Reč tĭaļe u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1298 | dumitaļe | dumitale | господине (у изр.) | dumitaļe [akc. dumitaļe] (zam.) — (zast.) (u izr.) gospodine! ♦ / dumitaļe < domńiĭi a tĭaļe — tvom gospodstvu ◊ đimult, kînd s-a-ntîlńit duoĭ drumaș, unu a ḑîs: „Bună kaļa!”, d-alalalt s-a raspuns ku: „Mulțamĭesk, dumitaļe!”— Nekada, kada su se sretala dva putnika, jedan bi rekao: — „Dobar put!”, a drugi je odgovarao sa: „Zahvaljujem, gospodine!” [Crn.] up. țamtaļe | | [Vidi] |
|
|
|
1976 | ḑămuriĭe | zămurcâ | чорбуљага | ḑămuriĭe (mn. ḑămuriĭ) [akc. ḑămuriĭe] (i. zb.) — (nutr.) 1. (augm.) (pej.) čorbuljaga, čorba bez ukusa; neukusno jelo ◊ gaća, muĭare, mînkîărĭ țapińe, da ḑămuriĭļi-șća a tĭaļe labîdă la puorś — gotovi ti, ženo, jaka jela, a ove svoje čorbuljage baci svinjama 2. (zb.) čorbe uopošte ◊ mulće ḑămuriĭ, în tuot fĭeļu, a fuost pi masă l-aĭ batrîńi nuoștri — mnogo je čorbi, raznih vrsta, bilo na jelovniku naših starih ♦ / ḑamă + -uriĭe [Por.] ∞ ḑamă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2356 | înkroșńa | încrosna | упртити | înkroșńa (ĭuo înkruoșń, ĭel înkruoșńe) [akc. înkroșńa] (gl. p. ref.) — 1. uprtiti (se), naprtiti (se); uzeti teret na leđa ◊ sa înkroșńaḑă tot nat kare ĭa trasta-n șîaļe, șă ļagă obrăńiļi la pĭept — uprćuje se svako ko uzme torbu na leđa, a uprte vezuje na grudi 2. (fig.) uzeti na sebe tuđ problem ◊ nu m-a-nkroșńa ku nakazurļi tĭaļe, abĭa duk pĭ-aļi mĭaļe — nemoj mi tovariti (na leđa) tvoje muke, jedva nosim svoje [Por.] ∞ kruoșnă | | [Vidi] |
|
|
|
2888 | mĭeu | meu | мој | mĭeu [akc. mĭeu] (zam.) — moj ◊ tata mĭeu a perit ćinîr, da muma mĭa a trait mult — moj otac je poginuo mlad, a moja majka je živela dugo ◊ śe pula mĭa va măĭ vrĭa uomo-la ku mińe — šta li još koj moj hoće onaj čovek sa mnom ◊ a mĭeu, a tĭeu, a luĭ, a luor: tot una ĭe — moje, tvoje, njegovo, njihovo: svejedno je [Por.] ♦ dij. var. mĭev (Krepoljin) ◊ mult mi duor după a mĭev puișuor — mnogo čeznema za mojim pilencetom (ljubavnicom) [Hom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5920 | satul | sătul | сит | satul (satulă) (mn. satuĭ, satuļe) [akc. satul] (prid.) — sit, nahranjen ◊ tuoț pļekară satuĭ, ńima n-a ramas flomînd — svi pođoše siti, niko nije ostao gladan ◊ lasî-ma, mis satul đi minśuńiļi tĭaļe — pusti me, sit sam tvojih laži ♦ up. săturat [Por.] ∞ sătura | | [Vidi] |
|
|
|
3228 | tagîrță | tăgîrţă | пртљаг | tagîrță (mn. tagîrț) [akc. tagîrță] (i. ž.) — 1. prtljag, stvar, prnja, bošča ◊ tagîrță ĭe avĭerĭa saraśilor, kum ĭe o țuală ruptă, vrun vas mik śonćit, o ogļindă, un pĭapćin, or аșa śeva, śe sa puaće duśa în ļigatură pi un bît pi umîr — prtljag je sirotinjska imovina, kao što je neko odelce pocepano, neki mali ulupani sud, ogledalo, češalj ili tako nešto što se može nositi u bošči na jednom štapu, preko ramena ◊ a mĭers ku tagîrțîļi în trastă đin sat în sat — išao je sa prtljagom u torbi od sela do sela ◊ ĭaț tagîrțîļi tĭaļe pi bît, șî fuź să nu ći văd — kupi svoje stvari na štap, i briši da te ne vidim 2. (zast.) torba, kufer ◊ mi sa-m pare ka pin vis kă aĭ batrîń a ḑîs tagîrță la vrun fĭeļ đi trastă, or sanduk — čini mi se kao kroz san, da su stari „tagrcom” nazivali neku vrstu torbe, ili kufera ♦ up. trastă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|