Reč tuors - definicija

BrRumunskiSrpskiGnezdo rečiReč u umotvorinamaAkcija
6170  tuors1  tors  предење  tuors1 (mn. tuorsurĭ) [akc. tuors] (i. s.) — predenje; prelo ◊ pîkurarița n-a pazît uoiļi fara furkă-n brîu, kî tuorsu ĭ-a fuost măĭ un lukru pi lînga pazîtu vićilor — čobanica nije čuvala ovce bez preslice za pojasom, jer je predenje bio još jedan posao pored čuvanja stoke [Por.] ∞ torśa[Vidi]
6171  tuors2  tors  предиво  tuors2 (mn. tuorsurĭ) [akc. tuors] — predivo, konac, nittuorsu puaće-fi măĭ supțîrĭe, or măĭ gruos, kum kată aĭa đi śe-l sprimĭeșć — predivo može biti tanje, ili deblje, kako traži ono za šta ga spremaš ♦ sin. fir [Por.] ∞ torśa[Vidi]

Reč tuors u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
289  ațuoń  aţoni  кончина  ațuoń (mn. ațuańe) [akc. ațuoń] (i. m.) — (augm.) končina, veliki ili debeli konac; končetina ◊ a tuors o ață gruoasă ka źeĭśtu, un ațuoń ku tuot — isprela je konac debljine prsta, jednu pravu končinu ♦ up. ițuońkanap, uže [Por.] ∞ ață  [Vidi]

315  aļergatuare  alergătoare  мотовило  aļergatuare (mn. aļergatuorĭ) [akc. aļergatuare] (i. ž.) — motovilo, vitao, naprava za namotavanje prediva ◊ pi aļergatuare sa pun mosuarîļi pļińe đi tuors, șî sa duśe pi lînga gard đi parĭ, or đi tarabă, kînd pi ĭel sa urḑîașće kuardă đi țasut în razbuoĭ — na motovilo se stavljaju kalemovi puni pređe, i nosi se pored ograde od kolja ili tarabe, kada se na nju snuje osnova za tkanje na razboju [Por.] ∞ aļerga  [Vidi]

873  arńiś  arnici  памучни конац  arńiś (mn. arńiśurĭ) [akc. arńiś] (i. m.) — (zast.) konac za izradu veza na ženskim i muškim košuljama dobijen ručnim predenjem pamuka ◊ am tuors bunbak đi arńiś — prela sam pamuk za vez ◊ puĭaĭ kamașă nuauă ku rîurĭ đi arńiś — izvezla sam novu košulju pamučnim koncem ◊ rîuri puĭaț ku arńiś sînt mîĭ marunț șî mîĭ țînatuorĭ — vez rađen pamučnim koncem je sitniji i trajniji [Crn.] ♦ dij. var. arńiğkonac za vez [Kmp.] ◊ arńiźsitan vez [Por.]   [Vidi]

803  buold  bold  бодља  buold (mn. buolduri, buolđe) [akc. buold] (i. m.) — bodlja, šiljak, zašiljeni vrh ◊ buoldu fusuluĭ đi tuors vrh vretena za predenje ◊ buoldu lu kalkîńu muori ĭe askuțîț, da kalkîńu ĭe îń patru muke, fakut đin oțăl đi rang — bad ostanca vodeničnog vretena je oštar, a ostanac je četvorostrano iskovan od čelične ćuskije [Por.]   [Vidi]

1160  ćirikaĭală  ciricăială  цвркутање  ćirikaĭală (mn. ćirikaĭelurĭ) [akc. ćirikaĭală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) 1. cvrkutanje, čijukanje ◊ đin padurĭe s-auđe ćirikaĭală tarĭe — iz šume se čuje glasno cvrkutanje 2. (fig.) a. čavrljanje, ćaskanje, brbljanje ◊ s-auđe ćirikaĭală ka la tuors čuje se čavrljanje kao na prelu [Crn.] b. očijukanje, tepanje, domunđavanje ◊ lasîće đi ćirikaĭală, numa dakă țî drag đi mińe, spuńe đeșkis — mani se „čijukanja”, nego ako me voliš, kaži otvoreno ◊ o sî va ĭasă ćirikaĭala-ĭa pi nas — ima da vam izađe to domunđavanje na nos ♦ dij. var. ćirikaitu [Por.] ∞ ćirik!  [Vidi]

4082  Ćirikuva  Dragobete  Драгобан  Ćirikuva [akc. Ćirikuva] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) Dragoban, pričji praznik ◊ Ćirikuva ĭe ḑîua śuarîlor aļi marĭ, șî sî kađe mńerkurĭ pi Saptamîna pistriță, karĭe ĭe înainća saptamîńi ku Muoșî đi pipćeĭ — Ćirikuva je praznik velikih ptica, i pada u sredu Šarene nedelje, koja je pre sedmice sa Pihtijnim zadušnicama ◊ đin tuaće saćiļi pi Vaļa Ćimuokuluĭ, Ćirikuva sî sarbĭaḑă numa în Osńiśa — od svih sela u Crnoj Reci, Ćirikuva se praznuje samo u Osniću [Crn.] ♦ dij. var. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ∞ ćirik  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1489  đezļina  dezlâna  лабавити  đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļină) [akc. đezļina] (gl.) — labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom) ◊ mama a-nbătrîńit, șî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa țîńe pi fus — baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenu (Tanda) ♦ var. đizļina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ đizļiń, să nu ći bată la piśuor — kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogu (Rudna Glava) ♦ supr. aļina ♦ / đez/điz + lîna [Por.]   [Vidi]

1488  đezļinat  dezlânat  лабав  đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaț, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) labav, olabavljen, nedovljno čvrst ◊ kînd tuorś, șă nu răsuśeș firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labava (Tanda) ♦ var. đizļinat (Rudna GLava) [Por.] ∞ đezļina  [Vidi]

1620  điskîlśi  descâlci  распетљати  điskîlśi (ĭuo điskîlśiesk, ĭel điskîlśiașće) [akc. điskîlśi] (gl. p. ref.) — raspetljati, razmrsiti, razdvojiti nešto što je upetljano, umršeno ◊ m-a-nkîlśiĭ tuorsu, șî nu puot să-l điskîlśiesk sîngură — umrsila mi se pređa, i teško mi je da je razmrsim sama ♦ sin. đizvîrḑî ♦ supr. înkîlśi [Por.]  [Vidi]

2053  flokiț  flociţ  праменчић  flokiț (mn. flokiță) [akc. flokiț] (i. s.) — (demin.) pramenčić, čuperčić, mala količina dlake, vune ili kose ◊ a fuost la klakă șî s-a omorît đi lukru: a tuors numa un flokiț đi lînă — bila je na mobi i ubila se od posla: isprela je samo pramenčić vune ♦ / (demin.) < fluok + - [Por.] ∞ fluok  [Vidi]

3109  fuĭuor  fuior  повесмо  fuĭuor (mn. fuĭuară) [akc. fuĭuor] (i. s.) — 1. povesmo konoplje ◊ fuĭuor ĭe aĭa śe sa kapîtă kînd sa traźe kîńipa pin drîgļiaće, șî ĭe sprimit đi tuors povesmo je ono što se dobija kada se konoplja provuče kroz grebenm i spremno je za predenje 2. nit, konac ◊ fuĭuor đi lînă — vuneni konac 3. mlaz; talas; niz; stroj; stub ◊ fumu mĭarźe fuĭuor pi kuoș — tanak stub dima izlazi kroz odžak ◊ la muĭare smolao mĭerg paduki fuĭuor pista frunće — smolavoj ženi vaške idu u stroju preko čela ◊ kînd zmău a zburat pista śierĭ, dupa ĭel s-a tras fuĭuor đi skinćiĭ — kada je zmaj leteo preko neba, iza njega se vukao mlaz iskrica ♦ (augm.) fuĭoruagă 4. (antr.) nadimak ◊ fuĭuor sa poļikrĭaḑă uomu kare ĭe nalt șî supțîrĭe — „fujor” se kao nadimak daje čoveku koji je visok i mršav ◊ đin poļikră fuĭuor, ĭasă prezimiļi rumĭńesk sîrbizat Fuĭorić or Fuĭuorović — od nadimka „fujor” (povesmo) nastaje posrbljeno vlaško prezime Fujorić ili Fujorović [Por.] ∞ kîńipă  [Vidi]

74  furkă  furcă  рачва  furkă (mn. furś) [akc. furkă] (i. ž.) — 1. raklja, račva; račvast predmet ◊ furkă ĭe fiĭe śe śe are kuadă șî ĭe raklat la vîr — račva je bilo šta što ima dršku i rakljast vrh 2. vile, rašljasto oruđe sa dva, tri ili četiri roglja od drveta ili metala, za nabadanje sena, slame, trave i dr. ◊ furkă đi ļiemn — drvene vile ◊ furkă đi fĭer — gvozdene vile ◊ furkă ku triĭ kuarńe đi adunat la fîn — troroge vile za sakupljanje sena ◊ furkă đi tuors preslica ♦ (augm.) furkuoń ♦ (demin.) furkuļiță   [Vidi]

2454  furkă đi tuors  Furcă de tors  преслица  furkă đi tuors (mn. furś đi tuors) [akc. furkă đi tuors] (i. ž.) — (tehn.) preslica ◊ furkă đi tuors — (dosl.) „račka za predenje”, preslica ◊ furka đi tuors akuma sa faśe đin blană, da đimult a fuost fakută đintr-o krĭangă înfurkată — preslica se danas izrađuje od daske, a ranije je bila napravljena od račvaste grane [Por.] ∞ furkă  [Vidi]

2216  fus  fus  вретено  fus (mn. fusă) (i. s.) — 1. (tehn.) vreteno ◊ fiĭe śe śe ĭe fakut lunguĭat șî sa supțîrĭaḑă la kîpatîńe da la mîžluok ĭe măĭ gruos — bilo šta što je napravljeno duguljasto, što se sužava na krajevima a na sredini je deblje ◊ fiĭe śe śe sa învrćiașće ka uosiĭa — bilo šta što se okreće kao osovina ◊ fus đi tuors vreteno za predenje ◊ fusu muori — vodeničko vreteno, osovina koja pokreće kamen ◊ fusu purikuluĭ, la žukariĭa kopilarĭaskă — osovina čigre, dečje igračke ◊ fusu pomîntuluĭ — zemljina osa ◊ țîgańi fak fusă la traksă — Cigani izrađuju vretena na strugu ♦ (demin.) fusuļieț, fusuļik ♦ (augm.) fusulan 2. (fig.) (vulg.) muški ud ◊ fi bună, kî ći pun pi fus — budi dobra, jer ću te nabiti na „vretenio” ♦ akcenat množine: fusă [Por.]  [Vidi]

2412  gĭemui  ghemui  клупчати се  gĭemui (ĭuo ma gĭemuĭ, ĭel sa gĭemuĭe) [akc. gĭemui] (gl.) — klupčati se, namotavati se, smotati u klubetuorsu sa rîșkîĭe pi rășkituorĭ șî sa fak muotke; muotka sa puńe pi vîrćiańița, da đi pi vîrćańiță sa gĭemuĭe — predivo se mota na motovilo i prave se kanure, kanura se stavlja na vrtešku, a sa vrteške se namotava u klube [Por.] ∞ gĭem  [Vidi]

6031  kuardă  coardă  основа ткања  kuardă2 (mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (tehn.) osnova ◊ kuarda đi țasut la razbuoĭ sa urḑîașće pi gard đi parĭ ku aļergatuarĭa đi pi kare sa đizvîrḑăsk mosuarîļi pļińe đi tuors osnova za tkanje na razboju snuje se na ogradi od kolja pomoću motovila sa kojeg se odmotavaju kalemovi puni pređe ◊ grosîmĭa șî lunźimĭa kuorḑî ĭasă đin lukru kare trăbe fi gaćit în razbuoĭ, ăće, đi o pătură kuardă sa lasă patru mĭetîrĭe șî žumataće — debljina i dužina osnove zavisi od posla koji treba da se odradi u razboju, za jednu ponjavu, na primer, osnova se pušta do četiri i po metara ◊ đimult lunźimĭa kuorḑî s-a sokoćit la rîșkituorĭ, da akuma la mĭetîrĭe — dužina osnove se nekad određivala prema motovilu, a sada na metar ◊ kuarda sa adună đi pi gard în bîrță, pazîndu-să să nu sa învîrḑaskă, șî sa puńe bășka pănă nu vińe vrĭamĭa șî sa pună pi sul ku învaļituarĭa — osnova se skida sa ograde u pletenice, vodeći računa da se ne umrsi, i skloni se u stranu dok ne dođe vreme da se snuje na vratilo preko snovaljke [Por.] razbuoĭ  [Vidi]

2517  rîșkiĭa  rășchia  намотавати  rîșkiĭa (ĭuo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1. namotavati pređu na motovilo ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanura 2. (onom.) škripati ◊ iĭ rîșkiĭe opinśiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemlji ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnu (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.]  [Vidi]

4449  skobitură  scobitură  удубљење  skobitură (mn. skobiturĭ) [akc. skobitură] (i. ž.) — udubljenje, šupljina, rupa nastala dubljenjem; rezbarija ◊ skobiturĭ faśe uomu ku skuaba, faśe apa-n pomînt kînd sa-nvrćașće-n luok, faśe karĭaćiļi kînd ruađe ļemnu — udubljenja pravi čovek dubačem, voda u zemlji kad se okreće u mestu, crv kad nagriza drvo ◊ a ramas đi la mama o furkă đi tuors ku skobituriļi lu dĭeda — ostala je od babe preslica sa dedinim rezbarijama [Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

6168  suśit  sucit  увијен  suśit (suśită) (mn. suśiț, suśiće) [akc. suśit] (prid.) — uvijen, namotan ◊ tuortu păsîrilor traĭașće suśit pi bîtu dîtaļińi — vilina kosica živi uvijena oko stabljike deteline ◊ la sokală, țîsatuarĭa suśașće tuorsu đi pi gĭem pi sovĭaĭkă — na sukalu, tkalja namotava predivo sa kalema na cevku [Por.] ∞ suśi  [Vidi]

6169  torśa  toarce  прести  torśa (ĭuo tuork, ĭel tuarśe) [akc. tuorśa](gl. p.) — presti, upredati ◊ muĭeriļi đemult a tuors ḑîa-nuapća, a mĭers tuot ku furka dupa brîu — žene su nekad presle dan i nić, išle su stalno sa preslicom za pojasom [Por.]   [Vidi]

6170  tuors  tors  предење  tuors1 (mn. tuorsurĭ) [akc. tuors] (i. s.) — predenje; prelo ◊ pîkurarița n-a pazît uoiļi fara furkă-n brîu, kî tuorsu ĭ-a fuost măĭ un lukru pi lînga pazîtu vićilor — čobanica nije čuvala ovce bez preslice za pojasom, jer je predenje bio još jedan posao pored čuvanja stoke [Por.] ∞ torśa  [Vidi]

3073  vîrćańiță  vîrtelniță  витао  vîrćańiță (mn. vîrćeńiț) [akc. vîrćańiță] (i. ž.) — (tehn.) vitao, vrteška, motovilo ◊ vîrćańiță ĭe o mîkarao pi kare muĭeriļi pun muotka kînd vrĭeu sî umpļe mosoru ku tuorsu — vitao je naprava na koju žene stavljaju kanuru kad hoće da namotaju predivo na kalem [Por.] ∞ învîrći  [Vidi]

4144  zmuaćik  smoatic  смотуљак  zmuaćik (mn. zmuaćiśe) [akc. zmuaćik] (i. s.) — smotuljak; pramen ◊ a tuors kairu gata tuot, ĭ-a ramas numa un zmuaćik đi lînă — isprela je gotovo celu kudelju, ostajo joj je samo jedan smotuljak vune ♦ sin. biț [Por.]  [Vidi]

5678  șăḑîtuare  șezătoare  седељка  șăḑîtuare (mn. șăḑîtuorĭ) [akc. șăḑîtuare] (i. ž.) — sedeljka ◊ șăḑîtuarĭa a fuost ađet sî sa aduńe lumĭa într-o kasă, măĭ đes veśinată, la taĭnă șî la bĭare — sedeljka je bio običaj da se okupe ljudi u jednoj kući, najčešće komšijskoj, na razgovor i piće ◊ șăḑîtuoriļi măĭ mult s-a țînut ĭarna, kă a fuost nuapća lungă da lukru pinga kasă puțîn — sedeljke su se najviše održavale zimi, jer je noć bila duga a posla oko kuće malo ◊ la șăḑîtuare muĭeriļi a tuors or a-npļećit la śarapĭ, da uamińi a žukat la kărț ș-a baut rakiĭe fĭartă — na sedeljkama žene su prele ili plele čarape, a muškarci su igrali karte i pili kuvanu rakiju ♦ up. klakă [Por.] ∞ șađa  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

71241 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź