Reč suĭ u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1415 | đal | deal | брег | đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5109 | kîraveĭ | cărăvei | палија | kîraveĭ (mn. kîravĭaĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — palija ◊ kîraveĭ ĭe o frîntură đi krĭangă, gruos đi vro doă źeĭśće, da lung đi un lakît đi mînă — palija je krnjak od grane, debele oko dva prsta i duge ko ruka do lakta ◊ ku kîraveĭu kopiĭi a batut puomi kînd a vrut să dubuară puame đin ļemn în kare n-a kućeḑat sî sa suĭe — palijom su deca mlatila voćke kad su htela da skidaju plodove sa drveta na koje nisu smela da se penju ◊ pîkurari ku kîraveĭ a dat dupa viće kînd ĭaļe s-a bagat în vrun luok — palijom su pastiri gađali stoku kad bi ova ušla u neku njivu ♦ var. kîravĭeĭ, kărăveĭ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4292 | krîkńi | crâcni | писнути | krîkńi (ĭuo krîkńesk, ĭel krîkńașće) [akc. krîkńi] (gl. n.) — (o govoru) pisnuti, zucnuti ◊ kînd am fuost mik, n-am kućeḑat să krîkńesk đi muma, da akuma kopiĭi sa suĭe în vîru kapuluĭ la parinț — kad sam bio mali, nisam smeo da pisnem od majke, a sada se deca penju roditeljima na vrh glave ♦ var. kîrkńi [Por.] ∞ kîrk | | [Vidi] |
|
|
|
5017 | kukurigu | cucurigu | кукурику | kukurigu [akc. kukurigu] (uzv.) — (onom.) kukuriku, oglašavanje petla ◊ în tota ḑîua pi lînga amńaḑîț, kokuoșu nuostru sa suĭe pi gard, baće đin ăripĭ đi doa-triĭ uorĭ șă kîntă „kukurigu! kukurigu!” — svakog dana u podne, naš petao se penje na ogradu, lupne dva-tri puta krilima i zhapeva „kukuriku! kukuriku!” ♦ var. kutkurigu ♦ up. kutkudĭeț [Por.] ∞ kokuoș | | [Vidi] |
|
|
|
4980 | rîkańel | răcănel | крекетуша | rîkańel (mn. rîkańiĭ) [akc. rîkańel] (i. m.) — (bot.) kreketuša, šumska gatalinka (Hyla arborea) ◊ rîkańel ĭe o bruaskă mikă șî vĭarđe, kare traĭașće pi lînga baltă șî rîkańașće tota ḑîua — kreketuša je mala zelena žaba koja živi pored bare, i krekeće po ceo dan [Por.] ◊ rîkańelu sa suĭe pi ļamńe — kreketuša se penje na drveće (Plavna) [Pad.] ∞ bruaskă | | [Vidi] |
|
|
|
2626 | sărśińerĭ | sărciner | бркља | sărśińerĭ (mn. sărśińere) [akc. sărśińerĭ] (i. s.) — (tehn.) brklja, drvo sa okresanim granama koje služi za penjanje ◊ sărśińerĭu ĭe un fĭeļ đi skară, fakut đintr-un ļiemn lu kare sînt skurtaće krenźiļi, pi kare ći suĭ kînd trăbe să lukri śuava sus — brklja je vrsta merdevena, napravljena od stabla drveta kome su okraćene grane, i po kome se penješ kada treba nešto da radiš na visini ◊ pi sărśińerĭ s-a suit în frunḑarĭ, or pi klańe sî ĭa fîn đi viće, or în ļiemn unđ-a fuost kuĭbu gaińiluor ku uauă — po brklji se penjalo na lisnik, ili na plast da se uzme seno za stoku, ili na drvo na kome je bilo kokošje gnezdo sa jajima [Por.] ∞ sarśină | | [Vidi] |
|
|
|
4679 | sui | sui | пењати се | sui (ĭuo ma suĭ, ĭel sa suĭe) [akc. sui] (gl. p. ref.) — penjati se ◊ nu sa suĭe în ļemn pă să-l omuorĭ, da trăbe sî să darîme la frunḑa — ne penje se na drvo pa da ga ubiješ, a treba da se kreše lisnik ◊ kare s-a suit în kar, s-a suit, kare nu, ramîńe aiśa s-așćaće — ko se popeo na kola, popeo se, ko nije, ostaje ovde da čeka [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2623 | suiș | suiș | пењање | suiș (mn. suișă) [akc. suiș] (i. s.) — 1. penjanje ◊ đi la un luok înśape suișu đi uoki-ț ĭasă pănă nu ći suĭ la vîru śuośi — od nekog mesta počinje penjanje da ti oči izađu dok se ne popneš na vrh brda 2. (geog.) uspon; uzbrdica ◊ mare suiș — velika uzbrdica ◊ nu puoț să skuoț karu akolo, ńiś ku duauă parĭekĭ đi buoĭ, kî ĭe prĭa mare suiș — ne možeš tamo da izvučeš kole ni sa dva para volova, jer je preveliki uspon ♦ sin. pripur ♦ supr. kubarîș [Por.] ∞ sui | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3937 | supțîre | subţire | танак | supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭel — tanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1541 | śorobară | ciorcobară | сврака | śorobară (mn. śorobărĭ) [akc. śorobară] (i. ž.) — (ornit.) svraka (Pica pica) ◊ śorobara a mînkat uavăļi lu mĭerlă dîn kuĭb — svraka je pojela kosu jaja iz gnezda [Hom.] ♦ dij. var. koțofană [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5444 | tufan | tufan | жбунчина | tufan (mn. tufań) [akc. tufan] (i. m.) — (bot.)(augm.) žbunčina ◊ a krĭeskut papura în baltă în tufan ku tuot, kapra a putut sî sa suĭe pi ĭa — izrasla je paprat u bari u pravu žbunčinu, koza je mogla na njega da se pentra ♦ tufan < (augm.) tufă+an ♦ up. Tufan [Por.] ∞ tufă | | [Vidi] |
|
|