊ papuku ĭe măĭ bun dă ļieamn, dă kît dă fĭear, kă ļieamnu să ruoađe, șî așa karu să înpĭeđikă măĭ bińe — kočnica je bolja od drveta nego od gvožđa, jer se drvo tare, i tako se kola bolje koče ♦ var. papuk [Mlava] ♦ dij. sin. pivă [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă [GPek][Crn.] ∞ pĭađikă  [Vidi]

5220  pătrînșăl  pătrunjel  першун  pătrînșăl (mn. pătrînșăĭ) [akc. pătrînşăl ] (i. m.) — (bot.) peršun (Petroselinum crispum) ◊ pătrînșăl sa krĭașće pin građină, kă ĭe bun đi mînkare — peršun se gaji u bašti, jer je dobar za jelo [GPek] ♦ dij. var. perșîn (Topolnica) [Por.]ș  [Vidi]

4476  Pătru  Pătru  Петар  Pătru1 [akc. Pătru] (i. m.) — (antr.) Petar ◊ nume Pătru s-a dat la mulț kopiĭ voĭńiśeșć kă să fiĭe tarĭ ka pĭatra, să fiĭe sînatuoș, șă să traĭaskă mult — ime Petar davalo se velikom broju muške dece da budu jaki kao kamen, da budu zdravi i da dugo žive ◊ fînka nume Pătru a fuost mulțît, să puată să-ĭ razńaskă șî sî-ĭ kunuaskă ļesńe, lumĭa a proskuos mulće fuarme đi poļikre đin nume Pătru — pošto je ime Petar bilo mnogobrojno, da bi mogli da ih razlikuju i lako prepoznaju, ljudi su iz imena Petar izveli mnoge forme ◊ đin Pătru a ĭeșît Petrikă șî Patruț, đin Petrikă Trikă, da đin Patruț Truța, đin Truță ĭară Truĭa, ș-așa-nainće — od Petra su nastala imena Petrika i Patruc, od Petrike Trika, a od Petruca Truce, od Truca opet Truja, i tako dalje ◊ parĭaka muĭerĭaskă alu nume voĭńiśesk Pătru a fuost Petriĭa, or Pĭetra — par muškom imenu Petar bilo je žensko ime Petrija, ili Petra [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

5002  Pătru  Petru  Петар  Pătru2 [akc. Pătru] (i. m.) — (mitol.) Petar, l.i. Sunca ◊ sa țîńe minće kă aĭ bătrîń, kînd a vorbit đi Suare, nu ĭ-a spus „Suare”, numa ĭ-a ḑîs „Pătru”: a rîsarit Pătru, a zăvîrńit Pătru, ș-așa — pamti se da stari, kad bi pominjali Sunce, nisu govorili „Sunce” nego „Petar”: izašao je Petar, zašo je Petar, i tako ◊ Pătru la Suare ĭ-a ḑîs ș-aĭ bătrîń în Șarbanuț șî-n Metońița — Petrom su Sunce zvali i stari u Šarbanovcu i Metovnici [Crn.] ♦ dij. sin. Pau [Por.] ∞ suare   [Vidi]

6076  perpeļak  prepeleac  стуб  perpeļak (mn. perpeļaś) [akc. perpeļak] (i. m.) — (zast.)(folk.) stub, motka ◊ (stih) ma suiĭ în perpeļak să văd kapriļi śe fak — ja se popeh na stub, da vidim koze šta mi rade [Por.]  [Vidi]

2122  peśinźină  rostopască  руса  peśinźină (mn. peśinźiń) [akc. peśinźină] (i. ž.) — (bot.) rusa (Chelidonium majus) ◊ peśinźina rar sa gasîașće, la nuoĭ dă numa pi pĭetruańe, pi lînga rîu — rusa se retko nalazi, kod nas niče samo na kamenjaru, pored reke ◊ (med.) peśinźină are lapće galbin șî amară, kare ĭe tare bun ļiak đi ńiźiĭ: numa dupa duauă-triĭ unsurĭ, ńiźielu sa pĭarđe ka kînd ńiś n-a mîĭ fuost — rusa ima žut i gorak sok, koji je jako dobar lek za bradavice: samo posle dva-tri mazanja, bradavica nestaje kao da nije ni bilo ♦ up. kuru đi gaină [Por.]  [Vidi]

5214  petrekatură  petrecătură  испраћај  petrekatură (mn. petrekaturĭ) [akc. petrekatură] (i. ž.) — 1. ispraćaj, rastanak ◊ đi vrĭamĭa lu Tita kînd s-a dus baĭațî-n vuoĭskă, s-a fakut marĭ petrekaturĭ ku bandașî — u Titovo vreme kad su mladići odlazili u vojsku, pravljeni su veliki ispraćaji sa trubačima 2. (rel.) pesma za ispraćaj pokojnika ◊ petrekatura, kare a kîntato patru muĭerĭ kînd s-a pitrekut muortu, s-a pĭerdut gata đ-a rîndu la rumîń — pesma, koju su pevale četiri žene kad se pratio pokojnik, izgubila se kod Vlaha gotovo svuda [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

5212  petreśe  petrece  провести  petreśe (ĭuo petrĭek, ĭel petrĭaeśe) [akc. petreśe] (gl. p. ref.) — 1. (o provodu) provesti se, zabaviti se ◊ la nunta fĭeći ń-am pitrekut tare frumuos — na ćerkinoj svadbi smo se proveli jako dobro 2. (o ispraćaju) ispratiti ◊ s-a dus baba ku fluorĭ să petrĭakă muortu — otišla je baba sa cvećem da isprati pokojnika ◊ kînd a pļekat đi la iĭ, l-a pitrekut pănă n-a ĭeșît đin sat — kada je pošao od njih, ispratiliu su ga sve dok nije izašao iz sela 3. (o meri) preteći, preostati ◊ bańî śe ĭ-a pitrekut, ĭ-a-ngropat supt vrun nuk — novac koji mu je preostao, zakopao je pod nekim orahom 4. (o odnosu) mimoići se; prestići ◊ a fuost nuapća șî ńiś n-a vaḑut kînd s-a pitrekut — bila je noć, i nisu ni videli kad su se mimoišli ◊ tuoț aĭ măĭ țapiń kopiĭ l-a pitrekut la aļergatură — sva jača deca prestigla su ga na trčanju ♦ var. pitreśe [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4472  petriśikă  petricică  каменчић  petriśikă (mn. petriśiaļe) [akc. petriśikă] (i. ž.) — (demin.) kamenčić ◊ kînd s-a dus la vrîžîtuare sî sa đeskînće đi „suare săk”, bolnavu ĭ-a dus noă petriśiaļe đi la noă izvorĭaļe — kad se išlo kod vračare za bajanje od „suvog sunca”, nosilo se devet kamenčića od devet izvorčića ♦ var. petriśauă, (mn. petriśeļe) [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

4471  petruoń  petroni  каменчина  petruoń (mn. petruańe) [akc. petruoń] — (augm.) kamenčina, kamenčuga, veliki kamen; kamen uopšte ◊ petruoń ĭe pĭatră mare — kamenčina je veliki kamen ◊ s-a rupt tuot înkarkînd karu ku petruańe — sav se pokidao utovarujući kola sa kamenjem ◊ pļină ļivađa đi petruańe — livada je puna kamenja [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

3246  pi  pe  по  pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd]  [Vidi]

5183  pițîguĭat  pițuguiat  стањен  pițîguĭat (pițîguĭată) (mn. pițîguĭaț, pițîguĭaće) [akc. pițîguĭat] (prid.) — stanjen, usukan, razvučen ◊ pițîguĭat ĭe śuava śe sa traźe ļesńe șî ĭe supțiĭat la mižluok, da gruos la kîpatîńe — stanjeno je nešto što se lako razvlači pa je usukano na sredini, a debelo na krajevima ♦ sin. supțîĭat [Por.]  [Vidi]

5244  pići  piti  шћућурити се  pići (ĭuo ma pićesk, ĭel sa pićiașće) [akc. pići](gl. ref.) — šćućuriti se, ići pogureno, krišom ◊ uomu sa pićașće sî sa pituļe, să nu ăl vadă ńima — čovek se šćućuri da se skrije, da ga ne vidi niko ◊ đi źaba s-a pićit dupa gard, ĭară l-a vaḑut șî l-a kunoskut lumĭa — džaba se šćućurio iza ograde, opet su ga ljudi videli i prepoznali ♦ sin. ćușći [Por.]  [Vidi]

6078  pićiș  pitiș  кришом  pićiș [akc. pićiș] (pril.) — (o kretanju) krišom, u polupognutom položaju ◊ a vaḑut uom ńikunoskut, kum sa traźe pićiș pi dupa gard, ka kînd śuava aśiră — video je nepoznatog čoveka, kako se krišom vuče iza ograde, kao da nešto vreba ♦ sin. ćușćiș [Por.] ∞ pići  [Vidi]

6278  piglaĭs  piglais [Ban.]  пегла  piglaĭs (mn. piglaĭsă) [akc. piglaĭs] (i. s.) — pegla ◊ ku piglaĭsu s-a pigluit tot śe au fost đe pînḑă — peglom se peglalo sve što je bilo od tekstila [Buf.]  [Vidi]

5139  pildă  pildă  такмичење  pildă (mn. pilḑ) [akc. pildă] (i. ž.) — (zast.) takmičenje, nadmetanje; dokazivanje ◊ la un bîlś s-a luvat doa rîndurĭ đi bandaș la pildă, să vadă kare măĭ bun kînta, șă nu s-a lasat păna nu ļ-a pļekat sînźe đin buḑă — na jednom vašaru, započela su dve grupe trubača nadmetanje, da se vidi ko bolje svira, i nisu prestali dok im usnice nisu prokrvarile [Por.]  [Vidi]

5141  pilđi  pizmi ?  надметати се  pilđi (ĭuo ma pilđesk, ĭel sa pilđașće) [akc. pilđi] (gl. ref.) — (izob.) nadmetati se, takmičiti se ◊ măĭ frumos ĭera pi la bîlśurĭ, kînd sa pilđit kîći doa-triĭ rîndurĭ đi bandaș, da lumĭa sa visaļa șî źuka điźaba pi lînga iĭ — najlepše je bivalo na vašarima, kada su se nadmetale dve-tri grupe trubača, a narod se veselio i igrao besplatno oko njih ♦ sin. pizmi [Por.] ∞ pildă   [Vidi]

5217  piparkă  piparcă  паприка  piparkă (mn. pipărś) [akc. piparkă] (i. ž.) — (bot.) paprika (Capsicum) ◊ piparka ĭe buruĭană kare sa sađașće-n građină, șî sa krĭașće đi mînkare — paprika je biljka koja se sadi u bašti, i neguje zbog jela ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi pipărś, da la lumĭe măĭ mult ļi plaśe piparkă ĭuće — ima više vrsta paprika, ali ljudi najviše vole ljutu papriku ◊ piparkă aļină — aleva paprika [Por.] ♦ dij. sin. arďi [Kmp.]  [Vidi]

5215  pipăi  pipăi  пипати  pipăi (ĭuo pipîĭ, ĭel pipîĭe) [akc. pipăi] (gl. p. ref.) — pipati, dodirivati ◊ sa vaĭtă k-a pipaito, đ-aĭa ĭ-a dat o palmă — žali se da ju je pipao, zato mu je opalila šamar [Por.]  [Vidi]

5715  pipćiĭ  piftie  пихтије  pipćiĭ (mn. pipćiĭe) [akc. pipćiĭ] (i. ž.) — (nutr.) pihtije ◊ pipćiĭi sînt un fĭeļ đi mînkarĭe kare sa faśe măĭ đes ĭarna — pihtije su vrsta jela koje se najčešće spremaju zimi ◊ pipćiĭļi sa fak đin piśuariļi puorkuluĭ, kare sa fĭerb șî sa lasă sî sa raśiaskă — pihtije se spremaju od svinjskih nogica, koje se skuvaju i ostave da se ohlade ◊ ĭastă o ḑî adînsă în an kînd sa sprimĭesk pipćiĭli sî sa đa đi pomană la-ĭ muorț — ima poseban dan u godini kada se spremaju pihtije da bi se namenile mrtvima [Por.]  [Vidi]

5122  pis  pis  шиц  pis (uzv.) — šic! uzvik kojim se tera mačka ◊ ku „pis!” uomu dudîĭe mîțu kînd faśe vro șćetă — sa „šic!” čovek tera mačku kad načini neku štetu ♦ var. pîs ♦ supr. mîț-mîț! [Por.]  [Vidi]

6327  pisa  pisa  сабити  pisa (ĭuo pisăḑ, ĭel pisîaḑă) [akc. pisa] (gl. p. ref.) — sabiti, nabiti ◊ sa pisîaḑă śuava śe sa înđasă sî sa turćaskă, or să tuńe în gaură strîmtă — sabija se nešto što se pritiska da se spljeska, ili da uđe u neku tesnu rupu ♦ sin. înđesa [Por.]  [Vidi]

4783  pisarĭ  pisar  писар  pisarĭ (mn. pisarĭ) [akc. pisarĭ] (i. m.) — (zast.) pisar, ćata ◊ pisarĭu a fuost skriĭatuorĭ în kînțalarĭa lu kińezu — pisar je bio ćata u kneževoj kancelariji ◊ sa țîńe mińća k-a fuost pisaro-l mik șă pisarĭo-l mare — pamti se da su postojali mali pisar i veliki pisar ♦ sin. skriĭatuorĭ [Por.]  [Vidi]

5045  pistriț  pestriț  шарен  pistriț (pistriță) (mn. pistriț, pistriță) [akc. pistriț] (prid.) — (color) 1. (o boji) šaren, šarolik ◊ sa ḑîśe đi śeva kă ĭe pistriț dakă ĭe fărbuit în măĭ mulće fărburĭ — kaže se za nešto da je šareno ako je ofarbano u više boja ◊ pistriț ĭe aĭa ś-a-npistrișat vrunu — šareno je ono što je neko ušarenio 2. (o karakteru) prevrtljivac, lažljivac ◊ la uom pistriț nu-ĭ rușîńe să ći mintă la uokĭ — lažljivca nije sram da te gleda u oči i laže ◊ muĭare pistriță — laka ženska, kurva [Por.] ∞ împistri  [Vidi]

3716  pișmańi  răzgândi  пишманити се  pișmańi (ĭuo ma pișmańesk, ĭel sa pișmańiașće) [akc. pișmańi] (gl. ref.) — pišmaniti se, popišmaniti se, predomisliti se, odustati, promeniti mišljenje ◊ nuĭe uom đi trĭabă, frumuos ńi vorbim șî-nśepĭem ku lukru, dupa doa-triĭ ḑîļe ĭel sa pișmańiașće șî sa duśe — nije čovek od reči, lepo se dogovorimo i počnemo posao, posle dva-tri dana on se popišmani i ode ◊ a trîbuit sî sa-nsuare, ama fata s-a pișmańit — trebalo je da se ženi, ali se devojka predomislila ♦ sin. lasa [Por.]  [Vidi]

2514  piśoroagă  piciorong  штула  piśoroagă (mn. piśoroaźe) [akc. piśoroagă] (i. ž.) — (tehn.) štula, pomagalo za prelazak preko vode ◊ kînd vrodată a trekut pista apă unđe n-a fuost punće, a trekut ku piśoroaźe — nekada kada su prelazili preko vode gde nije bilo brvna, prelazili su na štulama ◊ piśoroaźiļi stau lînga rîu, șă kînd trĭeś înapuoĭ ļe prolaș dă unđe ļ-aĭ luvat, kă vińe altu, pă trăbe să trĭakă șî ĭel — štule stoje pored vode, i kad se vratiš ti ih ostaviš gde si ih našao, jer dolazi drugi, pa treba da pređe i on [Mlava] ∞ piśuor  [Vidi]

2083  pituļik  pitulice  царић  pituļik (mn. pituļiś) [akc. pituļik] (i. m.) — (ornit.) carić (Troglodytes troglodytes) ◊ pituļik ĭe pasîrĭa mikućikă, ka kînd s-a pĭerdut la nuoĭ, đi mult nu l-am vaḑut — carić je malecka ptica, kod nas kao da se izgubila, odavno je nisam video [Por.] ♦ dij. sin. dumńișuor [GPek]  [Vidi]

2688  pivă  piuă  лочка  pivă2 (mn. pivĭ) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) ločka, breov; kočnica ◊ piva đi kar ĭe un tutuk skobit kît ĭe larźimĭa alu șîna lu ruata karuluĭ, șî ku ĭa sa înpĭađikă karu kînd mĭarźe-n vaļe, înkarkat ku tovar grĭeu — ločka je jedan trupac izdubljen za širinu šine kolskog točka, kojim se koče kola kada pod teškim teretom idu nizbrdo ◊ piva la vîr are o buată, đi kare sa ļagă lanțu ku un kîpatîń, da ku alalalt lanțu ĭe ļegat đi ruda karuluĭ — ločka ima na vrhu jednu budžu, o koju je vezan lanac jednim krajem, a drugim je lanac vezan za kolsku rudu ◊ piva astîḑ sa faśe đi fĭer, șî fînka karurļi đi buoĭ gata s-a pĭerdut, akuma sa puńe la prikoļița đi traktur — ločka se danas pravi od metala, i pošto su se zaprežna kola gotovo izgubila, sada se stavlja na traktorsku prikolicu (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă ◊ la nuoĭ nuĭe kunoskută vuorba „pivă”, aĭa la nuoĭ sa kĭamă pĭađikă — kod nas nije poznata reč „piva”, kod nas se to zove kočnica (Jasikovo) [GPek], pĭađikă (Sige) [Hom.] ♦ dij. sin. oprituare (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. înpeđekatuare (Kladurovo), păpuk dă kar (Ranovac), papuk dă roată dă kar (Bošnjak, Mlava) [Mlava], papuk dă kar (Isakovo) [Mor.] ◊ papuku s-a pus la ruata dă kar kînd a mĭers ku karu pră pripor învale, să inpĭađiśe karu, să nu ĭa mau — ločka se stavljalala na kolski točak kad se kolima išlo nizbrdo, da zakoči kola, da ne uhvate maju (Vrbnica, Pomoravlje) [Pom.] ∞ pĭađikă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2687  pivă  pivă  аван  pivă1 (mn. pivĭ) [akc. pivă] (i. ž.) — (tehn.) avan, stupa ◊ pivă đi bătrîńață a fuost skobită-n tutuk đi śerieș — starinski avan bio je izdubljen u panju od trešnje ◊ în pivă a fakut mînkare đi uară: ku maĭu s-a batut vrĭežî, mistakaț ku kîta fańină, șî s-a dat la puĭ, la gaiń, la rîață — u avanu se pravila hrana za živinu: maljem se tucale vreže, pomešane sa malo brašna, i davalo se pilićima, kokoškama, plovkama ♦ up. maĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6202  pizdă  pizdă  пизда  pizdă (mn. pižđe) [akc. pizdă] (i. ž.) — (anat.)(vulg.) pizda, pička (Vagina) ◊ pizda ĭe trĭabă muĭerĭaskă — pička je ženska stvar ◊ pizda la muĭare ĭe pitulată întra piśuare — pička kod žene je skrivena među nogama ◊ pizda are buḑă, ļinđik, fluoś șî gaură — pička ima usmine, sikilj, dlake i rupu ◊ în parĭețî lu gaura pižđi ĭastă ńiskaĭ dulurĭ kare sa kĭamă „kîrțmiĭe”, șî kare duk la muĭare măĭ mare dulśață — na zidovima pičkine rupe nalaze se neki čvorići koji se zovu „krcmije”, i koji ženi donose najveće zadovoljstvo ◊ pizdă flokuasă — dlakava pička ◊ (izr.) duće în pizda mînta — idi u pizdu materinu ♦ sin. pupă, bežgĭaură [Por.]   [Vidi]

5725  pișa  pișa  пишати  pișa (ĭuo ma piș, ĭel sa pișă) [akc. pișa] (gl. p. ref.) — pišati, urinirati ◊ îm vińe sî ma piș — piša mi se ◊ uomu sa pișă đin piśuare, da muĭarĭa trăbe sî sa ćușćașkă kînd sa pișă — muškarac piša stojeći, a žena treba da čučne kad piša ◊ đi frikă, s-a pișat în izmĭańe — od straha se upišao u gaće ◊ (psov.) pișî-ma în suoļńița luĭ — popišam mu se u slanik [Por.]  [Vidi]

5727  pișat  pișat  упишан  pișat (pișată) (mn. pișaț, pișaće) [akc. pișat] (prid.) — upišan, popišan ◊ păkurari iĭ s-a pișat pi kaśulă, șî ĭeļ, mîńios, a dus-o la kasă așa tuată pișată — čobani su mu se popišali na šubaru, i on je, ljut, doneo kući tako svu popišanu [Por.] ∞ pișa  [Vidi]

5726  pișatură  pișătură  пишање  pișatură (mn. pișaturĭ) [akc. pișatură] (i. ž.) — pišanje, uriniranje ◊ s-a bulnavit muoșu, șă are tare nakaz ku pișatura — razboleo se čiča, i ima težak problem sa pišanjem ♦ var. pișat [Por.] ∞ pișa   [Vidi]

2602  pișļagă  pișleag  чеп  pișļagă (mn. pișļaźe) [akc. pișļagă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) čep; spojnica ◊ pișļagă ĭe śiep or pană đi ļiemn, đi întarit înkeĭaturiļi, or đi astupat găuriļi — „pišljaga” je drveni čep ili klin, za učvršćivanje spojeva, ili začepljivanje rupa ◊ pișļaga s-a pus ka ļigatura întra naplaț la ruata đi kar — „pišljaga” se stavljala kao spojnica između naplataka kolskog točka ◊ pișļagă a pus pinteri întra doă dauoź, la fundu vasuluĭ, să nu fugă dauoźiļi pi supt śerk — „pišljagu” su stavljali pinteri između dve doge na dnu suda, da se doge ne smiču ispod obruča (Tanda) ◊ ku pișļeź miś s-a astupat găurļi fakuće đi karĭeț în vas đi ļiemn — sa malim „pišljagama” začepljivane su rupe, napravljene od crvotoka u drvenim sudovima ♦ sin. șîp [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

5113  pîk  pâc  пућ  pîk (uzv.) — (onom.) puć, zvuk koji pravi pućkanje ◊ lulașu faśe ’pîk-pîk’, ama điźaba, fum nuĭe kî tutunu s-a stîns în lulă — lulaš pravi ’puć-puć’, ali uzalud, dima nema jer se duvan ugasio u luli [Por.]   [Vidi]

1453  pîl!  pâl  лепет (оном.)  pîl! (uzv.) — (onom.) (ornit.) reč kojom se imitira lepet krila ◊ pasîrĭa ma vaḑu, șî „pîl-pîl” đin îăripĭ șî sa dusă — ptica me je videla, pa „pl-pl” krilima i ode ♦ var. pîlp! [Por.]  [Vidi]

5954  pîlariĭa șărpeluĭ  pălăria șarpelui  сунчаница  pîlariĭa șărpeluĭ [akc. pîlariĭa șărpeluĭ] (sint.) — (mik.) sunčanica, gljiva (Lepiota procera) ◊ pîlariĭa șărpeluĭ sa kunuașće pi un ińel kare are pi kuadă, la un źeĭśt supt pîlariĭe — sunčanica se poznaje po prstenu koji ima na dršci, na jedan prst ispod šeširića ◊ pîlariĭa șărpeluĭ ĭe śuparkă mînkatuare kare dă pin frunḑă, kaḑută pi marźińiļi lu ogașăļe munțășć, da sa puaće gasî șă pi ļivĭeḑ — sunčanica je jestiva gljiva koja raste u opalom lišću na obalama planinskih potoka, a može se naći i na livadama ◊ pîlariĭa șărpeluĭ đi pi lînga ogașă, mult ĭe măĭ dulśe đi kît a đi pi ļivĭeḑ — sunčanica sa potoka mnogo je slađa od one sa livada ◊ pîlariĭa șărpeluĭ — „zmijin šešir” [Por.]  [Vidi]

5955  pîlariĭe  pălărie  шешир  pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.]  [Vidi]

2104  pîlk  pâlc  јато  pîlk (mn. pîlkurĭ) [akc. pîlk] (i. s.) — jato, gomila, skup ◊ a zburat un pîlk đi śuara, șî sa slubaḑî în aratură — poletelo je jato vrana, i spustilo se na oranicu ♦ var. pîlg (Tanda) ♦ sin. gramadă, spuḑă [Por.] ♦ dij. var. pîlg [Crn.]  [Vidi]

4096  pîngańi  spurca  опоганити  pîngańi (ĭuo pîngańesk, ĭel pîngańașće) [akc. pîngańi] (gl. p. ref.) — (ver.) opoganiti, obesvetiti; oskrnaviti ◊ sa pîngańașće ku vuorbe urîće, śeva śe ĭe sprimit sî sa đa đe pomană — oskrnavi se ružnim rečima nešto što je spremno da se deli za dušu ♦ sin. spurka, pogovori [GPek]  [Vidi]

5073  pîńe  pâine  хлеб  pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daće ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa — dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.]  [Vidi]

5316  pîrai  pârâi  прштити  pîrai (ĭuo pîrîĭ, ĭel pîrîĭe) [akc. pîrai] (gl.) — (onom.) prštаti, pucketati, škripati ◊ pîrîĭe zapada îngețată supt piśuare, pîrîĭe krĭenźiļi uskaće kînd sa aļargă pin duos — škripi zaleđeni sneg pod nogama, pucketaju suve grančice kad se trči kroz šumu [Por.] ∞ pîr  [Vidi]

4091  pîrće  pârte  пртина  pîrće (mn. pîrće) [akc. pîrće] (i. ž.) — prtina ◊ pîrće ĭe poćakă, strabatută pin zapadă — prtina je staza probijena kroz sneg ◊ kînd ĭe zapada mare, pîrća sa strabaće pin întrĭeg — kad je sneg veliki, prtina se probija kroz celac [Por.] ∞ drum  [Vidi]

5318  pîrîu  pârâu  поток  pîrîu (mn. pîrîĭe) [akc. pîrîu] (i. s.) — potok ◊ pin satu nostu treče un pîrîu, kare pista vară sakă — kroz naše selo protiče potok, koji leti presušuje [Kmp.] ♦ dij. sin. ogaș [Por.]  [Vidi]

6356  pîrlomaće  ?  преламача  pîrlomaće (mn. pîrlomăś) (i. ž.) — prelamača ◊ pîrlomaće a ḑîs Rumîńi aĭ batrîń la fĭeļ đi pușkă kare s-a frînźe pista mižluok, kînd sa umpļe ku gļuonțurĭ — prelemačom su stari Vlasi zvali vrstu puške koja se prelamala preko polovine, kad se punila mecima [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

5473  pîrloźi  pârlogi  парложити  pîrloźi (ĭuo pîrloźesk, ĭel pîrloźașće) [akc. pîrloźi] (gl. p. ref.) — (agr.) parložiti, zapustiti ◊ saćiļi sa pustîșat, kmpîĭa sa pîrloźit, nuĭe ńimik đin țara nuastră — sela su opustela, polja su se zaparložila, ništa od naše države [Por.] ∞ pîrluog  [Vidi]

2680  pîrpak  pălpag  полуга  pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.]   [Vidi]

2221  pîrporiță  pârpăriţă  паприца  pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3717  pîrpur  purpură  осип  pîrpur (mn. pîrpure) [akc. pîrpur] (i. s.) — (med.) osip, koprivnjača (Urticaria) ◊ kopilu s-a umplut đi pîrpur pi mîń, șî numa sa skarpină una-ntruuna, kî sa vaĭtă kă-l manînkă — dete je puno osipa po rukama, i samo se češe neprestano, jer se žali da ga svrbi ♦ sin. bluož [Por.]  [Vidi]

2381  pîrś  pârci  јарац  pîrś2 (mn. pîrś) [akc. pîrś] (i. m.) — (zool.) jarac ◊ am șapće kapre, ama mi pîrśu o mîrțuagă, n-o să fiĭe ĭeḑ ano-sta — imam sedam koza, ali mi je jarac jedna mrcina, neće biti jarića ove godine [Por.]   [Vidi]

2387  pîrśi  pârci  прчити  pîrśi (ĭuo pîrśiesk, ĭel pîrśiașće) [akc. pîrśi] (gl. p. ref.) — 1. (zool.) prčiti, pariti, sparivati se (za koze) ◊ kapriļi sa pîrśiesk tuamna — koze se prče u jesen 2. (za čoveka) praviti oplazine pri oranju ◊ pîrśu pîrśiașće kapriļi, da uomu pîrśiașe luoku — jarac prči kozi, a čovek „prči” njivu (pravi oplazine) ♦ up. mîrļi [Por.] ∞ pîrś  [Vidi]

3008  pîrviță  frunte  првенац  pîrviță (mn. pîrviță) [akc. pîrviță] (i. ž.) — prvenac, prva rakija koja potekne iz kazana ◊ pîrviță ĭe rakiĭa-ĭa kare kure măĭ întîń kînd pļakă kazanu — prvenac je ona rakija koja prva potekne kada krene kazan ◊ pîrviță ĭe tare ka otraoa, nu sa bĭa numa sa lasă să kure în źuban, kă dupa kîta vrĭame înśiape să mĭargă rakiĭa măĭ muaļe, pă ĭa sa muaĭe — prvica je jaka kao otrov, ne pije se nego se pušta da curi u džban, jer iza nje počne da teče mekša rakija, pa se ona ublaži [Por.] ♦ dij. var. pîrveńak (Topla) [Crn.] ∞ rakiu  [Vidi]

5128  pîržî  prăji  пржити  pîržî (ĭuo pîržăsk, ĭel pîržașće) [akc. pîržî](gl. p. ref.) — pržiti; zapržiti ◊ vara uomu, lukrînd în kîmp, sa pîržîașće la suare tota ḑîua — leto se čovek, radeći u polju, prži na suncu po ceo dan ◊ akuma a pîržît la tuoț lukratuorĭ kîći doă uauă, da đi prînḑ o să ļi pîržaskă ḑamă đi varḑă ku karńe — sada je ispržila za svakog radnika po dva jaja, a za ručak će im zapržiti čorbu od kupusa s mesom [Por.]  [Vidi]

5127  pîržîtură  prăjitură  запршка  pîržîtură (mn. pîržîturĭ) [akc. pîržîtură] (i. ž.) — (nutr.) zaprška ◊ ku pîržîtura sa gaćașće ļegumĭa — zaprškom se gotovi jelo ◊ pîržîtura sa faśe đin śapă, fańină șî piparkă aļină — zaprška se pravi od luka, brašna i aleve paprike [Por.] ∞ pîržî  [Vidi]

5317  pîržoļi  pârjoli  спаљивати  pîržoļi (ĭuo pîržoļesk, ĭel pîržoļĭașće) [akc. pîržoļi] (gl.) — (zast.) spaljivati ◊ sa pîržoļit padurĭa sî sa fakă pașćuńe đe viće — spaljivali su se šumarci da se napravi paša za stoku ♦ sin. arđa [Por.]   [Vidi]

4124  pîržuol  pârjol  пожар  pîržuol (mn. pîržuaļe) [akc. pîržuol] (i. s.) — požar, paljevina ◊ tuamna sa fak pîržuaļe în grîńișće, sî sa torîaskă pomîntu — u jesen se pale strništa da se nađubri zemljište ◊ ku pîržuaļe s-a fakut pi munće pașćuńe ku ĭarbă bună đi viće — sa požarima su se u planini pravili pašnjaci sa dobrom travom za stoku ♦ up. fuok [Por.] ∞ pîržoļi  [Vidi]

5917  pîsaruoĭ  păsăroi  птичурина  pîsaruoĭ (mn. pîsaruaĭe) [akc. pîsaruoĭ] (i. s.) — (rel.) ptičurina, pasaroj ◊ pîsaruoĭ ĭe pasîrĭe ńagră ku ćuoku đi fĭer, kare sîare la-l muort pi drumu đi raĭ — pasaroj je crna ptica sa gvozdenim kljunom, koja napada pokojnika na putu za raj ◊ în pîsaruoĭ s-a profak aĭ muorț kare a murit ńibućeḑaț, dupa iĭ kopiĭ lupadaț, șî insă lu kare ńima nu dă đi pomană — u pasaroje se pretvaraju oni koji su umrli nekršteni, zatim pobačena deca, i osobe kojima niko ne daje pomane ◊ đi sî nu spomînće pĭ-al muort, la păsîrĭ ńagre în Porĭeśa sa dă kolak đi pomană, adîns fakut ’đi pîsaruoĭ’ — da ne bi plašili pokojnika, crnim pticama se u Poreču na pomanama namenjuje kolač, posebno napravljen ’za pasaroje’ ◊ kolaku đi pîsaruoĭ ĭe fakut đin šapće boboluașă fara ńiś un sămn pi ĭaļe — kolač za ’pasaroje’ sastoji se od sedam kuglica, bez ikakvih šara na njima ◊ kolaku ’đi pîsaruoĭ’ kînd sa dă đi pomană, nu sa dă la ńima-n mînă, numa sa lapîdă pista kap în traușă, să-l manînśe kîńi or gaińiļi — kolač ’za pasaroje’ kad se namenjuje, ne daje se nikom u ruke, nego se baca preko glave u dvorište, da ga pojedu psi ili kokoške ♦ var. păsaruoĭ [Por.] ∞ pasîre  [Vidi]

4258  pîșļa  pâșlea  северац  pîșļa [akc. pîșļa] (i. m.) — severac ◊ pîșļa ĭe în Mlaoa vînt kare baće dă la întuńerik — pišlja je u Mlavi vetar koji duva sa severa ◊ pîșļa ĭe un vînt dă kare îngĭață ińima în uom dă ĭeal — pišlja je vetar od koga se ledi srce u čoveku ◊ kînd baće pîșļa șuiră krĭanźiļi în ļemn — kad duva pišlja sviraju grane na drvetu ♦ sin. dunărĭanțu [Mlava] ♦ dij. sin. đi țîganu [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

1538  pîśuos  pucios  загасит  pîśuos (pîśuasă) (mn. pîśuoș, pîśuasă) [akc. pîśuos] (prid.) — 1. (color) zagasit; sivkast ◊ vînît pîśuos — golubije plavo ◊ śuară pîśuasă — modrovrana 2. (zast.) smrdljiv ◊ kuĭbu lu śuară pîśuasă rău puće, đ-aĭa s-a ḑîs kî ĭe pasîrĭe pîśuasă — gnezdo modrovrane jako smrdi, zato se govorilo da je modrovrana smrdljiva ptica [Por.]  [Vidi]

23  pîtpalak  pitpalac  препелица  pîtpalak1 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) (onomat.) prepelica (Coturnix communis) ◊ pîtpalaku fuźe pin ļivađe, n-o-l prinḑ fara pușkă — prepelica beži po livadi, ne možeš je uloviti bez puške [GPek] ◊ pîtpalaku ĭe o pasîrĭe mikă, sa kuĭbarĭaḑă prăn ļiveḑ — prepelica je mala ptica, gnezdi se po livadama (Boljetin) ◊ đemult s-a adunat uauļi lu pîtpalak, a fuost ļak đi ńiskaĭ buaļe kopilarĭeșć — nekad su se skupljala prepeličina jaja, bila su lek za neke dečje bolesti (Tanda) ♦ sin. potrńiśe [Por.] ♦ dij. var. piptălakă (Mala Kamenica) [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5138  pîșku  cufureală  пролив  pîșku (mn. pîșkurĭ) [akc. pîșku] (i. m.) — (med.)(zast.) proliv ◊ l-a lovit pîșku, șî sa duśe în ișîtuare pintru ĭel una-ntru-una — dobio je proliv, i ide u nužnik poradi sebe svaki čas ♦ sin. kufurĭală, kîkalare ♦ var. pîșka (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5724  pîșļaće  pâș  пух  pîșļaće (mn. pîșļeț) [akc. pîșļaće] (i. m.) — (zoo.) puh (Glis glis) ◊ pîșļaćiļi ĭe o žuavină padurĭaļńikă śe samînă la șobuol ku kuada ka vîrveriță — puh je šumska životinja koja liči na pacova sa repom veverice ◊ pîșļaćiļi faśe kuĭb în ļemn — puh se gnezdi na drvetu ◊ pîșļaćiļi ĭe žuavină nopțaskă, ka șî ćușu — puh je noćna životinja, kao i sova ◊ pîșļețî sa arańesk ku puĭ đi pasîrĭ, ku mugur, ku samînțîșu buĭeḑîlor, ku puame sîrbaćiśe — puhovi se hrane mladuncima ptica, pupoljcima, semenjem biljaka, divljim voćkama ◊ pîșļaćiļi faśe în tuot fĭeļu — puh se ogašava na razne načine ◊ fakînd kimîta ka pîșļaćiļi, Sîrbi a rîźîļit Rumîńi, zberînd dupa iĭ ’Vla-Vla-pîș-pîș!’, pintru śe Rumîńi întođeuna s-a batut ku iĭ — imitirajući puhove, Srbi su se sprdali sa Vlasima, vičući za njima ’Vla-Vla-piš-piš!’, zbog čega bi se Vlasi redovno potukli sa njima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

600  pĭaļe  piele  кожа  pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5260  pĭapćin  pieptăn  чешаљ  pĭapćin (mn. pĭapćiń) [akc. pĭapćin] (i. m.) — češalj ◊ muĭeriļi s-a pipćenat ku pĭapćin đi ļemn — žene su se češljale češljem od drveta ♦ var. pĭepćin (Tanda) [Por.] ∞ pipćena  [Vidi]

5481  pĭarđe  pierde  губити  pĭarđe (ĭuo pĭerđ, ĭel pĭarđe) [akc. pĭarđe](gl. p. ref.) — gubiti, izgubiti ◊ tare bun păkurarĭ nu pĭarđe uoiļi đin uokĭ pista tota ḑîua — jako dobar pastir ne gubi iz vida ovce preko celog dana ◊ muoșu a fîntîrezît, kîć-o dată atîta sa pĭarđe đi nu șćiĭe ńimika đi ĭel — čiča je izlapeo, ponekad se toliko gubi da ništa ne zna o sebi ♦ var. perđa [Por.]   [Vidi]

5285  pĭarsîk  persic  бресква, дрво  pĭarsîk (mn. pĭarsîś) [akc. pĭarsîk] (i. m.) — (bot.) breskva, drvo; šeftelija (Prunus persica) ◊ pĭarsîku al batrîn a fuost ļemn slab, mik, supțîre, dakă n-avut rîveńală đestulă, ĭut s-a uskat — naša stara breskva bila je slabo drvo, nisko, tanko, ako nije imalo dovoljno vlage, brzo se sušilo [Por.]  [Vidi]

4473  pĭatră  piatră funerară  споменик  pĭatră3 (mn. pĭetre) [akc. pĭatră] (i. ž.) — (rel.) spomenik, nadgrobni kamen, znamen ◊ la noĭ pĭatra la-l mort să puńe lă anu — kod nas se nadgrobni spomeniku pokojniku podiže na godišnjicu smrti [Tim.] ♦ dij. sin. znamîn [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

5482  pĭerdut  perdut  изгубљен  pĭerdut (pĭerdută) (mn. pĭerduț, pĭerduće) [akc. pĭerdut] (prid.) — izgubljen ◊ vrĭame pĭerdută điźaba — vreme izgubljeno uzalud ◊ uom pĭerdut — izgubljen čovek ◊ pîkurarĭu adurmit, da uoĭļi s-a pĭerdut în padurĭe — čobanin je zaspao, a ovce su se izgubile u šumi [Por.] ∞ pĭarđe  [Vidi]

4824  pĭeśină  pecie  кртина  pĭeśină (mn. pĭeśiń) [akc. pĭeśină] (i. ž.) — (anat.) krtina ◊ pĭeśină ĭe karńe fara ńiśun uos, șî fara slańină — krtina je meso bez kostiju i bez slanine ◊ puorśi kare a țînut aĭ batrîń, s-a arańit în padurĭe, șî kînd s-angrașat, avut numa pĭeśină ćistîtă — svinje koje su držali naši stari, hranile su se u šumi i kad su se gojile, imale su samo čistu krtinu ♦ supr. slańină [Por.] ♦ dij. var. pečiĭe (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3586  plastă  plastă  склон  plastă (mn. plășć) [akc. plastă] (i. ž.) — sklon, deo tora pod kojim se sklanjaju ovce ◊ plastă ĭe luok în strungă kare ĭe austrukat ku tobļe kostîșaće, astrukaće ku paĭe, fĭarigă or pomînt șă propćiće ku źamińe măĭ gruasă — sklon je mesto u ogradi obora koje je natkriljeno iskošenim cepanicama, pokrivenim slamom, papratom ili zemljom i poduprtim podebljim račvama ◊ plasta ĭe đeșkisă kă uoĭļi au lînă șî puot durmĭa șî-n zapadă — sklon je otvoren jer ovce imaju vunu i mogu spavati i u snegu ♦ up. strungă, obuor [Por.]  [Vidi]

6195  plaśa  plăcea  допадати се  plaśa (miĭe îm plaśe, lu îĭ plaśe) [akc. plaśa] (gl.) — 1. (nutr.) dopadati se, biti po ukusu ◊ nora ćinîră s-a ćemut kă lu suakrî-sa nu-ĭ va plaśa mînkarĭa ś-o gaćașće ĭa — mlada snaja se bojala da se svekrvi neće dopasti hrana koju ona sprema 2. (psih.) biti po volji ◊ aĭa ś-a fakut ĭel ku bańi, nu ĭ-a plakut la ńima — to što je on uradio sa novcem, nije bilo po volji nikom [Por.]  [Vidi]

4151  plaśintă  plăcintă  плачинта  plaśintă (mn. plaśinț) [akc. plaśintă] (i. ž.) — (nutr.) plačinta, pita sa sirom i jajima ◊ plaśinta ĭe mare dulśață alu rumîń — plačinta je velika vlaška poslastica ◊ plaśinta sa faśe đin aluvat ku uauă șî ku brînḑă — plačinta se pravi od testa, jaja i sira ◊ aluvatu đi plaśintă sa plumađașće pi fund șî ku sulu sa înćinźe în fuaĭe — testo za plačinte se mesi na loparu i oklagijom razvlači u list ◊ într-o strakină sa sparg uauă șî sa zdrumikă brînḑă șî sa mĭastîkă ku ļingura sî sa fakă kufîrțău — u jednu panicu razbiju se jaja i zdrobi sira i pomeša se kašikom da se napravi nadev ◊ fuaĭa đi aluvat, înćinsă pi fund đi plaśintă, sa mînžîașće ku kufîrțău, șî sa-npîatură în șasă kuolțurĭ — list testa razvučenog na loparu za plačintu, premaže se nadevom, i preklopi u šestougaonik ◊ plaśinta sa friźe ĭn ćigańe — plačinta se prži u tiganju ◊ tuoț rumîńi fak plaśinț la Sîmbîta lu Lazîr, kă krĭed kă Lazîr-ăla a fuost vrun kopil kare a murit đi duoru lu plaśinț — svi Vlasi spremaju plačinte za Lazarevu subotu, jer veruju da je taj Lazar bio neko dete koje je umrlo od želje za plačintama ◊ kînd guod sa-ntîńit ibuomńiśi, ibuomńika la ubuomńiku iĭ ĭ-a fakut plaśinț șî ĭ-a fript puĭu — kad god su se sastajali ljubavnici, ljubavnica bi svom ljubavniku spremila plačinte i ispržila pile [Por.]  [Vidi]

5069  ploĭa  ploua  кишити  ploĭa (ĭuo pluoĭ, ĭel pluaĭe) [akc. ploĭa] (gl.) — kišiti, padati kao kiša ◊ dakă nu va ploĭa măĭ îndată, o sî sa ușće tuot — ako ne bude skoro padala kiša, sve će se osušiti ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļata — kiša lije kao iz kabla ◊ pluaĭe maruntă — sitna kiša ♦ (demin.) ploițăkišica ♦ (augm.) ploĭuońkišurina [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

4058  plokuon  plocon  поклон  plokuon (mn. plokuańe) [akc. plokuon] (i. s.) — (zast.) poklon, dar ◊ s-a fakut đi rușîńe, s-a dus la nuntă fara plokuon — osramotio se, otišao je na svadbu bez poklona ♦ sin. dar [Por.]   [Vidi]

749  plug  plug  плуг  plug (mn. plugurĭ) (i. m.) — plug, oruđe za oranje zemlje ◊ plug đi fĭer — gvozdeni plug ◊ plug ku grinđeĭ đi ļiemn — plug sa drvenim gredeljem ◊ plug ku ruoț — plug sa točkovima ◊ plug đi arat pi o parće — plug sa jednim raonikom ◊ plug ku duauă pîărț, plug obrăț — plug sa dva raonika, plug obrtač ◊ plug obrăț avut numa găzdoćińi — plug obrtač imali su samo bogataši ◊ plug đi prașît — plug za preoravanje zemlje između redova posejanih biljaka; plug prašač ◊ kînd daĭ la kukuruḑ ku plugu đi prașît, nu să sapă pintra rîndurĭ — kad koristiš plug prašač, ne treba da se kopa između redova ◊ đi fakut mușuruoń la kukuruḑ, la plugu đi prașît sî pun kormańe — za ogrtanje kukuruza, na plugu prašaču postavljaju se metalna krilca ◊ plug đi zapadă — plug sa raonikom za čišćenje snega na putevima ◊ saćańi a rîńit drumu ku plugu đi zapadă — meštani su očistili put plugom za sneg [Crn.] ◊ atîta am fuost đi saraś, đi ńiś plug n-am avut, l-am luvat înprumut đi la veśiń — toliko smo bili siromašni da ni plug nismo imali, zajmili smo ga od suseda [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

510  plumb  plumb  олово  plumb1 [akc. plumb] (i. m.) — (hem.) 1. olovo ◊ plumbu ĭe rău grĭeu, ama ĭe muaļe șî sa topĭașće ļesńe — olovo je teško, ali je meko i lako se topi ◊ đin plumb s-a turnat dramļiĭ đi pușkă la krĭamińe — od olova su se lile dramlije za puške kremenjače 2. (fig.) oznaka za tvrdoću ◊ s-a-ntărit pîńa ka plumbu — hleb se stvrdnuo kao olovo [Kmp.] 3. grudva brašna u kačamaku ◊ koļașa nuĭe mistakată kalumĭa, pļină ĭe đi plumbĭ — kačamak nije dobro mešan, pun je grudvi (grudve imaju oblik metka) [Por.]   [Vidi]

4333  plumb  plumb  метак  plumb2 (mn. plumbĭ) [akc. plumb] (i. m.) — (tehn.) metak, projektil ◊ bugarĭu l-a vaḑut ș-a pokńit, ama ĭel, basama, avut ḑîļe: plumbu numa ĭ-a fiońat pi lînga kap — Bugarin ga je video i opalio, ali on je, valjda, imao dane: metak mu je samo fijuknuo pored glave ◊ găuri đi plumbi aĭ ńemțășć ș-akuma sa văd pi parĭețî lu kasa batrînă — rupe od nemačkih metaka i sada se vide na zidovima stare kuće ♦ sin. gļuonț [Por.]  [Vidi]

3302  pluop  plop  топола  pluop (mn. pluopĭ) [akc. pluop] (i. m.) — (bot.) topola (Populus) ◊ pluopu ĭe ļemn înalt, dă pi la luokurĭ ku pomînt marunt — topola je visoko drvo, koje raste na sitnom zemljištu ◊ pluopu ĭe ļemn muaļe kare sa lukră ļesńe, ș-aĭ batrîń đin ĭel a fakut skamńe, mĭasă, ușă đi kasă, șî măĭ mulće kare-śe — topola je meko drvo koje se lako obrađuje, pa su stari od nje pravili stolice, sofre, vrata za kuću, i mnogo koje šta drugo ◊ Poĭana ku pluopĭ — Livada sa topolama (top. u Rudnoj Glavai) ◊ pluop trămuratuorĭ — jasika ♦ var. plop [Por.]   [Vidi]

4968  pluoskă  ploscă  буклија  pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas  [Vidi]

5213  pļană  pleană  грудвица  pļană (mn. pļeńe) [akc. pļană] (i. ž.) — grudvica, romuljica brašna u testu ◊ kukoluoș đi faină kare ramîńe pi mîna muĭeri śe plămăđașće, sa kĭamă pļană — grudvica brašna koja ostaje na rukama žene što mesi, zove se pljana ♦ var. pļemiță ◊ pļemiță sînt parśeluță đe plămad kare ramîn ăn postao đe faină dupa plămăđit — plemice su komadići testa koji ostaju u naćvama sa brašnom posle mešenja ♦ var. pļamiḑă (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

5267  pļeka  pleca  поћи  pļeka (ĭuo pļek, ĭel pļakă) [akc. pļeka] (gl.) — poći, krenuti ◊ ăl așćată tuoț să pļaśe, da ĭel înga sa-ndoĭașće — čekaju ga svi da krene, a on se još dvoumi ◊ a pļekat đinluok, kum auḑît vĭasta rîa — krenuo je smesta, čim je čuo lošu vest ♦ sin. porńi [Por.]  [Vidi]

5366  pļimba  plimba  шеткати се  pļimba (ĭuo pļimb, ĭel pļimbă) [akc. pļimba] (gl.) — (zast.)(folk.) šetkati se, špacirati; provoditi se, zabavljati ◊ pin oraș, pin Țăļigrad pļimba mi să Janśo-l bat — po varoši Carigradu šetka mi se bekri-Janko ♦ var. proumbla [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

5962  pļin  plin  пун  pļin (pļină) (mn. pļiń, pļińe) [akc. pļin] (prid.) — pun ◊ saku ĭe pļin đi grîu, șî strîns ļegat la gură să nu sa vĭarsă — džak je pun žita, i čvrsto vezan da se ne prospe ◊ înga đi mik a fuost pļin đi gîndurĭ rîaļe — još od malena bi je pun loših ideja ◊ śĭerĭu ĭe pļin đi nuvirĭ ńegri, o să fiĭe pluaĭe îndată — nebo je puno crnih oblaka, biće kiše uskoro [Por.]  [Vidi]

5963  pļińi  plini  пунити  pļińi (ĭuo pļińesk, ĭel pļińașće) [akc. pļińi] (gl. p.) — (ret.) puniti ◊ rar kare ḑîśe ’pļińi’, măĭ đes s-auđe ’împļińi’ — retko ko govori ’puniti’, češće se čuje ’ispuniti’ ♦ up. împlińi [Por.] ∞ pļin  [Vidi]

5624  pļușćit  pleoștit  спљоштен  pļușćit (pļușćită) (mn. pļușćiț, pļușćiće) [akc. pļușćit] (prid.) — spljošten ◊ kum să nu ma mîńiĭ, kînd ĭ-am dat lavuru, ĭel a fuost întrĭeg, da kînd ĭa mi la întuors, ĭel a fuost tuot pļușćit — kako da se ne ljutim, kad sam joj dala lavor, on je bio ceo, a kad mi ga je ona vratila, bio je sav spljošten ♦ sin. turćit [Por.] ∞ pļușći  [Vidi]

5332  Pobražîmĭa  Pobreajen  Преображење  Pobražîmĭa [akc. Pobražîmĭa] (i. ž.) — (kal.) Preobraženje ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikad ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestu ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njih ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kum ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povreda ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.]  [Vidi]

1698  poduabă  podoabă  дроњак  poduabă (poduabe) [akc. poduabă] (i. ž.) — dronjak, iznošeno ili pocepano odelo ◊ sa vĭađe kî ĭe sarak, kî mĭarźe înbrakat numa în ńișći poduabe — vidi se da je siromah, jer ide obučen samo u nekakve dronjke (Rudna Glava) ◊ poduabă ĭe țuală batrînă, lupadată pi puod — „podoba” je staro odelo, bačeno na tavan (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5236  pogară  arsură  пожаревина  pogară (mn. pogărĭ) [akc. pogară] (i. ž.) — (izob.) požarevina ◊ pogară ĭe padurĭe rară fakută ku pîržuol, đi sî sa fakă luok unđe să đa ĭarba đi paskut vićiļi — požarevina je šuma proređena požarom, da bi se stvorilo mesto gde će nići trava za napasanje stoke ♦ sin. arsură [Por.]  [Vidi]

5269  pok  poc  бум  pok (uzv.) — (onom.) bum ◊ numa pușka kînd pokńașće s-auđe „pok” or „pak” — samo puška kad opali čuje se „bum” ili „bam” ♦ var. pak [Por.]  [Vidi]

2526  poklad  pocladă  подседлица  poklad (mn. poklađe) [akc. poklad] (i. s.) — podsedlica, pokrovac pod konjskim sedlom ◊ pokladu sa faśe đin măĭ mulće pîăturĭ, kusuće unđe-unđe să nu sa đisfakă, șî sa puńe la kal supt șaua, sî nu-l bată șaua pi șîaļe — podsedlica se pravi od više ponjava, prišivenih ovde-onde da se ne bi rašile, i stavlja se konju pod sedlom, da ga sedlo ne žulja ♦ up. pokrouț [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2527  pokrouț  pocrovăț  покровац  pokrouț (mn. pokrouțurĭ) [akc. pokrouț] (i. s.) — pokrovac, deo konjske opreme ◊ pokrouțu ĭe un fĭeļ đi pîătură ku kare sa astrukă kalu đi la gît păn-la kuadă, să nu raśiaskă — pokrovac je vrsta ponjave kojom se pokriva konj od grla do repa, da se ne prehladi ♦ var. prokovăț (Tanda) ♦ up. poklad [Por.]  [Vidi]

5240  poluoșće  poloște  појата  poluoșće (mn. poluoșć) [akc. poloșće] (i. ž.) — pojata ◊ poluoșća kuprinđe konaśiļi đi uamiń ș-aļi đi viće, la moșîĭe đipartată đi sat — pojata obuhvata konake za ljude i za stoku, na imanju udaljenom od sela ♦ sin. toprak [Por.]  [Vidi]

5669  pomană  pomană  даћа  pomană (mn. pomĭeń) [akc. pomană] (i. ž.) — (rel.) daća, pomana ◊ pomana ĭe ađet kare sa țîńe șapće ań dupa muarća uomuluĭ — daća je običaj koji se drži sedam godina posle smrti čoveka ◊ pomana kuprinđe pîń șî kolaś fakuț adîns đi pomana muortuluĭ, șî sa ļagă đi ĭel đispre aĭa śi ĭe ĭel șă kum șî kînd a murit — pomana sadrži hlebove i kolače izrađene posebno za određenog pokojnika, i određuju se prema tome ko je bio on i kako i kada je umro ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare sa kĭamă zakuańe — ima jedna vrsta kolača koja se zove zakoni [Por.]  [Vidi]

77  pomînćan  pământean  земљорадник  pomînćan (mn. pomînćeń) [akc. pomînćan] (i. m.) — (zast.) 1. zemljoradnik, obrađivač zemlje ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost ńiskaĭ pomînćeń, a trait la munće, kuprinș ku viće, măĭ mult ku oĭariĭa — naši stari nisu bili neki zemljoradnici, živeli su u planini, zauzeti stokom, najviše ovčarstvom 2. seljak, žitelj sela ◊ a fuost tare frumuasă ș-a katato baĭețî đin oraș, ama ĭa la urmă s-a mîritat dupa un pomînćan — bila je jako lepa i tražili su je momci iz grada, ali ona se na kraju udala za jednog seljaka ♦ /< pomînt + suf. -ĭan [Por.] ∞ pomînt  [Vidi]

76  pomînt  pământ  земља  pomînt (mn. pomînturĭ) [akc. pomînt] (i. s.) — 1. zemlja; tle, zemljište ◊ la Kraĭna ĭe pomînt bun, rođituorĭ, da la nuoĭ numa petruańe șî kîrșuaće — u Krajini je zemlja dobra i rodna, a kod nas samo kamenje i krševi 2. imovina ◊ kînd s-a-nparțît, ăl mik a kîpatat măĭ mult pomînt, kă a ramas ku parințî sî traĭaskă — kad su se odelili, mlađi je dobio više imovine, jer je ostao sa roditeljima da živi 3. svet ◊ așa furaluk ka la nuoĭ, nu m-a-ĭastă pi pomînt — takav lopovluk kao kod nas, nema nigde na svetu ♦ sin. țarînă [Por.]   [Vidi]

4118  pomńată  pomneată  крпа  pomńată (mn. pomńaće) [akc. pomńată] (i. ž.) — (rel.) krpa, komad obrednog platna ◊ pomńata ĭe pĭaćik dă pînḑă albă pră kare sa sloboađe apa dă al muort — pomnjata je bela krpa, na koju se izliva voda za pokojnika [Crn.] ◊ pomńata s-a țăsut la razboĭ și s-a atîrnat la umăru ăl stîng la tot barbatu kare a veńit la înmormîntare — pomnjata se tkala na razboju i kačila o levo rame svakom muškarcu koji je dolazio na sahranu (Šipikovo) ◊ pomńata ĭe kîrpă ku kare să dăruĭește lumńa če duče ļagînu ku al mort — pomnjata je marama kojom se daruju ljudi koji nose sanduk sa pokojnikom (Gradskovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5255  ponćiș  ponciș  подмукао  ponćiș (ponćișă) (mn. ponćiț, ponćișă) [akc. ponćiș] (prid.)(pril.) — podmukao, namćorast ◊ așa muĭare ponćișă n-a măĭ vaḑud lumĭa — tako podmuklu ženu još svet nije video ◊ s-a uĭtat ponćiș unu la altu așa đi mult đi tuoț a ginđit kă o sî sa ĭa đi gît — gledali su se podmuklo tako dugo da su svi mislili da će se uhvatiti za gušu [Por.] ∞ ponćur  [Vidi]

5082  ponćur  panceaur  намћор  ponćur (ponćură) (mn. ponćurĭ, ponćure) [akc. ponćur] (prid.) — (psih.) namćor, prznica ◊ uom ponćur ĭe aăla kare ĭe întođeuna mîńiuos șî-nkis, kare sa țîńe în lăturĭ đi lume, lu kare ńimika nuĭe pi vuoĭe — namćor je onaj koji je stalno ljut i zatvoren, koji se drži po strani od ljudi, kome ništa nije po volji [Por.]   [Vidi]

4252  popașńiță  popașniţă  пољска штета  popașńiță (mn. popașńiț) [akc. popașńiță] (i. ž.) — 1. poljska šteta koju načini stoka ◊ păkurarĭu s-a dat la źuakă, da uoĭļi s-a slubaḑît în luoku lu tuoĭa, ș-a fakut popașńiță boznakît đi mare — čobanin sa dao u igru, a ovce su se sjurile u tuđu njivu, i napravile bogzna koliku štetu ♦ sin. șćetă (Rudna Glava) 2. nestašluk ◊ ka kînd a tunat draku ăn kopiĭi đe astîḑ, nu lukră ńimika, numa fak la popașńiț — kao da je ušao đavo u današnju decu, ne rade ništa, samo prave nestašluke (Tanda) [Por.] ∞ pașće  [Vidi]

3312  popik  popic ?  обртушка ?  popik1 (mn. popiś) [akc. popik] (i. m.) — (tehn.) 1. obrtuška, ringlo, zasunica ◊ popik ĭe un parśel đi ļemn skurt, taĭat în patru muke, kare ĭe ku un kuń batut în mižluok, prins đi șćump în gard śe țîńe vrakńița — obrtuška je komad kratkog drveta, obrađen četvorostrano, koji je jednim klinom kroz sredinu pribijen za ogradski stub, koji drži vratnice ◊ popiku are doa kuarńe, kare sa-nvîrćesk pi lînga kuń, batut pin mižluoku luĭ — obrtuška ima dva roga, koji se okreću oko klina, nabijenog kroz njegovu sredinu ◊ popiku sa-nvîrćiașće pi lînga kuń, șă ku un kuorn prinđe aripa ușî, ș-o țîńe strîns înkisă — obrtuška se okreće oko klina, jednim vrhom hvata krilo kapije, i čvrsti je drži zatvorenu ◊ ku popiku sa-nkis ușîļi la dolap ku vasurĭ — obrtuškom su se zatvarala vrata na dolapu sa sudovima (Rudna Glava) 2. klin za učvršćivanje spoja na daskama ◊ dakă doă blăń înkeĭaće sa uskă, șî sa larźesk, aĭ batrîń în îkeĭatură a batut un kuń đi ļiemn kare la kĭemat popik — ako se dve sposjene daske suše, i šire, stari su u spoj udarali drveni klin koji su zvali „popik” 3. vršak na zasuku [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4889  popik  titirez  чигра  popik2 (mn. popiśe) [akc. popik] (i. s.) — čigra ◊ popiku a fost žukariĭa kopiĭilor ku drag, în vremĭa a mĭa — čigra je bila omiljena dečja igra u moje vreme ◊ am avut bič, și ku biču bačam popiku, mînam popiku să-nvirćaskă — imali smo bič, i bičem smo udarali čigru, terali je da se vrti ◊ un kopil numără pănă kît mĭarğe popiku, ș-așa să veđe kare ĭeste măĭ bun — jedan dečka broji dok se čigra vrti, i tako se vidi ko je najbolji [Dun.] ♦ dij. sin. purik [Por.]  [Vidi]

2981  popiļńik  popilnic  копитњак  popiļńik (mn. popiļńiś) [akc. popiļńik] (i. m.) — (bot.) kopitnjak (Asarum europaeum) ◊ popiļńiku ĭe buĭađe paduruańe, krĭașće în tufariș umbruos, frunḑîļi luĭ sînt tarĭ, ļikuruasă, fakuće ka rarunkĭu, da fluarĭe ĭe bilovinkă șî flokuasă — kopitnjak je šumska biljka, raste u senovitom žbunjaru, lišće mu je tvrdo, sjajno, oblika bubrega, a cvet mu je ljubičast i dlakav ◊ popiļńiku ĭe ļakuruos, dar dakă nu sa lukră kum trăbe ku ĭel, puaće fi șî veńinuos — kopitnjak je lekovit, ali ako se sa njim ne radi kako valja, može biti i otrovan ◊ popiļńiku ĭe măĭ bun đi spalat pi kap, kă ažută l-aĭ pļeșîĭ să ļi prokrĭaskă pîăru — kopitnjak je najbolji za pranje glave, jer pomaže proćelavima da obnove kosu [Por.]  [Vidi]

5760  porkariță  porcăriță  свињарица  porkariță (mn. porkariț) [akc. porkariță] (i. ž.) — (izob.) svinjarica ◊ porkarița ĭe muĭarĭa kare pin sat pazîașće puorśi, or ĭe muĭarĭa porkarĭuluĭ — svinjarica je žena koja po selu čuva svinje, ili koja je žena svinjara [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4128  porkarĭață  porcăreaţă  свињац  porkarĭață (mn. porkarĭeț) [akc. porkarĭață] (i. ž.) — (zast.) svinjac ◊ porkarĭața ĭe luok unđe sa-nkid puorśi, unđe duorm șî manînkă — svinjac je mesto gde se zatvaraju svinje, gde spavaju i gde jedu ♦ sin. kośină, obuor [Por.] ∞ puork  [Vidi]

3336  porkońi  porcoi  саденути  porkońi (ĭuo porkońesk, ĭel porkońiașće) [akc. porkońi] (gl. p. ref.) — sadenuti, skupiti seno u stog ◊ kînd sa uska fînu în kupițîaļe, lumĭa înśiape să porkońaskă — kad se seno u naviljcima osuši, ljudi počinju da sadevaju stogove ◊ porkońitu sa lukră ku furśiļi đi ļemn au đi fĭer — sadevanje stogova vrši se gvozdenim ili drvenim vilama ◊ marimĭa porkuońuluĭ sa ĭa dupa aĭa kum ăl trag pănă la klańe — veličina stoga određuje se prema tome kako će ga prevući do plasta ◊ dakă ĭe ļivađa mare ku fîn grĭeu, sa fak șî porkuońi măĭ marĭ, șî sa înžugă vićiļi kă așa porkouń sa traźe ku tînžala — ako je livada velika sa tešklim senom, prave se i veći stogovi, pa se preže stoka jer se takav stog prevlači potegljicom ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină, or ĭe măĭ mikă ku fîn măĭ ușuor, șî porkuońi sînt măĭ miś kî sa trag ku mîńiļi pi tîrș, or iĭ duk duoĭ inș pi duoĭ parĭ lunź, bagaț supt porkuoń — ako je livada na padini, ili je manja sa lakšim senom, i stogovu su manji jer se prevlače rukama na granju, ili ih nose dve osobe između sebe, na dve dugačke motke, podmetnute pod stog [Por.] ♦ dij. var. porkoi (Malajnica) [Pad.] ∞ fîn  [Vidi]

5762  porkotuos  porcotos  свињски  porkotuos (porkotuasă) (mn. porkotuoș, porkotuasă) [akc. porkotuos] (prid.) — svinjski, koji se ponaša kao svinja ◊ uom kare are narau porkotuos nuĭe đi soțîĭe — ćovek koji ima svinjsku narav, nije za društvo [Por.] ∞ puork  [Vidi]

3334  porkuoń  porcoi  стог  porkuoń (mn. porkuańe) [akc. porkuoń] (i. s.) — stog sena ◊ porkuoń ĭe gramadă đi fîn în ļivađe kosîtă, fakut đin kupițîaļe — stog je gomila sena na pokošenoj livadi, napravljena od skupljenih naviljaka ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină kostîșată, porkuońu sa faśe pi tîrș, șî lumĭa ăl traźe pănă la klańe tragînd tîrș-aĭa ku mîńiļi — ako je livada na kosoj padini, stog se pravi na granju, i ljudi ga prevlače do plasta vukući to granje rukama ◊ dakă nu puot porkuońu să-l tragă pi tîrș, lumĭa bagă un par supt ĭel, ļegat ku lanțu đi tînžală, șî pănă la klańe ăl trag ku vaśiļi înžugaće — ako ne mogu stog da prevuku na granju, ljudi nabiju pod njega jedan kolac koji je lancem vezan za potegljicu, i do plasta prevuku ga zapregom ◊ đin porkuoń đi fîn sa grîmađiașće klańa — od stogova sena pravi se plast ◊ prorkuońu nu aduśe ku klańa kă ĭe mult măĭ mik, șî n-are țapă în mižluok — stog ne liči na plast jer je mnogo manji, i nema stožer u sredini [Por.] ∞ porkońi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3137  porumb  porumb  кукуруз  porumb (mn. porumbĭ) [akc. porumb] (i. m.) — (bot.) kukuruz ◊ boabiļi ďe porumb să mačină și să fače făină ďe porumb — kukuruzna zrna se melju i pravi se kukuruzno brašno ◊ ďin făina ďe porumb lumĭa fače mălaĭ ši mămăļigă — od kukuruznog brašna ljudi prave proju i kačamak ♦ up. porîmb [Kmp.] ♦ dij. sin. kukuruḑ [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

1765  postaĭkă  păstaie  махуна  postaĭkă (mn. postîăĭś) [akc. postaĭkă] (i. ž.) — mahuna ◊ în postaĭkă sînt bubiļi đi pasuĭ — u mahuni su zrna pasulja ◊ postîăĭśiļi đi pasuĭ sa bat ku maĭu — mahune pasulja mlate se maljem ♦ up. pasuĭ [Por.]  [Vidi]

5300  postată  postată  захват  postată (mn. postăț) [akc. postată] (i. ž.) — zahvat, postata, deo zemljoradnje u jednom zahvatu ◊ kînd sa sapă pasuĭu or sa săśiră grîu, postata ĭe un kuprins đi lukru kare ăl ĭau lukratuori đintr-un mau — kad se kopa pasulj ili se žanje žito, postata je zahvat koji radnici odrađuju u jedan mah ◊ a sapat țapîn tota ḑîua, ama ĭară ļ-a ramas o postată đi luok ńigaćită — kopali su žestoko ceo dana, ali im je opet ostao jedan deo njive nedovršen ◊ kukuruḑu nu sa sapă la postată numa la rîndurĭ, da bașćaua la straturĭ — kukurudz se ne okopava na postate, nego na redove, a bašta na leje ♦ up. strat [Por.]  [Vidi]

4923  postauă  postavă  наћве  postauă (mn. postăvĭ) [akc. postauă] (i. ž.) — (tehn.) naćve, korito ◊ în postauă đi ļemn sa plumađașće pîńa — u drvenim naćvama mesi se hleb ◊ în postauă mare s-a žumuļit puorko-l taĭat — u velikom koritu šurila se zaklana svinja ◊ postăviļi đi ļemn a fakut țîgańi — drvena korita izrađivali su Cigani ♦ var. postavă ♦ sin. karļiță ♦ (demin.) postaviță [Por.]  [Vidi]

5552  postî  posti  постити  postî (ĭuo postăsk, ĭel postașće) [akc. postî] (gl.) — (rel.) (nutr.) postiti ◊ sa postîașće kînd nu sa manînkă ku slastă — posti se kad se ne jede mrsno ◊ postîașće liumĭa kare krĭađe în dumńeḑîu — poste ljudi koji veruju u boga [Por.] ∞ puost  [Vidi]

20  potluog  potlog  уложак  potluog (mn. potluaźe) [akc. potluog] (i. m.) — 1. uložak, umetak (u obuću); ◊ a pus potluog în papuś, să no-l bată — stavio uložak u cipele, da ga ne žuljaju 2. zakrpa ◊ s-a rupt guma la ruată, șî n-avut potluog s-o krpĭaskă — probušila se guma na biciklu, i nije imao zakrpu da je zalepi 3. (fig.) čovek bez samopoštovanja, koji dozvoljava da ga svi gaze ◊ am pļekat, kă n-am vrut să măĭ fiu potluogu luor, sî ma gazîaskă kare kum vrĭa — pošao sam, jer nisam više želeo da budem njihov podmetač, da me gazi kako ko hoće ♦ var. plotuog [Por.]  [Vidi]

45  potrńiśe  potârniche  препелица  potrńiśe (mn. potrńiś) [akc. potrńiśe] (i. ž.) — (ornit.) prepelica (Lat. Coturnix communis) ◊ potrńiśe ĭe pasîrĭe mikă ka golîmbu, nume kunoskut în Arnaglaua șî Țîrnaĭka — prepelica je ptica mala kao golub, ime je poznato u selima Rudna Glava i Crnajka [Por.] ♦ sin. pîtpalak  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3399  pouod  inundare ?  поплава  pouod (mn. pouađe) [akc. pouod] (i. s.) — poplava ◊ a ploĭat triĭ ḑîļe șî triĭ nuopț, șî s-a fakut atîta pouod đi mare đi a luvat tuot ś-a fuost pi vaļe — padala je kiša tri dana i tri noći, i nastala je toliko velika poplava da je odnela sve što se u dolini našlo pred njom [Por.] ∞ pluaĭe  [Vidi]

2095  prag  prag  праг  prag (mn. pragurĭ) [akc. prag] (i. s.) — prag, izdugnuti deo ulaza u prostoriju ◊ a ramas sîngur ka kuku, stă în pragu kășî șî plînźe đi sa skutură — ostao je sam kao sinja kukavica, stoji na kućnom pragu i trese se od plača [Por.]   [Vidi]

4629  prapur  prapur  марамица  prapur (mn. prapurĭ) [akc. prapur] (i. m.) — (anat.) maramica (lat. omentum) ◊ prapuru ĭe o pĭaļe unsuruasă prinsă pi mață — maramica je masna opna slepljena za creva ◊ ku prapuru đi mńel, pus pi pĭeptu kopiĭiluor, s-a skuos fuoku đi la kopiĭi aĭ bolnavĭ— sa jagnjećom maramicom, stavljenom na dečje grudi, skidala se temperatura bolesnoj deci [Por.]  [Vidi]

4139  prasîlă  prăsîlă  приплод  prasîlă (mn. prasîļe) [akc. prasîlă] (i. ž.) — (o svinji) priplod ◊ nu sa taĭe ńiś nu sa-ngrașă tuoț purśiĭi śe-ĭ fată skruafa, aĭ măĭ buń sa lasă đe prasîlă — ne kolju se i ne tove svi prasići koje oprasi krmača, najbolji se ostavljaju za priplod [Por.] ∞ puork  [Vidi]

5143  pražînă  prăjină  мотка  pražînă (mn. pražîń) [akc. pražînă] (i. ž.) — motka ◊ pražîna ĭe bît lung đi doă-triĭ pașurĭ șă gruos đi v-o doă-triĭ źeĭśće — motka je štap dug oko dva-tri koraka i debeo oko dva-tri prsta ◊ pi pražînă s-a uskat skimburļi — na motki se sušio veš ♦ sin. suopă [Por.]  [Vidi]

4239  Prerast  Poarta de piatră  Прераст  Prerast [akc. Prerast] (i. m.) — (geog.) (top.) Prerast, Kamena kapija u blizini Majdanpeka ◊ Prerast ĭe numiļi lu pĭatra-npreunată în rîsarit đi la Măĭdan, în parća đirĭapta a șļauluĭ kîtra Arnaglaua — Prerast je naziv kamene kapije istočno od Majdanpeka, sa desne strane putu ka Rudnoj Glavi ◊ supt poarta Prerastuluĭ trĭaśe ogașu Vaļa prerast — ispod kamene kapije Prerasta protiče potok Valja prerast ◊ đi Prerast sînt ļegaće mulće povĭeșć, măĭ mult đi vîlve kare aśiĭa s-a bat ș-astupă poarta să ńaśe lumĭa pi vaļa Șășki — za Prerast su vezane razne priče, najviše o zduhaćima koji se tu biju i zatvaraju kapiju da podave ljude u dolini Šaške ♦ sin. Pĭatra-npreunată [Buf.]  [Vidi]

5026  presăk  topor cu brațele în cruci  просек  presăk (mn. presăś) [akc. presăk] (i. m.) — (tehn.) prosek, tesarska alatka ◊ presăku ĭe un fĭeļ dă alat ku taișurĭ d-amîndoă părț, întuarsă înkruś, ku kare sa skobit găurĭ la bîrńață — prosek je vrsta tesarske alatke sa oštricama na obe strane, okrenute unakrst, s kojom su se dubile rupe na brvnarama [Mlava]  [Vidi]

6293  preskură  prescură  проскура  presku (mn. preskurĭ) [akc. preskură] (i. ž.) — (rel.) proskura, prosfora ◊ preskura ĭe un kolak đi pomană, totîrlat șî îngrađit ku śerk, șă ku uopt bobe în kîmpu garduluĭ, kare insamnă șapće ḑîļe în stamî, ku suariļi în mižluok — proskura je kolač za daću, okrugao i ograđen obručem, sa osam kuglica u ograđenom polju, koje označavajju sedam dana u nedelji, i sa suncem u sredini ◊ la Rumîń ḑîļiļi în stamîă sînt ļegaće đi stîaļe pi śerĭ: luń ĭe ḑîua Luńi, marța ĭe alu Mars, mĭekruĭ ĭe alu Merkur, vińirĭa alu Venera — kod Vlaha su dani u nedelji vezani za planete: ponedeljak za Mesec, utorak za Mars, sreda za Merkur, Petak za Veneru [Por.]   [Vidi]

6314  preuoț  preot  поп  preuoț (mn. =) [akc. preuoț] (i. m.) — (zast.) pop, paroh, sveštenik ◊ vuorba preuoț, śe însamnă insă kare služașće în bisîarikă, s-a pastrat numa pin povĭeșće — reč preoc, koja označava osobu što služi u crkvi, sačuvala se samo u pripovetkama ♦ sin. puopă [Por.]  [Vidi]

2128  pribuoĭ  priboi  здравац  pribuoĭ1 (mn. pribuaĭe) [akc. pribuoĭ] (i. s.) — (bot.) zdravac (Geranium macrorrhizum) ◊ am pus pribuoĭ în građină dă miruos șî dă frumoșață — posadio sam zdravac u bašti zbog mirisa i ukrasa [Hom] ◊ pribuoĭu ĭe buĭađa vĭarđe kare măĭ întîń dă primovara; babiļi ăl kuļieg să-l đa đi pomană l-aĭ muorț, kă iĭ sînt duorńiś đi fluorĭ mirosîaļe — zdravac je prva zelena biljka koja niče u proleće; babe ga beru da bi ga namenile pokojnicima, jer su oni željni mirisnog cveća (Rudna Glava) [Por.] ◊ pribuoĭu sa kuļiaźe numa pintru mirus frumuos — zdravac se bere samo zbog lepog mirisa (Topla) [Crn.]   [Vidi]

5632  prikoļiś  pricolici  приколиш  prikoļiś (mn.) [akc. prikoļiś] (i. m.) — (demon.) prikoliš, živi vampir ◊ prikoļiś ĭe un fĭeļ đi moruoń în kare sa profăse uom viu, șî omuară viće, žuaviń, da șî lumĭe — prikoliš je vrsta vampira u koji se pretvara živ čovek, i mori stoku, životinje, pa i ljude ◊ prikoļiś ĭe moruoń viu — prikoliš je živi vampir ♦ sin. moruoń ♦ up. vîrkolak [Por.]  [Vidi]

4323  primeḑat  îngrădit  преграђен  primeḑat (primeḑată) (mn. primeḑaț, primeḑaće) [akc. primeḑat] (prid.) — (tehn.) pregrađen ◊ sa vĭađe kî ĭe suoba mare primeḑată ku un parĭaće supțîrĭe, kî s-auđe tuot pi-ńel — vidi se da je velika soba pregrađena tankim zidom, jer se čuje sve kroz njega [Por.] ∞ primĭeḑ  [Vidi]

4324  primeḑî  îngrădi  преградити  primeḑî (ĭuo primeḑăsk, ĭel primeḑașće) [akc. primeḑî] (gl. p. ref.) — (tehn.) pregraditi ◊ s-a adunat rîndașî la muară să primeḑaskă ĭaruga șî să fakă ĭaz — sakupili su se pomeljari da pregrade jarugu i naprave jaz ◊ pănă ĭe apa mikă, ogașu sa primeḑîașće ļesńe — dok je mala voda, potok se pregrađuje lako [Por.] ∞ primĭeḑ  [Vidi]

4984  primĭažđe  primejdie  опасност  primĭažđe (mn. primĭežđ) [akc. primĭažđe] (i. ž.) — opasnost, nesreća; zlo ◊ nu s-a dus kî ĭ-a spus o vrîžîtuare să nu pļaśe la drumo-la, kă-l așćată vro primĭažđe rîa — nije otputovao jer mu je jedna vračara rekla da ne polazi na taj put, jer ga čeka neka velika opasnost ◊ đi primĭažđa ursată uomu nu puaće skapa ńiśkum — od zle sudbine čovek ne može uteći nikako ◊ (u izr.) are primĭažđe — preti mu opasnost ◊ (u izr.) ažuns la primĭažđe grĭa — doživeo je tešku nesreću ◊ (ver.) rumîn-aĭ batrîń tare a kreḑut kî ĭe tuata primĭažđa lupadată đi la vrîžîtuorĭ kare lukră ku al rău — stari Vlasi su čvrsto verovali da je svaka nesreća nabačena od vračara koje se bave crnom magijom ♦ var. primĭežđe ♦ sin. rău [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3386  pripaș  pripas  печеница  pripaș (mn. pripașurĭ) [akc. pripaș] (i. m.) — (nutr.) obredna pečenica, obično prase pečeno na ražnju koje gost nosi na svadbeni ručak kao dar ◊ pripașu ĭe friptură đi pi frigare — „pripaš” je pečenje sa ražnja ◊ pripaș sa kĭamă șî purśelu or mńelu kare ĭe adîns lasat sî sa taĭe șî sî sa frigă pi frigare đi vro nuntă, or đi vro alta visaļiĭe — „pripaš” se zove i prase ili jagnje koje je namenski ostavljeno da se kolje i ispeče na ražnju za neku svadbu ili za neko drugo veselje [Por.]  [Vidi]

5417  pripă  pripă  журба  pripă (mn. pripe) [akc. pripă] (i. ž.) — (ret.)(o poslu) žurba, brzanje ◊ în lok să lukre înśet șî să ginđeaskă bińe, ĭel a lukrat ku pripă, șî a greșît đe tot — umesto da radi polako i da razmišlja, on je radio u žurbi, i sasvim je pogrešio ◊ ńiśun lukru nuĭe bun kînd să lukră ku pripă — nijedan posao nije dobar kad se radi u žurbi ♦ sin. grab [Pad.] ∞ pripi  [Vidi]

3240  priseći  priseci  пристати  priseći (ĭuo ma prisećiesk, ĭel sa prisećiașće) [akc. priseći] (gl. ref.) — (ret.) pristati, odobriti, složiti se, prihvatiti nečije mišljenje, stav, odluku ◊ nu puot ĭuo sî ma prisećiesk ku aĭa ńiśkînd — ne mogu se ja složiti s tim nikada ◊ kum să sa prisećiaskă iĭ duoĭ, kînd narau nu ļi tuot una — kako da se slože njih dvoje, kad ima narav nije ista ♦ sin. ogođi [Por.]   [Vidi]

4458  priskopală  prișcopală  пуцаљка  priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.]   [Vidi]

5550  privĭegĭ  priveghi  привег  privĭegĭ (mn. privĭegĭurĭ) [akc. privĭegĭ] (i. s.) — (rel.) priveg, obredna vatra ◊ privĭegĭ ĭe fuok mare kare sa dă la-ĭ muorț đi pomană, să aĭbă kaldură șă viđarĭe pi lumĭa-ĭa — priveg je velika vatra koja se namenjuje mrtvima, da imaju na onom svetu svetlost i toplotu ◊ privĭegĭu sa faśe la pomana đi șapće ań, ku lăutarĭ șă ku visaļiĭe mare — priveg se priređuje na sedmogodišnjem pomenu, sa sviračima i velikim veseljem ◊ ĭastă doă fĭelurĭ đi privĭegĭ, una ĭe đi kasă, sa dă la anu alu un muourt, da alaltă ĭe a satuluĭ, sa dă đi tuoț aĭ muorț đin sat la Zîpostîtol mik — ima dve vrste privega, jedna je kućna, daje se na godišnjicu jednom pokojniku, a druga je seoska, daje se svim pokojnicima sela na Mesne poklade [Por.]  [Vidi]

5448  prînḑ  prânz  ручак  prînḑ (mn. prînḑurĭ) [akc. prînḑ] (i. s.) — (nutr.) ručak ◊ l-aĭ rumîń-aĭ batrîń prînḑu a fuost pi la noă śasurĭ — kod starih Vlaha ručak je bio oko devet sati ◊ kînd s-a lukrat în kîmp, prînḑu sa dus la luok unđ-a lukrat lumĭa — kad se radilo u polju, ručak se donosio na mesto gde su ljudi radili [Por.]  [Vidi]

5450  prînḑîșuor  prânzișor  доручак  prînḑîșuor (mn. prînḑîșuare) [akc. prînḑîșuor] (i. s.) — (demin.)(nutr.) doručak ◊ prînḑîșuoru s-a mînkat đimińața đinuapće la kasă, pănă nu s-a dus tot nat dupa lukru luĭ — doručak se jeo rano ujutru kod kuće, dok nije otišao svako za svojim poslom ♦ sin. fruștuk [Por.] ∞ prînḑ  [Vidi]

5600  prîsńi  prâsni  прснути  prîsńi (ĭuo prîsńesk, ĭel prîsńiașće) [akc. prîsńi] (gl. p.) — prsnuti, napući ◊ śuaua prîsńiașće kînd numa krapă șî kînd sa văd krîpaturļi, da nu sa sparźe în parśiaļe — nešto prsne kad samo pukne i kad se vide naprsline, ali se ne razbije na komade [Por.]  [Vidi]

5132  prîvari  inchega ?  запарити  prîvari (ĭuo ma prîvarĭesk, ĭel sa prîvarĭașće) [akc. prîvari] (gl. p. ref.) — (nutr.) zapariti se ◊ kînd sa đirĭaźe uala, șă dakă sa puńe uou batut în ḑamă ferbinće, uou sa prîvarĭașće șî-n ḑamă sa fak torofļoanță — kad se začini jelo, i ako se umućeno jaje ulije u vrelu čorbu, jaje se zapari i u čorbi se naprave dronjci ♦ var. pîrvari [Por.]  [Vidi]

2071  prĭesură  presură  стрнадица  prĭesură (mn. prĭesurĭ) [akc. prĭesură] (i. ž.) — (ornit.) strnadica obična; slamarac, slamarka (Emberiza citrinella) ◊ prĭesură ĭe pasîrĭe kîntatuarĭe, sa kuĭbĭaḑă-n ĭarbă, pi pomînt — strnadica je ptica pevačica, gnezdi se u travi, na zemlji [Por.]  [Vidi]

2762  prĭežbă  preajmă  околина  prĭežbă (mn. prĭežbe) [akc. prĭežbă] (i. ž.) — okolina, neposredno okruženje; vidokrug; nadomak nečega; u blizini nečega ◊ kînd sa întuors đin rat, ažuns în prĭežba kășî, șî aśiĭa la lasat piśuariļi — kad se vratio iz rata, došao je nadomak kuće, i tu ga izdale noge ◊ (u izr.) vuź đin prĭežba mĭa — beži mi se s očiju ♦ var. prĭažmă (Blizna), prĭežmă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4086  proćilă  procilă  прочило  proćilă (mn. proćiļe) [akc. proćilă] (i. ž.) — pročilo, spojene daščice u koje se umeću zupci na brdu razboja ◊ proćilă ĭe doă blanuț lunź kare țîn đințî spĭeći, ļegaće strîns ku ață dă kîńipă śeruită — pročilo čine dve daščice koje drže zupce brda, čvrsto uvezane uvoštenim koncem od težine ◊ spata are doă proćiļe, una đi žuos, una đisupra, kare sînt ļegaće la kîpatîń ku ață đ-o blanuță skurtă — brdo ima dve pročile, jednu ispod, drugu uznad, koje su povezane na krajevima koncem za jednu kratku daščicu ♦ up. spată [Mlava] ♦ dij. sin. kuardă (Jasikovo) [GPek] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3009  profakută  profăcută  препеченица  profakută (mn. profakuće) [akc. profakută] (i. ž.) — prepečenica ◊ profakuta ĭe rakiu kare sa tuarnă đin źuban în komină, șî sa profriźe — prepečenica je rakija koja se iz džbana sipa u kominu, i prepeče ◊ profakută ĭe rakiu tare — prepečenica je jaka rakija [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

6231  proîmblare  plimbare  шетање  proîmblare (mn. proîmblărĭ) [akc. proîmblare] (i. ž.) — šetanje, šetnja ◊ s-a dus în proîmblare, șî înga nu sa măĭ întuors — otišao je u šetnju, i još se nije vratio ♦ var. proumblare [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

3274  prokît  latrină  клозет  prokît (mn. prokîće) [akc. prokît] (i. s.) — (zast) nužnik, klozet ◊ prokît ĭe luok unđe uomu sa duśe pintru ĭel — „prokot” je mesto gde čovek ide poradi sebe ♦ sin. ișîtuare, nužńik [Por.] ♦ dij. var. pruokît (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. prokăt (Manastirica) [Mlava] ◊ s-a dus sî sa kaśe în prokît — otišao je da vrši nuždu u klozetu (Vrbica) [Stig] ∞ nužńik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2528  prokovăț  procovăţ  покровац  prokovăț (mn. prokovăće) [akc. prokovăț] (i. s.) — (ret.) pokrovac, parče tkanine za pokrivanje; salveta ◊ prokovățu ĭe un parśiel đi pînḑă, ku kare sa astrukă mînkarĭa kînd sa duśe la luok — pokrovac je parče tkanine kojom se pokriva hrana kada se nosi na njivu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5200  propći  propti  подупрети  propći (ĭuo propćesk, ĭel propćiașće) [akc. propći] (gl. p. ref.) — 1. podupirati ◊ a propćit zîdu ku blăń supțîrĭ kare n-a țînut, șî zîdu s-a sudumit — poduprli su zid tankim daskama koje nisu izdržale, i zid se obrušio 2. osloniti se ◊ baĭatu rușînuos, vińe la fată șî numa sa propćașće đi gard, ńiś în traușă nu tună — sramežljiv momak, dolazi devojci i samo se oslanja na ogradu, ni u dvorište ne ulazi [Por.]  [Vidi]

5202  propćit  proptit  подупрт  propćit (propćită) (mn. propćiț, propćiće) [akc. propćit] (prid.) — poduprt; oslonjen ◊ mult a statut un păr pus đi stramoșî, propćit đin tuaće părțîļi ku propće în tuot fĭeļu — dugo je stajala jedna kruška posađena od predaka, poduprta sa svih strana svakojakim podupiračima ◊ s-a strîmbat klańa, ma n-a kaḑut kă a fuost propćită în trun ļemn đin aprape — nakrivio se plast, ali nije pao jer je bio oslonjen na jedno drvo u bizini [Por.] ∞ propći  [Vidi]

5893  propuadă  broboadă  забрадача  propuadă (mn. propuađe) [akc. propuadă] — 1. zabradača, zabratka ◊ propuada a fuost o pînḑă-n gustă șî lunguĭată, lupadată pista śapsă șî pļećirĭ șî ļegată supt barbă — zabradača je bila usko i dugo platno, prebačeno preko čepeca i pletera, i vezano ispod brade 2. marama ◊ propuada ĭe în Mlaua kîrpă în patru kuolțurĭ, ku kare muĭeriļi sa-npurpađesk — propoda je u Mlavi naziv za četvrtastu maramu kojom se žene zabrađuju 3. prevez ◊ propuadă s-a ḑîs la un peșkirĭel în triĭ kuornurĭ la vîr, kare a dus guovĭa la nuntă, slubaḑît pista frunće pănă la nas, să nu-ĭ sa vadă uoki — prevez je bio trouglasti peškirić koji je mlada nosila na svadbi, spuštenog preko čela do nosa, da joj se oči ne vide ♦ sin. popuon [Por.]  [Vidi]

5820  prorupe  prorupe  застати  prorupe (ĭuo prorup, ĭel prorupe) [akc. prorupe] — (o toku vode) 1. zastati ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļată, ma să prorupă numa kîta, nuoĭ ĭuta o să aļergăm la kasă — kiša lije kao iz kabla, ali samo malo da zastane, mi ćemo brzo otrčati kući 2. probiti, izliti se ◊ a prorupt apa, șă nu măĭ mĭarźe pi ĭаrugă în građina lu veśin, numa kure în ogaș — voda je probila, i ne ide više jarugom u komšijsku baštu, nego se izliva u potok ♦ up. pro rupĭa Por.] ∞ rupĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3962  prostovan  prostovan  простак  prostovan (prostovană) (mn. prostovań, prostovańe) [akc. prostovan] (prid.) — prostak, glupak, neotesanko ◊ orașańi ginđesk kă sînt tuoț saćańi guź șî prostovań — varošani misle da su svi seljaci gedže i prostaci ◊ s-a mîritat dupa un prostovan đi la munće — udala se za jednog prostaka sa planine ◊ (u izr.) muĭare prostovană — žena prostakuša; glupača [Por.] ∞ pruost  [Vidi]

5367  proumbla  preumbla  шетати  proumbla (ĭuo proumblu, ĭel proumblă) [akc. proumbla] (gl. p. ref.) — šetati, prošetati; provesti se, zabavljati ◊ s-a dus fata sî sa proumbļe pi lînga rîu — otišla je devojka da se prošeta pored reke ♦ var. proîmbla ♦ up. pļimba [Por.] ♦ dij. var. preumbla (Slatina) [Crn.] ∞ umbla  [Vidi]

6326  pruaspîd  proaspăt  свеž  pruaspîd (pruaspîdă) (mn. pruaspiḑ, pruaspiđe) [akc. pruaspîd] (prid.) — (nutr.) svež ◊ pruaspîdă ĭe mînkarĭa gaćită đikurînd, pruaspiđe sînt uauļi luvaće đin kuĭb — sveža je hrana koja skoro spremljena, svežasu jaja uzeta iz gnezda ◊ dakă nu sa manînkă, sa ḑîśe șî đi fluor kă sînt pruaspiđe kînd sînt kuļasă đikurînd — iako se ne jede, kaže se i za cveće da je sveže kad je skoro ubrano ♦ sin. fraźit [Por.]  [Vidi]

5951  prună  prună  шљива, плод  prună (mn. pruńe) [akc. prună] (i. ž.) — (bot.) šljiva (plod) ◊ prună ĭe puama kare o rođașće ļemnu prunuluĭ — šljiva je plod koji rađa šljivino drvo ◊ đin prună sa kuaśe rakiĭa — od ploda šljive peče se rakija [Por.] ∞ prun  [Vidi]

5952  pruń  prunet  шљивар  pruń (mn.) [akc. pruń] (i. m.) — (bot.) šljivar ◊ pruń sa kĭamă luoku unđe sa krĭesk pruńi — šljivar se zove mesto gde se gaje šljive ◊ pruń ku bĭeșîkuță — šljivar sa dženarikom [Por.] ∞ prun  [Vidi]

5194  pruoptă  proptă  подупирач  pruoptă (mn. pruopće) [akc. pruoptă] (i. ž.) — podupirač ◊ atîta ruodu đi mare a fuost, đ-a pus pruopće supt pomĭ să nu sa frîngă — toliko je veliki rod bio, da su stavili podupirače pod voćke da se ne bi slomile [Por.] ∞ propći  [Vidi]

3960  pruost  prost  наиван  pruost (pruastă) (mn. pruoșć, pruașće) [akc. pruost] (prid.) — 1. (o čoveku) naivan, priprost; priglup ◊ nu fi pruost, nuĭe aĭa așa kum țî sa-m pare țîĭe — ne budi naivan, nije to tako kako se tebi čini ◊ nu învață bińe la șkuală kî ĭe, saraku, pruost đi kap — ne uči dobro u školi jer je, siroma, priglup 2. (o poslu) jednostavan, lak ◊ a fuost mik ș-a putut să lukre numa vrun lukru pruost — bio je mali, i mogao je da radi samo neki jednostavan posao [Por.]  [Vidi]

5271  puakńit  pocnit  пуцањ  puakńit (mn. puakńiće) [akc. puakńit] (i. s.) — (onom.) pucanj ◊ nu s-a-uḑît puakńitu, numa a sîmțît kî śuava la lovit în pĭept — nije se čuo pucanj, samo je osetio kako ga je nešto pogodilo u prsa ♦ var. poakńit [Por.] ∞ pok  [Vidi]

2808  puankă  poancă  наопако  puankă [akc. puankă] (pril.) — naopako, suprotno; poprečno ◊ śe gođe lukră, lukră a puanka — sve što radi, radi naopako ◊ obrățu luokuluĭ sa ară la urmă ku brăžđiļi đ-a puanka — uzvratište na njivi se ore na kraju, poprečnim brazdama [Por.]  [Vidi]

2934  puțîn  puţin  мало  puțîn (puțînă) (mn. puțîń, puțîńe) [akc. puțîn] (prid.) — malo ◊ puțîn a sapat, măĭ mult a ḑakut la umbră — malo je kopao, više se izležavao u hladu ◊ pi mulț a kĭemat, ama puțîń a veńit — mnoge je zvao, ali ih je malo došlo ◊ puțîń bań avut, n-a putut să kumpire ļak — malo je novaca imao, nije mogao da kupi lek ◊ puțîn a măĭ ramas pănă la śină, rabdațî-va kîta — malo je još ostalo do večere, strpite se malo ◊ s-a lasat đi ńigustoriĭe, kî avut puțînă dobîndă đin ĭa — napustio je trgovinu, jer je imao malo vajde od nje ◊ (komp.) puțîn, măĭ puțîn, șî măĭ puțîn — malo, manje, najmanje ♦ supr. mult [Por.]   [Vidi]

3248  puća  putea  моћи  puća (ĭuo puot, ĭel puaće) [akc. puća] (gl.) — moći, biti sposoban ◊ să veđem, om puća rîđika aĭa numa nuoĭ, or sî măĭ katăm pi vrunu — da vidimo, hoćemo li moći da dignemo to sami, ili da potražimo još nekog ◊ puot, nu puot, aĭa mi, alta nuĭe — mogu, ne mogu, to mi je, drugo nema ◊ śe sa puaće, sa puaće, śe nu sa puaće, nu sa puaće, șî gata — što se može, može, što se ne može, ne može, i gotovo [Por.] ◊ nu poś să vin kă mis bolnăv [akc. bolnăv] — ne mogu doći jer sam bolestan (Mustapić) [Zvizd]  [Vidi]

5529  pućerńik  puternic  моћан  pućerńik (pućerńikă) (mn. pućerńiś, pućerńiśe) [akc. pućerńik] (prid.) — moćan, jak, snažan ◊ a fuost uom sus, a fuost pućerńik ș-ĭ s-a putut đi tuaće — bio je čovek na položaju, bio je moćan i moglo mu se sve ◊ amparațîĭa turśilor a fuost pućerńikă, ș-a kuprins țara nuastră ku tuot — tursko carstvo je bilo moćno, i okupiralo je svu našu zemlju ◊ (u izr.) tare pućerńik — jako moćan, premoćan ◊ vînt pućerńik — jak vetar ♦ supr. ńipućerńik [Por.] ∞ puća  [Vidi]

4014  pućińiu  budăi  бућка  pućińiu (mn. pućińie) [akc. pućińiu] (i. s.) — bućka ◊ în pućińiu s-a batut laptili sî sa aleğe untu — u bućku se bućkalo mleko da se odvoji maslo [Tim.] ♦ dij. sin. badîń [Por.]  [Vidi]

2156  puf  puf  пухара  puf1 (mn. pufurĭ) [akc. puf] (i. m.) — (mik.) puhara, pečurka (Lycoperdon perlatum) ◊ pufu sa manînkă pănă nu roșîașće șî faśe pulbur — puhara se jede dok ne pocrveni, i ne napravi prah ◊ (med.) ku pufu đemult s-a oprit sînźiļi đin vro lovitură đeșkisă — puharom se nekada zaustavljalo krvarenje iz neke otvorene rane [Pom.]   [Vidi]

5519  puf  puf ?  пуф  puf2 (mn. pufe) (i. s.) — (nutr.) puf ◊ puf ĭe mînkare kare sa făśe đin kodri đi turtă rîaśe, zdrumikaț ku kîta brînḑă, șî fripț în untură — puf je jelo koje se sprema od ostataka hladne projare, mrvljenih sa malo sira, i prženih na masti ◊ puf ĭe mînkare alu aĭ saraś — puf je sirotinjsko jelo ♦ var. pufă [Por.]  [Vidi]

5503  puĭ  pui  пиле  puĭ (mn. puĭ) [akc. puĭ] (i. m.) — 1. (zool.) pile; mladunče ◊ puĭ măĭ đes sa ḑîśe la-ĭ śe sa klośesk đin uauă — piletom se najčešće zovu mladunci koji se legu iz jaja ◊ kluoța ku puĭi — kvočka s pilićima ◊ mîța are patru puĭ — maca ima četiri mladunca (mačića) ◊ žuavińiļi aļi sîrbaćiśe au puĭ, kare tare pazăsk pănă nu krĭesk să puată sîngurĭ sî sa arańaskă — divlje životnje imaju mladunce koje jako čuvaju dok ne odrastu, da mogu sami da se hrane 2. (folk.)(fig.) dete; devojka, draga osoba; ljubavnica ◊ vin la naĭka, puĭu mĭeu, să vĭeḑ kum naĭka țukă (folk.)— dođi bati, pile moje, da vi’š kako baja ljubi 3. (folk.) šara, ornaments-a țasut pătura au trasta ku puĭ în tuaće fĭelurĭ — tkale su se ponjave ili torbe sa šarama raznih vrsta ♦ sin. braḑ [Por.]  [Vidi]

5504  puĭ-puĭ  pui-pui  пи-пи  puĭ-puĭ [akc. puĭ-puĭ] (uzv.) — (onom.) pi-pi, vabljenje živine ◊ ku ’puĭ-puĭ’ sa kĭamă uarîļi sî sa aduńe, să ļi sa labđe mînkare — sa ’pi-pi’ se vabi živina da se skupi, da im se baci hrana [Por.] ∞ puĭ   [Vidi]

2163  pula-bĭelśi  rodul-pământului  козлац  pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭrod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pulă  [Vidi]

4771  pulbur  pulbere  прашина  pulbur (mn. pulburĭ) [akc. pulbur] (i. m.) — 1. prašina ◊ kînd sa mătură koļiba, să nu sa rađiśe pulbur, întîń sa stropĭașće puodu ku apa — kad se metli koliba, da se ne digne prašina, pod se prvo poprska vodom ◊ la trăirat sa rađikă măĭ mare pulbur — na vršidbi se diže najveća prašina 2. prah ◊ fańina đi grîu ĭe pulbur alb marunt — pšenično brašno je sitan beli prah ◊ în puf kuopt ĭastă pulbur ku kare păkurari a oprit sînźiļi kînd a kurs đin lovitură — u zreloj puhari ima prah kojim su čobani zaustavljali krv kad je curila iz rane ♦ sin. puf [Por.]  [Vidi]

3815  pumeńi  pomeni  будити  pumeńi (ĭuo pumeńesk, ĭel pumeńașće) [akc. pumeńi] (gl. p. ref.) — 1. buditi ili probuditi nekoga iz sna; buditi se, probuditi se ◊ s-a dus să pumeńaskă lukratuori, kî s-a varsat zuoriļi — otišao je da probudi radnike, jer je svanulo ◊ kopilu s-a pumeńit șî plînźe — dete se probudilo i plače 2. pominjati nekoga, sećati ga se ◊ ńi luvarîm la taĭnă, șî pumeńirîm pi tuoț aĭ nuоștri aĭ batrîń — započesmu priču, i pomenusmo sve naše stare ◊ kînd uomu sugiță, vrunu ăl pumeńașće, șî dakă giśașće kare, sugițatu stă — kada čovek štuca, neko ga pominje, i ako pogodi ko je, štucanje prestaje [Por.]  [Vidi]

5276  punće  punte  брвно  punće (mn. punț) [akc. punće] (i. ž.) — (tehn.) brvno ◊ punća ĭe tuot ļemnu pus pista apă, pista kare sa puaće trĭeśa pi piśuare — brvno je svako drvo stavljeno preko vode, preko koga se može preći pešice [Por.]  [Vidi]

5087  pungă  pungă  кеса  pungă (mn. punź) [akc. pungă] (i. ž.) — kesa, torbica za nošenje novca ◊ pungă a fuost kesauă în kare s-a purtat bańi, înfimtă dupa brîu — kesa je bila torbica u kojoj se nosio novac, zadenuta za pojasom ◊ la gîzdoćiń punga a fuost pļină đi bań — kod bogataša kesa je bila puna novca ♦ sin. kĭes, kĭesauă [Por.]  [Vidi]

5272  puod  pod  мост  puod1 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) most ◊ puodu sa rađikă la luokurĭ unđe trăbe sî sa trĭakă ku karîļi pista rîu ku apa mare, or ku vaļe adînkă — most se podiže na mestima gde treba da se prelazi kolima preko reke sa velikom vodom, ili dubokim koritom ◊ puodu s-a fakut đi ļemn șî đi pĭatră — most se gradio od drveta i kamena [Por.]  [Vidi]

3458  puol  pol  наполеон  puol (mn. puoļ) [akc. puol] (i. m.) — (mon.) napoleon, francuski novac ◊ puoļi, ka șî galbińi, a fuost bań skumpĭ; ĭ-avut numa gîzdoćińiļi — napoleoni, kao i dukati, bili su vredan novac; imali su ih samo bogataši ◊ puoļi s-a kunoskut kă avut kokuoș pi duos — napoleoni su se prepoznavali po petlu na reversu ♦ sin. năpăļiuon ♦ up. galbin [Por.] ◊ șî la puoļ șî la galbiń aĭ nuoștri ĭ-a ḑîs tuot galbiń, kă a fuost đin aur galbin — i napoleone i dukate naši su sve zvali dukatima, jer su bili od žutog zlata [GPek] ∞ ban   [Vidi]

4251  puop  scripcăraș  попац  puop2 (mn. puopĭ) [akc. puop] (i. m.) — (ent.) popac (Gryllus campestris) ◊ puopi sînt guonź miś șî ńagre, sa gasăsk mulț vara pi luokurĭ — popci su male crne bube, kojih ima puno leti po njivama ♦ up. griĭir [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6313  puop  pop  стуб  puop (mn. puo) (i. m.) — (arh.) stub, podupirač ◊ puop ĭe bîrnă kare ku vîru al điźuos sa-nțapă în bulvanu koļibi, da pi kapu al đisupra să kulkă grindă, đi tuot parĭaćiļi bîrnarĭețî să șća țapîn — stub je uspravna greda čiji se donji delo usađuje u temeljaču, a na gornji deo se nasadi tavanjača, da bi ceo zid brvnare stajao čvrsto ♦ sin. dărĭek, proptă, stîlp [Por.]   [Vidi]

4130  puork  porc  свиња  puork (mn. puorś) [akc. puork] (i. m.) — (zool.) svinja ◊ nuĭe kasă în sat fara puorś — nema kuće u selu bez svinja ◊ puorśi sa arańesk șî sa-ngrașă ku ĭarbă, duļeț șî laturĭ — svinje se hrane i tove travom, dulecima i pomijama ◊ puorko-l gras sa taĭe la Iginatu — utovljena svinja kolje se na sv. Ignjatija ◊ đemult puorśi tuamna s-a mînat la munće la gindă — nekada su se svinje u jesen terale u planinu na žir ◊ đin pĭaļa đi puork s-a fakut opinś — od svinjske kože pravili su se opanci ◊ puork sîrbaćik — divlja svinja ♦ up. vĭer, purśel, purśauă, skruafă, maskur [Por.]  [Vidi]

5553  Puostu kruśi  Postul cruci  Крстовдан  Puostu kruśi (sint.) — (kal.) Krstovdan, 18 januara ◊ Puostu kruśi ĭe măĭ grĭeu puost, kă atunśa a kaḑut kruśa în apă — Krstovdan je najteži post jer je tada krst pao u vodu ◊ la Puostu kruśi sa înkĭaptură arțuri, șî înśep puosturļi mĭerkurĭa șî vińirĭa — na Krstovdan se završavaju nekršteni dani i počinju postovi sredom i petkom [Por.] ∞ puost  [Vidi]

6291  pup  pup [Ban.][Erd.]  пупољак  pup1 (mn. pupĭ) (i. s.) — (bot.) pupoljak ◊ a slubaḑît fluarĭa đin śuob un pup, n-o sî sa ușće — pustio cvet iz saksije pupoljak, neće se osušiti [Por.]   [Vidi]

5343  pupa  pupa  љубити  pupa (ĭuo pup, ĭel pupă) [akc. pupa] (gl. p. ref.) — ljubiti ◊ baĭatu ku fata mare sa pupă kînd prind drag unu đe altu — momak i devojka se ljube kad zavole jedno drugo ♦ sin. saruta [Buf.][Tim.] ♦ dij. sin. țuka [Por.] ∞ pup  [Vidi]

3318  pupîḑă  pupăză  пупавац  pupîḑă (mn. pupîḑ) [akc. pupîḑă] (i. ž.) — (ornit.) pupavac (Upupa epops) ◊ pupîḑa ĭe pasîre pistriță, ku muoț în kap șî ku ćik lung — pupavac je šarena ptica sa ćubom na glavi i dugačkim kljunom ◊ pupîḑa sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — pupavac se gnezdi u dupljama ◊ pupîḑa sa arańașće ku guonź — pupavac se hrani insektima ◊ pupîḑa sa kĭamă așa đi śe kînd kîntă faśe „pup!-pup!-pup!” — pupavac se tako zove zato što kad peva, pravi „pup!-pup!-pup!” [Por.]  [Vidi]

5759  purik  titirez  чигра  purik2 (mn. puriś) [akc. purik] (i. m.) — (igračka) čigra ◊ puriku ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, śe samînă la fus skurt, kare șî sa-nvîrćașće ka fusu — čigra je dečja igračka koja liči na skraćeno vreteno, i koja se i zavrće kao vreteno ◊ kînd žuakă puriku, kopiĭi sa mînă să vadă alu kuĭ purik o să sa-nvîrćaskă măĭ mult — kad se igraju sa čigrom, deca se nadmeću da vide čija će se čigra najduže okretati [Por.] ♦ dij. sin. popik (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

4135  purśauă  purcea  прасица  purśauă (mn. purśaļe) [akc. purśauă] (i. ž.) — prasica ◊ purśaua ĭe purśel muĭerĭesk — prasica je žensko prase ◊ purśaua krĭeskută sa kĭamă skruafă — odrasla prasica zove se krmača ♦ (demin.) purśelușă [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4134  purśel  purcel  прасе  purśel (mn. purśiĭ) [akc. purśel] (i. m.) — prase ◊ purśelu ĭe puĭu lu puork, kare l-a fatat skruafa — prase je mladunče svinje, koje je oprasila krmača ◊ purśelu ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi frigare — prase je najslađe kad se ispeče na ražnju [Por.] ∞ puork  [Vidi]

5562  purta  purta  водити  purta (ĭuo puort, ĭel puartă) [akc. purta] (gl. p. ref.) — 1. voditi ◊ nu kată lukru luĭ, numa puartă griža lu alțî — ne gleda svoja posla, nego vodi tuđu brigu ◊ puartă vaśiļi đi fuńe, sa duśe ku ĭaļe l-a paskut — vodi krave za štrangu, ide sa njima na pašu ◊ puartă griža bińe śe faś — dobro vodi računa šta radiš 2. ponašati se ◊ kînd će duś în gostîĭe la prazńik, nu ći purta fiĭe kum, numa fi kum trăbe — kad ideš u goste na slavu, ne ponašaj se bio kako, nego budi pristojan [Por.]  [Vidi]

5563  purtatuorĭ  purtător  водећи  purtatuorĭ (purtatuarĭe) (mn.) [akc. purtatuorĭ] (prid.) — vodeći, koji predvodi, prednjači ◊ l-a lasat să strabată î-nainće pin namĭaće, să fiĭe purtatuorĭ în śopîr đi kopiĭ kare pista munće s-a-ntuork la kasă — pustili ga da se probije napred kroz smet, da bude vodeći u grupi dece koja se preko planine vraća kući [Por.] ∞ purta  [Vidi]

6199  pustînataće  pustietate  пустош  pustînataće (mn. pustînatăț) [akc. pustînataće] (i. ž.) — pustoš ◊ pustînataća ĭe luok unđe a fuost traĭ, șî s-a pĭerdut, unđe nu ma ĭastă ńimik — pustoš je mesto gde je bio život, pa se izgubio, gde više nema ničeg [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

3970  pustîń  pustiu  пуст  pustîń (pustîńe) (mn. pustîń, pustîńe) [akc. pustîń] (prid.) — (o prostoru) pust, bez ičega ◊ luok pustîń, kăș pustîńe, nuĭe ńima pusta — pusto mesto, puste kuće, nema nigde nikog ♦ var. pustîĭ [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5447  pustîńi  pustii  запустити  pustîńi (ĭuo pustîńesk, ĭel pustîńașće) [akc. pustîńi] (gl. p. ref.) — zapustiti ◊ pustîńi sa ḑîśe dă śeva śe ramîńe pustîń, unđe nu maĭastă ńimik — zapustiti se kaže za nešto što ostaje pusto, gde više nema ničeg [Zvizd] ♦ dij. sin. pîrasî [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

3971  pustîșag  pustișag  пустара  pustîșag (mn. pustîșagurĭ) [akc. pustîșag] (i. s.) — (augm.) pustara, velika pustoš ◊ lumĭa s-a dus în țărĭ, saćiļi nuaștre sînt guaļe, țînutu nuostru ĭe un pustîșag mare — ljudi su otišli u inostranstvo, naša sela su prazna, naša oblast je jedna velika pustara [Por.] ∞ pustîń  [Vidi]

5266  putlaźană  pătlăgea  парадајз  putlaźană (mn. putlaźańe) [akc. putlaźană] (i. ž.) — (bot.) paradajz (Lycopersicum esculentum) ◊ putlaźeńiļi s-a kuļes vĭerḑ, șî s-a akrit đi ĭarnă, mistakaće ku krstavĭeț șî piparkă — paradajz se brao zelen, i kiselio se za zimu, zajedno sa krastavcem i paprikom ♦ var. plutaźană, plătăźană, plotoźană [Por.]  [Vidi]

5464  putoļi  potoli  потулити  putoļi (ĭuo putoļesk, ĭel putoļașće) [akc. putoļi] (gl. p. ref.) — potuliti, zagasiti ◊ fuoku la kamin s-a putoļit în tota sara, l-astrukat ku śaunșă să nu sa stîngă pista nuapće — vatra na kaminu potulila se svake večeri, pokrivala se pepelom da se ne ugasi preko noći [Por.]  [Vidi]

5465  putoļit  potolit  потуљен  putoļit (putoļită) (mn. putoļiț, putoļiće) [akc. putoļit] (prid.) — potuljen, zagašen ◊ fuoku putoļit supt śanușă, țîńe tuata napća — vatra potuljena pod pepelom, ne gasi se celu noć ◊ (u izr.) uom putoļit — podmukao čovek [Por.] ∞ putoļi  [Vidi]

5106  putraḑî  putrezi  трулити  putraḑî (ĭuo putraḑăsk, ĭel putraḑașće) [akc. putraḑî] (gl.) — truliti, raspadati se ◊ ļemnu śe sa uskă-n padure șî kađe, pă đi vrĭame putraḑîașće, șî sa faśe pomîntarĭ — drvo koje se u šumi osuši, padne na zemlju pa vremenom istruli i pretvori se u zemljište ◊ tutuku putraḑîașće dakă stă mult în apă — panj istruli ako dugo stoji u vodi [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

5107  putragań  putregai  труловина  putragań (mn. putragań) [akc. putragań] (i. m.) — 1. (o materiji) trulovina ◊ ļemnu are kuažă, albăț șî roșăț, kînd ļemnu sa uskă, iĭ putraḑîașće albățu și sa faśe putragań — drvo ima koru, beljiku i srž, kad se drvo osuši, beljika se pretvara u trulovinu ◊ ku putragań aprins șă astrukat ku śanușă, muĭerļi sa duk la morminț să tamîńe, kă putragańu țîńe fuoku mult — sa upaljenom trulovinom i zagrnuto pepelom, žene idu na groblje da kade, jer trulovina dugo tinja 2. (fig.) pokvarenjak, pokvarenština ◊ amînat a bagat sama kî ĭe uomo-la un putragań grĭeu — kasno je primetila da je taj čovek jedan težak pokvarenjak [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

5321  putuare  putoare  смрад  putuare1 (mn. putuorĭ) [akc. putuare] (i. ž.) — 1. (o mirisu) smrad ◊ lînga gunuoĭ nu sa puaće sufla đi putuare — pored đubrišta se ne može disati od smrada 2. (o karakteru) (fig.) smrdljivko, smrad ◊ putuare đi uom, strîkat pănă la uos — smrad od čoveka, pokvaren do srži [Por.] ∞ puțî  [Vidi]

5333  putuare  putoare  ленчуга  putuare2 (mn. putuorĭ) [akc. putuare] (i. ž.) — (zast.) lenčuga, lenština, lenj čovek ◊ ĭ-a spus lumĭa frumos să nu sa mariće dupa putuarĭa-ĭa đi baĭat, kă o să muară đe fuame — lepo su joj govorili ljudi da se ne udaje za tu lenštinu od momka, jer će umreti od gladi ◊ la rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskută povasta li vro Mariĭe Puturuasă — kod starih Vlaha bila je popularna priča o nekoj Mariji Lenjivici ♦ sin. ļenuos, žîguare [Por.]  [Vidi]

5302  puvestî  povesti  причати  puvestî (ĭuo puvestăsk, ĭel puvestîașće) [akc. puvestî] (gl.) — pričati, pripovedati; govoriti, kazivati ◊ la șîḑîtuorĭ s-a puvestît povĭeșć în tuaće fĭelurĭ — na sedeljkama su se pričale svakojake priče ◊ đi źaba muoșu a puvestît, n-avut la kare — uzalud je čiča pričao, nije imao kome [Por.] ♦ dij. var. povista [Buf.] ∞ povastă  [Vidi]

5303  puvestîtuorĭ  povestitor  приповедач  puvestîtuorĭ (mn. puvestîtuorĭ) [akc. puvestîtuorĭ] (i. m.) — (ret.) pripovedač, kazivač ◊ dĭeda Iļiĭa a fuost măĭ bun puvestîtuorĭ la șăḑîtuorĭ în satu nuostru — deda Ilija je bio najbolji pripovedač na sedeljkama u našem selu ◊ astîḑ puvestîtuori s-a pĭerdut, nu kă nus, numa lumĭa n-are kînd să-ĭ askulće — danas su se pripovedači izgubili, ne da ih nema, nego ljudi nemaju vremena kad da ih slušaju [Por.] ∞ povastă  [Vidi]

5226  puzanarĭ  buzunar  џеп  puzanarĭ (mn. puzanare) [akc. puzanarĭ] (i. s.) — džep na odeći ◊ puzanarĭ ĭe un fĭeļ đi pungă kusută pi țuală în kare sa țîn mîńiļi kînd ĭe frig, or kĭesu ku bań, or alt marunțîș — džep je vrsta kese ušivene na odeći u koju se drže ruke kad je hladno, ili kesa s novcem, ili druge sitnice ◊ puzanarĭ guol — prazan džep ◊ puzanarĭu lu toĭa — tuđi džep ◊ puzanarĭ la pîntaluoń — džep na pantalonama ◊ puzanarĭu lu burkă — džep kaputa ♦ var. pîzanarĭ, păzînar; (Tanda: pazanarĭ, păznarĭ) [Por.]  [Vidi]

5974  pușkă  pușcă  пушка  pușkă (mn. pușć) [akc. pușkă] (i. ž.) — puška ◊ pușka ĭe o bukată în kare sa puńe gļonțu șî prau, șî sa pokńașće dupa žuaviń, or dupa uamiń în razbălurĭ — puška je predmet u koji se stavlja metak i barut, i puca na životinje, ili ljude u ratovima ◊ pușkă ku krĭamińe — kremenjača ◊ pușkă ku o țauă — jednocevka ◊ pușkă pîrlomaće — puška prelamača ♦ sin. armă [Por.]  [Vidi]

5812  rađe  rade  бријати  rađe (ĭuo rad, ĭel rađe) [akc. rađe] (gl. p. ref.) — 1. (o bradi) brijati ◊ barbațî đemult sa ras ku briśu, da akuma ku žîļetu — muškarci su se nekad brijali brijačem, a sada žiletom ◊ uamińi în žăļ nu s-a ras pănă la patruḑăśiļi — muškarci u žalosti nisu se brijali do četrdesetnice 2. (o koži životinje) odrati ◊ muoșu rađe pĭaļa đi puork, kă are đi gînd să ńi fakă opinś đin ĭa — čiča dere svinjsku kožu, jer namerava da nam napravi opanke od nje [Por.]  [Vidi]

2203  rađină  radină  редина  rađină (mn. rîăđiń) [akc. rađină] (i. ž.) — (geog.) redina, živa obala; potkop na obali vodotoka; čkalja ◊ rađina sa faśe la malu rîuluĭ, unđe apa sapă da pomîntu nu sa suduame kî ăl țîn rîdaśińiļi alu ļiamńe kare krĭesk pi lînga apă — redina nastaje na obali reke, gde voda podlokava, ali zemlja ne klizi jer je drži korenje drveća koje raste pored vode ◊ în rađină sa bagă pĭeșći aĭ măĭ marĭ — u redinu se uvlače najkrupnije ribe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2180  ragaz  răgaz  пауза  ragaz (mn. ragazurĭ) [akc. ragaz] (i. s.) — (ret.) a. pauza, odmor, prekid ◊ kum n-o duare gura, kînd puvestîașće atîta făra ragaz — kako je ne bole usta, kada priča toliko bez prekida (Tanda) ◊ fakuĭ kîta ragaz la lukru, să pun śuava-n gură — napravio sam malu pauzu u radu, da stavim nešto u usta (Rudna Glava) b. prilika ◊ am fuost la șîḑîtuare, tuoț puvestîră una-ntruuna, șă nu-m đațîră ragaz să ḑîk șî ĭuo śeva — bio sam na sedeljci, svi su neprekidno pričali i nisu mi dali priliku da i ja nešto kažem ◊ dăm șî miĭe kîta ragaz să ḑîk śe am, kî đ-asară numa tu puvestîășć — daj i meni malo prilike da kažem šta imam, jer od sinoć samo ti pričaš (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4010  raĭ  rai  рај  raĭ (mn. raĭurĭ) (i. s.) — (rel.) raj ◊ raĭu ĭe luok pi lumĭa-ĭa unđe sa duk aĭ muorț, șî unđe traĭesk đi veśiĭe — raj je mesto na onom svetu na koje idu mrtvi, i gde žive večno ◊ în raĭ uomu are numa aĭa ś-a dat đi viĭață sîngur luĭ đi pomană, kînd ĭ-a fuost măĭ frumuos — u raju čovek ima samo ono što je sebi namenjivao za života, kada mu je bilo najlepše ◊ raĭu ĭe un kîmp în padure mare, ku un ļemn mare în mižluok ku umbră gruasă, supt kare izvorĭaḑă ogașăl ku apă rîaśe — raj je proplanak u velikoj šumi, usred koga raste veliko drvо sa debelim hladom, ispod koga izvore potočić sa hladnom vodom ◊ în raĭ sa duśe tot nat kare trĭaśe pista punća raĭuluĭ — u raj ide svako ko pređe preko rajskog brvna ♦ supr. ĭad [Por.]  [Vidi]

5811  rak  rac  рак  rak (mn. raś) (i. m.) — (zool.) rak (Astacus fluviatilis) ◊ raśi traĭesk în apă ku multă pĭatră đi var — rakovi žive u vodi sa dosta krečnjaka ◊ raśi mĭerg înapuoĭ — rakovi se kreću unazad ◊ raku kînd sa fĭarbe, roșașće — rak kad se skuva, pocrveni [Por.]  [Vidi]

4567  rakită  răchită  врба црвена  rakită (mn. rakiț) [akc. rakită] (i. ž.) — (bot.) crvena vrba (Salih purpurea), rakita ◊ rakita ĭe ļemn tufăruos kare krĭașće la luok uđiluos, măĭ đes pi lînga rîurĭ — crvena vrba je žbunasta biljka koja raste na vlažnom mestu, najčešće pored reka ◊ rakita are krĭenź supțîriśe, kare ļesńe sa-nkonvĭaĭe da nu sa frîng — crvena vrba ima tanke grane, koje se lako savijaju a ne lome ◊ đi nuĭaļiļi lu rakită sa-nplećesk kutarițîļî — od pruća crvene vrbe pletu se korpe ♦ sin. salkă [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

2897  rakiu  rachiu  ракија  rakiu (mn. rakiĭe) [akc. rakiu] (i. s.) — rakija ◊ rakiu ĭe bĭare kare sa faśe măĭ mult đin pruńe, da puaće sî sa fakă șî đin alće puame — rakija je piće koje se pravi najviše od šljiva, a može da se pravi i od drugog voća ◊ rakiu sa friźe la kazan — rakije se peče na kazanu ◊ rakiĭe đi prună — šljivovica ◊ Arnaglavĭańi frig rakiu la kazan, da Tanđeńi o kuok — Rudnoglavci „prže” rakiju na kazanu, a Tanđani je „peku” ♦ sin. țuĭkă [Por.]   [Vidi]

2167  ramńik  coada-șoricelului  хајдучка трава  ramńik (mn. ramńiś) [akc. ramńik] (i. m.) — (bot.) hajdučka trava, hajdučica, kostrijet, ravan, roman, romonika (Achillea millefolium) ◊ la ramńik sa kuļiaźe fluarĭa, șî đin ĭa sa fĭarbe ćiaĭ, kare ĭe bun đi măĭ mulće buaļe — od hajdučke trave bere se cvet, i od njega se kuva čaj, koji je dobar za razne bolesti ◊ đemult ku ramńiku a vinđikat fîrîmaturĭ: taĭatură, lovitură, frîntură, da uoțî șî înpușkatură — nekada su hadjučkom travom zaceljivane rane: posekotinu, povredu, prelom, a hajduci i puščanu ranu ♦ sin. ĭarba-uoilorovčja trava (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

4933  rang  rangă  ћускија  rang (mn. rangurĭ) [akc. rang] (i. s.) — (tehn.) ćuskija, štangla, poluga ◊ rangi ĭe o șćangă lungă șî supțîre đi oțăl, ku un kîpatîń askuțît đi sapat, șî ku unu tîmpit đi batut ku boruosu — ćuskija je poduža štanga od čelika, sa jednim oštrim krajem za kopanje i jednim tupim u koji se udara maljem ◊ ku rangu măĭ mult sa sapă găurļi adînś đi șćumpĭ điu gard — ćuskijom se najčešće kopaju duboke rupe za stubove za ogradu ♦ sin. șćangă [Por.] ♦ dij. var. arang (Leskovo) [GPek] ♦ dij. sin. surgiĭe (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

5292  rańi  răni  ранити  rańi (ĭuo rańesk, ĭel rańiașće) [akc. rańi] (gl. p. ref.) — (med.) raniti, ozlediti ◊ s-a rańit sîngur, numa să nu sa dukă-n rat — sam se ranio, samo da ne ode u rat ♦ var. răńi ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

4935  rapag  răpag  нагиб  rapag (mn. rapaźe) [akc. rapag] (i. s.) — nagib, pad ◊ ĭaruga mori nu sa faśe ku rapag mare, numa ku rapag sumĭarńik — vodenična jaruga ne pravi se sa velikim padom, nego sa umerenim [Mlava] ♦ up. rîpaguș ♦ sin. skuok [Por.]  [Vidi]

5989  rarunkĭe  rărunche  бубрег  rarunkĭe (mn. rarunkĭ) [akc. rarunkĭe] (i. m.) — (anat.) bubreg ◊ uomu are duoĭ rarunkĭ — čovek ima dva bubrega ◊ rarunkĭu puorkuluĭ ĭe măĭ dulśe kînd sa friźe pi karbuń — svinjski bubreg je najslađi kad se peče na žaru [Por.]  [Vidi]

5813  ras  ras  обријан  ras2 (rasă) (mn. raș, rasă) (prid.) — 1. obrijan ◊ tuot barbatu kare nu duśe barbă, kînd ĭasă-n lume trăbe să fiĭe ras — svaki muškarac koji ne nosi bradu, kad izlazi u svet treba da bude obrijan 2. (o koži) odran ◊ pĭaļa rasă a fuost înćinsă pi gard sî sa ușće, ama ažunso kîńi ș-a rupto tuată — odrana kože je bila raširena na ogradi da se sušu, ali su je dohvatili psi i svu rastrgli ♦ supr. ńiras [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

6216  raskuaśe  răscoace  допећи  raskuaśe (ĭuo raskuok, ĭel raskuaśe) [akc. raskuaśe] (gl. p. ref.) — (nutr.) dopeći; prepeći ◊ pîńa nu s-a kuopt bun, șă baba a lasato supt śirińe sî sa raskuakă — hleb se nije dobro ispekao, i baba ga je ostavila pod crepuljom da se dopeče [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

4910  raspînćiśe  răspintie  раскршће  raspînćiśe (mn. raspînćă) [akc. raspînćiśe] (i. ž.) — raskršće ◊ raspînćiśe ĭe luok unđe sa đisparće drumu — raskršće je mesto gde se razdvaja put [Por.] ♦ dij. var. răskruče [Kmp.] ∞ drum  [Vidi]

6324  raspînđi  răspândi  ширити се  raspînđi (ĭuo raspînđĭesk, ĭel raspînđĭașće) [akc. raspînđi] (gl. ref.) — širiti se, raširiti se, rasprostirati se; raštrkati se ◊ kășîļi Tanđeńilor sînt raspînđiće în tuaće părțîļi pi kulmiļi lu Vizak ș-alu Guol — kuće Tanđana su raštrkane na sve strane po kulmama Vizaka i Deli Jovana [Por.]   [Vidi]

1788  rastău  răsteu  палица  rastău (mn. rastîaĭe) [akc. rastău] (i. s.) — palica, drveni ili metalni štap kojim se zatvara jaram prilikom prezanja grla ♦ var. rastîău ◊ rastău đimult a fuost fakut đin bît đi ļiemn — palica je nekada bila izrađena od drvenog štapa ◊ la źug ĭastă duauă rastîaĭe, la tuata parća kîći unu — na jarmu ima dve palice, sa svake strane po jedna [Por.] ♦ dij. var. răsťiu [Kmp.] ∞ źug  [Vidi]

6348  rastuakă  răstoacă  растока  rastua (mn. rastauăśe) (i. ž.) — (hidr.) rastoka, rastočje; rukavac ◊ rastuaka ĭe luok unđe apa kurgatuarĭe sa-nparće în doă — rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva toka ◊ luok unđe ĭazu muori sa đisparće đi ogaš, sa kĭamă rastuakă — mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastoka ◊ (mag.) la rastuakă sa labdă momuaćiļi lu đeskînćik đi-ntorsură, kî sî sa đispartă trîmisaturļi đi uom kum sa đisparće rastuaka đi matka api, șă sî sa dukă rău pi apă — na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodu [Por.] ∞ răstośi  [Vidi]

2369  raśi  răci  хладити  raśi (ĭuo raśiesk, ĭel raśiașće) [akc. raśi] (gl. p. ref.) — 1. (o temperaturi) hladiti, hladiti se; ohladiti, ohladiti se ◊ bĭarĭa măĭ ĭuta sa raśiașće la fîntînă ku apă rîaśe — piće se najbrže hladi na izvoru sa hladnom vodom 2. (med.) prehladiti se ◊ nu sta guol în frig, kă raśieșć — nemoj stajati go na hladnoći, jer ćeš se prehladiti 3. (fig.) lenčariti ◊ nu lukră ńimika, numa raśiașće kuru, îmblînd înđal-învaļe — ne radi ništa, samo ’ladi dupe, šetajući gore-dole [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2529  raśiao  răcilă  рачило  raśiao (mn. raśiaļe) [akc. raśiao] (i. ž.) — račilo, mamac za rakove ◊ raśiao ĭe momĭală đe prins raśi — račilo je mamac za hvatanje rakova ◊ raśiao ĭe un bît lu kare-ĭ un kapatîĭ învăluit ku lîna, da-n ĭe sînt bagaće rîme; baź bîto-la în apă ku raś, ĭeĭ vin la rîme șî sa-nkîlśesk în lînă — račilo je štap čiji je jedan kraj uvijen u vunu, a u nju su stavljene gliste; nabiješ taj štap u vodu sa rakovima, oni dođu na gliste, i upetljaju se u vunu [Buf.] ∞ rak  [Vidi]

6240  ratunźe  rătunde  подшишати  ratunźe (ĭuo ratung, ĭel ratunźe) [akc. ratunźe] (gl. p. ref.) — podšišati ◊ umu sa ratunźe kînd numa skurtă păru, da no-l tunźe đi tuot — čovek se podšišuje samo kad skraćuje kosu, a ne šiša je sasvim [Por.] ∞ tunźe  [Vidi]

5767  ravĭež  rebej  ђокица  ravĭež (mn. ravĭežurĭ) [akc. ravĭež] (i. s.) — (pej.) (o dečjem penisu) đokica ◊ ravĭež ĭe nume blînd đi puļița kopiluluĭ — đokica je kulturan naziv za dečji kurčić ◊ pazîțî-va fećițîlor, kî la kopilașu nuostru ĭ-a krĭeskut ravĭežu — čuvajte se devojčice, jer je našem dečkiću porastao đokica ◊ ĭ-a skapat ravĭežu đin izmĭańe — ispao mu đokica iz gaća ♦ var. răvež [Por.]  [Vidi]

4462  razbi  răzbi  савладати  razbi (ĭuo razbĭesk, ĭel razbĭașće) [akc. razbi] (gl. p. ref.) — savladati, ovladati; probiti ◊ n-a mînkat ńimika triĭ-patru ḑîļe, kînd l-a razbit fuamĭa a veńit la mumî-sa ka mîța udă — nije jeo ništa tri-četiri dana, lad ga je savladala glad došao je majci kao pokisla mačka ◊ a pļekat înbrakat ușuor, ma pi drum s-a skimbat vramĭa, șî kînd la razbit źeru, s-a-ntuors la kasă ḑînḑaind — krenuo je lagano obučen, na putu se promenilo vreme, i kad ga je mraz savladao, vratio se kući cvokoćući ◊ l-a razbit vîntu pănă la uos — probio ga je vetar do kostiju [Por.]   [Vidi]

4489  razbik  răzbici  арбија  razbik (mn. razbiś) [akc. razbik] (i. m.) — (tehn.) arbija ◊ razbik ĭe bît đi kuorn uskat ku kare s-a fakut țăvi đi suok đi razbuoĭ, a pokńit kopiĭi ku priskopala, da đimult ku ĭa s-a unplut pușćiļi ku prau — arbija je štap od suvog drena kojim se probijala cev od zove za razboj, kojim su deca pucala iz zovine pucaljke, a nekad su se njome puške nabijale barutom ◊ razbiku đi priskopală avut un umăruș kare nu ĭ-a dat să skîape îń țaua priskopĭeļi — pucaljkina arbija imala je jedan graničnik koji joj nije dao da upadne u cev pucaljke ♦ sin. verźauă [Por.] ∞ razbi  [Vidi]

4463  razbiśi  răzbici  пробушити  razbiśi (ĭuo razbiśesk, ĭel razbiśașće) [akc. razbiśi] — 1. probušiti, prosvrdlati ◊ kînd îngăurĭ blana șă trĭeś ku sfrĭađiru pin ĭa, ḑîś k-aĭ razbiśito — kad bušiš dasku i prođeš svrdlom kroz nju, kažeš da si je probušio ◊ s-a rîs lumĭa đemult đi ńișći fĭaće marĭ kă tuaće a fuost razbiśiće în vramĭa đi mîritat — smejali se ljudi nekada nekim devojkama da su sve bile „probušene” u vreme udaje 2. nabijati, puniti pušku ◊ la pușkă ku krĭamińe, țaua pușći s-a razbiśit ku razbiku — kod puške kremenjače puščana cev nabijala se arbijom [Por.] ∞ razbi  [Vidi]

3934  razbuna  răzbuna  разведрити се  razbuna1 (ĭuo ma razbun, ĭel sa razbună) [akc. razbuna] (gl. p. ref.) — (o vremenu) razvedriti se ◊ trĭek nuviri, đi la apus sa razbună vrĭamĭa — prolaze oblaci, sa zapada se razvedrava vreme ◊ la nuoĭ s-a razbunat đemult — kod nas se razvedrilo odavno ♦ sin. sańin [Por.]  [Vidi]

6334  razbuna  răzbuna  осветити се  razbuna2 (ĭuo razbun, ĭel razbu) (gl. p. ref.) — (ret.) osvetiti se ◊ pe ađeturĭ đe bătrîńață, uomu are đirĭept sî sa razbună lu ăla kare ĭ-a fakut vrun rău mare, da la aĭ marĭ nu ļi sa pasă, or țîn parća ku ăla ś-a fakut rău — prema starim običajima, čovek ima pravo da se osveti onom ko mu je naneo neko veliko zlo, ako vlast za to ne mari, ili tome zločincu drži stranu [Por.]   [Vidi]

3594  razna  razna  обашка  razna [akc. razna] (pril.) — obaška, odelito, odvojeno ◊ a veńit ku nuoĭ la źuok, ama śuava s-a-nbufnat, șî tuata vrĭamĭa stă đi razna — došao je sa nama na igranku, ali se nešto nadurio i sve vreme stoji obaška ◊ în strungă, kapriļi trăbe să fiĭe đ-a razna, kă bat uoĭļi kînd ļi sa labîdă fîn — u toru, koze treba da budu obaška, jer biju ovce kad im se baca seno [Por.]   [Vidi]

3593  razńi  răzni  одвојити  razńi (ĭuo razńesk, ĭel razńașće) [akc. razńi] (gl. p. ref.) — odvojiti (se), razdvojiti (se), odeliti (se) ◊ s-a luvat la bataĭe întra tuoț, da ńima n-a kućeḑat să-ĭ razńaskă — tukli se pred svima, a niko nije smeo da ih razdvoji ◊ a veńit vrĭamĭa sî sa spargă baśiĭa, trîabe a razńi uoiļi đi tot nat să ĭa kîrdu luĭ — došlo je vreme da se rasturi bačija, treba odvojiti ovce da svako uzme svoje stado [Por.] ∞ razna  [Vidi]

6009  răbiźi  rebegi  смрзнути се  răbiźi (ĭuo ma răbiźĭesk, ĭel sa răbiźĭașće) [akc. răbiźi] (gl. p. ref.) — smrznuti se ◊ atîta źer a fuost đi uomu s-a răbiźit păn’ la uos — toliki mraz je bio da se čovek smrznuo do kosti ♦ sin. îngeța [Por.]  [Vidi]

6011  răbiźit  rebegit  смрзнут  răbiźit (răbiźită) (mn. răbiźiț, răbiźiće) [akc. răbiźit] (prid.) — smrznut ◊ mult s-a nîkažît, ud șă răbiźit, să aprindă fuok în borđiĭu rîaśe, fara ļiamńe uskaće — mnogo se mučio, mokar i promrzo, da upali vatru u hladnoj sibarr, bez suvih drva ♦ sin. îngețat [Por.] ∞ răbiźi   [Vidi]

6201  rămîńa  rămânea  остати  rămîńa (ĭuo ramîn, ĭel ramîńe) [akc. rămîńa] (gl.) — ostati ◊ puaće ńima nu va rămîńa în saćiļi nuaștre, dakă sa va duśa tuoț în țărîļi strińe — možda niko neće ostati u našim selima, ako budu svi otišli u strane države ◊ (izr.) a ramas sîngur ka kuku — ostao je sam samcit ♦ sin. uđi [Por.]  [Vidi]

4997  rămît  ramăt  ларма  rămît (mn. rămîće) [akc. rămît] (i. s.) — (akust.) larma, galama; svađa ◊ đi đesńață s-auđe mare rămît la veśiń, ka kînd ĭară s-a luvat la gîlśao — od jutros se čuje velika larma kod komšija, kao da su opet započeli svađu ♦ sin. gîlśauă [Por.]  [Vidi]

6349  răstośi  răstoci  расточити  răstośi (ĭuo răstośiesk, ĭel răstośiașće) (gl.) — rastočiti, razdvojiti tok ◊ vuorba răstośi ĭe đispre apa kurgatuare, kînd matka iĭ sa-nparće în doă, ka kînd sa sapă ĭazu muori — reč rastočiti odnosi se na teluću vodu, kad njenu maticu razdelimo na dva dela, kao kad se kopa vodenični jaz ♦ sin. đisparțî [Por.]   [Vidi]

6084  răsturna  răsturna  претурити, превртати  răsturna (ĭuo rastuorn, ĭel rastuarnă) [akc. răsturna] (gl. p. ref.) — preturiti se, prevrtati ◊ prĭa a-nkarkat karu ku fîn, ma ćem kă-l va răsturna vrunđiva pănă aźunźe la kasă — pretovario je kola sa senom, bojim se da će ih negde preturiti dok stigne kući [Por.]   [Vidi]

2222  răsuk  răsuc  пресук  răsuk (mn. răsukurĭ) [akc. răsuk] (i. s.) — (tehn.) presuk, prevrtalo, vreteno za upredanje ◊ răsuk ĭe fus ku krļig la vîr, și ku o ruată đi ļiemn apruape đi vîr — presuk je vreteno sa kukom na vrhu i drvenim točkom pri vrhu ◊ ku răsuku s-a răsuśit firîļi, kînd a trăbuit sî s-a-npļećiaskă śuava măĭ gruos, kum ĭe đempiru đi ĭarnă — sa presukom su se upredale niti kada je trebalo isplesti nešto deblje, kao što je zimski džemper ♦ sin. rususuk ◊ în Tanda krļigu lu răsuk l-a kĭemat popik — u Tandi su kuku na vrhu presuka zvali „popik” [Por.] ∞ răsuśi  [Vidi]

4757  răsuna  răsuna  одјекивати  răsuna (ĭuo rasun, ĭel rasună) [akc. răsuna] (gl. p.) — odjekivati, odzvanjati ◊ a tunat într-o pĭeșćiră șî sa zbĭară ka magarĭu, să audă kum rasună pĭeșćira — ušao u jednu pećinu i dernja se kao magarac, da čuje kako pećina odjekuje ♦ sin. orna [Por.] ∞ suna  [Vidi]

4210  răsuśi  răsuci  упрести  răsuśi (ĭuo răsuśesk, ĭel răsuśașće) [akc. răsuśi] (gl. p. ref.) — upresti, ispresti od više niti jednu; sukati, obrtati, saviti ◊ muoșu șîađe la kamin, tutuńașće, șî kînd-șî-kînd, răsuśașće mustîațîļi — čiča sedi kraj kamina, puši, i kat-kad suče brkove ◊ baba răsuśașće doă fire, îndoĭașće, đin doă fire faśe unu — baba upreda dva konca, udvostručuje, od dva konca pravi jedan ◊ kînd ĭ-a tras o palmă, ĭel, saraku, đe triĭ uorĭ s-a răsuśit în luok — kad mu je opalio šamar, on se, siroma, tri puta okrenuo u mestu ◊ žîndarĭu l-a prins, ĭ-a răsuśit mîńiļi la șîaļe, șî ĭ-a pus fĭarîļi — žandar ga je uhvatio, savio mu ruke na leđa, i stavio mu lisice ♦ / ră + suśi < ĭară suśi ♦ up. suśi ♦ var. rîsuśi [Por.] ∞ suśi  [Vidi]

3852  rău  rău  зло  rău2 (mn. rîaļe) [akc. rău] (i. s.) — zlo, nesreća, zverstvo ◊ mare rău a dat pista ĭel — veliko zlo mu se desilo ◊ razbălu ĭe măĭ mare rău kare puaće să fiĭe pi lume — rat je najveće zlo koje može da bude na svetu ◊ bugari la nuoĭ a fakut mare rîaļe đi vrĭamĭa đi rato-l đin tîń — Bugari su kod nas učinili velika zverstva za vreme Prvog svetskog rata ♦ var. răotaće ♦ supr. bińe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5576  reklă  reclă  џемпер  reklă (mn. rekļe) [akc. reklă] (i. ž.) — džemper ◊ rekla ĭeste țoala ku mîńeś kare să împļećeșće đin lînă, šî să poartă kând ĭe frig — džemper je odeća sa rukavima koja se plete od vune, i nosi se kad je hladno ◊ sînt doă feluri đe rekļe, una ĭe la bumbi şî să înkeptură înăinće, şî alta ĭe ku gură šî să îmbrakă pistă kap — ima dve vrste džempera, jedna sa dugmetima i zakopčava se spreda, a druga sa otvorom i navlači se preko glave [Pad.]  [Vidi]

4040  rîapiđe  repede  брзо  rîapiđe [akc. rîapiđe] (pril.) — brzo, hitro, žurno ◊ ĭ-a spus sî mĭargă rîapiđe, da ĭel sa traźe ka śĭața — rekli su mu da ide brzo, a on se vuče kao magla ◊ unu mĭarźe rîapiđe, da altu șî măĭ rîapiđe đikît ĭel — jedan ide bzo, a drugi ide brže od njega ♦ sin. ĭuta [Por.] ∞ rîpeḑî  [Vidi]

2370  rîaśe  rece  хладан  rîaśe (mn. rîăś) [akc. rîaśe] (prid.) — 1. (za temperaturu) hladan ◊ tună tuamnă, nuopțîļi sînt rîăś, nu sa măĭ puaće durmi afară — dođe jesen, noći su hladne, više se ne može spavati napolju ◊ apă rîaśe — hladna voda ◊ vrĭamĭa rîaśe — hladno vreme ◊ bĭare rîaśe — hladno piće ◊ mînkare rîaśe — hladno jelo 2. (psih.) bezosećajan ◊ astîḑ lumĭa are ińimă rîaśe, la ńima nu-ĭ sa pasă đi ńima — danas ljudi imaju hladno srce, nikoga nije briga ni za koga ♦ supr. kald [Por.]   [Vidi]

5334  rîćeḑa  reteza  пререзати  rîćeḑa (ĭuo raćeḑ, ĭel raćiaḑă) [akc. rîćeḑa] (gl. p.) — (tehn.) prerezati, obrezati, ravno iseći jednim potezom ◊ kînd sa ḑîśe kî śuava sa raćaḑă, sa ginđașće kî sa taĭe đintr-odată, ku taĭatură đirĭaptă — kad se kaže da se nešto prerezuje, misli se da se seče odjednom, ravnim rezom ◊ a trĭekut pin puomĭ, șî spuńe kă pruńi ar trabui rîćeḑat — prošao je kroz voćnjak, i kaže da bi šljive trebalo obrezati ♦ sin. taĭa, kurta [Por.]   [Vidi]

3034  rîkabuș  răcăbuș  клизалиште  rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemlji ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — klizalište je mesto gde se deca zimi sankaju ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — „rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdo ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. kîrauș [Por.]  [Vidi]

3495  rîkai  râcâi  чепркати  rîkai (ĭuo rîkîĭ, ĭel rîkîĭ) [akc. rîkai] (gl. p.) — (onom.) a. (o živini i pticama) čeprkati, kopkati, grepsti tlo da se što iskopa ◊ gaińiļi rîkîĭe ku gĭarîļi pin građină, maĭka kată rîme — kokoške čeprkaju kandžama po bašti, valjda traže gliste b. (o čoveku) površno kopati ◊ n-a putut altfĭeļ, numa s-a pus să rîkîĭe ku mîń-ļi guaļe pomîntarĭu đi pi lînga rîdaśină, șî kumva do skoasă buĭađa întrĭagă đin pomînt — nije mogao drugačije, nego je počeo da čeprka golim rukama zemljište oko korena, i nekako je uspeo da izvuče celu biljku iz zemlje ◊ nu ći plaćiașće să rîkîĭ ka pasîrĭa, numa să rađiś krampu ku tuota pućarĭa, șî să-l înțăpĭ în pomînt pănă-n dîržală — ne plaća te da čeprkaš ko ptica, nego da zamehneš krampom iz sve snage, i zabiješ ga u zemlju do držalja ♦ sin. rîmuĭa [Por.]  [Vidi]

3496  rîkait  râcâit  ишчепркан  rîkait (rîkaită) (mn. rîkaiț, rîkaiće) [akc. rîkait] (prid.) — (o zemljištu) iščeprkan, raščeprkan, razrovan čeprkanjem ◊ aratura ku samînțîșu đi tuot ĭe rîkait đi śuară — oranica sa semenjem sva mi je raščeprkana od vrana [Por.] ∞ rîkai  [Vidi]

4980  rîkańel  răcănel  крекетуша  rîkańel (mn. rîkańiĭ) [akc. rîkańel] (i. m.) — (bot.) kreketuša, šumska gatalinka (Hyla arborea) ◊ rîkańel ĭe o bruaskă mikă șî vĭarđe, kare traĭașće pi lînga baltă șî rîkańașće tota ḑîua — kreketuša je mala zelena žaba koja živi pored bare, i krekeće po ceo dan [Por.] ◊ rîkańelu sa suĭe pi ļamńe — kreketuša se penje na drveće (Plavna) [Pad.] ∞ bruaskă  [Vidi]

4978  rîkańi  răcăni  крекетати  rîkańi (ĭuo rîkańesk, ĭel rîkańașće) [akc. rîkańi] (gl.) — (onom.) kreketati ◊ bruoșćiļi rîkańesk tuota nuapća, nu sa puaće durmi đi iĭ — žabe krekeću cele noći, ne može se spavati od njih [Por.] ∞ bruaskă  [Vidi]

3497  rîkîĭtură  râcâitură  чепркање  rîkîĭtură (mn. rîkîĭturĭ) [akc. rîkîĭtură] (i. ž.) — (o zemljištu) čeprkanje, radnja čeprkanja ◊ nu șćim kum să ńi aparăm đi rîkîĭturi-ļi păsîrilor, kă ano-sta kad pi sîmanatură ka nuvăru — ne znamo kako da se zaštitimo od ptičjeg čeprkanja, jer ove godine padaju na posejanu njivu kao oblak ♦ var. rîkaĭală [Por.] ∞ rîkai  [Vidi]

5125  rîkorĭală  răcoreală  освежење  rîkorĭală (mn. rîkorĭaļe) [akc. rîkorĭală] (i. ž.) — (o klimi) osveženje; zahlađenje ◊ kum s-a bagat suariļi dupa nuvîr, điluok sa sîmțît rîkorĭala — čim je sunce zašlo za oblak, odmah se osetilo osveženje ♦ up. rakuare [Por.] ∞ rîaśe   [Vidi]

5356  rîmuĭa  râma  рити  rîmuĭa (ĭuo rîmuĭ, ĭel rîmuĭe) [akc. rîmuĭa] (gl. p.) — riti ◊ puorśi rîmuĭe pomîntu, katînd rîdaśiń kare manînkă — svinje riju zemlju, tražeći korenje koje jedu ◊ đi sî nu rîmuĭe bașćaļiļi, la puorś sa puńe belśug în buot — da ne bi rile bašte, svinjama se stavlja brnjica na njušku [Por.]  [Vidi]

4047  rînduit  rânduit  уређен  rînduit (rînduită) (mn. rînduiț, rînduiće) [akc. rînduit] (prid.) — uređen, sređen; doteran ◊ koļibiļi alu rumîń pi munće nu sînt rînduiće ka kășîļi đin sat — vlaške kolibe na planini nisu uređene kao kuće u selu ◊ tuată fata mare la visaļiĭe trăbe sî ĭasă rînduită frumuos — svaka devojka na veselje treba izađe lepo doterana ♦ sin. sîruit, rostît ♦ supr. ńirînduit [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

4053  rînduĭală  rânduială  уређивање  rînduĭală (mn. rînduĭelurĭ) [akc. rînduĭală] (i. ž.) — uređivanje, sređivanje, dovođenje u red ◊ rînduĭală ĭe kînd sa faśe rînd la śuava — uređivanje je kad se pravi red u nečemu ◊ tuot ĭe pîrasît, mare rînduĭală trăbe dakă va vrĭa sî sa-ntuarkă înapuoĭ — sve je zapušteno, veliko sređivanje treba ako budu želeli da se vrate ♦ sin. sîruĭală [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

2020  rînḑă  rânză  сириште  rînḑă (mn. rînḑ) [akc. rînḑă] (i. ž.) — (anat.) 1. (kod životinja) sirište, četvrti odeljak želuca kod preživara ◊ rînḑă đi la mńel, purśel, uaĭe or puork sa ĭa șî sa umpļe ku skorușă, karbuńe viu, sare, porîmbĭe, glogińe ńagre șî ku fańină đi kukuruḑ, șî ku ĭa sa înkĭagă lapćiļi — sirište od jagnjeta, praseta, ovce ili svinje uzima se i puni oskorušom, žarom, solju, trnjinom, glogom i kukuruznim brašnom, i time se siri mleko ◊ ĭastă lume kare la rînḑă sprimită đi-nkĭegat iĭ ḑîk rînḑuok — ima ljudi koji sirište spremno za sirenje mleka, zovu sirilo 2. (kod ljudi) a. želudac (?) b. dvanaestopalačno crevo ◊ rînḑa la uom ĭe la burik, șî kînd sa skutură, rînḑa-ĭ fuźe șî muara sî sa dukă la babe s-o tragă la luok; đ-aĭa buală măĭ đes a pațît muĭeriļi — želudac kod čoveka je na pupku, i kad se čovek potrese, želudac se pomeri i čovek mora da ide kod baba da ga masažom vrate na mesto; od toga su najčešće patile žene ♦ (augm.) rînḑuok ♦ up. tîrban [Por.]   [Vidi]

4045  rînđi  rândi  ређати  rînđi (ĭuo rînđesk, ĭel rînđașće) [akc. rînđi] (gl. p. ref.) — ređati, slagati redom ◊ sa rînđașće śeva kînd sa puńe-n rînd unu dupa altu, or unu pi altu — ređa se nešto kad se stavlja redom jedno za drugim, ili jedno na drugo ◊ ļamńiļi supt șupă nu sînt rînđiće kalumĭa — drva pod šupom nisu dobro složena [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

3241  rîńe  râie  шуга  rîńe (mn. rîńe) [akc. rîńe] (i. ž.) — (med.) šuga (Scabies) ◊ rîńe ĭe buală đi kare pi uom ăl manînkă pĭaļa — šuga je bolest od koje čoveka svrbi koža ◊ uomu ku rîńe sa skarpină ka naruodu, ama pĭaļa șî măĭ rău ăl manînkă — čovek sa šugom češe se ko lud, ali ga koža još više svrbi ♦ var. rîĭe ♦ up. rîp [Por.]  [Vidi]

4541  rîńi  râni  чистити  rîńi (ĭuo rîńesk, ĭel rîńașće) [akc. rîńi] (gl. p.) — čistiti lopatom, vilom ili grabuljom ◊ kînd sa ḑîśe kî vrunu rîńașće, sa șćiĭe kî ĭel śeva lukră ku lopata or ku furka, kum ĭe kînd rîńașće kuośina, ștala or poćaka đi zapadă — kad se kaže da neko „rinjašće”, zna se da on nešto radi lopatom ili vilama, kao što je kad čisti svinjac, štalu ili sneg sa staze [Por.]   [Vidi]

5772  rîp  râp  прљавштина  rîp (mn. rîpurĭ) (i. s.) — 1. prljavština ◊ kopiĭi luor sînt pļiń đi rîp, parke traĭesk în borđiĭ — njihova deca su puna prljavštine, kao da žive u zemunici 2. (med.) kraste ◊ n-a spalat rîpu đi pi pĭaļe pănă nu s-a fakut zgaĭbe — nije prao prljavštinu sa kože dok se nisu stvorile kraste ♦ up. rîńe [Por.]  [Vidi]

4039  rîpeḑînă  repezină  брзак  rîpeḑînă (mn. rîpeḑîń) [akc. rîpeḑînă] (i. ž.) — brzak, ubrzan tok reke ◊ la rîpeḑîń ĭe apa skundă — na brzacima je voda plitka ◊ la rîpeḑînă trĭeś rîu kînd ĭe apa mikă — kod brzaka pređeš reku kad je vodostaj nizak ◊ la rîpeḑînă s-a prins pĭeșći ku ļasa — na brzaku se hvatala riba pomoću lesa [Por.] ∞ rîpeḑî  [Vidi]

3371  rîpśuń  răpciune  новембар  rîpśuń [akc. rîpśuń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ rîpśuń ĭe numiļi a duoĭļa pi kîļindarĭu al babĭesk đi lună numită ĭar đi babe „marćiń”, da kare pi kîļindarĭu popĭesk sa kĭamă „novembar” — „ripčunj” je drugo ime po bapskom kalendaru za mesec koji je opet od baba nazvan „marćinj”, a koji se po popovskom kalendaru zove „novembar” ♦ sin. marćiń [Por.] ∞ lună  [Vidi]

5773  rîpuos  râpos  прљав  rîpuos (rîpuasă) (mn. rîpuoș, rîpuasă) [akc. rîpuos] (prid.) — 1. prljav ◊ a dubarît đi la uoĭ đin munće tuot rîpuos — sišao je od ovaca sa planine sav prljav 2. (med.) krastav ◊ pĭaļa luĭ ĭe tuată ripuasă kî mult s-a skîrpinat đi rîńe — njegova koža je sva krastava jer se mnogho češao zbog šuge ♦ up. rîńuos 3. (geog.) urvinast ◊ stramuoșu a kuprins moșîĭe rîpuasă, numa rîpă guală l-înga rîpă — predak je zauzeo urvinasto zemljište, samo gola urvina do urvine [Por.] ∞ rîp  [Vidi]

5210  rîs  râs  смех  rîs (mn. rîsurĭ) [akc. rîs] (i. s.) — smeh ◊ kînd ma vaḑu, iĭ i skapă rîsu — kad me je videla, ote joj se osmeh ◊ (u izr.) đi rîs — smešan ◊ ĭel puvestîașće, da lumĭa muare đi rîs — on priča, a ljudi umiru od smeha ◊ (izr.) Iĭ vĭeḑ rîsu! — Biće ismejan! (Pući će bruka, i svi će mu se smejati.) [Por.]  [Vidi]

2995  rîskańa  răscrăcăna  раскречити  rîskańa (ĭuo rîskańeḑ, ĭel rîskańiaḑă) [akc. rîskańa] (gl. p. ref.) — raskrečiti se, raširiti noge ◊ ku drag rîskańaḑă piśuariļi la tuot nat — rado svakom širi noge ♦ var. rîskana, rîskrîkana [Por.]  [Vidi]

2201  rîskańat  răscrăcănat  раскречен  rîskańat (rîskańată) (mn. rîskańaț, rîskańaće) [akc. rîskańat] (prid.) — a. (za položaj nogu) raskrečen, raširenih nogu ◊ fată, nu șađa rîskańată, kî țî sa vĭađe rușîńa — curo, ne sedi raskrečena, jer ti se vidi sramota b. (za izgled nogu) krivonog, koji ima „o” noge ◊ kînd înbătrîńim, tuoț o sî fim rîskańaț — kad ostarimo, svi ćemo biti krivonogi ◊ var. rîskanat [Por.] ∞ rîskańa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2517  rîșkiĭa  rășchia  намотавати  rîșkiĭa (ĭuo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1. namotavati pređu na motovilo ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanura 2. (onom.) škripati ◊ iĭ rîșkiĭe opinśiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemlji ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnu (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.]  [Vidi]

3204  rîu  râu  река  rîu (mn. rîurĭ) [akc. rîu] (i. s.) — 1. (vodotok) reka ◊ rîu ĭe apă mare kurgatuarĭe kare mĭarźe pi vaļe, adunînd ogașăļi śe sa skurg đi pi śuoś șî đi pi munț — reka je veći vodotok koji teče dolinom, skupljajući potoke što se slivaju sa brda i sa planina ◊ rîu sakă numa kînd ĭe sîaśită mare, șî aĭa numa akolo unđe ĭe apa măĭ skundă — reka presuši samo kad je velika suša, i to samo tamo gde je voda najplića 2. (ukras na haljetku) prugasti vez ◊ kimĭeșîļi șî omeńeșć șî muĭerĭeșć, a fuost înpuĭaće ku rîurĭ — košulje i muške i ženske bile su ukrašene prugastim vezom ♦ (demin.) rîuļeț ♦ up. ogaș, parău [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6161  rîză  râză  крпче  rîză (mn. rîz) [akc. rîză] (i. ž.) — (o tkanini) krpče, dronjak; rita ◊ rîză ĭe un parśel đi kîrpă, tuot rupt — krpče je parče tkanine, sav pocepan ◊ śe guod sî sa lukre ku rîza, dupa śe ĭe lukru gata, ĭa măĭ đes sa labîdă — šta god da se radi sa krpčetom, kad se posao svrši, krpče se baca [Por.]  [Vidi]

2518  rîșkituorĭ  rășchitor  рашак  rîșkituorĭ (mn. rîșkituare) [akc. rîșkituorĭ] (i. s.) — (tehn.) rašak, motovilo ◊ rîșkituorĭu ĭe un bît lungaćik, ku źamînă la un kîpatîń, da ku o blanuța kare o kĭamă „kuarńiļi”, la alalt — rašak je jedan poduži štap, sa rakljom na jednom kraju, i daščicom koja se zove „rogovi”, na drugom ◊ la rîșkituorĭol mare s-a șćut masura: a fuost ḑîaśe pălmĭ đi lung — za veliki rašak znala se mera: bio je deset dlanova dugačak ◊ pi rîșkituorĭ sa rîșkiĭe muotkiļi đi țasut la razbuoĭ — na rašku se namotavaju kanure za tkanje na razboju ♦ var. rășkituorĭ ♦ up. frîmbĭe, muotkă [Por.] ∞ rîșkiĭa  [Vidi]

4888  rîșńiță  râșniță  жрвањ  rîșńiță (mn. rîșńiț) [akc. rîșńiță] (i. ž.) — (tehn.) žrvanj ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tota kasa avut rîșńită, ku kare s-a mîśinat mîrunțîșu — dok se nisu pojavile vodenice, svaka kuća je imala žrvanj kojim su se mlele žitarice ◊ rîșńița s-a-nvîrćit ku mîna — žrvanj se okretao rukom [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4628  rođituorĭ  roditor  плодан  rođituorĭ (rođituare) (mn. rođituorĭ, rođituare) [akc. rođituorĭ] (prid.) — plodan, rodan, izobilan ◊ sa vĭađe kă anu-sta o să fiĭe rođituorĭ — vidi se da će ova godina biri rodna ◊ luok pi lînga rîu ĭe tare rođituorĭ — njiva pore reke je jako plodna [Por.] ∞ ruod  [Vidi]

5631  roĭbă  roibă  броћ  roĭbă (mn. roĭbe) [akc. roĭbă] (i. ž.) — (bot.) broć (Rubia tinctorum) ◊ roĭbă ĭe buĭađe ku kare s-a fîrbuit uauļi la Pașć — broć je biljka kojom su se farbala jaja za Uskrs ◊ uauļi la Pașć s-a fîrbuit ku rîdaśina roĭbi kare s-a fĭert în apă, în kare s-a pus șă kîta ćipsă, sî sa ļipĭaskă farba măĭ bun đi uoj — jaja su se na Uskrs farbala korenom broća koji se kuvao u vodi, u koju se stavljalo i malo i stipse da bi se boja bolje lepila za jaje ◊ đin roĭbă fĭartă s-a kîpatat farbă rîgovană — iz broća se dobijala boja jorgovana [GPek] ♦ dij. var. ruoĭbă [Por.]  [Vidi]

2153  romańiță  romaniţă  камилица  romańiță (mn. romańiț) [akc. romańiță] (i. ž.) — (bot.) kamilica (Matricaria chamomilla) ◊ đin romańiță sa fĭarbe ćiaĭ ku kare sa spală muĭeriļi, sa dă la kopiĭi aĭ miś kare sînt ļigăĭ đi mînkarĭe, șî sa bĭa așa, đi sînataća întrĭagă — od romanice se kuva čaj kojim se ispiraju žene, daje se deci koja su ljigava za hranu, i pije se onako, za opšte zdravlje [Por.]  [Vidi]

6229  ronțai  ronțăi  хрскати  ronțai (ĭuo ronțîĭ, ĭel ronțîĭe) [akc. ronțai] (gl.) — hrskati ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare nu kă sînt dulś, numa kînd iĭ baź în gură iĭ ruonțîĭe șî sa topĭesk — ima jedna vrsta kolača koji ne samo da su slatki, nego kad ih staviš u usta, oni hrskaju i tope se [Por.] ∞ ruonț  [Vidi]

2093  ropańiș  ropaniș  подбелиште  ropańiș (mn. ropańișurĭ) [akc. ropańiș] (i. s.) — (bot.) podbelište, mesto obraslo velikim podbelom ◊ nu măĭ sa mĭarźe pi lînga rîu đi ropańiș — ne može se više ići pored reke od podbelišta [Por.] ∞ ropan  [Vidi]

4386  rostît  rostit  уређен  rostît (rostîtă) (mn. rostîț, rostîće) [akc. rostît] (prid.) — uređen, sređen ◊ ļ-a lasat kasa rostîtă, da kînd sa-ntuors: ka kînd a dat buamba î-ńa — ostavila je kuću sređenu, a kad se vratila: kao da je bomba udarila u nju [Por.] ∞ ruost  [Vidi]

2119  rozăv  rozăv ?  розе  rozăv (rozăvă) (mn. rozăvĭ, rozăve) [akc. rozăv] (prid.) — (color) (ret.) roze, ružičast ◊ miĭe îm plaśe vin rozăv — meni se sviđa roze vino ♦ var. rozaćik [GPek]  [Vidi]

3485  ruabă  roabă  колица  ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.]   [Vidi]

3487  ruabă  roabă  робиња  ruabă2 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — robinja, ženska osoba lišena slobode ◊ mulće fĭaće đi vrĭamĭa turkuluĭ n-a sufarat să fiĭe ruabe la turś, ș-a fakut storăńe sîngure — mnoge devojke u tursko vreme nisu podnosile da budu turske robinje, pa su se same ubijale [Por.] ∞ ruob   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4914  ruata muori  roata morii  воденични точак  ruata muori [akc. ruata muori] (sint.) — (tehn.) vodenični točak; kolo ◊ ruata muori ĭe ka ruata đi kar, numa śe în luok đi șpiță, are ăripĭ fakuće ka ļingura, șî-nțapaće în kîpațînă pin kare trĭaśe fusu muori — vodenični točak je sličan kolskom točku, samo što umesto paoka ima krilca u obliku kašike, uglavljene u glavčinu, kroz koju prolazi vodenično vreteno ◊ ruata muori ĭe întarită ku śerk, kare țîńe ăripiļi strînsă în kîpațînă — vodenični točak je ojačan obručem, koji drži krilca čvrsto na glavčini ◊ în ruata muori baće vîžuoĭu api đin butuoń, șî-nvîrćașće fusu muori, kare întuarśe pĭatră đi sus, śe maśină — u vodenični točak bije mlaz vode iz badnja, i okreće vreteno koje vrti gornji kamen što melje ◊ nuĭe tuot una în śe parće sa-nvîrćașće ruata muori, la muară lu kare pĭatra sa-nvîrćașće în stînga, vin vrăžîtuoriļi șî ĭau apă đi-ntorsură — nije svejedno na koju stranu se okreće vitlo, na vodenicu čiji se kamen obrće u levo, dolaze vračare i uzimaju vodu za vraćanje čini ◊ la mulće muorĭ în vrĭamĭa đi Tita ruata s-a fakut đi fĭer — na mnogim vodnicama u vreme Tita vodenično kolo je izrađeno od gvožda [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4865  ruată  roată  точак  ruată1 (mn. ruoț) [akc. ruată] (i. ž.) — (tehn.) točak ◊ ruata ĭe un śerk totîrlat pus pi uosîĭe, kare sa-nvîrćașće șî mĭarźe înainće-napuoĭ — točak je okrugao obruč nasađen na osovinu, koji se okreće i ide napred-nazad ◊ karu đi buoĭ are patru ruoț, aļi đinainće sînt măĭ miś, da aļi đinapuoĭ sînt măĭ marĭ — volovska kola imaju četiri točka, prednji su manji, a zadnji veći ◊ ruata đi kar are șînă, naplaț, spiță, kîpațînă șî buśauă — kolski točku ima šinu, naplatak, paok, glavčinu i naglavak ◊ ruata muori — vodenični točak ◊ ruată đi karat — bicikl [Por.]  [Vidi]

6008  ruată  bicicletă  бицикл  ruată2 (mn. ruоț) [akc. ruată] (i. ž.) — (tehn.) bicikl ◊ ruată la nuoĭ în sat măĭ întîń s-a vaḑut đi vrĭamĭa đi rat, a karato voĭńiśi ńemțășć — bicikl se kod nas u selu prvi put video za vreme rata, vozili su ga nemački vojniți ◊ đin aĭnuoștri, ruoț a kumparat măĭ întîń lukratuori kare a drumait la Măĭdan la lukru — od naših, prve bicikle su kupovali radnici koji su putovali u Majdanpek na posao [Por.]   [Vidi]

3150  rudă  rudă  род  rudă1 (mn. ruđe ?) [akc. rudă] (i. ž.) — (zast.) 1. (za srodstvo) rod, rođak; srodnik, srodstvo; loza ◊ rudă apruape — blizak rod; blisko srodstvo ◊ rudă đeparće — dalek rod ◊ đin iĭ nu ma ĭastă ńima, ļi s-a stîns ruda — od njih više nema nikog, loza im se ugasila 2. (za malu količinu ili nestašicu) nimalo, ni trunke; ničega, nikoga i sl. ◊ murim đi fuame, nuĭe rudă đi fańină în sak — umrećemo od gladi, nema ni trunke brašna u džaku ◊ nu măĭ gasășć rudă đi uom pin saće, s-a pîrasît tuaće — ne možeš naći živoga čoveka po selima, opustela su sva ◊ nuĭe rudă đi ban în lume, mare ńistoțală șî sîraśiĭe — (fig.) ljudi nemaju ni žutu banku (prebijenu paru i sl.), velika nestašica i siromaštvo ♦ up. ńam, fîmeļiĭe [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3171  ruđi  rudi  ородити се  ruđi (ĭuo ma ruđesk, ĭel sa ruđiașće) [akc. ruđi] (gl. p. ref.) — oroditi se ◊ kînd sî va ruđi Lapadatuońi ku Trailuońi, înpraună avuțîĭa kî au kîće unu — kad se orode Lapadatovići i Trailovići, sastaviće imanje, jer imaju jedince [Crn.] ♦ dij. sin. ńemui [Por.] ∞ rudă1  [Vidi]

5382  rug  rug  трн  rug (mn. ruź) [akc. rug] (i. m.) — (bot.) trn (Rubus) ◊ rug ĭe o buĭađe tare spinuasă — trn je jako bodljikava biljka ◊ rug dă buabe kare sa kĭamă mură — trn daje plod koji se zove kupina ♦ sin. spińe [Por.]  [Vidi]

2191  rugožînă  rogojină  рогозина  rugožînă (mn. rugožîn) [akc. rugožînă] (i. ž.) — rogozina, prostirka od upletenog rogoza ◊ rugožîna s-amplećit đin papura lată — rogozina se plela od širokolisnog rogoza ◊ pi rugožînă s-a durmit în borđiĭ, da kînd lumĭa a fakut koļibĭ șî paturĭ, pi rugožîń a durmit kopiĭi — na rogozini se spavalo u burdeljima, a kada su ljudi napravili kolibe i krevete, na rogozinama su spavala deca ◊ rugožîna nu s-a pus pi pomîntol guol, numa supt ĭa s-a pus giž — rogozina se nije prostirala na goloj zemlji, nego se ispod nje stavljala šaša ♦ var. rogožînă [Por.] ∞ papură  [Vidi]

5197  rugoșî  răguși  промукнути  rugoșî (ĭuo rugoșăsk, ĭel rugoșașće) [akc. rugoșî] (gl.) — (med.) promuknuti ◊ uomu rugoșașće kînd raśașće gîtu șă-ĭ sa skimbă glasu — čovek promukne kad prehladi grlo pa mu se promeni glas [Por.] ♦ dij. var. răgușî (Valakonje) [Crn.]  [Vidi]

4626  ruod  rod  род  ruod1 (mn. ruodurĭ) [akc. ruod] (i. s.) — rod, plod, prihod; berićet ◊ ano-sta ruodu a fuost mare — ove godine rod je bio veliki ◊ măru ĭe înkarkat ku ruod, a pus pruopće la krĭanźe să nu sa frîngă — jabuka je puna roda, postavili su raklje pod grane da se ne bi slomile [Por.]  [Vidi]

4630  ruod  uter  материца  ruod2 (mn. ruađe) [akc. ruod] (i. s.) — (anat.) materica (lat. uterus) ◊ ruodu ĭe luoku în burta muĭeri unđe sa poļimĭesk kopiĭi — materica je mesto u ženinom stomaku, gde nastaju deca ◊ în ruodu muĭeri ĭastă un kĭes panușîuluĭ, pļin đi apuriĭe, kare-l kĭamă apșuor — u ženinoj materici nalazi se opnasta kesa, puna tečnosti, koji se zove vodenjak ◊ ruodu uomuluĭ krĭașće-n apșuor, șî dupa noă luń, apșuoru pokńașće, pi śe sa kunuașće k-a-nśeput nașćirĭa — ljudski plod raste u vodenjaku, i posle deved meseci vodenjak pukne, po čemu se prepoznaje da je počeo porođaj [Por.]   [Vidi]

2185  ruodu-pomîntuluĭ  rodul-pământului  козлац  ruodu-pomîntuluĭ [akc. ruodu-pomîntuluĭ] (i. m.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ ruodu-pomîntuluĭ ku pula-bĭelśi ĭe tuot o buĭađe, numa śe ĭe numiļi „ruodu-pomîntuluĭ” măĭ puțîn kunoskut în lume; pi ĭa sa giśiașće kum o să fiĭe ruodu ćimpuluĭ śe vińe — „zemljin rod” i „belčin kurac” je jedna ista biljka, samo što je naziv „zemljin rod” manje poznat u narodu; po njoj se gata kakav će biti rod zemlje u toku leta [Por.] ∞ pula-bĭelśi  [Vidi]

2803  ruonț  ronţ  хрскавица  ruonț (mn. ruonță) [akc. ruonț] (i. s.) — (anat.) hrskavica ◊ s-a mînkat ruonțu în kișiță — ojela se hrskavica u zglobu ♦ var. ronț [Por.]  [Vidi]

4350  ruost  rost  ред  ruost (mn. ruosturĭ) [akc. ruost] (i. s.) — 1. (o organizaciji) red, uređenost; sistem; organizacija ◊ muĭare batrînă, ama n-are ńiś un ruost în kasă, la ĭa tuot nat traźe în parća luĭ — matora žena, ali nema nikakav red u kući, kod nje svako vuče na svoju stranu 2. (o razboju) zev ◊ ruost la razbuoĭ ĭe kaskatura la urḑală kare o fak ițîļi kînd sa skimbă — zev kod razboja je razmak koji u osnovi prave nite kad se menjaju 3. (med.) menstruacija ◊ sa ḑîśe đi muĭare kî ĭe ĭertată kînd pĭarđe ruostu muĭerĭesk — kaže se za ženu da je čista kad izgubi menstruaciju ♦ sin. rînd [Por.] ♦ dij. var. rost [Buf.]  [Vidi]

6162  ruoșu  roșu  црвен  ruoșu (ruoșe) (mn. ruoș, ruoșe) [akc. ruoșu] (prid.) — (color) crven ◊ ruoșu ĭe farba lu sînźe — crveno je boja krvi ◊ruoșu ĭe śerĭu kînd zovîrńe suariļi — crveno je nebo kad zalazi sunce ♦ var. ruoșîĭe ◊ (ver.) đemult s-a kreḑut kî aĭ tare ruoș la fire sînt vîrkolaś, kare manînkă luna șî suariļi — nekad se verovalo da su ljudi, koji su jarko crveni u licu, vukodlaci koji jedu Mesec i Sunce [Por.]  [Vidi]

5774  rupĭa  rupe  цепати  rupĭa (ĭuo rup, ĭel rupĭe) [akc. rupĭa] (gl. p. ref.) — cepati, kidati ◊ pînḑa đi kîńipă ĭerĭa tare, nu sa puća ļesńe rupĭa — težinjavo platno beše jako, nije se moglo lako cepati ◊ fluarĭa a rupt đin rîdaśină — cvet je pokidao iz korena ◊ (izr.) l-a rupt ku bataĭa — prebio ga je, premlatio, ubio ga batinama ♦ up. prorupe [Por.]  [Vidi]

5775  rupt  rupt  исцепан  rupt (ruptă) (mn. rupț, rupće) [akc. rupt] (prid.) — iscepan, pocepan, iskidan, pokidan; prekinut ◊ țuaļiļi pi ĭa a fuost tuaće rupće — odeća na njoj bila je sva pocepana ◊ tatî-su ĭ-a rupt kărțîļi șkolarĭeșć, ș-a-nvăluĭit tutun î-ńaļe — otac joj je cepao školske knjige i u njih uvijao duvan ◊ (izr.) ku ruptu — nasilno ◊ (izr.) fuźe đi rupe — beži, pa cepa ◊ (izr.) kînd lumĭa mĭarźe în gramadă, fara rînd, sa ḑîśe kă mĭerg rupt ńiproažuns — kad ljudi idu u grupi, bez reda, kaže se da idu u neredu ◊ s-a rupe ku lukru — kida se od posla [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5776  ruptură  ruptură  исцепотина  ruptură (mn. rupturĭ) [akc. ruptură] (i. ž.) — 1. iscepotina, prekid; rupa ◊ ruptura ĭe luok unđe śuava s-a rupt, ș-a ramas gaură, luok guol — iscepotina je mesto gde se nešto prekinulo, pa je ostala rupa, praznina ◊ drumu dupa pluaĭe ĭe pļin đi rupturĭ — put je posle kiše pun rupa 2. dronjak ◊ mĭarźe, saraku, tota vara rupt, numa într-o ruptură đi țuală — ide celo leto, siroma, pocepan, samo u nekom dronjku od odeće [Por.] ∞ rupĭa  [Vidi]

5869  rusaļe  rusalie  русаље  rusaļe [akc. Rusaļe] (i. ž.) — (demon.) rusalje ◊ sa krĭađe în Porĭeśa kî rusaļiļi sînt șapće însă vîlvuasă kare în sîptamîna luor ĭasă đin vilaĭtu luor șî mĭerg pin lumĭa nuastră — veruje se u Poreču da su rusalje sedam natprirodnih bića koja u njihovoj sedmici izlaze iz svoga sveta i kreću se među ljudima ◊ rusaļiļi kînd dau pista uom kare duarme în drumu luor, or la raspînćiśe pi unđe trĭek, or supt vrun ļemn, ĭaļe ăl ĭau șî ĭel nu sa măĭ pumeńașće ńiśkînd — kad rusalje naiđi na čoveka koji im spava na putu, ili na raskrsnici kroz koju prolaze, ili pod nekim drvetom, one ga uzmu i on se više nikad ne probudi ◊ rusaļiļi sînt la nuoĭ în Porĭeśa mult măĭ puțîn kunoskuće đikît șoĭmańiļi, șă mulće povĭeșć đi ĭaļe sînt luvaće đin povĭeșćiļi lu șoĭmańe — rusalje su kod nas u Poreču mnogo manje poznate nego šojmanke, i mnoge priče o njima su uzete iz priča o šojmankama [Por.]  [Vidi]

4002  rușîna  rușina  стидети се  rușîna (ĭuo ma rușîńeḑ, ĭel sa rușîńaḑă) [akc. rușîna] (gl. p. ref.) — stideti se, sramiti se ◊ nu ći rușîna đi fiĭe śe — nemoj se stideti za bilo šta ◊ nu sa rușîńaḑă đi ńimika — ne stidi se ničega [Por.] ∞ rușîńe  [Vidi]

4003  rușînat  rușinat  постиђен  rușînat (rușînată) (mn. rușînaț, rușînaće) [akc. rușînat] (prid.) — postiđen, posramljen, osramoćen ◊ aĭa ĭe rușîńe mare, tuot satu ĭe rușînat — to je velika bruka, celo selo je osramoćeno ◊ đi śe să fiĭe rușînat, fara ńiś o vină — zašto da bude osramoćen, bez ikakve krivice [Por.] ∞ rușîńe  [Vidi]

4001  rușînuos  rușinos  срамежљив  rușînuos (rușînuasă) (mn. rușîńuoș, rușîńuasă) [akc. rușînuos] (prid.) — sramežljiv, stidljiv ◊ dakă va fi așa rușînuasă șî ka fata mare, n-o sî sa măĭ mariće ńiśkînd — ako bude ovako stiudljiva i kao devojka, neće se udati nikad ♦ supr. ńirușînuos [Por.] ∞ rușîńe  [Vidi]

4000  rușîńe  rușine  срамота  rușîńe (mn. rușîń) [akc. rușîńe] (i. ž.) — 1. sramota, bruka; skandal ◊ asta śe fak iĭ ku nuoĭ ĭe numa o rușîńe mare — to što oni čine sa nama je samo jedna velika sramota ◊ đi śe va fi rușîńe la rumîń să spună kă sînt rumîń, rar kare șćiĭe să spună — zašto je Vlahe sramota da kažu da su Vlasi, malo ko zna da objasni ◊ a da đi rușîńe — obrukati se 2. stid ◊ la rumîńi aĭ ćińirĭ s-a bagat rușîńa în uasă kă sînt rumîń, đ-așa buală nuĭe ļak — mladim Vlasima stid što su Vlasi ušla je u kosti, i od te boljke leka nema ◊ iĭ rușîńe la oraș să spună kă ĭe rumînă, kî tuoț o sî sa rîdă đi ĭa, ș-o sî zbată žuok — stidi se u gradu da kaže da je Vlajna, jer će joj se svi smejati i rugati ◊ șćiĭe rumîńașće, ama iĭ rușîńe sî vorbĭaskă — zna vlaški, ali se stidi da priča ◊ puțîń rumĭń a măĭ ramas lu kare nuĭe rușîńe kă sînt rumîń — malo je Vlaha ostalo koji se ne stide što su Vlasi ◊ n-are đi śe să ńi fiĭe rușîńe, sa vĭađe frumuos kă ļimba rumăńaskă are pista patru miĭe đi vuorbe, da ĭe rînduită numa o śinśimĭa vorbarĭuluĭ — nema zašto da nas bude stid, lepo se vidi da vlaški jezik ima preko četiri hiljade reči, a obrađena je tek jedna petina rečnika ♦ sin. rîs [Por.]  [Vidi]

4664  sabĭe  sabie  сабља  sabĭe (mn. săbĭ) [akc. sabĭe] (i. ž.) — sablja ◊ l-a prins turśi șî ku sabĭa ĭ-a zburat kapu — uhvatili ga Turci i sabljom mu odsekli glavu ◊ sabĭa s-a askuțît la tośilă — sablja se oštrila na tocilu [Por.]  [Vidi]

3528  saćan  sătan  сељак  saćan (mn. saćeń) [akc. saćan] (i. m.) — seljak ◊ saćan ĭe uom kare traĭașće-n sat — seljak je čovek koji živi na selu [Por.] ∞ sat  [Vidi]

3529  saćană  săteană  сељанка  saćană (mn. saćańe) [akc. saćană] (i. ž.) — seljanka ◊ saćană ĭe insă muĭerĭaskă kare traĭașće în sat — seljanka je ženska osoba koja žvii na selu ◊ tuaće saćańiļu nuaștre sînt muĭerĭ tare vrĭańiśe — sve naše seljanke su jako vredne žene ♦ var. saćankă [Por.] ∞ sat  [Vidi]

3524  saćesk  sătesc  сеоски  saćesk (saćeaskă) (mn. saćeșć, saćeașće) [akc. saćesk] (prid.) — seoski, koji pripada selu ◊ dămult a fuost kuoș saćesk, în kare s-adunat bukaćiļi dă pră kîmp — nekada je bio seoski koš, u koji su se skupljali poljski proizvodi ◊ mulće ađeturĭ saćeșć s-a pĭerdut, or s-a skimbat — mnogi seoski običaji su se izgubili, ili se promenili [Stig] ∞ sat  [Vidi]

4673  sađit  sădit  сађење  sađit1 (mn. sađirĭ) [akc. sađit] (i. s.) — (agr.) sađenje ◊ s-a dus sorî-mĭa s-ažuće la muma, kă are mult lukru ku sađit la śapă — otišla mi sestra da pomogne majci, jer ima mnogo posla oko sađenja luka ◊ a grabit ku sađitu, să nu-ĭ prindă pluaĭa — žurili su sa sađenjem, da ih ne uhvati kiša [Por.] ∞ sađi  [Vidi]

5050  sain  sain  сив  sain (saină) (mn. saiń, saińe) [akc. sain] (prid.) — (color) siv, sinjav ◊ țîn minće kî veńa pi la nuoĭ ńișći muoș ku śuariś saiń, ama đin śe lînă a fuost śuariku țasuț, nu șću — sećam se da su dolazili kod nas neki starci sa pantalonama od sivog sukna, ali od koje vune je sukno bilo izatkano, ne znam ♦ sin. sur [Por.]   [Vidi]

4670  saĭńaće  săniete ?  саоник  saĭńaće (mn. saĭńeț) [akc. saĭńaće] (i. m.) — saonik ◊ saĭńaće ĭe parśelu săĭńi al đi žuos pi kare saĭna aluńikă — saonik je dońi deo sanki po kome sanke kližu ◊ saĭna are doĭ saĭńeț — sanke imaju dva saonika ◊ saĭńaćiļi ĭe kîrśur la vîr, đi saĭna să nu sa-nțăpe în zapadă — saonik je savijen na vrhu, da se sanke ne bi zaglavile u snegu [Por.] ♦ dij. sin. talpă (Šipikovo) [Tim.] ∞ saĭnă  [Vidi]

3179  sak  sac  џак  sak (mn. saś) (i. m.) — džak, vreća ◊ saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeu — džak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak teret ◊ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašna ◊ saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjima ◊ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4427  sakară  secară  раж  sakară [akc. sakară] (i. ž.) — raž (secale cereale) ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe sakara buĭađe măĭ batrînă đikît grîu — stari su pričali da je raž biljka starija od žita ◊ sakara sa samînă tuamna, într-o vrĭame ku grîu — raž se seje ujesen, u isto vreme kad i žito ◊ đimult s-a pus măĭ mult sakară đikît grîu, kare la sîmanat numa să aĭbe đi kolaku prazńikuluĭ — nekad se sejala raž više od žita, koje su sejali samo da imaju za slavski kolač ◊ đin sakară s-a fakut pîńe đi uamiń, șî ku ĭa s-a arańit vićiļi — od raži se pravio hleb za ljude, i njome se krmila stoka ◊ sakara a kreskut mare, ama avut paĭ țapîn, șĭ n-a kaḑut ka grîu — raž je rasla visoko, ali je imala jaku stabljiku pa nije polegala kao žito ◊ sakara a sorbit pomîntu, unđe ĭa sa pus doĭ ań, a triĭļa a dat mușkĭu — raž je ispijala zemlju, gde se ona sejala dve godine, treće je nicala mahovina ◊ sakara a fuost mînkare đ-aĭ saraś, kare avut pomînt rău — raž je bila hrana za siromašne, koji su imali lošu zemlju ◊ în mulće saće sakara a fuost poļikra lu ńișći uamiń saraś — u mnogim selima raž je bila nadimak nekih siromašnih ljudi [Por.]   [Vidi]

6227  sakuļeț  săculeț  џакчић  sakuļeț (mn. sakuļață) [akc. sakuļeț] (i. s.) —(demin.) džakčić ◊ sakuļeț ĭe sak mik — džakčić je mali džak ◊ abĭa adunat un sakuļeț đi grîu, să aĭbă đi samînță — jedva je sakupio džakčić žita, da ima za seme [Por.] ∞ sak  [Vidi]

5427  sakuraș  securaș ?  секираш  sakuraș (mn. sakuraș) [akc. sakuraș] (i. m.) — (folk.) sekiraš ◊ sakuraș ĭe uom ku sakurĭe pin kînćiśe batrîńe — sekiraš je čovek sa sekirom u starim pesmama ◊ a veńit noă rănduĭaš, ku noă firizaš, șî ku noă sakuraș (dîn „petrekatură”) — došlo je devet redaraša, sa devet testeraša i devet sekiraša (iz obredne pesme „petrakature”) ♦ sin. toporaș [Zvizd] ∞ sakurĭe  [Vidi]

3077  sakurĭe  secure  секира  sakurĭe (mn. sakurĭ) [akc. sakurĭe] (i. ž.) — sekira ◊ ku sakurĭa sa taĭe șî sa sparg ļiamńiļi — sekirom se seku i cepaju drva ◊ ku sakurĭa sa śopļașće grinda — sekirom se teše greda ◊ sakurĭe mikă sa kĭamă topuor — mala sekira zove se sekirče ◊ ku mukĭa sakuri sa bat pari — telućem sekire nabijaju se kočevi ♦ var. sakure ♦ up. bardă, topuor [Por.]  [Vidi]

4346  salamură  salamură  расол  salamură (mn. salamurĭ) [akc. salamură] (i. ž.) — (nutr.) rasol, salamura ◊ salamură ĭe apă sarată în kare sa puńe turșîĭa, varḑa kînd sa akrĭașće, or karńa kînd sa sprimĭașće đi uskat — rasol je slana voda u koju se stavlja turšija, kupus kad se kiseli, ili meso kad se sprema za sušenje ◊ karńa đin salamură ĭe rău dulśe, kînd sa friźe-n ćigańe șî sa manînkă ku koļașă — meso iz salamure je jako slatko, kad se prži u tiganju i jede sa kačamakom ♦ var. sîlamură [Por.] ♦ dij. var. sălămură (Jasikovo) [GPek] ∞ sare  [Vidi]

4569  salkarĭ  sălcari  врбиште  salkarĭ (mn. salkare) [akc. salkarĭ] (i. zb.) — (ret.)(bot.) vrbište ◊ pi lînga tuot rîu kît țîńe pin satu nuostru, numa ĭe sălkarĭ guol — pored reke u celom toku kroz naše selo, samo je golo vrbište [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

4565  salkă  salcă  бела врба  salkă (mn. sălś) [akc. salkă] (i. ž.) — (bot.) bela vrba (Salix alba) ◊ salka krĭașće pi lînga rîu — bela vrba raste pored vode ◊ salka are ļemn mare, gruos, înkrengarat, ku rîdaśiń țapîńe — bela vrba ima veliko, debelo i razgranato stablo, sa jakim korenjem ◊ ļemnu sălśi ĭe muaļe, șă đin ĭel s-a fakut postăvi, gaļeț, bļidurĭ — vrbovo drvo je meko, i od njega su se pravila korita, vedrice, tanjiri ◊ (ver.) salka ĭe ļemnu drakuluĭ, supt ĭa, în apă, traĭesk draśi — vrba je đavoļe drvo, pod njom u vodi žive đavoli ♦ up. rakită [Por.]  [Vidi]

3530  saļișće  săliște  селиште  saļișće (mn. saļișć) [akc. saļișće] (i. ž.) — selište ◊ saļișće ĭe luok unđe a fuost satu vrodată, pă đ-akolo sa mutat la loko-l đ-akuma, or unđe a ramas urma kă a fuost vrun sat kare s-a pîrasît — selište je mesto gde je nekada bilo selo, pa se preselilo na današnje mesto, ili gde je ostao trag da je bilo neko selo koje se zatrlo [Por.] ∞ sat   [Vidi]

4668  samar  samar  самар  samar (mn. samară) [akc. samar] (i. s.) — samar ◊ samar ĭe șauă đi magarĭ, đi mazgă șî kal, kînd ku kaĭi skuot ļamńe đin padure — samar je sedlo za magare, mazgu i za konja, kad konjima izvlače drva iz šume ♦ sin. șauă [Por.]  [Vidi]

4599  samînțîĭe  sămânțiș  семење  samînțîĭe (mn. samînțîĭ) [akc. samînțîĭe] (i. zb.) — semenje ◊ ambarĭu nuostru ĭe pļin đi samînțîĭe — naš ambar je pun semenja ◊ samînțîșu sa pazîașće la luok uskat — semenje se čuva na suvom mestu ♦ var. samînțîș [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

4430  samînțuos  sămânțos  зрнаст  samînțuos (samînțuosă) (mn. samînțuoș, samînțuasă) [akc. samînțuos] (prid.) — zrnast, bogat zrnima ◊ samînțuasă ĭe bukată kare are or mulće samînță, or sînt samînțîļi aiĭ marĭ — zrnast je plod koji ima ili mnogo semena, ili mu je seme veliko [Por.] ∞ samînță   [Vidi]

4429  samînță  sămânță  семе  samînță (mn. samînț) [akc. samînță] (i. ž.) — (bot.) seme ◊ tota buĭađa are samînță đin kare prokrĭașće fir nou đ-așa buĭađe — svaka biljka ima seme, iz koga ponovo izraste novo stablo takve biljke ◊ kare n-avut samînța đi grîu, s-a dus la Kraĭnă s-o kumpire — ko nije imao seme žita, išao je u Krajinu da ga kupi [Por.]  [Vidi]

4368  sanćim  ?  тобоже  sanćim [akc. sanćim] (pril.) — (zast.) tobože, bajagi ◊ sa źuară kî așa a fuost, sanćim vorbĭașće adîvarat, da sa vĭađe ku uoki-nkiș kă minće đi uskă — kune se da je tako bilo, tobož govori istinu, a vidi se žmureći da laže pa cepa ♦ up. belśim [Por.]   [Vidi]

5643  sanduk  sănduc  сандук  sanduk (mn. sanduśe, sanudukurĭ) [akc. sanduk] (i. s.) — sanduk, lada ◊ sanduk ĭe o kutiĭe đi ļemn măĭ maruță în patru părț, kare sa-nkiđe ku kapak îmblatuorĭ— sanduk je oveća četvorostrana drvena kutija, koja se zatvara pokretnim poklopcem ♦ sin. ladă [Por.]  [Vidi]

3186  sanuńe  sărune  солило  sanuńe (mn. sanuńe) [akc. sanuńe] (i. s.) — solilo ◊ sanuńe ĭe luok pi kîmp unđe sa dă sare la uoĭ, șî ĭaļe ăl ļing ka pi ćipsîĭe — solilo je mesto na livadi gde se ovcama baca so, pa ga one oližu kao tepsiju [Por.] ∞ sare  (Ima umotvorina!)[Vidi]

733  sanźir  singir  синџир  sanźir (mn. sanźire) [akc. sanźir] (i. s.) — sindžir, lanac ◊ sanźir đe tras la ļamńe — lanac za vučenje drva ◊ sanźir đe motuarkă — lanac za motornu testeru ◊ ļagă vaka ku sanźiru — vezuje kravu lancem [Crn.] ◊ sanźiru s-a rupt — lanac se pokidao (Jasikovo) [GPek]♦ sin. lanț [Por.] ♦ dij. var. sănğir (mn. sănğire) [Kmp.]   [Vidi]

3935  sańin  senin  ведро  sańin (sańină) (mn. sańiń, sańińe) [akc. sańin] (prid.) — (o nebu) vedro, bezoblačno ◊ śerĭu ĭe sańin ḑîua kînd nus nuvirĭ, da nuapća kînd ĭe lună șî sa văd tuaće stăļiļi — nebo je vedro danju kad nema oblaka, a noću kad je mesečina i kad se vide sve zvezde ◊ a trasńit đin sańin — udario grom iz vedra neba ♦ sin. razbunat [Por.]  [Vidi]

58  sapa  săpa  копати  sapa (ĭuo sîăp, ĭel sapă) [akc. sapa] (gl. n.) — 1. kopati, iskopavati sa puaće sapa ku măĭ mulće alaturĭ: ku sapa, ku tîrnakuopu, ku kilavița, ku krampu, pă șî ku bîtu — može se kopati raznim alatkama: motikom, trnokopom, kilavicom, krampom, pa i štapom 2. (o kukuruzu) okopavati ◊ kînd sa sapă kukuruḑu, sa taĭe ĭarba pintra rîndurĭ, șî sa astrukă kuĭbu bukățî ku pomînt — kad se okopava kukuruz, trsi se korov između redova, i korenje biljke zagrće zemljom ♦ up. tîrsî [Por.]   [Vidi]

60  sapat  săpat  копање  sapat [akc. sapat] (i. ž.) — 1. kopanje, iskopavanje ◊ are triĭ lukratuorĭ la sapat — ima tri radnika na kopanju 2. (zast.)(kal.) doba godine kada se okopavao kukuruz ◊ đi vrĭamĭa đi sapat, veśińi s-a ažutat uńi la alțî — u vreme okopavanja, komšije su pomagale jedni drugima [Por.] ♦ dij. var. săpat [Kmp.] ∞ sapa   (Ima umotvorina!)[Vidi]

57  sapă  sapă  мотика  sapă (mn. săpĭ) [akc. sapă] (i. ž.) — 1. (tehn.) motika, alatka za kopanje ◊ sapa ĭe pļeĭvazu muĭerĭesk — motika je ženska pisaljka 2. (fig.) težak, primitivan posao, za koji nije potrebna pamet, već snaga ◊ đi sapă nu trîabe ńiś o șkuală — za motiku ne treba nikakva škola 3. (fig.) oličenje zemljoradničkog života ◊ kopilu la dat la șkuală, da fata a lasato la sapă — dečka su dali u školu, a devojčicu su ostavili kod motike (=u selu) [Por.] ∞ sapa  [Vidi]

4519  sapun  săpun  сапун  sapun (mn. sapunurĭ) [akc. sapun] (i. s.) — sapun ◊ sapunu s-a fĭert đin rîsatură śe s-adună pi kuțît kînd s-a župuit puorku, șî ku alće lupadaturĭ đin karńe, kare n-a fuost đi mînkare — sapun se kuvao od oderotine koja se skupljala na nožu prilikom dranja svinje, i od drugih otpadaka od mesa, koji nisu bili za jelo ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śiru kare l-a kĭemat stragĭață — kada se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša koja se zvala stragjaca [Por.]  [Vidi]

4808  sapuńiță  săpunițâ  сапуњача  sapuńiță (mn. sapuńiț) [akc. sapuńiță] (i. ž.) — (bot.) sapunjača (Saponaria officinalis) ◊ sapuńiță ĭe buĭađe kare krĭașće pi lînga rîu, șă kînd ći skalḑ ș-o frĭeś đi pĭaļe udă, ĭa faśe spumă măĭ mult đikît sapunu — sapunjača je biljka koja raste pored reke, i kad se kupaš i njome trljaš mokru kožu, ona pravi penu više nego sapun [Por.] ∞ sapun  [Vidi]

4345  sara  săra  солити  sara (ĭuo sarĭeḑ, ĭel sarĭaḑă) [akc. sara] (gl. p. ref.) — 1. (nutr.) soliti ◊ baba în vrĭamĭa đi la urmă kînd gaćaiașće mînkarĭa, nu sarĭaḑă ļegumĭa pi plaku muoșuluĭ, șî ĭel sa mîńiĭe pi ĭa — baba u poslednje vreme kad gotovi jela, ne soli čorbu po dedinom ukusu, pa se on ljuti na nju 2. (fig.) lagati, izmišljati ◊ auḑăl, kum „sarĭaḑă”, da aășća, pruoșć, tuot iĭ krĭed! — slušaj ga kako „soli”, a ovi, prostaci, sve mu veruju! [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4344  sarat  sărat  слан  sarat (sarată) (mn. saraț, saraće) [akc. sarat] (prid.) — (nutr.) slan, posoljen ◊ mînkarĭa ĭe sarată kînd sa puńe sarĭa î-ńa — jelo je slano kad se posoli ◊ sarat morugă — preslan, otrovno slan ♦ supr. ńisarat [Por.] ∞ sare  [Vidi]

3321  sarbîd  searbăd  некисело  sarbîd (sarbîdă) (mn. sarbîḑ, sarbîđe) [akc. sarbîd] (prid.) — 1. (nutr.) nekiselo ◊ rasurĭ sarbîđe, nus prĭa akre, buńe đi mînkare — surutka je nekisela, nije previše kisela, dobra je za jelo (Rudna Glava) [Por.] ◊ makriș sarbîd, makriș kare nuĭe atîta đi akru șî puoț să-l manînś kîta măĭ mult — kiseljak je nekisao, kiseljak koji nije toliko kiseo pa ga možeš jesti malo više (Topla) [Crn.] 2. (za boju) bledunjavo, bez određenog tona ◊ farbă sarbîdă, ńiś galbină, ńiś vĭarđe, ńiś vînîtă — bledunjava boja, niti žuta, niti zelena, niti plava (Rudna Glava) [Por.] 3. (nutr.) prokiseo, nakiseo ◊ đi ļegumĭe kare a-nśeput sî sa strîśe șî baće-n akru, sa ḑîśe kî ĭe ļegume sarbîdă, strîkată — za jelo koje je počelo da se kvari pa kisi, kaže se da je nakiselo, pokvareno (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

4343  sare  sare  со  sare (mn. sărurĭ) [akc. sare] (i. ž.) — (nutr.) so ◊ uomu șî uaĭa nu puot fara sare — čovek i ovca ne mogu bez soli ◊ sarĭa sa pazît în soļńiță — so se čuvala u slaniku ◊ sarĭa đi viće sa kumparat în krușîță — so za stoku kupovala se u krupicama ◊ mînkarĭa sa sarĭaḑă să fiĭe sarată — jelo se soli da bi bilo slano ◊ mînkarĭa fara sare ĭe sarbîdă — jelo bez soli je bljutavo ♦ var. sarĭe [Por.]   [Vidi]

2625  sarśină  sarcină  бреме  sarśină (mn. sarśiń) [akc. sarśină] (i. m.) — breme, teret koji se nosi na leđima ◊ sarśina la nuoĭ sa ḑîśe numa la gramadă đi frunḑă, đi fîn or đi paĭe, kare sa adună pi sfuară șî sa duśe la koļibă, ka mînkarĭa đi viće — „saršina” se kod nas kaže samo za gomilu lisnika, sena ili slame, koja se skupi i veže konopcem, i nosi kući kao hrana za stoku ◊ s-a-nkoveĭat pănă-n pomînt, ku sarśina mare đi fîn în șîaļe — savio se do zemlje, pod velikim bremenom sena na leđima ♦ up. kruoșńe [Por.]  [Vidi]

3525  sat  sat  село  sat (mn. saće) (i. s.) — selo ◊ sat ĭe luok în kare traĭașće lumĭa kare are moșîĭa a ĭeĭ, kare ĭe kuprinsă ku muśitu-n kîmp, șî ku viće — selo je mesto u kome žive ljudi koji imaju svoje imanje, i koji se bave radom u polju i stokom [Por.]  [Vidi]

3527  satuļeț  sătuleţ  сеоце  satuļeț (mn. satuļețurĭ) [akc. satuļeț] (i. s.) — (dem.) seoce ◊ satuļeț ĭe sat mik, ku kăș puțîńe șî lumĭe puțînă — seoce je malo selo, sa malo kuća i malo ljudi ♦ var. satuț [Por.] ∞ sat  [Vidi]

4376  satuos  setos  жедан  satuos (satuasă) (mn. satuoș, satuasă) [akc. satuos] (prid.) — žedan ◊ kosîtuori sa vaĭtă kă sînt satuoș, da ńima nu s-a dus dupa apă — kosci se žale da su žedni, a niko nije otišao po vodu [Por.] ∞ sîaće  [Vidi]

3705  saźată  săgeată  стрела  saźată (mn. saźeț) [akc. saźată] (i. ž.) — strela ◊ saźata a fuost arma vînatorilor, fakută đintr-un bît ku vîr đi fĭer askuțît, kare s-a arunkat đin ark — strela je bila lovačko oružje, napravljena od jednog štapa sa oštrim metalnim vrhom, koja se izbacivala iz luka ◊ ĭut ka saźata — brz kao strela ♦ up. ark [Por.]  [Vidi]

3357  săčerar  săcerar ?  српарник  săčerar (mn. săčerarĭ) [akc. săčerar] (i. m.) — (tehn.) srparnik, nosač srpova ◊ săčeraru ĭe fakut dim lemn ka kruča, kare pe părțili amîndoă are găurĭ să sa bađe săčerli ku vîrfurli în năuntru, să nu sa taĭe ala kare ăl duče — srparnik je izrađen od drveta kao krst, koji na oba kraka ima rupe u koje se umeću srpovi sa vrhovima unutra, da se ne bi posekao onaj koji ga nosi ◊ în săčerar s-a țînut săčerli — u srparniku su se držali srpovi ◊ kînd s-a dus la săčerat, săčeraru pănă la lok l-a dus vrun baĭat pe čumag pe umere — kad se išlo na žetvu, srpalnik je do njive nosio neki momak na štapu preko ramena ◊ kînd s-a furșit ku săčeratu, săčerli ĭară s-a-ntors în săčerar și l-a dus la kasă și l-a atîrnat în lok unde s-a țînut și alta marfă de lukrat în kîmp — kada je žetva bila gotova, srpovi su se vraćali u srparnik koga su donosili kući i kačili ga na mesto gde su se čuvale i druge poljoprivredne alatke [Tim.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4381  săk  sec  сув  săk1 (sakă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) — suv, koji je presušio; sušan ◊ săk ĭe luok kare avut apă, ș-a sakat — suvo je mesto koje je imalo vode, pa je presušilo ◊ vaļa sakă ĭe vaļe pi kare kurźe rîu kare sakă pista vară — suva dolina je dolina kojom teče reka koja leti presušuje ◊ ogașol săk sa kĭamă ogaș kare are apă kînd șî kînd în primovară, da pista vară sakă — suvi potok se zove potok koji ima vodu ponekad u proleće, a preko leta presuši ♦ sin. uskat [Por.]  [Vidi]

4382  săk  olog  сакат  săk2 (săkă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) —(med.) sakat, kljast ◊ a fuost săk đ-o mînă, i-s-a uskat mîna đi vro buală — bio je sakat u jednu ruku, ruka mu se osušila od neke bolesti ◊ nu ĭ-a fuost ļesńe kînd a zberat kopiĭu dupa ĭel „Săkuļe! Săkuļe!” — nije mu bilo lako kada su deca vikala za njim „Sakati! Sakati!” [Por.]  [Vidi]

4566  sălśińiș  sălciniș  врбак  sălśińiș (mn. sălśińurĭ) [akc. sălśińiș] (i. s.) — (bot.) vrbak ◊ sălśińiș ĭe luok ku mulće sălś — vrbak je mesto sa mnogo vrba ◊ pista ḑîuă vrșĭa ĭe pitulată în sălśińiș, da sara sa puńe în rîu sî să prindă pĭeșći pista nuapće — preko dana vrška je skrivena u vrbaku, a uveče se stavlja u reku da bi se preko noći nahvatala riba ♦ var. sălkariș ♦ sin. zavuoĭ [Por.] ∞ salkă  [Vidi]

3532  Săļișćan  săliștean  Селиштанин  Săļișćan (mn. Săļișćań) [akc. Săļișćan] (i. m.) — selištanin ◊ Săļișćan ĭe uom śe traĭașće în sat kare ăl kĭamă Săļișće — selištanin je čovek koji živi u selu koje se zove selište [Hom.] ∞ sat  [Vidi]

3533  Săļișćană  sălișteancă  Селиштанка  Săļișćană (mn. Săļișćańe) [akc. Săļișćană] (i. ž.) — selištanka ◊ Săļișćană ĭe muĭare dîn Omuoļ, kare ĭa kăsătorită în Săļișće, sat prînga Lazńița — selištanka je žena Homoljka, koja je nastanjena u seliištu, selu blizu Laznice [Hom.] ∞ sat   [Vidi]

3531  Săļișće  Săliște  Селиште  Săļișće [akc. Săļișće] (i. ž.) — (ojk.) selište ◊ Săļișće ĭe sat în Omuoļ, aproape dă Lazńița — selište je selo u Homolje, u blizini Laznice [Hom.]  [Vidi]

3894  sămikariță  sămicariţă ?  покућарица  sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarka ◊ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robu ◊ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vunu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nas ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.]  [Vidi]

4600  sămn  semn  знак  sămn (mn. sîamńe) [akc. sămn] (i. s.) — znak, simbol, predskazanje ◊ nuĭe sămn bun kînd aĭ durĭerĭ grĭaļe la burtă, șă ći țîn ku ḑîļiļi una-ntruuna — nije dobar znak kad imaš jake bolove u stomaku, i drže te danima neprekidno ◊ sămn rău — loš znak ◊ sămn vorbit — dogovoren znak ◊ uomu trăbe să baźe sama prĭabińe la sîamńe, kă sămnu puaće-fi vro aratare — čovek treba veoma dobro da pazi na znakove, jer znak može biti neko predskazanje ◊ ĭastă mulț śe krĭed în sîamńe kare sa arată în visurĭ, ka-n aratărĭ adîvaraće — ima mnogih što veruju u znakove koji se javljaju u snovima, kao u istinita predskazanja ◊ are sămn la burtă đi la nașćire — ima znak na stomaku od rođenja ♦ var. sîămn [Por.]  [Vidi]

4647  sărit  sărit  скок  sărit (mn. săriće) [akc. sărit] (i. s.) — skok ◊ pazînd uoĭļi, nuoĭ pîkurari ńi luvasăm la sarit, șî ĭuo întođeuna am avut kîć-un sărit măĭ lung đikît aĭlalț — čuvajući ovce, mi čobani nadmetasmo smo se u skoku, i ja sam uvek imao poneki skok duži od ostalih ◊ sărit đi pi gļiĭe pista prag la Pașć bun ĭe đi kasa, sî đa tot înainće — skok sa busena preko praga na Uskrs dobar je za kuću, da krene sve u napredak [Por.] ∞ sari  [Vidi]

4646  săritură  săritură  скакање  săritură (mn. săriturĭ) [akc. săritură] (i. ž.) — skakanje ◊ kopiĭi-șća ńiśkum sî sa sature đi săriturĭ — ova deca nikako da se zasite skakanja ♦ var. sarit [Por.] ∞ sari   [Vidi]

2626  sărśińerĭ  sărciner  бркља  sărśińerĭ (mn. sărśińere) [akc. sărśińerĭ] (i. s.) — (tehn.) brklja, drvo sa okresanim granama koje služi za penjanje ◊ sărśińerĭu ĭe un fĭeļ đi skară, fakut đintr-un ļiemn lu kare sînt skurtaće krenźiļi, pi kare ći suĭ kînd trăbe să lukri śuava sus — brklja je vrsta merdevena, napravljena od stabla drveta kome su okraćene grane, i po kome se penješ kada treba nešto da radiš na visini ◊ pi sărśińerĭ s-a suit în frunḑarĭ, or pi klańe sî ĭa fîn đi viće, or în ļiemn unđ-a fuost kuĭbu gaińiluor ku uauă — po brklji se penjalo na lisnik, ili na plast da se uzme seno za stoku, ili na drvo na kome je bilo kokošje gnezdo sa jajima [Por.] ∞ sarśină  [Vidi]

4355  săruta  săruta  целивати  săruta (ĭuo sarut, ĭel sarută) [akc. săruta] (gl. p. ref.) — celivati, ljubiti iz poštovanja ◊ govĭa la nuntă a sărutat mîna la nașu șî la nașîță — mlada je na svadbi ljubila ruku kumu i kumici ◊ kînd sa-ntîńesk prĭaćińi kare nu s-a vaḑut đemult, sa sărută în obraz đi triĭ uorĭ — kad se sretnu prijatelji koji se dugo nisu videli, ljube se u obraz tri puta ◊ sa sărută đin poșćeńiĭe, da sa țukă đin dragustă — celiva se iz poštovanja, a ljubi se iz ljubavi ◊ sa sărută duomńi, da sa țukă saćeńi — celiva se gospoda, a ljube se seljaci ♦ sin. țuka [Por.] ♦ dij. sin. pupa [Tim.]  [Vidi]

4666  sărutat  sărutat  љубљен  sărutat2 (sărutată) (mn. sărutaț, sărutaće) [akc. sărutat] (prid.) — ljubljen, poljubljen, izljubljen ◊ fata a trait în padure, n-a fuost sărutată pănă nu s-a gasît ku ĭel — devojka je živela u šumu, nije bila ljubljena dok se nije našla s njim ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

4667  sărutat  sărutat  љубљење  sărutat1 (mn. săruturĭ) [akc. sărutat] (i. s.) — ljbljenje ◊ a dat la ibomńikă numa la sărutat, kă s-a grabit, da a fuost tare dorńik đi țukaćiļi iĭ — navratio je kod ljubavnince samo na ljubljenje, jer se žurio, a bio je jako željan njenih poljubaca ♦ sin. țukat, pupat [Por.] ∞ săruta  [Vidi]

2455  săś  seci  живица  săś (mn. săśuri) (i. s.) — živica, ograda od šiblja i žbunja ◊ săśu ĭe gard đi tîrș șî đi spiń, în kare s-a slubuod mńiĭi sî paskă sîngurĭ, fara păkurarĭ — živica je ograda od granja i trnja, u koju se puštaju jaganjci da pasu sami, bez čobanina ♦ var. sîăś ♦ sin. ćeir, gard [Por.]   [Vidi]

5918  sătura  sătura  наситити  sătura (ĭuo ma satur, ĭel sa satură) [akc. satura] (gl. p. ref.) — (o hrani) nasititi se, zasititi se, najesti se ◊ pi uom alaviśuos no-l măĭ sătura ńima — alavog čovek ne zasiti niko ◊ s-a săturat numa đin o ļingură đi pasuĭ— nasitio se samo od jedne kašike pasulja [Por.]   [Vidi]

5919  săturat  săturat  нахрањен  săturat (săturată) (mn. săturaț, săturaće) [akc. săturat] (prid.) — nahranjen, sit, koji se dobro najeo ◊ uoĭļi săturaće bińe, numa ikńesk la ḑîkatuare — ovce dobro napasane, samo dahću na plandištu ◊ lukratuori săturaț lukră măĭ bun đikît aĭ flomînḑ — nahranjeni radnici bolje rade od gladnih ♦ up. satul [Por.] ∞ sătura  [Vidi]

2473  său  seu  лој  său (mn. săurĭ) (i. s.) — loj ◊ său au oiļi, kapriļi șî vaśiļi, da puorśi au untură — loj imaju ovce, koze i krave, a svinje imaju mast ◊ ku său đemult avut trĭabă kînd a viđerat koļiba, kînd a oltańit, șî đi uns tălpiļi kînd s-a pļekat la vrun drum đeparće — loj se nekad upotrebljavao u osvetljavanju kuće, pri kalemljenju, i za mazanje tabana kada se polazilo na neki daleki put [Por.]   [Vidi]

4762  sfađi  sfădi  свађати  sfađi (ĭuo ma sfađesk, ĭel sa sfađașće) [akc. sfađi] (gl. p. ref.) — svađati se, posvađati ◊ bun a trait, nu s-a svađit ńiśkînd — dobro su živeli, nisu se svađali nikad ◊ mult iĭ drag să svađaskă lumĭa — mnogo voli da svađa ljude ♦ sin. gîlśavi [Por.] ∞ sfadă  [Vidi]

4634  sfiĭi  sfii  устручавати се  sfiĭi (ĭuo ma sfiĭĭesk, ĭel sa sfiĭĭașće) [akc. sfiĭi] (gl. ref.) — (folk.) ustručavati se, snebivati se ◊ kînd muĭarĭa kare puartă rîndu nuĭe đin ńam apruape ku al muort, ĭa kînd iĭ nîmeńașće pomana sa ruagă đe ĭel „s-o primĭaskă, să nu sa sfiĭaskă” pintru śe o dă însă strină — kad žena koja vodi obred nije blizak rod sa pokojnikom, ona ga pri namenjivanju pomane moli da je „primi, da se ne ustručava” što je namenjuje nesrodnik [GPek]  [Vidi]

4636  sfiĭuos  sfios  стидљив  sfiĭuos (sfiĭuasă) (mn. sfiĭuoș, sfiĭuasă) [akc. sfiĭuos] (prid.) — (zast.) stidljiv, sramežljiv ◊ đi mikă a-nvațato să fiĭe sfiĭuasă întra lume ńikunoskută, sî sa uĭće-n pomînt, sî takă, să nu sa rîdă — od malih nogu su je učili da bude stidljiva među nepoznatim ljudima, da gleda u zemlju, da ćuti, da se ne smeje [GPek] ∞ sfiĭi   [Vidi]

4087  sfik  sfic  налет  sfik (mn. sfikurĭ) [akc. sfik] (i. s.) — nalet nevremena; udar ◊ đintr-odată la munće s-a pus vižuļiĭa k-un sfik grĭeu đe zapadă, ș-a-nkis pîrća kîtra vaļe — odjednom se u planini digla oluja sa naletom snega, i zatrpala prtinu ka dolini [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4584  sfînt  sfânt  свет  sfînt1 (sfîntă) (mn. sfînț, sfînće) [akc. sfînt] (prid.) — (rel.) svet, čist, uzvišen, božanski ◊ nu sa suduĭe pomîntu, kî ĭe sfînt, arańașće tota lumĭa — ne psuje se zemlja, jer je sveta, hrani ceo svet ◊ bisîarika ĭe kasa sfîntă, kă î-ńa sa-ntîńesk kređințuoșî ku dumńeḑîu luor — crkva je sveta kuća, jer se u njoj sreću vernici sa svojim bogom ◊ tota sîrbatuarĭa a fuost ḑîua sfîntă — svaku praznik je bio sveti dan ♦ var. sînt [Por.]  [Vidi]

4586  sfînțî  sfinți  освештати  sfînțî (ĭuo sfînțăsk, ĭel sfînțașće) [akc. sfînțî] (gl. p. ref.) — (rel.) osveštati ◊ puopa a sfînțît kruśa în luok unđe trăbe sî sa fakă bisîarikă — pop je osveštao krst na mestu gde treba da se podigne crkva [Por.] ∞ sfînt  [Vidi]

4806  sfîraĭală  sfârâială  цврчање  sfîraĭală (mn. sfîraĭaļe) [akc. sfîraĭală] (i. ž.) — 1. (o zvuku) cvrčanje ◊ ļamńiļi uđe grĭeu ard, tuota nuapća s-auđe numa sfîraĭală đi la vatră — mokra drva teško gore, celu noć se čuje samo cvrčanje sa ognjišta 2. (o bolu) sevanje, probadanje; stres ◊ sa vaĭtă baba kă sîmće vro sfîraĭală la burtă, țîńe una-ntru-una, ș-o duare ka kînd o taĭe vrunu ku kuțîtu — baba se žali da oseća neko sevanje u stomaku, drži je neprekidno, i boli je kao da je neko seče nožem [Por.] ∞ sfîr  [Vidi]

4805  sfîrîi  sfârâi  цврчати  sfîrîi (ĭuo sfîrîĭ, ĭel sfîrîĭe) [akc. sfîrîi] (gl. p.) — 1. (o zvuku) cvrčati ◊ ļamńiļi vĭerḑ, numa sfîrîĭe pi fuok, da nu-ngalḑăsk ńiśkum — drva zelena, samo cvrče na vatri, a ne greju nikako 2. (o bolu) sevati, probadati ◊ kînd uomu auđe đi vrun rău, ăl sfîrîĭe la burtă, ka kînd vrunu dă ku kuțîtu — kad čovek čuje za neko zlo, seva ga u stomaku, kao da ga neko probada nožem [Por.] ∞ sfîr  [Vidi]

3101  sfîrluagă  sfârloagă  штраља  sfîrluagă (mn. sfîrluoź) [akc. sfîrluagă] (i. s.) — 1. štralja ◊ sfîrluagă ĭe înkîlțamînt rupt, batrîn, kare-l duśe uomu al măĭ sarak — sfrloga je stara, pocepana obuća, koju nosi najsiromašniji čovek 2. (fig.) dripac; krpa ◊ sfîrluagă sa ḑîśe la uom kare ĭe ļenuos, kare minće, fură, bĭa șî n-are vrĭad ńiś śinś parîaļe — sfrloga se kaže za čoveka koji je lenj, koji laže, krade, pije i ne vredi ni pet para [Por.]   [Vidi]

2608  sfîrśiel  sfîrcel  штапић  sfîrśiel (mn. sfîrśiaļe) [akc. sfîrśiel] (i. s.) — (tehn.) štapić u čunku na koji se stavlja cevka sa potkop za tkanje ◊ sfîrśielu lu sovĭaĭkă ĭe fakut đin bît đi kuorn uskat — štapić čunka napravljen je od suvog drenovog pruta ♦ up. surśiel, sovĭaĭkă [Por.] ♦ dij. var. surśiel (Osnić) [Crn.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

4425  sfîrșî  sfârși  свршити  sfîrșî (ĭuo sfîrșăsk, ĭel sfîrșașće) [akc. sfîrșî] (gl. p. ref.) — 1. (o radnji) sfršiti, završiti ◊ kum ii sfârșâră ku lukru, , pluaia sa pusă — čim su oni završili sa poslom, počela je kiša ◊ s-a măritat, da n-a sfîrșît șkuala — udala se, a nije završila školu 2. (psih.) stresti se usled jakog uzbuđenja, preseći se od straha ◊ kînd a ĭeșît înainća mĭa ku sakurĭa, ma sfîrșîĭ đi frikă kî ma omuară — kad je izašao pred mene sa sekirom, preseko sam se od straha da će me ubiti ♦ sin. gaći [Por.]  [Vidi]

4811  sforarĭ  sforar  ужар  sforarĭ (mn. sforarĭ) [akc. sforarĭ] (i. m.) — užar ◊ sforarĭ ĭe maĭsturu kare faśe la sfuorĭ — užar je zanatlija koji pravi užad ◊ sforarĭ a fuost numa pin orașă, đi unđe a veńit pin saće la bîlśurĭ să vindă la sfuorĭ — užara je bilo samo po varošima, odakle su dolazi u sela na vašare da prodaju užad [Por.] ∞ sfuară  [Vidi]

2061  sfrînśuok  sfrâncioc  сврачак  sfrînśuok (mn. sfrînśuoś) [akc. sfrînśuok] (i. m.) — (ornit.) svračak, ptica pevačica i selica ◊ sfrînśuoku ĭe pasîrĭe mikă sură, ku ćiku skurt șî strîmb, kare manînkă guonź — svračak je mala siva ptica, sa kratkim i krivim kljunom, koja se hrani insektima (Tanda) ◊ sfrînśuoku aduśe la kuțofană, ama ĭe mult măĭ mik — svračak liči na svraku, ali je mnogo manji (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

3005  sfrĭađir  sfredel  сврдло  sfrĭađir (mn. sfrĭađirĭ) [akc. sfrĭađir] (i. m.) — svrdlo, burgija ◊ sfrĭađiru ĭe un fus đi fĭer, ku vîru askuțît șî suśit, đi fakut găurĭ în ļiemn — svrdlo je metalna šipka sa oštrim i uvijenim vrhom, za bušenje rupa u drvetu ◊ sfrĭađiru ĭe bagat în mîńiĭ đi ļiemn, fakut ka kuarńiļi, kare sa învîrćiesk ku mînă kînd sa îngăură — svrdlo je nasađeno na drvenu dršku u obliku rogova, koja se okreće rukom kada se buši ◊ sfrĭađiri a fakut kovaśi — svrdla su izrađivali kovači ♦ var. sfrieźel (Tanda) ◊ vîru sfrieźeluĭ sa kĭamă fluare — vrh svrdla zove se cvet ◊ kînd îngăură, sfrieźelu đin ļiemn skuaće rugumatură — kad buši, svrdlo iz drveta izvlači piljevinu ♦ sin. burgiĭe [Por.]  [Vidi]

4810  sfuară  sfoară  уже  sfuară (mn. sfuorĭ) [akc. sfuară] (i. ž.) — uže, konopac ◊ sfuară ĭe o înpļećitură lungă đi ață đi kîńipă — uže je jedna duga pletenica od konopljinog konca ◊ ku sfuara uomu ļegă śuava — užetom čovek nešto vezuje ◊ mulț pin saće s-a spînḑurat ku sfuara — mnogi su se po selima užetom obesili ♦ sin. fuńe, frengiĭe [Por.]  [Vidi]

3141  sfulđira  sfulgera  севати  sfulđira (ĭuo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati 1. (o munji) sevati ◊ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraitu — seva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina 2. (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ◊ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo 3. (med.) (o bolu) probadati; sevati ◊ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ∞ sfulđir   [Vidi]

4460  sigura  sigura  осигурати  sigura (ĭuo sigurîeḑ, ĭel sigurĭaḑă) [akc. sigura] (gl. p. ref.) — osigurati, obezbediti ◊ a fakut gard mare pi lînga strungă, sî sa sigurĭaḑă đi lupĭ — podigao je visoku ogradu oko tora, da se osigura od vukova ◊ s-a țînut muaļe, nu s-a sigurat kum trăbe, ș-a pĭerdut tuot — držao se labavo, nije se osigurao kako treba, pa je sve izgubio [Por.] ∞ sigurat  [Vidi]

4208  sigurațiĭe  siguranţie  сигурација  sigurațiĭe (mn. sigurățîĭ) [akc. sigurațiĭe] (i. ž.) — siguracija, sigurnost; bezbednost ◊ nu s-a prins la lukru în rudńik, kă pin uokńe n-a fuost ńiś o sigurațiĭe — nije se zaposlio u rudniku, jer u oknima nije bila nikakva sigurnost ◊ mare sigurațiĭe ĭeș tu! — velika si ti siguracija! [Por.] ∞ sigurat   [Vidi]

4388  sikai  sâcâi  чикати  sikai (ĭuo sîkîĭ, ĭel sîkîĭe) [akc. sikai] (gl. p. ref.) — čikati, izazivati ◊ kopiĭi đi đesńață numa sa sîkîĭe, ma mir kum n-anśeput sî sa bată — deca od jutros se samo čikaji, čudi me kako već nisu počela da se biju ◊ ăl sîkîĭe, ku adîns iĭ faśe la śudă — začikava ga, ljuti ga namerno [Por.] ∞ sik  [Vidi]

4492    să  да   (vez.) — da, neka ◊ aș veńi ĭuo, numa nu vrĭa muma sî ma lasă — došla bih ja, ali majka neće da me pusti ◊ sî spună kare śe vrĭa, ĭa nu dă ńiś doă parîaļe pi povĭeșćiļi luor — neka kaže ko šta hoće, ona ne da ni dve pare na njihove priče ◊ a rugato sî sa muće đin sato-la, n-a vrut ńiś s-audă — molio je da se preseli iz tog sela, nije htela ni da čuje ♦ var. [Por.]  [Vidi]

4375  sîaće  sete  жеђ  sîaće [akc. sîaće] (i. ž.) — žeđ ◊ rău ĭe kînd sa puńe sîăća pi uom, da apă nuĭe ńiśunđe — teško je kad čoveka spopadne žeđ, a vode nema nigde ◊ sîăća sa stîmpîră ku apă rîaśe — žeđ se gasi hladnom vodom ◊ muare đi sîaće — umire od žeđi ♦ var. săće [Por.]  [Vidi]

4796  sîaśiră  seceră  срп  sîaśiră (mn. săśirĭ) [akc. sîaśiră] (i. ž.) — srp ◊ sîaśira ĭe alat ku kare sa sîaśiră, fakut strîmb ka luna ćinîră, ku taișu đinuntru, șî ku mîńiĭ đi țînut în mînă — srp je alat kojim se žanje, nalik na mlad mesec, sa oštricom iznutra i drškom za držanje u ruci [Por.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4553  sîbarît  soborât  килав  sîbarît (sîbarîtă) (mn. sîbarîț, sîbarîće) [akc. sîbarît] (prid.) — (med.) kilav ◊ đe uom lu kare mațîļi đen burtă kad în kuaĭe, sa ḑîśe kî ĭe sîbarît, kă are kilă — za muškarca kome se creva iz trbuha spuštaju u muda, kaže se da je kilav, da ima kilu [Por.]  [Vidi]

4412  sîgo  iuta  брзо  sîgo [akc. sîgo] (uzv.) — brzo, u imitaciji ciganskog govora ◊ sîgo, sîgo! — brzo, brzo! ◊ aĭde, sîgo, sîgo! śe ći traź ka śĭața? — hajde, brzo, brzo! što se vučeš kao magla? ♦ sin. ĭuta [Por.]  [Vidi]

5175  sîlă  silă  принуда  sîlă (mn. sîļe) [akc. sîlă] (i. ž.) — 1. prinuda ◊ a mînat lukratuiri să lukră la sîlă — terali radnike da rade pod prinudom 2. (med.) gušenje, teško disanje ◊ sa vaĭtă kă o strînźe vro sîlă în pĭept, șă nu puaće să sufļe — žali se da je steže neko gušenje u grudima, pa ne može da diše 3. (psih.) nevoljno, na silu ◊ a śerkat parințî s-o mariće la sîla, ama ĭa nu s-a dat, ļ-a spus kă măĭ îndată sa omuară — pokušali su roditelji da je udaju na silu, ali se ona nije dala, rekla im je da će se radije ubiti [Por.]  [Vidi]

4594  sîmana  semena  сејати  sîmana1 (ĭuo samîn, ĭel samînă) [akc. sîmana] (gl. p.) — sejati ◊ numa ś-a-nśeput sî samińe luoku, pluaĭa s-a pus — samo što su počeli da seju njivu, počela je kiša ◊ lumĭa pănă-n kuaśa a sîmanat ku mîna — ljudi su sve do skora sejali rukom [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

4595  sîmanat  semănat  сејање  sîmanat1 (mn. sîmanaturĭ) [akc. sîmanat] (i. s.) — sejanje ◊ a-nśeput sîmanatu înga laltîĭerĭ — počeli su sejanje još prekjuče ◊ aĭ ćińirĭ nu șćiu kum ĭe fakut sîmanatu ku mîna — mladi ne znaju kako izgleda sejanje rukom [Por.] ∞ samînța   [Vidi]

4598  sîmanatuorĭ  semănător  сејач  sîmanatuorĭ (mn. sîmanatuorĭ) [akc. sîmanatuorĭ] (i. m.) — sejač, osoba koja seje ◊ sîmanatuorĭ măĭ mult a fuost muĭerĭ — sejači su najviše bile žene ◊ un sîmanatuorĭ ku o sîmanatuarĭe a sîmanat luoku tuot — jedan sejač i jedna sejačica posejali su celu njivu [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

4105  Sîmbîta albă  Sâmbâta albă  Велика субота  Sîmbîta albă [akc. Sîmbîta albă] — (kal.) (dosl.) Bela subota, (srb.) Velika subota ◊ Sîmbîta albă la rumîń kađe în sîmbîtă înainća Pașćiluĭ, pi kîļindarĭu sîrbĭesk sa kĭamă „Velika subota” — Bela subota kod Vlaha pada u subotu pre Uskrsa, u srpskom kalendaru se zove Velika subota ◊ la Sîmbîta albă svić-Iļiĭa împarće pĭatra: faśe rînd kînd sî-ĭ bată pĭatra pi aăĭa kare iĭ vĭađe kă lukră-n ḑîua-ĭa — na Belu subotu sveti Ilija pravi plan kad da bije gradom one koje primeti da rade tog dana ◊ Sîmbîta albă ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru pĭatră, să nu bată pĭatra ćimpu — Bela subota je neradni dan, praznuje se zbog grada, da grad ne bije letinu ◊ la Sîmbîta albă muĭeriļi nu s-a spalat pi kap ńiś nu s-a pipćenat, să nu ļi înkărunțaskă șă să ļi piśe păru — na Belu subotu žene nisu prale ni češljale kosu, da im kosa ne bi osedela i opadala ◊ în Tanda Sîmbîta albă ĭe sîmbîta đe la urmă înainća lu Sînźuorḑ — u Tandi je Bele subota poslednja subota pre Đurđevdana ♦ up. Sîmbîta pașćilor [Por.] ∞ sîmbîtă  [Vidi]

4123  Sîmbîta ćinără  Sâmbăta tineră  Млада субота  Sîmbîta ćinără [akc. Sîmbîta ćinără] (i. ž.) — (kal.) Mlada subota ◊ Sîmbîta ćinără ĭe tuota sîmbîta kînd sa puńe luna noă — Mlada subota je svaka subota kad se javi mlad mesec ◊ (mag.) Sîmbîta ćinără ĭe ḑîva bună dă dăskîntat dă noă boaļe — Mlada subota je dan dobar za bajanje od devet boilesti [Mlava] ∞ sîmbîtă  [Vidi]

4106  Sîmbîta pașćilor  Sâmbăta paștelui  Ускршња субота  Sîmbîta pașćilor [akc. Sîmbîta pașćilor] — (kal.) (dosl.) Uskršnja subita, (srb.) Velika subota ◊ Sîmbîta pașćilor kađe sîmbîtă înainća lu Pașć, sa măĭ kĭamă șî Sîmbîta albă — Uskršnja subota pada u subotui pred Uskrs, zove se još i Bela subota ◊ sa taĭe șî sa friźe purśelu đi Pașć — kolje se i peče prase za Uskrs ◊ sa plumađașće pașćaua, kolak ku śerk șî ku kruśe, ku kîć-un uou fărbuit în tot kîmpu kruśi, șî ku un uou pruaspîd în mižluok — mesi se „uskrsnica”, kolač sa obručem i krstom, sa po jednim ofarbanim jajetom u svakom polju krsta i jednim svežim u sredini ♦ up. Sîmbîta albă [Por.] ∞ sîmbîtă  [Vidi]

4083  sîmbîtă  sâmbătă  субота  sîmbîtă (mn. sîmbîće) [akc. sîmbîtă] (i. ž.) — (kal.) subota ◊ sîmbîta ĭe a șasîļa ḑî în stamînă, întra vińirĭ șă dumińikă — subota je šesti dan u sedmici, između petka i nedelje ♦ up. Sîmbîta lu Lazîr, Sîmbîta albă, Sîmbîta pașćilor [Por.] ♦ up. Sîmbîta ćinără (Ranovac) [Mlava] ∞ stamînă   [Vidi]

3982  sîmbriĭe  simbrie  плата  sîmbriĭe (mn. sîmbriĭ) [akc. sîmbriĭe] (i. ž.) — (izob.) plata, naknada za služenje ◊ sîmbriĭa a fuost plata kare s-a dat la sluź kînd s-a đizļegat la Sîmĭedru — „simbrija” je bila naknada koja se davala slugama kada su otpuštani na Mitrovdan ◊ đi sîmbriĭe s-a tokmit sluga ku stapînu la Sînźuorḑ, da a kîpatato la Sîmĭedru — o naknadi sluga se pogađao sa gazdom na Đurđevdan, a dobijao je na Mitrovdan [Por.]  [Vidi]

4493  Sîmțî  Sâmți  Младенци  Sîmțî [akc. Sîmțî] (i. m.) — (kal.) Mladenci ◊ Sîmțî sa sîrbĭaḑă ka pomana lu patruḑăś đi kopiĭ kare ĭ-a omorît ĭemrei pintru śe s-a dus în koļindrĭeț în śinsta lu Dumńeḑîu — Mladenci se slave kao pomen na četrdesetoro dece koje su ubili Jevreji zbog učešća u kolindrecima u čast Boga (Leskovo) [GPek] ◊ la Sîmț sa întîńesk ĭarna ku vara, șî sa ĭau la bataĭe: vară dă žos ku ĭarna, ama iĭ pĭer patruḑăś șî patru đi baĭeț — na Mladence se sreću zima i leto, i započinju rat: leto pobeđuje, ali joj ginu četrdeset i četiri mladića (Rudna Glava) [Por.] ◊ la Sîmț s-a bat „babiļi”, ḑîļiļi rîaļe đi ĭarnă, ku „muoșî”, ḑîļiļi buńe đi vară; muoșî frîng babiļi șă ļi bagă-n pomînt, șă đi-ńaļe pomîntu pista vară kapîtă rîveńală — na Mladence se biju „babe”, zli zimski dani, sa „starcima”, dobrim letnjim danima; starci pobeđuju i nabiju babe u zemlju, i od njih zemlja preko leta dobije vlagu (Debeli Lug) [GPek]   [Vidi]

4691  Sîmḑîĭańiļi  Sânziană  Ивањдан  Sîmḑîĭańiļi [akc. Sîmḑîĭańiļi] (i. ž.) — (kal.) Ivanjdan ◊ (ver.) sa krĭađe kî la Sîmḑîĭańiļi ĭarba stă, nu măĭ krĭașće, đ-aĭa lumĭa sa duśe să kuļagă buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ — veruje se da na Ivanjdan trava prestaje da raste, zato ljudi idu da beru razno bilje ◊ đin buĭeḑîļi kuļasă la Sîmḑîĭańiļi sa fak kunuńe ku kare sa kićesk vrăkńițîļi, sî fiĭe în sînataća kăsîtuorilor — od bilja ubranog na Ivanjdan prave se venci kojima se kite vratnice na ogradi dvorišta, za zdravlje ukućana [Por.] ♦ dij. var. Sînzîĭenili (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. var. Sîmḑîĭana (Kladurovo) [Mlava] ∞ sîmḑîĭană  [Vidi]

2075  sîmeńik  siminic  смиље  sîmeńik (mn. sîmeńiś) [akc. sîmeńik] (i. m.) — (bot.) smilje, trajna zeljasta biljka sivkaste boje (Helichrysum arenarium); cmilje; snjeljak ◊ sîmeńik ĭe buĭađe sură, mîțuasă, ku fluorĭ galbińe — smilje je siva biljka, dlakava, sa žutim cvetom ◊ sa uskă, sa duśe la morminț, șî sa dîă đi pomană l-aĭ muorț; ku ĭa sa kićașće lumanarĭa raĭuluĭ — suši se, nosi se na groblje i namenjuje mrtvima; njome se kiti rajska sveća [Por.]  [Vidi]

4597  sîmînatuare  semănătoare  сејалица  sîmînatuare (mn. sîmînatuorĭ) [akc. sîmînatuare] (i. ž.) — (tehn.) sejalica ◊ sîmînatuarĭa ĭe mașînă đi sîmanat, kare mult a ușurat lukru lu pomînćeń, kî n-a măĭ trîbuit să samińe ku mîna — sejalica je mašina za sejanje, koja je mnogo olakšala posao zemljoradnika, jer više nisu morali da seju rukom ♦ var. sămînatuare [Por.] ∞ samînță  [Vidi]

3981  Sîmĭedru  Sâmedru  Митровдан  Sîmĭedru (mn. Sîmĭedre) [akc. Sîmĭedru] (i. s.) — (kal.) Mitrovdan ◊ Sîmĭedru skimbă ḑîua da datumu nu, în tuot anuĭe a općiļa ḑî pi marćiń — Mitrovdan menja dan ali datum ne, svake godine pada osmog dana novembra ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, kare a fuost ļegaće la Sînźuorḑ, șă ļi s-a dat sîmbriĭa — na Mitrovdan su se otpuštale sluge koje su bile unajmljene na Đurđevdan, i isplaćivao im se najam [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4692  Sîmpĭetru  Sâmpetru  Петровдан  Sîmpĭetru [akc. Sîmpĭetru] (i. m.) — 1. (kal.) Petrovdan ◊ Sîmpĭetru ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru trîasńiturĭ — Petrovdan je praznik koji se svetkuje zbog groma ◊ (rel.) la Sîmpĭetru măĭ întîń sa dau đi pomană la-ĭ muorț puame kare ažuns, da kare pănă atunśa aĭ viĭ n-a kućeḑat sî manînśe — na Petrovdan se prvi put pokojnicima namenjuje voće koje je dozrelo, a koje do tada živi nisu smeli da jedu 2. (mitol.) Sveti Petar, lik iz folklora ◊ în povĭeșć rumîńešć, Sîmpĭetru puartă lupi, țîńe kĭeiļi raĭuluĭ, baće kopiĭi pîkatuoș kare a mînkat mĭară pănă la ḑîua luĭ, șî alta — u vlaškim pričama, Sveti Petar vodi vukove, drži rajske ključeve, bije grešnu decu koja su jela voće pre njegovog dana, i dr. [Por.]  [Vidi]

5124  sîmśalat  sâmcelat  наоштрен  sîmśalat (sîmśalată) (mn. sîmśalaț, sîmśalaće) [akc. sîmśalat] (prid.) — (zast.) (folk.) (o sečivu) naoštren, oštar ◊ aļergat đeskulț pin sîmśaļe sîmśalaće — trčao je bos kroz bodeže naoštrene [Por.] ∞ sîmśauă  [Vidi]

4356  sîmśauă  sîmcea  бритва  sîmśauă (mn. sîmśaļe) [akc. sîmśauă] (i. ž.) — ? britva alatljika ◊ sîmśaua ĭe un fĭeļ đi kuțîćel askuțît la vîr, șî-nțapat în plasîaļe đi ļemn, ku kare sa fak găurļi la fluir, la opinś, la măĭ mulće luază đi kasă — britva alatljika je vrsta nožića sa oštrim vrhom, usađen u drvenu dršku, kojim se buše rupe na fruli, opankama, i na drugim stvarima za kučnu upotrebu ♦ sin. kuțît [Por.]  [Vidi]

5642  sîmt  sfânt ?  слава  sîmt (mn. sîmț) [akc. sîmt] (i. m.) — (rel.)(kal.) slava ◊ sîmt ĭe sfîntu kare poartă griža dă birekĭetu pomîntuluĭ șî sînataća kășî — slava je svetac koji vodi računa o berićetu imanja i zdravlju ukućana ◊ sîmtu ĭe prazńik kare are tota kasa rumîńaskă — slava je praznik koji ima svaka vlaška kuća ◊ la nuoĭ sîmtu sa sîrbĭaḑă dă kînd ĭe lumĭa șă pomîntu — kod nas se slava svetkuje od kad je sveta i veka ◊ sîmtu țîńe trîĭ ḑîļe — slava traje tri dana ♦ sin. prazńik [Bran.]  [Vidi]

4693  sînataće  sănătate  здравље  sînataće (mn. sînatăț) [akc. sînataće] (i. ž.) — (med.) zdravlje ◊ sînataće ĭe kînd pi uom nu-l duare ńimika — zdravlje je kad čoveka ne boli ništa ◊ sînataća s-a dorit întođeuna kînd sa đisparțît lumĭa: „Aĭ, ku sînataće!”, „Ramîń ku sînataće!” — zdravlje se želelo uvek kad su se ljudi rastajali: „Ajd’, uzdravlje!”, „Ostaj mi u zdravlju!” [Por.]  [Vidi]

4523  sîngurataće  singurătate  самоћа  sîngurataće (mn. sînguratăț) [akc. sîngurataće] (i. ž.) — samoća, usamljenost ◊ are tuot, ama sa vaĭtă kă-l manînkă sîngurataća — ima sve, ali se žali da ga ubija samoća ♦ var. sîngurĭață, sînguriĭe [Por.] ∞ sîngur  [Vidi]

816  sîntuađir  sântoader  тодоровац  sîntuađir (mn. sîntuađirĭ) [akc. sîntuađir] (i. m.) — (mitol.) todorovac, ružno i opako mitsko biće koje ide jašući konja, i kažnjava ljude koji rade noću tokom Todorove nedelje ◊ sîntuađirĭ tuna la marța vasîlor, sara, șî țîn uopt ḑîļe, pănă la marța înkuńată, kînd sa duk — todorovci nastupaju u utorak veče, u prvoj nedelji uskršnjeg posta, i aktivni su osam dana, sve do utorka noću sledeće nedelje, kada odlaze [Por.] ∞ sînt  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4578  Sînvasîĭ  Sânvăsâi  Свети Василије  Sînvasîĭ [akc. Sînvasîĭ] (i. m.) — (kal.) Sveti Vasilije ◊ Sînvasîĭ ĭe Anol Nou pi kîļindarĭu al batrîn — Sveti Vasilije je Nova Godina po starom kalendaru ◊ Sînvasîĭu akuma kađe în a patrusprăśi-ļa ḑî în luna ĭanuaruluĭ kare rumîń-aĭ batrîń a kemato kîļindarĭ — Sveti Vasilije sada pada u četrnaesti dan meseca januara, koji su stari Vlasi zvali kalendar ◊ pănă afuost Anol Nou, la Sînvasîĭ s-a fakut ađeturĭ în mulće fĭelurĭ, ku visaļiĭ marĭ pin kafień — dok je Sveti Vasilije bio Nova Godina, priređivali su se razni običaji, sa velikim veseljima po kafanama ♦ sin. Anol Nou [Por.]  [Vidi]

4561  sînźe  sânge  крв  sînźe [akc. sînźe] (i. m.) — (anat.) krv ◊ sînźiļi ĭe ruoșu — krv je crvena ◊ sînźiļi mĭarźe pi nas — krv curi iz nosa ◊ s-a taĭat rău, șî duolturi n-a putut să-ĭ oprĭaskă sînźiļi — mnogo se posekao, i doktori nisu mogli da mu zaustave krv [Por.]  [Vidi]

4563  sînźeriș  sânger  пасдрен  sînźeriș (mn. sînźerișă) [akc. sînźeriș] (i. m.) — (bot.) pasdren, svibovina (Cornus sanguinea) ◊ sînźerișu ĭe ļemn tufaruos, muaļe șî supțîre, đin ĭel nu sa faśe ńimika đi kasă — pasdren je žbunasto, meko i tanko drvo, od njega se ništa ne pravi za kuću ◊ păkurari sa pazăsk să nu fakă žuardă đin sînźeriș kă dakă baț vićiļi, ĭaļe sînźarĭaḑă la loko-la unđ-aĭ dat — čobani paze da ne prave prut od pasdrena, jer ako njime tučeš stoku, ona će prokrvariti na mestu gde si udario ◊ babiļi a-nvațat kopiĭi să nu frîngă ńiś să nu taĭe sînerișu, kî ĭe pakat — babe su učile decu da ne lome i ne seku pasdren, jer je greh [Por.] ∞ sînźe  [Vidi]

4562  sînźeruos  sângeros  крвав  sînźeruos (sînźeruasă) (mn. sînźeruoș, sînźeruasă) [akc. sînźeruos] (prid.) — krvav ◊ s-a batut ku ńiskaĭ kopiĭ, ș-a veńit la koļibă tuot sînźaruos — potukao se sa nekom decom, i došao je kući sav krvav ♦ var. sînźaruos ♦ sin. krunt [Por.] ∞ sînźe  [Vidi]

62  sîpaļigă  săpăligă  мотичица  sîpaļigă (mn. sîpaļiź) [akc. sîpaļigă] (i. ž.) — 1. (pej.) loše izrađena motika, nepodesna za rad [Rudna Glava] 2. posebna vrsta motike, za rad u bašti [Crnajka] 3. (ret.) (demin.) mala motika, motičica [Por.] ♦ dij. var sapaļigă ◊ sapaļigă ĭe sapă mikă, îngustă, đi sapat la śapă — to je motičica sa uskim sečivom za okopavanje luka (Osnić) [Crn.] ∞ sapa  [Vidi]

59  sîpatură  săpătură  ископина  sîpatură (mn. sîpaturĭ) [akc. sîpatură] (i. ž.) — iskopina, mesto gde se kopa (lo) [Por.] ♦ dij. var. săpătură [Kmp.] ∞ sapa  [Vidi]

4671  sîramură  saramură  саламура  sîramură (mn. sîramurĭ) [akc. sîramură] (i. ž.) — (nutr.) salamura ◊ sîramură ĭe apă sarată în kare sa țîńe karńa pănă nu sa duśe la uskat — salamura je slana voda u kojoj se čuva meso pre nego što se odnese na sušenje [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4419  sîrbaśiĭe  sălbăticie  дивљина  sîrbaśiĭe (mn. sîrbaśiĭ) [akc. sîrbaśiĭe ] (i. ž.) — (ret.) divljina ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd a veńit aiśa sî sa kăsătorĭaskă, n-a fuost ńima pusta, numa sîrbaśiĭe în tuaće părțĭļi — pričali stari da kad su došli ovde da se nasele, nije bilo nikog nigde, samo divljina na sve strane [Por.] ∞ sîrbaćik  [Vidi]

4061  sîrbatori  sărbători  празновати  sîrbatori (ĭuo sîrbĭeḑ, ĭel sîrbĭaḑă) [akc. sîrbatori] (gl. p.) — (kal.) praznovati, uzdržavati se od rada ◊ mulće sîrbatuorĭ babĭeșć ńima nu măĭ sîrbĭaḑă — mnoge bapske praznike niko više ne drži [Por.] ∞ sîrbatuare  [Vidi]

4059  sîrbatuare  sărbătoare  празник  sîrbatuare (mn. sîrbatuorĭ) [akc. sîrbatuare] (i. ž.) — (kal.) praznik, neradan dan ◊ sîrbatuare ĭe ḑîuă kînd nu sa lukră, kă lumĭa sa pazîașće đi vrun rău kare sa-r puńa pi iĭ kînd ar lukra — praznik je dan kad se ne radi, jer se ljudi čuvaju od nekog zla koje bi ih zadesilo kada bi radili ◊ ĭastă sîrbatuorĭ grĭaļe, kînd nu sa lukră ńimika tuota ḑîua, da ĭastă măĭ ușuare, kînd numa ńișći lukrurĭ nu sa kućaḑă lukra — ima teških praznika, kad se ne radi ništa po ceo dan, a ima i lakših, kad se samo neki poslovi ne smeju raditi ◊ a fuost sîrbatuorĭ babĭeșć, șî sîrbatuorĭ popĭeșć, lumĭa măĭ mult a țînut pĭ-aļi babĭeșć — bilo je bapskih praznika, i popovskih praznika, ljudi su više poštovali bapske [Por.] ∞ sîrbatori  [Vidi]

5290  sîrîkaśuos  sărăcăcios  јадан  sîrîkaśuos (sîrîkaśuasă) (mn. sîrîkaśuoș, sîrîkaśuasă) [akc. sîrîkaśuos] (prid.) — jadan, bedan, siromašan ◊ s-a mîritat, sîrmana, da baĭatu ĭe sîrîkaśuos đi nu măĭ puać’ să fiĭe — udala se, sirota, a momak joj je jadan da jadniji ne može biti ♦ var. sarîkaśuos, sărîkaśuos, sărăkaśuos, sîrkaśuos [Por.] ∞ sarak  [Vidi]

4351  sîrńik  sârnic  уредан  sîrńik (sîrńikă) (mn. sîrńiś, sîrńiśe) [akc. sîrńik] (prid.) — uredan, čist ◊ măĭ mult kînd sa vorbĭașće đi vro muĭare, or fată mare, sa kată dar ĭe, or nuĭe sîrńikă, kî dakă ĭe sîrńikă, are măĭ mare katare — najviše kad se govori o nekoj ženi, ili devojci udavači, gleda se da li je, ili nije uredna, jer ako je uredna, ima veći ugled ♦ sin. arńik [Por.]  [Vidi]

4353  sîruit  rânduit  уређен  sîruit (sîruită) (mn. sîruiț, sîruiće) [akc. sîruit] (prid.) — uređen, sređen ◊ la muĭare sîrńikă, kasa ĭe sîruită întođeuna, nu numa kînd s-așćată guoșći — kod uredne žene kuća je uvek sređena, ne samo kad se čekaju gosti ♦ supr. ńisîruit [Por.] ∞ sîrui  [Vidi]

4800  sîśara  secera  жети  sîśara (ĭuo sîaśir, ĭel săśiră) [akc. sîśara] (gl. p.) — (agr.) žeti, srpom kositi žito ◊ ar fi bun kînd sa-r sîśara luoku pănă astară — bilo bi dobro kad bi se njiva požnjela do večeras ◊ grîu ĭe kaḑut đi vînt, rău grĭeu sa sîăśiră — žito je palo od vetra, jako se teško žanje [Por.] ∞ sîśarat  [Vidi]

4797  sîśarat  secerat  жетва  sîśarat1 (mn. sîśaraturĭ) [akc. sîśarat] (i. s.) — (agr.) žetva ◊ sîśaratu ĭe lukru în luoku ku grîu, kînd grîu kuopt sa taĭe ku sîaśira — žetva je rad na njivi sa žitom, kad se zrelo žito seče srpom ◊ ku paiļi đi grîu, taĭaće ku sîaśira, săśeratuorĭu faśe grameźuare kare sa kĭamă poluog — od žita, posečenog srpom, žetelac pravi male gomile koje se zovu polog ◊ poluaźiļi dupa săśiratuorĭ, adună ļegatuorĭu, kare iĭ ļagă în snopĭ — pologe za žeteocima sakuplja vezivač, koji ih vezuje u snopove ◊ snuopi la sîśarat sa ļagă ku ćiĭ or kurpiń, la piśuor or ku ļigatuarĭa, șî sa grîmađesk în krstină — snopovi na žetvi vezuju se likom ili lijanom, nožno ili vezačicom, i slažu se u krstine ◊ kînd snuopi sa adună în krstiń, sîśaratu ĭe gata — kad se snoplje skupi u krstine, žetva je gotova [Por.]  [Vidi]

4798  sîśarat  secerat  пожњевен  sîśarat2 (sîśarată) (mn. sîśaraț, sîśaraće) [akc. sîśarat] (prid.) — (agr.) požnjeven ◊ luoku ĭe sîśarat kînd đi pi ĭel sa rađikiă grîu, și ramîn numa paĭiļi — njiva je požnjevena kada se sa nje skine žito i ostane samo slama [Por.]  [Vidi]

4704  sîta ḑîńi  sita-zinelor  вилино сито  sîta ḑîńi (mn. sîće ḑîńiluor) [akc. sîta ḑîńi] (sint.) — (bot.) vilino sito (Carlina acaulis L.), kravljak ◊ sîta ḑîńi ĭe buĭađe așaḑată șî spinuasă, kare krĭașće pi marźina ļivĭeḑî — vilino sito je niska bodljikava biljka, koja raste po obodima livada ◊ (ver.) rumîńi krĭed kî sîta ḑîńi dă la luokurĭ unđe žuakă ḑîńiļi — Vlasi veruju da vilino sito raste na mestima gde igraju vile [Por.] ◊ (ver.) greuańa kare vrĭa să sa nașće ușuor, trăbe să bĭa apă în kare s-a fĭert sîta ḑîńi — trudnica koja želi da se lako porodi, treba da pije vodu u kojoj se kuvalo vilino sito (Snegotin) [Bran.] ∞ sîtă  [Vidi]

4703  sîtă  sită  сито  sîtă (mn. sîće) [akc. sîtă] (i. ž.) — sito 1. sito za brašno ◊ sîta đi fańină ĭe o mrĭežă maruntă đi fĭer, strînsă pi o obadă supțîre đi ļemn, ku kare sa śarńe fańina — sito za brašno je jedna sitna metalna mreža, zategnuta na tanak drveni obruč, kojom se prosejava brašno 2. mreža za sejanje ◊ ĭastă șî sîtă đi śernut pĭesîku, ĭa ĭe fakută đin sîtă đi fĭer, prinsă pi un źam đi ļetve — ima i sito za sejanje peska, ono je napravjeno od metalne mreže koja je zategnuta na drveni ram ◊ pănă n-a ĭeșît sîće đi žîță, sîta s-a fakut đin pĭaļe đi śerb, da s-a îngăurit ku brukă đi ļemn — dok se nisu pojavila žičana sita, sito se pravilo od jelenske kože a bušilo drvenim šilom ♦ sin. śur ♦ up. sîta ḑîńi [Por.]  [Vidi]

4378  sîtoșală  însetoșare  жеђање  sîtoșală (mn. sîtoșălurĭ) [akc. sîtoșală] (i. ž.) — žeđanje, stanje u kome se trpi žeđ ◊ numa vićiļii la munće să nu prindă vro sîtoșală mare, đ-aĭa s-a ćemut măĭ mult — samo stoku u planini da ne zahvati neko veliko žeđanje, toga su se najviše bojali [Por.] ∞ sîaće   [Vidi]

2138  skaĭeće  scaiete  чичак  skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3401  skalan  scălan  вешовка  skalan (mn. skalań) [akc. skalan] (i. m.) — 1. vešovka*) ◊ skalan sa kĭamă duauă druź đi kukuruḑ ļegaće ku gižîļi una đi alta — vešovka je veza između dva klipa kukuruza, vezana šašom jedan za drugi ◊ kukuruḑu aļes đi samînță s-a ļegat skalan șî s-a atîrnat supt strĭeșînă sî sa ușće măĭ bińe — kukuruz odabran za seme vezivao se u vešovke i kačio pod nadstrešnicu da se bolje suši 2. grozd ◊ kopiĭ stau skalan atîrnaț pi gard, șî sa uĭtă la luoptă — deca vise na ogradi okačena ko grozd, i gledaju fudbal ◊ a kuļes viĭa, da n-a dus un skalan đi strugurĭ sî đa la kopiĭ — obrao vinograd, a deci nije doneo ni vezicu grožđa ♦ sin. gramadă, șîr [Por.] ∞ kukuruḑ   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5178  skalda  scălda  купати  skalda (ĭuo skald, ĭel skaldă) [akc. skalda] (gl. p. ref.) — kupati ◊ s-a dus ku uoĭļi la rîu să ļi skalđe, kă trăbe să ļi tungă ḑîļiļi-șća — otišli su ovcama na reku da ih okupaju, jer treba da ih šišaju ovih dana ◊ kînd am fuost kopil, ma skalda mama într-o karļiță mare, în kara s-a taĭat puorśi — kad sam bio dečak, kupala me je baba u jednom velikom koritu, u kome su se klale svinje ♦ up. spala [Por.]  [Vidi]

3886  skaluș  scăluș  скакавац  skaluș (mn. skalușî) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera, Saltatoria) ◊ skalușu ĭe guangă kare traĭașće pin ĭarbă, șî sîare kînd ći apropiĭ đi ĭel — skakavac je buba koja živi u travi, i skače kad joj se približiš ◊ skalușî vara sînt bună momĭală đi prins pĭeșći ku ungița — skakavac je leti dobar mamac za ribolov na udicu ♦ / skaluș < s + kaluș ♦ sin. lakustă [Por.]  [Vidi]

3072  skamn  scamn  хоклица  skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3521  skapa  scăpa  утећи  skapa (ĭuo skăp, ĭel skapă) [akc. skapa] (gl. p. ref.) — uteći, pobeći, izbeći, spasiti se, ispasti ◊ ĭepuru a skapat đi kopuoĭ — zec je utekao kerovima ◊ ńima nu puaće să skîape đi muarće — niko ne može da izbegne smrt ◊ paru ĭ-a skapat đin mînă, șî s-a spart — čaša mu je ispala iz ruku, i razbila se [Por.]  [Vidi]

3519  skapît  scapăt  видик  skapît (mn. skapîće) [akc. skapît] (i. s.) — vidik, horizont ◊ s-a perdut, a dat dupa skapît — izgubio se, zašao za horizont (nestao sa vidika) [Por.] ♦ up. skăpatat [Kmp.] ∞ skapa  [Vidi]

3766  skară  scară  мердевине  skară (mn. skărĭ) [akc. skară] (i. ž.) — 1. merdevine, stube ◊ tuata kasa avut skară đi ļemn, pi ĭa s-a suit kînd guod s-a lukrat śuava pi sus — svaka kuća je imala merdevine, na njih se penjalo kad god se radilo nešto na visini 2. (u množini) stepenice ◊ skărîļi kășî a fuost fakuće đin doa-triĭ bolovańe marĭ đi pĭatră — kućne stepenice bile su izrađene od dva-tri poveća kamena ♦ sin. bîsamak, trĭaptă [Por.]  [Vidi]

3520  skăpatat  scăpătat  залазак  skăpatat (mn. skăpataťe) [akc. skăpatat] (i. s.) — 1. (o Suncu) zalazak; suton ◊ Soariļi ĭe la skăpatat, akușa ĭe čina — Sunce je na zalasku, skoro će večera ◊ skăpatatu soarluĭ — zalazak sunca 2. (o prostoru) zapad, strana sveta ◊ ažuns la raskruče, și s-a dus la skăpatat — stigao je na raskršće, i otišao na zapad ♦ var. skîpatat ♦ up. skăpăta [Kmp.] ∞ skapa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4765  skimba  schimba  мењати  skimba (ĭuo skimb, ĭel skimbă) [akc. skimba] (gl. p. ref.) — menjati, promeniti, zameniti, razmeniti; presvući se ◊ n-a fuost aăla luoku luĭ đintîń, numa ĭel l-a skimbat măĭ amînat ku vrunu — nije to bilo njegovo mesto od početka, nego ga je on kasnije zamenio sa nekim ◊ s-a imat ka puorku, șî s-a dus la kasă sî sa skimbe — isprljao se kao svinja, i otišao je kući da se presvuče ◊ a pļekat în bankă să skimbe galbińi, ama pi drum l-a apaurît uoțî — krenuo je u banku da razmeni dukate, ali su ga usput opljačkali lopovi ♦ sin. primeńi [Por.]   [Vidi]

4766  skimbat  schimbat  промењен  skimbat (skimbată) (mn. skimbaț, skimbaće) [akc. skimbat] (prid.) — 1. promenjen, izmenjen, zamenjen ◊ kînd s-a-ntuors đin rat la kasă, n-a kunoskut ńimika: tuot a fuost skimbat — kad se vratio iz rata kući, nije prepoznao ništa, sve je bilo izmenjeno 2. svečano odeven ◊ la nuntă, ka șî la tuată visaļiĭe, uomu sa duśe skimbat în țuaļe nuoĭ — na svadbu, kao i na bilo koje veselje, čovek ide presvučen u novo odelo ♦ sin. primeńit [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4768  skimburĭ  schimburi ?  преобука  skimburĭ (mn.) [akc. skimburĭ] (i. ž.) — preobuka, presvlaka, čist veš ◊ skimburĭ sînt țuaļiļi spalaće, đi-nskimbat — veš je odeća oprana sa preobuku ◊ a spalat skimburļi șî ļ-a-nćins pi gard sî sa ușće la suare — oprala je veš, i raširila ga na ogradi da se suši na suncu ♦ sin. rufe [Por.] ∞ skimba  [Vidi]

4450  skinćiĭe  scânteie  искра  skinćiĭe (mn. skinćiĭ) [akc. skinćiĭe] (i. ž.) — iskra, varnica ◊ kînd ĭe pîržuol mare, șî arđe tufarișu-n duos, săr skinćiĭi đin para fuokuluĭ pănă-n śerĭ — kad je veliki požar, i gori grmlje u šumi, varnice iskaču iz plamena vatre svi do neba ◊ kînd tutunźiu skapîre ku amnarĭu, ĭaska sa aprinđe đin skinćiĭiļi lu krĭamińe — kad pušač kreše ocilom, trud se pali od iskrica iz kremena [Por.]  [Vidi]

4591  skinśońală  scâncieală  скичање  skinśońală (mn. skinśońal) [akc. skinśońală] (i. ž.) — (o psu) skičanje, cviljenje ◊ n-a măĭ putut să sufire skinśońala kîńiluĭ, pî s-a skulat đi pi pat șî s-a pus ku pĭetre pi ĭel — nije više mogao da podnosi pseće skičanje, pa se digao sa kreveta i počeo da ga gađa kamenjem [GPek] ∞ skinśońa  [Vidi]

6350  skîpara  scăpăra  варничити  skîpara (ĭuo skapîr, ĭel skapîră) (gl.) — 1. varničiti, sevati, bljeskati ◊ sa ḑîśe kă śuava skapîră kînd săr skinćiĭi, ka kînd skapirĭ ku amnarĭu — kaže se da nešto varniči kad iskaču varnice, kao kad krešeš kresivom 2. kresati kresivom ◊ muoșu skapîră ku amnarĭu, sa kinuĭe să aprindă lula, ama ĭaska nu-ĭ bună — čiča kreše ocilom, muči se da zapali lulu, ali mu trud ne valja ♦ sin. străluśi [Por.]  [Vidi]

6351  skîparat  scăpărare  варничење  skîparat (mn. skîparatu) (i. s.) — varničenje ◊ fu ńagura bîznă, ama sa vaḑu un skîparat, kakînd dă vrunu ku amnarĭu să aprindă lula — beše mrkli mrak, ali se videlo neko varničenje, kao kad neko pokušava da kresivom zapali lulu ♦ var. skîparatură [Por.] ∞ skîpara  [Vidi]

4454  skîrț  scârț  шкрип  skîrț (uzv.) — (onom.) škrip! ◊ s-auḑît śeva „skîrț! skîrț” pin puod, ama tata n-a putut gasa śi ĭe — čulo se neko „škrip! škrip!” na tavanu, ali otac nije mogao otkriti šta je ♦ var. skîrța ♦ skr. kîrț [Por.]   [Vidi]

4455  skîrțaĭală  scârțâială  шкрипа  skîrțaĭală (mn. skîrțaĭaļe) [akc. skîrțaĭală] (i. ž.) — škripa, škripanje ◊ uom mare, blăńiļi în patus uskaće, numa skîrțaĭala s-auđe pănă ĭel mîńiuos trăiră pin suobă — čovek kupan, daske u podu suve, samo se škripanje čuje dok on ljutit šeta po sobi ◊ đin skîrțîĭe ĭasă skîrțaĭală, da đin skîrțuańe, skîrțońală — od „škripi” dolazi reč „škripa”, a od „škripnje” ĭe „škripanje” ♦ var. skîrțońală [Por.] ∞ skîrț  [Vidi]

4588  skîrțaĭkă  skârțâitoare  чегртаљка  skîrțaĭkă (mn. skîrțăĭś) [akc. skîrțaĭkă] (i. ž.) — čegrtaljka ◊ skîrțaĭka a fuost žukariĭa kopiĭiluor đi ļemn, avut o roćiță ku đinț kare s-a-nvrćit, ș-atîrnat un ļimburuș đi blanuță supțîre — čegrtaljka je bila dečja drvena igračka, imala je nazubljeni točkić koji se okretao i kačio drveni jezičak ♦ sin. tărătoare [Por.] ∞ skîrț   [Vidi]

6088  skîrmana  scărmăna  влачити  skîrmana (ĭuo skarmîn, ĭel skarmînă) [akc. skîrmana] (gl. p.) — (o vuni) vlačiti ◊ dupa śe sa spală șî sa uskă, lîna trăbe skîrmana, đin skurt ḑîs: trăbe trekută pin mîńiļi muĭerilor, kî đemult n-a fuost mașînă đi miță — posle pranja i sušenja, vunu treba vlačiti, u najkraćem rečeno: vuna treba proći koz ženske ruke, jer ranije nije bilo vunovlačara ◊ skîrmanînd lîna, muĭeriļi o kurîță đi lomańe kare s-a nîklait în lînă, pănă uoĭļi s-a tras pin buĭeḑare șî pin tufare, da apa n-a putut să ļi ļimpeḑaskă — vlačeći vunu, žene su je čistile od krhotina koje su se usukale u vuni , dok su se ovce provlačile koz bujad i šipražje, a voda nije mogla da ih spere [Por.]  [Vidi]

6089  skîrmanat  scărmănat  влачан  skîrmanat2 (skîrmana) (mn. skîrmanaț, skîrmanaće) [akc. skîrmanat] (prid.) — (o vuni) vlačan, obrađen vlačenjem ◊ lînă skîrmanată sa traźe pin darak sî sa skuată đin ĭa bițurĭ aļi tarĭ, sî ramînă numa lîna muaļe, đin kare sa faśe kairu — vlačena vuna se provlači kroz geben da bi se iz nje izvukli tvrdi pramenovi, da ostane samo meka vuna do koje se pravi kudeljka [Por.] ∞ skîrmana  [Vidi]

6090  skîrmanat  scărmănat  влачење  skîrmanat1 (mn. skîrmanaturĭ) [akc. skîrmanat] (i. s.) — (o vuni) vlačanje ◊ muĭeriļi a lasat ađetu đi skîrmanat la lînă — žene su napustle običaj vlačenja vune ◊ đemult skîrmanatu s-a fakut ku klakă — nekada se vlačenje vune radilo sa mobom [Por.] ∞ skîrmana  [Vidi]

4792  skobarĭ  scobar  скобаљ  skobarĭ (mn. skobarĭ) [akc. skobarĭ] — (iht.) skobalj (Chondrostoma nasus) ◊ sa vaĭtă peșkari kă đintro vrĭame înkuaśa s-a pĭerdut skobarĭu đin rîu nuostru — žale se ribari da se od nekog vremena izgubio skobalj iz naše reke [Por.]  [Vidi]

4452  skobituare  scobitoare  чачкалица  skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4449  skobitură  scobitură  удубљење  skobitură (mn. skobiturĭ) [akc. skobitură] (i. ž.) — udubljenje, šupljina, rupa nastala dubljenjem; rezbarija ◊ skobiturĭ faśe uomu ku skuaba, faśe apa-n pomînt kînd sa-nvrćașće-n luok, faśe karĭaćiļi kînd ruađe ļemnu — udubljenja pravi čovek dubačem, voda u zemlji kad se okreće u mestu, crv kad nagriza drvo ◊ a ramas đi la mama o furkă đi tuors ku skobituriļi lu dĭeda — ostala je od babe preslica sa dedinim rezbarijama [Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

4738  skobîlțî  scobîlțî  излокати  skobîlțî (ĭuo skobîlțăsk, ĭel skobîlțașće) [akc. skobîlțî] (gl.) — (zast.) izlokati, dubiti, bušiti, kopati ◊ sudomu a skobîlțît drumu, ș-a ramas numa ńișći găuruańe đi nu sa puaće treśa ku karu — provala oblaka je izlokala put, ostale su samo neke rupčage da se ne može proći kolima ♦ up. skobi [Por.]   [Vidi]

6073  skoća  scoate  вадити  skoća (ĭuo skuot, ĭel skuaće) [akc. skoća] (gl. p. ref.) — vaditi; pravdati; spasiti, izbaviti ◊ kum sa va skoća đin nakaz în kare s-a-nvîrḑît, ńiś sfîntu dumńeḑîu nu puaće șćiĭa — kako će se vaditi iz problema u koji se upleo, ni bog sveti ne može znati ◊ n-a fuost atît đemult, kînd đințî am skuos la kovaś — nije bilo tako davno, kad smo zube vadili kod kovača ◊ nu ći skoća ku minśuń, spuńe kum a fuost — nemoj se vaditi lažima, kaži kako je bilo ◊ đi triĭ uorĭ l-a skuos đi la muarće — tri puta ga je spasio smrti [Por.]  [Vidi]

2878  skofîrļiĭe  scăfârlie  чашица колена  skofîrļiĭe (mn. skofîrļiĭ) [akc. skofîrļiĭe] (i. ž.) — (anat.) čašica kolena (Patulla) ◊ skofîrļiĭa ĭe uos mik, totîrlat kare țîńe źanunkiļi să nu sară đin înkeĭatură — čašica je mala, okrugla koska koja drži koleno da ne iskoči iz zgloba ◊ s-a lovit ku sakurĭa în skofîrļiĭe, ș-a noroḑît đi durĭare, pănă n-ažuns la doptur — udario se sekirom u čašicu kolena, i poludeo je od bolova dok nije stigao do lekara ♦ var. skofîrțîĭe [Por.]  [Vidi]

4787  skorușă  scorușă  оскоруша (плод)  skorușă (mn. skoruș) [akc. skorușă] (i. ž.) — (bot.) oskoruša (plod) ◊ skorușa ĭe puama skorușuluĭ — oskoruša je plod oskoruše ◊ skorușa vĭarđe ĭe amară, akră șă strînźe gura — zelena oskoruša je gorka, kisela i opora ◊ skorușa ĭe bună đi mînkare kînd sa kuaśe bińe șî sa muaĭe — oskoruša je dobra za jelo kad sazri dobro i omekša ◊ ku skorușă vrodată s-a fakut kĭag — sa oskorušom se nekada pravilo sirište ♦ up. skoruș [Por.]  [Vidi]

2335  skovĭardă  scovardă  палачинка  skovĭardă (mn. skovĭerḑ) [akc. skovĭardă] (i. ž.) — (nutr.) palačinka ◊ skovĭarda sa faśe đin faină đi grîu ku apă șî ku lapće — palačinka se pravi od pšeničnog brašna, vode i mleka ♦ var. skovardă ♦ up. ćuș2 [Buf.]  [Vidi]

2179  skradă  scradă  длакави шаш  skradă (mn. skrădurĭ) [akc. skradă] (i. ž.) — (bot.) dlakavi šaš (Carex pilosa) ◊ skradă ĭe ĭarbă kare dîă pintra pĭetre pi kîrșĭe șî pin padure la munće, ș-akolo unđe ĭastă skradă sa mînă uoĭļi la pașuńe — dlakavi šaš je trava koja raste između kamenova po kršu i po šumi u planini, i tamo gde ona raste teraju se ovce na pašu [GPek] ♦ dij. sin. ĭarbă foĭuasă (Rudna Glava, Tanda) [Por.] ∞ ĭarbă  [Vidi]

4779  skriĭa  scria  писати  skriĭa (ĭuo skriu, ĭel skriĭe) [akc. skriĭa] (gl. p. ref.) — pisati ◊ vrodată đi bătrîńață s-a skriĭat numa ku konđeĭu — nekada davno pisalo se samo kondeljom ◊ păkurari a skris pi butorśiļi faguluĭ, or kă pi śuperś — pastiri su pisali na stablima bukve, ili na pečurkama ◊ muĭerļi đemult n-a șćut ńiś să skriĭe, ńiś să śećaskă — žene nekad nisu znale ni da pišu, ni da čitaju ♦ sin. konđeĭa [Por.]  [Vidi]

3864  skrisă  buburuză  бубамара  skrisă2 (mn. skrisă) [akc. skrisă] (i. ž.) — (ent.) bubamara (Coccinella septempunctata) ◊ skrisa ĭe o guangă ruoșîĭe ka fuoku, ku pĭaće ńagre pi ăripĭ — bubamara je buba jarkocrvena sa crnim pegama na krilima ◊ sa kĭamă „skrisa” kă la ćińeriș zbuară đi pi źeĭśt în parća-ĭa unđe-ļi skrisă însa đi kăsătorit — zove se „zapis” jer mladima leti sa prsta na stranu na kojoj je osoba suđena za brak ♦ / skrisă < skris — zapisano; sudbina (expl. Durlić) [Por.] ♦ dij. sin. gongoriț (Gradskovo), gargariță (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. gongiță pistriță (Debeli Lug) [GPek], (Laznica) [Hom.] ♦ dij. sin. paparudă (Jabukovac) [Pad.] ∞ skriĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4157  skrisă  scrisă  судбина  skrisă2 (mn. skrisă) [akc. skrisă] (i. ž.) — (rel.) sudbina, usud; zapis; fatum ◊ skrisa la uom sa faśe la nașćire, kînd vin triĭ ursatuorĭ șă-ĭ ursaḑă traĭu-n trĭeg — sudbina čoveka određuje se na rođenju, kad mu dođu tri suđaje i presude mu ceo život ◊ đi skrisa luĭ uomu nu puaće să skîape — od svoje sudbine čovek ne može da utekne ♦ sin. ursă, daćină, soartă, fată [Por.] ♦ sin. suđină [Zvizd] ∞ ursa  [Vidi]

4794  skrĭame  screme  стењати  skrĭame (ĭuo ma skrem, ĭel sa skrĭame) [akc. skrĭame] (gl. ref.) — stenjati, naprezati se ◊ s-a zaprit grĭeu, șî kînd sa duśe pintru ĭel, sa skrĭame, saraku, đi sa zgîndîră ișîtuarĭa întrĭagă — ima težak zatvor, i kad ide radi sebe, stenje, siroma, da se trese ceo klozet [Por.]  [Vidi]

4218  skruafă  scroafă  крмача  skruafă (mn. skruafe) [akc. skruafă] (i. ž.) — 1. (zool.) krmača ◊ a avut aĭ miĭ în sat doă skruafe șî un maskur — imali su moji na selu dve krmače i jednog vepra ◊ skruafa are śinś purśiĭ — krmača ima petoro prasadi ◊ la skruafă iĭ s-a fakut đi verît — krmači je vreme za bukarenje 2. (pej.) aljkavuša ◊ fata ĭe imuasă ka skruafa — devojčica je prljava kao krmača ◊ sa tîvaļiașće pin morśila ka skruafa — valja se u blatu kao krmača ♦ sin. puarkă [Por.] ∞ puork  [Vidi]

4795  skrumă  țâră ?  мрва  skrumă (mn. skrume) [akc. skrumă] (i. ž.) — (nutr.) mrva ◊ skrumă ĭe parśeluț đi pîńe or đi turtă, marunt — mrva je sitan delić hleba ili proje ◊ skruma sa faśe kînd ĭe pîńa uskată — mrva se pravi kad je hleb suv ♦ up. skrum [Por.]  [Vidi]

4446  skuabă  scoabă  дубац  skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) dubac, alatka za dubljenje i rezbarenje ◊ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se seče ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime rade ♦ sin. gin [Por.]  [Vidi]

4705  skuarță  scoarță  кора  skuarță (mn. skuorț) [akc. skuarță] (i. ž.) — (zast.) (bot.) kora drveta ◊ tuot ļemnu are skuarță, măĭ supțîre, măĭ gruasă, măĭ aspură or măĭ ńaćidă — svako drvo ima koru, tanju, deblju, rapaviju ili glatkiju ◊ đin skuarță đi ćiĭ pîkurari fak buśin — od lipove kore čobani prave rikalo ♦ sin. kuažă ◊ (top.) Kraku skuarță — Korina kosa, top. u Majdanpečkoj šumi [Por.] ◊ đin skuarță đi ćiĭ s-a fakut skulă adînśa đi prins pĭeșć — od lipove kore pravile se poseban pribor za hvatanje ribe (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

3119  skubikur  scobituri  шипурак  skubikur (mn. skubikurĭ) [akc. skubikur] (i. m.) — (bot.) šipurak (Rosa canina) ◊ skubikur ĭe trîndafir sîrbaćik — šipurak je divlja ruža ◊ puama lu skubikur sa kĭamă skubikură, șî sa kuļiaźe đi ćaĭ — plod šipurka je šipak, i bere se za čaj ◊ ļiemnu lu skubikur sa kĭamă măśiĭaș, șî ku ĭel babiļi đeskîntă đi gîlbinarĭe, đi lunaćik șî đi înfrațîșat — drvo šipurka zove se maćijaš, i njime babe baju protiv žutice, za razdvajanje jednomesečnika i za bratimljenje ♦ sin. măśiĭaș [Por.]   [Vidi]

3121  skubikură  măceașă  шипак  skubikură (mn. skubikurĭe) [akc. skubikură] (i. ž.) — (bot.) šipak, plod šipurka ◊ skubikura sa adună kînd roșîașće, șî sa muaĭe, atunśa ĭe kuaptă — šipak se bere kada pocrveni i smekša, tada je zreo ◊ skubikura sa uskă șîn đin ĭa sa faśe tare bun ćiaĭ — šipak se suši i od njega se pravi jako dobar čaj [Por.] ∞ skubikur   [Vidi]

4372  skućik  scutec  пелена  skućik (mn. skućiśe) [akc. skućik] (i. s.) — pelena ◊ skućiku ĭe parśel đe pînză, țasut la razbuoĭ, kare l-a pus în ļagîn supt kurițu lu kopil mik — pelena je komad platna, tkanog na razboju, koji se stavljao u kolevku pod dupence malog deteta ◊ đi bătrîńață kopiĭi nu s-a-nfășurat în skućik, numa piśorițîļ ļ-a ļegat în fașîĭe să nu sa strîmbe — nekada se deca nisu uvijala u pelene, samo su im nogice bile uvezane trakama da se ne iskrive ♦ up. fașîĭe [Por.]   [Vidi]

4784  skula  scula  устати  skula (ĭuo ma skuol, ĭel sa skuală) [akc. skula] (gl. p. ref.) — ustati, dići se ◊ uomu sa skuală kînd sa rađikă đin starĭa șaḑută — čovek ustaje kad se diže iz sedećeg stanja [Por.]  [Vidi]

3562  skump  scump  скуп  skump (skumpă) (mn. skumpĭ, skumpĭe) [akc. skump] (prid.) — (za novčanu vrednost) skup ◊ are plată mikă, nu puaće să kumpire aĭa śi ĭe skump — ima malu platu, ne može da kupi ono što je skupo ◊ prĭa skump — preskupo ◊ (u izr.) pĭatră skumpă — dragi kamen ◊ apă skumpă — skupa voda, voda koja se za dušu pokojnika nosi i izliva 40 dana posle njegove smrti ♦ supr. ĭepćin [Por.]  [Vidi]

6075  skuos  scos  извађен  skuos2 (skuasă) (mn. skuoș, skuasă) [akc. skuos] (prid.) — izvađen ◊ avut patru đinț skuoș, tot la kovaśu satuluĭ — imao je četiri izvađena zuba, sve kod seoskog kovača [Por.] ∞ skoća  [Vidi]

2930  skurțîme  scurtime  краткоћа  skurțîme (mn. skurțîmĭ) [akc. skurțîme] (i. ž.) — (ret.) kratkoća; nedostatak ◊ ku asta skurțîme đi vrĭame, nu sa puaće faśa ńimika — sa ovakvim nedostatkom vremena, ne može se učiniti ništa ♦ supr. lunźime [Por.] ∞ skurta  [Vidi]

5646  skurćeĭkă  scurteică  либада  skurćeĭkă (mn. skurćeĭś) [akc. skurćeĭkă] (i. ž.) — libada ◊ [Pad.] skurćeika ĭe țoală skurtă pănă la brâu šî are mâńeś lunż, să poartă pistă śupag — libada je haljetak kratak do pojasa, sa dugim rukavima, nosi se preko košulje [Pad.]  [Vidi]

4809  skurĭa  scura  отицати  skurĭa (ĭuo ma skur, ĭel sa skurĭe) [akc. skurĭa] (gl. ref.) — (o tečnosti) oticati, slivati se; kapati ◊ la trekut apa đi zapuk, șî pikurĭ đi apă sa skurs pi firĭe șî pi gît — probio ga je znoj od vrućine, i grašci znoja slivali su mu se niz lice i vrat ◊ s-a batut đi pluaĭe supt un ļemn, ș-a statut aśiĭa pănă apa đi pi krĭanźe na-nśeput skurĭa luĭ dupa kap — sklonio se zbog kiše pod jedno drvo, i stajao je tu dok mu se voda sa grana nije počela slivati za vrat [Por.] ∞ kure  [Vidi]

2927  skurta  scurta  кратити  skurta (ĭuo skurt, ĭel skurtă) [akc. skurta] (gl. p. ref.) — kratiti, skraćivati ◊ a dat pista poćakă, să skurće drumu — krenuli su prečicom, da skrate put ◊ a tunat tuamna, sa skurtă ḑîļiļi — došla je jesen, skraćuju se dani ◊ măĭ skurtă kîta, nu mințî atîta — skrati malo, nelaži toliko ♦ supr. lunźi [Por.]  [Vidi]

2929  skurtat  scurtat  скраћен  skurtat (skurtată) (mn. skurtaț, skurtaće) [akc. skurtat] (prid.) — skraćen ◊ are o blană, skurtată pi masura lu vrakńiță, ama nu șćiĭe unđe a puso — ima jednu dasku, skraćenu po meri kapije, ali ne zna gde je ostavio ◊ grĭeu bolnau, vĭađe șî ĭel kî ĭe traĭu luĭ skurtat — teško bolestan, vidi i sam da mu je život skraćen ♦ supr. lunźit [Por.] ∞ skurta  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2931  skurtatură  scurtătură  ократак  skurtatură (mn. skurtaturĭ) [akc. skurtatură] (i. ž.) — 1. (o dužini) okratak, kratež, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ a tunat în traușă ku o skurtatură đi bît, șî kînd a sarit kînoćeĭi aĭ miĭ la ĭel, n-avut ku śe sî sa apire — ušao je u dvorište sa jednim kratežom od štapa, i kada su moje psine skočile na njega, nije imao čime da se brani ◊ fĭaćiļi puartă o skurtatură đi sukńe, n-au ku śe ńiś kuru s-astruśe — devojke nose okratak od suknje, nemaju čime ni dupe da pokriju 2. (o rastojanju) (zast.) prečica ◊ kînd lumĭa amĭers pi piśuare, s-a katat skurtaturĭ la drum, fiĭe kît đi lung să fiĭe — kad su ljudi išli pešice, tražile su se prečice na putu, ma koliko dug bio ♦ var. skurtak [Por.] ∞ skurta  [Vidi]

4559  skutura  scutura  трести  skutura (ĭuo skutur, ĭel skutură) [akc. skutura] (gl. p. ref.) — 1. (tehn.) tresti, stresti, istresti ◊ tata skutură prunu, da kopiĭi adună pruńiļi đi pu žuos în kuafe, ļi duk în kîzańiĭe șî ļi varsă-n kadă — otac trese šljivu, a dace skupljaju šljive sa zemlje u kofe, nose ih u kazanicu i sipaju u kacu ◊ nu-l lasă în koļibă pănă nu skutură tuata zapada đi pi burkă — ne pušta ga u kući dok ne otrese sav sneg sa kaputa 2. (med.)(psih.) doživeti stres ◊ spuńe kă la Morminț-aĭ Batrîń a vaḑut moruońi, șî atîta s-a skuturat đi frikă đi doă ḑîļe n-a ĭeșît đin koļibă — kaže da je kod Starog Groblja videla vampire, pa se toliko potresla od straha da dva dana nije izlazila iz kuće ♦ sin. zgîndîra [Por.]  [Vidi]

4560  skuturatu  scuturatu ?  струна  skuturatu (mn. skuturaturĭ) [akc. skuturatu] (i. s.) — (med.) struna, spušten želudac ◊ đi skuturatu sa bulnavĭesk muĭeriļi, kînd ļi kađe rînḑa la burta muaļe — od strune oboljevaju žene, kad im se želudac spušta u donji deo stomaka ◊ skuturatu a ļikuit babiļi, kare a șćut să tragă rînḑa napuoĭ — strunu su lečile babe koje su znale masiranjem da vrate želudac na mesto [Por.] ∞ skutura  [Vidi]

3859  slamńak  saltea cu paie  сламарица  slamńak (mn. slamńaśe) [akc. slamńak] (i. m.) — slamarica ◊ slamńak ĭe un sak mare, țasut đi kîńipă șî umplut đi paĭe or gižă, pus pi pat đi ļemn să aĭbă lumĭa așćernut muaļe đi durmit — slamarica je jedan veliki džak, tkan od konoplje i napunjen slamom ili komušinom, koji se stvaljao na drveni krevet da bi ljudi imali meku postelju za spavanje ◊ rumîń-aĭ batrîń a trait în borđeĭe, ș-a durmit pi rugožînă așćernută pi pomînt guol, șî n-așćut đi paturĭ ńiś đi slamńaśe — stari Vlasi su živeli u zemunicama, spavali su na rogozini prostrtoj na goloj zemlji, i nisu znali za krevete i slamarice ◊ slamńaku s-a-npuĭat pi la gîzdoćiń, kare pin koļibĭ avut paturĭ đi durmit — slamarica se pojavila kod bogataša, koji su u svojim kolibama imali krevete za spavanje [Por.] ∞ pat  [Vidi]

4818  slańină  slănină  сланина  slańină (mn. slańiń) [akc. slańină] (i. ž.) — slanina, potkožna masnoća na životinjskom telu ◊ puorśi đi bătrîńață kînd s-a-ngrașat vrodată, avut pĭeśină multă, da slańină puțînă — starinske svinje koje su se nekada tovile, imale su samo krtinu, a slanine malo ◊ slańină uskată — sušena slanina ◊ slańină afumată — dimljena slanina ◊ slańină pîržîtă — pržena slanina ♦ var. slaină (Crnajka, Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kļisă [Buf.]  [Vidi]

4812  slastă  slastă  мрс  slastă [akc. slastă] (i. ž.) — (nutr.) (rel.) mrs; slast ◊ slastă ĭe mînkarĭă ku karńe șî lapće — mrs je hrana sa mesom i mlekom ◊ slastă ĭe mînkarĭe kare sa manînkă numa kînd nuĭe puost — mrs je hrana koja se jede samo kad nije post ♦ sin. dulśața ♦ supr. puost [Por.]  [Vidi]

4819  slăńinuos  slăninos  сланинаст  slăńinuos (slăńinuasă) (mn. slăńinuoș, slăńinuasă) [akc. slăńinuos] (prid.) — slaninast, mastant ◊ puorśi đi astîḑ, kînd sa-ngrașă, sînt măĭ slăńinuoș đi kît aĭ đivrodată — današnje svinje kad se tove, slanjinastije su od nekadašnjih [Por.] ∞ slańină  [Vidi]

4360  slobođeńe  slobodzenie  ослобођење  slobođeńe (mn. slobođeń) [akc. slobođeńe] (i. ž.) — oslobođenje ◊ partizańi a dudait mńamțî, șă Tita ń-a dus slobođeńe — partizani su oterali Nemce, i Tito nam je doneo oslobođenje ◊ đi la slobođeńe pănă astîḑ țara sîrbĭaskă mult sa skimbat — od oslobođenja do danas srpska država se mnogo promenila [Por.] ∞ slubaḑî  [Vidi]

4347  slubaḑî  slobozî  пустити  slubaḑî (ĭuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — 1. pustiti, osloboditi ◊ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanje ◊ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašu ◊ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — pustio je radio prejako, a deca još spavaju 2. sjuriti se, napasti ◊ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekao ♦ var. sluboḑî [Por.]  [Vidi]

3920  slućit  sluţit  унакажен  slućit (slućită) (mn. slućiț, slućiće) [akc. slućit] (prid.) — unakažen ◊ sa miră babiļi đi fĭaćiļi đi astîḑ, kum puot să mĭargă așa slućiće șî urîće — čude se babe današnjim devojkama, kako mogu da idu tako unakažene i ružne ♦ skr. slut [Por.] ∞ slući  [Vidi]

4358  sluobîd  slobod  слободан  sluobîd1 (sluobîdă) (mn. sluobîḑ, sluobîđe) [akc. sluobîd] (prid.) — slobodan ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, șî iĭ a fuost sluobîḑ pănă la Sînźuorḑ — na Mitrovdan su se otpuštale sluge, i one su bile slobodne do Đurđevdana ◊ ńima n-a kreḑut kî ĭa puaće să fiĭe așa muĭare sluobîdă — niko nije verovao da ona može biti tako slobodna žena ◊ dupa kosît, vićiļi sînt sluobîđe sî paskă đarîndu — posle kosidbe stoka je slobodna da pase svuda [Por.] ♦ dij. var. slobîd [Buf.] ∞ slubaḑî  [Vidi]

4359  sluobîd  slobod  слободно  sluobîd2 [akc. sluobîd] (pril.) — slobodno ◊ pļin satu đi kîńamă, nu puoț sî mĭerź sluobîd đi iĭ — puno selo kučadi, ne možeš da ideš slobodno od njih ◊ a fuost martur la sud, ș-a spus sluobîd tuot kum a fuost — bio je svedok na sudu, i rekao je slobodno sve kako je bilo [Por.] ∞ slubaḑî  [Vidi]

4262  slut  slut  унакажен  slut (slută) (mn. sluț, sluće) (prid.) — (o izgledu osobe) unakažen, nakazan, ružan ◊ baĭatu s-a ratuns în oraș, șă sa țîńe maruos, da nu vĭađe kî ĭe slut ka ńima pi lumĭe — momak se podšišao u gradu i pravi se važan, a ne vidi da je unakažen ko niko na svetu ♦ / < skr. slućit ♦ sin. urît, strîmoćit [Por.] ∞ slući  [Vidi]

4816  služî  sluji  служити  služî (ĭuo služăsk, ĭel služașće) [akc. služî] (gl. p. ref.) — služiti ◊ rumîńi kare a služît vuoĭska đi vrĭamĭa lu kraļu, grĭeu aļes komanda „leva-desna”, șî ļ-a ļegat la un piśuor paĭe, la alalt fîn, șî ĭ-a mînat „paĭe-fîn!”, „paĭe-fîn!” pănă nu s-a do-nvațat — Vlasi koji su služili vojsku u vreme kralja, teško su razlikovali komandu „leva-desna”, pa su im vezivali na jednu nogu slamu, na drugu seno, i terali ih „seno-slama!”, „seno-slama!”, dok se nisu naučili ◊ moșu Adam a fuost mare kređințuos, șî kînd l-a-ngropat, l-a služît duoĭ puopĭ — čiča Adam je bio veliki vernik, i kad je sahranjen, služili su ga dva popa [Por.]  [Vidi]

4524  smîlț  smalț  глеђ  smîlț (mn. smîlțurĭ) [akc. smîlț] (i. s.) — gleđ, emajl ◊ smîlț ĭe mînžîtura ļikuruasă trasă pista vas đi fĭer — gleđ je sjajni premaz prevučen preko metalnih sudova ◊ kînd sa ćokńașće vrunđiva vasu đi fĭer, la loko-la iĭ pikă smîlțu — kad se negde čukne metalni sud, na tom mestu mu otpande gleđ ◊ șî olari aĭ batrîń a șćut đi smîlț, kă ku ĭel a-nfrumoșat vasurļi đe pomînt — i stari grtnčari su znali za gleđ, jer su njime ukrašavali svoje zemljano posuđe [Por.]  [Vidi]

5509  smîntînă  smântână  кајмак  smîntînă (mn.) [akc. smîntînă] (i. ž.) — (nutr.) kajmak ◊ smîntînă ĭe o kuažă dulśe kare sa faśe pi lapće, lasat în vrun vas să šća măĭ mult — kajmak je slatka pokorica koja se stvara na mleku, ostavljeno u nekom sudu duže da odstoji ♦ var. zmîntînă (Topolnica), zîmîntînă (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6137  smolau  imos  смолав  smolau (smolave) (mn. smolavĭ, smolave) [akc. smolau] (prid.) — smolav, mastan, prljav ◊ vińe đi la lukru tuot ńegru șî smolau, șî-ntota ḑîua muara sî sa skalđe, da n-are unđe — dolazi s posla sav crn i smolav, i svaki dan mora da se kupa, a nema gde ♦ sin. unsuruos, imuos [Por.] ∞ smuală  [Vidi]

4688  snopi  snopi  снопити  snopi (ĭuo snopĭesk, ĭel snopĭașće) [akc. snopi] (gl. p. ref.) — 1. snopiti, praviti snopove ◊ s-a dus sîngur să snopĭaskă grîu, kî nuĭe mult — otišao je sam da snopi žito, jer ga nema mnogo 2. sitniti, komadati, kasapiti ◊ n-avut satară, ș-a snopit karńa ku sakurĭa — nije imao sataru, pa je kasapio meso sekirom 3. (fig.) iskasapiti, poseći ◊ đi mulće uorĭ, turśi a tunat în lumĭe adunată la vro visaļiĭe, ș-a snopit pi tuoț kare n-ažuns să fugă — više puta su Turci upadali u skupove ljudi koji su bili okupljeni na veseljima, i iskasapili sve koji nisu stigli da pobegnu [Por.] ∞ snuop  [Vidi]

4687  snuop  snop  сноп  snuop (mn. snuopĭ) [akc. snuop] (i. m.) — snop, svežanj ◊ snupu s-a ļegat đin poluoź đi grîu — snop se vezivao od rukoveti žita ◊ snuopi s-a ļegat ku kurpiń or ku ćiĭ — snopovi su se vezivali lijanom ili likom ◊ snuopi s-a dus pi brukă kîći duoĭ, or dakă uomu a fuost măĭ țapîn, kîći patru — snopovi su se nosili na obramčici po dva, ili ako je čovek bio jači, po četiri [Por.]   [Vidi]

4699  sokoćit  socotit  рачунање  sokoćit [akc. sokoćit] (i. m.) — (mat.)(zast.) računanje, planiranje ◊ pi mamî-mĭa n-a putut ńima să trĭakă ku sokoćitu la źeĭśće — moju babu niko nije mogao da nadmaši u računanju na prste ◊ s-a svađit, kă sokoćitu n-a ĭeșît bun — posvađali se, jer računanje nije ispalo dobro ♦ sin. inov. răśuńit [Por.] ∞ sokoći  [Vidi]

4845  sokriĭe  socrie  тазбина  sokriĭe (mn. sokriĭ) [akc. sokriĭe] (i. ž.) — (srod.) tazbina ◊ sokriĭa ĭe kasa ku moșîĭa suokruluĭ, luok unđe s-a naskut muĭari-mĭa — tazbina je tastova kuća i imanje, mesto gde mi se rodila žena [Por.] ∞ suokru  [Vidi]

2235  solomîzdră  solomâzdră  даждевњак  solomîzdră (mn. solomîzdrĭe) [akc. solomîzdră] (i. ž.) — (zool.) daždevnjak (Salamandra salamandra) ◊ solomîzdra ĭe o žuavină ka șopîrla, ama ńagră ku pĭaće galbińe; ĭasă dupa pluaĭe pi lînga boruź — daždevnjak je životinja nalik na guštera, ali je crna sa žutim pegama; javlja se posle kiše pored potoka [Por.] ♦ dij. var. zolomîzdră (Bučje) [Crn.] ♦ dij. var. salamîzdră (Gradskovo) [Tim.] ♦ dij. var. șolomîzdră (Radenka) [Zvizd]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3506  soļńiță  solniţă  сланик  soļńiță (mn. soļńiț) [akc. soļńiță] (i. ž.) — (zast.) slanik ◊ soļńiță ĭe vas mik đi ļemn, đi țînut sare — slanik je mali drveni sud za držanje soli ◊ a fuost đemult un fĭeļ îi soļńiță, fakută ka kućiĭa ku kapak, șî s-a țînut atîrnată în kuń pi parĭaće — bila je nekada vrsta slanika, u obliku kutije s poklopcem, koja se držala okačena o klin na zidu ♦ var. suoļńiță ♦ sin. zastrug, slańik [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4579  Somođiva  Samodiva  Самодива  Somođiva [akc. Somođiva] (i. ž.) — (demon.) Samodiva ◊ Somođiva ĭe muarća, ĭa vińe la-l śe traźe să-ĭ ĭa sufļitu — Samodiva je smrt, ona dolazi kod samrtnika da mu uzme dušu ◊ Somođiva ĭe śuava măĭ urît pi lume śe uomu nu vĭađe ku uoki luĭ, pănă nu-ĭ vińe śasu muorțî — Samodiva je nešto najružnije na svetu što čovek ne vidi svojim očima, dok mu ne dođe smrtni čas ◊ la-l śe traźe, Aranźelu ku kuțîćiļi stă la piśuare, da Somođiva la kap, șî ĭel kînd întuarśe uoki pi duos ș-o vĭađe, sa taĭe đi frikă șî muare — kod samrtnika, Aranđel sa noževima stoji kod nogu, a Samodiva kod glave, i kad on prevrne oči i ugleda je, prestravi se i umre ♦ var. Somođiĭa, Sumođiĭa, Sumođiva, Điĭa [Por.]  [Vidi]

4580  somsou  somsou  самсов  somsou (mn. somsuoĭ) [akc. somsou] (i. m.) — (pej.) samsov, prostak ◊ somsou sa ḑîśe đi uom mare, da kam pruost — samsov se kaže za krupnog a priprostog čoveka ◊ uńi ḑîk somsou șî la kîńe mare — neki kažu samsov i za velikog psa [Por.]  [Vidi]

4614  sorbi  sorbi  сркати  sorbi (ĭuo sorbĭesk, ĭel sorbĭașće) [akc. sorbi] (gl. p.) — (o čorbi) srkati, posrkati ◊ sa suarbe kînd sa ĭa śeva ḑamuruos în gură kîćikîta — srče se kad se nešto čorbasto uzima ustima pomalo [Por.]  [Vidi]

1979  sorbiḑamă  sorbe-zeamă  чорбосркало  sorbiḑamă (mn. sorbiḑîămĭ) [akc. sorbiḑamă] (i. m.) — (nutr.) (pej.) (fig.) čorbosrkalo, puki siromah i gladnica koji preživljava na goloj čorbi ◊ kînd ći-ntrabă vrunu kum ći kĭamă, da tu nu vrĭeĭ să-ĭ spuń, spuńeĭ kî ći kĭamă „sorbiḑamă”, șî ĭel sa lasă đi-ntrîbaśuń ńitrăbuiće — kad te neko pita kako se zoveš, a ti nećeš da mu kažeš, kaži mu da se zoveš „čorbosrkalo”, i on će se manuti nepotrebnih zapitkivanja ♦ / sorbisrkati + ḑamăčorba [Por.] ∞ ḑamă  [Vidi]

4615  sorbit  sorbit  сркање  sorbit (mn. sorbiturĭ) [akc. sorbit] (i. s.) — (o čorbi) srkanje ◊ dupa śe sa fĭarbe, ḑama sa gustă ku sorbitu sî sa vadă kum ĭe đi fĭartă — posle kuvanja, čorba se proba srkanjem da se vidi da li je dobro skuvana [Por.] ∞ sorbi  [Vidi]

4616  sorbitură  sorbitură  чорба  sorbitură (mn. sorbiturĭ) [akc. sorbitură] (i. ž.) — (nutr.) čorba ◊ sorbitură ĭe tuota mînkarĭa apuruasă kare sa puaće sorbi — čorba je svaka vrsta tečnog jela koje se može srkati ◊ uomu fara đinț puaće mînka numa sorbiturĭ — čovek bez zuba može jesti samo čorbe [Por.] ∞ sorbi  [Vidi]

5144  sorîk  șorici  кожурица  sorîk (mn. sorîśe) [akc. sorîk] (i. s.) — (nutr.) kožurica ◊ sorîk ĭe parśel đi pĭaļe đi pork ku kîta slańină — kožurica je komad svinjske kože sa malo slanine ◊ sorîku măĭ đes sa puńe în ḑamă đi varḑă — kožurica se najčešće stavlja u kuvan kupus ♦ sin. bukatură [Por.]  [Vidi]

4551  sorośi  soroci  предодредити  sorośi (ĭuo sorośesk, ĭel sorośașće) [akc. sorośi] (gl. p. ref.) — (mag.) predodrediti, usloviti; proreći, ureći; prokleti ◊ sa sorośașće ursa la vrunu, dupa ăĭa śe ĭel faśe kînd dă pista momuată — predodređuje se sudbina nekome prema tome šta on radi kad naiđe na vradžbinu ◊ ĭ-a sorośit vro vrîžîtuare dakă sa marită dupa baĭato-la dupa kare s-a mîritat, să nu mă-ĭ aĭbe paśe șî naruok ku ĭel — urekla je neka vračara, ako se uda za toga momka za koga se udala, da nikad nema spokoja i sreću sa njim [Por.] ∞ soruok  [Vidi]

4552  sorośit  sorocit  урекнут  sorośit (sorośită) (mn. sorośiț, sorośiće) [akc. sorośit] (prid.) — (mag.) ureknut, uročen ◊ uomu ĭe sorośit kînd dă pista momuată kare a sorośito vrîžîtuarĭa, șî kînd ĭa sa prinđe đi ĭel — čovek je ureknut kad nabasa na vradžbinu koju je oročila vračara, i kad se vradžbina primi ◊ kînd ĭe la uom ursa sorośită, grĭeu skapă — kad je čoveku sudbina urečena, teško može da se izbavi [Por.] ∞ soruok  [Vidi]

4550  soruok  soroc  пророштво  soruok (mn. soruoaśe) [akc. soruok] (i. s.) — (mag.)(izob.) proroštvo, urok ◊ soruoku ĭe o momuată kare sa lapîdă kînd sa sorośașće ursa kuĭvi — urok je proroštvo koje se izriče kad se predodređuje nečija sudbina ◊ kare guod vrăžîtuare faśe soruaśe, trăbe arsă-n fuok — koja god vračara pravi uroke, treba da se baci u vatru ♦ var. sorok ♦ sin. momuată [Por.]  [Vidi]

2609  sovĭaĭkă  suveică  чунак  sovĭaĭkă (mn. sovĭeĭś) [akc. sovĭaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) čunak, deo opreme za tkanje na razboju; cevnjak ◊ sovĭaĭkă ĭe un odolan lunguĭat đi ļiemn tare, ku vîrurļi askuțîće șî ku mižluoku skobit, în kare sa puńe țaua ku baćală — čunak je duguljast predmet od čvrstog drveta, sa šiljastim vrhovima i izdubljenom sredinom, u koji se umeće cevka sa potkom ♦ up. țauă, sfîrśiel ♦ var. suvĭaĭkă ♦ (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. suvĭaĭkă (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. var. suvĭeaĭkă (Kobilje) [Stig] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

4685  soțîĭe  soție  жена  soțîĭe1 (mn. soțîĭ) [akc. soțîĭe] (i. ž.) — žena, supruga, bračna drugarica ◊ muoșu avut duauă soțîĭ, a đintîń ĭ-a murit, șî s-a-nsurat ku alta muĭarĭe — čiča je imao dve žene, prva mu je umrla, pa se oženio drugom ženom [Por.] ∞ suoț  [Vidi]

4639  spaĭma  spăima  ужасавати  spaĭma (ĭuo spaĭmĭeḑ, ĭel spaĭmĭaḑă) [akc. spaĭma] (gl. p. ref.) — (ret.) užasavati se ◊ sa spaĭmĭaḑă uomu kînd sa spomîntă rău đi śeva — užasava se čovek kad se nečega jako uplaši ♦ sin. spomînta, înfrikoșa [Por.] ∞ spaĭmă  [Vidi]

4637  spaĭmă  spaimă  ужас  spaĭmă (mn. spaĭme) [akc. spaĭmă] (i. ž.) — užas, veliki strah, strava ◊ pitulat în padure, s-a uĭtat kum flokańi iĭ taĭe parințî, șî la prins o spaĭmă atîta đi mare đi șî astîḑ sa miră kum nu ĭ-a pļusńit ińima — skriven u šumi, gledao je kako mu četnici kolju roditelje, i spopao ga je takav užas da se i danas čudi kako mu nije prepuklo srce ♦ sin. frikă [Por.]   [Vidi]

4681  spala  spăla  прати  spala (ĭuo spăl, ĭel spală) [akc. spala] (gl. p. ref.) — prati, umivati ◊ sa spală śuava kînd ku apă dubuorĭ imala — pere se nešto kad se vodom skida prljavština ◊ muĭeriļi spală rufiļi la ogaš — žene peru rublje na potoku ◊ în tota đimińața sa spală pi uokĭ șî pi mîń — svakog jutra umivaju lice i peru ruke [Por.]  [Vidi]

4682  spalat  spălat  прање  spalat1 (mn. spalaturĭ) [akc. spalat] (i. ž.) — pranje ◊ sa vĭađe kă la nora grĭeu kađe spalatu vasîlor — vidi se da snajki teško pada pranje sudova ◊ la Marța vasîlor la rînd a veńit spalato-l mare lu tuot ś-avut în koļibă — na Čisti utorak na red je dolazilo veliko pranje svega što su imali u kolibi ♦ var. spalatură [Por.] ∞ spala  [Vidi]

4856  spart  spart  разбијен  spart (spartă) (mn. sparț, sparće) [akc. spart] (prid.) — 1. razbijen ◊ kopilu s-a-ntuors đi la fîntînă plîngînd, ku kîrśagu spart în mînă — dete se vratilo sa izvora plačući, sa razbijenom testijom u ruci 2. nasekiran, zabrinut ◊ muma ĭe tuot ku kap spart șă ku grižă, pănă nu-ĭ do krĭesk kopiĭi — majka je stalno nasekirana i zabrinuta, dok joj deca ne odrastu [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4857  sparźare  spargere  разбијање  sparźare (mn. sparźerĭ) [akc. sparźare] (i. ž.) — razbijanje, lupanje ◊ bĭat a spart tuot śe ĭ-a fuost îndamînă, șî s-a lasat tumu kînd a ustańit đi sparźare — pijan je razbijao sve što mu je bilo pod rukom, i prestao je tek kad se umorio od razbijanja ◊ uomu puaće noroḑî dakă sparźarĭa kapuluĭ pintru nakazurĭ grĭaļe, ăl va țîńa măĭ multă vrĭame — čovek može poludeti ako ga lupanje glave zbog teških briga, bude držalo duže vremena ♦ var. spart [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4855  sparźe  sparge  разбити  sparźe (ĭuo sparg, ĭel sparźe) [akc. sparźe] (gl. p. ref.) — 1. razbiti ◊ a spart truaka ku vin đi prazńik, da baba a spus kă măĭ bun a fi fuost s-a fi spart kapu đikît truaka — razbio je tikvu sa vinom za slavu, a baba je rekla da je bolje bilo da je razbio glavu nego tikvu 2. cepati ◊ n-avut lukru grĭeu: a spart pĭatră đi drum, kînd s-a fakut drumu pi Șașka — nije imao težak posao: cepao je kamen za put, kad se gradio put dolinom Šaške 3. rasturiti skup ◊ dupa amńaḑîț s-a pus pluaĭa, șî bîlśu ĭuta s-a spart — popodne je udarila kiša, i vašar se brzo rasturio 4. glasno vikati, drati se iz sveg glasa ◊ a kîpatat o palmă đi la uom, kî s-a spart la kapu-luĭ pănă ĭel a durmit — dobio je šamar od čoveka, jer se drao nad njegovom glavom dok je on spavao 5. lupati glavu zbog nekog problema ◊ n-a putut să țînă să spargă kapu în tuota ḑîua ku învățamîntu, șî s-a lasat đi șkuală — nije mogao da izdrži da svaki dan lupa glavu sa učenjem, pa je napustio školu ◊ a fuźit, da miĭe mĭ-a lasat să sparg kapu ku nakazu a ĭiĭ, parke n-am đestul nakazurĭ đ-a mĭaļe — pobegla je, a meni je ostavila da lupam glavu sa njenim problemom, kao da nemam dosta svojih muka [Por.]   [Vidi]

2596  spatar  spătar  брдар  spatar (mn. spatarĭ) [akc. spatar] (i. m.) — (tehn.) (izob.) brdar, izrađivač brda za tkački razboj ◊ spata n-a șćut fiĭe kare să fakă, a fuost uamîń kare adîns a fakut numa la spĭaće; s-a kĭemat spatarĭ, șî a vindut spĭaćiļi mĭergînd ku ĭaļe đi la kasă la kasă — brdo nije mogao da napravi bilo ko, bilo je ljudi koji se bavili samo time; zvali su se brdari, i prodavali su brda idući od kuće do kuće [Por.] ∞ spată  [Vidi]

2595  spaț  spaţ  одељак  spaț (mn. spațurĭ) [akc. spaț] (i. s.) — (tehn.) (za površinu) deo, odeljak ◊ spațu ĭe urḑala ńițasută, întra pĭaćik șî spată — „spac” je neotkani deo osnove između izatkanog platna i brda ◊ la spațu sa faśe ruostu, kînd sa skimbă ițăļi — u delu „spaca” pravi se zev kada se menjaju niti [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2597  spećaḑă  speteaze  лопатица  spećaḑă (mn. spećaḑe) [akc. spećaḑă] (i. ž.) — (tehn.) 1. lopatica, lepezasta daščica za pravljenje niti za razboj ◊ pi spećaḑă sa fak ițăļi đi razbuoĭ — na daščici se prave niti za razboj 2. (izob.) sekira za cepanje šindre ◊ țîn minće kă tata-ĭ ḑîśa spećaḑă la sakurĭa đi spart la șîdîre ku kare s-a astrukat kășîļi đemult — sećam se da je otac nazivao spećadzom sekuru za cepanje šindre, kojom su se nekada pokrivale kuće [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

2742  spiĭe  speie  кош  spiĭe (mn. spiĭ) [akc. spiĭe] (i. ž.) — (tehn.) koš za ribolov ◊ spiĭe ĭe kuoș pļuskanat ku fundu îngust și ku gura largă, fakut đin skuarță đi ćiĭ, đi prins pĭeșć pi supt răđiń la rîu — spija je pljosnati koš sa uskim dnom i širokim otvorom, izrađen od lipove kore, kojim se hvataju ribe u čkaljama reke ◊ nuoĭ măĭ întîń spiĭa am vaḑut la țîgań đin Bruođița — mi smo spiju prvi put videli kod Cigana iz Brodice [Por.]  [Vidi]

2751  spinćika  spinteca  располутити  spinćika (ĭuo spinćik, ĭel spinćikă) [akc. spinćika] (gl. p. ref.) — raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporiti ◊ sa spinćikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnato ◊ nu spinćika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriš ◊ blana ku nuodurĭ nu sa spinćikă ļesńe — daska sa čvorovima ne cepa se lako ◊ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spinćik, îm kađe grĭață — volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi muka ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispinćika [Por.]  [Vidi]

2753  spinćikatură  spintecătură ?  расцеп  spinćikatură (mn. spinćikaturĭ) [akc. spinćikatură] (i. ž.) — rascep, uzdužna napuklina, naprslina ◊ sa vĭađe o spinćikatură în blană, trăbe ļipită să nu krîape đi tuot — vidi se napuklina na dasci, treba da se zalepi dok ne pukne skroz ♦ var. spinćekatură [Por.] ∞ spinćika  [Vidi]

4862  spinuț  spinuț  трнић  spinuț (mn. spinuț) [akc. spinuț] (i. m.) — (demin.) trnjić, bodljica ◊ s-a-nspinat într-un spinuț, abĭa-l vĭeḑ ku uoki, da plînźe ka kînd s-a-nbrukat în piruoń — nabola se na jedan trnić, jedva da ga vidiš očima, a plače kao da se nabola na ekser ♦ / dem < spîńe [Por.] ∞ spińe  [Vidi]

4859  spińe  spin  трн  spińe (mn. spiń) [akc. spińe] (i. m.) — (bot.) trn ◊ a mĭers đeskulț, șî s-a-nbrukat într-un spińe — išao je bos, i naboo se na trn ◊ mura ĭe pļină đi spiń — kupina je puna trnja ♦ sin. țapuș [Por.] ♦ dij. sin. mărăčińe [Kmp.]  [Vidi]

3841  spînḑ  spînz  кукурек  spînḑ (mn. spînḑurĭ) [akc. spînḑ] (i. m.) — (bot.) kukurek (Helleborus purpurascens, H. Odorus) ◊ ĭastă măĭ mulće fĭalurĭ dă spînḑă, una, kare ĭe măĭ tare ļak, sa kĭamă spînḑ stărp, kă n-are fluare — ima više vrsta kukureka, jedna, koja je najjači lek, zove se neplodni kukurek, jer nema cveta ◊ spînḑol stărp nu-nfluare; luĭ la Sîmț iĭ sa skuaće rîdaśina, șî sa lasă sî sa ușće — neplodni kukurek ne cveta; njemu se na Mladence vadi koren, i ostavi da se suši ◊ ku rîdaśina uskată alu spînḑol stărp sa ĭarbĭaḑă vićiļi rugumatuare — sa osušenim korenom neplodnog kukureka leče se domaći preživari ◊ spînḑu ĭe buĭađe veńinuasă, șî lumĭa trăbe să baźe sama bińe, kînd miraśiașće ku ĭa — kukurek je otrovna biljka, i ljudi treba dobro da paze kada je upotrebljavaju [Mlava] ♦ dij. var. spînḑă (Krivača) [Bran.] ♦ dij. sin. kutkurĭegĭ [Por.]  [Vidi]

4610  spînḑura  spânzura  обесити  spînḑura (ĭuo spînḑur, ĭel spînḑură) [akc. spînḑura] (gl. p. ref.) — obesiti ◊ nu sa șćiĭe đi śe, ama la nuoĭ a fuost mulće muĭerĭ kare s-a spînḑurat la bîtrîńață — ne zna se zašto, ali je kod nas bilo dosta žena koje su se obesile pod starost ◊ a gasît baba spînḑurată đi kļanță la ușa koļibi — našli babu obešenu o kvaku na vratima kolibe [Por.]  [Vidi]

4611  spînḑurat  spânzurat  вешање  spînḑurat1 (mn. spînḑuraturĭ) [akc. spînḑurat] (i. s.) — vešanje ◊ flokańi adunat lumĭa la spînḑuratu lu un părtizan, nu sa va spumînta kumva, șî sî sa stokńaskă đi la Titu — četnici su okupili ljude da gledaju vešanje jednog partizana, ne bi li se nekako uplašili i odstupili od Tita [Por.] ∞ spînḑura  [Vidi]

4613  spînḑuratuare  spânzurătoare  вешала  spînḑuratuare (mn. spînḑuratuorĭ) [akc. spînḑuratuare] (i. ž.) — vešala ◊ flokańi a fakut în mižluoku satuluĭ spînḑuratuare đi triĭ bîrńe ńiśopļiće, ș-a spînḑurat pi Tuku Strain, kî s-a dus đi la iĭ la părtizań — četnici su u sred sela podigli vešala od tri neotesane grede, i obesili Tiku Straina jer ih je napustio i otišao u partizane [Por.] ∞ spînḑura  [Vidi]

4850  spîrloșa  spârloșa  кострешити се  spîrloșa (ĭuo ma spîrloșăḑ, ĭel sa spîrloșaḑă) [akc. spîrloșa] (gl. p. ref.) — (o kosi, dlaci, perju) kostrešiti se, dići se, ježiti se ◊ đi frig la uom sa spîrloșaḑă pĭaļa — od hladnoće čoveku se naježi koža ♦ up. înspîrloșa [Por.]  [Vidi]

4770  spļină  splină  слезина  spļină (mn. spļińe) [akc. spļină] (i. ž.) — (anat.) slezina ◊ spļina la uom ĭe mare kît pumnu, aduśe ku rarunkĭu șî ĭe pusă supt kuașće la țîța stîngă — slezina je kod čoveka veličine pesnice, slična je bubregu i nalazi se ispod rebara kod leve sise [Por.]  [Vidi]

6277  spoi  spoi  спљескати  spoi (ĭuo spoĭesk, ĭel spoĭașće) [akc. spoi] (gl. p. ref.) — spljeskati, razmackati ◊ trĭekură puorśi pista pruńiļi ńiadunaće, șî tuaće ļi spoiră — pređoše svinje preko nepokupljenih šljiva, i sve ih spljeskaše ◊ kînd a dat ku ĭel đi pomînt, s-a spoit ka baļiga — kad ga je bacio na zemlju, spljeskao se kao balega [Por.]  [Vidi]

3967  spoveđi  spovedi  исповедати  spoveđi (ĭuo ma spoveđesk, ĭel sa spoveđiașće) [akc. spoveđi] (gl. p. ref.) — (rel.) ispovedati se, priznati grehove ◊ kînd ći spoveđeșć, kapiț ĭertare đi pakaće — kad se ispovediš, dobiješ oproštaj grehova ◊ kare ĭe kređințuos, trăbe sî țînă posturļi, șî sî sa dukă-n bisîarikă sî sa spoveđaskă — ko je vernik, treba da drži postove, i da ide u crkvu da se ispoveda ◊ kare nu s-a spoveđit ńiśkînd, kînd sa duśe pi lumĭa-ĭa, svići Pĭetre ăl bagă la fundu ĭaduluĭ — ko se nikada nije ispovedio, kad ode na onaj svet, sveti Petar ga nabije na dno pakla [Por.]  [Vidi]

4748  sprižońi  sprijăni  придржати  sprižońi (ĭuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — pridržati, prihvatiti ◊ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvna ◊ muoșu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicu ◊ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemlju ♦ var. sprižońa [Por.]   [Vidi]

4846  sprînžî  sprânji  разбацити  sprînžî (ĭuo sprînžăsk, ĭel sprînžașće) [akc. sprînžî] (gl. p. ref.) — razbaciti, rasturiti ◊ vîntu a sprînžît paiļi în tuaće părțîļi — vetar je razbacio slamu na sve strane ◊ lumĭa la zavĭećină fu adunată în mižluoku satuluĭ, ama kînd đață un ploĭuoń, îĭ sa sprîńžîră ka skalușî kare unđe putu — ljudi na zavetini behu okupljeni u centru sela, ali kad udari pļusak, oni se rasturiše ko skakavci kud koji [Por.]  [Vidi]

4847  sprînžît  sprânjit  разбацан  sprînžît (sprînžîtă) (mn. sprînžîț, sprînžîće) [akc. sprînžît] (prid.) — razbacan, raštrkan ◊ kopiĭi n-au ađet să aduńe žukariĭļi, numa ļi lasă sprînžîće đarîndu pin kasă — deca nemaju običaj da skupe igračke, nego ih ostavljaju razbacane svud po kući ◊ satu nuostru ĭe sat sprînžît, koļibiļi sînt tare đipartaće una đi alta — naše selo je raštrkano, kolibe su jako udaljene jedna od druge [Por.] ∞ sprînžî  [Vidi]

4848  sprînžîtură  răspândire ?  разбацивање  sprînžîtură (mn. sprînžîturĭ) [akc. sprînžîtură] — razbacivanje ◊ sprînžîtură ĭe kînd sa ĭa śeva śi ĭe la gramadă, șî sa labîdă în tuaće părțîļi — razbacivanje je kad se uzme nešto što je na gomili, i baca na sve strane [Por.] ∞ sprînžî  [Vidi]

2103  spuḑă  spuză  запретак  spuḑă [akc. spuḑă] (i. ž.) — 1. zapretak ◊ spuḑă ĭe śenușă kaldă ku karbuń viĭ — zapretak je vruć pepeo sa živom žeravicom ◊ în spuḑă sa frig krîmpiĭi — u zapretku se peku krompiri 2. (fig.) gomila, jato, mnoštvo ◊ primovara vin grauri spuḑă, đi mulće uorĭ mĭerg pi śierĭ ka nuvîru kare-l învăluĭe vîntu — u proleće dolazi jato čovoraka, više puta kreće se preko neba kao oblak koji vija vetar ◊ spuḑă đi lume — gomila ljudi ◊ spuḑă đi păsîrĭ — jato ptica ◊ spuḑă đi prunje a kaḑut pi žuos — gomila šljiva palo je na zemlju ♦ sin. pîlg, pîlk ♦ (augm.) spuḑăńe [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

4772  spulbur  spulber  вејавица  spulbur (mn. spulbure) [akc. spulbur] (i. s.) — vejavica ◊ spulburu sa faśe kînd ńinźe șă baće vîntu, pă vîntu mînă flotaśi în tuaće părțîļi— vejavica nastaje kada pada sneg i duva vetar, pa vetar tera pahuljice na sve strane ◊ atîta ĭe afară spulburu đi tare, đi nu puoț uoki đeșkiđa — toliko je napolju jaka vejavica, da ne možeš oči otvoriti ◊ kînd spulburu țîńe măĭ mult, sa fak namĭeț marĭ — kad vejavica duže traje, naprave se veliki smetovi ♦ up. viskul [Por.] ∞ spulbura  [Vidi]

4520  spumă  spumă  пена  spumă (mn. spumĭe) [akc. spumă] (i. ž.) — pena ◊ kînd sa mulźe lapćiļi, în gaļiată sa faśe spumă multă — kad se muze mleko, u vedrici se pravi dosta pene ◊ la-ĭ bolnavĭ đi buala rîa, kînd a kaḑut, iĭ ș-a fakut spumă albă la gură — bolesnicima od padavice, prilikom napada izbijala je bela pena na usta ◊ kînd sa spală ku sapunu, sa faśe spumă — kad se pere sapunom, pravi se pena [Por.]  [Vidi]

4521  spumuos  spumos  пенушав  spumuos (spumuasă) (mn. spumuoș, spumuasă) [akc. spumuos] (prid.) — penušav ◊ sapunurļi nuaștre, aļi batrîńe, na do fuost atîta spumuasă — naš stari sapun nije baš bio toliko penušav ◊ muĭeriļi đ-akuma vor sî sa skalđe în apă spoumuasă șî mirosată — današnje žene vole da se kupaju u penušavoj i mirišljavoj vodi [Por.] ∞ spumă   [Vidi]

4420  spuńa  spune  казати  spuńa (ĭuo spun, ĭel spuńe) [akc. spuńa] (gl. p. ref.) — 1. kazati, govoriti, pričati ◊ ń-a kriśit kă nu măĭ vrĭa să ńi spună ńimika, fînka ń-a spus tuot śe șćiĭe — poručio nam je da više ne želi da nam kaže ništa, pošto nam je ispričao sve što zna ◊ spuńe śe aĭ, șă fuź — kaži šta imaš, i briši 2. odati, izdati ◊ s-a rugat đi mińe sî n-o spun k-am vaḑuto kum sa țukă ku alțî — molila me je da je ne odam da sam je video kako se ljubi sa drugima 3. ogovarati ◊ spuńe mulće — ogovara [Por.] ♦ dij. var. spuĭe (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

4413  spurka  spurca  опоганити  spurka (ĭuo spurk, ĭel spurkă) [akc. spurka] — 1. (rel.) opoganiti, obesvetiti, uprljati, usmrdeti ◊ la rumîń vorba spurka ĭe măĭ mult ļegată đi kuku, kare ăț spurkă gura dakă iș flomînd kînd ăl auḑ măĭ întîń — kod Vlaha je reč opoganiti najviše vezana za kukavicu, koja ti opogani usta ako si gladan kad je prvi put čuješ ◊ puaće sî sa spurśe șî pomana, dakă vrunu đin ńam apruape bagă vro vină kă śuava nuĭe bun, or vrunu înžură — može da se opogani i daća, ako neko od bliskih rođaka nađe neku zamerku, ili neko opsuje 2. (fig.) imati pokvarene misli ◊ la naĭkuțu sa spurka gîndurļi kînd god veđa fata luĭ kum fîrțuańe, dukîndu-să la apă ku vasurļi pi kobilkă — momku bi se pokvarile misli kad god bi video svoju devojku kako frcka, idući na vodu sa sudovima na obramici ♦ supr. đispurka [Por.]  [Vidi]

4421  spus  spus  казивање  spus (mn. spusurĭ) (i. s.) — kazivanje, pričanje, priča; preporučivanje, preporuka ◊ pi spusu lu omo-la kare-l întîńiră, akuma ar trăbuĭa să-ntuarkă la stînga — prema priči onoga čoveka koga su sreli, sad bi trebalo da skrenu levo ◊ aļes fata pi spusu lu un praćin đin sato-la — izabrao je devojku po preporuci jednoga prijatelja iz toga sela ◊ spuso-la nuĭe đi tot nat — ta priča nije za svakoga [Por.] ∞ spuńa   [Vidi]

4751  stagar  stegar  барјактар  stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — barjaktar, stegonoša ◊ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktara ◊ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojsci ◊ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kući [Por.] ∞ stag   [Vidi]

4849  stalpĭaće  stâlp ?  стубац камина  stalpĭaće (mn. stalpĭeț) [akc. stalpĭaće] (i. m.) — stubac kamina ◊ stalpĭaće ĭe un stîlp đi ļemn, pus la o parća kaminuluĭ zîđit đi pĭatră, să țînă pĭatră să nu sa rîsîpĭaskă — stubac kamina je drveni stub, postavljen sa strane kamina zidanog od kamena, da drži kamen da se ne raspe ◊ tuot kaminu în bîrnarĭață avut doĭ stalpĭeț, k-a fuost zîđit đi pĭatră să nu sa aprindă koļiba — svaki kamin u brvnari je imao dva stupca, jer je bio sazidan od kamena da se koliba ne bi upalila [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

4080  stamînă  săptămînă  седмица  stamînă (mn. stamîń) [akc. stamînă] (i. ž.) — (kal.) sedmica, nedelja ◊ stamînă ĭe un parśel đin lună kare țîńe șapće ḑîļe — sedmica je deo meseca koji traje sedam dana ◊ ḑîļiļi în stamînă sînt: luń, marț, mĭerkurĭ, žuoĭ, vińirĭ, sîmbîtă șî dumińikă — dani u nedelji su: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota i nedelja ♦ var. sîptamînă [Por.] ♦ dij. var. saptamînă (Osnić) [Crn.]  [Vidi]

4509  stare  stare  стајање  stare (mn. stărĭ) [akc. stare] (i. ž.) — 1. stajanje, prestanak, odmor; mirovanje ◊ vrĭańika muĭare, lukră ḑîua-nuapća fara stare — vredna žena, radi dan-noć bez prestanka ◊ kopilo-sta nu m-a-ĭare stare, numa sa-nvîrćașće ka puriku — ovo dete nema mira, samo se vrti kao čigra 2. stanje, situacija ◊ rar kare la nuoĭ a fuost găzdoćin, în stare bună — retko ko je kod nas bio bogataš, u dobrim stanjem ◊ s-a rugat đi ĭel đi măĭ mulće uorĭ, ama ĭel n-a fuost în stare sî-ĭ đa atîta bańamă înprumut — molio ga je više puta, ali on nije bio u stanju da mu da tolike novce na zajam [Por.] ∞ sta   [Vidi]

4511  Starițîu  Starețiu  Старица  Starițîu [akc. Starițîu] (i. m.) — (top.) Starica, ostenjak iznad Majdanpeka ◊ Starițîu ĭe numiļi lu un kîrșot lunguĭat șî nalt la Măĭdan — Starica je ime duguljastog i visokog ostenjka kod Majdanpeka ◊ Bufańi kred kă-n Starițîu Raĭku aĭduku a-ngropat șapće tovară đe bań — Bufani veruju da je u Starici hajduk Rajko zakopao sedam tovara blaga ♦ var. Starețîu [Buf.]  [Vidi]

4366  starpi  stârpi  јаловити  starpi (ĭuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — 1. (vet.) jaloviti, izjaloviti, postati neplodan ◊ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļu nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjaloviti 2. (med.) pobaciti, abortirati ◊ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje volje [Por.] ∞ stărp  [Vidi]

4745  stauă ku kuadă  cometă  звезда репатица  stauă ku kuadă [akc. stauă ku kuadă] (sint.) — (astr.) zvezda repatica, kometa ◊ (ver.) kînd pi śerĭ să ivĭașće staua ku kuadă, o să fiĭe rat îndată, ș-aĭa rat mare ku mare storăńe — kad se na nebu javi zvezda repatica, biće rata skoro, i to veliki rat sa sa velikim stradanjem [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

4365  stărp  sterp  јалов  stărp (starpă) (mn. stărpĭ, stîarpe) [akc. stărp] (prid.) — jalov, neplodan ◊ muĭarĭa fara kopiĭ ĭe starpă, pomînt fara ruod ĭe stărp, puom fara puamĭe ĭe ĭară stărp — žena bez dece je jalova, zemlja bez roda je jalova, voćka bez ploda je takođe jalova ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi uaĭe șî đi vakă kî sînt stîarpe — najčešće se kaže za ovcu i kravu da su jalove [Por.]   [Vidi]

4510  stărui  stărui  старати се  stărui (ĭuo ma stăruĭesk, ĭel sa stăruĭașće) [akc. stărui] (gl. ref.) — starati se, brinuti, paziti ◊ nu s-a stăruit đi viće kum trăbe, șî vićiļi ĭ-a murit — nije se starao o stoci kako treba, pa mu je stoka polipsala ◊ kopiĭi trăbe sî sa stăruĭe đi parințî pănă la muarće — deca treba da se staraju o roditeljima do smrti ◊ nu sa stărue đi ńima, nu-ĭ sa pasă đi ńimika — ne stara se ni o kome, ne brine ni o čemu [Por.]  [Vidi]

5647  stîklă  sticlă  стакло  stîklă (mn. stîkļe) [akc. stîklă] (i. ž.) — 1. staklo ◊ pănă n-ažuns stîkla în dugăĭ, ferĭeșćiļi s-astupat ku vrun fĭeļ đi arćiĭe śețuasă șă unsuruasă — dok nije stiglo staklo u prodavnicama, prozori su se zatvarali nekom mutnom i masnom hartijom ◊ în luok đi stiklă la ferĭeșć alu koļibĭ pi śuoś s-a pus șă pĭaļe đi bĭeșîkă porśaskă — umesto stakla na prozore koliba po brdima stavljala se i koža od svinjske bešike ◊ stîkla ferĭeșći — prozorsko staklo [Por.] ♦ var. șćiklă (Brodica)[Rom.], țaklă [Res.] ♦ sin. oĭagă [Bran.] 2. flaša, stakleni sud ◊ a veńit k-o stîklă đi rakiĭe să ńi kĭame la nuntă — došao je sa flašom rakije da nas pozove na svadbu [Por.]  [Vidi]

4556  stîlp  stâlp  стуб  stîlp (mn. stîlpĭ) [akc. stîlp] (i. m.) — 1. (bot.) struk, stabljika niske biljke ◊ vićiļi sa stropĭesk ku moļidva ku un stîlp đi busuĭuok — stoka se škropi svetom vodicom pomoću jednog struka bosiljka ◊ nuĭe frumos să će duś la morminț numa ku un stîlp đi fluare — nije lepo da ideš na groblje samo sa jednim strukom cveta 2. (tehn.) direk; stub, trupac ◊ stîlp ĭe ļemn taĭat, kurațat đi krĭanźe șă skurtat pi masură śe trăbe — direk je drvo isečeno, očišćeno od granja i skraćeno prema potrebnoj meri ♦ sin. bunduk, șćump, tutuk [Por.]  [Vidi]

4558  Stîlp  stâlp  Стилп  Stîlp [akc. Stîlp] (i. m.) — (top.) Stilp, mesto u blizini Majdanpeka ◊ Stîlp ĭe luok đi la Măĭdan kîtra rîsarit, la Apa Albă, unđe lukratuori a taĭat la stîlpi đi uokńe la rudńik — Stilp se zove mesto istočno od Majdanpeka, kod Belih Voda, gde su radnici sekli trupce za rudarska okna ◊ șćumpi kare s-a taĭat la Stîlp nu s-a mîsurat ku mĭetru, numa ku držala — trupci koji su se sekli na Stiplu nisu se merili metrom, nego držaljem ◊ la Stîlp a fuost un fag atîta đi mare đi s-a puvestît kă ĭe măĭ mare ļemn în munțîļi măĭdanuluĭ — kod Stilpa je bila jedna bukva toliko velika da se pričalo kako je to najveće drvo u majdanpečkim šumama ◊ la Stîlp s-a vaḑut ńiskar zîdoviń batrîńe, șă lumĭa đes a sapat, ginđind kă ĭastă bań îngropaț — na Stilpu su se videle neke stare zidine, i ljudi su često kopali, misleći da ima zakopanog blaga ◊ đin Stîlp nu ma-ĭastă ńimka, ku tuot l-a kutrupit kopu alu rudńiku đi astîḑ — od Stilpa nema više ničeg, celog ga je zatrpao kop današnjeg rudnika [Por.] ∞ stîlp  [Vidi]

4424  stîmpara  stîmpăra  хладити  stîmpara (ĭuo stîmpîr, ĭel stîmpîră) [akc. stîmpara] (gl. p. ref.) — hladiti, utuliti, stišati; gasiti ◊ apa đi žumuļit puorku ĭe prĭa ferbinće, trăbe sî sa stîmpîre kîta, să nu ńi arđem — voda za šurenje svinje je prevrela, treba malo da se ohladi, da se ne opečemo ◊ s-a dus tata ku un uom la varńiță, trăbe astîḑ să stîmpîre varu — otišao je otac sa jednim čovekom na krečanu, treba danas da gase kreč ◊ fuoku ĭe prĭa tare, stîmpărăl kîta, să nu sa strîvĭaskă ļamńiļi fara ńiśkotrĭabă — vatra je prejaka, utuli je malo, da se ne troše drva nepotrebno ◊ tuota ḑîua a kosît, da n-avut ku śe sî stîmpîre săća — ceo dan je kosio, a nije imao čime da gasi žeđ ◊ grĭeu duor ĭ-a kaḑut pi ińimă, șî mĭarźe kîpiĭat pin lume, katînd ku śe să-l stîmpîre — težak bol mu je pao na srece, i luta ošamućen po svetu, tražeći čime može da ga stiša ◊ kînd śuava sa stîmpîră, kaldura sa mićikuļaḑă, da kînd sa stînźe, kaldura sa pĭarđe đi tuot — kad se nešto hladi, toplota se smanjuje, a kad se gasi, toplota nestaje sasvim ♦ sin. stînźa [Por.]   [Vidi]

2631  stînă  stână  стадо  stînă (mn. stîń) [akc. stînă] (i. ž.) — stado ovaca, nastalo udruživanjem krda više vlasnika, radi muže; smeša ◊ stînă sa faśe kînd sa înpreună kîrdurļi đi uoĭ alu măĭ mulț inș — smeša nastaje kada se sastavljaju krda ovaca od više vlasnika ♦ up. kîrd, baśiĭe [Por.]  [Vidi]

4539  Stîngaśilă  Stîngu  Стангачиловић  Stîngaśilă [akc. Stîngaśilă] (i. m.) — (antr.) Stangačilović ◊ Stîngaśilă ĭe poļikra ńamuluĭ alu vrun uom kare a fuost stîngaś — Stangačilović je porodični nadimak roda čiji je predak bio levoruk ◊ măĭ mare ńam alu Stîngaśilă ĭe în sat Brastouț, lînga Buor — najveći rod Stangačilovića je u selu Brestovcu kod Bora [Por.] ∞ stîng  [Vidi]

4746  stîngaśit  mamită  маститис  stîngaśit [akc. stîngaśit] (i. s.) — (vet.) mastitis, upala vimena ◊ uoĭļi sa bulnavĭesk đi stîngaśit kînd pĭerd lapćiļi la o țîță — ovce obole od mastitisa kad izgube mleko u jednom vimenu ◊ am duauă uoĭ stîngaśe — imam dve ovce obolele od upale vimena ◊ aĭ batrîń a ginđit kî uoiļi stîngaśesk kînd ļi muśkă vro ală — stari su mislili da ovce obole od upale vimena kad ih ujede neka zmija ◊ uńi stîngaśala a ļikuit ku frunḑă đ-alun șă sare, ku śe s-a ļikuit đi nopîrś, alțî ku lapis — jedni su upalu vimena lečili leskovim lišćem i solju, kako se lečilo od ujeda zmije, drugi sa lapisom ♦ var. stîngaśală [Por.] ∞ stîng   [Vidi]

3979  stînźa  stinge  гасити  stînźa (ĭuo stîng, ĭel stînźe) [akc. stînźa] (gl. p. ref.) — gasiti ◊ pănă nuoĭ am durmit, fuoku s-a stîns — dok smo mi spavali, vatra se ugasila ◊ guma aprinsă nu sa stînźe ļesńe — upaljena guma ne gasi se lako ◊ stînsără lampa, șî sa kulkară — ugasiše lampu, i legoše ♦ sin. stîmpara [Por.]  [Vidi]

3297  stîrk  stârc  рода  stîrk (mn. stîrś) [akc. stîrk] (i. m.) — (ornit.) 1. roda (Ciconia Ciconia) ◊ stîrk ĭe pasîrĭe ku ćiku lung, kare vińe primovara șî sa kuĭbĭaḑă în vîru kuoșuluĭ — roda je ptica sa dugim kljunom, koja dolazi s proleća i gnezdi se na vrhu dimnjaka ♦ dij. var. stîlk (Sige) ♦ dij. sin. barḑă [Crn.] ♦ dij. sin. barză [Kmp.] 2. kobac ◊ a tunat stîrśu în gaiń — ušao kobac u kokoške ♦ sin. (Mosna) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3298  stîrśi  stârci  чучати  stîrśi (ĭuo ma stîrśesk, ĭel sa stîrśiașće) [akc. stîrśi] — čučati, biti u sagnutom položaju; zgrčiti se ◊ kîńi latră ļegaț la ușa strunźi, da oțomanu s-a stîrśit dupa gard, șî taśe — psi laju vezani na ulazu u tor, a lopovčina je čučnula iza ograde, i ćuti ♦ sin. zgîrśi, pići [Por.]   [Vidi]

3300  stîrśit  stârcit  чучећки  stîrśit (stîrśită) (mn. stîrśiț, stîrśiće) [akc. stîrśit] (pril.) — čučećki, čučeći, u čučećem položaju ◊ să șća stîrśit dupa tufă kît vrĭa, lumĭa l-a vaḑut kînd s-a pitulat, ș-akuma tuoț șćiu kare ĭe — nek stoji čučeći iza žbuna koliko hoće, ljudi su ga videli kad se skrio, i sad svi znaju ko je ♦ sin. zgîrśit, pićit, ćușćit [Por.] ∞ stîrśi  [Vidi]

4055  stokńi  stucni  стукнути  stokńi (ĭuo stokńesk, ĭel stokńașće) [akc. stokńi] (gl. p. ref.) — stuknuti, ustuknuti, kretati se unazad; odstupiti; odvrtatiti; zaustaviti ◊ n-a putut să stokńaskă buoĭi la pripur, ș-a trekut karu pista ĭel — nije mogao da stukne volove na nizbrdici, pa su kola prešla preko njega ◊ kînd vrĭeĭ să stokńeșć buoĭi, zbĭerĭ „stu-napuoĭ”, da la kal zbĭerĭ „țurik” — kad hoćeš da stukneš volove, vikneš „stu-nazad”, a konju vikneš „curik” ◊ vîlvuos uom, nu sa stokńașće la ńima — hrabar čovek, ne uzmiče ni pred kim [Por.]   [Vidi]

4582  storăńe  storene ?  уништење  storăńe (mn. storăń) [akc. storăńe](i. ž.) — uništenje, uništavanje, ubijanje ◊ kînd sa-nvața lumĭa să traĭaskă ku storăńe, povasta lor ĭe gata — kad se ljudi naviknu da žive sa ubijanjem, njihova priča je gotova ◊ ńamțî a fakut prĭa mare storăńe ku žîduvi, șî ĭară nu ĭ-a storît đi tuot — Nemci su organizovali jako veliko ubijanje Jevreja, ali opet ih nisu uništili sasvim ◊ n-a sufarat să măĭ traĭaskă ku ĭel, k-a spumîntato întota ḑîua k-o omouară, șă sarakă ș-a fakut storăńe sîngură — nije više mogla podneti da živi sa njim, jer je pretio svaki dan da će je ubiti, pa se sirota sama ubila [Por.] ∞ storî   [Vidi]

4581  storî  storî  уништити  storî (ĭuo storăsk, ĭel storașće) [akc. storî] (gl. p. ref.) — uništiti, ubiti, istrebiti ◊ ńamțu a vrut să storaskă Sîrbu, kă, śika, Sîrbu a fuost đevină đi tuot — Nemci su hteli da istrebe Srbe, jer su, kažu, Srbi bili krivi za sve ◊ lumĭa astîḑ sa storașće ku buaļe, ku mînkarĭa înveńinată, ku frikă kă o să fiĭe razbăl — ljudi se danas uništavaju bolestima, zatrovanom hranom, strahom da će izbiti rat [Por.]   [Vidi]

1837  stragĭață  străgheaţă  подливено млеко  stragĭață (mn. stragĭeț) [akc. stragĭață] (i. ž.) — 1. (nutr.) podliveno, podsireno mleko ◊ stragĭața ĭe lapćiļi în kare ĭe pus kĭagu, șî trîabe sî sa strîngă sî sa fakă kaș — „stragjaca” je mleko u koje je stavljena maja, i koje treba da se stegne da bi se dobila kaša [GPek] ◊ stragĭața ĭe lapćiļi kînd s-apukă sî să-nkĭaźe — „stragjaca” je mleko kad počne da se siri (Luka) ◊ șî la nuoĭ ĭe stragĭață tot aĭa, lapćiļi-nkĭegat — i kod nas je „stragjaca” isto, podliveno mleko (Krivelj) [Crn.] 2. (med.) lek za oči ◊ stragĭața a fuost ļak đi uokĭ — podliveno mleko korisitlo se kao lek za oči (Blizna) 3. kaša sapuna ◊ kînd s-a fĭert sapunu, la fundu kaldări a ramas śir, la kĭmat stragĭață, ku ĭel s-a spalat pănă nu sa do slait sapunu tuot — kad se kuvao sapun, na dnu bakrača ostajala je kaša, zvala se stragjaca, njome se pralo dok se ne bi stego sav sapun (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4947  strakină  străchină  здела  strakină (mn. străkiń) [akc. strakină] (i. ž.) — zdela, panica; činija ◊ strakina a fuost vas đi mînkare đi pomînt, da đi dupa rat înkoaśa a ĭeșît șă străkiń đi pļek — panica je bila posuda za jelo od zemlje, a posle rata naovamo pojavile se i panice od pleka ◊ înainća lu străkiń, kare ļ-a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ, rumîńi a mînkat numa đin bļidurĭ đi ļemn, kare ĭ-a fakut sîngurĭ — pre panica, koje su izrađivali grnčari i prodavali po vašarima, Vlasi su jeli isključivo iz drvenih bljuda, koje su izrađivali sami [Por.] ∞ vas  [Vidi]

2036  strań  strani  губер  strań (mn. strańe, străń) [akc. strań] (i. m.) — guber, grubo tkan vuneni pokrivač ili prostirka ◊ strańu ĭe fakut dă lînă, ăl țîasă babiļi pră bît — guber je izrađen od vune, tkaju ga babe „na štapu” ◊ fata a kaḑut, luvată dă vînturĭ, ș-a ḑakut pră strań pănă noĭ am źukat pră lînga ĭa s-o pumeńim — devojka je pala, obuzeta vetrom, i ležala je na guberu, dok smo mi igrale oko nje da je povratimo (Busur) ◊ pomeńiļi dă bătrîńață s-a-nćins źuos, pră strań — daće su se nekada postavljale na zemlji, na guberu (Rašanac) [Mlava]  [Vidi]

4707  strat  strat  леја  strat (mn. straturĭ) [akc. strat] (i. s.) — (agr.) leja ◊ stratu ĭe parća bașćeļi în kare sa sađașće śapa, piparka, krîstavĭețî — leja je deo bašte u kome se sadi luk, paprika, krastavac ♦ sin. postată [Por.]  [Vidi]

4709  stražăr  străjer  стражар  stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — stražar, čuvar ◊ stražărĭ ĭe uom înarmat kare pazîașće śuava đi uoț — stražar je naoružan čovek koji čuva nešto od lopova ◊ (ver.) raĭu are stražărĭ kare pazîașće să nu tuńe fiĭe kare, șă-l kĭamă Pîndarĭu Raĭuluĭ — raj ima stražara koji pazi da ne uđe bilo ko, i koji se zove Rajski Stražar ♦ sin. pîndar [Por.] ∞ stražă  [Vidi]

5185  străbaća  străbate  пробити  străbaća (ĭuo strabat, ĭel strabaće) [akc. strabaće] (gl. p. ref.) — probiti se; prodreti ◊ pin namĭeț pănă-n brîu, abĭa s-a străbatut pănă la koļibă — kroz smetove do pojasa, jedva su se probili do kolibe ◊ a fakut ușa đin blană tare, să n-o poată străbaća ńimika — pravili su vrata od tvrde daske, da je ne može probiti ništa [Por.] ♦ dij. var. strabaća (Leskovo) [GPek]  [Vidi]

6325  străbaćare  străbatere  пробијање  străbaćare (mn. străbaćerĭ) [akc. străbaćare] (i. ž.) — probijanje, prodiranje ◊ străbaćarĭa drumuluĭ đi kară pi śuoś în munće a fuost lukru tare grĭeu, kă tuot lukru a kaḑut numa pi șîaļiļi lu lumĭe kare a trait în arito-la unđe sa strîbatut drumu— probijanje kolskih puteva po brdima u planini bio je jako težak posao, jer je ceo posao padao samo na leđa ljudi koji su živeli u tom kraju gde se put probjao [Por.] ∞ străbaća  [Vidi]

5186  străbatut  străbătut  пробијен  străbatut (străbatută) (mn. străbatuț, străbatuće) [akc. străbatut] (prid.) — probijen ◊ kînd frontu ļi s-a străbatut, aĭ nuoștri s-a tras — kad im je front probijen, naši se povukli [Por.] ∞ străbaća  [Vidi]

3598  străkura  străcura  цедити  străkura (ĭuo străkur, ĭel străkură) [akc. străkura] (gl. p. ref.) — cediti (se) ◊ sa străkură kașu đi lapće, ļegat în străkatuare, șă atîrnat în kuń la kamin — cedi se mlečna kaša, vezana u cediljku i okačena o klin na kaminu ◊ sa străkura apa đi pi țuaļe uđe — cedi se voda sa mokre odeće [Por.]  [Vidi]

4438  străkurat  străcurat  процеђен  străkurat (străkurată) (mn. străkuraț, străkuraće) [akc. străkurat] (prid.) — proceđen, oceđen ◊ numa lapćiļi străkurat s-a-nkĭagă — samo oceđeno mleko se siri ♦ var. strîkurat ♦ supr. ńistrăkurat [Por.] ∞ străkura   [Vidi]

6150  străluśi  străluci  бљеснути  străluśi (ĭuo străluśesk, ĭel străluśiașće) [akc. străluśi](gl.) — bljesnuti, sevnuti ◊ măĭ întîń străluśi o viđarĭe tare, dupa aĭa răsună un puakńit fiorĭaļńik, ka kînd śerĭu sa suduame pi pomînt — prvo je bljesnula jaka svetlost, posle toga odjeknu jeziv pucanj, kao da se nebo oburvava na zemlju ♦ sin. sfulđira [Por.] ∞ luśi  [Vidi]

5924  strămući  strămuta  унаказити  strămući (ĭuo strămućesk, ĭel strămućașće) [akc. strămući] (gl. p. ref.) — unakaziti; poružniti ◊ atîta s-a strămućit ku pipćenatol nou đi nu sa puaće kunoșća — toliko se unakazila novom frizurom da se ne može prepoznati ♦ var. strîmuta ♦ sin. slući [Por.]  [Vidi]

4710  strănutat  strănut  кијање  strănutat (mn. strănutaturĭ) [akc. strănutat] (i. s.) — (med.) kijanje ◊ đi đesńață s-a pus un strănutat pi mińe, đi o sî-m sară uoki đin kap — od jutros me je spopalo takvo kijanje, da će mi oči iskočiti iz glave ◊ strînutatu sa puńe pi uom kînd ăl prinđe frigu — kijanje uhvati čoveka kad se prehladi ♦ skr. strănut ♦ var. strînutat [Por.] ♦ dij. sin. străfigat (Šipikovo) [Tim.], (Urovica) [Pad.] ∞ strănuta  [Vidi]

3597  streșînă  streașină  стреха  streșînă (mn. streșîń) [akc. streșînă] (i. ž.) — streha, nadstrešnica ◊ streșînă ĭe un parśel đi astrukamîntu kășî, kare trĭaśe în afară đi parĭeț, șî-ĭ pazîașće đi pluaĭe — streha je deo krova na kući, koji prelazi spoljne zidove, i čuva ih od kiše ◊ zapada sa topĭașće, șî apa pikură đi pi streșînă ka kînd pluaĭe — sneg se topi, i voda kaplje sa strehe kao kad pada kiša ♦ var. strĭeșînă [Por.]  [Vidi]

4741  strin  străin  стран  strin (strină) (mn. striń, strińe) [akc. strin] (prid.) — stran, tuđ ◊ dupa rato-l đintîń, s-a kîsîtorit la noĭ ńișći țîgań, bandaș, ń-a dus kînćiśe strińe ș-a strîkat pĭ-aļi nuaștre aļi batrîńe — posle prvog rata naselili su se kod nas neki Cigani, trubači, doneli su strane pesme i pokvarili naše stare ◊ a ramas satu pustîń, s-a dus ćińerișu în țară strină — ostalo je selo pusto, mladost je otišla u tuđu zemlju [Por.]  [Vidi]

2822  strîake  streche  штркаљ  strîake (mn. strîake) [akc. strîake] (i. ž.) — (ent.) goveđi štrkalj (Hypoderma bovis) ◊ kînd strîakĭa sa puńe pi vaś, ĭaļe fug đi sa omuară — kad štrkalj napadne krave, one se ubijaju od bežanja [Por.]  [Vidi]

3178  strîga  striga  дозивати  strîga (ĭuo strîg, ĭel strîgă) [akc. strîga] (gl. p. ref.) — 1. dozivati nekog glasno ◊ a strîgat kît a putut măĭ tare, ama ńima nu l-a auḑît đi vînt — dozivao je iz sveg glasa, ali ga niko nije čuo od vetra 2. nazivati, imenovati, oslovljavati ◊ tuoț în sat ăl strîgă Pîătru, da ĭel ĭe la karće Ĭanku — svi ga u selu zovu Petar, a on je kršten kao Janko ◊ n-a vrut ńima s-o strîźe kî ĭe kurvă, șî s-a-ntuors la mumî-sa — nije htela da je iko naziva kurvom, pa se vratila majci ◊ baba n-a sufarat pi ńima s-o strîźe „babă” — baba nije trpela nikog da je zove „baba” ♦ sin. kema, zbera [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2620  strîgă  strigă  лептир  strîgă (mn. strîź) [akc. strîgă] (i. ž.) — 1. (ent.) leptir „mrtvačka glava” (Acherontia lachesis) ◊ strîgă ĭe un fĭeļ đi flutur mare ku kare babiļi a spumîntat kopiĭi aĭ miś kînd sara n-a vrut la vrĭame sî sa kulśe — striga je vrsta velikog leptira, kojim su babe plašile malu decu kada nisu htela uveče na vreme da legnu 2. (dem.) krvopija koja deci siše krv ◊ s-a krĭeḑut kă strîga vińe nuapća, șă suźe sînźiļi la kopiĭ miś — verovalo se da striga dolazi noću, i siše krv maloj deci ♦ augm. strîguoń, strîguoĭ [Por.] ∞ flutur   [Vidi]

4439  strîka  strica  кварити  strîka (ĭuo strîk, ĭel strîkă) [akc. strîka] (gl. p. ref.) — kvariti, pokvariti ◊ sa strîkă mașîna, sa strîkă lumĭa, sa strîkă vrĭamĭa — kvari se mašina, kvare se ljudi, kvari se vreme ◊ muĭarĭa strîkă śarapu, kî nu l-a-npļećit bun — žena kvari čarapu, jer je nije dobro isplela ◊ păkurari aĭ măĭ marĭ strîka pĭ-aĭ miś ku mulće povĭeșć minśinuasă — stariji čobani kvare mlade čobane raznim izmišljenim pričama [Por.]  [Vidi]

4440  strîkaśuńe  stricăciune  поквареност  strîkaśuńe (mn. strîkaśuń) [akc. strîkaśuńe] (i. m.) — pokvarenost ◊ astîḑ lumĭa gata tuată ka kînd s-a bulnavit đi strîkaśuńe, nu sa șćiĭe kare đin kare ĭe măĭ strîkat — danas ljudi gotovo svi kao da su oboleli od pokvarenosti, ne zna se ko je od koga pookvareniji [Por.] ∞ strîka  [Vidi]

4837  strîkat  stricat  покварен  strîkat (strîkată) (mn. strîkaț, strîkaće) [akc. strîkat] (prid.) — pokvaren 1. (tehn.) neispravan, koji ne radi ◊ muara nu lukră, a triĭļa ḑî ĭe đi kînd ĭe strîkată, da ńima nu puńe mîna s-ogođaskă — vodenica ne radi, već treći dan je pokvarena, a niko ne miče prstom da je popravi 2. (fig.) nemoralan čovek ◊ nu sa șćiĭe đin iĭ duoĭ kare ĭe măĭ strîkat: ĭel, or muĭari-sa — ne zna se ko je od njih dvoje pokvareniji: on, ili njegova žena ◊ (izr.) strîkat ka putragańu — pokvaren kao mućak [Por.] ∞ strîka   [Vidi]

3599  strîkatuare  strecurătoare  цедиљка  strîkatuare (mn. strîkatuorĭ) [akc. strîkatuare] (i. ž.) — cediljka ◊ strîkatuare ĭe un parśel đi pînḑă supțîre, pin kare sa străkură kașu đi lapće, sî sa đispartă șî sî ramînă brînḑa — cediljka je parče tankog platna, kroz koje se cedi mlečna kaša, da bi se odvojila surutka i ostao sir ♦ var. străkatuare, străkuratuare [Por.] ∞ străkura   [Vidi]

3070  strîmatură  strămătură  обојени прамен  strîmatură (mn. strtrîmaturĭ) [akc. strîmatură] (i. ž.) — obojeni pramen vune ◊ strîmatura ĭe un biț đi lînă fîrbuită, atîrnată ka kićiĭa la prunu alo-l muort — strimatura je pramen obojene vune, kojim se kiti šljiva pokojnika ◊ prunu kićit ku strîmaturĭ sa duśe înainća muortuluĭ — šljiva okićena obojenim kićankama nosi se na čelu pogrebne povorke [Por.] ∞ tramă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4442  strîmb  strâmb  крив  strîmb1 (strîmbă) (mn. strîmbĭ, strîmbe) [akc. strîmb] (prid.) — 1. (o formi) kriv ◊ klańa-sta ĭe strîmbă într-o parće, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — ovaj stog je kriv na jednu stranu, ima da padne kad bude dunuo neki jači vetar 2. (fig.) kriv, pogrešan, loš izbor ◊ s-a prins ku ńișći oțomań, ș-a pļekat pi drum strîmb — uhvatio se sa nekim lopovima, i krenuo krivim putem [Por.]  [Vidi]

4676  strîmb  strâmb  криво  strîmb2 [akc. strîmb] (pril.) — (o moralu, o pravdi) krivo, lažno ◊ a marturisît pi strîmb, ș-a mînat uomu la robiĭe dakă n-a fuost ńimik đivină — svedočio je krivo, i oterao čoveka na robiju, iako nije bio ništa kriv ◊ (ver.) măĭ greu pakat ĭe kînd uomu sa-nźuară pi strîmb în kopiĭi luĭ — najteži greh je kad se čovek krivo kune u svoju decu ♦ supr. đirĭept [Por.]  [Vidi]

4677  strîmba  strâmba  кривити  strîmba (ĭuo strîmb, ĭel strîmbă) [akc. strîmba] (gl. p. ref.) — 1. (o materiji) kriviti, iskriviti ◊ rangu s-a strîmbat, da kovaśu l-a-ngalḑît la fuaļe, șî l-a-nđireptat — ćuskija se iskrivila, a kovač je zagrejao na mehu, i ispravio 2. (o istini) lagati, krivo govoriti, izvrtati istinu ◊ kînd vaḑu k-o să fiĭe prinsă la minśună, ĭa îńśepu a strîmba povasta đin tîn — kad vide da će biti uhvaćena u laži, ona poče izvrtati prvobitnu priču 3. (o izrazu) kreveljiti se ◊ đi triĭ uorĭ ĭ-a spus mumî-sa să nu sa strîmbe așa kînd vorbĭașće, da ĭel ńimika, ka kînd ĭe kopilu drakuluĭ — tri puta mu je majka govorila da se ne krevelji tako kad govori, a on ništa, kao da je đavolje dete ♦ supr. đirepta [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4402  strîmćală  strâmteală  тесноћа  strîmćală (mn. strîmćelurĭ) [akc. strîmćală] (i. ž.) — tesnoća, teskoba, skučenost ◊ kînd s-a trait în borđiĭe, s-a fakut șăḑîtuorĭ da luok n-a fuost, n-aĭ putut să ći-ntuorś đi strîmćală — kad se živelo u zemunicama, pravile su se sedeljke a mesta nije bilo, nisi mogao da se okreneš od skučenosti [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

4400  strîmt  strâmt  узан  strîmt (strîmtă) (mn. strîmț, strîmće) [akc. strîmt] (prid.) — 1. (o prostoru) uzan, uzak, sužen ◊ poćaka pista kuastă ĭe strîmtă kî ĭe luoku kostîșat, șî nu s-a putut sapa măĭ larg la așa rîpă — staza preko padine je uska jer je teren strm, pa se nije moglo kopati šire na takvoj strmini ◊ a fakut drum đi kară pănă la munće, ama drumu ĭe prĭa strîmt la o kĭaĭe, đi nu puot duauă kare sî sa petrĭakă — napravili su kolski put do planine, ali li je put preuzak na jednom useku pa ne mogu dvoja kola da se mimoiđu 2. (fig.) (vulg.) tesnilo, zadnjica, guza ◊ la kare ĭ-a fuost kam rușîńe să ḑîkă „futo-l în kur”, ĭel a-nžurat „futo-l în strîmț”, k-a fuost tuot una — kome je bilo malo nezgodno da kaže „jebem ga u dupe”, on je psovao „jebem ga u tesnilo”, jer je bilo isto [Por.]  [Vidi]

4398  strîmta  strâmta  сужавати  strîmta (ĭuo strîmćeḑ, ĭel strîmćaḑă) [akc. strîmta] (gl. p. ref.) — sužavati ◊ sa ḑîśe kî sa strîmćaḑă śuava kînd iĭ sa mićikuļaḑă lațîmĭa — kaže se da se nešto sužava kad mu se smanjuje širina ◊ ĭ-a strîmtat śuariku prĭa mult, ș-akuma nu puaće să-nbraśe pîntaluońi — suzili mu nogavicu previše, i sada ne može da običe pantalone ♦ sin. îngusta [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

4399  strîmtat  strâmtat  сужен  strîmtat (strîmtată) (mn. strîmtaț, strîmtaće) [akc. strîmtat] (prid.) — sužen, stešnjen ◊ nu sa puaće treśa ku karu pista kurmatură, kă drumu ĭe rău strîmtat đi pluoiļe-șća đi kurînd — ne može se preći kolima preko prevoja, jer je put jako sužen od ovih poslednjih kiša ◊ odată i-sa-n parut kî suoba sa mićikulat, parke ĭe atîta strîmtată, spuńe, đi s-a ļipit parĭaće đi parĭaće — odjednom mu se učinilo da se soba smanjila, da je toliko sužena, kaže, da se zalepio zid za zid ♦ sin. sugrumat [Por.] ∞ strîmt  [Vidi]

6130  strîngatuare  strângătoare  стега  strîngatuare (mn. strîngatuorĭ) [akc. strîngatuare] (i. ž.) — (tehn.) stega ◊ strîngatuarĭa ĭe alatu tișlerĭesk — stega je stolarski alat ◊ în strîngatuare s-a strîng blańiļi înžgĭebuiće șî tutkaļiće, sî sa aduńe întru-una, șî sî sa înțăpeńaskă — u stegi se stežu tutkalisane i užljebljene daske, da se spoje u jednu, i učvrste ◊ blăńiļi sa adună șî s-a strîng în strîngatuarĭe kînd tișleru faśe blăń đi astaļe, kare trăbe să fiĭe larź, da așa nu puot sî sa skuată đin un tutuk — daske se spajaju i stežu u stegi kada stolar pravu daske za stolove, koje moraju biti široke, a takve se ne mogu izrezati iz jednog trupca [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

4392  strîns  strâns  стегнут  strîns (strînsă) (mn. strînș, strînsă) [akc. strîns] (prid.) — 1. (tehn.) stegnut, pritegnut, zategnut ◊ ļigatura la sak n-a fuost strînsă bińe, șî saku s-a đizļegat șî s-a varsat — povez na džaku nije bio dobro zategnut, pa se džak odvezao i rasuo ◊ a mînat ruata ku lanțu strîns, șî lanțu a pokńit — vozio je bicikl sa stegnutim lancem, i lanac je pukao 2. (fig.) cicija, tvrdica ◊ au bań kî sînt strînș, zgîrśiț — imaju pare jer su tvrdice, cicije [Por.] ∞ strinźa  [Vidi]

4391  strînźa  strânge  стезати  strînźa (ĭuo strîng, ĭel strînźe) [akc. strînźa] (gl. p. ref.) — stezati ◊ kînd sa taĭe tutuku la firizană, trăbe să fiĭe tare bun strîns ku klanfe đi bîrnă ku kare sa traźe pi șîń — kad se trupac reže na strugari, treba da buda veoma dobro stegnut klanfama za gredu kojom se vuče po šinama ◊ mi sa strîns ińima în pĭept kînd am vaḑut kum traĭesk oĭari nuoștri la munće — srce mi se steglo kad sam video kako žive naši stočari u planini ◊ ažuns rîndu la ĭel să vorbĭaskă, ama kînd sa skulat ș-a vaḑut kîtă lume-l askultă, iî s-a strîns śoa-n gît, șî n-a putut — došao je red na njega da govori, ali kad je ustao i video koliko ga ljudi sluša, nešto mu se steglo u grlu, i nije mogao [Por.]  [Vidi]

5927  strîvi  strivi  расипати  strîvi (ĭuo strîvĭesk, ĭel strîvĭașće) [akc. strîvi] (gl. p.) — rasipati, bacati; arčiti ◊ bańi trăbe sî sa pastrĭaḑă, da nu să sa strîvĭaskă pi fiĭe śe — novac treba da se čuva, a ne da se rasipa na bilo šta ♦ sin. lupada [Por.]  [Vidi]

5928  strîvĭală  strievală  расипање  strîvĭală (mn. strîvĭaļe) [akc. strîvĭală] (i. ž.) — rasipanje, rasipništvo ◊ ku atîta strîvĭală, amunka o sî sa đa înainće — sa takvim rasipništvom teško će se ići u napredak [Por.] ∞ strîvi  [Vidi]

6024  stropan  stropan  капљетина  stropan (mn. stropań) [akc. stropan] (i. m.) — (augm.) kaplja, kapljetina ◊ kînd sa pusă pluaĭa đin sańin, atîța stropań đi marĭ ńima n-a maĭ vaḑut pănă atunśa, babiļi spaĭmaće înśepură să-ș fakă kruśe — kad je počela da pada kiša iz vedra neba, tolike kapljetine još niko nije video, preplašene babe počeše da se krste ♦ / < struop+an [Por.] ∞ stropi  [Vidi]

3577  strungarĭață  strungăreaţă  сирница  strungarĭață (mn. strungarĭeță) [akc. strungarĭață] (i. ž.) — (zast.) sirnica ◊ strungarĭață a fuost o vadră đe doăḑăś đe oka, în kare la baśiĭe s-a adunat brînḑa — sirnica je bilo vedro od dvadeset oka, u koje se na bačiji skupljao sir [GPek] ∞ strungă  [Vidi]

3575  strungă  strungă  тор  strungă (mn. strunź) [akc. strungă] (i. ž.) — tor, obor za stoku; struga ◊ strungă ĭe gard đi vurgiń, în kare sa-nkid uoiļi — tor je ograda od greda, u koju se zatvaraju ovce ◊ strunga are kapută, unđe s-adună uoiļi pănă nu tună-n strungă, ușă kare sa măĭ kĭamă șî mulgatuare, gard ku źamińe đi krușăță đi sare, șî plastă, supt kare uoiļi ḑak — tor ima oborče, gde se skupljaju ovce pre ulaska u tor, vratnice koje se zovu još i muznica, ogradu sa račkama za krupice soli, i sklon pod kojim ovce planduju [GPek]   [Vidi]

4275  Stružńiță  Strujniţă  Стружница  Stružńiță [akc. Stružńiță] (i. ž.) — (top.) Stružnica ◊ Struźńiță, așa numit luok întra Arnaglaua șă Vlauļa, în Porĭeśa đi Sus — Stružnice, svano mesto između Rudne Glave i Vlaola, u Gornjem Poreču ◊ Stružńiță așa sa kĭamă, kă vrodată aśiĭa a țînut vrunu vro firizană la apă — Stružnica se tako zove jer je nekada tu neko držao strugaru na vodu [Por.] ∞ stružńiță  [Vidi]

4056  stu!  stu!  сту  stu! (uzv.) — stu! uzvik kojim se zaprega tera unazad ◊ zberă tare „stu! stu! stu-napuoĭ! ” șî buoĭi sîngurĭ stokńiră îndarăt — viknu jako „stu! stu! stu-nazad!” i volovi sami stuknuše natrag [Por.] ∞ stokńi  [Vidi]

4962  stuomnă  stamnă  ћуп  stuomnă (mn. stuomńe) [akc. stuomnă] (i. ž.) — ćup ◊ stuomna ĭe măĭ mare vas đi pomînt kare l-a avut rumîńi în kășîļi luor — ćup je najveći glineni sud koji su imali Vlasi u svojim kućama ◊ stuomńe a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ — ćupove su izrađivali grnčari, i prodavali po vašarima ◊ în stuomnă s-a țînut mulće kare-śe, đi la krîstavĭeț akri đi ĭarnă, pănă la untură — u ćupu se držalo mnogo koje-šta, od kiselih krastavaca za zimu, do masti ♦ var. stomnă [Por.]  [Vidi]

3404  stup  stup  кошница  stup (mn. stupĭ) [akc. stup] (i. m.) — košnica ◊ stup đi albiń a fuost înpļećit đi kurpiń, șî ļipit ku morśilă — košnica za pčele bila je ispletena od lijana, i oblepljena blatom ◊ uomu kare a țînut stupĭ măĭ mulț, ș-a fakut mńare multă, s-a kĭemat stuparî — čovek koji je imao više košnica, i pravio mnogo meda, zvao se pčelar ♦ sin. kuoșńiță ♦ sin. tîrnă (Tanda) ♦ up. stupină, prisakă [Por.]  [Vidi]

3405  stupină  stupină  пчелињак  stupină (mn. stupiń) [akc. stupină] (i. ž.) — (zast.) pčelinjak ◊ luoku unđe s-a țînut stupi ku albiń đemult s-a kĭemat stupină — mesto gde su se držale košnice sa pčelama, zvalo se nekad „stupina” ◊ vuorba stupină s-a pĭerdut đin taĭnă, a ramas numa pin ńișći đeskînćiśe đi dragusta, unđe sa ḑîśe „kum traźe albina la stupină, așa să tragă kutare șă kutare la famĭaĭa-ĭa la kare sa đeskîntă” — reč „stupina” se izgubila iz govora, ostala je samo u nekim ljubavnim bajalicama, gde se kaže „kako pčela vuče svome pčelinjaku, tako nek tom i tom bude privlačna osoba kojoj se baje” [Por.] ∞ stup  [Vidi]

4623  suarće  soarte  постељица  suarće (mn. suorț) [akc. suarće] (i. ž.) — (anat.) posteljica (lat. placenta) ◊ suarće ĭe o bĭeșîkă muaļe în burta muĭeri, în kare krĭașće kopilu pănă nu sa nașće — posteljica je meka opna u ženinom stomaku, u kojoj raste dete dok se ne rodi ◊ suarće are-n burtă muĭarĭa greuańe, vaka, uaĭă, ĭapa șă ńișći žuaviń alće — posteljicu ima u stomaku trudna žena, krava, ovca, kobila i druge neke životinje ◊ kopilu krĭașće în apșuară, apșuara stă în suarće, da suarća ĭe în ruod — plod raste u vodenjaku, vodenjak je u posteljici, a posteljica je u materici ♦ sin. lokșuor [Por.]  [Vidi]

4423  suare  soare  сунце  suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — sunce ◊ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntu — sunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemlju ◊ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — sunce se rađa ujutru na ustoku ◊ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — sunce je najviše na nebu u podne ◊ suariļi sara zavîrńe la apus — sunce uveče zalazi na zapadu ◊ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa — stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hleb [Por.]  [Vidi]

3400  sudom  sudom  потоп  sudom (mn. suduame) [akc. sudom] (i. s.) — potop, teška provala oblaka ◊ kînd pluaĭe atîta dă mult șî dă grĭeu, dă lumĭa sa înfrikošaḑă kă s-a dășkis śerĭu șî sa aproapiĭe kapu vakuluĭ, atunś sa spuńe kă ĭe aĭa suduom — kada pada kiša tako mnogo i jako, da ljude uhvati panika kako se nebo otvorilo i da se bliži smak sveta, onda se kaže da je to potop [Mlava] ♦ dij. var. suduom [Por.] ∞ pluaĭe   [Vidi]

4526  sudui  sudui  псовати  sudui (ĭuo suduĭ, ĭel suduĭe) [akc. sudui] (gl. p. ref.) — (vulg.) psovati ◊ toț suduĭe, da toț spun kă aĭa nuĭe frumos — svi psuju, a svi kažu da to nije lepo ◊ omińi aĭ bătrîń ńiśkînd n-a pomeńit pi naĭba, să n-a fi suduit să-l fută-n źanunkĭe, or dupa kap, or sî-ĭ sa kaśe-n soļńiță — stariji muškarci nikada nisu pominjali đavola, a da nisu opsovali da će ga jebati u koleno, zavrat ili mu se posrati u slanik ◊ kînd omińi suduĭe ḑîk „futu-l” da muĭeriļi „pișî-ma” — kad muškarci psuju, kažu „jebem ga” a žene „popišam se [Buf.] ♦ dij. sin. înžura [Por.]  [Vidi]

4528  sudumi  sodomi  рушити  sudumi (ĭuo suduom, ĭel suduame) [akc. sudumi] (gl. p. ref.) — rušiti, urušiti, obrušiti ◊ s-a sudumit parĭaćiļi al kîtra rîsarit la kasa batrînă — urušio se istočni zid na staroj kući [Por.] ∞ suduom  [Vidi]

4527  suduom  sodom  пролом  suduom (mn. suduame) [akc. suduom] (i. s.) — 1. prolom, nagli veliki izliv kiše ◊ suduom đi pluaĭe — provala oblaka 2. klizište zemlje, oburvina ◊ dupa pluaĭe s-a rupt pomîntu pi pođină, ș-a veńit un suduom ku tuot, șî ļ-a kutrupit toblarĭu ku viće — posle kiše pokrenulo se zemljište na padini, nadošla oburvina i zatrpala tor sa stokom [Por.] ♦ dij. var. sudom [Mlava]  [Vidi]

4894  suđală  umezală  влага  suđală [akc. suđală] (i. ž.) — (ret.) vlaga, vlažnost ◊ a fĭert skimburļi ș-a umplut suoba đi aburĭ, nu puoț să sufļi đi suđală — kuvala je veš i napunila sobu sa parom, ne može da se diše od vlage ♦ up. uđală [Por.]  [Vidi]

4893  suđeḑa  asuda  овлажити  suđeḑa (ĭuo suđeḑ, ĭel suđaḑă) [akc. suđeḑa] (gl. p.) — ovlažiti, navlažiti ◊ kînd ĭe suđală mare, atîta suđaḑă sarĭa în soļńiță đi tuată sa profaśe apă sarată — kad je velika vlaga, toliko se ovlaži so u slaniku da se sva pretvori u slanu vodu [Por.] ∞ suđală  [Vidi]

4898  suđină  sudină  суђеник  suđină [akc. suđină] (i. ž.) — (rel.) suđenik; suđenica ◊ suđină ĭe voĭńik kare Ursa la ursat kînd s-a fakut să fiĭe barbatu alu vro muĭere adînsă — suđenik je muškarac kome su Suđaje prorekle kad se rodio da će biti muž neke određene žene ◊ baĭat kare moare ńinsurat, gasașće suđina luĭ pi lumĭa-ĭa — momak koji umre neoženjen, nalazi svoju suđenicu na onom svetu ♦ up. Ursă [Zvizd]  [Vidi]

4758  sufara  suferi  трпети  sufara (ĭuo sufăr, ĭel sufără) [akc. sufara](gl. p. ref.) — trpeti, podnositi ◊ nu su sufără înga đi la ćińerĭață — ne trpe se još od mladosti ◊ n-a putut sufara ńiśkum să-ĭ bombońaskă muĭarĭa tota ḑîua, șa dudaito — nije mogao nikako podnosti da mu žena zvoca po ceo dan, pa ju je oterao ◊ n-a vrut s-o măĭ sufere pi suakrî-sa ńiś o ḑî, ș-a pļekat đi la kasă — nije više htela da trpi svekrvu ni jedan dan, pa je pošla od kuće [Por.]  [Vidi]

4505  sufļit  suflet  душа  sufļit (mn. sufļiće) [akc. sufļit] (i. s.) — 1. duša ◊ la pomană, sa dă la sufļitu lu al muort — na pomani se namenjuje duši pokojnika ◊ kînd uomu are pakaće, la muarće grĭeu iĭ ĭasă sufļitu — kad čovek ima grehove, na samrti teško ispušta dušu 2. dah ◊ aļergat, pănă nu ĭ-a ĭeșît sufļitu — trčao je, dok nije ostao bez daha ♦ dem. sufļețăl [Por.]  [Vidi]

5747  sugituare  plămânăriță  плућњак  sugituare (mn. sugituorĭ) [akc. sugituare] (i. ž.) — (bot.) plućnjak (Pulmonaria officinalis) ◊ sugituarĭa dă pinga ape la boruź, șî-nfluare primovara în vrĭame — plućnjak raste pored vode potoka i cveta rano u proleće ◊ kopiĭi kînd află sugituarĭa, iĭ rup floarĭa ș-o sug kî are tare dulśață — deca kad nađu plućnjak, kidaju mu cvet i sišu ga, jer je jako sladak ◊ sugituarĭa la nuoĭ sa fĭarbe kî ĭe bun sî sa bĭa ka ļak pintru tușît — plućnjak se kod nas kuva i pije jer je dobar lek za kašalj [GPek]  [Vidi]

4606  sugița  sughița  штуцати  sugița (ĭuo sugiț, ĭel sugiță) [akc. sugița] (gl.) — štucati ◊ đintr-odată înśepu sugița atîta đi grĭeu đi ńi spumîntarîm kî sa astupă — odjednom je počeo štucati tako teško da smo se uplašili da će se ugušiti [Por.]  [Vidi]

4607  sugițat  sughițat  штуцање  sugițat (mn. sugițaturĭ) [akc. sugițat] (i. s.) — (med.) štucanje ◊ kînd iĭ s-a-mparut k-o să-ĭ șća ińima đ-atîta sugițat, s-a dus ĭuta la duoltur — kad mu se učinilo da će mu stati srce od tolikog štucanja, otišao je brzo kod lekara ♦ var. sugițît [Por.] ∞ sugița  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4546  sugruma  sugruma  сузити  sugruma (ĭuo sugrum, ĭel sugrumă) [akc. sugurma] (gl. p. ref.) — suziti, otanjiti ◊ s-a sugrumat pista mižluok — suzio se po sredini ♦ var. sugurma ♦ sin. îngusta, pițîguĭa [Por.]  [Vidi]

4679  sui  sui  пењати се  sui (ĭuo ma suĭ, ĭel sa suĭe) [akc. sui] (gl. p. ref.) — penjati se ◊ nu sa suĭe în ļemn pă să-l omuorĭ, da trăbe sî să darîme la frunḑa — ne penje se na drvo pa da ga ubiješ, a treba da se kreše lisnik ◊ kare s-a suit în kar, s-a suit, kare nu, ramîńe aiśa s-așćaće — ko se popeo na kola, popeo se, ko nije, ostaje ovde da čeka [Por.]  [Vidi]

2623  suiș  suiș  пењање  suiș (mn. suișă) [akc. suiș] (i. s.) — 1. penjanje ◊ đi la un luok înśape suișu đi uoki-ț ĭasă pănă nu ći suĭ la vîru śuośi — od nekog mesta počinje penjanje da ti oči izađu dok se ne popneš na vrh brda 2. (geog.) uspon; uzbrdica ◊ mare suiș — velika uzbrdica ◊ nu puoț să skuoț karu akolo, ńiś ku duauă parĭekĭ đi buoĭ, kî ĭe prĭa mare suiș — ne možeš tamo da izvučeš kole ni sa dva para volova, jer je preveliki uspon ♦ sin. pripur ♦ supr. kubarîș [Por.] ∞ sui  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2743  sukală  sucală  цевљаник   sukală (mn. sukaļe) [akc. sukală] (i. ž.) — cevljanik, sprava kojom žene suču cevi za tkanje; sukalo ◊ ku sukala sa umplă țaua đi pus în sovĭaĭkă la razbuoĭ — cevljanikom se puni cevka za čunak na razboju ♦ var. sokală [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

3361  sukuļaće  sucăleață  оклагија  sukuļaće (mn. sukuļeț) [akc. sukuļaće] (i. m.) — (izob.) oklagija ◊ sukuļaće ĭe un parśel đi ļemn ńaćid șî susulat, ku kare sa înćinźe plamadu — oklagija je komad glatkog valjkastog drveta, kojim se razvija testo ◊ sukuļaćiļi akuma sa kumpîră-n dugaĭe șî are mîńiĭe đ-amîndoă părț, da đemult a fuost supțîre ka kuada đi mătură — oklagija se danas kupuje u prodavnici i ima rukohvate sa obe strane, a nekada je bila tanka kao drška od metle ♦ sin. toldău (Tanda) [Por.]   [Vidi]

2612  sul  sul  вратило  sul (mn. sulurĭ) (i. s.) — (tehn.) 1. vratilo razboja ◊ sulurļi la razbuoĭ sa fak đi ļiemn ușuor șî tare, kum ĭe ćiĭu or palćinu — vratila razboja prave su od lakog i čvrstog drveta, kao što su lipa ili javor 2. truba, rolna ◊ dupa ratu ku ńamțî, s-a lasat đi țasut, kă dugaĭașî a-nśeput să dukă sulurĭ đi pînḑă — posle rata sa Nemcima, napuštalo se tkanje, jer su trgovci po prodavnicama počeli da donose rolne sa platnom 3. oklagija ◊ plaśințîļi sa-nćing pi fund ku sulu đi ļiemn — plačinte se razvlače na loparu, sa drvenom oklagijom [Por.] ∞ razbuoĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2957  sumĭarńik  sumernic  смеран  sumĭarńik (sumĭarńikă) (mn. sumĭarńiś, sumĭarńiśe) [akc. sumĭarńik] (prid.) — smeran, s merom, po meri 1. (za ljude) a. (za narav) smeran, odmeren, uljudan, vaspitan, negovan ◊ famĭaĭe sumĭarńikă, muĭare kare lukră tuot la masură — smerna ženska, žena koja sve radi s merom b. (za fizički izgled) zgodan, vitak ◊ baĭat sumĭarńik nuĭe ńiś gras, ńiś uskat — zgodan momak nije ni debeo, ni mršav ♦ sin. mustat 2. (za rad i proizvod rada) fin, doteran, precizan; skladan ◊ tuarśe sumĭarńik, tuortu ĭe supțîre șî ńaćid, fara nuоdurĭ — prede fino, pređa joj je tanana, glatka i bez čvorova 3. (za moral i narav) smeran, skroman, čestit, pošten ◊ așa muĭare sumĭarńikă nu gasășć în triĭ saće — tako čestitu ženu nećeš naći u tri sela [Por.]  [Vidi]

3942  sumĭeta  sumete  завртати  sumĭeta (ĭuo sumĭet, ĭel sumĭată) [akc. sumĭeta] (gl. p. ref.) — (ret.) zavrtati, podvrtati; podvezati; zavezati, uvezati; sukati ◊ ĭuo o să stau, să sumĭet śuariśi pi đe la vaļe, să nu ma im kînd trĭek pin morśilarĭ — ja ću zastati da zavrnem nogavice, da se ne ukaljam kad prođem kroz blato ◊ ažutăĭ la kopil să sumĭată urḑala la opinś, să nu sa tragă dupa ĭel — pomogni detetu da zaveže oputu na opanku, da se ne vuče za njim ◊ mĭ-a-nbunat kă vińe sî mĭ-ažuće să sumĭetăm spiśiļi la fuńe đe grîu đe ļegat snuopi — obećao je da će doći da mi pomogne da sučemo klasje, da pravimo gužvu za vezivanje snopova [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4697  suok  soc  зова  suok (mn. suoś) [akc. suok] (i. m.) — zova (Sambucus nigra, S. racemosa) ◊ đin suok sa faśe suok tare dulśe — od zove se pravi jako sladak sok ◊ krĭanga đi suok are moduvă muaļe kare sa skuaće ļesńe, șî đ-aĭa kopiĭi fak đin suok mulće žukariĭ : fluir, priskopală, țîșńituare — grana zove ima meku srž koja se lako vadi, pa zato deca od zove prave razne igračke: frulice, pucaljke, štrcaljke [Por.]  [Vidi]

4843  suokru  socru  таст  suokru (mn. suokri) [akc. suokru] (i. m.) — (srod.) tast, svekar ◊ la rumiîń tot o vorbă đi ńam ĭe șî đi tata guovi, șî đi tata mlîdožăńi: suokru — kod Vlaha je isti srodnički naziv i za mladinog i za mladoženjinog oca: sokru ◊ dakă traĭesk la un luok, nuora iĭ ḑîśe la suokrî-su: taĭkă — ako žive u zajednici, snajka se obraća svekru sa ’tajka’ [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

6275  suomină  sabină  сомина  suomină [akc. suomină] (i. ž.) — (bot.) somina (Juniperus sabina) ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușkă — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške [Por.]   [Vidi]

4618  suoră  soră  сестра  suoră (mn. suruorĭ) [akc. suoră] (i. ž.) — (srod.) sestra ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ suoră vitrîgă, suoră numa đi pi tată, or numa đi pi mumă — polusestra, sestra samo po ocu, ili samo po majci ◊ suora mikă — mlađa sestra ◊ suora mare — starija sestra ◊ suoră đi sufļit — posestrima ◊ suoră đi pi lapće, fată đi sama ku mińe kare a supt la muma đampreuna ku mińe, kă mumî-sa n-avut lapće, or a murit la nașćire — sestra po mleku, devojčica vršnjakinja koju je dojila moja majka naporedo sa mnom, jer njena majka nije imala mleka, ili je umrla na porođaju [Por.] ♦ (demin.) sorurikă (Slatina) [Crn.] ∞ ńam  [Vidi]

4760  supara  supăra  љутити  supara (ĭuo ma supăr, ĭel sa supără) [akc. supara] (gl. p. ref.) — (zast.) (folk.) ljutiti, naljutiti ◊ mult ĭe bun uom, ama ĭuta sa supără — mnogo je dobar čovek, ali se brzo ljuti ◊ no-l supara atîta, are rău narau kînd sa mîńiĭe — ne ljuti ga toliko, ima lošu narav kad se naljuti ♦ sin. mîńiĭa [Por.]  [Vidi]

3938  supțîĭa  subţia  тањити  supțîĭa (ĭuo supțîĭ, ĭel supțîĭe) [akc. supțîĭa] (gl. p. ref.) — tanjiti, oštriti ◊ kînd sa tuarśe supțîre, sa supțîĭe ața măĭ mult śe puaće — kad se prede tanko, tanji se konac najviše što može ◊ supțîĭe vîru la pļeĭvaz, să skriĭe supțîre — naoštri olovku, da piše tanko [Por.] ∞ supțîre  [Vidi]

3937  supțîre  subţire  танак  supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭeltanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.]  [Vidi]

3939  supțîrik  subţirel  танушан  supțîrik (supțîrikă) (mn. supțîriś, supțîriśe) [akc. supțîrik] (prid.) — (demin.) tanušan, tanan ◊ s-auđe o pîsarikă, ćićirikîĭe supțîrik, ka kînd ĭe puĭ ś-a kaḑut đin kuĭb — čuje se ptičica, tanušno cvrkuće, kao da je ptiče što je ispalo iz gnezda ◊ fată mikă, supțîrika — cura mala, tanana ◊ supțîrik ka părușălu — tanan kao dlačica ♦ var. supțîrĭel [Por.] ∞ supțîre  [Vidi]

4680  supt  supt  испијен  supt1 (suptă) (mn. supț, supće) [akc. supt] (prid.) — (med.) ispijen, mršav, slab ◊ supt đi uskatura, umbră đi uom — ispijen od sušice, senka od čoveka [Por.] ∞ suźa  [Vidi]

5749  supt  subt  испод  supt2 [akc. supt] (predl.) — ispod; pod ◊ l-a gasît bat muort supt puod — našli su ga mrtvog pijanog ispod mosta ◊ rușîńe ĭe sî sa uĭće la fĭaće supt suknă — ružno je da se gleda dvojčicama pod suknju ♦ supr. pi [Por.]  [Vidi]

4899  supuńe  supune  подметнути  supuńe (ĭuo supuń, ĭel supuńe) [akc. supuńe] (gl. p. ref.) — podmetnuti, postaviti ispod ◊ pănă nu sa supuńe șăļiļi, nu sa puaće gaći lukru — dok se ne podmetnu leđa, ne može da se završi posao ◊ unđe ĭel supuńe kapu, mulț nu supun bîtu — gde on podmeće glavi, mnogi ne podmeću štap ♦ / < supt +puńe [Por.] ∞ supus  [Vidi]

4900  supus  supus  подметнут  supus (supusă) (mn. supuș, supusă) [akc. supus] (prid.) — 1. (o položaju u prostoru) podmetnut, stavljen ispod ◊ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrune 2. (o položaju u društvu) potčinjen, porobljen ◊ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duos — kad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumu [Por.]  [Vidi]

5049  sur  sur  сив  sur (sură) (mn. surĭ, sure) (prid.) — (color) siv ◊ sur sa kapîtă kînd sa mĭastîkă alb ku ńegru — sivo se dobija kad se pomešaju belo i crno ♦ sin. sain [Por.]  [Vidi]

4514  surdavĭelă  surdavelă  глуверда  surdavĭelă (mn. surdavĭeļ) [akc. surdavĭelă] (i. m.) — (augm.) gluverda ◊ surdavĭelă grĭa, nuĭe kă n-auđe, numa sa faśe kă n-auđe — teška gluverda, nije što ne čuje, nego što se pravi da ne čuje [Por.] ∞ surd  [Vidi]

6295  surdomaș  surdomaș [Ban.][Olt.]  срдомаси  surdomaș (mn. =) [akc. surdomaș] (i. m.) — (helm.) srdomaš, brašneni crv (Tenebrio molitor) ◊ (med.) surdomaș a fuost buală la kopiĭ kare s-a vaĭtat kă-ĭ duare kapu în parća frunțî — srdomaš je bila bolest kod dece koja su se žalila na bolove u čeonom delu glave ◊ vrîžîtuoriļi a ļikuit pĭ-aĭ bolnavĭ đi surdomaș ku đeskînćiśe șî ku nîparitu ku ńiskaĭ ĭerbĭ, dupa śe l-al bolnau pi nas a ĭešît vĭermĭ ka aăĭa đin fańină — vračare su bolesne od srdomaša lečile bajanjem i parenjem pomoću nekih trava, posle čega su bolesniku na nos izlazili crvi slični crvima iz brašna ♦ sin. moļiaće [Por.]  [Vidi]

4515  surḑală  surzeală  глувило  surḑală (mn. surḑăļe) [akc. surḑală] (i. ž.) — (med.) gluvilo, gluvoća ◊ baba s-a bulnavit đi surḑală ku duoĭ ań măĭ întîń đikît muoșu, ama surḑala luĭ a fuost măĭ grĭa — baba se razbolela od gluvila dve godine pre čiče, ali je negovo gluvilo bilo mnogo teže ♦ var. surḑîĭe[Por.] ∞ surd  [Vidi]

2805  surśiel  surcea  шибљика  surśiel (mn. surśieļe) [akc. surśel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ◊ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ◊ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśel ♦ up. sfîrśiel [Por.]  [Vidi]

2756  surupa  surpa  сурвати  surupa (ĭuo surup, ĭel surupe) [akc. surupa] (gl. p. ref.) — (geog.) survati, urušiti, oburvati ◊ puaće fi pomînto-la sa va surupa dupa pluoĭ-ļe-șća, da lumĭa n-are uń să fugă — možda će se to zemljište oburvati posle ovih kiša, a ljudi nemaju gde da beže [Por.] ∞ surupa   [Vidi]

2613  sus  sus  горе  sus (pril.) — gore; iznad ◊ stîaļiļi sînt sus, pi śierĭ — zvezde su gore, na nebu ◊ đi sus — gornji, odozgore, koji je iznad, sa gornje strane ◊ zbuara pi sus — leti iznad tla, na visini; visoko ◊ (fig.) mĭarźe pi sus — ide ne gledajući nikog; ide dignuta nosa ♦ supr. źuos Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3801  suspin  suspin  уздах  suspin (mn. suspińe) [akc. suspin] (i. s.) — (ret.) (psih.) uzdah, uzdisaj; jecaj ◊ ĭ-a skapat numa un suspin grĭeu, dureruos — oteo mu se samo jedan težak, bolan uzdah [Por.] ∞ suspina   [Vidi]

3799  suspina  suspina  уздисати  suspina (ĭuo suspin, ĭel suspină) [akc. suspina] (gl.) — (pish.) uzdisati, jecati ◊ uomu suspină kînd iĭ greu, kînd ăl prinđe vrun žăļ pintru kare iĭ sa plînźe — čovek uzdiše kad mu je teško, kad ga uhvati neka tuga zbog koje mu se plače ♦ sin. șușńi, ofta [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6058  sută  sută  сто  sută (mn. suće) [akc. sută](br.) — (br.) sto, stotinu ◊ pista o sută đi stăpîń s-adunat în sat să șća-n drum la partizań, să nu li ĭa moșîĭ-ļi đi vrun kolkoz — preko stotinu domaćina okupilo se u selu da stane na put komunistima, da im ne uzmu imanje za neki kolhoz ◊ sa krĭađe kă đemult a fuost măĭ multă lume kare a trait pista o sută đi ań — veruje se da je nekad bilo više ljudi koji su živeli preko sto godina ♦ var. o sută [Por.]   [Vidi]

5033  Svińareva  Sviniareva  Свињарево  Svińareva [akc. Svińareva] (i. ž.) — (ojk.) Svinjarevo ◊ Svińareva ĭe sat rumîńesk în komuna lu Žabarĭ — Svinjarevo je vlaško selu u opštini Žabari ◊ Svińareva ĭe dă la Mlaoa la apus — Svinjarevo je zapadno od Mlave [Pom.]  [Vidi]

2544  șapće  șapte  седам  șapće [akc. șapće] (br.) — sedam ◊ șapće ḑîļe în stamînă — sedam dana u nedelji ◊ la paro-la al đi șapće trîabe sî sa pună sîămnu — kod onog sedmog stuba treba da se stavi znak ◊ avĭem numa șapće uoĭ ku mńiĭ — imamo samo sedam ovaca sa jagnjićima [Por.]   [Vidi]

2549  șapćeḑăś  șaptezeci  седамдесет  șapćeḑăś [akc. șapćeḑăś] (br.) — sedamdeset ◊ șapćeḑăś đi uorĭ — sedamdeset puta ◊ șapćeḑăś đi kiļe — sedamdeset kila ◊ muoșu are pista șapćeḑăś đi ań — čiča ima preko sedamdeset godina [Por.] ∞ șapće  [Vidi]

2550  șapćeḑăśiļa  șaptezecilea  седамдесети  șapćeḑăśiļa [akc. șapćeḑăśiļa] (br.) — sedamdeseti ◊ tuma a șapćeḑăśiļa ḑî la slubaḑît đi la-nkisuare — tek su ga sedamdesetog dana pustili iz zatvora [Por.] ∞ șapće   [Vidi]

2546  șapćesprîaśe  șaptesprece  седамнаест  șapćesprîaśe [akc. șapćesprîaśe] (br.) — sedamnaest ◊ șaĭsprîaśe șî măĭ unu sînt șapćesprîaśe — šesnaest više jedan jesu sedamnaest ◊ șapćesprîaśe ań a trekut đ-atunśa — sedamnaest godina je prošlo od tada [Por.] ∞ șapće  [Vidi]

2547  șapćesprîaśiļa  șaptesprecelea  седамнаести  șapćesprîaśiļa [akc. șapćesprîaśiļa] (br.) — sedamnaesti ◊ m-am dus amînat, ș-am fuost tuma șapćesprîaśiļa la rînd — otišao sam kasno, i bio sam tek sedamnaesti na redu ◊ a șapćesprîaśiļa ḑî — sedamnaestog dana [Por.] ∞ șapće   [Vidi]

2545  șapćiļa  șaptelea  седми  șapćiļa [akc. șapćiļa] (br.) — sedmi ◊ kînd a veńit đ-a șapćiļa uorĭ, ĭuo m-am do đidat đi tuot — kada je došao po sedmi put, ja sam popustio sasvim [Por.] ∞ șapće  [Vidi]

2548  șapćime  șeptime  седмина  șapćime (mn. șapćimĭ) [akc. șapćime] (i. ž.) — sedmina ◊ avut tata kopiĭ mulț, șî kînd ń-a-nparțît, miĭe mĭ-a kaḑut abĭa o șapćime đi moșîĭe — imao je otac mnogo dece, i kad nas je odelio, meni je zapala jedva sedmina imanja [Por.] ∞ șapće   [Vidi]

4273  Șașka  Șașca  Шашка  Șașka [akc. Șașka] (i. ž.) — (hidr.) Šaška, reka u opštini Majdanpek ◊ Șașka ĭe rîu kare izvorĭaḑă supt Kraku Markuluĭ la Măĭdan, trĭaśe pin Bļizńe șî Arnaglaua, șî la Kulă sa-npreună ku Țîrnaĭka, đi unđe înśape Rîu porĭeśi — Šaška je reka koja izvire ispod Markovog Kraka kod Majdanpeka, prolazi kroz Bliznu i Rudnu Glavu, i kod Miloševe Kule se sastaje sa Crnajkom, odakle počinje Porečka reka ◊ Șașka kure la vaļe — Šaška teče ka istoku ♦ (demin.) Șașkuța [Por.]  [Vidi]

3040  șărpariĭe  șerpărie  змијарник  șărpariĭe (mn. șărpariĭ) [akc. șărpariĭe] (i. ž.) — (zool.) zmijarnik, zmijsko leglo ◊ șărpariĭa ĭe luok unđe sa kuĭbĭaḑă șî traĭesk nopîrś mulće — zmijarnik je mesto gde se gnezdi i živi mnogo zmija ♦ sin. (ret.) noprkarĭ [Por.] ∞ șîarpe  [Vidi]

4253  șćetă  ștetă  штета  șćetă (mn. șćeturĭ) [akc. șćetă] (i. ž.) — šteta ◊ anu-sta pouađiļi a fakut mare șćetă la saćeń — ove godine poplave su napravile veliku štetu seljacima ◊ đin șćetă-n șćetă — iz štete u štetu ◊ a dat đi șćetă — pretrpeo je štetu [Por.]   [Vidi]

4254  șćetui  ștetui  штетити  șćetui (ĭuo șćetuĭ, ĭel șćetuĭe) [akc. șćetui] (gl. p. ref.) — štetiti, oštetiti ◊ păkurarĭu mult l-a șćetuit, ama ĭel nu l-a batut, numa ĭ-a dat drumu fara sîmbriĭe — čobanin ga je mnogo oštetio, ali ga on nije tukao, nego ga je oterao bez plate ◊ kum vrodată lakusta đi la Kraĭna a șćetuit padurĭa în Porĭeśa, șî astîḑ sa puvestîașće — kako su nekada skakavci iz Krajine štetili šumu u Poreču, i danas se priča [Por.] ∞ șćetă  [Vidi]

4222  șîfîr  vărsătură  сипар  șîfîr (mn. șîfîrî) [akc. șîfîr] (i. m.) — (geog.) sipar ◊ șîfîr ĭe vîrsatura đi pĭatră maruntă pi pođină supt vro kîrșe, or la luok tîvaļiș — sipar je rasuto sitno kamenje na padini ispod neke stene, ili na nagnutom terenu ◊ vaka aluńikat pi șîfîr pănă la fundu ogașuluĭ, ama nu s-a fîrîmat — krava se klizala niz sipar sve do dna potoka, ali se nije povredila ♦ sin. vîrsatură [Por.]  [Vidi]

4305  șkolai  școlari  школовати  șkolai (ĭuo șkuălîĭ, ĭel șkualîĭe) [akc. șkolai] (gl. p. ref.) — školovati nekoga ili sebe, obučavati, učiti ◊ parințî n-a șkolaito k-a fuost fată, da ĭaļe rar kînd s-a dat la șkuală — roditelji je nisu školovali jer je bila devojčica, a one su se retko kad slale u školu ◊ traĭu ĭe măĭ mare șkuala uomuluĭ — život je najveća čovekova škola [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4304  șkolait  școlit  школован  șkolait (șkolaită) (mn. șkolaiț, șkolaiće) [akc. șkolait] (prid.) — školovan, učen, obrazovan ◊ a veńit un uom đin đeparće, ńikunoskut, ama sa vĭađe pi vuorbă kî ĭe șkolait — došao je jedan čovek izdaleka, nepoznat ali se vidi po govoru da je školovan ♦ sin. învațat [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

4303  șkolariță  școlăriță  ученица  șkolariță (mn. șkolariț) [akc. șkolariță] (i. ž.) — učenica ◊ mulće fĭaće sa marită înga pănă sînt șkolariță, ama așa kăsătoriĭe nu țîńe mult — mnoge devojke se udaju još dok su učenice, ali takav brak ne traje dugo ◊ muma sa labdă kă a fuost bună șkolariță — majka se hvali da je bila dobra učenica [Por.] ∞ șkuală  [Vidi]

3466  șkroflă  scrofulă  скрофула  șkroflă (mn. șkrofļe) [akc. șkroflă] (i. ž.) — (med.) (zast.) skrofula, guka, tvrda izraslina na vratu ◊ șkroflă a fuost gîlkă tare kare s-a fakaut la uom la gît, or dupa kap — skrofula je bila tvrda guka koja se javljala kod čoveka na guši ili za vratom ◊ a spus aĭ batrîń kî șkrofla la gît nu sa taĭe, kî đin aĭa sînźiļi sa strîkă șî uomu muare — stari su govorili da se skrofule na vratu ne seku, jer se od toga krv pokvari i čovek umre [Por.]  [Vidi]

4301  șkuală  școală  школа  șkuală (mn. șkuoļ) [akc. șkuală] (i. ž.) — škola ◊ mulće rumînś đemult n-a mĭers la șkuală — mnoge Vlajne nekada nisu išle u školu ◊ mama a mĭers la șkuala mare triĭ ḑĭļe în stamînă — baba je išla u više razrede osnovne škole tri dana u nedelji ◊ đemult parințî n-a dat kopiĭi la șkuală să aĭbă kare să ļi pazîaskă vićiļi — nekada roditelji nisu davali decu u školu da bi imali nekog da im čuva stoku ◊ s-a spus: kare nu gaćiașće șkuala, ramîńe kĭuor la uokĭ — govorilo se: ko ne završi školu, ostaje slep kod očiju [Por.]  [Vidi]

4025  șļau  șleau  друм  șļau (mn. șļaurĭ) [akc. șļau] (i. s.) — drum, put; glavni put ◊ s-a rupt tuot pin padure đasă, pănă n-a ĭeșît la șļau — sav se odrao kroz gustu šumu, dok nije izašao na put ◊ pi vaļa Șășki trĭaśe șļau đi la Măĭdan kîtra Ărnaglaua — dolinom Šaške prolazi put iz Majdanpeka za Rudnu Glavu ◊ mut sa mĭarźe pe drum đe kar pista Kraku Vuĭeńi, pănă nu sa kubuare la șļau — dugo se ide kolskim putem preko Vujanove kose dok se ne siđe na glavni put (Topolnica) ♦ sin. drum [Por.]   [Vidi]

2223  șopîrlă  șopârlă  гуштер  șopîrlă (mn. șopîrļe) [akc. șopîrlă] (i. s.) — (zool.) gušter (Lacerta muralis) ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi șopîrļe, una murgă, traĭașće pin luokurĭ petruasă, da alaltă, vĭarđe, măĭ mult sa gasîașće pin buĭeḑarĭ — ima dve vrste guštera, jedna braonkasta, živi po kamenjarima, a druga, zelena, više se nalazi po budžacima ♦ sin. gușćiră (Tanda) [Por.]  [Vidi]

4300  șovîrnuog  șovârnog  богаљ  șovîrnuog (șovîrnuagă) (mn. șovîrnuoź, șovîrnuaźe) [akc. șovîrnuog] (prid.) — bogalj ◊ s-a žukat ku buamba ś-a ramas dupa rat, buamba a pokńit, ĭ-a rupt piśuoru șî ĭel pănă la muarće a fuost șovîrnuog — igrao se bombom koja je ostala iza rata, bomba je pukla, pokidala mu je nogu i on je sve do smrti bio bogalj ♦ var. șovîrnog ♦ sin. șkĭuop, oluog [Por.]   [Vidi]

4007  șukĭat  șucheat  блесав  șukĭat (șukĭată) (mn. șukĭaț, șukĭaće) [akc. șukĭat] (prid.) — (med.) blesav, blentav, umno poremećen ◊ uom șukĭat, prostavĭelă, vorbĭașće naĭurļa, nu șćiĭe đi ĭel — blesav čovek, prostak, govori gluposti, ne zna za sebe ♦ sin. kîpiĭat [Por.]  [Vidi]

3322  șuop  nătang ?  глуп  șuop (șuapă) (mn. șuopĭ, șuape) [akc. șuop] (prid.) — (o razumu) glup, priglup; tup, koji teško shvata; tvrdoglav; šašav ◊ sa faśe șuop, sî ginđaskă lumĭa kî n-a șćut śe faśe — pravi se glup, da misle ljudi da nije znao šta radi (Rudna Glava) ◊ nu ći faśa șuop, kă će șćiu bińe — ne pravi se glup, jer te dobro znam ◊ o muĭare șuapă, đe o sută đi uorĭ să-ĭ spuń, nu măĭ ĭa la kap — glupa žena, sto puta da joj kažeš, neće shvatiti (Crnajka) ◊ șuop ĭe uom tare đe kap kare n-askultă đe ńima — „šop” je tvrdoglav čovek koji ne sluša nikoga (Tanda) [Por.] ◊ șuop ĭe uom tare đe kap — „šop” je tvrdoglav čovek (Krivelj) ◊ șuop ĭe uom pruost la kap — „šop” je priglup čovek (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. șop ◊ șop la noĭ pe sîrbĭeșťe ar fi „șașăv” — „šop” bi kod nas na srpskom značilo „šašav” (Radujevac) [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3581  śață  ceaţă  магла  śață (mn. śețurĭ) [akc. śață] (i. ž.) — magla ◊ śața sa faśe kînd aburĭaḑă apa đen pomînt uđiluos — magla se stvara kad voda isparava iz vlažne zemlje [GPek] ♦ dij. var. śĭață ◊ atîta s-a mîńiĭat đi ĭ-a kaḑut śĭața pi uokĭ — toliko se naljutio, da mu je magla pala na oči ◊ fînka śața merĭeu sa rađikă, đi lumĭe kare mĭerg mirekuț kînd trăbe sî grabĭaskă, sa ḑîśe kî sa trag ka śața — pošto se magla sporo diže, za ljude koji idu polako kada treba da žure, kaže se da se vuku kao magla (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

5067  śapa śuarilor  ceapa-ciorii  врањи лук  śapa śuarilor [akc. śapa śuarilor] (sint.) — (bot.) vranji luk, ptičje mleko (Ornithogalum umbellatum) ◊ śapa śuarilor ĭe fluare đi primovară kare krĭașće pi ļivĭeḑ, are buată șî fuoĭ ka śapa đin građină — vranji luk je prolećno cveće koje raste po livadama, ima glavicu i perje kao baštenski crni luk ◊ aĭ batrîń a spumîntat kopiĭi să nu manînśe śapa śuarilor kă ļi sa faśe ļimba buată — stari su plašili decu da ne jedu vranji luk jer će im se udebljati jezik ♦ dij. var. śapa śori (Tanda) ◊ śapa śori dă odată ku ĭarba — vranji luk niče u isto vreme kad i trava [Por.] ∞ śapă  [Vidi]

5066  śapă  ceapă  црни лук  śapă (mn. śeape) [akc. śapă] (i. ž.) — (bot.) crni luk (Allium cepa) ◊ śapa ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare uomu o sađașće în građină, kî fara ĭa nuĭe ńiś o mînkare — crni luk je vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, jer bez njega nema ni jednog jela ◊ śapa are kîpațînă, kare krĭașće-n pomînt, șî fuoĭ kare krĭesk đin pomînt în sus — crni luk ima glavicu, koja raste u zemlji, i perje koje raste iz zenlje u vis ◊ đin śapă sa făse pîržîtură ku kare sa gaćașće ļegumĭa — od crnog luka se pravi zaprška, kojom se gotovi jelo [Por.]  [Vidi]

3258  śapsă  ceapsă  чепац  śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.]  [Vidi]

4100  śară  ceară  восак  śară [akc. śară] (i. ž.) — vosak ◊ śara sa faśe đin fagurĭ đi mńarĭe — vosak se pravi od pčelinjih saća ◊ đin śară măĭ mult sa fak lumanărĭ — od voska se najviše izrađuju sveće [Por.]   [Vidi]

3483  śarkîn  cearcăn  корона  śarkîn (mn. śarkîńe) [akc. śarkîn] (i. s.) — korona, aureola, svetlosni krug oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînuĭe śerk kare sa faśe pi śerĭ pi lînga Suare, or pi lînga Lună — korona je krug koji se stvara na nebu oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînu sa faśe șî kînd ĭe sańin, da șî kînd ĭe nuverĭală, măĭ đes sa vĭađe kînd Suariļi strabaće pin nuvirĭ — korona se javlja i kad je vedro, i kad je oblačno, najčešće se vidi kad Sunce probija kroz oblake ♦ var. śarkă ◊ śarka ĭe aratare la sîaśită — korona predskazuje sušu (Tanda) [Por.] ◊ kînd sa faśe śarkînu sa vremuĭe vrĭamĭa — kad se javlja korona menja se vreme (Jasikovo) [GPek] ∞ śerk  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4  śas  ceas  сат, час  śas (mn. śasurĭ) (i. m.) — 1. čas, vremenska jedinica od šezdeset minuta ◊ đimult lumĭa n-avut śasurĭ, s-a purtat dupa Suare — nekad ljudi nisu imali satove, upravljali se prema Suncu ◊ a fuost đeparće, ń-a trăbuit un śas șî măĭ tare — bilo je daleko, trebalo nam je sat i nešto jače ◊ un śas șî žumataće — sat ipo 2. sat, naprava za merenje vremena ◊ śasol đi la mînă — ručni sat ◊ śasol muĭerĭesk — ženski sat ◊ śasol đin parĭaće — zidni sat ♦ var. (augm.) śastuorńik [akc. śastuorńik] ◊ đi kînd ńi s-a strîkat pîrdańiku đi śastuorńik, parke sînćem pĭerduț, kă ń-am învațat ku ĭel pi parĭaće — od kada nam se pokvario prokleti sat, kao da smo izgubljeni, jer smo se navikli sa njim na zidu 3. vreme, doba ◊ śasol rău — zao čas ◊ śasu muorțî — smrtni čas 3. (zast.) pozdravna fraza na rastanku ◊ ramîń ku śasol bun — ostaj mi u dobri čas [Por.] ♦ dij. var. čas [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3582  śețuos  ceţos  магловит  śețuos (śețuosă) (mn. śețuoș, śețuasă) [akc. śețuos] (prid.) — maglovit, zamagljen ◊ śața ku ḑîļiļi nu sa rađikă đe pe vaļe, așa vrĭame śețuasă n-a fuost đemult — magla se danima ne diže iz doline, takvo maglovito vreme nije bilo odavno [Por.] ∞ śață  [Vidi]

5671  śep  cep  чеп  śep (mn. śepurĭ) [akc. śep] (i. s.) — čep, zapušač ◊ śep ĭe astupuș ku kare s-a-nkid găuriļi — čep je zapušač kojim se zatvaraju rupe ◊ śep đi ļemn — drveni čep ♦ var. śiep ♦ sin. duop, astupuș [Por.]  [Vidi]

3382  śerb  cerb  јелен  śerb (mn. śerbĭ) [akc. śerb] (i. m.) — (zool.) jelen (Cervus elaphus) ◊ śerb ĭe žuavină sîrbaćikă ku kuarńe marĭ șî krengaraće — jelen je divlja životinja sa velikim i razgranatim rogovima ◊ śerbu ĭe žuavină țapînă șî frumuasă, șî rumîńi đemult đes a dat nume pi ĭel la kopiĭi luor: Śerban — jelen je jaka i lepa životinja, i Vlasi su nekada često davali njegovo ime svojoj deci: Šerban (=Jelenko) ◊ fameĭa śerbuluĭ sa kĭamă śută — ženka jelena zove se košuta [Por.]  [Vidi]

3481  śerk  cerc  обруч  śerk (mn. śerkurĭ) [akc. śerk] (i. s.) — 1. (tehn.) obruč ◊ tuot śerku ĭe fakut totîrlat — svaki obruč je okruglog oblika ◊ un fĭeļ đi śerk ĭe șînă đi fĭer ku kare sa ļagă dauoźiļi la kadă — jedna vrsta obruča je metalna šina kojom se vezuju doge na kaci ◊ śerk avut șî ruata đi kar, l-a fakut kovaśi la fuaļe șî ĭ-a ḑîs șînă — obruč je imao i kolski točak, izrađivali su ga kovači na mehovima, i zvali ga šina 2. (geom.) krug ◊ kînd trăbe sî să fakă fund, măĭ întîń skrižăĭ pi blană un śerk, pă pi urmă sa taĭe ku firizu — kad treba da se napravi lopar, najpre se na dasci nacrta krug, pa se onda izreže testerom [Por.]  [Vidi]

3482  śerkănat  cercănat  обељен  śerkănat (śerkănată) (mn. śerkănaț, śerkănaće) [akc. śerkănat] (prid.) — obeljen; u vidu obruča obeljena kora na stablu drveta ◊ ļemn śerkănat a fuost ļemn gruos șî nalt, aļes đi trînćit, kuĭ ku sakurĭa ĭ-a kurațat o kurauă đi kuažă đi pi tutuk, la o držală đi sakure đi la pomînt — obeljeno drvo je bilo debelo i visoko stablo, određeno za obaranje, kome je sekirom oguljen pojas kore sa debla, na jedno držalje sekire od zemlje ◊ ļemnu s-a śerkănat în padure kare a trăbuit tîrsîtă, đi sî sa đeșkidă kîmpiĭe đi luok or đi pašćiuńe — drvo se belilo u šumi koja je trebalo da se otrsi, da bi se otvorilo polje za njivu ili pašnjak [GPek] ∞ śerk  [Vidi]

4101  śerui  cerui  увоштити  śerui (ĭuo śeruĭ, ĭel śeruĭașće) [akc. śerui] (gl. p.) — (tehn.) uvoštiti ◊ sa śeruĭașće śeva kînd sa traźe pin śară topită — uvoštava se nešto kad se provlači kroz istopljeni vosak ◊ spatarĭu ku ață śeruită a ļegat đințî la spată đi razbuoĭ — brdar je uvoštenim koncem vezivao zupce na brdu razboja [GPek] ◊ Mila Pļeșî dîn Lazńița ĭe rumîna dăntîń kare a-nśeput să fakă lumanărļi raĭuluĭ ku ață śeruită — Mila Pavlović iz Laznice je prva Vlajna koja je počela da radi rajske sveće od uvoštenog konca (Laznica) [Hom.] ∞ śară  [Vidi]

5065  śetaće  cetate  градиште  śetaće (mn. śetăț) [akc. śetaće] (i. ž.) — (top.) gradište, ruševine utvrđenja ◊ tuot luok unđe sa văd sudumiturļi alu vrun oraș batrîn, lumĭa kĭamă „śetaće” — svako mesto gde se vide ruševine nekog starog grada, ljudi zovu „gradište” ◊ în Poreśa đi Sus ĭastă vro patru-śinś „śetăț”, șî gata đi tuaće ĭe ļegată vro povastă đi latîń-aĭ batrîń — u Gornjem Poreču ima oko četiri-pet „gradišta”, i za svako je vezana po neka priča o starim Latinima [Por.]  [Vidi]

3084  śiarńe  cerne  просејати  śiarńe (ĭuo śiern, ĭel śiarńe) [akc. śiarńe] (gl. p. ref.) — prosejati, prosejavati ◊ sa ḑîśe kî sa śiarńe kînd śeva marunt ka pulburu petrĭeś pin sîtă, or pin śur — kaže se da se prosejava kada nešto sitno kao prah proteraš kroz sito, ili rešeto ◊ măĭ đies sa śiarńe fańina șĭ pĭesîku — najčešće se prosejava brašno i pesak ♦ var. śarńe, śierńe [Por.]  [Vidi]

6091  śikuarĭe  cicoare  цикорија  śikuarĭe1 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (bot.) cikorija, vodopija (Cichorium Intubus) ◊ śikuarĭe ĭe buĭađe ku dudă lungă șî tare, đin kare sa faśe țauă đi skuos rakiĭe — cikorija je biljka sa dugom i jakom stabljikom, od koje se prave cevke za vađenje rakije ◊ (med.) rîdaśină śikuori ĭe bună đi kopiĭ kînd au kufurĭală — koren cikorije je dobar za decu kad imaju proliv [Por.]  [Vidi]

3338  śimbur  cimbru  чубар  śimbur [akc. śimbur] (i. m.) — (bot.) čubar, čubrica, čubrika (Satureja hortensis) ◊ la rumîń fara śimbur nu sa faśe ḑamă đi pĭeșć — kod Vlaha se bez čubra ne sprema riblja čorba [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2655  śinstă  cinste  част  śinstă (mn. śinsturĭ) [akc. śinstă] (i. ž.) — čast, dar, poklon; čestitka ◊ śinstă la rumîńi aĭ batrĭń a fuost mînkarĭa kare a duso kînd a fuost kĭemaț la vro nuntă — čast je kod starih Vlaha bilo jelo koje su kao pozvani gosti, nosili nekome na svadbu ◊ śinstă la nuntă s-a dus înprumut: astîḑ tu duś luor, mîńe, kînd đin kasa tĭa s-a-nsuară vrunu, duk iĭ țîĭe — čast se na svadbu nosila u zajam: danas nosiš ti njima, sutra, kad se ženi neko od tvojih, nose oni tebi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2333  śir  cir  каша  śir (prid.) (i. m.) — I. (prid.) (nepr.) 1. (za materiju) kašast, židak; gnjecav; glibav ◊ a dat suariļi, zapada s-a moĭat șî poćaka ĭe tuată śir, nu măĭ mĭerź — udarilo sunce, sneg se smekšao i staza je sva kašasta, ne možeš da ideš II. (i. m.) 2. blato ◊ nu ći baga-n śiro-la, dăĭ pi đinkuaśa — ne ulazi u to blato, prođi s ove strane 3. (nutr.) kaša, hrana za ovčarske pse ◊ śiru đi kîń s-a fakut đin fańină đi kukuruḑ: fĭerbĭ apa, puń kîta fańină, mĭastîś, mĭastîś, ăl laș sî sa raśiaskă șă-l daĭ la kîń — kaša za ovčarske pse pravila se od kukuruznog brašna: skuvaš vodu, staviš malo brašna i mešaš, mešaš, pustiš je da se ohladi i daješ psima ◊ păkurari aĭ batrîń a vorbit kă kîńi măĭ adînk latră kînd manînkă śir — stari čobani su govorili da psi dublje laju kada jedu kašu ♦ sin. morśilă, groșală [Por.]   [Vidi]

6294  śirińe  șirină [Ban.]  црепуља  śirińe (mn. śiriń) [akc. śirińe] (i. ž.) — crepulja ◊ śirińa ĭe vas đi pomînt în kare sa kuaśe pîńa în vatra fuokuluĭ la kamin — crepulja je glineni sud u kome se peče hleb na vatri kamina ◊ śirińa sa astrukă ku țîăstu — crepulja se pokriva vršnikom ◊ śirińa fak muĭeriļi la o ḑî adînsă în an, kare kađe la doă stamîń înainća lu Sînźuorḑ — crepulje izrađuju žene jednog posebnog dana, koji pada na dve nedelje pre Đurđevdana ◊ ḑîua đi fakut śiriń sa kĭamă Marța draśaskă, da sa măĭ kĭamă șî Ropaćinu or Lupaćinu — dan za izradu crepulja zove se Đavolji utorak, a zove se još i Ropaćin ili Lupaćin [Por.]  [Vidi]

6003  śiviĭe  civie  чивија  śiviĭe (mn. śiviĭ) [akc. śiviĭe] (i. ž.) — (tehn.) čivija, zavrtanj ◊ śiviĭa ĭe fiĭe śe đi fĭer or đi ļemn ku śe s-a strîns tare doă parśaļe — čivija je bilo šta gvozdeno ili drveno čime se čvrsto spajaju dva dela nečega ◊ kînd vro nuoră a fuost kam zburdată, parințî a spus la kopil să-ĭ strîngă kîta śiviĭa, s-o dukă în rînd — kad je neka snajka bila malo razuzdanija, roditelji su govorili sinu da joj malo pritegne čivije, da je dovede u red [Por.]   [Vidi]

4184  śiștuare  șiștoare  тканица  śiștuare (mn. śiștuorĭ) [akc. śiștuare] (i. ž.) — tkanica, pojas ◊ s-a purtat doă fĭelurĭ đe śiștuorĭ: îngușće, muĭerĭeșć, șă śiștuorĭ laće, voĭńiśeșć — nosile su se dve vrste tkanica: uske, ženske, i široke tkanice, muške ♦ sin. braśiră [Por.] ∞ țuală  [Vidi]

3229  śobană  ciobană ?  чобанка  śobană (mn. śobańe) [akc. śobană] (i. ž.) — čobanka, velika čobanska kašika ◊ śobană a fuost o ļingură mare đi ļiemn, ku kuada lungă, kare a purtato śobańi dupa viće, ļegată la kurauă — čobanka je bila velika drvena kašika, sa dugom drškom, koju su čobani nosili za stokom, obešenu o kaiš ◊ śobana a fuost atîta đi mare đi ĭo ma mir kum ļ-a înkepat în gură — čobanka je bila toliko velika da se ja čudim kako su je trpali u usta ◊ śobana pîkurari a purtato întođeuna dupa viće, da ś-a fi fakut ku ĭa, nu șću — čobanku su pastiri stalno nosili za stokom, a šta li su radili sa njom, ne znam ♦ sin. gavană [Por.]   [Vidi]

5577  śobîlk  șteobîlc  шљап ?  śobîlk [akc. śobîlk] (uzv.) — (onom.) šljap? ◊ „śobîlk” s-auđe kînd śuava mĭarźe pin apă măĭ adînkă — „šljap” se čuje kad neko ide kroz dublju vodu [Por.]   [Vidi]

3773  śokiță  ciochiţă ?  брдашце  śokiță (mn. śokiț) [akc. śokiță] (i. ž.) — (demin.) (geog.) brdašce ◊ đarîndu luok poļažńik kît vĭeḑ ku uoki, niś unđe ńiś o śokiță sî sa vadă — svud ravnica dokle pogled seže, nigde ni brdašce da se vidi ♦ var. śokaļeće [Por.] ∞ śuakă   [Vidi]

3478  śokîrdar  călău  џелат  śokîrdar (mn. śokîrdarĭ) [akc. śokîrdar] (i. m.) — (zast.) dželat ◊ întra Mustapiś șî-ntra Mînastirița, la Basara, a trait ńiskaĭ Suruļeșći kare a služît la turś ka śokîrdarĭ — između Mustapića i Manastirice, kod Basare, živeli su neki Surulešti koji su služili kod Turaka kao dželati ◊ śokîrdari a taĭat kapiće la lumńe — dželati su ljudima odrubljivali glave ◊ śokîrdarĭu taĭe kapu la uom, șă-l puńe-n brukă șî mĭarźe ku ĭel prîn sat, să vadă lumńa, sî sa spomînće — dželat odrubi čoveku glavu, nabije je na kolac i ide sa njom kroz selo, da vide ljudi, da se uplaše ◊ śokîrdari a taĭat șî nasurļi șî urĭekiļi, dakă turśi așa a žuđekat pră uom prîntu vro vină — dželati su ljudima sekli i noseve i uši, ako su Turci tako presudili za neku krivicu [Mlava] ∞ śukîrći  [Vidi]

4956  śonći  ciunti  окрњити  śonći (ĭuo śonćiesk, ĭel śonćiașće) [akc. śonći] (gl. p. ref.) — okrnjiti, osakatiti, okresati; oštetiti; čuknuti ◊ sa śonćeașće śeva kînd vreĭ să-l taĭ frumuos, da numa-l frînź — okrnji se nešto kad hoćeš lepo da ga isečeš, a samo ga slomiš ◊ kînd uomu sa farîmă, șă-s taĭe vrun źeĭśt, sa ḑîśe k-a śonćit mîna — kad se čovek povredi, i iseče neki prst, kaže se da je osakatio ruku ◊ kînd kumpirĭ vas đi pļek, să baź sama să nu fiĭe śonćit vrunđiva — kad kupuješ plekanu posudu, da paziš da ne bude negde čuknuta [Por.]  [Vidi]

4957  śonćit  ciuntit  окрњен  śonćit (śonćită) (mn. śonćiț, śonćiće) [akc. śonćit] (prid.) — okrnjen, osakaćen; očukan ◊ s-a dus în rat întrĭeg, da s-a-ntuor tuot śonćit — otišao je u rat čitav, a vratio se sav osakaćen ◊ đin uala śonćită a ramas numa îrburĭ — od očukanog lonca ostali samo ulomci [Por.] ∞ śonći  [Vidi]

5238  śopîr  ciopor  чопор  śopîr (mn. śopîrĭe) [akc. śopîr] (i. s.) — čopor ◊ śopîr đi lupĭ s-a bagat în strungă, ș-a zatrit stîna-n trĭagă — čopor vukova upao je u obor, i zatro celo stado ◊ un śopîr đi uoĭ s-a rupt đin stînă, ș-a rîtaśit în ļivađa lu komșîĭe — čopor ovaca odvojio se od stada, i zalutao u susedovu livadu ♦ sin. kîrd, gramadă [Por.]  [Vidi]

6364  śopļi  ciopli  тесати  śopļi (ĭuo śopļĭesk, ĭel śopļĭașće) (gl.) — tesati ◊ sa śopļiaşće gruosu ļemnuluĭ ku sakurĭa pi aţă, pănă nu sa kapîtă grindă ńićeḑată în patru muke — teše se deblo drveta sekirom po koncu, dok se ne dobija ravna četvostrana greda ◊ śopļitu a-nśeput sî sa pĭardă, kînd s-a skuos firizańiļi — tesanje je počelo da se gubi, kad su se pojavile strugare [Por.]   [Vidi]

1541  śorobară  ciorcobară  сврака  śorobară (mn. śorobărĭ) [akc. śorobară] (i. ž.) — (ornit.) svraka (Pica pica) ◊ śorobara a mînkat uavăļi lu mĭerlă dîn kuĭb — svraka je pojela kosu jaja iz gnezda [Hom.] ♦ dij. var. koțofană [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4977  śovańe  ciuvan  оклоп  śovańe (mn. śovań) [akc. śovańe] (i. ž.) — (anat.) oklop, ljuštura ◊ un fĭeļ đi bruoșć are śovańe đi uos, ș-așa bruoșć sa kĭamă bruoșć ku śovańe — jedna vrsta žaba ima koštani oklop, i takve žabe zovu se kornjače [Por.] ♦ dij. var. śuvan (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. śovan (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. śovań [GPek] ∞ bruaskă   [Vidi]

2351  śovikă  ciovică  зијавац  śovikă (mn. śoviś) [akc. śovika] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) zijavac (Vanellus Cristatus) ◊ śovika ĭe o pasîrĭe ńikunoskută, kare a izaflato babiļi, numa sî spomînće ku ĭa kopiĭi aĭ ńimĭarńiś — zijavac je jedna nepoznata ptica koju su babe izmislile, samo da plaše nemirnu decu sa njom ◊ pasîrĭa ńima n-a vaḑuto, ama ĭastă kare audîto: kîntă urît, șî kîrkîĭe ka kînd uomu traźe sî muară — pticu niko nije video, ali ima onih koji su je čuli: peva ružno, i krklja kao čovek u samrtnom ropcu ◊ mama ńe spumînta sara să taśem, kă vińe śovika să ńi manînśe — baba nas je uveče plašila da ćutimo, jer će doći zijavac da nas pojede ♦ sin. śumaĭkă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3772  śuakă  cioacă  брдо  śuakă (mn. śuoś) [akc. śuakă] (i. ž.) — (geog.) brdo; čuka ◊ s-a dus la śuakă ku vićiļi — otišao je na brdo sa stokom ◊ s-a mutat ku borđiĭu đin śuakă-n śuakă, kă lumĭa nuastră pi śuoś a trait — selio se sa burdeljem s brda na brdo, jer su naši ljudi na brdima živeli ◊ (u izr.) la śuakă — na brdu ◊ đi la śuakă — sa brda ◊ uom đi la śuakă — čovek sa brda, brđanin [Por.]  [Vidi]

1537  śuară pîśuasă  cioară pucioasă  модроврана  śuară pîśuasă (mn. śuorĭ pîśuasă) [akc. śuară pîśuasă] (sint.) — (ornit.) modrovrana (Coracias garrulus) ◊ śuarîļi pîśuasă s-a pĭerdut la nuoĭ — modrovrane su se kod nas izgubile [Por.]  [Vidi]

4946  śuardă  ciurdă  крдо  śuardă (mn. śuarđe) [akc. śuardă] (i. ž.) — krdo, gomila ◊ śuardă sa ḑîśe măĭ đes la viće, kare mĭerg gramadă, fara rînd — krdo se najčešće kaže za gomilu stoke koja ide bez reda ♦ sin. śopîr, kîrd [Por.]  [Vidi]

4034  śuarik  cioarec  сукно  śuarik (mn. śuariś) [akc. śuarik] (i. m.) — 1. sukno, tkanina ◊ śuarik ĭe pînḑă kare sa țîasă în razbuoĭ — sukno je tkanina koja se tka u razboju 2. ženska dokolenica ◊ śuarik ĭe un fĭeļ đi śarap đin śuarik, kare astrukat piśuoru muĭeri pănă la źanunkĭ — dokolenica je vrsta čarape od sukna, koja je pokrivala žensku nogu do kolena ◊ śuariśi muĭeriļi a purtat pănă n-a ĭeșît śarapĭ fakuț ku aśe — dokolenice su žene nosile dok se nisu pojavile pletene ćarape ◊ pista śuariś muĭeriļi a-nkalțat kalțuoń — preko dokolenica žene su obuvale kalčine 3. nogavica pantalona ◊ śuarik ĭe o parća lu pîntaluoń, în kare sa bagă piśuoru — nogavica je deo pantalona u koji se uvlači noga [Por.]   [Vidi]

4035  śuariś  cioareci  чакшире  śuariś (mn.) [akc. śuariś] (i. m.) — čakšire, pantalone ◊ śuariś a purtat uamińi, da kîć-odată ĭarna șî muĭeriļi — čakšire su nosili muškarci, a ponekad zimi i žene ◊ śuariśi s-a fakut đin śuarik alb — čakšire su se pravile od belog sukna ◊ lumĭa kare a șćut să koasă śuariś, s-a kĭemat kroituorĭ — ljudi koji su znali da šiju čakšire, zvali su se krojači ◊ rumîńi nuoștri munćeńi a purtat śuariś ku pećeĭś pănă dupa ratu-l đintîń — naši Vlasi planinci nosili su čakšire sa šlicevima sve do posle Prvog svetskog rata ♦ / mn. < śuariksukno ♦ sin. nadraź, pîntaluoń [Por.] ∞ śuarik  [Vidi]

2610  śuava  ceva  нешто  śuava [akc. śuava] (zam.) — nešto ◊ sa puvestîașće śuava șî bun đi ĭel, nu numa rîău — priča se i nešto dobro o njemu, ne samo loše ♦ var. śeva [Por.] ♦ dij. var. śua [Buf.] ∞ śeva  [Vidi]

3236  śuĭkă  ciuică ?  бата  śuĭkă (mn. śuĭś) [akc. śuĭkă] (i. m.) — (zast.) bata, izraz kojim se oslovljavao stariji brat ◊ śuĭkă a ḑîs fraćiļi au suora ćinîră la fraćiļi al bătrîn — „šujka” su govorili mlađi brat ili sestra starijem bratu ◊ vuorba śuĭkă s-a pĭerdut kînd a murit dĭeḑî nuoștri, în luoku ĭeĭ a veńit nană — reč „šujka” izgubila se kad su pomrli naši dedovi, na njeno mesto došla je „nana” ◊ vuorba śuĭkă în vrĭamĭa-ĭa a mĭers parĭake ku duoĭkă, kum a ḑîs frațĭ la suora măĭ mare — reč „šujka” išla je u paru sa „dojka”, kako su braća oslovljavala stariju sestru ♦ sin. nană ♦ up. duoĭkă [Mlava] ◊ la nuoĭ nuĭe vuorbă śuĭkă sî sa ńemuĭe ku ĭa, dar ĭastă Śuĭkă ka poļikra: Ĭoță lu Śuĭkă, Śuĭkońi, ama śe va însamna vuorba-ĭa, nu sa șćiĭe — kod nas nema reči „šujka” da se njome oslovljavaju, ali ima Šujka kao nadimak: Joca Šujkin, Šujkani, ali šta ona znači, ne zna se (Topla) [Crn.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3479  śukîrći  ciocîrti  сецкати  śukîrći (ĭuo śukîrćiesk, ĭel śukîrćiașće) [akc. śukîrći] (gl. p. ref.) — (o sečivu) seckati, deljati; kratiti ili obrađivati grubim seckanjem ◊ śukîrćiașće sa ḑîśe kînd vrunu ku kuțîtu nu taĭe đirĭept, or đi tuot, numa taĭe kîćikîta, șî strîmb — secka se kaže kad neko nožem ne seče pravo, ili skroz, nego secka pomalo, i nakrivo ◊ parinćiļi śukîrćiașće ļemnu đi ćiĭ uskat kî vrĭa să fakă o papușă ka žukariĭe đi fata mikă — roditelj delje drvo od suve lipe jer hoće da napravi lutku kao igračku za malu devojčicu ♦ var. śokîrći ♦ sin. taĭa [Por.]   [Vidi]

3480  śukîrćit  ciocîrtit  исецкан  śukîrćit (śukîrćită) (mn. śukîrćiț, śukîrćiće) [akc. śukîrćit] (prid.) — iseckan, izreckan, loše sečivom obrađen; isfronclan ◊ ĭ-am plaćit să-m raćaḑă puomi frumos, da ĭel numa î-a śukîrćit, șî đ-aĭa nu îa-m plaćit ńimika — platio sam mu da mi voćke lepo obreže, a on ih je samo isfronclao, i zato mu nisam platio ništa ♦ var. śokîrćit [Por.] ∞ śukîrći   [Vidi]

3735  śuļi  ciuli  чуљити  śuļi (ĭuo śuļesk, ĭel śuļașće) [akc. śuļi] (gl. p.) — čuljiti, dizati uši da bi se bolje čulo ◊ mîțu rađikă kapu șî śuļașće urĭekiļi, puaće-fi auđe șobuoļu kum urdukîĭe pin puod — mačka diže glavu i čulji uši, možda čuje pacove kako jure po tavanu [Por.]   [Vidi]

5518  śumag  ciomag  чомаг  śumag (mn. śumĭaźe) [akc. śumag] (i. s.) — čomag, tojaga ◊ śumag ĭe bît măĭ mare șî măĭ tare đi kît bît đu dus în mînă — čomag je štap veći i jači od štapa koji se nosi u ruci ◊ pi śumag đi bîtrîńață s-a dus fĭaćiļi kînd ļ-a furat baĭeți đi-nsurat — na čomagu su se nekad nosile devojke koje su momci krali za ženidbu [Por.]  [Vidi]

3824  śumalkă  cimilitură  загонетка  śumalkă (mn. śumĭelś) [akc. śumalkă] (i. ž.) — (zast.) čumalka, reč kojom je počinjalo svako zagonetanje ◊ măĭ mare rîs la șăḑîtuorĭ a fuost kînd s-a luvat la śumĭelś — najviše smeha je na sedeljkama bilo kada su se hvatali zagonetki [GPek] ♦ dij. var. śumĭelśu (mn. śumĭelśe) ◊ nu puot sî-nțaļeg śumĭelśu-sta, da șî alće śumĭelśe grĭeu înțaļeg — ne mogu da shvatim ovu zagonetku, a i druge zagonetke teško shvatam (Neresnica) [Zvizd] ♦ sin. giśituare [Por.] ∞ giśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3853  śuob  ciob  саксија  śuob (mn. śoburĭ) (i. s.) — 1. saksija, zemljani sud ◊ śuob ĭe vas đe pomînt đe florĭ — saksija je zemljani sud za cveće ♦ var. śob [Crn.] ◊ are pļin đi śuoburĭ ku fluorĭ — ima puno saksija sa cvećem (Rudna Glava) [Por.] 2. kadionica ◊ kînd să pļakă đi la morminț după śe să-ngruapă uomu, śuobu să sparźe đi kruśe — kad se polazi sa groblja posle ukopa pokojnika, kadionica se razbije o krst (Osnić) [Crn.]   [Vidi]

3740  śuont  ciont  крњ  śuont (śuantă) (mn. śuonț, śuanće) [akc. śuont] (prid.) — krnj, oštećen, kome je otkinut deo; kus ◊ s-a-ńekat kîńi laltîĭerĭ, șî đ-atunśa kațauă a ramas śuantă — davili se psi prekjuče, i otada je kučka ostala kusa ♦ up. śonćit [Por.] ∞ śonći  [Vidi]

2926  śupag  ciupag  чупаг  śupag (mn. śupaźe) [akc. śupag] (i. s.) — čupag, gornji deo ženske košulje ◊ țuaļiļi muĭerĭeșć kare s-a înbrakat pi pĭaļa guală, a fuost śupagu șî puaļiļi — ženski haljeci koji su se oblačila na golo telo, bili su čupag i pole ◊ śupagu a fuost pi pĭept înpistrit ku rîurĭ — čupag je na grudima bio ukrašen vezom ◊ kînd śupagu ku puaļiļi a fuost kusuće întrĭeg, aĭa atunśa a fuost kimĭașă mare, muĭerĭaskă — kada su čupag i pole bili krojeni ucelo, to je onda bila velika ženska košulja ◊ śupagu s-a purtat bagat în puaļe — čupag se nosio uvučen u pole ◊ pista śupag kînd a fuost măĭ frig, s-a purtat rĭeklă, peptarĭ, bîĭbarak, or kožuok — preko čupaga, kada je bilo hladnije, nosila se rekla, grudnjak, prsluk ili kožuh ♦ up. kimĭașă [Por.]  [Vidi]

3556  śupi  ciupi  штипати  śupi (ĭuo śup, ĭel śupe) [akc. śupi] (gl. p. ref.) — štipati, čupati; zagristi, načeti ◊ a śupito đin glumă, da ĭa sa plînźe kî-ĭ s-a fakut vînațală — štipao je u šali, a ona plače jer joj se napravila modrica ◊ nu ma śupi, kă ći spun la muma — nemoj me štipati, jer ću reći majci ◊ nu śupi puama dakă n-aĭ đe gînd s-o manĭnś — nemoj zagristi voćku, ako ne misliš da je pojedeš [Por.]  [Vidi]

3557  śupit  ciupit  штипнут  śupit (śupită) (mn. śupiț, śupiće) [akc. śupit] (prid.) — štipnut, uštinut; načet ◊ pîńa śupită nu sa puńe pi masă — načet hleb ne stavlja se na sofru [Por.] ∞ śupi  [Vidi]

3063  śur  ciur  решето  śur (mn. śururĭ) (i. s.) — rešeto ◊ śuru la nuoĭ a fuost înainća lu sîtă, șî pin ĭel s-a śernut fańina ș-a đi kukuruḑ, ș-a đi grîu — rešeto je kod nas bilo pre sita, i kroz njega se sejalo i kukuruzno i pšenično brašno ◊ śuro-l đi bătrĭńață avut obadă fakută đin kuaža đi ćiĭ, da sîta đi pĭaļe đi śerb — starinsko rešeto imalo je obod od lipove kore, a sito od jelenske kože ♦ var. śĭur [Por.] ♦ dij. sin. sîtă ◊ la nuoĭ ĭe vuorba śur ńikunoskută, nuoĭ șî la śur ḑîśem sîtă — kod nas je reč „śur” nepoznata, mi i rešeto zovemo sitom (Isakovo) [Mor.] ♦ dij. var. čĭur [Dun.] ♦ dij. var. čurel (Gradskovo) [Tim.]  [Vidi]

5083  śurĭaḑă  surleață, șură  сибара  śurĭaḑă (mn. śurĭaḑă) [akc. śurĭaḑă] (i. ž.) — sibara, pastirska koliba ◊ śurĭaḑa ĭe o bîrnarĭață rotată la pomînt da askuțîtă la vîr, fakută đin tuobļe đi fagańiță, or kă đin alt ļemn kare a fuost îndamînă — sibara je jedna brvnara okrugla pri zemlji a šiljata na vrhu, napravljena od stabala bukvića, ili drugog drveta koje je bilo pri ruci ◊ în śurĭaḑă a durmit pîkurari kînd a fuost ku vićiļi la munće, da șî lumĭa alaltă kînd a trait pin zbăgurĭ — u sibarama su spavali čobani kada su boravili sa stokom u planini, a i drugi ljudi kada su živeli po zbegovima ◊ śurĭaḑa sa faśe ĭuta, șî kind lumĭa sa mută ku vićiļi, o lasă, șî la luoko-l nou fak alta — sibara se lako pravi, i kad se ljudi sele sa stokom, ostave je, i na novom mestu prave drugu [Por.]  [Vidi]

3871  śuśur  cĭucĭur  точур  śuśur (mn. śuśurĭe) [akc. śuśur] (i. m.) — točur ◊ śuśuru ĭe un žgĭab đi ļemn, pus pi ńiskaĭ pruopće la ogaș, sî mĭargă apa pi ĭel — točur je drveni žljeb, postavljen na potoku na neki oslonac, da ide voda preko njega ◊ apa śurîĭe pi ĭel, șî đ-aĭa sa kĭamă śuśur — voda točura preko njega, i zato se zove točur ♦ up. țuțur (Topolnica) [Por.] ∞ śurai  [Vidi]

3733  śut  ciut  шут  śut (śută) (mn. śuț, śuće) (prid.) — 1. (anat.) šut, bez rogova ◊ śută ĭe žuavină kare trăbă să aĭbă kuarńe da n-are, kî ļ-a frînt, or n-a krĭeskut kît trăbe — šuta je životinja koja treba da ima rogove, a nema jer ih je polomila, ili joj nisu izrasli koliko treba 2. (fig.) društveno nemoćan, slab ◊ śutu ku kornuțî nu puaće, pănă l-aĭ kornuț nu-ĭ taĭe kuarńiļi — šut sa rogatima ne može, dok se rogatima ne potkrešu rogovi ♦ supr. kornut [Por.]   [Vidi]

3383  śută  ciută  кошута  śută (mn. śuț) [akc. śută] (i. ž.) — (zool.) (zast.) košuta, ženka jelena ◊ akuma rar kare măĭ țîńe minće kă famiĭa śerbuluĭ vînatuori aĭ batrîń vrodată a kemato śută, tuoț astîḑ iĭ ḑîk śerbuaĭkă, dupa śerb — danas još retko ko pamti da su ženku jelena stari lovci nekada zvali košutom, svi je danas zovu „jelenkom”, prema jelenu ◊ puĭu lu śerb șî alu śută sa kĭamă vițăl — mladunče jelena i košute zove se tele ♦ up. śerb [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4906  śutură  ciutură  каблина  śutură (mn. śuture) [akc. śutură] (i. ž.) — (tehn.) kablina ◊ śutură ĭe tolśerĭ skobit în ļemn, kare sa bagă-n gura butuońuluĭ la muară, șî sa prinđe đi ĭel ku piruańe — kablina je izdubljeni drveni levak, koji se nabija u vodenični badanj, i za njega se pričvršćuje ekserima ◊ în śutură la gura butuońuluĭ sa-nțapă gaļețuĭka, pin kare baće vîžuoĭu api în ruata muori — u kablinu na vrhu badnja nabija se cipun, kroz koji mlaz vode pada na vodenički točak ◊ śutura nu sa skimbă, da gaļețuĭś ĭastă în măĭ mulće fĭelurĭ, șî sa skimbă pi kum ĭe tarimĭa api — kablina se ne menja, a cipuna ima raznih vrsta i menjaju se prema jačini vode ♦ sin. gaļiată [Por.] ∞ muară  [Vidi]

3176  śuvań  copaie  наћве  śuvań (mn. śuvańe) [akc. śuvań] (i. s.) — naćve, korito ◊ śuvań ĭe vas lunguĭat dă ļemn, dă plumađit pita — naćve su duguljast drveni sud za mešenje hleba ◊ śuvańe ar fakut țîgańi dăn ļemn dă salkă, șî ļ-a vindut prîn sat pră mînkare — naćve su izrađivali Cigani od vrbovog drveta, i prodavali su ih po selu za namirnice [Stig] ♦ dij. sin. postao, karļiță [Por.]   [Vidi]

3228  tagîrță  tăgîrţă  пртљаг  tagîrță (mn. tagîrț) [akc. tagîrță] (i. ž.) — 1. prtljag, stvar, prnja, bošča ◊ tagîrță ĭe avĭerĭa saraśilor, kum ĭe o țuală ruptă, vrun vas mik śonćit, o ogļindă, un pĭapćin, or аșa śeva, śe sa puaće duśa în ļigatură pi un bît pi umîr — prtljag je sirotinjska imovina, kao što je neko odelce pocepano, neki mali ulupani sud, ogledalo, češalj ili tako nešto što se može nositi u bošči na jednom štapu, preko ramena ◊ a mĭers ku tagîrțîļi în trastă đin sat în sat — išao je sa prtljagom u torbi od sela do sela ◊ ĭaț tagîrțîļi tĭaļe pi bît, șî fuź să nu ći văd — kupi svoje stvari na štap, i briši da te ne vidim 2. (zast.) torba, kufer ◊ mi sa-m pare ka pin vis kă aĭ batrîń a ḑîs tagîrță la vrun fĭeļ đi trastă, or sanduk — čini mi se kao kroz san, da su stari „tagrcom” nazivali neku vrstu torbe, ili kufera ♦ up. trastă [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4834  taĭkă  taică  свекар  taĭkă (mn. tăĭk) [akc. taĭkă] (i. m.) — (srod.) svekar ◊ nuora la tata lu uomî-su, kînd vorbĭașće ku ĭel, îĭ ḑîśe taĭkă, da kînd puvestășće đi ĭel ku śińiva, poaće să-l kĭame șî suokru — snajka se ocu svoga muža obraća sa tajka, a kad priča o njemu sa nekim, može ga nazvati i svekrom ♦ var. (hip.) taĭa ♦ / (hip.) < tată ♦ up. suokru [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4192  taĭnă  taină  разговор  taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — razgovor, pričanje ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovorom ◊ a șaḑut ku muoșu la taĭnă, kî muoșu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńață — zaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske priče ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrkne ♦ sin. vuorbă [Por.]  [Vidi]

3278  talpă  talpă  табан  talpă (mn. tălpĭ) [akc. talpă] (i. ž.) — (anat.) taban, donji deo stopala ◊ kînd am fuost kopil, vara am mĭers tuot đeskulț, șî mĭ-a fuost pĭaļa pi tălpĭ gruasă șî rîpată ka kuaža đi śaruoń — kad sam bio dete, leti sam stalno išao bos, i bila mi je koža na tabanima debela i rapava kao cerova kora ◊ kopilu fuźe đi frikă đi bataĭe, đi tălpiļi iĭ sfulđiră — dete beži u strahu od batina, da mu tabani sevaju ♦ (augm.) talpuoń ♦ (demin.) talpuță, talpiță ♦ up. talpa gîșći [Por.]   [Vidi]

2515  talpiță  tălpiţă  подношка  talpiță (mn. talpiț) [akc. talpiță] (i. ž.) — 1. (tehn.) podnoška, papučica na razboju kojom se podižu niti ◊ talpița ĭe o blanuță supt razbuoĭ, ļegată đi fuśel la iță, pi kare țîsatuarĭa kalkă kînd skimbă ițîļi — podnoška je daščica ispod razboja, vezana za nitnjaču, na koju tkalja nagazi kada menja niti 2. (anat.) (demin.) tabančić ◊ talpiță ĭe talpă mikă, ka la kopil — tabančić je mali taban, kao kod deteta ♦ var. talpuță ♦ / (demin.) < talpă ♦ up. razbuoĭ [Por.] ∞ talpă  [Vidi]

3459  taļir  taler  талир  taļir (mn. taļirĭ) [akc. taļir] (i. m.) — (mon.) talir ◊ taļiru a fuost ban đi arźint, ku kapu lu Mariĭa Tereziĭa pi față — talir je bio srebrni novac sa likom Marije Terezije na aversu ◊ kare avut fĭaće marĭ, adunat taļirĭ șî ļ-a dat să-ĭ puarće la gît pi salbă kînd a ĭeșît în sat pi la vro visaļiĭe — ko je imao ćerke udavače, skupljao je talire i davao im da ih nose na niski oko vrata kada su izlazile u selo na neku svetkovinu [GPek] ∞ ban  [Vidi]

6235  tamîńe  tămâie  тамјан  tamîńe (i. ž.) — (rel.) tamjan ◊ tamîńa ĭe mirosală smolauă ku kare sa tamîńe — tamjan je mirisna smola kojom se kadi ◊ tamîńa, kînd sa aprinđe, dă miruos frumuos — tamjan, kad se upali, daje lep miris ◊ miruosu đi tamîńe ĭe tare pi vuoĭe la dumńeḑîĭ șî la-ĭ muorț — miris tamjana jako vole bogovi i pokojnici ♦ var. tamîĭe (istočni deo Poreča) [Por.]  [Vidi]

6243  tamîńerĭ  tămâier  кадионица  tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

3174  tapșan  tapșan  зараван  tapșan (mn. tapșańe) [akc. tapșan] (i. s.) — (geog.) zaravan; plato ◊ a mĭers mult în đal ș-ažuns la un tapșan, unđe a uđińit kalumĭa — išli su dugo uz brdo i stigli do jedne zaravni, gde su se dobro odmorili ♦ sin. prund [Por.]  [Vidi]

5824  tare  tare  врло  tare2 [akc. tare] (pril.) — vrlo, veoma; mnogo; jako ◊ fata-sta ĭe tare frumuasă, măĭ frumuasă đi kît ĭa nuĭe în satu nuostru — ova devojka je vrlo lepa, lepše od nje nema u našem selu ◊ a lukrat tare bun pănă a fuost plata bună — radili su jako dobro dok je plata bila dobra [Por.]   [Vidi]

5135  tarîță  tărâță  мекиње  tarîță (mn. tarîț) [akc. tarîță] (i. ž.) — (nutr.) mekinje ◊ kînd sa maśină grîu, đin albățu bobuluĭ sa faśe fańină, da đin gioakă tariță — kad se melje žito, od zrna se dobija brašno, a od ljuske mekinje ◊ tarîțîļi s-a đispart đin fańină ku śernutu pin sîtă, da đi la o vrĭame în kuaś, a fakut mîkarîaļe pi la ńișći muorĭ đi sa đispart înga pănă sa maśină — mekinje se izdvajaju iz brašna prosejavanjem kroz sito, a novije vreme ima naprava kod nekih vodenice, koje izdvajaju mekinje još u toku meljave ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a śernut fańina đi grîu, numa a fakut pîńa đin fańina ku tuot — stari Vlasi nisu sejali brašno, već su hleb mesili od celog brašna ◊ astîḑ lumĭa ku tarîță arańesk vićiļi — danas ljudi mekinjama hrane stoku [Por.] ∞ grîu  [Vidi]

5567  taśa  tăcea  ћутати  taśa (ĭuo tak, ĭel taśe) [akc. taśa] (gl. n.) — ćutati ◊ sa ḑîśe đi vrunu kă tăśe kînd nu vorbĭașće — kaže se za nekog da ćuti kad ne govori ◊ taśe ka pĭașćiļi — ćuti kao riba ◊ taśe șî faśe — ćuti i radi [Por.]  [Vidi]

4836  tatamuoș  tata-moșul  прадеда  tatamuoș [akc. tatamuoș] (sint.) — (srod.) pradeda ◊ tatamuoș ĭe tata lu dĭeda, paradĭeda, ș-așa iĭ sa ḑiśe măĭ đes kînd sa dă đi pomană la-ĭ muorț — tatamoš je dedin otac, pradeda, i tako se oslovaljava najčešće kad se namenjuje mrtvima ♦ up. tată ♦ / < tată + muoșstari otac [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

6177  tatar  tătar  сирак  tatar (mn. tatarĭ) [akc. tatar] (i. m.) — (bot.) sirak (Sorghum vulgare) ◊ tatarĭu s-a sîmanat pi marźina luokuluĭ ku kukuruḑ, numa ku dobîndă đi fakut măturĭ — sirak je sejan po obodu njive sa kukuruzom, i koristio se samo za izradu metli ◊ în tuot kotunu satuluĭ a fuost kîći un uom kare a șćut să fakă măturĭ — u svakom zaselku bio je po neki čovek koji je umeo da izradi metle ♦ sin. mătură [Por.]   [Vidi]

4833  tată  tată  тата  tată (mn. tăț) [akc. tată] (i. m.) — (srod.) tata, otac ◊ tata ĭe uomu mumi, ku kare m-a fakut — tata je mamin muž, sa kojom me je rodio ◊ tata ĭe parinćiļi mĭeu — tata je moj roditelj ◊ n-a trait bun ku tatî-su, șî s-a dat bășka kum s-a-nsurat — nije dobro živeo sa svojim ocem, pa se odvojio čim se oženio ♦ up. taĭkă [Por.] ∞ ńam   [Vidi]

2386  tăbărî  tăbărî  навалити  tăbărî (ĭuo ma tăbăr, ĭel sa tăbărĭe) [akc. tăbărî] (gl. p. ref.) — navaliti, oboriti se na nešto ◊ aĭ să ńe tăbărîm pe pivă rîaśe — hajde da navalimo na hladno pivo ◊ śe măĭ așćeț, tăbăr-će pi ĭa đinluok — šta još čekaš, navali na nju smesta [Crn.]  [Vidi]

4194  tăĭnuĭală  tăinuire  разговарање  tăĭnuĭală (mn. tăĭnuĭelurĭ) [akc. tăĭnuĭală] (i. ž.) — razgovaranje, pričanje ◊ numa ś-a înśeput tăĭnuĭala ku fată, ažuns tatî-su șî l-a dudait — samo što je započeo razgovaranje sa devojkom, stigao je njen otac i oterao ga ◊ kînd sa duśe la dĭedî-su, sa satură đi tăĭnuĭală — kad ode kod dede, nasiti se pričanja [Por.] ∞ taĭnă  [Vidi]

3500  tăntăļit  tăndălit  смандрљан  tăntăļit (tăntăļită) (mn. tăntăļiț, tăntăļiće) [akc. tăntăļit] (prid.) — smandrljan, ofrlje urađen, smuvan, sklepan ◊ ļimba rumîńaskă astîḑ ĭe o ļimbă tăntăļită đin kîća vuorbe rumîńeșć, kare sa măĭ țîn minće, șî đin kîća vuorbe sîrbĭeșć, kare rumîńi ļi vorbĭesk așa đe opaśit đi nu șćiĭ au sî će rîḑ, au sî će plînź kînd ĭ-askulț kum vorbĭesk — vlaški jezik je danas jedan smandrljani jezik od malo vlaških reči, koje se još uvek pamte, i od malo srpskih, koje Vlasi izgovaraju tako izopačeno da ne znaš da li da se smeješ, ili da plačeš kad ih slušaš kako govore [Por.] ∞ tăntăļi   [Vidi]

3340  tătămare  tatamare ?  ујак  tătămare [akc. tătămare] (i. m.) — ujak, ali onaj koji je stariji sestrin brat ◊ tătămare sa zîče la unkĭ, frate lu muma kare e măĭ mare de kît ĭa — tatamare se kaže ujaku, majčinom bratu koji je stari od nje [Tim.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6342  tîlvă  tâlv  главица  tîlvă (mn. tîlvĭ) (i. ž.) — (geogr.) glavica, loptasto uzvišenje na vrhu brda, čuka; tilva [Por.] ∎ gata nu ĭe sat munțăsk să naĭbă kîć-o tîlvă — gotovo da ne postoji planinsko selo a da nema po neku tilvu ◊ (ver.) nu ĭe tîlvă să nu sa krĭadă kă pi ĭa źuakă ḑîńiļi — nema glavice brda da se ne veruje da na njoj igraju vile [Por.]  [Vidi]

6236  tîmîńa  tămâia  кадити  tîmîńa (ĭuo tamîń, ĭel tamîńe) (gl. p. ref.) — (rel.) kaditi ◊ sa tamîńe tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadi se sve što je vezano za mrtve ◊ la pomană sa tamîńe înapuoĭ: đi la đirĭapta la stînga, sî sa-nuarkă ăĭ muorț đi pi lumĭa-ĭa — na daći se kadi unazad: s desna ulevo, da se pokonici vrate sa onog sveta ◊ la prazńik sa tamîńe înainće: đi la stînga la đirĭapta, si đa tuot viu înainće — na slavi kadi se unapred: s leva na desno, da sve živo krene u napredak ♦ var. tîmîĭa [Por.] ∞ tamîńe  [Vidi]

5038  tîngui  tângui  туговати  tîngui (ĭuo tînguĭesk, ĭel tînguĭașće) [akc. tîngui] (gl.) — (zast.) tugovati, jadikovati, patiti ◊ kopilu tare grĭeu tînguĭe dupa mumî-sa muartă: nu plînźe, nu sa vaĭtă, numa suspină adînk, ka kînd iĭ sa rupe ińima — dete jako teško pati za svojom mrtvom majkom: ne plače, ne jadikuje, samo uzdiše duboko, kao da mu se srce kida [Por.]  [Vidi]

1783  tînžală  tânjală  потегљица  tînžală (mn. tînžîaļe) [akc. tînžală] (i. ž.) — potegljica,1) samostalna drvena ruda za vuču ◊ tînžală ĭe un fĭeļ đi proțap ku kare sa traźe la plug, sa trag tutuśiļi or sa trag duauă parĭake đi viće, kînd sa traźe vrun tovar grĭeu — potegljica je posebna vrsta rude kojom se vuče plug, prevlače trupci ili se povezuju dve zaprege kada se vuče neki težak teret ♦ up. proțap, rudă, źug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1784  tînžî  tânji  венути  tînžî (ĭuo tînžîăsk, ĭel tînžîașće) [akc. tînžî] (gl.) — venuti, gubiti svežinu, slabiti; usahnuti ◊ puot să tînžîaskă verđețurļi șî žuaviń-ļi, đi uamiń n-am auḑît sî sa ḑîkă — mogu da venu biljke i životinje, za ljude nisam čuo da se kaže ◊ tînžîăsk fluoriļi ńiudaće — vene cveće nezaliveno ◊ tînžîașće vaka kînd ĭe bolnauă șî nu manînkă, kînd slabĭașće — vene i krava kada je bolesna i ne jede, kad slabi ◊ puot ș-aĭ ćińirĭ sî tînžîaskă, kînd iĭ pisaḑă au vro dragustă grĭa — mogu i mladi da venu, kada ih mori neka teška ljubav [Por.]   [Vidi]

2692  tîrban  târban  желудац  tîrban (mn. tîrbań) [akc. tîrban] (i. m.) — (anat.) želudac ◊ ĭ-a krĭeskut burta ka la vakă, kî-ĭ s-a larźit tîrbanu, saraku, n-are marźină la mînkare — naras’o mu je stomak k’o u krave, jer mu se proširio želudac, siroma, nema meru u jelu ♦ sin. burtan ♦ up. rînḑă [Por.]  [Vidi]

4484  tîrkoļi  tîrcoli  кружити  tîrkoļi (ĭuo tîrkoļesk, ĭel tîrkoļașće) [akc. tîrkuoļi] (gl.) — kružiti, vrzmati se ◊ kîńi parke a priśeput śuava, numa tîrkoļesk uoiļi, înkuaś, înkolo — psi kao da su nešto predosetili, samo kruže oko ovaca, tamo, ovamo [Por.] ∞ tîrkuol   [Vidi]

4483  tîrkuol  târcol  кружење  tîrkuol (mn. tîrkuaļe) [akc. tîrkuol] (i. s.) — kruženje, kružno kretanje oko nečega; ukrug ◊ kînd s-a-ntuors đi la munće, a dat tîrkuol pi lînga pĭeșćira ku ursu, ș-ažuns tumu sara-n sat — kad se vratio sa planine, udario je okolo pećine s medvedom, i stigao u selo tek uveče ♦ sin. okuol [Por.]  [Vidi]

5090  tîrlă  târlă  трло  tîrlă (mn. tîrļе) [akc. tîrlă] (i. ž.) — trlo, staja ◊ tîrla ĭe gard la baśiĭe în kare sa pazăsk uoĭļi — trlo je ograda na bačiji u kojoj se čuvaju ovce ♦ sin. toprak, obuor, strungă [Por.]   [Vidi]

5816  tîrpiĭa  târpie  несит  tîrpiĭa (mn. tîrpiĭe) [akc. tîrpiĭa] (i. ž.) — (med.) nesit, prežderavanje ◊ tîrpiĭa ĭe buălă kînd uomu manînkă una-ntruuna, da ńiśkînd nu sa satură — trpija je bolest kad čovek neprestano jede, a nikad se ne zasiti [Por.]  [Vidi]

6192  tîrsî  târsî  трсити  tîrsî1 (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — trsiti, krčiti ◊ sa ḑîśe kă uomu tîrsașće kînd ku tîrnakuopu kurîță padurĭa đi ļamńe, să fakă luok đi arat, or ļivađe đi paskut vićiļi — kaže se da čovek trsi kad trnokopom čisti šumu od drveća, da napravi njivu za oranje, ili livadu za napasanje stoke [Por.]  [Vidi]

6193  tîrsî  târsî  прашити  tîrsî2 (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — (o kukuruzu) prašiti ◊ kukuruḑu sa tîrsașće pănă ĭe mik: ku sapa sa kurîță pomîntu întra rîndurĭ đi ĭarbă, să nu-l îńașe dudău — kukuruz se praši dok je mali: motikom se čisti zemljište između redova od trave, da ga ne udavi korov ◊ unđe kukuruḑu a fuost sîmanat la luok putrîvit, s-a tîrsît ku raļiță — gde je kukuruz bi posejan u ravnici, prašenje se obavljalo ralicom ♦ v. raļiță [Por.] ∞ tîrsî  [Vidi]

3330  tîrș  târș  прут  tîrș (mn. tîrșî) [akc. tîrș] (i. m.) — (bot.) 1. prut, grana, suvarak, šiba ◊ baba s-a dus în duos să aduńe tîrș uskaț, să aĭbă ĭarna đi ațîțîĭat fuoku — baba je otišla u šumu da skuplja suvarke, da ima zimi za potpalu ◊ pi nuoĭ daskulu ń-a batut ku tîrșu, kînd ń-a skapat vro vuorbă rumîńaskă în taĭnă — nas je učitelj udarao prutom, kad bi nam se omakla neka vlaška reč u govoru ◊ fînkă pi śuoś luoku ku ļivĭeḑ a fuost kostîșat, aĭ batrîń a fakut porkuońi pi tîrș, șî ĭ-a tras ku mîńiļi pănă la klańe — pošto je teren sa livadama bio na padini, stari su stogove postavljali na granje, i prevlačili ih rukama do plasta ◊ gard đi tîrș — živica, ograda od šiblja 2. pritka ◊ bît adîns taĭat în duos đi pasuĭ în građină, sa kĭamă tîrș — prut posebno isečen u šumi za pasulj u gradini, zove se pritka [Por.]   [Vidi]

5768  tîvaļi  tăvăli  ваљати  tîvaļi (ĭuo tîvaļesk, ĭel tîvaļașće) [akc. tîvaļi] (gl. p. ref.) — valjati, prevrtati, tumbati ◊ pîkurari s-a tivaļit pi ĭarbă, n-a ramas ńimik đi kosît — čobani su se valjali po travi, nije ostalo ništa da se pokosi [Por.]  [Vidi]

226  tîvaļiș  tăvaliș ?  вучни трап  tîvaļiș2 (mn. tîvaļișă) [akc. tîvaļiș] (i. m.) — vučni trap ◊ ku tîvaļișu sa trag tutuśi aĭ lunź đin padure — sa vučnim trapom izvlače se dugački trupci iz šume [Por.] ∞ tîvaļi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5698  tofloguos  toflogos  шљампав  tofloguos (tofloguosă) (mn. tofloguoș, tofloguasă) [akc. tofloguos] (prid.) — šljampav ◊ tofloguasă ĭe insă kare are vro zmintă ku piśuariļi: or ĭe flokuasă, or puartă înkîlțamînt ku vrun număr-doă măĭ mare, or mĭarźe ka rața — šljampava je osoba koja ima neke smetnje sa nogama: ili je dlakava, ili nosi obuću za broj-dva veću, ili se gega kao plovka ♦ var. toflogan [Por.] ∞ tuofļa  [Vidi]

5663  tokmi  tocmi  ценкати се  tokmi (ĭuo ma tokmĭesk, ĭel sa tokmĭașće) [akc. tokmi] (gl. p.) — (o trgovini) cenkati se, pogađati se oko cene ◊ la tot bîlśu, kînd sa vind vićiļi, saćańi sa tokmĭesk ku ńegustuori ka Țîgańi — na svakom vašaru, kad se prodaje stoka, seljaci se pogađaju sa nakupcima kao Cigani [Por.]  [Vidi]

5664  tokmĭală  tocmeală  ценкање  tokmĭală (mn. tokmĭaļe) [akc. tokmĭală] (i. ž.) — (o trgovini) cenkanje, pogađanje oko cene ◊ tokmĭală ĭe kînd sa mînă vinḑatuorĭu ku ńegustuorĭu pi aĭa kîț bań kată unu, da kîț dă alalt — cenkanje je kad se teraju prodavac i nakupac oko toga koliko para traži jedan, a koliko daje drugi ◊ kînd tokmĭala sa gaćașće bun, tokmitori bĭeu aldamaș — kad se cenkanje završi uspešno, cenkatori ispijaju arvaluk [Por.] ∞ tokmi  [Vidi]

5547  tolśerĭ  tolcer  левак  tolśerĭ (mn.) [akc. tolśerĭ] (i. m.) — levak ◊ tolśerĭu ĭe fakut ka klopîtu, larg la gură, da đi žuos are cauă îngustă kare sa bagă-n vas — levak je napravljen kao zvono, širok na gornjem kraju, a na donjem ima usku cev koja se nabija u sud ◊ ku tolśerĭ sa tośașće bĭeutura đin vas în vas ku gîtu îngust — levkom se pretače tečnost iz suda u sud sa uskim grlom ♦ sin. pîlńiĭe, finkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. turćel (Brodica) [Rom.] ♦ dij. sin. storśaļ (Vuković) [Bran.]  [Vidi]

6129  tontoakă  tontălău  глуперда  tontoakă (mn. tontoače) [akc. tontoakă] (i. ž.) —(augm.) gluperda ◊ numa să fače o tontoakă grea, kare nu înțeleğe nimik — samo se pravi da je teška gluperda, koja ne razume ništa [Tim.] ∞ tuont   [Vidi]

3097  topărîșťe  toporâște  секириште  topărîșťe (mn. topărîșť) [akc. topărîșťe] (i. ž.) — sekirište, držalje ◊ toporîșťe ĭe kuada toporuluĭ și a sakuri — sekirište je držalje sekirčeta i sekire [Kmp.] ∞ sakurĭe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5852  topi  topi  топити  topi (ĭuo topĭesk, ĭel topĭașće) [akc. topi] (gl. p. ref.) — 1. (o metalu) topiti ◊ kînd vrĭeĭ să topĭeșć vrun fĭer, trăbe tare să-l îngalḑășć la fuok — kad hoćeš da istopiš neki metal, treba jako da ga zagreješ na vatri ◊ śara sa topĭașće ļesńe, numa la viđarĭe đi lumanarĭe — vosak se lako topi, samo na plamenu sveće 2. (fig.) topiti se od osećanja ◊ sa topĭașće đi milă kînd sa uĭtă fata la ĭel — topi se od miline kad ga pogleda devojka [Por.]  [Vidi]

3112  topilă  topilă  топило  topilă (mn. topiļe) [akc. topilă] (i. ž.) — topilo ◊ topilă ĭe luok la rîu, la ogaș unđe s-a topit kîńipa — topilo je mesto na reci ili potoku gde se potapala konoplja [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5853  topit  topit  топљење  topit (mn. topiturĭ) [akc. topit] (i. s.) — topljenje ◊ kînd va fi vrĭamĭa đi topit zapada, trăbe lumĭa sî sa pazaskă đi pouađe — kad bude vreme topljenja snega, ljudi treba da se čuvaju poplava ◊ nu s-a topit bun, trăbe măĭ un topit pă să sa ḑîkă kî ĭe topit kum trăbe — nije se dobro istopio, treba još jedno topljenje pa da se kaže da je istopljen kako valja [Por.] ∞ topi  [Vidi]

3083  toporaș  topraș  дрвосеча  toporaș (mn. toporaș) [akc. toporaș] (i. m.) — (zast.) drvoseča ◊ toporaș ĭe uom kare a lukrat ku toporu, ku sakurĭa — toporaš je čovek koji je radio sa sekirčetom, sa sekirom ◊ s-a pĭerdut vuorba đin taĭnă, a ramas numa pin đeskînćiśe, șî aĭa rar — reč se izgubila iz govora, ostala je jedino u bajalicama, i to retko [Por.] ∞ topuor  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5241  toprak  toprac ?  станиште ?  toprak (mn. topraśe) [akc. toprak] (i. s.) — (izob.) stanište ◊ toprak kuprinđe luoku șă konaśiļi unđe sa verĭaḑă ku vićiļi — toprak obuhvata mesto i objekte gde se letuje sa stokom [GPek] ◊ toprak ĭe kasa în kare traĭeșć — toprak je kuća u kojoj živiš (Tanda) ♦ sin. konak [Por.]  [Vidi]

3082  topuor  topor  секирче  topuor (mn. topuară) [akc. topuor] (i. s.) — (tehn.) sekirče ◊ topuoru ĭe sakurĭe mikă șî ușuară, đi taĭat ku o mînă — topor je sekirče malo i lagano, za sečenje jednom rukom ◊ ku topuoru măĭ mult aĭ nuoștri a dîrîmat la frunḑă đi viće — sekirčetom su naši najviše kresali lisnik za stoku ◊ n-a fuost pîkurarĭ fara topuor — nije bilo pastira bez sekirčeta [Por.] ∞ sakurĭe  [Vidi]

5134  torofļoanță  torofelac  дроњак  torofļoanță (mn. torofļoanță) [akc. torofļoanță] (i. ž.) — dronjak ◊ tuot rupt, sa trag dupa ĭel numa ńișći torofļoanță — sav je odrpan, vuku se za njim samo neki dronjci ◊ kînd sa đirĭaźe ļegumĭa șî sa tuarnă uou batut în ḑamă fĭartă, uou sa prîvarĭașće șî ḑama sa umpļe đi torofļoanță — kad se začinjava jelo i umućeno jaje sipa u vrelu čorbu, jaje se zapari i čorba se napuni sa dronjcima ♦ sin. trĭanță [Por.]  [Vidi]

5734  tośi  toci  точити  tośi (ĭuo tośesk, ĭel tośiașće) [akc. tośi] (gl. p. ref.) — točiti 1. oštriti ◊ tośașće sakurĭa la tośilă — oštri sekiru na tocilu 2. poteći, šiknuti ◊ l-a tośit sînźiļi pi nas đin zăpușală — potekla mu je krv na noz zbog vrućine 3. točiti, natočiti ◊ s-a dus đimult în podrum să tośaskă vin đin butuoń, șî nuĭe înga să vină — otišao je davno u podrum da natoči vino iz bureta, i još ga nema [Por.]   [Vidi]

5735  tośilă  tocilă  тоцило  tośilă (mn. tośiļe) [akc. tośilă] (i. ž.) — (tehn.) tocilo ◊ tośila ĭe o mîkarauă đi askuțit lomańe đi fĭer, kare askultă đi taĭat — tocilo je sprava za oštrenje predmeta od metala, koji služe za sečenje [Por.] ∞ tośi  [Vidi]

3547  tot  tot  све  tot1 (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosa ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednost ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.]  [Vidi]

5402  tot nat  tot natul  свако  tot nat [akc. tot nat] (sint.) — svako ◊ tot nat kată trĭaba luĭ — svako gleda svoja posla ◊ pazîaće, să nu fiĭ bun ku tot nat, kă nu șćiĭ kare kum ĭe — pazi se, nemoj biti dobar sa svakim, jer ne znaš ko je kakav ♦ var. tot natu [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

4072  totîrlă  totârlă  круг  totîrlă (mn. totîrļe) [akc. totîrlă] (i. ž.) — 1. (geom.) krug ◊ șađe la umbră lînga rîu, șă skrižăĭe la totîrļe pin pĭesîk — sedi u hladu pored reke, i šara krugove u pesku 2. (tehn.) točak; obruč ◊ ĭ-a fakut la kopil totîrlă đi fĭer, să sa žuaśe ku ĭel pin pîrvaļiĭe — napravio je detetu gvozdeni obruč, da se igra njime po dvorištu ♦ (demin.) totîrluță, totîrļiśe ♦ sin. śerk, ruată [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4074  totîrļiuluĭ  rotund  кружно  totîrļiuluĭ [akc. totîrļiuluĭ] (pril.) — (o kretanju) kružno, obrćući se ◊ s-a frînt uosiĭa la vîru pođińi, șî ruata a mĭers totîrļiuluĭ pănă-n borugă — polomila se osovina na vrhu padine, i točak je išao obrćući se sve do potoka ♦ skr. totîrļiu [Por.] ∞ totîrlă  [Vidi]

3549  totodată  totodată  истовремено  totodată [akc. totodată] (pril.) — istovremeno, odjednom ◊ a pļekat totodată đi la kasă, pĭeurmă unu a tîbarît, șî s-a-ntuors înapuoĭ — pošli su istovremeno od kuće, posle se jedan umorio, i vratio nazad ♦ var. totđodată [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

5690  totoroskai  ?  тандркати  totoroskai (ĭuo totoroskăĭ, ĭel totoruaskîĭe) [akc. totoroskai] (gl.) — (onom.) tandrkati; truckati se ◊ s-auđe kum totoroskîĭe karu đi buoĭ pănă mĭarźe guol pi kadîlmă — čuje se kako tandrču volovska kola dok prazna idu kaldrmom [Por.]  [Vidi]

2127  tragulă  trăgulă  натега  tragulă (mn. traguļe) [akc. tragulă] (i. ž.) — (bot.) natega, tikva za izvlačenje tečnosti iz bureta (Lagenaria vulgaris); nategača ◊ tragulă ĭe o truakă lungă ku kap mare, ku kare sa skuaće bĭarĭa đin butuaĭe — natega je jedna dugačka tikva sa velikom glavom, kojom se istače piće iz buradi ♦ up. truakă, truok [Crn.] ♦ up. tragaś [Por.]  [Vidi]

2534  trai  trăi  живети  trai (ĭuo traĭesk, ĭel traĭașće) [akc. trai] (gl. p. ref.) — 1. živeti, biti živ ◊ nu sa șćiĭe kît v-om măĭ trai — ne zna se koliko ćemo još živeti ◊ ĭa fuost șă luĭ drag đi traĭ, ama s-a bulnavit șă n-a trait mult — voleo je i on život, ali se razboleo i nije živeo dugo 2. biti u pritaljeskoj ili ljubavnoj vezi ◊ s-a luvat ku muĭari-sa, ș-a trait vro triĭ ań pitulaț, pănă nu ĭ-a prins la gramadă — spanđao se sa njegovom ženom, i bili su tajno u vezi jedno tri godine, dok ih nisu uhvatili na gomili 3. naseliti se negde, boraviti ◊ śinsprîaśe ań a trait în sat, da pĭe urmă pănă la muarće a trait la munće, ku vićiļi — petnaest godina živeo je u selu, a posle je sve do smrti živeo na planini, sa stokom [Por.]  [Vidi]

6125  Traieraka  Trei-Ierarhi  Три Јерарха  Traieraka (mn. Traieraśi) (i. ž.) — (kal.) Tri Jerarha ◊ la Traieraka sa oltańesk śerĭeșî — na Tri Jerarha se kaleme trešnje ♦ var. Triraku (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1554  traĭan  troian  траг  traĭan (mn. traĭań) [akc. traĭan] (i. m.) — trag ◊ traĭanu ĭe urma kare ramîńe dupa śeva śe trĭaśe pin fîn ńikosît, or pin grîu — trajan je trag koji ostaje iza nečega što prođe kroz nekošenu travu, ili žito ◊ traĭan ĭe urma dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — trajan je trag u mekoj zemlji iza kolskih točkova ♦ sin. povuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. troĭan (Osnić) [Crn.] ◊ în Porĭeśa asta vuorbă nuĭe kunoskută; aiśa urma pin fîn or pin grîu sa kĭamă povuoĭ — u Poreču ova reč nije poznata; ovde se trag u travi ili žitu zove povoj (Rudna Glava, Tanda) [Por.]  [Vidi]

3142  trasńi  trăsni  згромити  trasńi (ĭuo trasńesk, ĭel trasńașće) [akc. trasńi] (gl. p.) — zgromiti, udariti gromom ◊ kînd sfulđiră, vrunđeva trasńiașće — kad seva, negde udara grom ◊ măĭ đes trasńiașće în ļemn mare, kare ĭe sîngur în kîmp — grom najčešće udara u visoko drvo koje je usamljeno u polju ♦ up. trosńi ♦ up. sfulđira [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3227  trastă  traistă  торба  trastă (mn. trășć) [akc. trastă] (i. ž.) — 1. torba ◊ trastă țasută — tkana torba ◊ trastă ku obrăń — torba za uprtačima ◊ trastă guală — prazna torba ◊ trastă pļină — puna torba ◊ kînd sa dus la muară ku trasta pļină đi grîu, a kusuto la gură sî nu sa vĭarsă — kad se išlo u vodenicu sa torbom punom žita, opšivao joj se otvor da se ne prospe 2. (za odeću) kad je neki haljekat loše krojen, ili je prevelik ◊ kimĭașa ĭe prĭa mare, stă trastă pi kopil — košulja je prevelika, visi kao torba na detetu ♦ (demin.) trastuță ♦ (augm.) trastuoń [Por.] ♦ dij. var. traĭstă (Majdanpek) [Buf.] ♦ up. tagîrță [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5846  traźe  trage  вући  traźe (ĭuo trag, ĭel traźe) [akc. traźe] (gl. p. ref.) — vući, povlačiti ◊ sa traźe ka śĭața — vuče se kao magla ◊ lukratuori trag ļamńe ku kaĭi đintr-o vaļe adînkă — radnici vuku drva konjima iz jedne duboke doline [Por.]  [Vidi]

5848  trăĭera  treiera  вршити  trăĭera (ĭuo trăĭer, ĭel trăĭeră) [akc. trăĭera](gl. p.) — 1. (o žitu) vršiti ◊ grîu đimult s-a trăĭerat ku kalu, pănă n-a ĭeșît mașîń đi trîĭerat — žito se dugo vršilo konjima, dok se nisu pojavile vršalice 2. (o kretanju) trčkarati okolo, ići u krug ◊ baĭatu đi kînd trăiră pi lînga koļiba fĭeći, ama iĭ nu-ĭ dă-n gînd să ĭasă la-ntîńală ku ĭel — momak otkad trčkara oko devojčine kolibe, ali njoj ne pada na pamet da izađe na sastanak s njim ♦ var. trîĭera [Por.]   [Vidi]

5849  trăĭerat  treierat  вршидба  trăĭerat (mn. trăĭeraturĭ) [akc. trăĭerat](gl. p.) — 1. (o žitu) vršidba ◊ numa pin povĭeșć alu aĭ batrîń sa șćiĭe kă đimult trăĭeratu a fuost ku kalu la are — samo se kroz prile starih zna da je nekada vršidba bila sa konjem na guvnu 2. (o kretanju) vršljanje, trčkaranje u krug ◊ kînd pi vrunu n-o-l țîńe luoku, numa mĭarźe rotokol înkolo-nkoluo, sa ḑîśe kă „trăiră”, ka aĭ batrîń kare a mĭers pi lînga are kare a fuost totîrlată — kad nekog ne drži mesto, nego trčkara u krugu okolo, kaže se da „vršlja”, kao stari koji su išli oko gumna koje je bilo okruglo ♦ var. trîĭerat [Por.] ∞ trăĭera  [Vidi]

3143  trăsńit  trăsnet  гром  trăsńit (mn. trăsńiće) [akc. trăsńit] (i. s.) — grom ◊ kînd sfulđiră, durîĭe șî pluaĭe, ńiśkînd uomu să nu sa pituļe supt ļemn sînguraćik în kîmp, kî ĭel măĭ tare traźe trîasńitu — kad seva, grmi i pada kiša, čovek nikad da se ne sklanja pod usamljeno drvo u polju, jer ono najjače vuče grom ♦ var. trîăsńit [Por.] ∞ trasńi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4921  trekatuorĭ  trecător  пролазан  trekatuorĭ (trekatuare) (mn. trekatuorĭ, trekatuare) [akc. trekatuorĭ] (prid.) — (ret.) prolazan, prohodan ◊ apa s-a tras, poćaka śe mĭarźe pi ogaș ĭe akuma trekatuare — voda se povukla, staza koja ide potokom je sada prohodna ◊ traĭu ĭe skurt șă trekatuorĭ — život je kratak i prolazan [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4920  treśa  trece  пролазити  treśa (ĭuo trĭek, ĭel trĭaśe) [akc. trĭeśa] (gl. p. ref.) — prolaziti ◊ a fuźit în duos, k-a vaḑut ńiskaĭ lumĭe ńikunoskută kum trĭaśe pi lînga koļibă — pobegao je u šumu, jer je video neke nepoznate ljude kako prolaze pored kuće ◊ traĭu uomuluĭ prĭaĭut trĭaśe — čovekov život prebrzo prolazi ◊ trĭekînd pin apă adînkă, s-a udat đi tuot — prolazeći kroz duboku vodu, potpuno se ukvasio ♦ var. treśare [Por.]  [Vidi]

2561  triḑăś  treizeci  тридесет  triḑăś [akc. triḑăś] (br.) — trideset ◊ triḑăś đi ań am înpļińit kînd m-am însurat pĭ-adauară — trideset godina sam napunio kad sam se oženio po drugi put ◊ triḑăś ĭe žumataća lu șaĭḑăś — trideset je polovina od šezdeset [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

2562  triḑăśiļa  treizecilea  тридесети  triḑăśiļa [akc. triḑăśiļa] (br.) — trideseti ◊ ku a triḑăśiļa ḑî sa înkĭaĭe ńișći luń pi an — sa tridesetim danom pune se neki meseci u godini [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

2559  triĭļa  treilea  трећи  triĭļa [akc. triĭļa] (br.) — treći ◊ đ-a triĭļa uorĭ śarkă sî sa însuare — po treći put pokušava da se oženi ◊ n-a putut mult să țînă la lukro-l nou, a dat fuga a triĭļa ḑî — nije mogao dugo da izdrži na novom poslu, pobegao je treći dan [Por.] ∞ triĭ  [Vidi]

2537  Trikă  Trică  Трике  Trikă [akc. Trikă] (i. m.) — (antr.) (hip.) Trike, vlaški hipokoristik, izveden od l.i. Dumitru ◊ Trikă ĭe poļikra đin poļikră: pi kopil ăl boćaḑă Dumitru, pă-ĭ ḑîk pănă ĭe mik Dumitrikă, da măĭ amînat, prĭaćińi ăl proboćaḑă ăn Trikă — Trike je nadimak od nadimka: dete krste Dimitrije, pa ga onda dok je mali zovu Dimitrike, a kasnije, prijatelji ga prekrste u Triku ◊ dakă Trikă are fiśuor, lor ļi sa ḑîśe „alu Trikă”, la urmă lumĭa sa-nvață ku iĭ ka ku Trikuońi — ako Trike ima decu, oni se zovu Trikovi, na kraju ljudi naviknu na njih kao na TrikićeTrikońi sa pun la karće pi sîrbĭașće ka Trikići — Trikovi se upisuju u srpske knjige kao TrikićiTrikă < Dumitrikă < Dumitru [Por.] ∞ Dumitru  [Vidi]

2146  trikeļiś  sărăcica  котрљан  trikeļiś (mn. trikeļiś) [akc. trikeļiś] (i. m.) — kotrljan (Eryngium campestre) ◊ trikeļiśu ĭe un fĭeļ đi skaĭaće, krĭașće pin ļivĭeḑ, șî dakă kuprinđe ļivađa, fînu nu puaće să sa kosîaskă đi ĭel, șă đin ļivađa-ĭa nuĭe ńiś o dobîndă — kotrljan je vrsta čkalja, raste po livadama, i ako osvoji livadu, seno ne može da se kosi, i od te livade nema nikakve vajde ♦ var. trîkeļiś, tîrkeļiś ♦ up. skaĭ, skaĭeće [Por.]   [Vidi]

5617  trist  trist  тужан  trist (tristă) (mn. trișć, trișće) [akc. trist] (prid.) — tužan ◊ a lasato baĭatu, șî ĭa ku ḑîļiļi a fuost tristă — ostavio je momak, i ona je danima bila tužna ◊ veńiră doă muĭerĭ trișće, ku duoĭ kopiĭ trișć, sî sa vaĭće kî ļ-a perit uomu — dođoše dve tužne žene, sa dvoje tužne deca, da se žale da su im poginuli muževi ♦ var. întristat ♦ sin. magńit [Por.]  [Vidi]

5399  trîkńi  trâcni  тргнути се  trîkńi (ĭuo trîkńesk, ĭel trîkńașće) [akc. trîkńi](gl.) — trgnuti se ◊ đintr-odată trîkńi đi frikă lu kîńe, șî sa pusă pi fuga — najednom se trgnuo u strahu od psa, i počeo da beži [Por.]   [Vidi]

4282  trînći  trânti  оборити  trînći (ĭuo trînćesk, ĭel trînćașće) [akc. trînći] (gl. p. ref.) — oboriti, obarati ◊ kopiĭ s-anpins, ș-a trînćit muoșu đi pi skamn — deca su se gurala, i oborila starca sa tronošca ◊ tuota ḑîua iĭ duoĭ a trînćit la ļiamńe numa ku sakurĭa, fara firiz — ceo dan su njih dvojica obarali stabla samo sekirom, bez testere ◊ atîta đi tare ĭ-a dat un pumn, đi l-a trînćit đin piśuare — toliko ga je jako tresnuo pesnicom, da ga je oborio s nogu [Por.]   [Vidi]

3118  trîndafir  trandafir  ружа  trîndafir (mn. trîndafirĭ) [akc. trîndafir] (i. m.) — (bot.) ruža (Rosa) ◊ trîndafir ĭe fluare frumuasă, kare sa puńe în građină pi lînga kasă — ruža je lepo cveće koje se sadi u bašti oko kuće ♦ up. măśiĭaș, skubikur [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1792  trîpada  trepăda  акати  trîpada (ĭuo ma trapîd, ĭel sa trapădă) [akc. trîpada] (gl. p. ref.) — akati se, kretati se bez potrebe ili koristi ◊ nu trîmeća kopilu la atîta drum, kî sa trapîdă điźaba — ne šalji dete na toliki put, samo će se izakati badava [Por.]  [Vidi]

1794  trîpadare  trepădare  акање  trîpadare (mn. trîpadărĭ) [akc. trîpadare] (i. ž.) — akanje, kretanje bez koristi; trčkaranje ◊ muĭarĭa la sat ĭe blîstamată numa să șćiĭe đi trîpadărĭ — žena na selu je osuđena da zna samo za trčkaranja ♦ sin. aļergatură [Por.] ∞ trîpada  [Vidi]

4919  trĭakît  treacăt  пролаз  trĭakît (mn. trĭakîće) [akc. trĭakît] (i. s.) — (ret.) prolaz, put ◊ trĭakît ĭe luok pi unđe trĭeśem đes, kînd ńe duśem vrunđiva — prolaz je mesto kojim često prolazimo kad negde idemo ◊ sa miră kum ĭo nu șću kî ĭe muara batrînă în borugă, da ĭuo-ĭ spun kă nu șću đi śe nu mi trĭakîtu pĭ-a kolo — čudi se kako ja ne znam da je stara vodenica u potoku, a ja mu kažem da ne znam jer mi tamo nije put [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

4587  trĭam  tream  стаја  trĭam (mn. trĭamurĭ) [akc. trĭam](i. s.) — staja, zimovnik ◊ trĭamu ĭe o bîrnarĭață mikă astrukată ku paĭe, rîđikată la koļibă đi ĭernat vićiļi — staja je jedna mala brvnara pokrivena slamom, podigunta na salašu radi zimovanja stoke (Leskovo) ◊ trĭamu s-a fakut la munće, unđe lumĭa a ĭernat ku vićiļi — staja se dizala u planini, gde se zimovalo sa stokom (Jasikovov) [GPek] ♦ dij. sin. toblarĭ [Por.]  [Vidi]

3254  trĭaptă  treaptă  степеник  trĭaptă (mn. trĭapće) [akc. trĭaptă] (i. ž.) — stepenik ◊ skărļi la kasa batrînă avut numa doa trĭapće, fakuće dîn bolovańe dî pĭatră — stepenice na staroj kući imale su samo dva stepenika, izrađena od kamenih blokova ◊ skărļi kășî la tîvaļiș avut trĭapće măĭ mulće — stepenište kuće na kosini imalo je više stepenika [Zvizd] ◊ baba batrînă a kaḑut đi pi o trĭaptă kare s-a klăćinat, ș-a frînt piśuoru — baba je pala sa jednog stepenika koji se klatio, i polomila nogu ♦ sin. skară, bîsamak [Por.] ∞ skară  [Vidi]

6332  trĭen  tren  воз  trĭen (mn. trĭenurĭ) (i. s.) — voz ◊ vorba trĭen ka numiļi lu vuoz, s-a pastrat numa pin kînśiśe kare a kîntat lîutari — reč tren kao naziv za voz sačuvala se samo u pesmama koje su pevali violinisti ∎ (folk.) „trĭenuļe, pokńița-r ruata, śe maĭ đisparțît đi tata” s-a kîntat într-un kînćik đi ćińerișu kare ku vuozu s-a dus în rat — „vozu, nek ti pukne točak što si me odvojio od oca” pevalo se u jednoj pesmi o mladima koji su vozom otišli u rat [Por.] ♦ sin. vuoz  [Vidi]

2090  troskațîăl  troscoţel  троскот  troskațîăl (mn. troskațîăĭ) [akc. troskațîăl] (i. m.) — (bot.) troskot, troskavac, oputina, ptičja trava (Polycnemum arvense) ◊ troskațîălu ĭe ĭarbă porśiaskă kî măĭ mult sa kuļiaźe đi puorś, iĭ ăl manînkă ku slastă — troskot je svinjska trava jer se najviše bere za svinje, one ga jedu u slast [Por.]  [Vidi]

2744  truakă  troacă  тиква  truakă (mn. truoś) [akc. truakă] (i. ž.) — I (bot.) tikva (Lagenaria vulgaris) 1. prirodni sud za tečnost ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîu — nekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojas 2. (anat.) glava čoveka; tintara; lobanja ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — udario glavom u zid, i razbio tikvu 3. (fig.) tupavko; tikvan ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — tikvan od čoveka, ne razume ništa ♦ (demin.) trokiță II (tehn.) svetiljka, lampa ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļu — tikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljem ♦ up. truok [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2895  truș  ciot  пањ  truș (mn. trușă) [akc. truș] (i. s.) — 1. panj, kratko isečen trupac, pogodan za sedenje ◊ kînd a trait lumĭa-n borđiĭe, a șaḑut pi trușă, kă skamńe rar kare avut, da stoļiță gata ńima — kad su ljudi živeli u burdeljima, sedeli su na panjevima, jer je retko ko imao hoklice, a stolice gotovo niko ◊ pi truș s-a spart șî ļamńiļi đi fuok — na panjevima se cepala i drva za vatru 2. (fig.) (pej.) tup, težak, tvrdoglav čovek ◊ nu ći puoț vorbi ku ĭel, kî ĭe grĭeu ka trușu — ne možeš se dogovoriti s njim, jer težak je kao panj (Tanda) ♦ sin. skamn, tutuk [Por.]  [Vidi]

5444  tufan  tufan  жбунчина  tufan (mn. tufań) [akc. tufan] (i. m.) — (bot.)(augm.) žbunčina ◊ a krĭeskut papura în baltă în tufan ku tuot, kapra a putut sî sa suĭe pi ĭa — izrasla je paprat u bari u pravu žbunčinu, koza je mogla na njega da se pentra ♦ tufan < (augm.) tufă+an ♦ up. Tufan [Por.] ∞ tufă  [Vidi]

5042  tuglă  teglă  цигла  tuglă (mn. tugļe) [akc. tuglă] (i. ž.) — cigla ◊ parśel đi pomînt plumađit în patru muke, ku kare sa zîđăsk kășîļi — četvrtast komad presovane zemlje, kojim se zidaju kuće ◊ kăș đi tugļe a-nśeput la noĭ sî sa zîđaskă tumu dupa ratu ku mńamțî — kuće od cigala počele su kod nas da se zidaju tek posle rata sa Nemcima ◊ tuglă kuaptă — pečena cigla ♦ var. țîglă [Por.]  [Vidi]

2701  tuļan  tulean  кочањ  tuļan (mn. tuļeń) [akc. tuļan] (i. m.) — 1. kočanj, okomak; tuluska; oklasak ◊ tuļan sa kĭamă aĭa śe ramîńe kînd kuriț kukuruḑu đi buobe — kočanj se zove ono što ostane kad okruniš klip kukuruza [Por.] ♦ dij. sin. gluod (Urovica) 2. tuluzovina ◊ a kuļes kukuruḑu, ș-a ramas numa tuļeńi pi luok — obrali su kukuruz, i ostala je samo tuluzovina na njivi [Por.] ∞ kukuruḑ  [Vidi]

3947  tuma  tuma  чак  tuma [akc. tuma] (pril.) — čak; tek ◊ s-a suit sîngur tuma la vîru śuośi — popeo se sam čak na vrh brda ◊ a pĭerdut vaśiļi, șî ļ-a gasît tuma a triĭ-ļa ḑî — izgubio je krave, i našao ih je tek trećeg dana ♦ var. tumu, tumće, tumiće [Por.]   [Vidi]

2265  tuman  tuman  таман  tuman [akc. tuman] (pril.) — (srb.) taman, baš ◊ tuman ĭuo șaḑuĭ sî śin, ĭel ažunsă — taman sam ja seo da večeram, on stiže ◊ nu-ĭ dau să fiĭe kum vrĭa ĭel, pî tuman să fiĭe nu șću śe — ne dam mu da bude kako on hoće, pa taman da bude ne znam šta ♦ var. taman [Por.]   [Vidi]

5839  tuna  intra  улазити  tuna (ĭuo tun, ĭel tună) [akc. tuna] (gl.) — ulaziti; upasti, banuti; ulivati se ◊ pănă pîkurarĭu duarme, vićiļi a tunat în luok, ș-a mînkat kukuruḑu tuot — dok je čobanin spavao, stoka je ušla u njivu, i pojela sav kukuruz ◊ a tunat Bugari đi pista ușă, șî ĭ-a omorît la kulkuș — upali su Bugari na vrata, i ubili ih na spavanju ◊ la luok unđe tună ogașu în rîu, sa faśe rîpeḑînă — na mestu gde se potok uliva u reku, prave se brzaci [Por.] ♦ dij. sin. întra (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

6238  tunźe  tunde  шишати  tunźe (ĭuo tung, ĭel tunźe) [akc. tunźe] (gl. p. ref.) — šišati ♦ la uom sa tunźe păru, da la uaĭe lînă — čoveku se šiša kosa, a ovci vuna [Por.] ♦ dij. sin. poćeși [Zvizd]  [Vidi]

5239  tuoblă  toblă  цепаница  tuoblă (mn. tuobļe) [akc. tuoblă] (i. ž.) — cepanica, drvena polutka ◊ tuoblă ĭe o țapańiță đin ļemn spart în žumataće, șă skurtat la lunźime đestulă đi rîđikat toblarĭu đi viće — tobla je cepanica od polutke drveta, skraćena na dužinu dovoljnu da se podigne tor za stoku ◊ đin tuobļe s-a faśe toblarĭu — od cepanica se gradi tor ◊ ușa śurĭeḑî a fuost înkisă numa ku tuobļe — vrata sibare bila su zatvorena samo cepankama ♦ v. toblarĭ [Por.]  [Vidi]

5697  tuofļa  toflea  шљампавко  tuofļa (mn. tuofļe) [akc. tuofļa] (i. ž.) — šljampavko, gegavko ◊ la kopil iĭ măĭ drag să-nkalță opinśiļi tatîluĭ, șî sî sa tragă ka tuofļa pin avļiĭe — dete najviše voli da navuče očeve opanke i da se kao šljampavko vuče po dvorištu [Por.]  [Vidi]

3512  tuoĭ  toi  гро  tuoĭ (mn. tuaĭe) [akc. tuoĭ] (i. s.) — gro, glavnina, najveći deo nečega, snaga ili nivo; središte; jeka ◊ a veńit ńikemat în tuoĭu lukruluĭ, kînd lukru a fuost măĭ mare, șî s-a mîńiĭat kă ńima nu l-a luvat în samă — došao nepozvan u jeku posla, kad je posao bio u najvećem, i naljutio se što niko nije obratio pažnju na njega ◊ a ploĭat șî s-a rîđikat tuoĭu api — padala je kiša i podigao se nivo vode ◊ mńamțî s-a pus pĭ-aĭ nuoștri ku tuoĭu-n trjeg, ama n-a putut sa strabată — Nemci su navalili na naše svom snagom, ali nisu uspeli da se probiju [Por.]  [Vidi]

5085  tuor  îngrășământ  ђубриво  tuor [akc. tuor] (i. zb.) — đubrivo, obično stajsko ◊ tuoru sa faśe unđe duorm vićiļi — stajsko đubrovo se pravi u staji gde spava stoka ◊ tuoru s-adună la un luok în traușa kășî, șî sa traźe ku karu pi luok kînd vińe vrĭamĭa đi arat — đubrivo se skuplja na jedno mesto u dvorištu kuće, i raznosi se kolima po njivi kad dođe vreme oranja ♦ up. gunuoĭ [Por.]   [Vidi]

6172  tuortu păsîrilor  torțel  вилина косица  tuortu păsîrilor [akc. tuortu păsîrilor](sint.) — (bot.) vilina kosica (Cuscuta epithymum) ◊ tuortu păsîrilor ĭe o buĭađe fara rîdaśină, kare sa suśașće pi bîtu dîtaļińi, șî traĭașće đi raśunu iĭ — vilina kosica je biljka bez korena, koja se uvija oko stabla deteline, i živi na njen računtuortu păsîrilor(dosl.) „ptičja pređa” [Por.] ∞ buĭađe  [Vidi]

5844  tuot  tot  сав  tuot2 (tuată) (mn. tuoț, tuaće) [akc. tuot] (prid.) — sav ◊ la bîļś s-adunat tuot vilaĭtu đin tuaće părțîļi — na vašaru se skupio sav svet sa svih strana ◊ tuoț aĭ ćińirĭ a fuźit đin sat în oraș — svi mladi su pobelgli sa sela u grad [Por.] ∞ tuot  [Vidi]

5490  turći  turti  спљоштати  turći (ĭuo turćesk, ĭel turćașće) [akc. turći] (gl. p. ref.) — spljoštati, spljeskati ◊ a turćito ku bataĭe, a trînćito la pomînt șa gazîto ku kraśi — spljoskao je batinama, oborio je na zemlju i gazio nogama ◊ sa turćașće śeva śe sa pļoskańaḑă, sa faśe ļaspiđe — speljska se sve što se spljoska, što se pretvara u ploču [Por.] ∞ turtă  [Vidi]

2076  turiță  turiţă  броћ  turiță (mn. turiț) [akc. turiță] (i. ž.) — (bot.) broć, broćika, prilepača, torica (Galium aparine) ◊ turița dă pin grîu, are skaĭeț marunț ku kare sa prinđe đi țuaļe kînd trĭeś pin ĭa — broćika raste po žitu, ima sitne čičkove kojima se kači za odeću kad prođeš kroz nju ♦ sin. porkiță (Tanda) [Por.]   [Vidi]

5489  turtă  turtă  пројара  turtă (mn. turț) [akc. turtă] (i. ž.) — 1. (nutr.) projara ◊ turta sa faśe đi fańină đi kukuruḑ, ku apă kaldă — projara se pravi od kukuruznog brašna i tople vode ♦ up. malaĭ 2. (o formi) kolač, pogača ◊ turtă ĭe fiĭeśe śe ĭe fakut totîrlat șî pļoskanat — kolač je bilo šta što je okruglo i pljosnato ◊ turtă đi śĭară — pogača od voska [Por.]   [Vidi]

2070  turturĭauă  turturea  грлица  turturĭauă (mn. turturĭaļe) [akc. turturĭauă] (i. ž.) — (ornit.) grlica, divlja (Streptopelia turtur) ◊ turturĭauă pi rumîńașće sa kĭamă așa, kă kîntă numa într-un fĭeļ: „turrr-turrr” — grlica se na vlaškom zove „turturjaua” zato što peva samo na jedan način: „turr-turr” ♦ var. turturikă [Por.]   [Vidi]

4712  tusă  tusă  кијавица  tusă [akc. tusă] (i. ž.) — (med.) kijavica ◊ kînd uomu stă vrunđeva la frig, raśiașće, șă-l prinđe tusa — kad čovek stoji negde na promaji, prehladi se, i uhvati ga kijavica ◊ uoum prins đi tusă, sa aburĭaḑă ku busuĭuok — čovek kog je uhvatila kijavica, pari se bosiljkom ♦ up. tusa mîgarĭaskă ♦ up. tușît [Por.] ♦ dij. sin. străfigatură (Šipikovo) [Tim.] ∞ tușî  [Vidi]

4713  tusă mîgarĭaskă  tuse măgărească  магарећи кашаљ  tusă mîgarĭaskă [akc. tusă mîgarĭaskă] (sint.) — (med.) magareći kašalj, hripavac (Pertusis) ◊ tusa mîgarĭaskă ĭe tușît grĭeu đi kare sa bulnavĭesk kopiĭi, kare, kînd tușăsk, suflă grĭeu ka magarĭu kînd rîžașće — magareći kašalj je težak kašalj od koga obolevaju deca, koja, kad kašlju, dišu teško kao kad rže magare ◊ kopiĭi kare a ḑakut đe tusa mîgarĭaskă, s-a afumat ku păr đi magarĭ — deca koja su obolela od magarećeg kašlja, dimila su se magarećom dlakom [Por.] ◊ pănă nu s-a gasît ļak, đi tusa măgarĭaskă a murit mulț kopiĭ, la uńi luokurĭ kîći doĭ-triĭ đintr-o kasă — dok nije pronađen lek, od magarećeg kašlja je umrlo mnogo dece, u nekim mestima i po dvoje-troje iz jedne kuće (Leskovo) [GPek] ∞ tusă   [Vidi]

5007  tuś  tuci  туч  tuś1 (mn. tuśurĭ) (i. s.) — tuč ◊ đi tuś a fuost fakuće ńișći vasurĭ kumparaće, ama ĭel a fuost krtuv șî vasu s-a śonćit kum a dat măĭ tare în śuava — od tuči su bili izrađeni neki kupovni sudovi, ali je on bio krt i sud bi se očukao čim bi malo jače udario u nešto [Por.]  [Vidi]

5010  tuś  clopot  меденица  tuś2 (mn. tuśurĭ) (i. s.) — medenica, zvono ◊ uoĭļi au tuś la gît, să kînće, să ļe auz, să nu ļe pĭerz — ovce imaju medenicu oko vrata, da zvoni, da ih čuješ, da ih ne izgubiš [Pad.] ∞ klopît  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5407  tuta  tuta ?  тута  tuta [akc. tuta] (uzv.) — tuta! uzvik kojim se teraju svinje ◊ tuta ĭe zbĭarît ku kare sa dudîĭe puorśi — tuta je uzvik kojim se teraju svinje [Por.]  [Vidi]

2893  tutuk  tutuc  трупац  tutuk1 (mn. tutuś) [akc. tutuk] (i. m.) — (bot.) trupac, odsečeni deo stabla ◊ am trînćit ļamńe, ļ-am taĭat tutuśe, da tutuśi am skuos ku buoĭ đin ogaș la drum — obarao sam stabla, sekao sam ih u trupce, a trupce sam volovima izvlačio iz potoka na put [Por.] ♦ dij. var. ćućuk (Urovica) [Pad.]  [Vidi]

5329  tutuk  tutuc ?  дрвљаник  tutuk2 (mn. tutuśe) [akc. tutuk] (i. s.) — drvljanik ◊ ļiamńiļi đi fuok dusă đin duos, sa sparg ku sakurĭa la tutuk, în lăturĭ đi kasă — drva doneta iz šume za ogrev, cepaju se sekirom na drvljaniku, podalje od kuće ◊ tutuk puaće fi șî supt șupă, kare o are, kă atunśa pluaĭa or zapada nu udă ļiamńiļi — drvljanik može biti i pod šupom, ko je ima, jer tada kiša ili sneg ne kvase drva ♦ sin. gruos, truș, ļiamńe [Por.]  [Vidi]

4714  tușî  tuși  кашљати  tușî (ĭuo tușăsk, ĭel tușașće) [akc. tușî] (gl. n.) — (med.) kašljati ◊ kare tutuńașće prĭa mult, kînd raśașće, tușașće atîta đi tare đi ăl trĭek pișățî tuot — ko puši previše, kad se prehladi, kašlje toliko jako da se sav upiša ♦ up. tusă [Por.]  [Vidi]

6347  tușît  tușit  кашаљ  tușît (mn. tușîturĭ) (i. s.) — (med.) kašaljaĭa śe s-auđe kînd uomu tușîașće, sa kĭamă tușît — ono što se čuje kad čovek kašlje, zove se kašalj ◊ tușîtu ĭe buală, măĭ đes đin raśială da la tutunźiĭ đin tutun — kašalj je bolest, najčešće od prehlade, a kod pušača i od duvana [Por.] ∞ tușî  [Vidi]

64  ťindă  tindă  трем  ťindă (mn. ťinďe) [akc. ťindă] (i. ž.) — trem, nadstrešnica [Kmp.] ♦ dij. var. ćindă ◊ la muoș măĭ mult iĭ drag sî șadă-n ćindă — čiča najviše voli da sedi na tremu [Por.]   [Vidi]

3580  uaĭe  oaie  овца  uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4965  uală  oală  грне  uală (mn. uaļe) [akc. uală] (i. ž.) — grne, glineni lonac ◊ uala ĭe vas đi pomînt đi fĭert la fuok, larg la burtă șă strîmt la gură, ku o manușă đ-oparće đi țînut — grne je glineni sud za kuvanje na vatri, širokog trbuha i uskog otvora, sa jednom drškom sa strane za držanje ◊ în uală sa fĭarbe ļegumĭa — u grnetu se kuva čorba [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

132  uără  horă  коло  uără (mn. uărĭ) [akc. uără] (i. ž.) — 1. kolo, vrsta narodne igre u otvorenom krugu ◊ puartă uără dupa uără, da nu șćiĭe sî žuaśe kalumĭa — vodi kolo za kolom, a ne zna dobro da igra 2. veselje sa igrankom, kome mogu da prisustvuju svi ◊ nuĭe ńima la kasă, s-a dus tuoț în sat la uără — nema nikog kod kuće, svi su otišli u selo na igranku ♦ sin. danț [Por.] ♦ dij. var. uoră (mn. uorĭ) [Kmp.]   [Vidi]

3320  uța-puța  uţa-uţa  офрље  uța-puța [akc. uța-puța] (uzv.) — (za posao) ofrlje, aljkavo, porvšno ◊ l-a fakut lukro-la uța-puța — uradio je taj posao ofrlje [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3688  ućitankă  sală de clasă  учионица  ućitankă (mn. ućitănś) [akc. ućitankă] (i. ž.) — (inov.) (ret.) učionica ◊ ḑîua đi întîń mama m-a dus la șkuală șî m-a dat la oćitulu kare ma bagă în ućitankă, șî mĭ-arată în śe klupă trăbe sî șăd — prvog dana baba me je odvela u školu i predala učitelju koji me je uveo u učionicu, i pokazao u koju klupu treba da sednem ◊ șkuala nuastră avut doa ućitănś marĭ, ku apruape o sută đi șkolarĭ — naša škola je imala dve velike učionice, sa oko sto učenika [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

6157  uda  uda  наквасити  uda (ĭuo ud, ĭel udă) [akc. uda] (gl. p. ref.) — nakvasiti; zaliti; pokisnuti ◊ mĭergînd pin rîu, katînd rađină ku pĭeșć marĭ, m-am udat pănă la brîu, da pĭeșć n-am gasît — idući rekom, tražeći radine sa velikom ribom, nakvasio sam se do pojasa, a ribu nisam našao ◊ a-nțapat tata o pumpă ku țauă lungă în mižluoku bașćeļi, să pućem uda piparka șî krîstavĭețî kind ĭe sîaśită — zabio je otac mumpu sa dugačkom cevi na sred bašte, da možemo zalivati papriku i krastavce kad je suša ◊ trĭeku o furtună đi pluaĭe, ama numa kîta stropi, n-a udat pomîntu ńiśkît — prođe jedan talas kiše, ali samo je malo poprskao, nije nakvasio zemlju nimalo [Por.]  [Vidi]

6156  udat  udat  заливен  udat (udată) (mn. udaț, udaće) [akc. udat] (prid.) — zaliven, nakvašen ◊ bašćaua n-a fuost udată ku ḑîļiļi, șî s-a uskat — bašta nije bile zalivena danima, pa se osušila ◊ ku ćiĭu udat s-a ļegat snuopi — sa nakvašenom likom vezivalo se snoplje [Por.] ∞ uda  [Vidi]

6155  uđală  udeală  мокриш  uđală (mn. uđaļe) [akc. uđală] (i. ž.) — mokriš, vlažnost ◊ dupa pluaĭe, uđală în tuaće părțîļi, nu sa puaće merźa fara śižmĭe — posle kiše, mokriš na sve strane, ne može se ići bez čizama [Por.] ∞ uda   [Vidi]

3177  uđi  udi  остати  uđi (ĭuo uđesk, ĭel uđașće) [akc. uđi] (gl.) — ostati, zaostati ◊ la nuoĭ rar sa gasăsk ćińiri kare uđesk prîn saće, tuoț sa duk în oraș — kod nas se teško nalaze mladi koji ostaju u selima, svi odlaze u grad [Stig] ◊ dakă va țîńa tuot așa, kum ĭe akuma traĭu-n Sîrbiĭe, n-o sî măĭ uđaskă ńiś krak đi uom pin saćiļu nuaștre — ako se nastavi ovako, kako se sada živi u Srbiji, neće ostati ni trag od ljudi u našim selima (Rudna Glava) ♦ sin. rămîńa, rîmîńa [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6158  uđiluos  udilos  влажан  uđiluos (uđiluasă) (mn. uđiluoș, uđiluasă) [akc. uđiluos] (prid.) — vlažan ◊ pomîntu dupa pluaĭe ĭe uđiluos — zemlja posle kiše je vlažna ◊ ĭarbă ku ruauă ĭe uđiluasă, șă nuĭe bun șađa pi ĭa kă-ț raśesk rarunki — rosna trava je vlažna, i nije dobro sedeti na njoj jer ti se prehlade bubrezi [Por.] ∞ uda  [Vidi]

4937  uĭdo  ui ?  уја  uĭdo [akc. uĭdo] (uzv.) — uja! ◊ kînd kopiĭi sa pitulă žukîndu-să, aăla pi kare nu puot să-l gasîaskă ļesńe kî ĭe pitulat bińe, skuaće kapu đi dupa kuolț, șă zbĭară: „Uĭdoo!” — kad se deca igraju skrivalice, onaj koga ne mogu lako da otkriju jer se sakrio dobro, isturi glavu iza ćoška, i vikne: „Ujaa!” [Por.]   [Vidi]

3286  ukașĭeļńik  rocoșelnic  пргав  ukașĭeļńik (ukașĭeļńikă) (mn. ukașĭeļńiś, ukașĭeļńiśe) [akc. ukașĭeļńik] (prid.) — prgav, prek, drzak ◊ dă Doropĭeșći sa-r puvăstuit dă dămult k-a fuost uamiń ukașĭeļńiś, ĭuta s-a mîńiĭat, a sarit la bataĭe dă fiĭe śe — o Doropeštima se pričalo od davnina da su bili ljudi preki, brzo su se ljutili, skakali da se biju zbog bilo čega [Mlava] ∞ ukaș   [Vidi]

3263  ulm  ulm  брест  ulm (mn. ulmĭ) [akc. ulm] (i. m.) — (bot.) brest (Ulmus) ◊ ulmu ĭe ļemn înalt, ku kuaža rîpuasă, đes sa gasîașće kum krĭașće sîngur în kîmpiĭe, măĭ mult pin văĭ pinga rîurĭ — brest je visoko drvo sa rapavom korovom, često se nalaze kako usamljen raste po livadama, najviše po dolimama reka [Por.]  [Vidi]

3264  ulma  ulma  нањушити  ulma (ĭuo ulm, ĭel ulmă) [akc. ulma] (gl. p. ref.) — nanjušiti, otkriti ◊ kopuoĭ bun, ĭuta ulmă ĭepuru — dobar ker, brzo nanjuši zeca ◊ đemult vînațî a țînut kîń țapiń, kare a putut ușuor să ulmĭe puorku-l sîrbaćik, or lupu, kînd s-a rîđikat urkașî să-ĭ prindă — nekada su lovci držali jake pse, koji su mogli lako da nanjuše divlju svinju, ili vuka, kada se dizala hajka da ih hvata ◊ oțoman, în tuata nuapća fură, da nu sa ćĭame kă-l ulmă vrunu — lopovčina, svake noći krade, a ne boji se da će ga neko otkriti ♦ sin. gasî, afla [Por.]  [Vidi]

5365  umbla  umbla  кретати се  umbla (ĭuo umblu, ĭel umblă) [akc. umbla] (gl.) — kretati se, ići ◊ kînd ĭerĭa baĭat, umbla đin sat în sat dupa fĭaće — kad beš momak, iđaše iz sela u selo u potrazi za devojkama ◊ đemult, n-a putut lumĭa să umbļe đin sat în sat fara pasuș — nekad ljudi nisu mogli da idu iz sela u selo bez pasoša ♦ var. îmbla, înbla [Por.]  [Vidi]

6330  umbră  umbră  сенка  umbră (mn. umbrĭe) [akc. umbră] (i. ž.) — 1. senka ◊ umbra sa faśe kînd śeva stă în drum la răḑîļi suariluĭ, șă viđarĭa no-l puaće strîbaća — senka se pravi kad nešto stoji na putu sunčevim zracima, i svetlost ne može da ga probije 2. hladovina ◊ fînka a koluo unđe nu kad đirĭept răḑîļi suariluĭ nu ĭe kald ka în uokol, la umbră întođeuna ĭe șî rakuare — pošto tamo gde sunčevi zraci ne padaju direktno nije toplo kao okolo, u senkci je uvek i hladovina [Por.]  [Vidi]

6331  umbriș  umbriș  хлад  umbriș (mn. umbrișurĭ) [akc. umbriș] (i. s.) — hlad, hladovina ◊ umbriș ĭe luok unđe răḑîļi suariluĭ nu kad đirĭept, unđe śuava faśe umbră, șî đ-aĭa ĭe luok unđe ĭe măĭ rakuare đikît în luokurĭ la suare — hlad je mesto gde sunčevi zraci ne padaju direktno, gde nešto pravi senku, i zato je to mesto hladnije od onog na suncu [Por.] ∞ umbră  [Vidi]

5704  umîr  umăr  раме  umîr (mn. umirĭ) [akc. umîr] (i. m.) — (anat.) rame ◊ umîru ĭe parća alu trupu uomuluĭ a đisupra, đi la înkeĭatura mîńi pănă la gît — rame je gornji deo čovekovog tela, od ramenog zgloba do vrata ◊ mult tovar saćańi duk pi umîr — mnogo tereta sečljaci nose na ramenu [Por.] ∞ șîaļe  [Vidi]

2592  una  una  једно  una [akc. una] (pril.) — 1. jedno ◊ numa una să-ĭ spun în uoki, pă să fiĭe śe va fi — samo jedno da mu kažem u oči, pa nek bude šta bude 2. (u izr.) sve jedno, jednako, isto; stalno ◊ grinḑîļi sînt tuot una đi lunź — grede su jednake dužine ◊ kopiĭi sînt tuot una đi rîăĭ la șkuală — deca su jednako loša u školi ◊ una sa pîrăsk kare ĭe măĭ đivină — stalno se prepiru ko je više kriv [Por.] ∞ unu   [Vidi]

3195  unđe  unde  где  unđe [akc. unđe] (pril.) — 1. gde ◊ unđe a fuost pănă akuma, ńima nu șćiĭe — gde je bio do sada, niko ne zna ◊ unđe puaće să audă, kînd ĭe surd? — gde može da čuje, kad je gluv? 2. odakle, otkuda ◊ đi unđe veńiră nuviri-șća aĭ ńegri, kî fu sańin pănă đinuarļa? — odakle dođoše ovi crni oblaci, kad beše vedro do malopre? ◊ đi unđe ĭeș kopiļe, đin śe sat? — odakle si dečko, iz kog sela? ◊ a veńit ńiś đi unđe — došao niotkuda 3. dokle ◊ aratat la marturĭ đi unđe pănă unđe ĭe moșîĭa luĭ — pokazao je svedocima odakle dokle je njegovo imanje 3. kuda ◊ numa draku șćiĭe unđe mĭarźe asta povastă, baș nuĭe bun ńiśkum — samo đavo zna kuda vodi ova priča, baš nije dobro nikako ♦ var. unđi ◊ unđi ĭe akuma, să-ĭ arăt ĭuo — gde je sada, da mu ja pokažem [Por.] ♦ dij. var. uńe (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

2911  unđiguod  oriunde  гдегод  unđiguod [akc. unđiguod] (pril.) — gdegod, bilo gde ◊ unđiguod sa va pitula, ĭuo tuot ăl gasăsk — ma gdegod se bude krio, ja ću ga svejedno naći ♦ var. unđeguod, unđigud [Por.] ∞ guod  [Vidi]

863  ungĭaće  ungheț  рогаљ  ungĭaće (mn. ungĭeț) (i. m.) [akc. ungĭaće] — rogalj, deo kuće gde se spajaju dva zida i krov [Por.] ◊ ungĭaće ĭe kuolțu kășî, pista kare sa slubuađe vîru lu kalțarĭ, sî sa fakă strĭeșînă — rogalj je ugao kuće, preko koga se pušta vrh roga da bi se dobila nadstrešnica [GPek]   [Vidi]

6166  ungĭe  unghie  нокат  ungĭe (mn. ungĭ) [akc. ungĭe] (i. ž.) — (anat.) nokat ◊ la tot źeĭśtu, fiva la mînă or la piśuor, uomu are ungĭe — na svakom prstu, bilo na ruci ili nozi, čovek ima nokat ◊ ungiļi trăbe sî sa taĭe đi la vrĭame la vrĭame, kă dakă nu sa taĭe, ĭale krĭesk ka gĭarîļi la žuaviń sîrbaćiśe — nokti treba da se seku s vemena na vreme, jer ako se ne seku, oni izrastu kao kandže kod divljih žvotinja [Por.]  [Vidi]

3156  unkĭ  unchi1  ујак  unkĭ1 (mn. unkĭ) [akc. unkĭ] (i. m.) — ujak, majčin brat ◊ și la fraťiļi lu tată și la fraťiļi lu mumă la noĭ să spuńe unkĭ — i očevom bratu i majčinom bratu kod nas se kaže „unkj” ◊ am doĭ unkĭ, unu ďi la tată și unu ďi la mumă — imam dva „unkja”: jednog po majci, drugog po ocu ◊ întrăbaĭ pe unkĭu Pătru, unďe mătușa Stanka — pitao sam ujaka Petra, gde je ujna Stanka [Kmp.] ♦ dij. sin. uĭkă [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

5990  unsură  unsură  масноћа  unsură (mn. unsurĭ) [akc. unsură] (i. ž.) — masnoća; mazivo ◊ a župuit puorku, șă pi kuțît a ramas unsura — drao je svinju, i na nožu je ostala masnoća ◊ unsura sa spală numa ku apă kaldă — masnoća se pere samo toplom vodom [Por.]  [Vidi]

5994  unt  unt  маслац  unt (i. s.) — (nutr.) maslac ◊ untu sa skuaće đin lapće, kare sa baće în badîń — maslac se vadi iz mleka, koje se bućka u badnju [Por.]  [Vidi]

5992  untură  untură  маст  untură (mn. unturĭ) [akc. untură] (i. ž.) — (nutr.) mast ◊ untura sa kapîtă kînd sa topĭaće slaina đi puork — mast se dobija kad se topi svinjska slanina [Por.] ∞ unsură  [Vidi]

2582  unu  unu  један  unu (ž.r. una) [akc. unu] (br.) — jedan ◊ kînd sa numîră, sa înśiape đi la unu — kad se broji, počinje se od jedan ◊ ĭuo număr: unu, duoĭ, triĭ, da vuoĭ la „triĭ” să zburaț, să nu va măĭ vîăd ku uoki — ja brojim: jedan, dva, tri, a vi na „tri” da poletite, da vas više ne vidim očima ♦ supr. ńiśunu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2879  uokĭ  ochi  око  uokĭ (mn. uoki) [akc. uokĭ] (i. m.) — 1. (anat.) oko, organ čula vida ◊ mĭ-a tunat prașu în uokĭo-l stîng — upao mi je trun u levo oko ◊ am vaḑut ku uoki miĭ — video sam svojim očima ◊ fată ku uoki ńegri — crnooka devojka 2. vid, vidokrug ◊ ăl vaḑuĭ kalumĭa kum zbuară pi śer, ș-odată mi sa pĭerdu đin uokĭ, da śerĭu sańin, fara nuvirĭ — video sam ga dobro kako leti nebom, i odjednom mi se izgubi iz vida, a nebo vedro, bez oblačka ◊ batrîn, ama înga are uokĭ buń — star, ali još uvek ima dobar vid 3. (fig.) pažnja, budnost, opreznost ◊ će duś la ĭel, ama bagă sama, țîńe uoki đeșkiș, kă nu șćiĭ śe ć-așćată — ideš kod njega, ali pazi, drži oči otvorene, jer ne znaš šta te čeka [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5818  Uolt  Olt  Олт  Uolt [akc. Uolt] (i. m.) — (hidr.) Olt, reka u Rumujiji ◊ Uoltu ĭe rîu mare în Țara rumîńaskă kare înparće Olćeńiĭa đi Munćeńiĭa — Olt je velika reka u Vlaškoj koja deli Olteniju od Muntenije ◊ la Rumîń în Sîrbiĭe a ramas în minće la oĭarĭ kînd înžură uoiļi „Duśa-ća-ĭ la Uolt!”, ka kînd vrĭa sî ḑîkă „Duśa-ća-ĭ bĭestrîga!” or „La draku!”— kod Vlaha u Srbiji ostala je u sećanju stočara kada psuju ovce „Idi u Olt!”, kao da žele reći „Idi bestraga!” ili „Dođavola!” [Por.]  [Vidi]

3270  uom  om  човек  uom (mn. uamiń) [akc. uom] (i. m.) — 1. (prema polu) čovek, muškarac ◊ a veńit un uom al nuostru k-o muĭare ńikunoskută — došao je jedan naš čovek, sa jednom nepoznatom ženom ◊ uom înalt — visok čovek ◊ uom gras — debeljko ◊ uom uskat — mršavko 2. suprug, muž ◊ a fuźit đi la uom — pobegla od muža ◊ uomu o baće întota ḑîua — muž je bije svaki dan 3. (za karakter ili moral) čovečna osoba; ličnost ◊ sa kată măĭ întîń să fiĭe uom, pă pĭe urmă tuot alalt — prvo se traži da bude čovek, a posle sve ostalo ◊ nuĭe ńiś un uom — nije nikakav čovek ◊ mamî-mĭa a fuost uom tare rău — baba mi je bila jako loš čovek ◊ kîńe đi uom — pseto od čoveka [Por.] ♦ var. om ◊ (augm.) omoćeu — ljudina [Buf.]  [Vidi]

2233  uorb  orb  слеп  uorb (uarbă) (mn. uorbĭ, uarbĭe) [akc. uorb] (prid.) — 1. (med.) slep, koji ne vidi ◊ uom uorb puaće să fiĭe aăla kare a vaḑut da a pĭerdut uoki, da șî aăla kare s-a fakut fara viđiarĭe or fara uokĭ — slep može biti onaj koji je video pa je izgubio vid, a i onaj koji se rodio bez vida ili bez očiju 2. (geog.) kosa sa slepim završetkom; zatvorena dolina ◊ Kulmĭa uarbă — (top.) Slepa kulma (Majdanpek) 3. (fig.) slepac, naivan, glup čovek ◊ uorb ĭe aăla kare are uokĭ, da nu vĭađe or nu-nțaļiaźe śe sa lukră pi lînga ĭel — slepac je onaj koji ima oči, ali ne vidi ili ne razume šta se radi oko njega ♦ sin. kĭuor [Por.]   [Vidi]

2958  uou  ou  јаје  uou (mn. uauă) [akc. uou] (i. s.) — (ornit.) (ent.) jaje ◊ tuaće păsîrļi fak uauă — sve ptice nose jaja ◊ uauļi gaińi îs buńe đi mînkare — kokošja jaja su dobra za jelo ◊ uou gaińi are giuakă, albușu șî gîlbinușu — kokoșiĭe ĭaĭe ima ljusku, belanac i žumuanac ◊ la Vińirĭa mare sa fărbuĭe uauļi đi Pașć — na Veliki Petak se farbaju jaja za Uskrs ◊ uauļi sa klośesk, șî đin ĭaļe ĭasă puĭ — jaja se leže, i iz njih se legu pilići ◊ la Pașć lumĭa sa baće ku uauļi fărbuiće — na Uskrs se ljudi tucaju farbanim jajima ◊ păsîrļi uauă-n kuĭb — ptice nose jaja u gnezdu [Por.]  [Vidi]

3914  ura-vura  tura-vura  наврат-нанос  ura-vura [akc. ura-vura] (izr.) — navrat-nanos, stani-pani, drž’ ne daj ◊ „ura-vura” sa ḑîśe kînd sa lukră śuava ku vuraĭală mare, fara ńiś un rînd — „navrat-nanos” se kaže kad se nešto radi u velikoj jurnjavi, bez ikakvog reda ◊ nu sa lukră ńimika ku stamîńiļi, da pi urmă ura-vura sî sa lukre pista nuapće — ne radi se ništa nedeljama, a onda stani-pani da se uradi preko noći [Por.] ∞ vurai  [Vidi]

3927  urduare  urdoare  крмељ  urduare (mn. urduorĭ) [akc. urduare] (i. ž.) — krmelj ◊ sa pumeńașće đimińața ku uoki pļiń đi urduorĭ — budi se ujutru sa očima punim krmelja ◊ đes are urduorĭ, da n-are învăț sî-ĭ șćargă — ima često krmelje, a nema naviku da ih briše [Por.]  [Vidi]

3738  urdukai  hurducăi  тутњати  urdukai (ĭuo urdukîĭ, ĭel urdukîĭe) [akc. urdukai] (gl.) — (onom.) tutnjati, jurcati ◊ koļiba batrînă, pļină đi șobuoļ, s-auđe șî ḑîua kum urdukîĭe pin kļeturĭ — koliba stara, puna pacova, čuje se i danju kako tutnje po ćoškovima [Por.]   [Vidi]

3739  urdukaĭală  hurducăială  тутњава  urdukaĭală (mn. urdukaĭaļe) [akc. urdukaĭală] (i. ž.) — (onom.) tutnjava, zvuk koji se čuje od jurcanja ◊ urdukaĭală s-auđe măĭ đes pin puod, kînd sa vurîĭe șokîțî or șobuoļi — tutnjava se čuje najčešće na tavanu, kad se jure miševi ili pacovi [Por.] ∞ urdukai  [Vidi]

3271  urduopină  urdopină  рупчага  urduopină (mn. urduopiń) [akc. urduopină] (i. ž.) — (geog.) rupčaga, rupetina, krater, velika rupa u zemlji nastala urušavanjem tla ◊ s-a skufundat pomîntu, șî s-a fakut o urduopină în kare înkĭapă o gramadă đi inș — urušilo se zemljište, i napravila se jedna rupčaga u koju može stati gomila ljudi ♦ up. surduopină [Por.]  [Vidi]

2520  urḑală  urzeală  основа  urḑală (mn. urḑîaļe) [akc. urḑală] (i. ž.) — 1. (na razboju) osnova, uzdužne niti tkanja na razboju ◊ urḑală la razbuoĭ sînt firiļi tuortuluĭ, kare đi pi sulu đinapuoĭ mĭerg pin iță șă pin brîgļe, pănă la sulu đinainće — osnova na razboju jesu žice pređe, koje sa zadnjeg vratila idu kroz niti i brdilo, do prednjeg vratila ◊ pi urḑală sa țîasă baćala — na osnovu se protkiva potka ◊ urḑala pi razbuoĭo-l đinurmă, șî đi la ĭel pănă la brîgļe, sa kĭamă natră — osnova na zadnjem vratilu, kao i od njega do brdila, zove se natra ◊ urḑala țasută, đi la sulo-l đinainće pănă la ruostu spĭeći, sa kĭamă pĭaćik — otkana osnova, od prednjeg vratila do zeva ispred brda, zove se „pjaćik” ♦ up. baćială, urḑî 2. (na opanku) povez ◊ urḑală la opinkă a fuost vrîșćină đi pĭaļe-ngustă, or ață gruasă îndoită đin păr đi kapră, ku kare s-a ļegat opinśiļi đi puork kînd uomu s-a-nkalțat — povez na opanku pravio se od uske kožne trake, ili od konca upredenog od kozje dlake, i njime se vezivao opanak kad se čovek obuvao [Por.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

2521  urḑî  urzi  сновати  urḑî (ĭuo urḑîăsk, ĭel urḑîașće) [akc. urḑî] (gl. p. ref.) — snovati, navijati pređu za tkanje ◊ astîḑ înśiep a urḑî, n-o sî puot kapu rîđika đi lokru — danas počinjem snovati, neću moći glavu da dignem od posla ◊ kînd vrĭeĭ să urḑîășć, trîabe să aĭ mosuară pļińe, aļergatuare sprimită, șî gard lung đi parĭ or đi tarabă, ćistît, đi sî puoț puńa kuarda pi ĭel — kad hoćeš da snuješ, treba da imaš kalemove pune pređe, spremljeno motovilo, i dugačku i čistu ogradu, od kolja ili tarabe, da se može snovati osnova na nju ♦ var. orḑî [Por.]  [Vidi]

4108  urḑîkă  urzică  коприва  urḑîkă (mn. urḑîś) [akc. urḑîkă] (i. ž.) — (bot.) kopriva (Urtica) ◊ unđe ći muśkă urḑîka, ustură ka kînd ć-a pîrļit karbuńiļi — gde te ožari kopriva, peče kao da te je oprljio žar ◊ urḑîka sa kuļaźe primovara — kopriva se bere u proleće ◊ kînd ažung urḑîśiļi, lumĭa skapă đi fuame — kad stignu koprive, ljudi uteknu od gladi ◊ ḑamă đi urḑîś — čorba od koprive ♦ up. urḑîkă muartă [Por.]  [Vidi]

4110  Urḑîkă  Urzică  Урзика  Urḑîkă [akc. Urḑîkă] (i. s.) — (antr.) Urzika l.i., „Kopriva” ◊ nume Urḑîkă s-a dat ka poļikra la kopiĭ bolnaviśuoș, să nu sa prindă buaļiļi đi iĭ kum nu sa prind đi urḑîkă — ime Kopriva davalo se kao nadimak bolešljivoj deci, da se bolest ne hvata za njih kao što se ne hvata za koprivu ◊ dupa insă ku poļikra Urḑîkă ńepuoțî sa poļekrĭesk Urḑîkuońi — prema osobi sa nadimkom Urzika, potomci dobiju prezime Urzikić [Por.] ∞ urḑîkă  [Vidi]

4111  Urḑîkuońi  Urziconi  Урзикићи  Urḑîkuońi [akc. Urḑîkuońi] (i. m.) — (antr.) Urzikići ◊ stramuoșî a Urḑîkuońilor în Ĭesîkuva a veńit đin Gradskuva lînga Zaĭśerĭ — preci Urzikića iz Jasikova došli su iz Gradskova pored Zaječara ◊ ńișći Urḑîkuoń đin Ĭesîkuva s-a mutat în Ļiskuauă, da alțî în Arnaglaua — neki Urzikići su se iz Jasikova preselili u Leskovo a neki u Rudnu Glavu [GPek] ∞ urḑîkă  [Vidi]

3191  urđina  urdina  одлазити  urđina (ĭuo urđin, ĭel urđină) [akc. urđina] (gl.) — odlaziti negde, naročito više puta uzastopno; šetkatki ◊ baba s-a bulnavit, șî triĭ ḑîļe în stamînă urđină la o vrîžîtuare minśinuasă, kî sa ćiame sî sa dukă la duoltur — baba se razbolela, i tri dana u nedelji odlazi kod neke lažljive vračare, jer se boji da ode lekaru ♦ sin. trîpada [Por.]  [Vidi]

3192  urđinatură  urdinare  пролив  urđinatură (mn. urđinaturĭ) [akc. urđinatură] (i. ž.) — (med.) proliv, dijareja ◊ a mînkat puame pîșkoviće, șî l-a lovit o urđinatură đi tuot s-a stuors — jeo je gnjilo voće, i spopao ga je takav proliv, da se sav iscedio ♦ sin. pîșku [Por.] ♦ dij. var. urđińiș [Crn.] ♦ dij. sin. kăkăuș [Mlava] ∞ urđina  [Vidi]

3924  urî  urî  омрзнути  urî (ĭuo urăsk, ĭel urîașće) [akc. urî] (gl. p. ref.) — omrznuti, namrznuti; poružneti; smučiti se ◊ puaće fi va urî-o ĭuta, ama ĭa nu sa lasă đi ĭel — možda će je omrznuti brzo, ali ona ga neće ostaviti ◊ iĭ s-a urît tuot k-o țuală sî sa dukă la visaļiĭe — smučilo joj se da sve u istoj haljini ide na veselje ◊ muĭare ćinîră, da ći nakaz a urît pista nuapće — mlada žena, a od muka poružnela preko noći ◊ sa țîńe ku baĭeț ćińirĭ, nu sa ćiame k-o urîașće uomu, ș-o dudîĭe — ljubaviše sa momcima, ne boji se da će je muž omrznuti, i oterati ♦ var. urîțî [Por.]  [Vidi]

3926  urîśuńe  urîciune  мржња  urîśuńe (mn. urîśuń) [akc. urîśuńe] (i. ž.) — mržnja; ružnoća; gadost; rugoba, gabor ◊ numa sa vorbit đi rău, ș-a tunat urîśuńe grĭa întra iĭ — samo su se ogovarali, i ušla je teška mržnja među njih ◊ nu-ĭ drag a fĭeći đi ĭel, kî ĭe, śka, o urîśuńe đi uom — ne voli ga devojka jer je, veli, gabor od čoveka [Por.] ∞ urî  [Vidi]

3925  urît  urât  ружно  urît (urîtă) (mn. urîț, urîće) [akc. urît] (prid.) — ružno ◊ đi mirare: uomu urît, muĭarĭa șî măĭ urîtă, kopiĭi urîț ka draśi da parințî urîț ka muarća — čudo: muž ružan, žena još ružnija, deca ružna ko đavoli a roditelji ružni kao smrt ◊ aĭa ĭe tare urît śe vorbĭașće kînd sa-nbată — to je jako ružno šta govori kad se napije [Por.] ∞ urî  [Vidi]

2158  urĭake  ureche  уво  urĭake (mn. urĭekĭ) [akc. urĭake] (i. ž.) — 1. (anat.) uvo, organ čula sluha kod čoveka i životinja ◊ uomu are duauă urĭekĭ — čovek ima dva uva ◊ baba ĭe surdă, n-auđe la o urĭake — baba je gluva, ne čuje na jedno uvo ◊ kînd n-am șćut sîrbĭașće la șkuală, daskîlu m-a batut șî m-a tras đi urĭekĭ — kad nisam znao srpski u školi, uičitelj me je tukao i vukao za uši ◊ gaura urĭeki — ušni kanal ◊ muoișća urĭeki, în ĭa sa puńe śerśelu — ušna resa, u nju se stavlja minđuša 2. ušice, delovi predmeta ◊ urĭakĭa akuluĭ — iglene uši ◊ vasurļi kare sînt fakuće să ļi ĭa uomu-n mină, or să ļi dukă, au urĭake: uala, șărpĭa, kuafa, kaldarĭa, kazanu — sudovi koji su pravljeni da ih čovek uzima u ruke, ili da ih nosi, imaju ušice: lonac, šerpa, kofa, bakrač, kazan 3. (bot.) predmetak u složenim imenima raznih biljaka ◊ urĭakĭa-babi, urĭakĭa-lupuluĭ, urĭakĭa-uoĭi ... — babino uvo, vučje uvo, ovčje uvo ... ♦ var. urĭakĭe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5341  urk  goană  хајка  urk (mn. urkurĭ ?) [akc. urk] (i. s.) — (zast.) hajka ◊ kînd în ĭarńe grĭaļe lupi sar fi momit la strunź, vînatuori s-ar fi adunat ș-ar fi fakut urk dupa iĭ — kad bi se zbog teških zima vukovi navadili na torove, lovci bi se skupljali i organizovali bi hajku na njih ♦ sin. vînat [Por.]  [Vidi]

2348  urla  urla  урлати  urla (ĭuo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) urlati, zavijati ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — od životinja, urlaju vukovi, psi i lisice ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podave [Mlava] 2. (za grmljavinu) grmeti ◊ urlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — grmi na nebu, i trešte gromovi na sve strane [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2349  urļet  urlăt  урлање  urļet (mn. urļeț) [akc. urļet] (i. m.) — 1. (za životinje) urlanje ◊ dămult a fost lupĭ pļină munća, ĭarna nu sa puća durmi dă urļetu luor — nekada je bilo vukova puna planina, zimi se nije moglo spavati od njihovog urlanja 2. (za grom) grmljavina ◊ s-a pus mare urļet șĭ pluaĭe — nastala je jaka grmljavina sa kišom [Mlava] ♦ dij. var. urļit [Por.] ∞ urla  [Vidi]

3915  urmă  urmă  траг  urmă (mn. urmĭe) [akc. urmă] (i. ž.) — trag ◊ urmă ĭe sămn kare ramîńe dupa śuava śe îmblă — trag je znak koji ostaje iza nečega što se kreće ◊ la urmă — na kraju ◊ la urmă nu ļ-a ramas alta ńimika numa sî sa-ntuarkă la kasă — na kraju im nije ostalo ništa drugo nego da se vrate kući ◊ măĭ la urmă — poslednji, zadnji ◊ a ramas fara pućare, șă ažuns măĭ la urmă — ostao je bez snage, pa je stigao poslednji ◊ piurmă — kasnije, docnije ◊ nu puot akuma, vin măĭ piurmă — ne mogu sada, doći ću malo kasnije ◊ în urmă — unazad; naopako ◊ sa uĭtă în urmă, ama nu vĭađe ńimik — gleda unazad, ali ne vidi ništa ◊ tot a dat în urmă — sve je krenulo naopako ◊ đin urmă — otpozadi, odostrag ◊ kîńiļi vińe đin urmă șî će muśkă ku furiș — pas dolazi od pozadi, i ujede te kradom [Por.]  [Vidi]

5526  ursa  ursă  судбина  ursă (mn. ursă) [akc. ursa] (i. ž.) — (rel.) sudbina ◊ ursa ĭe traĭu uomuluĭ kare a triĭļa sărĭ dupa nașćirĭe rînduĭe ursatuoriļi — sudbina je čovekov život koji mu treće veče po rođenju određuju suđaje ◊ ursa ĭe odată rînduită, șî nu sa puaće skimba ńiśkînd șî ńiśkum — sudbina je jednom određena, i ne može se menjati nikad i ničim ♦ sin. daćină, skrisă, soartă, ḑîsă [Por.]  [Vidi]

5502  uruĭală  uruială  јарма  uruĭală (mn. uruĭaļe) [akc. uruĭală] (i. ž.) — jarma ◊ uruĭala ĭe mînkarĭa đi viće kare sa faśe đin tuot śi ĭe bobat, șî śe sa măśină la muară ku pĭatră rîđikată, sî ĭasă măĭ mare — jarma je hrana za stoku koja se pravi od zrnastih namirnica, i koja se melje na vodenici sa dignutim kamenom, da ispadne krupno ◊ uruĭala sa maśînă la muară — jarma se melje u vodenici [Por.]  [Vidi]

2998  uska  usca  сушити  uska (ĭuo usk, ĭel uskă) [akc. uska] (gl. p. ref.) — sušiti, osušiti, oslobađati se vlage ◊ n-a ploĭat đemult, înśepu tuot sî sa ușće — nije pala kiša odavno, počelo se sve sušiti ◊ muĭari-mĭ-a uskă rufiļi la suare, da ĭuo usk izmĭańiļi la kamin — žena mi suši rublje na suncu, a ja sušim gaće na kaminu ◊ sa uskară fluoriļi, trăbă udaće măĭ îndată — osušilo se cveće, treba ga zaliti što pre ◊ mi s-a uskat gura đi sîaće — osušila mi se usta od žeđi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2999  uskat  uscat  сув  uskat (uskată) (mn. uskaț, uskaće) [akc. uskat] (prid.) — suv 1. osušen, sasušen, bez vlage ◊ nuĭe pluaĭe ku luńiļi, șî pi lînga rîu pomîntu ĭe uskat đi tuot — mesecima ne pada kiša, i pored reke zemlja je sasvim suva 2. obala, kopno ◊ a notat pi Dunîre, a notat, șî kînd a ĭeșît la uskat, ĭel a kaḑut în źanunkĭ, șî a mulțamit la svići Ńikola kă la skuos la marźină — plivao je Dunavom, plivao, i kada je izašao na suvo, pao je na kolena, i zahvalio se svetom Nikoli što ga je izvukao na obalu 3. (med.) mršav, ispijen od bolesti ◊ la supt buala đi tuot, ḑaśe uskat, numa uosu șî pĭaļa a ramas đin ĭel — ispila ga bolest, leži mršav, samo su kost i koža ostali od njega [Por.] ∞ uska  [Vidi]

2696  uskatură  uscătură  суварак  uskatură (mn. uskaturĭ) [akc. uskatură] (i. ž.) — 1. suvarak ◊ uskatură ĭe ļiemn uskat, da măĭ đes așa sa kĭamă krĭanźe uskaće kare putraḑăsk pi pomînt — suvarak je osušeno drvo, a najčešće se tako zovu osušene grane koje trule po zemlji 2. (med.) sušica ◊ đimult mulț a murit đi uskatură — nekada su mnogi umirali od sušice 3. (fig.) mršavko; bolešljivko ◊ uskatură ĭe uom înalt, slab șî bolnau — mršavko je čovek visok, mršav i boilestan [Por.] ∞ uska   [Vidi]

2414  ustańi  ostani  уморити се  ustańi (ĭuo ustańiesk, ĭel ustańiașće) [akc. ustańi] (gl.) — umoriti se, zamarati se ◊ mĭ-a slabit ińima șî rău ĭuta ustańiesk — oslabilo mi je srce i jako brzo se umorim ♦ sin. obnosî [Por.]   [Vidi]

3294  ustura  ustura  пецкати  ustura (ma ustură, ăl ustură) [akc. ustura] (gl. p. ref.) — (oset na koži ili jeziku) peckati, žariti ◊ ći ustură kînd iș fîrîmat, da aźunź ku śeva sarat or akru đi fîrîmatură — pecka te kad si ozleđen, a dodirneš ranu nečim slanim ili kiselim ◊ unđe će prinđe urḑîka nu će ustură, numa će manînkă șî će arđe — gde te dodirne kopriva, ne pecka te, nego te svrbi i žari (Tanda) ◊ ku usturuoĭu ći ĭuțășć șă ći ustură pin gură — belim lukom se zaljutiš, i peče te u ustima (Rudna Glava) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3293  usturuoĭ  usturoi  бели лук  usturuoĭ (mn. usturuaĭe) [akc. usturuoĭ] (i. s.) — (bot.) beli luk (Allium sativum) ◊ usturuoĭu ĭe ĭuće, șî puće đi nu puoț sî staĭ apruape đi vrunu kare-l manînkă mult — beli luk je ljut, i smrdi da ne možeš da stojiš pored nekoga ko ga mnogo jede ◊ usturuoĭu are kațăĭ — beli luk ima češnjeve ◊ măĭ dulśe mînkare ĭe usturuoĭu ćinăr ku koļașă kaldă, șî karńe đi mńel — najslađe jelo je mladi luk sa vrućim kačamakom, i jagnjećim pečenjem ◊ kînd uomu manînkă usturuoĭ, sa ĭuțîașće, da ĭastă un fĭeļ kare-ț arđe gura ka kînd manînś fuok viu — kad čovek jede beli luk, on se zaljuti, a ima jedna vrsta koja ti izgori usta kao da jedeš živu vatru [Por.] ♦ dij. sin. (Rečica, Topolovnik) [Stig] ∞ ustura  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2474  usuk  usuc  сера  usuk (mn. usukurĭ) [akc. usuk] (i. s.) — sera, serina, nečistoća ovčjeg runa ◊ lîna dupa tunsu oiluor ĭe imuasă, pļină đi usuk — vuna je posle šišanja ovaca prljava, puna serine [Por.]  [Vidi]

2476  usukuos  usucos  серињав  usukuos (usukuasă) (mn. usukuoș, usukuasă) [akc. usukuos] (prid.) — serinjav, prljav od serine ◊ am gaćit tunsu, ma duk să ma spîăl kă mis tuot usukuos pi mîń șî pi țuaļe — završio sam strižu, idem da se operem jer sam sav serinjav po rukama i odeći [Por.] ∞ usuk  [Vidi]

3837  ușta  ușta  уздисати  ușta (ĭuo ușćeḑ, ĭel ușćaḑă) [akc. ușta] (gl.) — uzdisati ◊ a lasato naĭka, șî ĭa numa ușćaḑă dupa jel — ostavio je momak, i ona sada samo uzdiše za njim ◊ ușćeḑ đi nakaz — uzdišem od muke ◊ o să ușćeḑăm dupa sat — uzdisaćemo za selom ♦ sin. suspina [Por.]  [Vidi]

5841  uśis  ucis  повређен  uśis (uśisă) (mn. uśiș, uśisă) [akc. uśis] (prid.) — povređen, ozleđen ◊ kopilu a veńit đi la viće tuot uśis, șă sa vaĭtă kă a kaḑut în vro borugă, aļergînd dupa viće fuźiće — dete je došlo od stoke sav povređen, i žali se da je pao u neku uvalu, trčeći za odbeglom stokom ♦ sin. lovit [Por.] ∞ uśiźe   [Vidi]

5842  uśisură  ucisură  повреда  uśisură (mn. uśisurĭ) [akc. uśisură] (i. ž.) — povreda, ozleda ◊ kopilu pitulă kă are uśisură la piśuor, sa ćame kă-l zbĭară tatî-su — dete krije da ima povredu na nozi, jer se boji da će ga otac grditi ♦ sin. lovitură [Por.] ∞ uśiźe  [Vidi]

5840  uśiźe  ucide  повредити  uśiźe (ĭuo uśig, ĭel uśiźe) [akc. uśiźe] (gl. p. ref.) — povrediti, ozlediti ◊ la luoku unđe sa uśis, are vînațală — na mestu gde se povredio, ima modricu ♦ sin. lovi, vîtama [Por.]  [Vidi]

3836  uśuĭa  liniști ?  смирити  uśuĭa (ĭuo ma uśuĭ, ĭel sa uśuĭe) [akc. uśuĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) smiriti, umiriti; stišati ◊ s-a pus atîta đi rău să rupă păru đin kap șî sî sa zbată, đi lumĭa abĭa a uśuĭato — počela je tako jako da čupa kosu s glave i da se otima, da su je ljudi jedva smirili ◊ lupadară apă pi fuok, ku nađiažđe kî bîlbataĭa fuokuluĭ sa va uśuĭa — baciše vodu na vatru, u nadi da će se sukljanje plamena stišati ◊ a murit muoșu, mult a tras, akuma sa do uśuĭat — umro je čiča, mnogo je patio, sada se konačno smirio ♦ sin. ogoi [Por.]  [Vidi]

2783  uzgin  dizghin  кајас  uzgin (mn. uzgiń) [akc. uzgin] (i. m.) — (zast.) (tehn.) kajas, kaiš od uzde; dizgin ◊ ku uzgiń sa puartă kalu kînd sa kîlarĭașće, or kînd ĭe prins la kośiĭe — kajasima se vodi konj kad se jaše, ili kad je upregnut u kočije [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2942  ușuor  ușor  лак  ușuor (ușuară) (mn. ușuorĭ, ușuare) [akc. ușuor] (prid.) — lak ◊ astîḑ la ńima nuĭe ușuor — danas nikome nije lako ◊ luĭ lukru mĭarźe ușuor, kă la-nvațat kum trîabe — njemu lako ide posao, jer ga je naučio kako valja ◊ măĭ ușuor kîta, nu va-npinźarîț — lakše malo, nemojte se gurati ◊ ușuor ka pana — lak kao pero ◊ nuapća ușuară — laku noć ◊ a fuost ńipîkatuos, șî avut muarće ușuară — bio je bezgrešan, i imao je laku smrt ◊ lîna ĭe mult măĭ ușuară đi kît pĭaļa — vuna je mnogo lakša od kože ♦ supr. grĭeu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2944  ușura  ușura  олакшати  ușura1 (ĭuo ușurĭeḑ, ĭel ușurĭaḑă) [akc. ușura] (gl. p. ref.) — olakšati ◊ ma durut la burtă, șî m-am tras dupa o tufă sî ma ușurĭeḑ — boleo me je stomak, i sklonio sam se iza jednog žbuna da se olakšam ◊ s-a dubarît đi pi kal, să-ĭ ușurĭaḑă la rîpă — sjahao je s konja, da mu olakša na uzbrdici ◊ mult s-a ușurat învațatu, kînd a veńit kărțîļi — mnogo se olakšalo učenje, kada su stigle knjigeușuor  [Vidi]

6181  ușura  ușura  породити се  ușura2 (ĭuo ma ușuor, ĭel sa ușurĭaḑă) [akc. ușura] — (med.) poroditi se ◊ nora ńi înkarkată, șă nu pućem ĭeșî ku uoĭļi la munće, pănă nu sa va ușura — snajka nam je trudna, i nećemo moći izaći sa stokom u planinu, dok se ne bude porodila ♦ sin. nașće ♦ up. greuańe [Por.] ∞ ușuor  [Vidi]

5948  ușurĭală  ușureală  олакшање  ușurĭală (mn. ușurĭaļe) [akc. ușurĭală] (i. ž.) — olakšanje, olakšica ◊ mare ușurĭală đi parinț a fuost kînd nu s-a plaćit kărțîļi șkolarĭeșć — veliko olakšanje za roditelje je bilo kada se nisu plaćale školske knjige [Por.] ∞ ușuor   [Vidi]

2896  va  va  ће  va (gl.) — će ◊ kînd va sta pluaĭa, sa va duśa nuviri, șî va do ĭeșî suariļi odată — kada bude stala kiša, (možda) će otići oblaci, i (valjda) će jednom izaći sunce ♦ up. vom, voĭ, veț, viț ◊ dakă ń-adunăm tuoț la vrĭame, nuoĭ vom veńi la bîlś — ako se skupimo na vreme, mi ćemo doći na vašar ◊ vuoĭ viț veńi, ama la kasă n-o sî fiĭe ńima — vi ćete (možda) doći, ali kod kuće neće niti nikog ◊ va fi — možda, može biti ◊ (u izr.) va fi, nu va fi — jeste-nije; drž-nedaj; povuci-potegni [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6200  vadră  vadră  ведро  vadră (mn. vedre) [akc. vadră] (i. ž.) — (zast.) vedro ◊ vadra a fuost vas đi ļemn đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — vedro je bio drveni sud za merenje mleka na bačiji ◊ kuprinsu vedri s-a măsurat ku okaua — zapremina vedra merila se okama ◊ în Tanda, vadra a fuost vas fakut đi dauoź, da gaļata vas skobit în ļemn muaļe — u Tandi, vedro je bio sud sklopljen od duga, a kabao sud izdubljen u mekom drvetu ♦ sin. gaļată [Por.] ∞ vas  [Vidi]

5421  vaḑut  văzut  виђен  vaḑut (vaḑută) (mn. vaḑuț, vaḑuće) [akc. vaḑut] (prid.) — viđen, poznat, ugledan ◊ a fuost stapîn vaḑut în tuot țînutu, nu numa în satu luĭ — bio je domaćin viđen u celoj oblasti, ne samo u svom selu ◊ s-a kunoskut ku un uom vaḑut — upoznao se sa jednim poznatim čovekom ♦ sin. kunoskut ♦ supr. ńivaḑut [Por.] ∞ veđa   [Vidi]

3200  vaĭ  vai  авај  vaĭ (uzv.) — avaj, jao, kuku i sl., uzvik kojim se izražava teško stanje ◊ vaĭ đi mińe; vaĭ đi ĭel; vaĭ đi nuoĭ — teško meni, teško njemu, teško nama ◊ vaĭ đu muĭka luĭ — kukala mu majka ♦ up. văĭera, vaĭta, văĭkara [Por.] ◊ vaĭ đe mińe, daĭka nu vińe — jao meni, draga ne dolazi (Sige) [Hom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3202  vaĭta  văita  кукати  vaĭta (ĭuo ma vaĭt, ĭel sa vaĭtă) [akc. vaĭta] (gl. ref.) — kukati, glasno jaukati, žaliti se, vajkati se ◊ n-askultat pi ńima, a fakut aĭa pi mîna luĭ, d-akuma sa vaĭta, saraku, șî baće ku kapu-n parĭaće — nije slušao nikog, uradio je to na svoju ruku, a sada se žali, siroma, i udara glavom o zid ♦ up. văĭkara, văĭera [Por.] ∞ vaĭ  [Vidi]

3827  Valśava  vâlcea  Валчава  Valśava [akc. Valśava] (i. ž.) — (top.) Valčava, naziv doline i rečice, leve pritoke reke Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glave ◊ Valśava ĭe un rîuļeț în munțîļi măĭdanuluĭ, kare izvorĭaḑă supt Kulmĭa Valśeļi șî la puaļiļi lu Kraku Śerban, đi la stînga, tună-n Șașka — Valčava je rečica u majdanpečkim planinama, koja izvire ispod Valčavskog brda i u podnožju Šerbanove kose, s leva, uliva se u Šašku ♦ up. valśauă [Por.] ∞ vaļe  [Vidi]

3107  vaļe  vale  долина  vaļe (mn. văĭ) [akc. vaļe] (i. ž.) — (oron.) dolina; dolja ◊ vaļa ĭe adînśimĭa întra doa śuoś — dolina je udubljenje između dva brda ◊ vaļa adînkă — dubodolina ◊ vaļa mikă — mala dolina ◊ vaļa mare: vaļa ku rîu kare trĭaśe pin sat (nume đies) — velika dolina: dolina sa rekom koja protiče kroz selo (čest toponim) ◊ vaļa sakă, vaļa pin kare vrodată a mĭers apa — suvodolina, dolina kojom je nekada tekla voda ◊ (u izr.) đi vaļe — dolinski ◊ (u izr.) pi vaļe — po dolini; dolinom; u dolinu/dolini ◊ a rașît sî dubuară đi la śuakă, să traĭaskă pi vaļe — rešio je da siđe sa brda, da živi u dolini ◊ (u izr.) la vaļe — nizvodno ◊ kînd rî-o-l mare mĭarźe pin saće kîtra rîsarit, atunśa aĭ nuoștri ku vuorba „la vaļe” însamnă șî rîsaritu — kad glavna reka teče kroz sela ka istoku, onda naši rečima „la valje” označavaju i istok ◊ (u izr.) în vaļe — nizbrdo; na dole [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4950  vamă  vamă  ујам  vamă [akc. vamă] (i. ž.) — ujam, ušur ◊ vamă ĭe masura kare sa ĭa la muară đin fańină, pintru śe muara a mîśinat — ujam je deo brašna koji se uzima na vodenici, kao naknada za to što je vodenica mlela ◊ vama sa ĭa ku kapĭaćiļi: un kapĭaće đi fańină la o mĭerńiță đi buobe — ujam se uzima mericom: na jednu mernicu (?) zrna, jedna merica brašna ♦ up. kapĭaće [Por.] ∞ muară  [Vidi]

2472  vapaĭță  văpaiţă  луч  vapaĭță (mn. vapăĭțurĭ) [akc. vapaĭță] (i. ž.) — (tehn.) luč, baklja ◊ vapaĭță s-a fakut đin viță đin viĭe — luč se pravio od vinove loze (Tanda) ♦ var. vapaĭț (i. m.) (Rudna Glava) ◊ vapaĭțu s-a fakut đin kuažă đi śerĭeș, uskată șî învîluită pi un bît, kare s-a dus în mînă — luč se pravio od trešnjine kore, osušene i obavijne oko jednog štapa, koji se nosio u ruci ◊ ku vapaĭț s-a dus nuapća-n peșkariĭe pi Șașka, kînd ļ-a trăbuit pĭeșć đi prazńik — sa lučom su noćom odlazili u rubolov na Šašku, kada im je trebala riba za slavu (Rudna Glava) ♦ sin. fakļiĭe [Por.] ∞ vapaĭe  [Vidi]

2471  vapaĭe  văpaie  запах  vapaĭe (mn. vapăĭ) [akc. vapaĭe] (i. ž.) — zapah jare, talas topline ◊ kînd vîntu învăluĭe para fuokulu, pista ćińe vińe vapaĭe — kad vetar uvija plamen vatre, tebe zapahne jara ◊ vapaĭa fuokuluĭ ći-ńakă, kîćodată nu puoț să sufļi, da ńiś s-auḑ pi vrunu kare sa va gasî dupa vapaĭe đinkoluo — zapah jare te davi, ponekad ne možeš da dišeš, a ni da čuješ nekoga ko bi se našao iza zapaha sa one strane [Por.] ∞ fuok   [Vidi]

5940  var  var  креч  var (i. s.) — kreč, vapno ◊ varu sa faśe în varńiță đin pĭatră đi var — kreč se pravi u krečani od krečnog kamena ◊ varu ĭe alb ka zapada — kreč je beo kao sneg ◊ đin var, mistakat ku pĭesîk șî ku apă, sa faśe malter đi zîđit kășîļi — od reča, pomešanim sa peskom i vodom, pravi se malter za zidanje kuća [Por.]  [Vidi]

3088  varḑă  varză  купус  varḑă (mn. vĭerḑ) [akc. varḑă] (i. ž.) — (bot.) kupus (Brassica oleracea) ◊ varḑa ĭe un fĭeļ đi buĭađe, kare uomu o puńe-n građină, ș-o sapă, ș-o udă, pănă nu sa kuaśe đi mînkare — kupus je jedna vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, i okopava je i zaliva dok ne sazri za jelo ◊ varḑa are o kîpațînă mare, totîrlată, krĭeskută đin śokan, kare ĭe rîdaśina vĭerḑî, krĭașće đin pomînt șî tună adînk în îńima lu kîpațînă — kupus ima veliku okruglu glavicu, izraslu iz korena koji zalazi duboko u središte glavice ◊ luoku unđe sa puńe varḑă măĭ multă sa kĭamă vîrḑariĭe — mesto gde se sadi kupus zove se kupusište ◊ varḑa kată multă apă — kupus traži mnogo vode ◊ varḑă akră — kiseli kupus ◊ varḑă dulśe — slatki kupus ◊ rasad đi varḑă — rasad za kupus [Por.]  [Vidi]

3037  vargă  vargă  трака  vargă (mn. vărź) [akc. vargă] (i. ž.) — (tehn.) 1. traka, crta, linija; pruga ◊ a luvat karbuńiļi, ș-a tras o vargă ńagră pi blană, ka un sămn unđe trăbe s-o taĭe — uzeo je ugljen, i povukao jednu crnu crtu na dasci, kao znak gde treba da je preseče ◊ pîătura înpuĭată ku vărź ruoșîĭe — ponjava ukrašena crvenim prugama 2. rub, ivica; rebro ◊ kuasa đi kosît are kuțît lung, lu kare ĭe pînḑa întarită ku o vargă îngustă, đi kovaś înkoveĭată-n sus — kosa za košenje ima dugačko sečivo, čije platno ojačano rebrom, uskim delom platna koji je kovački iskrivljeno na gore (Tanda) ♦ sin. dungă [Por.]  [Vidi]

5941  varńiță  varniță  кречана  varńiță (mn. vărńiț) [akc. varńiță] (i. ž.) — krečana ◊ varńița ĭe gaură mare în pomînt la luok kostîșat, umplută pănă la vîr ku pĭatra đi var đin kare sa stîmpîră varu — krečana je velika rupa u zemlji na nagnutom terenu, puna krečnog kamena, od koga se pravi kreč [Por.] ∞ var   [Vidi]

3948  varsa  vărsa  просипати  varsa (ĭuo vărs, ĭel varsă) [akc. varsa] (gl. p. ref.) — 1. prosipati ◊ kîrśagu s-a spart șî apa s-a varsat — krčag se razbio, i voda se prosula ◊ saku ku grîu n-a fuost ļegat bun, șî grîu tuot s-a varsat pi pomînt guol — džak nije bio dobro vezan, i žito se svo prosulo na golu zemlju 2. (med.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa varsă — napio se ko ćurka, i sada samo povraća ♦ sin. rîsîpi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3950  varsat  vărsat  просут  varsat (varsată) (mn. varsaț, varsaće) [akc. varsat] (prid.) — prosut, rasut ◊ s-a mîńiĭat ș-a luvat saśi luĭ, da kukuruḑu a ramas varsat pi pomînt, să-l manînśe puorśi — naljutio se i odneo svoje džakove, a kukuruz je ostao rasut po zemlji, da ga pojedu svinje ◊ śe va fi varsat pi masă nu șćiĭe ńima, da nu sa puaće ńiś spala — šta li je prosuto po sofri ne zna niko, a ne može se ni oprati ◊ (u izr.) varsat đi zuorĭ — svanuće ♦ sin. rîsîpit [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

4948  vas  vas  суд  vas (mn. vasă) (i. s.) — sud, posuda ◊ Rumîńi aĭ batrîń, kare a trait în borđiĭe, n-avut mulće vasă — stari Vlasi, koji su živeli u zemunicama, nisu imali mnogo sudova ◊ ĭastă vasă đi fakut mînkarĭa șî vasă đi mînkat, vasă đi apă șă đi spalat, șă vasă đi muls șă đi fakut brînḑă — ima sudova za spremanje jela i sudova za jelo, sudova za vodu i pranje, i sudova za mužu i pravljenje sira ◊ (kal.) la Marța vasîlor s-a spalat tuaće vasurļi în kasă ku ļeșîĭe — na Čisti utorak prali su se svi sudovi u kući ceđom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3201  văĭera  văiera  јаукати  văĭera (ĭuo ma văĭer, ĭel sa văĭeră) [akc. văĭera] (gl. ref.) — (zast.) jaukati; vajkati se ◊ astîḑ să ći văĭerĭ ku glasu pănă-n śierĭ, ńima nu ć-auđe — danas da jaučeš glasom do neba, niko te ne čuje ♦ up. vaĭta, văĭkara [Por.] ∞ vaĭ  [Vidi]

3203  văĭkara  văicăra  вајкати се  văĭkara (ĭuo ma văĭkarĭeḑ, ĭel sa văĭkarĭaḑă) [akc. văĭkara] (gl. ref.) — vajkati se, jadikovati, naricati, kukati na sav glas ◊ ĭa perit kopilu, șî ĭa ku ańi numa a plîns ḑîua-nuapća, s-a kîntat șî s-a văĭkarat pănă n-a murit đi pare rău — poginuo joj je sin, i ona je godinama samo plakala dan i noć, vajkala se i kukala dok nije presvisla od žalosti ◊ muĭarĭa sa văĭkarĭaḑă đi vrun pare rău mare, atunśa sa kîntă, sa baće-n pĭept șî rupe păru đin kap — žena nariče zbog neke teške žalosti, lupa se u grudi i čupa kosu sa glave ♦ up. vaĭta, văĭera [Por.] ∞ vaĭ  [Vidi]

5942  vărui  vărui  кречити  vărui (ĭuo văruĭ, ĭel văruĭe) [akc. vărui](gl. p.) — (tehn.) krečiti ◊ sa văruĭe numa kășîļi zîđiće, kare sînt măltîrisîće — kreče se samo zidane kuće, koje su omalterisane ◊ ∞ var   [Vidi]

5419  veđa  vedea  видети  veđa (ĭuo văd, ĭel vĭađe) [akc. veđa] (gl. p. ref.) — 1. (o čulu) videti ◊ baba a pĭerdut uoki, nu măĭ vĭađe bun ka-ntîń — baba je izgubila oči, ne vidi više dobro kao ranije ◊ dakă va da buog, ńi veđem mîńe — ako da bog, vidimo se sutra ◊ uomu kare nu vĭađe, ĭe kĭuor — čovek koji ne vidi je slep 2. (o pažnji) gledati, paziti, brinuti ◊ n-avut kare să vadă đi kopi-ĭa, șî iĭ s-a dus în lumĭa albă — nije imao ko da gleda tu decu, pa su oni otišli u beli svet [Por.]  [Vidi]

3152  veńi  veni  доћи  veńi (ĭuo vin, ĭel vińe) [akc. veńi] (gl.) — doći 1. (za kretanje) doći, dolaziti, pristizati, ići ka govorniku ◊ akuș ńi vińe muma, ńi duśe mĭnkare — uskoro će nam doći majka, donosi nam hranu ◊ tata đemult a veńit, numa s-a kulkat kî ĭe ustańit — otac je odavno došao, ali je legao jer je umoran 2. (za odnose slaganja) slagati se, uklapati se ◊ asta nu vińe la luok, măĭ trăbe lukrat —ovo ne dolazi na mesto (=ne uklapa se), treba još da se obrađuje ◊ nu vin unu ku altu, nu sînt parĭake — ne idu jedno s drugim, nisu par 3. (fig.) a. ponašati se moralno ili nemoralno, pristojno ili nepristojno ◊ aĭa ś-a fakut iĭ duoĭ bĭeț, întra lume, nu vińe ńiśkum să fakă lumĭa krĭeskută — ono što su njih dvojica uradili pijani, pred svetom, ne ide nikako da rade odrasli ljudi b. značiti ◊ ĭ-a spus drumașu śeva, ama ĭel n-a-nțaļes kum vińe aĭa — rekao mu je putnik nešto, ali on nije razumeo šta to znači [Por.] ♦ dij. var. vińi (Majdanpek) [Buf.] (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

5474  veńin  venin  отров  veńin (mn. veńinurĭ) [akc. veńin] (i. s.) — (zast.) otrov ◊ ’veńin’ ĭe vorba batrînă pi kare a-npinso vorba sîrbĭaskă ’otraua’ — ’venjin’ je stara reč koju je potisnula srpska reč ’otrov’ ◊ veńin fak ńișći buĭeḑ kare ļi kunuosk numa vrîžîturiļi — otrov prave neke biljke koje poznaju samo vračare ◊ đin žuaviń, veńin faśe numa ńișći nopîrś, lu kare sa ḑîśe nopîrś veńinuasă — od životinja, otrov prave same neke zmije, koje se zovu zmije otrovnice ◊ (u izr.) amară ka veńinu, ĭuće ka veńinu — gorko kao otrov, ljuto kao otrov ♦ sin. otrauă [Por.]  [Vidi]

3153  veńit  venit  дошљак  veńit (mn. veńiț) [akc. veńit] (i. m.) — (ret.) došljak, dođoš ◊ nuĭe đin babaluk în sat, a luĭ sînt veńiț — nije od starina u selu, njegovi su došljaci ◊ Rumîńi nuoștri sînt gata tuoț veńiț đin Rumîńiĭe — naši Vlasi su gotovo svi došljaci iz Vlaške ♦ var. vinoćik [Por.] ∞ veńi  [Vidi]

6039  verźauă  vergea  узлењача  verźauă1 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) uzlenjača, uzlenak, privržanj ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuoĭuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajem ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udati [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

6041  verźauă  vergea  арбија  verźauă2 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (folk.)(tehn.) arbija, harbija ◊ verźauă a fuost șî un bît đi ļemn or đi fĭer, ku kare s-a umplut pușćiļi aļi batrîńe la krĭamińe — harbija je bio štap od drveta ili metala, kojim se nabijala starinska puška kremenjača ◊ în kînćiśe oțășć s-a kîntat: „luvaĭ pușka șî verźaua, șî ma dusăĭ în aĭduśiĭe” — u hajdučkim pesmama se pevalo: „uzeh pušku i arbiju, pa odoh u ajdučiju” ♦ sin. razbik [Por.] ∞ pușkă  [Vidi]

6000  veśiĭe  vecie  вечно  veśiĭe [akc. veśiĭe] (pril.) — večno ◊ kare lasă dupa ĭel lukru ku mare dobîndă đi lume, o să traĭaskă đi veśiĭe în minća lor — ko iza sebe ostavi delo od velike koristi za ljude, živeće večno u njihovom sećanju ◊ (ver.) sa krĭađe kă uomu kînd muare nu sa pĭarđe, numa sa duśe pi alta lume unđe traĭașće đi veśiĭe în raĭ — veruje se da čovek kad umre ne nestaje, nego prelazi u drugi svet gde večno živi u raju [Por.] ∞ vak  [Vidi]

6266  viță  viță  нит  viță (mn. vițurĭ) [akc. viță] (i. ž.) — 1. loza, lastar ◊ viță đi viĭe — vinova loza 2. pramen kose ◊ viță đi păru iĭ đin kap a purtat în rat în pungă đi tuota vrĭamĭa — pramen njene kose nosio je u novčaniku sve vreme rata 3. potomak, rodbina; loza ◊ a murit muoșu făra kopiĭ, șî ku ĭel s-a stîns vița luor a batrînă — umro je čiča bez dece, i sa njim se ugasila njihova stara loza [Por.]   [Vidi]

3213  vițăl  viţel  теле  vițăl (mn. vițăĭ) [akc. vițăl] (i. m.) — (zool.) tele ◊ a fatat vaka, a fakut un vițăl ku păru roșkaćik — otelila se krava, dobila je jedno tele sa crvenkastom dlakom ◊ vițălu s-a lasat đi supt — tele je prestalo da sisa ◊ karńe đi vițăl — teletina ◊ pĭaļe đi vițăl — teleća koža ♦ (demin.) vițăluș ♦ up. vițauă [Por.] ∞ vită  [Vidi]

3507  viće  deja ?  већ  viće [akc. viće] (pril.) — već ◊ ĭuo, viće, kînd am ažuns fată mare, aăla ađet s-a pĭerdut — kad sam ja već odrasla kao devojka, taj se običaj izgubio [GPek]  [Vidi]

3643  vidră  vidră  видра  vidră (mn. vidre) [akc. vidră] (i. ž.) — (zool.) vidra (Lutra vulgaris) ◊ vidra ĭe žuavină sîrbaćikă kare traĭașće pi malu api, nuată bińe șî sa arańiașće ku pĭeșć — vidra je divlja životinja koja živi na obali vode, pliva dobro i hrani se ribom ◊ vidra sa prinđe pintru pĭaļe, kare ĭe tare skumpă kî đin ĭa sa fak bunḑ domńeșć — vidra se lovi zbog krzna, koje je jako skupo jer se od njega prave gospodske bunde [Por.]   [Vidi]

3393  viḑurină  vizurină  јазбина  viḑurină (mn. viḑuriń) [akc. viḑurină] (i. ž.) — jazbina ◊ viḑurină ĭe gaură în pomînt, kare o sapă un fĭeļ đi žuaviń sîrbaćiśe, kum ĭe vĭeḑuru șî vulpĭa, șî-n kare ĭaļe sa kuĭbĭaḑă — jazbina je rupa u zemlji, koju kopa jedna vrsta divljih životinja, kao što je jazavac i lisica, i u kojoj se legu ◊ žuavina đin viḑurină sa skuaće ku fum, or ku kopuoĭ bolđiu, adîns sprimiț đ-așa urk — životinja se iz jazbine isteruje dimom, ili kerovima jamarima, posebno dresiranim za takav lov [Por.] ∞ vĭeḑur  [Vidi]

5420  viđare  vedere  вид  viđare (mn. viđearĭ) [akc. viđare] (i. ž.) — 1. (anat.) vid, čulo ◊ viđarĭa uokĭuluĭ — očni vid ◊ dakă ĭe batrînă, înga are bună viđarĭe — iako je star, još uvek ima dobar vid ♦ up. uokĭ 2. (optički) videlo, svetlost ◊ tuma kînd ĭeșî đin ńegura la viđare, vaḑură kare ĭe — tek kad je izašao iz mraka na videlo, videli su ko je ◊ viđarĭa đi lumanarĭe sa dă đi pomană la-ĭ muorț, kă iĭ sînt piu lumĭa-ĭa tuot în ńagura — svetlost sveće se namenjuje pokojnicima, jer su oni na onom svetu stalno u mraku ◊ Suraiļi dă măĭ tare viđare — Sunce daje najjaču svetlost ♦ var. veđare [Por.] ∞ veđa   [Vidi]

5424  viđerat  învederat  осветљен  viđerat (viđerată) (mn. viđeraț, viđeraće) [akc. viđerat] (prid.) — osvetljen ◊ nu s-a vaḑut bińe, kă a fuost viđerat numa ku lumanarĭa — nije se video dobro, jer je bio osvetljen samo svećom [Por.] ∞ veđa  [Vidi]

3238  vilaĭt  vilaiet  свет  vilaĭt (mn. vilaĭće) [akc. vilaĭt] (i. s.) — svet; svetina ◊ s-a mîńiĭat pi parinț, a rîđikat nasu șî s-a dus în vilaĭt — naljutio se na roditelje, digao nos i otišao u svet ◊ a koluo ĭe alt vilaĭt, alta ļimbă, alt puort, alta mînkarĭe, alta lume — tamo je drugi svet, drugi jezik, druga nošnja, druga hrana, drugi ljudi ◊ iĭ s-a bat, da-n okuol s-adunat o gramadă đi vilaĭt — oni se biju, a okolo se skupila gomila svetine ♦ sin. lume, lumĭe [Por.] ∞ lume  [Vidi]

2531  Vinćilă  Vinţilă  Винчило  Vinćilă [akc. Vinćilă] (i. m.) — (antr.) Vinčilo, vlaško l.i. u Rudnoj Glavi u XIX veku ◊ Vinćilă a veńit đi vrunđeva șî ku aĭ luĭ s-a kîsîtorit la Poĭana ku pluopi — Vinčilo je odnekuda došao, i sa svojima se naselio na Poljani sa topolama ♦ / (hip.) < l.i. Vićentije ♦ up. Vinćiluońi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4217  vinḑatuorĭ  vânzător  продавац  vinḑatuorĭ (mn. vinḑatuorĭ) [akc. vinḑatuorĭ] (i. m.) — prodavac ◊ vinḑatuorĭu s-a lasat đi vuorbă, șă đin vinḑarĭa vićiluor n-a fuost ńimika — prodavac se predomislio, i od prodaje stoke nije bio ništa ♦ supr. kumpăratuorĭ [Por.] ∞ vinđe  [Vidi]

4215  vinđe  vinde  продати  vinđe (ĭuo vind, ĭel vinđe) [akc. vinđe] (gl. p. ref.) — prodati, prodavati ◊ ar vinđa pi bĭare șî uou đi supt gaină — prodao bi za piće i jaje ispod kokoške ◊ firĭa nu sa vinđe — obraz se ne prodaje ◊ a veńit o vrĭamĭa rău opaśită: tuot sa vinđe, șî tuot sa kumpîră, numa bań să fiĭe — došlo je neko vreme sasvim izopačeno: sve se prodaje, i sve se kupuje, samo para da bude ♦ supr. kumpîră [Por.]  [Vidi]

3732  vinoćikă  persoană care vine  дошљакиња  vinoćikă (mn. vinoćiśe) [akc. vinoćikă] (i. ž.) — (zast.) došljakinja ◊ s-a-nsuart k-o vinoćikă đin alt sat — oženio se došljakinjom iz drugog sela ♦ var. vinośikă [Por.] ∞ veńi   [Vidi]

5390  vinui  vinui  кривити  vinui (ĭuo vinuĭesk, ĭel vinuĭașće) [akc. vinui] (gl. p. ref.) — (folk.) kriviti, baciti krivicu ◊ pakat ĭe kînd vinuĭ pe vrinu kare nuĭe đivină — greota je kriviti nekoga ko nije kriv ◊ a grabit, sî n-o vinuĭaska ńima kă s-a zîbovit vrunđeva ńiśkotrĭabă — žurila je, da je ne okrivljuje niko da se zadržala negde bez potrebe [Crn.] ∞ vină  [Vidi]

4076  vińirĭ  vineri  петак  vińirĭ (mn. vińirĭ) [akc. vińirĭ] (i. ž.) — (kal.) petak ◊ vińirĭa ĭe a śinśiļa ḑî în stamînă — petak je peti dan u sedmici ◊ rumîńi aĭ batrîń vińirĭa a postît — stari Vlasi su postili petkom ♦ up. Vińirĭa mare, Vińirĭa ńagră, Vińirĭa uaulor, Vińirĭa omanuluĭ, Doasprăśe vińirĭ, Vińirĭa buĭeḑîlor [Por.] ∞ stamînă  [Vidi]

4077  Vińirĭa Mare  Vinerea Mare  Петковица  Vińirĭa Mare (mn. Vińirĭ Marĭ) [akc. Vińirĭa Mare] (sint.) — (kal.) (rel.) Petkovica, slava ◊ Vińirĭa Mare ĭe măĭ đes șî măĭ batrîn prazńik la rumîń în Sîrbiĭe — Petkovica je najstarija i najčešća slava kod Vlaha itočne Srbije ◊ aĭ batrîń a puvestît kă pi Vińirĭa Mare sa kunuosk rumîńi veńiț đin Rumîńiĭe — stari su pričali da se po Petkovici prepoznaju Vlasi doseljeni iz Vlaške ◊ prazńik Vińirĭa Mare kađe tuamna, nu skimbă datumu — Petkovica pada u jesen, ne menja datum ♦ up. Vińirĭa Ńagră, Vińirĭa Omanuluĭ [Por.] ∞ prazńik  [Vidi]

5430  viorńiță  vîrtej  вртлог  viorńiță (mn. viorńiț) [akc. viorńiță] (i. ž.) — vrtlog vetra, viornica ◊ viorńiță ĭe un fĭeļ đi vîrćež kare faśe vîntu la luok đeškis — viornica je vrsta vrtloga koji pravi vetar na otvorenom prostoru ◊ viorńiță rađikă đi pi pomînt tuot śe ĭe ușuor șî-nvîrćašće ka pi fus înkuaś șă-nkolo — viornica diže sa zemlje sve što je lako, i okreće ga kao vreteno tamo-amo ◊ viorńiță sa faśe înainća pluoĭi — viornica nastaje pred kišu ◊ aĭ batrîń a kreḑut kă viorńița fak šoĭmańiļi — stari su verovali da viornicu prave šojmane ◊ aĭ batrîń sa aparat đi viorńița șkipînd șă suduind: „pu-pu, kakaćar mîțî” — stari su se štitili od viornice pljuvanjem i psovkom: „pu-pu, usrale te mačke” [Por.] ∞ vîrći  [Vidi]

5711  vis  vis  сан  vis (mn. visurĭ) (i. s.) — san ◊ în vrĭamĭa đi la urmă, sa vaĭtă kă duarme rău, șî visaḑă visurĭ urîće — u poslednje vreme se žali da spava loše, i sanja ružne snove ◊ rumîńiļi aļi batrîńe tare a krĭeḑut în visurĭ — stare Vlajne su jako verovale u snove [Por.]  [Vidi]

4829  visaļi  veseli  веселити  visaļi (ĭuo ma visaļesk, ĭel sa visaļiașće) [akc. visaļi] (gl. p. ref.) — veseliti se, proveseliti, uveseljavati ◊ a primit plata șî s-a dus sî sa visaļaskă ku fîrtațî — primio je platu, i otišao da se proveseli sa društvom ◊ ku glumiļi luĭ ń-a visaļit tuota nuapća — svojim šalama uveseljavao nas je celu noć ♦ up. învisaļi [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

4830  visaļiĭe  veselie  весеље  visaļiĭe (mn. visaļiĭ) [akc. visaļiĭe] (i. ž.) — veselje, svetkovina ◊ visaļiĭe ĭe kînd s-adună lumĭe multă, șî vruńi kîntă da lumĭa žuakă — veselje je kad se skupi mnogo ljudi, i neko svira a ljudi igraju ◊ fara žuok nuĭe visaļiĭe — bez igranke nema veselja ◊ s-a duk la visaļiĭe — idu na igranku ◊ la visaļiĭe tuoț sînt în vuoĭa bună — na veselju su svi dobro raspoloženi ♦ sin. žuok [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

1701  viskul  viscol  мећава  viskul (mn. viskuļe) [akc. viskul] (i. s.) — mećava, vejavica ◊ s-a dus ĭarna ku vićiļi la munće, șî kînd s-a pus viskulu, ĭa-ngețat đi frig akolo — otišla je zimi sa stokom u planinu, i kada je nastala mećava, ona se tamo smrzla od hladnoće [GPek] ♦ dij. var. viskuol [akc. viskuol] (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. visk (Rudna Glava) [Por.] ∞ viskuļi  [Vidi]

4246  Vizak  Vizac  Визак  Vizak (mn. Vizaś) [akc.Vizak] (i. m.) — (top.) Vizak, ostenjak na području Tande ◊ Vizaku ĭe o parće đi sat Tanda la otar ku Gorńana, Lukĭa șî Buśa — Vizak je deo sela Tande na međi sa Gornjanom, Lukom i Bučjem ◊ Vizaku ĭe o kuamă đi pĭatră în kununa đi kîrșĭe — Vizak je kameni greben u vencu krša ◊ ĭastă Vizako-l mik șă Vizako-l mare — postoji Veliki i Mali vizak ◊ întra Vizaśe ĭastă pașćuńe bună đi viće, ș-aśiĭa a paskut turmiļi luor Tanđeńi, Lukĭeńi șă Buśeńi aĭ batrîń — između dva Vizaka ima dobro pasište za stoku, pa su tu napasali svoja stada stari Tanđani, Lučani i Bučjani ◊ apruapĭe đe vizak ĭe Stuolu, vîr mare đe kîrșĭe kare sa kĭamă așa kă ĭe pļoșćenat ka astalu — u blizini Vizaka je Stol, veliki krševiti vrh koji se tako zove jer je spljošten kao sto ◊ ńima ăn aļi triĭ saće înveśinaće nu șćiĭe đi śe Vizaku sa kĭamă așa — niko u ova tri susedna sela ne zna zašto se Vizak tako zove ◊ uńi spun kă a vaḑut ńiskaĭ kărț batrîńe sîrbĭeșć pi kare skriĭe Dvizak în luok đi Vizak — jedni kažu da su videli stare srpske karte na kojima piše Dvizak umesto Vizaka ♦ / Vizak < srb. Dvizak < dvizac, dvize„dvogodišnji jarac ili ovan” (exp. Durlić, sursa: РечникСАНУ4) [Por.]  [Vidi]

3234  vižlă  vijlă ?  ћоштере  vižlă (mn. vižļe) [akc. vižlă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) ćoštere, drvodeljsko rende za pravljenje žljebova ◊ ku vižla s-a fakut žgĭaburĭ la pođaļe, kare s-a pus pi grinḑ la puodu brnarĭețî — ćošterom su se pravili žljebovi na šindama, koje su se stavljale na tavanske grede brvnare ♦ var. viržlă (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5340  vînat  vânat  лов  vînat (mn. vînaturĭ) [akc. vînat] (i. s.) — (zast.) lov ◊ rumîńi aĭ batrîń kare a trait în munće, s-a țînut ku vînatu, kă a fuost žuvaiń đestuļe da lumĭe puțînă — stari Vlasi koji su živeli na planini, izdržavali su se lovom, jer je divljači bilo dosta, a ljudi malo ♦ sin. luov [Por.]  [Vidi]

3510  vînatuorĭ  vânător  ловац  vînatuorĭ (mn. vînatuorĭ) [akc. vînatuorĭ] (i. m.) — (zast.) lovac ◊ đemult tuoț uamińi a fuost vînatuorĭ, kă ku vînatu s-a arańit pista ĭarnă, da s-a aparat șî đi žuaviń sîrbaćiśe, kum a fuost lupi șî urșî — nekada su svi ljudi bili lovci, jer su se lovom prehranjuvali preko zime, a čuvali su se i od divljih zveri, kao što su bili kurjaci i medvedi ♦ up. lovźiu [Por.] ∞ vînat  [Vidi]

5466  vînă  vână  вена  vînă (mn. vîń) [akc. vînă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. vena, krvni sud ◊ kînd sa taĭe vîna, bîșńașće sînźiļi în tuaće părțîļi — kad se preseče vena, šikne krv na sve strane b. žila, tetiva ◊ kînd uomu prĭamult ḑaśe, îĭ sa skurtă vîńiļi la piśuare — kad čovek previše leži, skrate mu se žile na nogama 2. (geog.) venac; kosa; povijarac ◊ vîna munțî, vîna krakuluĭ — planinski venac, kosa, povijarac 3. (hidr.) matica ◊ în săśită mare sakă șî vîna rîuluĭ — u velikoj suši usahne i matica reke [Por.]   [Vidi]

4257  vînt  vânt  ветар  vînt (mn. vînturĭ) (i. s.) — vetar ◊ kînd baće vîntu, sa klaćină krĭanźiļi în ļemn — kad vetar duva, njiše se granje na drvetu ◊ vîntu mînă nuviri — vetar tera oblake ◊ baće un vînt rîaśe, strabaće pănă la uos — duva hladan vetar, probija do kostiju ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi vînturĭ, măĭ đes sînt koșaua, gorńak, đi țîganu șî vînto-l rău — ima mnogo vrsta vetrova, najčešći su košava, gornjak, ciganski i zli vetar ◊ vižuļiĭa ĭe vînt măĭ tare — oluja je najjači vetar [Por.]  [Vidi]

5866  vîntura  vântura  вејати  vîntura (ĭuo vîntur, ĭel vîntură) [akc. vîntura] (gl. p. ref.) —1. (o žitu) vejati ◊ grîu đintro vrĭame înkauśa s-a vînturat ku vînturatuarĭa, da pasuĭu tuot ku śuru la vînt — žito se od nekog vremena vejalo vejalicom, a pasulj i dalje rešetom na vetru 2. provetriti ◊ suoba muoșuluĭ trăbe vînturată, kî puće la pișăț — starčeva soba treba da se provetri, jer smrdi na mokraću [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

6176  vînturuasă  vântoasă  падалица  vînturuasă (mn.) [akc. vînturuasă] (prid.) — (dem.)(med.) padalicа ◊ vînturuasă ĭе muĭerĭа kare pikă pră Stamîna vînturuasă, luvată dă vîlva vîntuluĭ — padalica je žena koja pada u trans tokom Vetrovite nedelje, obuzeta demonom vetra ◊ Stamîna vînturuasă pră kîļindarĭu popăsk sa kĭamă Stamîna pră Rusaļe — Vetrovita sedmica se u popovskom kalendaru zove Rusalna nedelja ◊ puopi sîrbășć a ginđit kă muĭeriļi pikă luvaće dă Rusaļe, da ĭaļe a pikat luvaće dă vîlviļi vîntuluĭ — srpski popovi su mislili da žene padaju obuzete Rusaljama, a one su padale obuzete demonima vetra ◊ măĭ kunoskuće ar fuost muĭerĭ vînturuasă dîn Dîlbuoka, dar a pikat șă aļi dăn Șăvița, Ĭeresńița, Radănka, șî alće saće șă țînuturĭ rumîńeșć — najpoznatije su bile žene padalice iz Duboke, ali su padale i žene iz Ševice, Neresnice, Radenke, i drugih vlaških sela i oblasti [Zvizd] ∞ vînt  [Vidi]

5867  vînturuos  vânturos  ветровит  vînturuos (vînturuasă) (mn. vînturuoș, vînturuasă) [akc. vînturuos] (prid.) — vetrovit ◊ arĭa bîtrîńaskă s-a fakut la luok vînturuos, kă grîu s-a vînturat la vînt — starinsko gumno bilo je pravljeno na vetrovitom mestu, jer se žito vejalo na vetru [Por.] ∞ vînt   [Vidi]

4291  vîr  vârf  врх  vîr (mn. vîrurĭ) (i. s.) — vrh ◊ a fakut koļiba în vîru śuośi, să nol îńaśe fumu đi la kamin — podigao je kolibu na vrhu brda, da ga ne davi dim sa kamina ◊ askuțît ka vîru akuluĭ — oštar kao vrh igle ◊ uńi darîmă frunḑa đi la vîru ļemnuluĭ, da-ĭ înțaļeș darîmă đi la pomînt în sus — jednu krešu lisnik od vrha drveta, a pametni ljudi krešu od zemlje na gore ◊ iĭ s-a suit kopiĭi în vîru kapuluĭ — popela su joj se deca na vrh glave ♦ var. vîrf [Por.] ♦ dij. var. vîrv (Topolovnik) [Bran.]   [Vidi]

4259  vîrdare  verdare  детлић  vîrdare (mn. vîrdarĭ) [akc. vîrdare] (i. ž.) — (ornit.) detlić (Picus viridis) ◊ vîrdarĭa ĭe pasîre kare mĭarźe pi ļiemn însus-înźuos șî ćokńașće ku ćiku în butuarkă katînd la vĭermĭ — detlić je ptica koja se kreće po drvetu gore-dole i kucka kljunom po deblu tražeći crve ◊ vîrdarĭa sa kuĭbĭaḑă în butuarkă — detlić se gnezdi u duplji ◊ vîrdarĭa ĭe pasîrĭe ćokńituare — detlić je ptica čukačica [Por.] ♦ dij. var. vurdare (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

3089  vîrḑariĭe  vărzărie  купусиште  vîrḑariĭe (mn. vîrḑariĭ) [akc. vîrḑariĭe] — kupusište ◊ vîrḑariĭa ĭe luok unđe sa puńe varḑa — kupusište je mesto gde se sadi kupus ◊ fînkă varḑa kată multă apă, măĭ bun ĭe vîrḑariĭa să fiĭe apruape đi rîu, or đi vrun ogaș — pošto kupus traži mnogo vode, najbolje je da kupusište bude blizu reke, ili nekog potoka [Por.] ∞ varḑă  [Vidi]

4752  vîrkolak  vârcolac  вукодлак  vîrkolak (mn. vîrkolaś) [akc. vîrkolak] (i. m.) — (dem.) vukodlak, (astr.) pomračenje Sunca ◊ vîrkolak ĭe ală đintra-ĭ viĭ tare ruoș la fire, kare kad đes, ș-atunśa manînkă Luna or Suariļi — vukodlak je demon u koji se pretvaraju živi ljudi jako crveni u licu, koji često padaju u zanos, i tada jedu Mesec ili Sunce ◊ în saćiļi rumîńeșć đemult s-a șćut kare ĭe vîrkolak, śe manînkă Luna or Suariļi, șî faśe ńigurĭață — u vlaškim selima nekada se znalo ko je vukodlak što jede Mesec ili Sunce, i pravi pomračenje ◊ în Arnaglaua măĭ kunoskut vîrkolak a fuost vrunu Trailă Dogarĭu, gras ka puorku șî ruoșu ka raku, kare s-a labdat kî ĭe așa đin karńa Luńi ș-a Suariluĭ — u Rudnoj Glavi najpoznatiji vukodlak je bio neki Trailo Dogar, debeo ko svinja i crven ko rak, koji se hvalio da je takav od Sunčevog i Mesečevog mesa [Por.]  [Vidi]

2345  vîrńaĭe  vârtelniţă  вртешка  vîrńaĭe (mn. vîrńeĭe) [akc. vîrńaĭe] (i. ž.) — (tehn.) 1. vrteška, elisa; ventilator ◊ mi s-a frînt vîrńaĭa dă la ventilator dă la motuor — polomila mi se elisa na ventilatoru motora 2. (fig.) a. čigra, okretna, spretna ◊ kînd am fuost ćińără, am fuost o vîrńaĭe dă muĭare — kad sam bila mlada, bila sam čigra od žene b. vrtirepka; namiguša ◊ sa șćiĭe śe kată, kînd aļargă ka vîrńaĭa dîn kolo-kolo — zna se šta traži, kada jurca kao vrtirepka tamo-vamo [Zvizd] ∞ vîrćańiță  [Vidi]

3949  vîrsatură  vărsătură  сипар  vîrsatură (mn. vîrsaturĭ) [akc. vîrsatură] (i. ž.) — 1. (geog.) sipar, odron sa stena ◊ am un luok supt kîrșe, șî în tota primovara žumataće ăl kutrupĭașće vîrsatura śe sa suduame đi pi kļanț — imam njivu ispod krša, i svakog proleća do pola je pokrije sipar koji se obrušava sa ostenjaka 2. (med.) povraćka ◊ s-a dus drakuluĭ, da vîrsatura n-a șćers đi pi pat unđ-a durmit bat muort — otišao je u majčinu, a povraćku nije obrisao sa kreveta na kome je spavao mrtav pijan ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ varsa  [Vidi]

5428  vîrtak  vurtă ?  брежуљак  vîrtak (mn. vîrtaśe) [akc. vîrtak] (i. m.) — (folk.) brežuljak, brdašce ◊ śe s-auđe în al vîrtak? țîpă țîpîtuarĭa (dîn petrekatură) — šta se čuje na brežuljku? cvrči cvrčak s čikorije (iz petrekature) ♦ sin. śokiță [Zvizd]  [Vidi]

3415  vîrtuop  vârtop  рупчага  vîrtuop (mn. vîrtuape) [akc. vîrtuop] (i. s.) — (geogr.) (augm.) rupčaga, uvala ◊ a sapat apa ș-a fakut numa vîrtuope pi drum, nu sa mĭearźe ńiś ku vićiļi, ńiś pi piśuare — kopala je voda i napravila samo rupčage na putu, ne može se ići ni zapregom, ni pešice [Por.]   [Vidi]

2823  vîrtuos  vârtos  густ  vîrtuos (vîrtuosă) (mn. vîrtuoș, vîrtuasă) [akc. vîrtuos] (prid.) — 1. (za žitke i tečne materije) gust; tvrd; stvrdnut ◊ mĭastîkă bińe koļașa, să nu fiĭe prĭa vîrtuasă — mešaj dobro kačamak, da ne bude previše tvrd ◊ lapćiļi uoilor tuamna ĭe vîrtuos — ovčje mleko je u jesen gusto 2. (za stoku sa vimenom) teškomuzno ◊ sa ḑîśe đi vakă, uaĭe or kapră, kî ĭe vîrtuasă, kînd are mik svîrk la țîță, șî grĭeu sa mulźe — kaže se za kravu, ovcu ili kozu, da je teškomuzna, kada ima mali otvor na vimenu, i teško se muze ♦ supr. mulguos ♦ up. vîrtuće [Por.]  [Vidi]

3018  vîrzuabă  vârzob  крпља  vîrzuabă (mn. vîrzuabe) [akc. vîrzuabă] (i. ž.) — (tehn.) krplja, oprema za hodanje po snegu ◊ vîrzuaba s-a fakut đin kurpin gruos kare s-a înkoveĭat ļesńe în śerk șî nu s-a frînt, da pi đinuntru a fuost înplețit ku kurpiń măĭ supțîrĭ șî întarit ku ață — krplja se pravila od debljeg lijana, koji se lako savijao u krug i nije se lomio, a iznutra je bio opleten tanjim lijanima i ojačan koncem ◊ vîrzuabiļi afuost ļegaće ku kuraua đi talpa piśuoruluĭ — krplje su bile vezane kaišom za nožno stopalo ◊ vîrzuaba a fuost măĭ largă đi kît piśuoru, ș-a putut sî țînă uomu pi zapadă, să nu sa skufunđe în namĭaće — krplja je bila šira od noge, i mogla je da drži čoveka na snegu, da ne utone u smet [Por.] ∞ vîrzuob  [Vidi]

5709  vîržîtuare  vrăjitoare  врачара  vîržîtuare (mn. vîržîtuoĭr) [akc. vîržîtuare] (i. ž.) — (mag.) vračara ◊ vîržîtuare ĭe muĭare kare șćiĭe să đeskînće — vračara je žena koja zna da baje ◊ vîržîtuare ku đeskînćiśiļi ļekuĭe lumĭa bolnauă — vračara bajalicama leči bolesne ljude ◊ (ver.) fata mare kare s-auđe kă urđină la vîržîtuorĭ, grĭeu sa marită, kî lumĭa ginđașće kă śuava nuĭe bun ku ĭa — udavača koja često obilazi vračare, teško se udaje, jer ljudi misle da s njom nije nešto u redu ♦ var. vrîžîtuare, vrăžîtuare [Por.] ∞ vražî  [Vidi]

4431  vîtama  vătăma  озледити  vîtama (ĭuo vatîm, ĭel vatîmă:vîtamĭaḑă) [akc. vîtama] (gl. p. ref.) — (med.) ozlediti, povrediti, raniti ◊ lupu s-a bagat în strungă, ama kîńi s-a slubaḑît la ĭel, șî ĭel numa a vîtamat o uaĭe, alta șćetă n-ažuns sî fakă — vuk je upao u tor, ali su psi skočili na njega i on je samo povredio jednu ovcu, drugu štetu nije stigao da uradi ◊ s-a pus sî taĭe ļamńe, ĭ-a skapat kumva sakurĭa đin mîń, șî rău ĭ-a vîtamat piśuoru — počeo je da cepa drva, sekira mu se nekako izmakla iz ruku, i teško mu povredila nogu ♦ sin. fîrîma, lovi [Por.]  [Vidi]

4432  vîtamat  vătămat  озлеђен  vîtamat (vîtamată) (mn. vîtamaț, vîtamaće) [akc. vîtamat] (prid.) — (med.) ozleđen, povređen, ranjen ◊ s-a-nbrukat în spińe, ama ku piśuoru vîtamat a kosît tota ḑîua — nabo se na trn, ali je sa povređenom nogom kosio ceo dan ♦ sin. lovit, fîrîmat [Por.] ∞ vîtama  [Vidi]

4983  vîzlă  vâslă  евењка  vîzlă (mn. vîzle) [akc. vîzlă] (i. ž.) — (bot.) evenjka, venka ◊ vîzlă ĭeste viță de viĭe ku strugurĭ la ĭa, atîrnată la streșină să să usuče de ĭarnă — evenjka je kita spletenih grozdova, obešena pod strehom da se suši za zimu [Tim.] ♦ dij. sin. ivenk [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

4828  vĭasîl  vesel  весео  vĭasîl (vĭasîlă) (mn. vĭasîļ, vĭasîļe) [akc. vĭasîl] (prid.) — veseo ◊ đi uom kare ĭe vĭasîl șî vorbituorĭ, sa spuńe kă are narau bun — za čoveka koji je veseo i govorljiv, kaže se da ima dobru narav ◊ ĭel ĭe vĭasîl numa kînd bĭa kîta — on je veseo samo kad malo popije ♦ sin. voĭuos [Por.]   [Vidi]

3189  vĭașćid  veșted  увенуо  vĭașćid (vĭașćidă) (mn. vĭașćiḑ, vĭașćiđe) [akc. vĭașćid] (prid.) — (zast.) uvenuo 1. (bot.) uvenuo, sasušen, sparušen ◊ sa ḑîśe kî ĭe vĭașćidă đi vro fluare kare ĭe paļită đi brumă or uskată đi sîaśită — kaže se uvenuo za neki cvet koji je opaljen slanom ili sparušen sušom 2. (color) bled, bezbojan ◊ n-a fuost farbă đ-ažuns, șî pînḑa a ĭeșît vĭașćidă — nije bilo dovoljno boje, pa je platno ispalo bledo 3. (psih.) tužan, savladan bolom; slomljen ◊ dupa śe l-a lasat fata, ku ḑîļiļi a fuost vĭașćid, șî la tuoț s-a vaĭtat kî-ĭ ińima frîntă — kad ga je devojka napustila, danima je bio tužan, i svima se žalio da mu je srce slomljeno ♦ sin. uskat [Por.]   [Vidi]

762  vĭerme  vierme  црв  vĭerme (mn. vĭermĭ) [akc. vĭerme] (i. m.) — (helm.) crv ◊ vĭermi đin tuor sint buń đe prins la pĭașće — crvi iz stajskog đubriva dobri su za pecanje ◊ în žđerîtură a puĭat vĭermi — na odranom mestu pojavili su se crvi ♦ var. verme (mn. vermĭ) [akc. vermi] [Crn.] ♦ dij. var. vĭarme, vĭarmĭe ♦ dem. vĭermuș (Tanda) [Por.]   [Vidi]

3013  vlaș  vlaș  ваљкасти црв  vlaș (mn. vlaș) [akc. vlaș] (i. m.) — (zool.) 1. valjkasti crv (Nematoda) ◊ vlaș ĭe vĭarme đin apă — vlaš je vodeni crv ◊ uńi spun kî ĭe vlașu vĭarme skurt șî samînă la rîmă — jedni kažu da je vlaš kratak crv koji liči na glistu ◊ (med.) kînd la uom roșăsk uoki, sa skuot vlașî đin apă, sa pun pi kîrpă șî ku ĭa sa ļagă ăl bolnau pista uokĭ — kad čoveku pocrvene oči, vade se valjkasti crvi iz vode, stave se na maramu i njome bolesniku prevežu oči (Rudna Glava) 2. očni crv (Loaloa) ◊ vlașî sînt vĭermuș albĭ kare sa fak la uom în uokĭ — vlaši su beli crvići koji se izlegu kod čoveka u očima (Tanda) ♦ sin. pĭerĭ ♦ up. gușă [Por.]   [Vidi]

759  vlaś  vierme  власи  vlaś (mn.) [akc. vlaś] (i. m.) — (zool.) vlasi, crvi u zagađenoj rani ◊ în žđerîtură a înpuĭat vlaś — na oderotini su se pojavili crvi ◊ la taĭatura-ĭa la piśuoru vaśi ĭastă vlaś — u rani na kravljoj nozi ima crva [Crn.] ♦ dij. var. vlaș [Por.] ♦ dij. var. stradomaș [Mlava] ∞ vlaș  [Vidi]

4959  voĭală  dârstă  ваљавица  voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — valjavica, valjarica; stupa ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustela [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș — na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušće (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3417  voma  voma  повраћати  voma (ĭuo voamîĭ, ĭel voamîĭe) [akc. voma] (gl. p.) — 1. (med.) (zast.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa vuamîĭe — napio se kao ćurka, i sada samo povraća ♦ inov. sin. varsa 2. (tehn.) parati, rasparati; rasuti; odmotati; razmotati ◊ kînd a gemuit, n-a strîns ața pi gĭem bińe, șî gĭemu akuma tuot s-a vomait — kad je motala klube, nije konac namotala čvrsto, pa se klube sada svo razmotalo [Por.] ∞ varsa   [Vidi]

3418  vomatură  vomătură  повраћање  vomatură (mn. vomaturĭ) [akc. vomatură] (i. ž.) — 1. (med.) (zast.) povraćanje, povraćka ◊ puaće-fi înkarkată, kînd a prinso atîta vomatură — možda je trudna, kad je spopalo toliko povraćanje ♦ sin. inov. vîrsatură 2. (tehn.) isipavanje, rasipanje, paranje, rasturanje ◊ klańa stă strîmbă, șî kînd va baća vrun vînt tare, o să fiĭe așa vomatură đi fîn đi n-o sî-l măĭ adunăm vĭek — plast stoji nakrivo, i kad bude dunuo neki jak vetar, ima da bude takvo rasipanje sena, da ga nećemo sakupiti nikad [Por.] ∞ voma   [Vidi]

3724  vopuor  vapor  лађа  vopuor (mn. vopuară) [akc. vopuor] (i. s.) — lađa, brod ◊ vopuarîļi a mĭers pi Dunîrĭe, ma ku ĭaļe s-a karat numa duomńi — lađe su plovile Dunavom, ali njime se vozila samo gospoda ◊ pănă nu s-a izaflat motuoru, vopuoru pi Dunîrĭe la đal a tras lumĭa ku sfuara, lukro-la s-a kĭemat ĭardum — dok nije pronađen motor, lađu su uzvodno vukli ljudi konopcem, taj posao se zvao jardum [Por.]   [Vidi]

2011  vorbi  vorbi  говорити  vorbi (ĭuo vorbĭesk, ĭel vorbĭașće) [akc. vorbi] (gl. p. ref.) — govoriti, pričati, kazivati ◊ ļagă-ț gura, nu vorbi śe nu trîabe — zaveži usta, nemoj govoriti što ne treba ◊ nu șću đi śe atîta ma vorbĭașće đi rău, kî nu ĭ-am fakut ńimika — ne znam zašto me toliko ogovora, kada mu nisam učinio ništa ♦ sin. tăĭnui [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2015  vorbiță  vorbiţe  речца  vorbiță (mn. vorbiță) [akc. vorbiță] (i. ž.) — (demin.) rečca, mala, nežna reč; tepalica ◊ vinu la naĭka, numa o vorbiță să-ț spună la urĭake, pă o să fiĭ a mĭa pănă la muarće — dođi kod bate, samo jednu rečcu da ti šapne na uvo, pa ćeš biti moja do smrti ♦ / vuorbă + -iță [Por.] ∞ vorbi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2012  vorbituorĭ  vorbitor  говорљив  vorbituorĭ1 (vorbituare) (mn. vorbituorĭ, vorbituare) [akc. vorbituorĭ] (prid.) — govorljiv, rečit čovek ◊ muoșu ĭe uom vorbituorĭ șî povĭestîtuorĭ, da baba ĭe ponćură șî takută — čiča je govorljiv i pričljiv čovek, a baba je namćor i ćutalica ◊ la fată sa kată nu numa să fiĭe frumuasă șî vrĭańikă, numa șî vĭasîlă șî vorbituarĭe — od devojke se traži ne samo da bude lepa i vredna, nego i vesela i rečita [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2013  vorbituorĭ  vorbitor  говорник  vorbituorĭ2 (mn. vorbituorĭ) [akc. vorbituorĭ] (i. m.) — govornik ◊ s-a adunat o granadă đi vorbituorĭ, șî tuoț vorbĭesk într-un glas, ńiś draku nu-ĭ înțaļiaźe — skupila se gomila govornika i svi pričaju u jedan glas, ni đavo ih ne razume ◊ vorbituorĭ kîț vrĭeĭ, da lukratuorĭ nuĭe ńiś unu — govornika koliko hoćeš, a radnika nema ni jednog [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2014  vorbitură  vorbitură  гласина  vorbitură (mn. vorbiturĭ) [akc. vorbitură] (i. ž.) — glasina; ogovaranje ◊ sa trag ńișće vorbiturĭ urîće dupa ĭa, đi kînd iĭ uomu dus — vuku se za njom ružne glasine, otkako joj je muž odsutan [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2132  vrakńiță  vraniţă  вратница  vrakńiță (mn. vrakńiț) [akc. vrakńiță] (i. ž.) — vratnica, vrata na ogradi ◊ vrakńiță ĭe ușă mikă, fakută đin blăń ńiśopļiće, pin kare lumĭa tună-n traușă — vratnice su mala vrata, od neotesanih dasaka, kroz koja ljudi ulaze u dvorište ◊ vrakńița s-a înkis ku gužbă đi ćiĭ, ku popiku or ku kļanță — vratnice su se zatvarale gužvom od like, zasunom ili zaponcem [Por.]  [Vidi]

4877  vrau  vraf ?  време  vrau [akc. vrau] (pril.) — vreme, trenutak; jedanput, jednom ◊ l-a așćetat un vrau, ama kînd a vaḑut kă nuĭe, ș-adunat partaļiļi șî s-a dus — čekao ga je jedno vreme, ali kad je video da ga nema, pokupio je svoje stvari i otišao ◊ a uđińit un vrau bun, șî s-a pus pi lukru — odmorili se neko dobro vreme, i nastavili sa poslom ◊ n-a ramas mult đi lukru, măĭ un vrau, șî gata — nije ostalo mnogo posla, još jednom, i gotovo [Por.]  [Vidi]

5710  vražî  vrăji  врачати  vražî (ĭuo vražăsk, ĭel vražîașće) [akc. vražî] (gl. p. ref.) — (mag.) vračati, bajati ◊ a urđinat đi la babă la baba să-ĭ vražîaskă sî sa-nsuare, ama điźaba — obilazio je babe i babe da mu vračaju da se oženi, ali uzalud ♦ sin. đeskînta [Por.]  [Vidi]

5688  vreńiśiĭe  vrednicie  вредноћа  vreńiśiĭe (mn. vreńiśiĭ) [akc. vreńiśiĭe] (i. ž.) — vrednoća, radinost ◊ vreńiśiĭa nori n-a luvat ńima în samă, da a lukrat saraka đi s-a rupt tuată — snajkinu vrednoću niko nije zapazio, a radila je sirota da se sva kidala [Por.] ∞ vrĭańik   [Vidi]

3505  vrîșćină  bandă ?  врпца  vrîșćină (mn. vrîșćiń) [akc. vrîșćină] (i. ž.) — (izob.) vrpca, traka; povez ◊ vrîșćină ĭe kurauă đi pĭaļe, taĭată îngust, ku kare s-a ļegat opinka đi puork kînd uomu s-a-nkalțat în ĭa — „vrstina” ĭe bila kožna traka, usko sečena, kojom se vezivao svinjski opanak, kad ga je čovek obuvao ♦ / ? < srb. (augm.) vrpcina < vrpca (expl. Durlić) ♦ up. urḑală [Por.]   [Vidi]

6211  vrĭa  vrea  хтети  vrĭa (ĭuo vrĭeu, ĭel vrĭa) [akc. vrĭa] (gl.) — hteti ◊ n-a krĭeḑut kă fata o să vrĭa sî sa mariće dupa ĭel — nije verovao da će devojka hteti da se uda za njega ◊ vrĭeĭ-nu vrĭeĭ — hoćeš-nećeš ◊ vĭeḑ ku ĭel, vrĭa-va să vină, or nu — vidi s njim, hoće li doći, ili ne [Por.]  [Vidi]

2735  vrun  vrun  неки  vrun (m.r.) (prid.) (nepr.) (ž.r. vro) — neki ◊ să fiĭe ĭel vrun uom, da ĭa vro muĭare, iĭ nu sa-r gîlśavi atîta — da je on neki čovek, a ona neka žena, oni se ne bi svađali toliko ♦ up. vrunu [Por.]  [Vidi]

6026  vulpiță  vulpiță  лисичица  vulpiță (mn. vulpiț) [akc. vulpiță] (i. ž.) — (zool)(demin.)(folk.) lisičica, lija ◊ a veńit sorița vulpița pista rîu îngețat, șî ń-a furat pĭeșći đin kutariță — došla je sestrica lisičica preko zaleđene reke, i ukrala nam ribu iz kotarice [Por.] ∞ vulpĭe  [Vidi]

6025  vulpĭe  vulpe  лисица  vulpĭe1 (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (zol.) lisica (Vulpes vulpes) ◊ vulpĭa ĭe žuavină sîrbaćikă ku păr roșkaćik șî kuadă lungă, kare fură gaiń đi la uom đin kurĭańik — lisica je divlja životinja crvenaske dlake i dugog repa, koja čoveku krade živinu iz kokošarnika ◊ vulpĭa faśe bîrluog în pomînt, ș-aĭa sapat ku duauă uș, să puată să puată skapa kînd o prispĭesk vînatuori đintr-o parće — lisica pravi brlog u zemlji, i to iskopan sa izlazom na dve strane, da može uteći kad je poteraju lovci sa jedne srane ◊ vulpĭa ĭe žuavină tare vikļană, đi mulće uorĭ sa faśe muartă numa sî skîape đi kopuoĭ — lisica je jako lukava životinja, često se pravi mrtva samo da utekne lovačkim psima [Por.]  [Vidi]

6027  vulpĭe  ?  влачег  vulpĭe2 (mn. vulpĭ) [akc. vulpĭe] (i. ž.) — (tehn.) vlačeg, vlačuga ◊ vulpĭa ĭe o saĭnă raklată đi kare sa atîrnă kuardă kînd sa traźe la învaļituare, sî sa pună strîns pi sulu đinapuoĭ — vlačeg je rakljasta sanka o koju se kači osnova i vuče da se što čvršće snuje na zadnje vratilo razboja ◊ đi sî sa strîngă kuarda śe puaće măĭ tare, pi vulpĭe sa pun petruańe grĭaļe, or kă șăd kopiĭi măĭ maruț — da bi se osnova što čvršće stegla na vratilo, na vlačeg se stavlja teško kamenje, ili sede odrasla deca ◊ în Tanda nu sa lasă kopiĭi să șadă pi vulpĭe kă nu sa măĭ însuară — u Tandi se ne puštaju deca da sede na vlačegu jer se neće nikad oženiti ♦ sin. kapră (Tanda) [Por.] ∞ învaļi  [Vidi]

999  vuorbă  vorbă  реч  vuorbă (mn. vuorbĭе) [akc. vuorbă] (i. ž.) — 1. reč, govor, razgovor ◊ vuorba nuastră — naša reč ◊ uom đi vuorbă — čovek od reči ◊ lasă vuorba — ostavlja poruku, poručuje ◊ trîmĭaće vuorbă — šalje poruku, poručuje ◊ ăl țîńe đi vuorbă — drži ga za /datu/ reč ◊ vuorbă ușuară — /o/laka reč, laž ◊ vuorbĭe mulće — brbljarije, koještarije, tračevi; uvrede; klevete ◊ altă vuorbă — druga priča ◊ vuorbă grĭa — teška reč, uvreda 2. sporazum, dogovor ◊ tăĭnuĭ ku ĭel đi lukru, ș-a ramas vuorbă sî ńi măĭ gasîm odată la mińe — pričao sam s njim o poslu, i ostao je dogovor da se nađemo još jednom kod mene ♦ sin. taĭnă 3. jezik, narečje ◊ altă vuorbă ĭe la mńamț, altfĭeļ vorbĭesk, nu-ĭ înțaļeź fara învațat — drugi je jezik kod Nemaca, drugačije govore, ne možeš da ih razumeš bez učenja [Por.] ♦ dij. var. vorbă [Kmp.] ∞ vorbi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3913  vurai  alunga ?  терати  vurai (ĭuo vurîĭ, ĭel vurîĭe) [akc. vurai] (gl. p. ref.) — terati, goniti, požurivati ◊ la vurait ku bataĭa să lukre — terao ga je batinama da radi ◊ đi źaba ăl vurîĭe să gaćaskă lukru pănă nu însarĭaḑă — uzalud ga goni da završi posao dok se ne smrkne ◊ la vurait gazda ka pi lup đi fiĭe śe lukru — gonio ga je gazda ko kurjaka za bilo koji posao ♦ sin. mîna [Por.]   [Vidi]

3912  vuraĭală  alungare ?  јурњава  vuraĭală (mn. vuraĭelurĭ) [akc. vuraĭală] (i. ž.) — jurnjava, žurba, stiska, frka ◊ la gîzdoćiń tuot lukru s-a lukrat ku vuraĭală, nu s-a șaḑut ńiś un pik — kod bogataša se svaki posao radio u jurnjavi, nije se sedelo ni tren ◊ trăiratu ĭe mare vuraĭală — vršidba je velika jurnjava ♦ sin. grab, zuort, dura [Por.] ∞ vurai  [Vidi]

2628  vurgină  vîrghină  греда  vurgină (mn. vurgiń) [akc. vurgină] (i. ž.) — (tehn.) greda, motka nastala cepkanjem stabla ◊ vurgină sa faśe đin ļiemn lung, kare-l sparź ku sakurĭa în triĭ-patru țapăńiț, șî ku ĭaļe faś gard pi lînga koļibă, or țark pi lînga klańe — vurgina se dobija od dužeg drveta, koji se sekirom iscepa na tri-četiri cepanice, od kojih se pravi ograda oko kuće, ili senik oko stoga [GPek]   [Vidi]

4486  vuv  vuv  бруј  vuv! (uzv.) — (onom.) bruj; huj ◊ s-auđe „vuv-vuv!” or „vu-vu!” kînd lukră vrun motuor măĭ đeparće, or kînd kopiĭi învîrćesk vuva — čuje se „brmb-brmb!” ili „bru-bru!” kad podalje radi neki motor, ili kad deca okreću brujalicu [Por.]  [Vidi]

4485  vuvă  vuvă  зврк  vuvă (mn. vuve) [akc. vuvă] (i. ž.) — zvrk, vuvalica; brujalica ◊ vuvă ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đintr-o ruată đi ļemn ku găurĭ, pin kare ĭe trasă ața, șî kînd strînź șî slubuoḑ ața-ĭa, roćița sa-nvîrćașće șî vuvîĭe — zvrk je dečja igračka, napravljena od drvenog točkića kroz koji je provučen konac, pa kad taj konac stežeš i opuštaš, točkić se okreće i bruji ♦ var. vuvăĭtuare [Por.] ∞ vuv  [Vidi]

2782  zabală  zabală  жвала  zabală (mn. zabaļe) [akc. zabală] (i. ž.) — (tehn.) žvala, deo konjske opreme ◊ zabaļiļi sînt ļegaće đi uzgiń, șî sa pun la kal în gură, đi sî puată kalu sî sa puarće — žvale su vezane za uzde, i stavljaju se konju u usta, da bi konj mogao da se vodi ♦ sin. žvală, mn. žvaļe ♦ up. frîu [Por.] ∞ kal  [Vidi]

3381  zaĭkă  zaică  сојка  zaĭkă (mn. zăĭś) [akc. zaĭkă] (i. ž.) — (ornit.) sojka, kreja (Garrulus glandarius) ◊ zaĭka ĭe pasîrĭe kare șî ĭarnă ramîńe în padure, đes zbuară pi-nga kasîļi nuaștre katînd mînkare, ș-atunśa ļesńe o prind kopiĭi în laț — sojka je ptica koja i zimi ostaje u šumi, često leti oko naših kuća tražeći hranu, i tada je deca lako hvataju u zamku ◊ într-o vrĭame zaĭka gata s-a pĭerdut, rar s-a putut veđa ĭarnă, ama akuma ĭară s-a mulțît — jedno vreme sojka se gotovo bila izgubila, retko se mogla videti zimi, ali sada se ponovo namnožila [Por.]   [Vidi]

3017  zapadă  zăpadă  снег  zapadă (mn. zapĭeḑ) [akc. zapadă] (i. ž.) — sneg ◊ ĭarna kad flotaśi đin nuvîr șă astrukă pomîntu ku zapadă albă — zimi padaju pahuljice iz oblaka i pokrivaju zemlju belim snegom ◊ đin zapadă kopiĭi fak kukoluașă — od snega deca prave grudve ◊ kînd ĭe zapada mare șî baće vîntu, sa fak namĭeț — kad je sneg veliki i duva vetar, prave se smetovi ◊ ńinźe zapada — pada sneg ◊ kopiĭi sa kară ku săĭńiļi pi zapadă — deca se sankaju na snegu ◊ pin zapadă mare s-a mĭers numa ku vîrzuabiļi — po dubokom snegu išlo se samo sa krpljama [Por.] ♦ dij. sin. ńavă [Kmp.] ♦ dij. var. ńao [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3233  zapatuit  protectat ?  заштићен  zapatuit (zapatuită) (mn. zapatuiț, zapatuiće) [akc. zapatuit] (prid.) — zaštićen; osiguran, obezbeđen ◊ nu ma ćem đi ĭarnă, am zapatuit kasa: tuată am ĺipito pi đin afară — ne plašim se zime, zaštitio sam kuću: celu sam je oblepio spolja ◊ dîlmu ĭe zapatuit ku zîd đi pĭatră, đi sî nu sa mîĭ suduamă în drum — uzvišenje je obezbeđeno kamenim zidom, da se više ne urušava na put [Crn.] ∞ zapatui  [Vidi]

6213  zapri  zăpri  затворити  zapri (ĭuo ma zaprĭesk, ĭel sa zaprĭașće) [akc. zapri] (gl. p. ref.) — (med.) zatvoriti, otežati stolicu ◊ uoiļi s-a zaprĭesk măĭ đes kînd pask dîtaļină — ovce se najčešće zatvore kad pasu detelinu [Por.]  [Vidi]

6212  zaprĭală  zăpreală  затвор  zaprĭală (mn. zaprĭaļe) [akc. zaprĭală] (i. ž.) — (med.) zatvor (opstirpacija) ◊ zaprĭală ĭe buală kînd uomu nu puaće sî sa dukă pintru ĭel — zatvor je bolest kad čovek ne može da vrši nuždu ◊ đi zaprĭală nu sa bulnavĭesk numa uamińi, numa șă vićiļi — od zatvora ne oboljevaju samo ljudi, nego i stoka ◊ zaprĭala s-a ļikuit ku ḑamă đi varḑă, or ku spumă đi sapun — zatvor se lečio rasolom, ili sapunicom [Por.] ∞ zapri  [Vidi]

5347  zapsî  zăpsi  изненадити  zapsî (ĭuo zapsăsk, ĭel zapsașće) [akc. zapsî] (gl. p. ref.) — iznenaditi, isprepadati ◊ s-a vaĭtat kă veśinu l-a zapsît ńisprimit — žalio se da ga je sused iznenadio nespremnog [Zvizd]  [Vidi]

5786  zapușală  zăpușală  врућина  zapușală (mn. zapușălurĭ) [akc. zapușală] (i. ž.) — vrućina, vrelina, zapara ◊ vara-sta ĭe prĭa mare zapușală, nu sa puaće sufla — ovog leta je prevelika vrućina, ne može se disati ♦ sin. fertuare [Por.] ∞ zapuk  [Vidi]

5117  zastrug  zăstrugă  заструг  zastrug (mn. zastruź) [akc. zastrug] (i. m.) — zastrug ◊ zastrug ĭe vas đi ļemn, kare l-a fakut țîgańi la strug, ș-în kare s-a țînut sarĭa — zastrug je drveni sud, koji su izrađivali Cigani na strugu, i u koji se držala so [Por.] ♦ dij. sin. kovățao (Brodica) [Rom.]  [Vidi]

2598  zatkă  zatcă  повраћача  zatkă (mn. zătke) [akc. zatkă] (i. ž.) — (tehn.) povraćača, povratač, zatezaljča, zatezaljka, motka kojom se otpušta osnova sa zadnjeg vratila razboja ◊ zatka ĭe un bît lung, învîrat în kapu sululuĭ al đinapuoĭ, ku kare țîsatuarĭa slubuađe urḑala kînd sa umpļe spațu — povraćača je dugačak štap, uvučen u glavu zadnjeg vratila, kojim tkalja otpušta osnovu, kada se napuni „spac” [Por.] ∞ razbuoĭ   [Vidi]

3847  zatuor  zător  затор  zatuor (mn. zatuară) [akc. zatuor] (i. s.) — (anat.) zator, krmačino vime ◊ pulpĭa skruofi are țîță șî zatuor, în kare s-adună lapćiļi — krmačino vime ima sisu i zator, u koji se skuplja mleko ◊ skruafa slubuađe zatuară kînd trăbă sî fĭaće — krmača dobija zatore kad treba da se oprasi ◊ dakă skruafa are doasprîaśe zatuară, da fată trisprîaśe purśiĭ, al đi trisprîaśe muare đi fuame kî n-are zatuor — ako krmača ima dvanaest zatora, a oprasi trinaestoro prasadi, trinaesto prase lipsava od gladi jer nema svoj zator [Por.] ∞ skruafă  [Vidi]

5586  zavuoĭ  zăvoi  завој  zavuoĭ (mn. zavuaĭe) [akc. zavuoĭ] (i. s.) — (geog.) zavoj, zemljište pored reke ◊ zavuoĭ ĭe luok poļažńik în kare rîu faśe koveĭ, șî unđe ĭastă kîća ļamńe — zavoj je ravnica u kojoj reka pravi okuku, i gde ima malo drveća ◊ măĭ drag mĭ-a fuost vara să pazăsk faśiļi pi zavuoĭ, pănă vaśiļi pask, ĭo ma skald or prind la pĭeșć — najviše sam voleo leti da čuvam krave u zavoju, dok krave pasu, ja se kupam ili lovim ribu [Por.]  [Vidi]

5098  zăbik  zăbic  крљаница ?  zăbik (mn. zăbiśe) [akc. zăbik] (i. s.) — (nutr.) krljanica ? ◊ zăbik să faśe đin malaĭ uskat șî fărîmat marunt, kare să friźe în untură — krljanica se pravi od suve i sitno mrvljene proje, koja se prži na masti [Pad.] ♦ dij. sin. pufă (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

2487  zăđina  zădina  задржавати  zăđina (ĭuo ma zăđin, ĭel sa zăđină) [akc. zăđina] (gl. p. ref.) — zadražavati se, ometati koga u poslu ◊ nu ma zăđina, kă grabĭesk — nemoj me zadržavati, jer žurim ◊ nu șću đi śe s-a fi zăđinat ĭel atîta-n sat — ne znam zašto li se on toliko zadržao u selu ◊ đ-adauară nu ma zađina atîta, ma ruog đi ćińe — drugi put me nemoj zadržati toliko, molim te ♦ sin. zîbovi [Por.] ∞ zađină  [Vidi]

4150  zămărlău  umplutură  надев  zămărlău (mn. zămărluaĭe) [akc. zămărlău] (i. s.) — (nutr.) nadev ◊ zămărlău ĭe mistakatura đе uauă șî brînḑă, kare sa puńe în plaśinț — zamarlau je nadev od jaja i sira kojim se pune plačinte ◊ la Tanda, Gorńana șî Krivĭeļ zămărlău đe plaśinț s-a fakut đen uou, brînḑă șî śapă — u Tandi, Gornjani i Krivelju nadev za plačinte pravio se od jaja, sira i luka ♦ sin. kofrțău [Por.] ∞ plaśintă  [Vidi]

3833  zbăg  refugiu  збег  zbăg (mn. zbăgurĭ) [akc. zbăg] (i. s.) — zbeg ◊ zbăgu ĭe gramada đi lumĭe kare đi vrĭamĭa đi raturĭ fuźe-n padure, sî sa pituļe đi rău dușmańilor — zbeg je grupa ljudi koja za vreme ratova beži u šumu, da se sakrije od neprijateljskog zla ◊ zbăg sa kĭamă șî luok pitulat unđe lumĭa sa pitulă đi vrĭamĭa đi rat — zbeg se zove i skrovito mesto, gde se ljudi kriju za vreme rata [Por.]  [Vidi]

3952  zbera  zbera  викати  zbera (ĭuo zbĭer, ĭel zbĭară) [akc. zbera] (gl. p. ref.) — 1. (o čoveku) vikati, govoriti povišenim glasom ◊ sa zbĭară adîns s-o audă tuoț — namerno viče da je čuju svi ◊ mîńiuos, zbĭară pi kopiĭ — ljutit, viče na decu 2. (o stoci) javljati se, oglašavati se ◊ zbĭară vićiļi đi fuame, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă la pașuńe — javlja se gladna stoka, vreme je da se pusti na pašu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4465  zbiśi  zbici  просушити  zbiśi (ĭuo zbiśesk, ĭel zbiśașće) [akc. zbiśi] (gl. p. ref.) — prosušiti, osušiti ◊ sa zbiśașće śuava śe sa uskă numa kîta, or numa pi o parće — prosušuje se nešto što se osušilo samo malo, ili samo na jednoj strani ◊ a ĭeșît suariļi, șî pîkurari așćată numa kîta ĭarba sî sa zbiśaskă đi ruauă, șî sî mîńe uoĭiļi — izašlo je sunce, i čobani čekaju samo malo trava da se prosuši od rose pa da poteraju ovce ♦ var. zbiśula ♦ sin. zvînta [Por.]   [Vidi]

3810  zbîrśi  zbârci  збрчкати се  zbîrśi (ĭuo ma zbîrśesk, ĭel sa zbîrśașće) [akc. zbîrśi] (gl. p. ref.) — zbrčkati se, naborati, dobiti bore ◊ la bîtrîńață la uom sa zbîrśașće pĭaļa pi față — u starosti čoveku se zbrčka koža na licu ♦ sin. înkrețî [Por.]  [Vidi]

3811  zbîrśitură  zbârcitură  бора  zbîrśitură (mn. zbîrśiturĭ) [akc. zbîrśitură] — 1. (anat.) bora na koži ◊ muĭare ćinîră, da pļină đi zbîrśiturĭ pi lînga uokĭ — mlada žena, a puna bora oko očiju 2. nabor na odeći ◊ zbîrśitură la krețan s-a kĭemat krĭeț — nabor na suknji zvao se krec ♦ sin. înkrețîtură [Por.] ∞ zbîrśi  [Vidi]

3953  zbĭarît  zberet  вика  zbĭarît (mn. zbĭarîće) [akc. zbĭarît] (i. m.) — vika, galama; graja ◊ mare zbĭarît s-auđe pi vaļe, sigurat ńiskaĭ veśiń s-a luvat la sfadă — velika se vika čuje u dolini, sigurno su neki susedi zapodeli svađu ◊ lukră la șkuală da rău sufîră zbĭarîtu kopiĭilor — radi u školi, a teško podnosi dečju graju ♦ sin. zgomît [Por.] ∞ zbera  [Vidi]

35  zbura  zbura  летети  zbura (ĭuo zbuor, ĭel zbuară) [akc. zbura] (gl. p.) — 1. leteti, kretati se po vazduhu, (ptica, avion) ◊ zbuară ka pasîrĭa — leti kao ptica ◊ zbuară pi sus — leti na visini 2. hitati, žuriti, kretati se brzo ◊ la prispit nakazu, șă nu aļargă, numa zbuară — pritisla ga muka, pa ne trči, nego leti 3. raditi nešto velikom brzinom ◊ trasă sabĭa, iĭ zbură kapu — manu sabljom, odseče mu glavu [Por.]   [Vidi]

2141  zburda  zburda  лудирати се  zburda (ĭuo ma zburđieḑ, ĭel sa zburđiaḑă) [akc. zburda] (gl. p. ref.) — (za decu) ludirati se, ponašati se razuzdano; preterano skakati u igri ◊ kopiĭi đemult nu sa zburda la źuakă așa ka akuma — deca nekad nisu tako ludovala u igri kao sada ◊ nu zburda kopiĭi — ne podstiči decu na ludorije ♦ sin. đizmĭerda ♦ up. đizburda [Por.]  [Vidi]

2144  zburdaļńik  zburdalnic  разметљивац  zburdaļńik (zburdaļńikă) (mn. zburdaļńiś, zburdaļńiśe) [akc. zburdaļńik] (prid.) — razmetljivac, raspikuća ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe măĭ rău đin iĭ duoĭ: ĭel ĭe zburdaļńik la mĭană, ĭa nare marźină ku labdaturĭ, șî đin iĭ pănă la urmă n-o să fiĭe ńimika — ne zna se ko je gori od njih dvoje: on je razmetljivac u kafani, ona nema granicu u hvalisanju, i od njih do kraja neće biti ništa [Por.] ∞ zburda   [Vidi]

4951  zdrĭanță  zdreanță  дроњак  zdrĭanță (mn. zdrĭanță) [akc. zdrĭanță] (i. ž.) — dronjak, krpa, rita; froncla ◊ zdrĭanța ĭe un parśel đin țuală ruptă — dronjak je deo pocepane odeće ◊ đemult s-a purtat țuala tuot pănă nu s-a fakut zdrĭanță — nekad se odelo nosilo sve dok se nije pretvorilo u dronjke ♦ sin. trĭanță, druanță, truanță, torofļoanță [Por.]  [Vidi]

3325  zdump  zdup  трас!  zdump (uzv.) — (onom.) tras! tres! zvuk treska ◊ zdump s-auđe kînd śeva lovĭașće șî sună — tras! se čuje kad nešto udara i odjekuje ◊ „zdump” s-auđe kînd uomu mîńiuos dă ku ușa tare — „tres” se čuje kad ljutit čovek jako lupne vratima [Por.]  [Vidi]

3327  zdumpańală  zdupăială  трескање  zdumpańală (mn. zdumpańaļe) [akc. zdumpańală] (i. ž.) — treskanje, udaranje predmeta o predmet uz tresak ◊ nu puaće să duarmă đi frikă kă đi kînd s-a rapus muoșu, s-auđe kînd șî kînd o zdumpańală pin kasă, đi la podrum pănă-n puod — ne može da spava od straha jer od kad je umro starac, čuje se kadkad neko treskanje po kući, od podruma do tavana [Por.] ∞ zdump  [Vidi]

3326  zdumpańi  zdupăi  трескати  zdumpańi (ĭuo zdumpăn, ĭel zdumpăńe) [akc. zdumpańi] (gl. p. ref.) — (onom.) treskati, jako udarati o nešto uz tresak ◊ s-a mîńiĭat pi muĭare, mĭarźe đin suobă-n suobă, șî numa zdumpîńe ku ușîļi, parke sînt ușîļi đevină — naljutio se na ženu, ide iz sobe u sobu i samo treska vratima, kao da su mu vrata kriva ◊ s-a dus să vadă śe zdumpîńe-n puod, kă kopiĭi sa ćem să nu fiĭe vrun moruoń — otišao je da vidi šta to treska na tavanu, jer se deca boje da nije neki vampir ♦ var. (ret.) zdumpai [Por.] ∞ zdump  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3897  zgaĭbă  zgaibă  краста  zgaĭbă (mn. zgaĭbe) [akc. zgaĭbă] (i. ž.) — (med.) krasta ◊ zgaĭbă ĭe kuažă śe sa prinđe pi bubă kînd sa vinđikă — krasta je pokorica koja se hvata na rani, kada zarasta [Por.]  [Vidi]

6274  zgardă  zgardă  огрлица  zgardă (mn. zgărḑ) [akc. zgardă] (i. ž.) — (za psa) ogrlica, povodac ◊ zgardă ĭe śerk đi kuruă kare sa puńe la kîńe la gît kînd vrĭeĭ să skuoț kîńiļi în proumblare — ogrlica je kožni povodac koji se stavlja psu oko vrata, kad hoćeš da izvedeš psa u šetnju [Por.]   [Vidi]

4309  zgîi  zgâi  кеzити се  zgîi (ĭuo ma zgîĭesk, ĭel sa zgîĭașće) [akc. zgîi] (gl. ref.) — zijati, ceriti se, keziti se ◊ sa zgîĭașće kîtra lumĭe ku gura kaskată, ka un prostovan — zija u ljude otvorenih usta, kao neki prostak ◊ nu ći zgîi așa kîtra mińe, kă-ț zdau o palmă — ne zijaj tako u mene, jer ću ti opaliti šamar ◊ ĭ-a spus frumuos să nu sa zgaĭaskă, da ĭel tot sa zgaĭașće șî sa strîmbă ka kînd ĭe plesńit — lepo mu je rekla da se ne kezi, ali on se i dalje kezi i bekelji kao da je blesav ♦ var. zgai (zgaĭesk, zgaĭașće) ♦ sin. zgîmboĭa, bîzgoĭa [Por.]  [Vidi]

4310  zgîmboĭa  zgâmboia  церити се  zgîmboĭa (ĭuo ma zgîmbuoĭ, ĭel sa zgîmbuaĭe) [akc. zgîmboĭa] (gl. ref.) — ceriti se, keziti se ◊ đizvață kopilu pănă ĭe mik să nu sa zgîmbuaĭe așa, kî ĭe tare urît — odvikni dete dok je malo da se ne cereka tako, jer je jako ružno ♦ sin. zgîi [Por.]  [Vidi]

5620  zgîrgori  zgârgori  коврџати  zgîrgori (ĭuo zgîrgorĭesk, ĭel zgîrgorĭașće) [akc. zgîrgori] (gl. p. ref.) — kovrdžati, uvijati se ◊ đi mik luĭ s-a zgîrgorit păru — kosa mu se od malena kovrdžala [Por.] ∞ zgîrgur  [Vidi]

5622  zgîrgorit  zgârgorit ?  коврџав  zgîrgorit (zgîrgorită) (mn. zgîrgoriț, zgîrgoriće) [akc. zgîrgorit] (prid.) — kovrdžav ◊ atîta ĭe păru luĭ đi zgîrgorit đi nu sa puaće pipćena ńiś tunźa — toliko mu je kosa kovrdžava da se ne može češljati ni šišati [Por.] ∞ zgîrgur  [Vidi]

5621  zgîrgur  zgârgor  коврџа  zgîrgur (mn. zgîrgurĭ) [akc. zgîrgur] (i. m.) — kovrdža ◊ grĭeu sa pĭapćină păru pļin đi zgîrgurĭ — teško se češlja kosa puna kovrža [Por.]  [Vidi]

3900  zgîrś  cârcel  грч  zgîrś (mn. zgîrśurĭ) [akc. zgîrś] (i. s.) — (med.) grč ◊ a notat ustańit, șî la prins zgîrśu, sa fi fuost apa măĭ adînkă, sa fi îńekat sigurat — plivao je umoran i uhvatio ga grč, da je voda bila dublja, udavio bi se sigurno [Por.] ∞ zgîrśi   [Vidi]

3898  zgîrśi  zgârci  згрчити  zgîrśi (ĭuo ma zgîrśesk, ĭel sa zgîrśașće) [akc. zgîrśi] (gl. p. ref.) — zgrčiti se, skupiti se, stegnuti ◊ mi s-a zgîrśit mațîļi đi fuame — zgrčila su mi se creva od gladi ◊ s-a zgîrśit đi frig, șî trămură tuot — zgrčio se od hladnoće, i sav se trese [Por.]  [Vidi]

3899  zgîrśitură  zgârcitură  тврдица  zgîrśitură (mn. zgîrśiturĭ) [akc. zgîrśitură] (i. ž.) — (pej.) tvrdica, cicija; sebičnjak ◊ zgîrśitură grĭa, pļin đi bań da nu dă la ńima ńiś în prumut — teška tvrdica, pun para, a ne da nikom ni na zajam ♦ var. zgîrśit [Por.] ∞ zgîrśi  [Vidi]

5279  zgorńaĭkă  zgornire  изгонац  zgorńaĭkă (mn. zgorńeĭś) [akc. zgorńaĭkă] (i. ž.) — (izob.) (pej.) izgonac ◊ zgorńaĭkă s-a kĭemat koļașa ku kare la nuntă a dudait nașu ś-a șaḑut prĭamult șă n-a vrut să pļaśe, dakă s-a gaćit tuaće ađeturļi nunțășć — izgonac se zvao kačamak kojim se sa svadbe terao kum koji je sedeo predugo i nije hteo da pođe, iako su svi svadbeni običaji bili svršeni [Por.] ∞ zgorńi  [Vidi]

5278  zgorńi  zgorni  истерати  zgorńi (ĭuo zgorńesk, ĭel zgorńașće) [akc. zgorńi] (gl. p. ref.) — isterati, oterati; izgnati ◊ vrĭamĭa sî sa zgorńaskă uoĭļi la pașćuńe — vreme je da se isteraju ovce na pašu ♦ sin. dudai, skoća [Por.]  [Vidi]

2506  zgribĭenț  zgrebenţ  загребенци  zgribĭenț (mn. zgribĭențurĭ) [akc. zgribĭenț] (i. m.) — zagrebenci, zagrebenće; grebenac, ostaci kučine ◊ zgribĭențu ĭe otpadu dî la kîlț śe uđașće-n darak, bun dă străkurat rakiĭa kînd sa friźe la kazan — zagrebenac je otpad sa kučine koji ostaje na grebenu, dobar je za proceđivanje rakije kad se peče na kazanu ◊ dăn ĭel sa fakut șă baćală dă kuśimă — od njega se pravila i osnova za ponjavu [Mlava] ♦ dij. var. zgrĭebiń (Tanda) [Por.] ♦ up. gibură [Por.]  [Vidi]

3046  zgurav  zgurav  сипкав  zgurav (zguravă) (mn. zguravĭ, zgurave) [akc. zgurav] (prid.) — sipkav, mrvljiv ◊ kolaśel zgurav, sa maśină în gură — sipkav kolač, mrvi se u ustima ◊ pară zguravă — sipkava kruška ◊ ĭastă pĭapin zgurau, șî ĭastă pĭapin apuos — ima dinja sipkava, i ima dinja sočna ♦ supr. apuos, kļiuos [Por.]  [Vidi]

782  zgură  zgură  згура  zgură (mn. zgurĭ) [akc. zgură] (i. ž.) — 1. zgura, gar, smolasta materija koja ostaje iza sagorevanja ◊ dupa śe faś fuoku ku ćumuru dîn maĭdan, să faśe multă zgură în ćionk or în șporiĭet — kada se loži vatra drvenim ugljem iz rudnika, u čunku ili šporetu nahvata se mnogo zgure ◊ zgura nuĭe ka fuńiźina, ĭa ĭe ka smuala ńiagră șî ļipiśuasă — zgura nije kao gar, ona je crna i lepljiva kao smola ◊ kînd să skutură ćuonku, fuńiźina ĭasă kî ĭe ușuară, dar zgura uđiașće, șî ćuonku trăabuĭe ćistît k-un bît — kada se čunak trese, gar izlazi jer je lagan, a zgura ostaje, pa čunak treba da se čisti nekim štapom [Hom.] 2. otpadak ili sporedni proizvod pri topljenju, paljenju metalne rude; šljaka, troska, drozga (Речник МС) 3. čest toponim u rudarskim mestima istočne Sbije ♦ (top.) Zgurĭ, luok pi Kulmĭa mikă, în Arnaglaua, unđe vrodată s-a topit ruda — Zgure, zvano mesto na Maloj kulmi u ataru Rudne Glave, gde se nekada topila ruda 4. zagorelo mesto na dnu kuhinjske posude ◊ muĭarĭa a zuĭtat ćigańa pi fuok, șî s-a prins zgură pi fund — žena je zaboravila tiganj na vatri, i tiganj je zagoreo [Por.]   [Vidi]

5387  zîbovi  zăbovi  забавити се  zîbovi (ĭuo ma zîbovĭesk, ĭel sa zîbovĭașće) [akc. zîbovi] (gl. ref.) — zabaviti se, zamajati se, zadržati se ◊ s-a zîbovit ku fîrtațî pin kafană, șî sa amînatat la lukru — zadražao se sa pajtašima u kafani, i zakasnio na posao ♦ sin. zăđina [Por.] ♦ dij. var. zîbavi (Šarbanovac) [Crn.]  [Vidi]

4219  zîdańiță  baniţă  зиданица ?  zîdańiță (mn. zîdańiț) [akc. zîdańiță] (i. ž.) — (zast.) zidanica, sud za semenje ◊ zîdańiță a fuost vas đin obadă đi butuarkă, fakut đi pazît marunțîșu — zidanica je bila drveni sud od šupljike drveta, napravljen da se u njemu čuva zrnevlje ◊ zîdańița avut fund đi blană rotată, prins đi ĭa ku kuńe đe ļemn — zidanica je imala dno od okrugle daske, pričvršćene za nju drvenim čavlima ◊ fundu zîdańițî a fuost îngăurit la mižluok — dance zidanice bilo je probušeno na sredini ◊ î-n gaură la fundu zîdańițî a fuost înțapată đinuntru o furkă ku triĭ kuarńe, fakută đin kuorn uskat — u rupu na dnu zidanice bila je iznutra ubodena račka sa tri roga, izrađena od suvog drena ◊ furka ku tri kuarńe înțapată đinuntru în zîdańiță a rarit buobiļi să nu sa izgorĭaskă đi vlagă — troroga račka umetnuta u zidanicu iznutra razređivala je zrnevlje da se ne upali od vlage ♦ sin. butuarkă [Por.] ◊ zîdańiță la nuoĭ s-a kĭemat vas đi ļemn în kare s-a țînut oțătu, fakut ka źubanu, ku gaură largă đ-aputut oțătu sî sa ĭa ku śuoĭu — zidanica je kod nas bio sud u kome se držalo sirće, sličan žbanu, sa velikim otvorom da je sirće moglo da se zahvati čašom (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. baniță (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

3015  zîmbră  zâmbre  зазубица  zîmbră (mn. zîmbre) [akc. zîmbră] (i. ž.) — (vet.) zazubica, upala desni kod konja (Gingivitis), ili bolne izraslice na usnama goveda ◊ zîmbră ĭe buala vićilor, kînd la vită krĭesk ńișći rînḑă miś pi buḑa, șî ĭa nu puaće sî paskă ńiś sî bĭa apă — izraslica je goveđa bolest, kad govedu izrastu neke male rese na usnama, pa govedo ne može ni da pase, ni da pije vodu ◊ (med.) zîmbrîļi la vită sa ļekuĭe ku fuarfiśiļi: kum ĭaļe krĭesk, așa uomu ļi taĭe — izraslice se kod goveda leče makazama: kako one rastu, tako ih čovek seče [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

51  zîmosîăk  crud  сиров  zîmosîăk (mn. zîmosîăś) [akc. zîmosîăk] (prid.) — (za drvo) polusuvo, koje je izgubilo vlagu; sirovo ◊ ļiemnu gata s-a uskat, s-a fakut zîmosîăk, amunka sa sparźe ku sakurĭa — drvo se gotovo osušilo, polusuvo je i teško se cepa sekirom ♦ / zîmo < lat. semi — „pola” + sîăk < lat. siccus „suv” (exp. Durlić) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4042  zîrță  zarțale  наочаре  zîrță [akc. zîrță] (i. ž.) — (med.) naočare ◊ mama a purtat zîrță đi mikă — majka je nosila naočare od malena ◊ am numa o parĭake đi zîrță, ļi duk kînd lukru ku aku — imam samo par naočara, nosim ih kad radim sa iglom ◊ sa vaĭtă kă ńiś ku zîrțîļi nu măĭ vĭađe — žali se da ni sa naočarima više ne vidi [Por.] ♦ dij. sin. okĭeț [Buf.] ♦ dij. sin. oćilă, naośiri (Urovica) [Pad.]  [Vidi]

4753  zmău  zmeu  змај  zmău (mn. zmăĭ) [akc. zmău] (i. m.) — (demon.) zmaj, (astr.) kometa, bolid ◊ zmău ĭe o viđarĭe kare zbuară pista śerĭ — zmaj je svetlost koja leti preko neba ◊ zmău tună pi kuoș în kasă unđe traĭașće vro văduvă ćinîră, sa profaśe voĭńik ș-o ia đi ibomńikă — zmaj ulazi kroz odžak u kuću u kojoj živi mlada udovica, pretvara se u muškarca i uzima je za ljubavnicu ♦ sin. al zburatuorĭ [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

3804  zminćală  sminteálă  сметња  zminćală (mn. zminćaļe) [akc. zminćală] (i. ž.) — 1. smetnja, ometanje ◊ ńiś o dobîndă nuĭe đin ĭel, numa zminćală la tuot lukru — nikakva korist od njega, samo smetnja na svakom poslu ◊ zminćală la vuorbă — smetnja u govoru 2. (med.) mentalna bolest ◊ s-a fakut ku zminćală la kap, lovit — rodio se sa nekom mentalnom smetnjom, ćaknut ♦ var. sminćală [Por.] ∞ zminći   [Vidi]

4117  zmîkńi  smâcni  тргнути  zmîkńi (ĭuo zmîkńesk, ĭel zmîkńașće) [akc. zmîkńi] (gl. p. ref.) — trgnuti, cimnuti, povući unazad; uzmaknuti ◊ vaka s-a spumîntat, a zmîkńit înapuoĭ, șî la gazît pi piśuor — krava se uplašila, cimnula unazad i nagazila ga na nogu ♦ / < zmîk ♦ up. stokńi [Por.] ∞ zmîk  [Vidi]

4189  zmĭeura  mieuna  маукати  zmĭeura (ĭuo zmĭaur, ĭel zmĭaură) [akc. zmĭaura] (gl.) — (onom.) maukati, mijaukati ◊ pănă kînd va zmĭeura mîțo-la în puod? — dokle će maukati ona mačka na tavanu? ◊ mîrtanu zmĭeură într-o vrĭame tare, ka kînd s-a ńekat ku vro žuavină — mačor je maukao jedno vreme jako, kao da se davio sa nekom životinjom ♦ up. mîrońa [Por.] ∞ mîț  [Vidi]

4190  zmĭeurat  mieunat  маукање  zmĭeurat (mn. zmĭeuraturĭ) [akc. zmĭeurat] (i. ž.) — (onom.) maukanje ◊ sa uśuĭat mîțî, a gaćit zmĭeuratu — mačke su se smirile, završile su maukanje ◊ în marta nu sa puaće trai đi zmĭeuratu mîțîlor — u martu se ne može živeti od mačjeg maukanja [Por.] ∞ mîț  [Vidi]

4480  znamîn  znamăn  споменик  znamîn (mn. znamîń) [akc. znamîn] (i. m.) — (rel.) nadgrobni spomenik ◊ în Porĭeśa, znamînu la mormîntu muortuluĭ sa puńe pănă nu sa-npļińașće anu đi la muarće — u Poreču se spomenik na grobu pokojnika postavlja pre isteka godišnjice smrti ◊ dakă uomu nu puaće să pună znamîn la parinț pănă la anu, ăl puńe pănă la triĭ ań — ako čovek ne može roditeljima da postavi spomenik do godinu dana, onda ga postavlja do treće godine ◊ dakă nu sa puńe znamînu pănă la triĭ ań, đ-aśi înkolo nu sa măĭ puaće puńa ńiśkînd — ako se spomenik ne postavi do treće godine, posle toga se ne može postaviti nikad ◊ moșîĭa lu parinț la kare kopiĭi n-a pus znamîn, pĭarđe birekĭetu, șî moșćeńitori n-o sî pouată arańi ku ĭa — imovina roditela kojima deca nisu podigla spomenik, gubi plodnost, i naslednici neće moći da se prehrane sa nje ♦ sin. pĭatră [Por.]  [Vidi]

2336  znuabă  zloabă  злоба  znuabă (mn. znuabe) [akc. znuabă] (i. ž.) — 1. zloba, nedelo, zločin; spletka, intriga; smicalica ◊ bugari a fakut mare znuabe dă vrĭamĭa dă rat, da ńima nu ĭ-a suđit prăntu aĭa — Bugari su činili velika zla za vreme rata, a niko im nije sudio zbog toga ◊ nuĭe uom kum trăbe, numa faśe la znuabe, alta nu șćiĭe — nije čovek kako treba, samo pravi smicalice, drugo ne zna [Mlava] 2. (o deci) nestašluk ◊ aldrakuluĭ kopilo-sta, a krĭeskut, da nu sa măĭ lasă đi znuabe — đavolasto dete, odraslo je, a nije se manulo nestašluka (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2394  zobară  zobară  зобница  zobară (mn. zobare) [akc. zobară] (i. ž.) — (zast.) zobnica ◊ zobară ĭe o trastă în kare sa puńe zuob, șî sa atîrna la kal la kap sî manînśe kalu đin ĭa — zobnica je torba u koju se stavalja zob, i kači se konju na glavu da konj iz nje jede zob ♦ sin. zomńiță [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2395  zomńiță  zomniţă  зобница  zomńiță (mn. zomńiț) [akc. zomńiță] (i. ž.) — zobnica ◊ trasta đin kare sa arańiașće kalu ku zuob — torba iz koje se konj hrani zobom ♦ var. zuomńița ♦ sin. zobară [Por.] ∞ kal  [Vidi]

6276  zubun  zăbun  зубун  zubun (mn. zubuńe) [akc. zubun] (i. s.) — zubun ◊ zubun a fuost țuală śe s-a purtat đisupra, pista alalće țuaļe, fakut đi śuarik gruos, ku mîńiś skurće, or fara mîńiś — zubun je gornji haljetak koji se nosio preko druge odeće, skrojen od debljeg sukna, sa kratkim rukavima, ili bez rukava ◊ zubunu a purtat șî muĭeriļi, șî uamińi — zubun su nosili i muškarci i žene ◊ zubunu s-a pĭerdut întra raturĭ, kînd l-a skimbat burka — zubun se izobičajio izmedju dva rata, kada ga je zamenio kaput [Por.]   [Vidi]

2732  zuĭta  zăuita  заборавити  zuĭta (ĭuo zauĭt, ĭel zauĭtă) [akc. zuĭta] (gl. p. ref.) — zaboraviti, zaboravljati (se) ◊ aĭa ś-a fuost, trăbe zuĭta — to što je bilo, treba zaboraviti ◊ răotaća nu sa zauĭta ļesńe, or ĭuta — zločin se ne zaboravalja lako, ili brzo [Por.] ♦ dij. var. uĭta [Kmp.]  [Vidi]

2731  zuĭtare  zăuitare  заборав  zuĭtare (mn. zuĭtărĭ) [akc. zuĭtare] (i. ž.) — zaborav ◊ dupa șapće ań, al muort trĭaśe în zuĭtare, tuoț ăl zauĭtă — posle sedam godina, pokojnik prelazi u zaborav, svi ga zaborave [Crn.] ∞ zuĭta  [Vidi]

4116  zvînta  zvânta  просушити  zvînta (ĭuo zvînt, ĭel zvîntă) [akc. zvînta] (gl. p. ref.) — prosušiti, osloboditi se vlage ◊ sî măĭ așćetăm kîta ku sapatu, sa va măĭ zvînta pomîntu — da sačekamo malo sa okopavanjem, možda će se prosušiti zemlja ◊ la strîbatut pluaĭa, ș-a pus burka la kamîn sî sa zvînće — probila ga je kiša, i stavio je kaput kraj kamina da se prosuši ♦ sin. zbiśula [Por.]  [Vidi]

4464  zvîntat  zvântat  просушен  zvîntat (zvîntată) (mn. zvîntaț, zvîntaće) [akc. zvîntat] (prid.) — prosušen; suv ◊ sa ḑîśe kî ĭe śuava zvîntat kînd a fuost ud, da s-a uskat măĭdo tuot la vînt or la suare — kaže se da je nešto prosušeno kad je bilo mokro, a osušilo se gotovo sasvim na vetru ili suncu ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi pomînt rîveńit kî s-a zvîntat — najčešće se kaže za vlažnu zemlju da se prosušila [Por.] ∞ zvînta  [Vidi]

2389  žagă  joagăr  жага  žagă (mn. žage) [akc. žagă] (i. ž.) — (tehn.) žaga, dugačka dvoručna testera ◊ žagă ĭe firiz mare đi doă mîń, ku doă parĭekĭ đi đinț: o parĭake taĭe, da una skuaće rugumatura — žaga je velika dvoručna testera, sa dva para zubaca: jedan par seče, a drugi vadi strugotinu ◊ ku žagă lukră duoĭ inș, ku ĭa sa taĭe ļiamńe gruasă — žagom testerišu dve osobe, njome se seku debeli trupci ◊ žagă la nuoĭ a ĭeșît dupa ratu-sta ku mńamț, măĭ întîń la rudńik în Măĭdan, unđe ku ĭa am sprimit građe đi uokńe — žaga se kod nas pojavila posle rata sa Nemcima, najpre u rudniku u Majdanpeku, gde smo sa njom spremali podgrađu za okna ◊ pănă am lukrat la rudńik, la žagă ĭ-am ḑîs „amerikaner” — dok smo radili u rudniku, žagu smo zvali „amerikaner” [Por.] ∞ firiz  [Vidi]

6096  žaļi  jeli  жалити  žaļi (ĭuo žaļesk, ĭel žaļașće) [akc. žaļi] (gl. p. ref.) — (psih.) žaliti, osećati žalost ◊ ĭuo žaļesk lumĭa tuată, kum đi rău traĭesk astăḑ — ja žalim ceo svet, kako loše živi danas ◊ numa la muma ći puoț žaļi kînd țî grĭeu — samo se majci možeš žaliti kad ti je teško ◊ (ver.) puartă ńegru kî ĭ-a murit muma đi kurînd, șî trăbe s-o žaļaskă pănă la anu — nosi crninu jer joj je majka skoro umrla, pa treba da je žali godinu dana ◊ pănă nu s-a skuos sî sa puarće ńegru, dupa ńam muort đi žăļ s-a purtat numa žăļu: un parśel đi kîrpă ńagră — dok se nije pojavilo nošenje crnine, za umrlim rođakom se u žalosti nosio samo flor: jedno parče crne tkanine [Por.]  [Vidi]

6097  žaļit  jelit  жаљење  žaļit (mn. žaļiturĭ) [akc. žaļit] (i. s.) — (psih.) (rel.) žaljenje, tugovanje ◊ măĭ grĭeu žaļitu ĭe dupa uomo-l muort — najteže žaljenje je za umrlim čovekom ◊ žaļitu dupa al muort, kînd ĭe ńam apruape, țîńe un an đi ḑîļe, atîta žaļașće șă al muort pi lumĭa-ĭa — žaljenje za pokojnikom traje godinu dana, toliko žali i pokojnik na onom svetu ◊ sămnu žaļituluĭ ĭe ńegru, astîḑ să înbrakă în țuaļe ńagre, da đemult s-a dus numa un pĭaćik ńegru, kare s-a kĭemat žăļ — znak žaljenje je crno, danas se oblači crno odelo, a nekad se nosio samo komad crne tkanine, koji se zvao flor ◊ kît țîńe žaļitu, uomu puartă ńegru, șă nu sa duśe la visaļiĭ — dok traje žaljenje, čovek nosi crninu, i ne ide na veselja [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

3933  žapină  japină  удубљење  žapină (mn. žapiń) [akc. žapină] (i. ž.) — udubljenje, vododerina ◊ s-a surupat pomîntu pi pođină dupa pluaĭe, ș-a ramas numa žapiń guaļe — odronila se zemlja posle kiše na padini, pa su ostale samo gole vododerine ♦ sin. gaură, borugă, žoampă [Por.]  [Vidi]

5803  žăgĭ  jeghi  жеравица  žăgĭ (mn. žăgurĭ) [akc. žăgĭ] (i. s.) — žeravica ◊ nu s-a stîns fuoku đi tuot, a măĭ ramas žăgĭ pin śanușă — nije se vatra ugasila sasvim, ostale su žeravice po pepelu ♦ up. žîgaraĭ [Por.] ∞ fuok  [Vidi]

3440  žăļ  jale  жалост  žăļ1 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — žalost, žal, patnja, bol ◊ žăļ mare, a perit baĭat ćinîr — velika žalost, poginuo mlad momak ◊ žăļu dupa ĭel ńiś în ḑî đi astîḑ nu s-a stîmparat — žal za njim se ni dan-danas nije ugasio ◊ žăļu arđe în ińimă — žalost peče u srcu [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

6095  žăļ  panglică neagră  флор  žăļ2 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

5752  žgĭab  jghiab  жлеб  žgĭab (mn. žgĭaburĭ) [akc. žgĭab] (i. s.) — 1. žleb ◊ žgĭab sa faśe în ļemn kînd sa skobĭașće adînkatură lungă în ĭel — žleb se pravi u drvetu kada se u njemu iskopa uzdužno udubljenje 2. valov ◊ în žgĭab skobît adînk în ļemn gruos sa adapă vićiļi — u valovu duboko izdubljenom u deblu drveta poji se stoka [Por.]  [Vidi]

5753  žgĭebui  jghebui  ужљебити  žgĭebui (ĭuo žgĭebuĭ, ĭel žgĭebuĭe) [akc. žgĭebui] (gl. p.) — užljebiti ◊ aļes un gruos bun đi žgĭebuit žgĭabu đi adapat vićiļî în ĭel — odabrao je deblo dobro da se u njemu užljebi valov za pojenje stoke [Por.] ∞ žgĭab  [Vidi]

1789  žîglă  jâglă  жагља  žîglă (mn. žîgļe) [akc. žîglă] (i. ž.) — žaglja, drvena prečka koja spaja gornji i donji deo jarma ◊ la źug ĭastă duauă žîgļe — na jarmu ima dve žaglje ◊ žîglă are duauă gîăurĭ la vîr, ku kare sa larźiașće or sa skurtă źugu, sî sa adukă dupa kum ĭe gîtu lu viće — žaglja ima dve rupe pri vrhu, kojima se širi i skuplja jaram, da bi se podesio prema vratu životinje ♦ up. źug, rastîău, fiulare [Por.] ∞ źug  [Vidi]

6153  žîgńală  jignire  жигање  žîgńală (mn. žîgńaļe) [akc. žîgńală] (i. ž.) — (med.) žiganje ◊ sa vaĭtă kă sîmće vro žîgńală în pĭept — žali se da oseća neko žiganje u grudima [Por.] ∞ žîgńi  [Vidi]

6152  žîgńi  jigni  жигнути  žîgńi (ĭuo žîgńesk, ĭel žîgńiașće) [akc. žîgńi] (gl. p. ref.) — 1. (med.) žignuti ◊ s-a vaĭtă kă-l žîgńașće vro durĭare pista șîaļe, đi kînd a-nkarkat karu ku ļiamńe — žali se da ga žiga neka bol preko leđa, otkad je tovario kola sa drvima 2. (tehn.) beliti, označavati zasecanjem ◊ ļemnu kare vreĭ să însămń đi vro trĭabă, numa ăl žîgńeșć kîta ku sakurĭa đintro parće — stablo koje hoćeš da obeležiš za neku potrebu, samo malo obeliš sekirom s jedne strane [Por.]  [Vidi]

2463  žîguare  jigoare  џукела  žîguare (mn. žîguorĭ) [akc. žîguare] (i. ž.) — 1. džukela, mršav pas ◊ ńi s-a bulnavit kîńiļi, nu manînkă, a slabit, iĭ sa vîăd usaîļi pin pĭaļe, s-a fakut o žîguare kare nu-ț măĭ trabe în traușă — razboleo nam se pas, ne jede, oslabio je, vide mu se koske kroz kožu, postao je jedna džukela koja ti više ne treba u dvorištu 2. (fig.) (za čoveka) (pej.) džukela, mrcina ◊ așa žîguare đi uom kum ĭe Trailă, n-a măĭ vaḑut ĭuo pănă akuma — takvu džukelu od čoveka kakav je Trailo, ja do sada nisam video [Por.]   [Vidi]

5793  žîguĭală  jeguială  жгаравица  žîguĭală (mn. žîguĭelurĭ) [akc. žîguĭală] (i. ž.) — (med.) žgaravica, gorušica ◊ kînd dupa vro mînkare or bĭare će arđe-n pĭept, sa ḑîśe kă ć-astupă žîguĭala — kada te posle nekog jela ili pića peče u grudima, kaže se da te davi gorušica ♦ var. žuguĭală [Por.]  [Vidi]

3441  žîr  jâr  жир  žîr (mn. žîrurĭ ?) (i. s.) — (bot.) žir, plod hrasta ili bukve ◊ đemult a fuost duos kît vrĭeĭ, șî tuot pļin đi žîr — nekad je bilo šume koliko hoćeš, i sva je bila puna žira ◊ ku žîru s-a arańit puorśi, da șî lumĭa la mînkat kînd ĭ-a razbit fuamića — žirom su se hranile svinje, a i ljudi su ga jeli kad bi ih savladala glad ♦ sin. gindă [Por.]  [Vidi]

5770  žîvînă  rană  рана  žîvînă (mn. žîvîń) [akc. žîvînă] (i. ž.) — (med.) rana, ozleda ◊ la luok unđe sa lovĭașće uomu, sa faśe žîvînă — na mestu gde se čovek povredi, napravi se rana ◊ žîvînă viĭe — živa rana [Por.]  [Vidi]

6374  žńapîn  jneapăn  клека  žńapîn (mn. žńapîń) (i. m.) — (izob.) (bot.) kleka (Juniperus communis) ◊ la nuoĭ s-a şćut đi žńapîn numa pi vuorbă, ļemnu n-a fuost kunoskut, kî śuośiļi nuaştre n-au nalţîme kare kată žńapînu — kod nas se za kleku znalo samo po imenu, biljka nije bla poznata, jer naša brda nemaju tu visinu koju kleka traži ♦ up. žńap [Por.]  [Vidi]

3295  žordaļiu  zărzălui  кајсија (дрво)  žordaļiu (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiu] (i. m.) — (bot.) kajsija (drvo), (Prunus armeniaca) ◊ žordaļiu ĭe puom mik, ku fluorĭ albe șî puamă galbină — kajsija je niska voćka sa belim cvetom i žutim plodom ◊ žordaļiu ĭe puom kare la nuoĭ sa pĭarđe mirekuț, sa măĭ gasîașće unđe-unđe, al tuot măĭ rar — kajsija je voćka koja se kod nas polako gubi, još se može naći tu i tamo, ali sve ređe ♦ var. zorzoļiu (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. zărzaļiu (Novi Sip) [Dun.] ♦ dij. var. zărzăļiu (Topla) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2367  žordar  jordar  прутар  žordar (mn. žordarĭ) [akc. žordar] (i. m.) — (izob.) prutar, gonič ◊ žordar a fuost uom sarak kare n-avut plugu luĭ, șî s-a dus în prumut la ăla kare l-a avut, să-ĭ mîńe ku žuarda buoĭi la arat, da pĭe urmă ĭel iĭ întuarśe înprumutu kînd vińe ku plugu șî-ĭ are luoku lu sarak — prutar je bio siromašan čovek koji nije imao svoj plug, pa je odlazio u zajam kod onoga ko ga je imao, da mu prutom goni volove na oranju, a posle mu ovaj vraća zajam kad dođe sa plugom i siromahu izore njivu ◊ đemult s-a arat ku triĭ parĭekĭ đi buoĭ, șî žordarĭu a purtat griža đi tuaće parĭeki-ļa sî tragă plugu kum trîabe — nekada se oralo sa tri para volova, i gonič je vodio računa o njima da vuku plug kako treba [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

2366  žorđiță  jordiţă  прутић  žorđiță (mn. žorđiț) [akc. žorđiță] (i. ž.) — (demin.) prutić, štapić ◊ kopiĭi miś fļuțîĭ ku o žorđiță pi kur, sî sa învĭață la bataĭe, kînd fak vro drăkovină — malu decu fićkaš nekim prutićem po dupetu, da se naviknu na batine, kada učine neki nestašluk [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

2365  žuardă  joardă  прут  žuardă (mn. žuorḑ) [akc. žuardă] (i. ž.) — prut ◊ žuardă ĭe nuĭauă, lungă șî supțîrĭe, frîntă or taĭată đin krĭangă lu vrun ļiemn žîlau, ku kare s-a mînat vićiļi — prut je tanka i dugačka šiba, izlomljena ili isečena od grane nekog žilavog drveta, kojom se terala stoka ◊ ku žuarda supțĭre đi bătrîńață, daskîļi a batut kopiĭi la șkuală — tankim prutom su nekada uičitelji tukli decu u školi ◊ ku žuarda șî parințî a fļuțait pi kur kopiĭi a luor aĭ ńimĭarńiś — prutom su i roditelji šibali po dupetu svoju nemirnu decu [Por.] ∞ bît  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5804  žuđeka  judeca  грдити  žuđeka (ĭuo žuđik, ĭel žuđikă) [akc. žuđeka] (gl. p. ref.) — 1. grditi, prekorevati ◊ a žuđekato șî parințî da șî prĭaćińi, ama ĭa a fuost tare đi kap, șă n-askultat pi ńima — grdili je i roditelji i prijatelji, ali je ona bila tvrdoglava, i nije slušala nikoga 2. (zast.) suditi ◊ đimult, pintru śe gođe napastă, uomu s-a dus la kińezu să-l žuđiśe întra marturĭ, să sa vadă fiva đevină or nu — nekada, za bilo koju sumnju, čovek je išao kod kneza da mu se sudi pred svedocima, da se vidi da li je kriv ili ne [Por.]  [Vidi]

2946  žumuļi  jumuli  черупати  žumuļi (ĭuo žumuļiesk, ĭel žumuļiașće) [akc. žumuļi] (gl. p. ref.) — čerupati, čupati ◊ am taĭat gaina, șî ma pun s-o žumuļiesk đi pĭańe — zaklao sam kokošku, i počinjem da joj čerupam perje ◊ kînd muĭer-ļi sa bat, ĭaļe numa sa žumuļiesk đi păr — kad se žene biju, one se samo čupaju za kosu [Por.]  [Vidi]

2947  žumuļit  jumulit  очерупан  žumuļit (žumuļită) (mn. žumuļiț, žumuļiće) [akc. žumuļit] (prid.) — očerupan, raščupan ◊ gaina a skapat đin gĭarîļu uļuluĭ, ama a fuost tuată žumuļită — kokoška je utekla iz orlovih kandži, ali je bila sva očerupana ◊ fata nu s-a pipćenat, numa s-a dus dupa viće imuasă șî žumuļită — devojka se nije očešljala, nego je otišla za stokom prljava i raščupana ◊ ń-a furat uoțî tuot, șî ń-a lasat žumuļiț păn-la pĭaļa guală — ukrali nam lopovi sve, i ostavili nas očerupane do gole kože [Por.] ∞ žumuļi  [Vidi]

2820  žuńinkă  juninca  јуница  žuńinkă (mn. žuńinś) [akc. žuńinkă] (i. ž.) — (zool.) junica ◊ žuńinkă ĭe vițaoă kare înga n-a fatat — junica je goveče koje se još nije telilo ♦ var. źuńinkă ♦ up. žunk [Por.]  [Vidi]

2152  žuoĭ  joi  четвртак  žuoĭ (mn. žuoĭe) [akc. žuoĭ] (i. ž.) — (kal.) četvrtak ◊ žuoĭ ĭe ḑîuă în stamînă întra mĭerkuĭ șî vińirĭ — četvrtak je dan u nedelji između srede i petka ♦ up. Žuoĭ marĭ, Žuoĭa vĭarđe, Žuoĭa ĭepilor ♦ var. žuoĭa (i. ž.) ♦ var. (zast.) źuoĭ [Por.] ∞ stamînă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5748  žuos  jos  доле  žuos [akc. žuos] (pril.) — dole, na zemlji ◊ nuĭe bun tuamna sî sa șadă žuos, pi pomînt guol, kî ĭe pomîntu uđiluos șă uomu raśeșćă ļesńe — nije dobro u jesen da se sedi dole, na goloj zemlji, jer je zemlja vlažna pa se čovek lako prehladi ◊ ļemnu taĭat a kaḑut žuos — posečeno drvo palo je na zemlju ♦ supr. sus [Por.]  [Vidi]

5799  župui  jupui  драти  župui (ĭuo župuoĭ, ĭel župuaĭe) [akc. župui] (gl. p. ref.) — 1. (o koži) drati, odrati, skinuti kožu ◊ kînd sa taĭe vro žuavină pintru karńe, ĭa măĭ întîń sa župuaĭe, îĭ sa dubuare pĭaļa — kad se kolje neka životinja radi mesa, ona se prvo odere, skine joj se koža 2. (o kori) guliti ◊ čiĭu or salka sa župuaĭe đi kuažă, să ramînă numa albățu đi lukru — lipa ili vrba se gule od kore, da ostane samo beljika za obradu [Por.]   [Vidi]

5802  župuitură  jupuitură  одеротина  župuitură (mn. župuiturĭ) [akc. župuitură] (i. ž.) — 1. (med.) oderotina ◊ župuitură ĭe rană pi trupu uomuluĭ or a žuavińi unđe ļi sa dubuare un parśel đi pĭaļa — oderotina je rana na telu čoveka ili životinje gde im se skine deo kože 2. (o kori) oguljotina ◊ župuitură pi ļemn ĭe luok unđe iĭ s-a dubarît kuaža — oguljotina na drvetu je mesto gde mu je skinuta kora [Por.] ∞ župui   [Vidi]

5801  župuĭală  jupuială  драње  župuĭală (mn. župuĭelurĭ) [akc. župuĭală] (i. ž.) — 1. (o koži) dranje ◊ n-o sî gaćaska župuĭala îndată, kă a taĭat mulće viće — neće završiti dranje skoro, jer ima mnogo zaklane stoke 2. (o kori) guljenje ◊ kînd s-a tîvaļit bikuań-aĭ marĭ pin puomĭ, unđe guod atîrnat puomi, a ramas urmă đi župuĭală — kad su se valjale kamenčine po voćnjaku [Por.] ∞ župui  [Vidi]

2464  źam  geam  рам  źam (mn. źamurĭ) [akc. źam] (i. m.) — (tehn,) ram, okvir a. prozorski ram ◊ źamu đi la ferĭasta ĭe fakut đi blanuță îngușće đi ļiemn, ĭnkeĭaće în patru kuolțurĭ, șă au un žgĭab skobit în kare sa puńe uokna lu stîklă — prozorski ram napravljen je od uzanih drvenih daščica, spojene na četiri ćoška, koje imaju jedan udubljeni žljeb u koji se umeće stakleno okno ◊ źamu ferĭeșći ĭe prins đi darak ku țîțîńe, đi sî puată sî sa đeșkiđa șî în kiđă — prozorski ram spojen je sa okvirom prozora pomoću šarki, da može da se otvara i zatvara b. (ret.) ram za slike ◊ tuaće sļikurĭ batrîńe, kare mĭ-a ramas đi la tata, ļ-am pus într-un źam, șî ļ-am atîrnat în parĭaće — sve stare slike, koje su mi ostale od oca, stavio sam u ram, i okači na zid ♦ var. źiam [Por.] ♦ dij. var. ğam [Kmp.]  [Vidi]

4985  źamînă  geamănă  близнакиња  źamînă1(mn. źamîńe) [akc. źamînă] (i. ž.) — bliznakinja ◊ s-a naskut, a kîpatat źamîńe — porodila se, dobila bliznakinje ◊ are doă fĭaće đi źamînă — ima dve ćerke bliznakinje ◊ atîta samîna, ka kînd sînt đi źamînă — toliko liče, kao da su bliznakinje [Por.] ∞ źamîn  [Vidi]

4986  źamînă  geamănă  ракља  źamînă2 (mn. źamîńe) [akc. źamînă] (i. ž.) — raklja, račva ◊ kînd taĭ o krĭangă, șî la vîr iĭ laș doă krenguță kare ļi skurț, poț să spuń kă aĭ fakut źamînă — kad isečeš granu i na vrhu joj ostaviš dve grane koje skratiš, možeš da kažeš da si napravio raklju ◊ fiĭe śe śe ĭe lunguĭat da la vîr krapat în doă șî larźit, puaće sa kĭema źamînă — što god je duguljasto a na vrhu raspolućeno i rašireno, može se zvati raklja [Por.] ∞ źamîn  [Vidi]

5851  źamînă  geamănă ?  клечка  źamînă3 (mn. źamîń) [akc. źamînă] (i. ž.) — klečka, roga ◊ źamînă ĭe o krĭangă źemnarată, kare sa puńe la vită la gît, să nu puată să trĭakă pin gardurĭ — klečka je račvasta grana koja se meće stoci oko vrata, da ne može da prođe kroz ograde [Por.]  [Vidi]

4145  źemanar  gemănar  близанац  źemanar (mn. źemanarĭ) [akc. źemanar] (i. m.) — blizanac ◊ ĭel ku fraći-su sînt źemanarĭ — on i brat su blizanci ◊ (mag.) ĭeĭ a katat aĭ duoĭ buoi źemanarĭ, să are o brazdă prîngă sat, să-ĭ pazaskă dă boală — tražili su dva vola bliznaka, da izoru brazdu oko sela, da ih sačuva od bolesti [Bran.] ∞ źamîn  [Vidi]

4988  źeme  geme  јечати  źeme (ĭuo źem, ĭel źiame) [akc. źeme] (gl.) — (o zvuku) ječati, odzvanjati; stenjati ◊ în tuata đimińața în varsat đi zuorĭ, źiame vaļa đi kîntatu kokoșîlor — svakog jutra u svanuće ječi dolina od kukurikanja petlova ◊ źame padurĭa șî vaļa, da đin žuaviń źeme numa vaka kînd fată — ječi šuma i dolina, a od životinja stenje samo krava kad se teli [Por.]   [Vidi]

4995  źemît  gemăt  хујање  źemît (mn. źemiće) [akc. źemît] (i. s.) — (o zvuku) hujanje, jeka; stenjanje ◊ źemît s-auđe đi la munće, kînd vižuļiĭa baće pin ļamńe — hujanje se čuje sa planine kad oluja duva kroz drveće ◊ źemît s-auđe đin ștală kînd vaka sa opinćiașće pănă fată — stenjanje se čuje iz štale kad se krava napreže dok se teli [Por.] ∞ źeme  [Vidi]

6081  źenunkĭe  genunchi  колено  źenunkĭe (mn. źenunkĭ) [akc. źenunkĭe] (i. m.) — (anat.) koleno ◊ źenunkĭu ĭe o parće đin piśuoru lu uom, or alu žuavină — koleno je deo noge čoveka, ili životinje ◊ źenunkiļi ĭe înkeĭatură în kare sa înkonvĭaĭe piśuoru pănă uomu pașîașće — koleno je zglob u kome se savija noga dok čovek hoda ◊ în frunća źenunki ĭe skofîrțîĭa kare nu dă la piśuor să sa-nkovĭaĭe înainće — u čeonom delu kolena je čašica koja ne dozvoljava nozi da se savija unapred ♦ var. źanunkĭe [Por.]  [Vidi]

3359  źer  ger  мраз  źer (mn. źerurĭ) (i. s.) — mraz ◊ afară ĭe atîta źer đi tare, đi pokńașće ļemnu-n padure — napolju je tako jak mraz da puca drvo u šumi ◊ kînd ĭe ĭarna źer tare, źaźiră tuot — kad je zimi jak mraz, sve se smrzava [Por.]   [Vidi]

3358  źeźera  degera  смрзавати се  źeźera (ĭuo źaźir, ĭel źaźiră) [akc. źeźera] (gl. p. ref.) — smrzvati se ◊ ĭarna źaźiră uomu đi frig — zimi se čovek smrzava od hladnoće ◊ a źiźerat tuot pănă n-ažuns la koļibă — sav se smrznuo dok nije stigao kući [Por.]  [Vidi]

2361  źeźetar  degetar  напрстак  źeźetar (mn. źeźetarĭ) [akc. źeźetar] (i. m.) — (tehn.) naprstak, krojačka navlaka za kažiprst ◊ tuot kroituorĭu avut źeźetar la źeĭśto-l mare kînd a kusut ku aku, sî sa pazîaskă să nu sa înpungă-n urĭekiļi akuluĭ — svaki krojač je imao naprstak na kažiprstu kada je šio iglom, da bi se čuvao da se ne ubode na ušice igle [Por.] ∞ źeĭśt  [Vidi]

4238  Źinarĭeț  Jinareţ  Жинарец  Źinarĭeț [akc. Źinarĭeț] (i. m.) — (top.) Žinarec, ogranak povijarca Kulma kaldžije u okolini Majdanpeka ◊ Źinarĭeț ĭe un krak kare țîńe đi la Prerast, unđe sa-npreună Șașka ku Vaļa prerastuluĭ, pănă la Bunarĭ pi Kulmeźiĭe — Žinarec je ogranak koji počinje kod Prerasta, i od ušća potoka Valja prerast u Šašku drži sve do Bunara na Kulma kaldžiji ◊ ńima đin aritu Źinarĭețuluĭ nu șćiĭe đi śe ĭel sa kĭamă așa — niko iz okoline Žinareca ne zna zašto se on tako zove [Buf.]  [Vidi]

2727  źinźiĭe  gingie  десни  źinźiĭe (mn. źinźiĭ) [akc. źinźiĭe] (i. ž.) — (anat.) desni, meso oko zuba ◊ đințî sa klaćină, da źinźiĭi sînźarĭaḑă — zubi se klate, a desni krvare [Por.]  [Vidi]

6311  źińirĭe  ginere  зет  źińirĭe (mn. źińirĭ) (i. m.) — (srod.) zet ◊ źińirĭe ĭe barbatu alu fată or alu suoră — zet je ćerkin ili sestrin muž [Por.] ♦ dij. var. ğińere [Kmp.]  [Vidi]

1729  źug  jug  јарам  źug (mn. źugurĭ) (i. s.) — jaram ◊ źugu sa faśe đin tutuk đi frasîn — jaram se izrađuje od jasenovog drveta ◊ źugu trîabe să șćiĭe să fakă tot stapînu kîășî, kî s-a ḑîs đimult: „kare nu șćiĭe ńiś źugu sî fakă, đi źaba traĭașće pi pomînt” — jaram treba da ume da napravi svaki domaćin, jer se nekada govorilo: „ko ne zna ni jaram da napravi, badava živi na zemlji” ◊ în źug sa înźugă vaśiļi șî buoĭi — u jaram se prežu krave i volovi ♦ var. žug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3262  źugastru  jugastru  клен  źugastru (mn. źugastri) [akc. źugastru] (i. m.) — (bot.) klen, vrsta javora (Acer campestre) ◊ źugastru ĭe ļemn ușuor, žîlau șî tare, șî đin ĭel s-a fakut źugurĭ, gavańe ș-așa, da a fuost bun șă đi fuok — klen je lako, žilavo i jako drvo, i od njega su se pravili jarmovi, pastirske kašike i slično, a bio je dobar i za vatru ♦ var. žugastru [Por.]   [Vidi]

4279  źuka  juca  играти  źuka (ĭuo źuоk, ĭel źuаkă) [akc. źuka] (gl. p. ref.) — igrati, igrati se ◊ pănă sînt uoiļi în ḑîkatuare, pîkurari sa źuakă fara grižă — dok su ovce na plandištu, čobani se bezbrižno igraju ◊ baĭatu ku fata źuakă-n uară — momak i devojka igraju u kolu ♦ var. žuka [Por.] ∞ źuok  [Vidi]

4280  źukariĭe  jucărie  играчка  źukariĭe (mn. źukariĭ) [akc. źukariĭe] (i. ž.) — 1. igračka ◊ avut kopilariĭe sarakă, fara ńiś o źukariĭe — imao je siromašno detinjstvo, bez ijedne igračke ◊ faśe la źukariĭ đi kopiĭ — izrađuje igračke za decu 2. osoba kojom se manipuliše ◊ s-a mîńiĭat șî ĭ-a spus kă nu măĭ vrĭa să fiĭe źukariĭa în mîńiļi luĭ — naljutila se, i rekla mu je da više ne želi da bude igračka u njegovim rukama ♦ var. žukariĭa [Por.] ∞ źuok  [Vidi]

4278  źuok  joc  игра  źuok (mn. źuokurĭ) [akc. źuok] (i. s.) —1. igra; igranka; zabava ◊ ḑîua la pîkurarĭ trĭaśe ĭuta, dakă au fîrtaț đi źuok — pastirima dan brzo prođe, ako imaju društvo za igru ◊ pi fata mare n-o trĭek źuokurļi, kă trăbe sî gasaskă soț đi mîritat — odrasla devojka ne propušta igranke, jer treba da nađe muža za udaju ◊ pușka nuĭe đi źuok, kă puaće să pokńaskă sîngură — puška nije za igru, jer može da opali sama ◊ źuok kopilarĭesk — dečja igra 2. kolo ◊ đi patru ĭe măĭ đes źuok kare sa źuakă pi la visaļiĭ — četvorka je najčešće kolo koje se igra na veseljima ◊ źuok đi bîtrĭńață — starinsko kolo ◊ źuok rumîńesk — vlaško kolo 3. (fig.) šala, sprdnja, spletka ◊ mînă źuok, faśe źuokurĭ ku veśińi — tera šegu, pravi šale na račun komšija ◊ nu sa batut źuok đi ńima, k-a fuost rușîńe — nije se ismevao nikog, jer je ružno ♦ var. žuok [Por.]  [Vidi]

5461  źura  jura  закљињати  źura (ĭuo ma źuor, ĭel sa źuară) [akc. źura] (gl. p. ref.) — (rel.) zaklinjati, proklinjati, kleti ◊ nu ći źura pi strîmb, kă nu-ț aźută — nemoj se krivo kleti, jer ti neće pomoći ◊ uamińi kare nu krĭed în Dumńeḑîu, sa źuară în fiĭe śe, măĭ đes în Dumńeḑîu în kare nu krĭed — ljudi koji ne veruju u Boga, kunu se u bilo šta, najčešće u Boga u koga ne veruju ◊ s-a źurat k-o să-l prindă, kînd va fi — zakleo se da će ga uhvatiti kad-tad ♦ up. înžura [Por.]  [Vidi]

5462  źuramînt  juramânt  заклетва  źuramînt (mn. źuramînće) [akc. źuramînt] (i. s.) — (rel.) zakletva ◊ a fakut źuramînt în bisărikă, la lumanare — zakleo se u crkvi, uz sveću ◊ (u izr.) źuramînt pi strîmb — krivokletstvo ♦ up. înžuramînt [Por.] ∞ źura  [Vidi]

5677  șaḑut  șezut  седење  șaḑut (mn. șaḑuturĭ) [akc. șaḑut] (i. s.) — sedenje ◊ tumu kînd s-a sturat đi șaḑut, sa do pus pi lukru — tek kad su se nasitili sedenja, započeli su posao ◊ uomu đin șaḑut n-are ńiś o dobîndă — čovek od sedenja nema nikakve koristi ♦ var. șađare [Por.] ∞ șađa  [Vidi]

5676  șađa  ședea  седети  șađa (ĭuo șăđ, ĭel șîađe) [akc. șađa] (gl. n.) — 1. (o položaju) sedeti ◊ tuota ḑîua numa șîađe, nu lukră ńimika — ceo dan samo sedi, ne radi ništa ◊ nu șađa pi pomînt, kî ĭe uđiluos — nemoj sedeti na zemlji, jer je vlažna 2. (fig.) (o skladu) uskladiti, pristajati ◊ frumuos iĭ șîađe pipćenatu đ-akuma — sadašnja frizura joj lepo stoji ◊ barba nu-ĭ șîađe ńiśkum — brada mu nimalo ne stoji ◊ ĭel ĭe mik da ĭa mare, nu ļi șîađe unu ku altu — on mali a ona visoka, ne pristaju jedno uz drugo [Por.]  [Vidi]

5129  șalar  șelar  седлар  șalar (mn. șalarĭ) [akc. șalar] (i. m.) — sedlar ◊ șalar a fuost uom kare a fakut la șăļe đi kaĭ — sedlar je bio čovek koji je izrađivao sedla za konje [Por.] ∞ șauă  [Vidi]

5130  Șalarĭu  Şelariu  Шаларевић  Șalarĭu (mn. Șălarĭeșći) [akc. Șalarĭu] (i. m.) — (antr.) Šalarević ◊ Pătru Draguoĭ a fuost șalarĭ kunoskut, șî đ-aĭa ńepuoțî luĭ a kîpatat poļikră Șîlarĭeșći — Petar Dragoj je bio poznat sedlar, i zato su njegovi potomci dobili nadimak Šalarević ◊ Șîlarĭeșći, ńam în Arnaglaua — Šalarevići, rod u Rudnoj Glavi [Por.] ∞ șauă   [Vidi]

4706  șauă  șa  седло  șauă (mn. șăļe) [akc. șauă] (i. ž.) — sedlo ◊ ku șauă s-a-nșaļaḑă kalu or ĭapa, da pi magarĭ puń samar — sedlom sedlaš konja ili kobilu, a na magare stavljaš samar ◊ supt șauă sa puńe poklad, să nu bată șaua kalu pi șîaļe — pod sedlo se stavlja podsedlica, da konja sedlo ne bi žuljalo ◊ uomu kare faśe la șăļe, sa kĭamă șalarĭ — čovek koji izrađuje sedla, zove se sedlar ♦ sin. samar [Por.] ∞ kal  [Vidi]

5678  șăḑîtuare  șezătoare  седељка  șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — sedeljka ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i piće ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće malo ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakiju ♦ up. klakă [Por.] ∞ șađa  [Vidi]

6164  șăĭteĭe  șaitau  навој  șăĭteĭe (mn. șăĭteĭ) [akc. șăĭteĭe] (i. ž.) — (tehn.) navoj, gvint ◊ kînd a trăbuit sî sa taĭe șăĭteĭ la fĭer, kovaśi aĭ batrîń ĭ-a taĭat k-o mîkarauă pruastă, kare a kĭemato șnaĭtîk — kad je trebalo da se na nekom metalu narežu navoji, stari kovači su ih narezivali jednuom prostom napravom koja se zvala šnajtik ♦ sin. înkolaśitură, gvint [Por.]  [Vidi]

5904  șći  ști  знати  șći (ĭuo șćiu, ĭel șćiĭe) [akc. șći] (gl. p. ref.) — znati, poznavati ◊ kare va puaće șći kînd ĭe fakut satu nuostru — ko može znati kad je nastalo naše selo ◊ ĭuo șćiu, tu șćiĭ, ĭel șćiĭe — ja znam, ti znaš, on zna ◊ nuoĭ șćim, vuoĭ șćiț, iĭ șćiu — mi znamo, vi znate, oni znaju ◊ ĭuo am șćut, tu aĭ șćut, ĭel a șćut — ja sam znao, ti si znao, on je znao ◊ nuoĭ am șćut, vuoĭ aț șćut, iĭ a șćut — mi smo znali, vi ste znali, oni su znali ◊ ĭuo o să șćiu, tu o să șćiĭ, ĭel o să șćiĭe — ja ću znati, ti ćeš znati, on će znati ◊ nuoĭ o să șćim, vuoĭ o să șćiț, iĭ o să șćiĭe — mi ćemo znati, vi ćete znati, oni će znati ◊ draku va șći śi ĭe întra iĭ — đavo će znati šta je među njima [Por.]  [Vidi]

6016  șî  și  и  șî (vez.) — i ◊ șî nuoĭ, șî vuoĭ sînćem saćań, pomînćeń — i mi i vi smo seljaci, zemljoradnici ◊ ĭ-a spus sî sa lasă đi noroḑîĭ, șî aĭa ĭ-a spus đi o sută đi uorĭ — rekao mu je da prestane sa ludostima, i to mu je rako sto puta [Por.]   [Vidi]

3039  șîarpe  șărpe  смук  șîarpe (mn. șărpĭ) [akc. șîarpe] (i. m.) — (zool.) smuk (Zamenis longissima) ◊ șîarpiļi ku balauru ĭe tuot una — smuk i blavor je jedno isto ◊ șîarpiļi ĭe un fĭeļ đi nopîrkă ńiveńinuasă — smuk je vrsta neotrovne zmije ◊ șîarpiļi nu muśkă, numa baće ku kuada — smuk ne ujeda nego mlati repom ◊ sa puvestîașće kă șîarpiļi suźe vaka ku lapće — priča se da smuk siše kravu sa mlekom ♦ sin. balaur ♦ up. nopîrkă, orbĭaće [Por.] ∞ balaur  [Vidi]

4422  șîpît  șipot  извор  șîpît (mn. șîpîće) [akc. șîpît] (i. s.) — (zast.) izvor ◊ la Bugoglaua ĭastă un șîpît țapîn, șî đi aĭa loko-la sa kĭamă Șopît — na Bukovoj Glavi ima jak izvor, i zbog toga se to mesto zove Šopot [Por.]  [Vidi]

4213  șkarpă  scarpă  косина  șkarpă (mn. șkarpe) [akc. șkarpă] (i. ž.) — (geog.) kosina, usek ◊ aluńikat pi zapadă, ș-a skapat pi o șkarpă în borugă — okliznuo se na snegu, i niz neku kosinu otišao u potok ♦ sin. rușć, sudumitură, pađină [Por.]   [Vidi]

6173  șopći  șopti  шапутати  șopći (ĭuo șopćesk, ĭel șopćiașće) [akc. șopći] (gl.) — šaputati ◊ uomu șopćașće kînd vorbĭașće ku glas slab, kare abĭa s-auđe — čovek šapuće kad govori tihim glasom, koji se jedva čuje ◊ fĭaćiļi șopoćesk întra ĭaļe să n-audă baĭețî śe ginđesk đi iĭ — devojke šapuću među sobom, da ne čuju momci šta misle o njima [Por.]  [Vidi]

6175  șopćit  șoptit  шапутање  șopćit (mn. șopćiturĭ) [akc. șopćit] (i. s.) — šaputanje ◊ șopćitu luor pin kuoturĭ ļ-a ĭeșît în vîru nasuluĭ — njihovo šaputanje po ćoškovima izašlo im je na vrh nosa ◊ șopćitol slab, măĭ đeparće s-auđe — tiho šaputanje se najdalje čujei [Por.] ∞ șopći  [Vidi]

2738  șpilkă  spilcă  зихерица  șpilkă (mn. șpilś) [akc. șpilkă] (i. ž.) — ziherica, kopča ◊ șpilkă ĭe un fĭeļ đe ļegatură, o kuopśe ku kare sa prinđe kîrpa, șalu, krețanu — „špilka” je vrsta pribadače, kopča kojom se pribadaju marama, šal, krecan [Pad.] ♦ dij. sin. gĭanță, kuopśe [Por.]   [Vidi]

3188  ștrimf  ștrimf  чарапа  ștrimf (mn. ștrimfĭ) [akc. ștrimf] (i. m.) — čarapa ◊ ștrimf poće să fiĭe muĭeresk șî omińesk, la Bufań s-ar fakut đe lînă or kă đe bumbak — čarapa može biti ženska i muška, kod Bufana se izrađivala od vune ili pamuka ◊ ștrimfi aĭ omińeșć ar avut flori, aļi muĭereșć ar fost împļićiće ku śipkă — muške čarape imale su cvetiće, a ženske su bile pletene sa čipkom [Buf.] ♦ dij. sin. śarap [Por.]  [Vidi]

5778  șuk  șuc  ред  șuk (mn. șukurĭ) (i. s.) — red, grupa ◊ a trĭekut un șuk đi kopiĭ, a mĭers aļergînd să nu sa amînaćaḑă đi șkuală — prošla je grupa učenika, išla ĭe trčeći da ne zakasni za školu ◊ dupa rat ĭerĭa mare ńistoțală, a statut șukurĭ șî șukurĭ đi lumĭe, așćetînd să ļi sa-npartă sarĭa șă gasu — posle rata bila je velika nestašica, redovi i redovi ljudi su čekali da im se dodeli so i gas ♦ sin. rînd, șîrag [Por.]  [Vidi]

4008  șukĭatură  șucheatură  блесавко  șukĭatură (mn. șukĭaturĭ) [akc. șukĭatură] (i. ž.) — (med.) blesavko, blenta; umobolnik ◊ s-a luvat dupa o șukĭatură đi baĭat, ș-a fuźit đi la parinț — uhvatila se sa nekom blentom od momka, i pobegla od roditelja ♦ var. șukĭavelă ♦ sin. kăpiĭatură [Por.] ∞ șukĭat  [Vidi]

1024  țapîn  ţeapăn  снажан  țapîn (țapînă) (mn. țapiń, țapińe) [akc. țapîn] (prid.) — 1. snažan, jak ◊ uom țapîn, la trînćală ku tuoț a dat đi pomînt — jak čovek, na rvanju je svakoga tresnuo o zemlju 2. izdržljiv ◊ saśi aĭ țasuț în razbuoĭ sînt mult mîĭ țapiń đi kît aĭ kumparaț — džakovi koji su izrađeni od domaće tkanine, izdržljiviji su od kupovnih [Crn.] 3. dobar (po kvalitetu); dovoljan (po količini) ◊ mînkarăm țapîn, șă ńi pusărăm pi lukru — najedosmo se dobro, i legosmo na posao ◊ đi kosîtuorĭ trîăbe mînkare țapînă — za kosače treba jaka hrana [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

4508  țapuoń  țăpoi  стожерчина  țapuoń (mn. țapuańe) [akc. țapuoń] (i. s.) — (augm.) stožerčina, grub, kriv ili neotesan stožer ◊ a taĭat un țapuoń, parke faśem klańe pănă-n śĭerĭ — isekao je jednu stožerčinu, kao da ćemo denuti stog do neba ◊ (u izr.) stă ka țapuońu sa ḑîśe đi vrunu kare stă-n piśuare, da trăbe sî sa apļiaśe să lukre śuava — stoji kao stožerčina kaže se za nekog koji stoji, a treba da se sagne da nešto radi [Por.] ∞ țapă  [Vidi]

5032  Țeremuoșńa  Țeremoșnea  Церемошња  Țeremuoșńa (i. ž.) — (ojk.) Ceremošnja ◊ Țeremuoșńa ĭe sat rumîńesk în țînutu Zvižduluĭ — Ceremošnja je vlaško selo u oblasti Zvižda ◊ Țeremuoșńa ĭe kunoskută dăparće pră o pĭeșćiră lungă — Ceremošnja je nadaleko poznata po jednoj dugačkoj pećini [Zvizd]   [Vidi]

1048  țîgan  ţigan  Циганин  țîgan (mn. țîgań) [akc. țîgan] (antr.) — (etn.) Ciganin, Rom, Bajaš, pripadnik romske nacionalne manjine ◊ in sat țîgańi a ogođit kuortu, ș-a porńit sî vindă marfă đi fĭer — u selu su Cigani postavili čergu, i počeli su da nude robu od metala ◊ komșîka pi o gaină a luvat đi la țîgań un bļid, ḑîaśe ļingurĭ, șî kîća fusă — za jednu kokošku, komšika je od Cigana kupila činiju, deset kašika, i nekoliko vretena [Crn.] ◊ în Porĭeśa, a fuost kunoskuț țîgan laĭeț, kare a lukrat la fĭer, șî țîgań rudarĭ, kare a lukrat la ļiemn — u Poreču su bili poznati „crni” Cigani, koji su se bavili gvožđem, i Cigani „rudari”, koji su obrađivali drvo ◊ kare guod a lukrat la fĭer, kare a fuost kovaś, fi-va țîgan, fi-va rumîn, a fuost poļikrit „țîgan” — kogod se bavio gvožđem, ko je bio kovač, bio Ciganin ili Vlah, dobijao je nadimak „ciganin”đi țîganuseverac, hladan vetar koji duva sa severa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1121  țîgańamă  ţigănime  циганија  țîgańamă [akc. țîgańamă] (zb. i.) — ciganija, mnoštvo Cigana ◊ đi unđe a veńit atîta țîgańamă în satu nuostru? — odakle je došla tolika ciganija u naše selo? ◊ nu măĭ sa puaće traĭi đ-atîta țîgańamă — ne može se više živeti od tolike ciganije [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]

1049  țîgańesk  ţiganesc  цигански  țîgańesk (țîgańaskă) (mn. țîgańeșć) [akc. țîgańesk] (prid.) — ciganski ◊ koluo sî vĭađe kuortu țîgańesk — tamo se vidi ciganska čerga ◊ mîĭ marĭ kîăș în Lukuva sînt kîășîļi țîgańeșć — najveće kuće u Lukovu su ciganske kuće [Crn.] ∞ țîgan  [Vidi]

1122  țîța uoĭi  ţiţa-oii  арника  țîța uoĭi [akc. țîța uoĭi] (i. ž.) — (bot.) „ovčja sisa”, arnika, brđanka, veprovac, vrsta lekovite biljke (Arnica montana) ◊ frunḑa lu țîța uoĭi ĭe bună đi durĭare la burtă — list arnike je dobar za bolove u stomaku (Neresnica) [Zvizd] ◊ țîța uoĭi s-a mistakat ku măĭ mulće ĭerburĭ, ku kare la Sînźuorḑ, înainća mulsuluĭ, s-a uns țîțîļi la uoĭ — ova biljka se mešala sa drugim biljkama, kojima su se na Đurđevdan, pre prve muže, ovcama mazale sise (Krivelj, zapis. D. Dragić ) [Crn.] ∞ țîță  [Vidi]

1067  țofaĭală  țofăială ?  шљапкање  țofaĭală (mn. țofaĭelurĭ) [akc. țofaĭală] (i. ž.) — (onom.) šljapkanje, zvuk koji se čuje kada neko ili nešto ide kroz vodu, ili blato ◊ s-auđe o țofaĭală la rîu, ka kînd trĭaśe śeva rîu pin apă — čuje se neko šljapkanje na reci, kao da nešto prelazi reku kroz vodu [Por.] ∞ țofai  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

66581 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź