Reč vrsta nije obrađena kao osnovna reč!

Reč vrsta u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
2601  aćiĭatură  ateiaturi  одело  aćiĭatură (mn. aćiĭaturĭ) [akc. aćiĭatură] (i. ž.) — (zast.) odelo, haljetak ◊ đimult n-a fuost atîta țolamă, akumă labdă aćiĭatura întrĭagă, numa kă nu sa măĭ puartă așa fĭeļ đi aĭnă — nekad nije bilo toliko odeće, sada se baca ceo haljetak, samo zato što se ta vrsta haljine više ne nosi ♦ sin. țuală, înbrîkamînt [Por.] ∞ aćeĭa   [Vidi]

332  altfĭeļ  altfel  другачије  altfĭeļ [akc. altfĭeļ] (pril.) — drugačije, na drugi način, u drugoj formi; različito ♦ / alt — drugo + feļ — fela, vrsta, forma, način ◊ fakut altfĭeļ — drugačiji (po izgledu ili načinu nastanka) ◊ în altfĭeļ — na drugi način, drugačije [Por.] ♦ var. altfĭaļdruga vrsta ◊ ĭeĭ sînt altfĭaļ đi lume — oni su druga vrsta ljudi ◊ altfĭaļ đi strugurĭ — druga vrsta grožđa [Crn.] ∞ alt  [Vidi]

189  aļes  ales  изабран  aļes2 (mn. aļeș, aļasă) [akc. aļes] (prid.) — 1. izabran, izdvojen iz grupe izborom ◊ śe aț vrut, aĭa aț aļes — što ste hteli, to ste izabrali [Crn.] ◊ fruntașî śe-s aļeș akuma sî ńi puarće satu, nus đi ńimika — čelnici koji su sada izabrani da nam vode selo, nisu ni za šta [Por.] 2. poseban, vrstan, odabran, istaknut ◊ đi kap marĭe, kaśulă aļasă — za veliku glavu, posebna kapa [Crn.] ◊ uom aļes — poseban, vrstan, istaknut čovek ◊ măĭ aļes đin tuoț — najbolji od svih [Por.] 3. (za govor) jasan, razgovetan; otvoren ◊ spuńe-m aļes śe vrĭeĭ — kaži mi jasno šta hoćeš [Crn.] ◊ nu vorbĭeșć aļes, nu ć-am înțaļes ńimika — ne govoriš razgovetno, nisam te razumeo ništa [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

246  arțarĭ  arţar  црни јавор  arțarĭ (mn. arțarĭ) [akc. arțarĭ] (i. m.) — (bot.) crni javor (Acer platanoides, Acer tartaricum) ◊ arțarĭu ĭe bun đi fakut fluĭere șî dĭelurĭ đi laută — crni javor je dobar za izradu frula i delova za violinu ◊ arțarĭ ĭe un fĭeļ đi palćin — arcar je vrsta javora [Por.] ♦ dij. var. îrțarĭ (Ranovac) [Mlava] ∞ palćin  [Vidi]

162  ariuș  coricov  киселица  ariuș (mn. ariușă) [akc. ariuș] (i. s.) — (bot.) (zast.) kiselica, vrsta jako kisele divlje jabuke (Malus sylvestris) ◊ ariuș ĭe puom sîrbaćik ku puama akră — kiselica je divlja voćka sa kiselim plodom ♦ var. ariĭuș, iriuș, iriĭuș ♦ sin. korikivă [Por.] ♦ dij. sin. korikuvă [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

4012  arșiță  arșiţă  пекарка  arșiță (mn. arșiț) [akc. arșiță] (i. ž.) — (izob.) pekarka, žena koja je spremala obredne hlebove za pomanu ◊ arșițăļi a fuost babiļi dăn sat kare a șćut să fakă kolaś dă pomană, șî kare ĭ-a plumađit șî ĭ-a kuopt — pekarke su bile babe koje su znale da spremaju obredne hlebove za pomanu, i koje su ih mesile i pekle ◊ prăn povĭeșć sa țîńe minće kă dămult a fuost vrun fĭeļ dă kolaś kare s-a kuopt la suare — kroz priče se pamti da je nekada bila vrsta obrednih hlebova koji su se pekli na suncu [Stig] ∞ arđe  [Vidi]

498  astragană  astrahan  астрагана  astragană (mn. astragańе) [akc. astragană] (i. ž.) — astragana, vrsta momačke šubare od kože tek ojagnjenog jagnjeta ◊ kaśulă đi astragană măĭ mul a purtat baĭețî — šubare od astragana najčešće su nosili momci ♦ var. stragană [Por.] ∞ țuală   [Vidi]

776  așuou  așău  ашов  așuou (mn. așuave) [akc. așuou] (i. m.) — ašov, vrsta lopate koja služi za riljanje i kopanje ◊ ku așuou sa sapă, ku lopata sa înkarkă — ašovom se kopa, a lopatom se tovari ♦ var. arșuou [Por.] ◊ građina sapată ku arșuou mîĭ bińe rođașće — bašta izriljana ašovom najbolje rađa [Crn.]   [Vidi]

871  beșikuță  bășicuţă  џенарика  beșikuță [akc. beșikuță] (i. ž.) — dženarika, vrsta šljive od koje se peče rakija (Prunus cerasifera) ◊ beșikuță ĭe prună kare puăće să fiĭe galbină, ruoșiĭe, vînătă — dženarika je šljiva koja može biti žuta, crvena, plava ◊ đe beșikuță să kuaśe bun rakiu — od dženarike se peče dobra rakija ♦ / (demin.) < beșîkă [Crn.] ♦ dij. var. bĭeșîkuță, bișîkuță [Por.] ∞ prun  [Vidi]

710  biul  bivol  биво  biul (mn. biuļ) [akc. biul] (i. m.) — 1. bivo, vrsta govečeta (Bos bubalus) ◊ biulu puțîn manînkă, ama ĭe muaļe la tras — bivo malo jede, ali je slab za vuču 2. (anat.) (iron.) za nekoga ko ima kratak vrat ◊ arĭe gît ka biulu — ima vrat kao bivo 3. (fig.) za tvrdoglavost i nepopustljivost ◊ unđe traź ka biulu — gde si zapeo kao bivo [Crn.]   [Vidi]

984  boboluașă  ?  џанарика  boboluașă [akc. boboluașă] (i. ž.) — (bot.) dženarika, vrsta šljive od koje se peče rakija (Prunus serasifiera) [Bran.] ♦ dij. var. bĭeșîkuță [Por.] [Crn.] ∞ buob  [Vidi]

729  boțuakă  babete  пеш  boțuakă (mn. boțuоś) [akc. boțuakă] (i. s.) — 1. (iht.) peš, vrsta rečne ribe; popin pampur, glavoč, kapič (Cottus gobio) ◊ ma duk sî prind boțuoś ku furkița — idem da lovim peševe viljuškicom ◊ đi prins boțuoś trîabĭe bun skartaș — za lov na peševe treba dobra mreža [Crn.] 2. a. (pej.) glavonja b. (antr.) nadimak za tvrdoglavog i priglupog čoveka; kao porodični nadimak takvih ljudi: Boțuoś [Por.]   [Vidi]

728  borđeĭ  bordei  земуница  borđeĭ (mn. borđaĭe) [akc. borđeĭ] (i. s.) — zemunica, vrsta primitivnog objekta za stanovanje koji je jednim delom ukopan u zemlju, burdelj ◊ borđeĭu n-avut ńiś o ferĭastă — zemunica nije imala nijedan prozor [Crn.] ♦ dij. var. borđiĭ, borđeĭkă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

775  brad  brad  јела  brad (mn. braḑ) (i. m.) — (bot.) jela, vrsta zimzelenog drveta (Albies alba) ◊ blăń dă brad — jelove daske ◊ bradu ĭe viarđe șî ĭarna șî vara — jela je zelena i leti i zimi [Hom.] ◊ blana đi brad frumuos mirusă — jelova daska lepo miriše ◊ în Porĭeśa padure ku ļemn brad n-a fuost, kînd pi la Guol a dat vrun brad sîngur, aĭ batrîń a spus kă samînța ĭ-a dus pasîrĭa-n ćik đi la Munț-aĭ Albĭ — u Porečju šume sa jelovim drvetom nije bilo, kad bi se na Deli Jovanu našla po neka usamljena jela, starci su govorili da je njeno seme donela sa Karpata ptica u kljunu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4016  bradoaĭe  brădoaie  качица  bradoaĭe (mn. bradoaĭe) [akc. bradoaĭe] (i. ž.) — kačica ◊ bradoaĭa ĭe un feļ đe putină mikă, đe ļemn ku kapak, în kare sa păzește pastrama — kačica je vrsta male kace od drveta, sa poklopcem, u kojoj se čuva pastrma [Tim.]  [Vidi]

6197  brebeńel  brebenel  млађа  brebeńel (mn. brebeńeĭ) [akc. brebeńel] (i. m.) — (bot.) mlađa, mlađik, klokoćica (Corydalis-cava) ◊ brebeńel ĭe fluare kare măĭ întîĭ dă primovara, o vîrstă ku fluare balastră, da alta ku fluare albă — mlađa je prvo prolećno cveće, jedna vrsta ima ljubičast, a druga beli cvet ◊ brebeńeĭ kuļeg muĭeriļi șă-ĭ duk la morminț, unđe-ĭ tamîĭe șă-ĭ dau đe pomană la-ĭ muorț — mlađu beru žene i nose na groblje, gde je kade i namenjuju pokojnicima ♦ var. bribeńel (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

746  briptă  briptă  бритва  briptă (mn. bripće) [akc. briptă] (i. ž.) — britva, vrsta noža na sklapanje ◊ dăm bripta să taĭ kîta pîńe — dodaj mi britvu da isečem malo hleba [Hom.] ♦ dij. var. bîrśag, brîśag [Por.]   [Vidi]

683  brîndușauă  brândușă  шафран  brîndușauă (mn. brîndușîaļe) [akc. brîndușauă] (i. ž.) — (bot.) vrsta poljskog cveća, šafran, mrazovac, brnduša, brnduška ◊ brîndușauă đi primovara — prolećni šafran (Crocus heuffelianus) ◊ brîndușauă đi tuamnă — jesenji šafran (Crocus moesiacus) [Crn.] ♦ dij. var. brîndușă [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

904  brĭană  breană  мрена  brĭană (mn. brĭeń) [akc. brĭană] (i. ž.) — (iht.) mrena, vrsta rečne ribe (Barbus fluviatilis) ◊ ĭuo nu șću dar fi-va la nuoĭ în rîu brĭeń, kă nu mis pĭeșkarĭ — ja ne znam da li u našoj reci ima mrena, jer nisam pecaroš ♦ up. kîrkușă [Por.]   [Vidi]

611  brśag  briceag  бритва  brśag (mn. brśaźe) [akc. brśag] (i. m.) — britva, vrsta džepnog noža čije se sečivo sklapa u korice izrađene od roga ◊ brśag ku plasîaļe đi kuorn — britva sa rožnatim koricama ◊ brśag marĭe — velika britva ◊ brśag mik, kopilarĭesk — mala, dečja britva [Crn.] ♦ dij. var. bričag [Kmp.]   [Vidi]

795  bubă  bubă  бубуљица  bubă (mn. bube) [akc. bubă] (i. ž.) — 1. (med.) bubuljica, plik, krasta, boginja; rana; ožiljak ◊ fećița ĭe pļină dă bube — devojčica je puna bubuljica ◊ bubă kuaptă — zrela bubuljica, puna gnoja i veoma osetljiva, (fig.) (za dete) razmaženko, plačljivko, koji plače za svaku sitnicu, naročito ako ga neko, makar i ovlaš, dodirne ◊ kopilu are bube — dete ima boginje ◊ bubă dulśe ĭe o bubă kare kriașće la kopiĭ pră kap, șî kînd sa kuaśe, ĭa kure — plih je bubuljica koja izbija deci na glavi, i kada sazri, ona procuri [Hom.] ◊ (med.) bubă ńagră — crni prišt ◊ (mag.) bubă albă — (dosl.) „bela boginja”, vrsta boginja koje se pominju u bajalicama 2. (biol.) insekt (opšti naziv) ◊ kîće fĭelurĭ đi bube a dat Dumńeḑîu pi pomînt, ńima nu șćiĭe, da puaće-fi ńiś ĭel — koliko je buba Bog stvorio na zemlji, to niko ne zna, a može biti ni on ♦ sin. guangă [Por.]  [Vidi]

632  bugarĭesk  bulgăresc  бугарски  bugarĭesk (bugarĭaskă) (mn. bugarĭeșć) [akc. bugarĭesk] (prid.) — bugarski, koji pripada Bugarskoj ili Bugarima ◊ koluo sî vîăd munțî bugarĭeșć, da koluo un sat bugraĭesk — tamo se vide bugarske planine, a onamo jedno bugarsko selo [Crn.] ◊ bugarĭaska, un fĭeļ đi uară, tare frumuasă, la rumîń în Porĭeśa — bugarsko (kolo), jedna vrsta jako lepog kola kod Vlaha u Poreču [Por.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

805  bukată  bucată  плод  bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. plod, usev; hrana ◊ umplură masa ku bukaće — napuniše trpezu plodovima ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimu [Crn.] 2. zalogaj, komad ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u usta 3. (zast.) predmet, stvar ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ — sto na pomani pun je stvari svih vrsta ♦ up. bukatură [Por.] ∞ bukă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1001  bulobrĭaće  amfipode  ракушац  bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopa (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

609  bulumak  bulamac  чулама  bulumak (mn. bulumakurĭ) [akc. bulumak] (i. m.) — čulama, vrsta jela od usitnjenog belog kokošjeg mesa i kukuruznog brašna; čulama ◊ bulumaku ĭe bun kînd ĭe ferbinće — čulama je dobra dok je vruća ♦ var. bulumaś [Crn.] ♦ up. bulumanźe (Ranovac) [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3396  bulumanźe  bulumac  булуманџа  bulumanźe (mn. bulumănź) [akc. bulumanźe] (i. ž.) — (nutr.) bulumandža, vrsta salate ◊ bulumanźe ĭe salată dă patlaźeańe, krastavĭeț, piparkă, usturuoĭ, śapă, praz șî brînḑă zdrumikată — bulumandža je salata od paradajza, krastavaca, paprike, velog i crnog luka, praziluka i zdrobljenog sira [Mlava] ♦ up. bulumak [Crn.]   [Vidi]

807  Buolđa  Bolda  Болџа  Buolđa [akc. Buolđa] (i. m.) — Boldža, često ime za psa, naročito za male pse, kućne ljubimce, čija se vrsta zove bolđiu [Por.] ∞ buold  [Vidi]

881  bură  bură  измаглица  bură (mn. burĭe) [akc. bură] (i. ž.) — izmaglica, sitna kiša koja pada iz magle ◊ pluaĭe marunțîkă — sitna kišica ◊ pin bura-sta nuĭeș ńiś ud ńiś uskat — po ovoj izmaglici nisi ni mokar ni suv [Crn.] ◊ bură ĭe un fĭeļ đi śĭață ku ploiță — bura je jedna vrsta magle sa kišicom [Por.] ∞ bura  (Ima umotvorina!)[Vidi]

567  butuoń  butoi  буре  butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.]   [Vidi]

4231  țițăĭkă  ţiţeică  љуљашка  țițăĭkă (mn. țițăĭč) [akc. țițăĭkă] (i. ž.) — ljuljaška, njihalica ◊ sora a mami kînd s-a dat îm țițăĭkă, a dato prĭa tare și a kazut dupa ĭa și ș-a frînt grumazi, ș-a murit — majčina sestra kad se popela na ljuljašku, prejako se zanjihala i pala je iza nje, polomila vrat i umrla ♦ sin. dădăuș [Tim.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1088  țîkă  ţâcă  сорта  țîkă (mn. țîś) [akc. țîkă] (i. ž.) — 1. sorta, vrsta (za ljude) ◊ așa țîkă đi lume rîa, n-a măĭ vaḑut ńima — takvu sortu loših ljudi, još nije video niko 2. poreklo; loza; rod, svojta; familija ◊ draku va șći đi unđe sa traźe țîka luor — đavo će ga znati odakle se vuče njihova loza ◊ nu sînt iĭ đin țîka nuastră — nisu oni iz naše loze 3. (psih) narav (obično se odnosi na decu) ◊ kopiļe, trasńirĭa-n țîka-tĭa, draśaskă — dete, grom ti spalio đavolsku narav [Por.]   [Vidi]

1107  țîpĭel  papuc  ципела  țîpĭel (mn. țîpĭeļ) [akc. țîpĭel] (i. s.) — cipela, vrsta obuće  ◊ am kumparat la muĭere țîpĭeļ nuoĭ — kupio sam ženi nove cipele [Bran.] ♦ dij. sin. papuk  [Por.]   [Vidi]

1036  țîrțarĭ  ţârţari ?  крупа  țîrțarĭ1 (mn. țîrțari) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — krupa, vrsta atmosferske padavine u obliku sitnog igličastog leda ◊ kînd kad țîrțari, zapada sa korožîașće, șî kopiĭi puot să mĭargă pi ĭa, șă sî nu sa skufundă — kada pada krupa, na snegu se stvara kora, po kojoj deca mogu da idu a da ne propadnu ◊ sa kĭamă țîrțarĭ, kî sînt marunț, șî țîrîĭe kînd kad — z ovu se „circari” jer su sitni, i zveckaju kad padaju ♦ var. țînțarĭ [Por.] ♦ (demin.) țîrțarikă (țîrțariś) [akc. țîrțarikă] (i. ž.) — „cigančići”, sitan grad ◊ ku pluaĭa a batut șî țîrțarikă — uz kišu padali su i „cigančići” [Crn.] ∞ țîrai  [Vidi]

1070  țîrțarĭ  ţârţar  грах  țîrțarĭ2 (mn. țîrțarĭe) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — (bot.) grah, vrsta mahunarke čija zrna služe za ishranu ◊ o uală đi țîrțarĭ, prînḑ đi tuoț — grne graha, ručak za sve [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1076  țrĭep  ţâglă  цреп  țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kuću ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — vetar mi je odneo crep sa štale [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepurĭ) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ograde ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcima [Por.] up. astrukamînt, kîramidă, kiramiḑîĭe  [Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

1744  danț  danţ  коло  danț (mn. danțurĭ) [akc. danț] (i. s.) — 1. kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranu ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz selo ♦ sin uără 2. grupa ljudi oko vođe ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — kolovođa u selu, okupio mlade i uči ih da lupaju karte ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțu — doći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinu ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — uhvatio se u isto kolo sa njima [Por.]  [Vidi]

4232  dădăuș  dădăuș  љуљашка  dădăuș (mn. dădăușă) [akc. dădăuș] (i. s.) — ljuljaška ◊ dădăușa ĭe un feļ de țițăĭkă, kare ĭe ļegată de kraka lemnuluĭ ku frengie — dadauš je vrsta ljuljaške koja je za granu drveta okačena užetom ♦ sin. țițăĭkă [Tim.] ♦ dij. var. dăĭnăĭuș [Crn.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek]  [Vidi]

1213  dîrdaku  dârdacu ?  дрдавка (коло)  dîrdaku (mn. dîrdaśе) [akc. dîrdaku] (i. s.) — (kor.) drdavka, vrsta starinske vlaške igre u kolu u kojoj se igrači tresu dok igraju ◊ măĭ frumuos, da șî măĭ đies, dîrdaku a žukat vrun muoșu Bîrlan, șî đi aĭa la poļikrit „źuoku lu Bîrlan” — najlepše, a i nejčešće, drdavku je igrao neki čiča Brlan, pa su ga zato nazvali „Brlanovo kolo” [Por.] ∞ dîrdai  [Vidi]

1252  dovļaće  dovleac  дулек  dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudi ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1353  dramiĭe  alic  драмлија  dramiĭe (mn. dramiĭ) [akc. dramiĭe] (i. ž.) — dramlija, vrsta sačme za lov na divljač ◊ ku puțîńe dramiĭ, nu puoț lovi pasîrĭa în zbuor — sa malo dramlija ne možeš pogoditi pticu u letu [Crn.] ♦ dij. var. dăramiĭe (Leskovo) [GPek] / < srb. dramlija < tur. dirhemli (dirhem-li) — krupna sačma, krupno zrno za metke lovačkih pušaka (Sursa: Škaljić, exp. Durlić) ∞ drĭam  [Vidi]

2100  drăgoļub  călţunaș  драгољуб  drăgoļub (mn. drăgoļubĭ) [akc. drăgoļub] (i. m.) — (bot.) dragoljub, kapucinka, vrsta lekovite baštenske biljke (Tropaeolum majus) ◊ drăgoļubu are fluare ruoșîĭe, la nuoĭ ĭe fluare batrînă, pusă-n građină — dragoljub ima crven cvet, to je kod nas staro cveće, gajeno u bašti [Por.]   [Vidi]

5788  Drîgoćin  Drăgotin  Драгутин  Drîgoćin [akc. Drîgoćin] (i. m.) — (antr.) Dragutin ◊ Drîgoćin ka un fĭeļ îi nume barbațăsk a tunat în Rumîń dupa śe s-a pĭerdut numiļi rumîńeșć aļi batrîńe kum a fuost Ĭuon șî Fluorĭa — Dragutin kao vrsta muškog imena, ušao je među Vlahe kod su se izgubila stara vlaška imena kao što su bila Jon i Florja [Por.] ∞ nume  [Vidi]

1348  drîsman  drâsman ?  дроњак  drîsman (mn. drîsmańe) [akc. drîsman] (i. m.) — 1. dronjak, iznošen ili pocepan deo odeće ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe, am purtat ńișći drîsmańe rupće — bio sam siromah, nisam imao odelo, nosio sam neke pocepane dronjke ◊ drîsman s-a ḑîs la un fĭeļ đi pînḑă supțîrĭe, kare s-a țasut atîta đi rat đ-aĭ putut pin ĭa să trĭeś ku źeĭśtu, đin kare s-a kusut nadraź đi uamiń đi vară, đi să ļi fiĭe la uamiń rakuare pănă lukră — drsman se zvala jedna vrsta tankog platna, koje se tkalo tako retko da si mogao kroz njega prst da provučeš, od koga su se šile letnje muške pantalone, da bi muškarcima bilo sveže dok rade (Rudna Glava) 2. preveliki deo odeće ◊ mĭ-a kusut muĭarĭa un drîsman đi kimĭașă, stă pi mińe ka slamńaku — sašila mi je žena preveliku košulju, stoji na meni kao slamarica (Tanda) ♦ var. drîzman (Tanda) [Por.] / < srb. drzman < tur. dizman, dizmenkrupan čovek, visok i korpulentan čovek (Sursa: Škaljić, exp. Durlić )   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1437  dulfă  dolcă  кучка  dulfă (mn. dulfe, var. dulfĭe) [akc. dulfă] (i. ž.) — 1. (zool.) kučka, ženka psa (obično lošije rase) ◊ dulfă ĭe un fĭeļ đi kațauă — dulfa je jedna vrsta kučke 2. (fig.) (pej.) (za ženu) skitara, kurva ◊ śe-ț trîabe dulfa-ĭa đi muĭarĭe, kare mĭarźe đin mînă-n mînă? — šta će ti ta kučka od žene, koja ide iz ruke u ruku? [Por.]   [Vidi]

1277  duļaĭkă  duliaică ?  свирајка  duļaĭkă (mn. duļieĭś) [akc. duļaĭkă] (i. ž.) — (muz.) svirajka, vrsta dečjeg duvačkog muzičkog instrumenta ◊ duļaĭkă ĭe žukariĭe kopilarĭaskă, fakută đin bît đi buśińiș — „duljajka” je dečja igračka, napravljena od kukute (Blizna, s. Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

1540  dumbrauă  dumbravă  дубрава  dumbrauă (mn. dumbrîăvi) [akc. dumbrauă] (i. ž.) — (bot.) dubrava, vrsta šume ◊ kuodru kare stă întrĭeg, nuĭe taĭat đin ĭel, padure đasă, ku ļiamńe nu prĭa marĭ — šuma koja je ostala cela, koja nije sečena, gusta šuma sa drvećem koje nije previše visoko ◊ ĭastă o Dumbrauă la Gorńana șî una la Lazńița — ima jedna Dubrava u Gornjani i jedna u Laznici [Por.]   [Vidi]

1438  duorśa  dorcea ?  дорат  duorśa (mn. duorś) [akc. duorśa] (i. m.) — (zool.) 1. (izob.) dorat, konj tamnoriđe boje ◊ duorśa ĭe un feļ đi kal, ama aăĭa kare ĭ-avut, așa șî ļ-a ḑîs pi nume — dorat je vrsta konja, ali oni koji su ih imali, tako su ih zvali i po imenu (Leskovo) [GPek] 2. (izob.) krupan ovčarski pas; često ime za takvog psa ◊ am avut duoĭ kîń la baśiĭe, unu la kĭemat Duorśa, da unu Murźa — imao sam dva psa na bačiji, jedan se zvao Dorča a drugi Murdža (Tanda) [Por.]   [Vidi]

1976  ḑămuriĭe  zămurcâ  чорбуљага  ḑămuriĭe (mn. ḑămuriĭ) [akc. ḑămuriĭe] (i. zb.) — (nutr.) 1. (augm.) (pej.) čorbuljaga, čorba bez ukusa; neukusno jelo ◊ gaća, muĭare, mînkîărĭ țapińe, da ḑămuriĭļi-șća a tĭaļe labîdă la puorś — gotovi ti, ženo, jaka jela, a ove svoje čorbuljage baci svinjama 2. (zb.) čorbe uopošte ◊ mulće ḑămuriĭ, în tuot fĭeļu, a fuost pi masă l-aĭ batrîńi nuoștri — mnogo je čorbi, raznih vrsta, bilo na jelovniku naših starih ♦ / ḑamă + -uriĭe [Por.] ∞ ḑamă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1681  đeskînćik  descântec  бајалица  đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta  [Vidi]

1801  făgăńiță  făgulean  буквић  făgăńiță (mn. făgăńiț) [akc. făgăńiță] (i. ž.) — (bot.) 1. bukvić, mlado stablo bukve ◊ făgăńiță ĭe un ļiemn đi fag, ćinăr, supțîrĭe șî nalt — „faganica” je jedno bukovo stablo, mlado, tanko i visoko [Por.][GPek] 2. bela bukva ◊ făgăńiță ĭe un fieļ dă fag alb, kare ĭe bun dă blîăń, kî sa sparźe frumuos șî n-are nuodurĭ pră ĭeal — „faganica” je jedna posebna vrsta bele bukve, koja je dobra za daske, jer se lepo cepa, i nema čvorove (Kladurovo) [Mlava] ∞ fag  [Vidi]

2264  fiļińierĭ  felinar  фењер  fiļińierĭ (mn. fiļińiarĭe) [akc. fiļińierĭ] (i. s.) — (tehn.) fenjer ◊ fiļińierĭ ĭe un fĭeļ đi lampă la gas, đi dus în mînă, kînd će duś vrunđiva la drum — fenjer je vrsta lampe na gas, za nošenje u ruci kada ideš negde na put [Por.] ♦ dij. var. fińarĭ (Manastirica, Mlava) [Mlava]  [Vidi]

2390  firiz  firiz  тестера  firiz (mn. firiză) [akc. firiz] (i. s.) — (tehn.) testera ◊ firiz ĭe alat đi taĭat la ļiamńe, are pînḑă đi fĭer ku đinț marunț, kare s-a askut ku ĭega — testera je alat za rezanje drveta, ima metalno platno sa sitnim zupcima, koji se oštre turpijom ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi firiză — ima više vrsta testera ♦ up. žagă [Por.]   [Vidi]

2181  fîntînă  fântână  извор  fîntînă (mn. fîntîń) [akc. fîntînă] (i. ž.) — uređen izvor pijaće vode a. kladenac ◊ kînd în padure daĭ pista izvuor đi apă, șă-l ćistășć đi luomurĭ, șă-ĭ faś la fund kîta kroviț đi s-aduńe apa đi baut, aĭe ĭe fîntînă — kada u šumi naiđeš na izvor vode, pa ga očistiš od trunja, pa mu napraviš malo udubljenje na dnu da može da se sakupi voda za piće, to je kladenac b. česma ◊ alta fuarmă đi fîntînă ĭe kînd îngrađieșć izvuoru, ăl zîđeșć șă-ĭ puń śuśur, aĭa vińe un fieļ đi śieșmă — druga vrsta izvora je kad ogradiš izvor, kad ga ozidaš i staviš točur, to mu dođe neka vrsta česme ♦ sin. izvuor [Por.]   [Vidi]

2396  fĭeļ  fel  фела  fĭeļ (mn. fĭelurĭ) [akc. fĭeļ] (i. s.) — fela, vrsta; soj; način ◊ pîkurari a dus kaśuļ într-un fĭeļ — čobani su nosi istu vrstu šubara ◊ lukrăm đ-akuma înainće în alt fĭeļ — radićemo od sada nadalje na drugačiji način ◊ țarańi sînt alt fĭeļ đi uamiń — Carani su drugi soj ljudi ♦ var. fĭelă [Por.]  [Vidi]

2309  fĭes  fes  фес  fĭes (mn. fĭesurĭ) [akc. fĭes] (i. s.) — fes, vrsta ženskog oglavlja ◊ đemult rar a fuost kîrpĭe șî muĭeriļi vara a mĭers ku kapu guol; pîăru l-adunat în muoț la vîru kapiluĭ, șî pista ĭel a pus fĭesu — nekada su marame bile retke i žene su išle gologlave; kosu su skupljale u ćubu na vrh glave, i preko nje stavljale fes ◊ fĭesu muĭeriļi a-npļećit ku kukița đin ață đi mosuor, kumparată đi la dugaĭe — fes su žene plele kukicom od konca sa kalema, kupljenog u prodavnici [Por.]  [Vidi]

71  flutur  fluture  лептир  flutur (mn. fluturĭ) (i. m.) [akc. flutur] — (ent.) leptir (Lepidoptera) ◊ numa o suartă đi fluturĭ sî profak omidă — samo jedna vrsta leptira se pretvara u gubar [Crn.] ♦ dij. var. fluture [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2403  frunḑarĭ  frunzar  лисник  frunḑarĭ (mn. frunḑarĭe) [akc. frunḑarĭ] (i. s.) — lisnik ◊ frunḑarĭu ĭe un fĭeļ đi klańe, grîmađită đin krĭanźe ku frunḑă, dîrîmaće đi pi ļiamńe, kare sa pazîașće să fiĭe ĭernaćik đi viće — lisnik je jedna vrsta plasta, sadenutog od grana sa lišćem, okresanih sa drveća, koji se čuva kao zimnica za stoku ◊ la nuoĭ frunḑarĭu sa faśe đin frunḑă đi gorun, śaruoń șî fag, kî aļa ļiamne măĭ mult ĭastă — kod nas se lisnik pravi od lišća hrasta, cera i bukve, jer toga drveća najviše ima [Por.] ∞ frunḑă  [Vidi]

2501  furatuor  furător  крадљивац  furatuor (furatuare) (mn. furatuorĭ, furatuarĭe) [akc. furatuor] (prid.) — (ret.) kradljivac, lopov ◊ ku kare a kreskut, nu ma mir kî ĭe furatuorĭ đ-aĭ aļieș — sa kim je odras’o, ne čudi me što je vrstan kradljivac ♦ sin. uoț [Por.] ∞ fura  [Vidi]

3373  gilberĭa  cipcină  типац  gilberĭa (mn. gilberĭ) [akc. gilberĭa] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ gilberĭa ĭe un fĭeļ đi ĭarbă — „gilbera” je vrsta trave [Crn.] ∞ ćipșînă  [Vidi]

2725  gîlkuos  gâlcos  гукав  gîlkuos (gîlkuasă) (mn. gîlkuoș, gîlkuasă) [akc. gîlkuos] (prid.) — 1. (med.) gukav, pun guka ◊ mi sa aprins pĭaļa, șă mis tuot gîlkuos pi la uńiluokurĭ — upalila mi se koža, i na nekim mestima sam sav gukav 2. (tehn.) neravan, čvornovat ◊ un fĭeļ đi fag ĭe atîta đi gîlkuos, đi ńiś draku no-l măĭ sparźe — neka vrsta bukve je toliko čvornovata, da je ni đavo ne iscepa [Por.] ∞ gîlkă  [Vidi]

2648  gîrńiță  gârniţă  сладун  gîrńiță (mn. gîrńiț) [akc. gîrńiță] (i. ž.) — (bot.) hrast sladun, granica, krupna granica, ploskač, blagun (Quercus frainetto) ◊ gîrńița ĭe un fĭeļ đi gorun, numa sănt frunḑîļi a iĭ kîta măĭ marunće șî măĭ lunguĭaće đi kît alu gorun — sladun je vrsta hrasta, samo su mu listovi malo sitniji i malo duži od gorunovih ◊ gîrńița nuĭe bună đi građe, numa đi fuok șî đi bunduś đi gard ku tarabă — hrast sladun nije dobar za građu, samo za vatru i za stubove na ogradi od taraba (Tanda) [Por.] ∞ gorun  [Vidi]

6167  gĭară  gheară  канџа  gĭară (mn. gĭară) [akc. gĭară] (i. ž.) — (anat.) kandža ◊ gĭara ĭe un fĭeļ đi ungĭe kare o au păsîrļi șî ńișći fĭeļ đi žuaviń sîrbaćiśe la piśuare, kare înțapă în žuavina vînată — kadnža je jedna vrsta nokta koji imaju ptice i neke divlje životinje na nogama, i koji zarivaju u uhvaćeni plen ♦ up. ungĭe [Por.]  [Vidi]

2341  gĭep  ghep  вршалица  gĭep (mn. gĭepurĭ) [akc. gĭep] (i. s.) — (tehn.) gep, vršalica na konjski pogon ◊ gĭepu ĭe o fuarmă dă mașînă dă trăirat, kare a mînato kalu — gep je jedna vrsta vršalice koju je pokretao konj ♦ var. gĭeb [Mlava] ◊ gĭepu a fuost la nuoĭ întra trăirat la arĭe ku vînt, șî trăirat la mașîń ku motuară — gep je kod nas bio između vršidbe na guvnu, sa vetrom, i vršidbe na vršalicama sa motorom (Rudna Glava) ♦ up. arĭe, drĭeș [Por.]  [Vidi]

4436  gorńak  gorneac  горњак  gorńak [akc. gorńak] (i. m.) — gornjak, vrsta vetra ◊ gorńaku ĭe vînt tare șî răśe kare baće đi la mńaḑa nopțî — gornjak je vetar jak i hladan, koji duva sa severa [Por.] ∞ vînt  [Vidi]

3353  guridă  aguridă  дивље грожђе  guridă (mn. guriḑ) [akc. guridă] (i. ž.) — (bot.) divlje grožđe (Vitis sylvestris) ◊ gurida ĭe un fĭeļ đi viĭe sîrbaćikă, kare dă pi duos, are buobe miś vînîće, kare kînd sa kuok sînt atîta akre đi gura sa strînźe đi tuot đi akrĭală — gurida je vrsta divljeg grožđa, koja raste po šumi, ima mala plava zrnca, koja su toliko kisela kad sazru da ti se usta sva stegnu od kiselosti ♦ up. strugur [Por.] ∞ viĭe  [Vidi]

1738  gužbă  gujbă  гужва  gužbă (mn. gužbĭe) [akc. gužbă] (i. ž.) — gužva, karika, veza od upletenog pruća, lijana, slame i sl. ◊ gužbă ĭe înpļećitură đi kurpiń ku kare s-a ļegat gardu — gužva je upletena lijana kojom su se vezivale ograde ◊ gužba îmļećită đi kurpiń vrodată a fuost un fĭeļ đi proțap, ļegatura întra plugu đi ļiemn șî źugu, kare l-a tras buoĭi — gužva upletena od lijana bila je nekada vrsta rude, veza između drvenoga pluga i jarma, koji su vukli volovi [Por.]  [Vidi]

2224  gușćiră  gușter  зелембаћ  gușćiră (mn. gușćerĭ) [akc. gușćiră] (i. ž.) — (ret.) (zool.) zelembać, zeleni gušter (Lacerta viridis) ◊ gușćira ĭe un fĭeļ đi șopîrlă; vĭarđe ĭe, traĭașće pi ļivĭeḑ șî pin buźakurĭ; manînkă guonź, kare ļi prinđe ku o ļimbă lungă — zelembać je vrsta guštera, zelene je boje, živi po livadama i budžacima; hrani se bubama, koje hvata dugačkim jezikom (Tanda) ◊ ku vrun parśel đin gușćiră a fakut aĭ batrîń kĭag: a omorît șopîrla, a luvat ś-a luvat đi la ĭa, a mistakat ku porîmb șî ku rînḑă đi mńiel, șă ku aĭa a-nkĭegat lapćiļi — sa nekim delom zelembaća stari su pravili sirište: ubijali su gušter, uzimali od njega šta su uzimali, mešali sa trnjinama i jagnjećim sirištem, i time podlivali mleko ♦ sin. șopîrlă vĭarđe (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

5969  împrumutat  împrumutare  позајмљивање  împrumutat1 (mn. împrumutărĭ) [akc. împrumutat] (i. s.) — pozajmljivanje ◊ akuma sa șćiĭe numa đi împrumutărĭ la bań, da vrodată a fuost împrumutarĭe în tuaće fĭelurĭ — danas se zna samo za pozajmljivanje novca, a nekada je bilo pozajmljivanja raznih vrsta ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta  [Vidi]

4187  înćingatuare  încingătoare  опасивач  înćingatuare (mn. înćingatuorĭ) [akc. înćingatuare] (i. ž.) — opasivač, predmet koji se vezuje oko pojasa ◊ înćingatuare ĭe fiĭe śe înśins pista brîu — opasivač je bilo šta što opasano oko pojasa ◊ braśirļi a fuost un fĭeļ đi înćingatuare — tkanice su bile jedna vrsta opasivača [Por.] ∞ înśinźe  [Vidi]

3865  kalamantă  trasură  двоколица  kalamantă (mn. kalamanće) [akc. kalamantă] (i. ž.) — dvokolica ◊ kalamantă ĭe un fĭeļ dă karuță ku doă ruoț, dă dus tovar măĭ ușuor — kalamanta je vrsta dvokolice, za prevoz lakšeg tereta ◊ kalamanta are o osiĭe ku doă ruaće, șî kotur dășkis, înkonveĭat ka luna ćinără — kalamanta ima jednu osovinu sa dva točka, i otvoren sanduk, zakrivljen kao mlad mesec ♦ var. kolomantă (Ranovac) [Mlava] ♦ sin. kariotă (Topolovnik) [Bran.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4031  kalțuoń  colţun  калчина  kalțuoń (mn. kalțuańe) [akc. kalțuoń] (i. s.) — kalčina ◊ kalțuoń ĭе un fĭeļ đi śarap fakut đin śuarik, kare a-nkalțat muĭeriļi pănă nu s-a skuos śarapi — kalčina je vrsta čarape od sukna, koje su žene obuvale pre nego što su se pojavile čarape ◊ kalțuońu muĭeriļi a-nkalțat pista śuarik — kalčinu su žene obuvale preko suknene dokolenice ◊ kalțuońu ku śuariku avut kruoĭ într-un fĭeļ, numa śe kalțuońu a fuost măĭ skurt — kalčina i dokolenica imale su isti kroj, samo što je kalčina bila kraća [Por.] ∞ înkalța  [Vidi]

1104  kamănak  comănac  каламанак  kamănak (mn. kamănaťe) [akc. kamănak] (i. s.) — (zast.) kalamanak ◊ kamănak ĭe un fĭeļ ďe kăčulă popĭaskă — kalamanak je vrsta popovske kape [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5034  kiđe  chidă  иње  kiđe (mn.) [akc. kiđe] (i. ž.) — inje ◊ kiđe sînt aburĭ đi apă îngețaț pi krĭanźiļi ļemnuluĭ, kînd dă źer uskat — inje je vodena para smrznuta na granama drveća, u vreme suvomrazice ◊ kiđe sa prinđe pi ļemn đin parća-ĭa đin kare baće vîntu — inje se hvata na drveće sa one strane sa koje duva vetar ◊ kiđe ĭe un fĭeļ đi brumă — inje je vrsta slane [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3098  kîramidă  cărămidă  ћерамида  kîramidă (mn. kîramiḑ) [akc. kîramidă] (i. ž.) — ćeramida ◊ kîramida ĭe un fieļ đi țrĭep bătrîńiesk, ku kare s-a astrukat koļibiļi — ćeramida je vrsta starinskog crepa kojim su se pokrivale kolibe ◊ kîramida s-a fakut đin pomînt adîns — ćeramida se pravila od posebne zemlje ◊ luok unđe s-a fakut kîramida sa kĭamă kîrîmidariĭe, da lukratuori kîrîmidarĭ — mesto gde se pravila ćeramida zove se ćeramidarnica, a radnici ćeramidari [Por.]  [Vidi]

5408  kîržîĭe  cârjă  штап  kîržîĭe (mn. kîržîĭ) [akc. kîržîĭe] (i. ž.) — krža, štap za poštapanje ◊ kîržîĭa ĭe un feļ đi ćuakă, fakut măĭ domńesk, ku kare sa sprižuon uamińi aĭ batrîń — kržija je vrsta štapa za poštapanje, izrađen finije, kojim se pomažu starije osobe ◊ maĭsturi kare a fakut numa la kîržîĭe s-a kĭemat kîržań — majstori koji su izrađivali samo krže zvali su se kržani ♦ var. kîržĭe ♦ sin. ćuakă, ćuankă [Por.]  [Vidi]

2858  kokļanță  cocleanţă  моркиња  kokļanță (mn. kokļenț) [akc. kokļanță] (i. ž.) — (ornit.) morkinja, biserka (Numida meleagris) ◊ kokļanța ĭe un fĭeļ đi gaină, are pĭańe sure ku pĭaće albe — morkinja je vrsta kokoši, ima sivo perje sa belim pegama [Por.] ♦ dij. var. kokință ◊ la Praova ĭestă și famiļiĭe ku poļikra „kokință”: Bișa lu Kokință — u Prahovu ima familija sa nadimkom „morkinja”: Ljubiša Morkin [Kmp.]  [Vidi]

3050  kovată  covată  ковата  kovată (mn. kovĭeț) [akc. kovată] (i. ž.) — kovata 1. tikva, zdela od bundevine kore ◊ kovata ĭe vas đin kuaža lu duļiaće — kovata je sud od bundevine kore [Por.] 2. naćve za mešenje testa ◊ turta să plumađeașće în kovată — projara se mesi u naćvama (Rečica, Požarevac) [Bran.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2873  krețan  creţan  крецан  krețan (mn. krețańe) [akc. krețan] (i. s.) — krecan, suknja sa gustim i sitnim naborima ◊ krețanu a ĭeșît înainća lu rato-l đi-ntîń — krecan se pojavio pre Prvog svetskog rata ♦ krețanu n-a putut să-l fakă fiĭekare muĭare — krecan nije mogla da izradi bilo koja žena [Por.] ◊ krețan ĭe un fĭaļ đi țuală muĭerĭaska ku krĭețurĭ marunće — krecan je vrsta ženske odeće, sa sitnim naborima [Crn.] ♦ dij. var. krățan (Prahovo) [Kmp.] ∞ krieț  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5030  krĭastă  creastă  креста  krĭastă (mn. krĭașće) [akc. krĭastă] (i. ž.) — kresta a. kod živine ◊ krĭastă au oarăļi, măĭ mare ĭe la kokuoș, da o au șă gaińiļi, numa ĭe mult măĭ mikă — krestu ima živina, najveću ima petao, a imaju je i kokoške, samo puno manju b. na reljefu ◊ krĭasta pi pomînt ĭe un fĭeļ đi kuamă, ku vîru înkrestat — kresta na zemljištu je jedna vrsta grebena, sa krestastim vrhom [Por.]  [Vidi]

4230  kukiță  ţiţeică  љуљашка  kukiță (mn. kukiț) [akc. kukiță] (i. ž.) — ljuljaška ◊ kukița a fuost un fĭeļ đi žukariĭe, đi kopiĭ da șă đi baĭeț ku fĭaće marĭ — ljuljaška je bila vrsta zabave za decu, ali i za mladiće i devojke ◊ sa puvestîașće kă vrodată a fuost o ḑî adînsă în kapu primovĭeri, kînd s-a fakut kukița șî s-a ļiganat ćińerișu kî ĭe bun đi birekĭet — priča se da je nekad bio poseban dan na početku proleća, kad se pravila ljuljaška i ljuljala se omladina za dobar rod u polju [Por.] ♦ var. kukă (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. țițăĭkă, dădăuș (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukă  [Vidi]

2869  kurkă  curcă  ћурка  kurkă (mn. kurś) [akc. kurkă] (i. ž.) — 1. (ornit.) ćurka, ženka ćurana ◊ kurka ĭe un fĭeļ đi uară, kare dă uauă, șî karńe — ćurka je vrsta živine, koja daje jaje i meso 2. (fig.) (pej.) glupak ◊ o kurkă la kap — prostak, glupak, osoba koja teško shvata ♦ up. kurkan [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2840  kutariță  cotăriţă  котарица  kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) kotarica, korpa od pletenog pruća ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućem ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruza ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricama [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ — moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge druge (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.]  [Vidi]

2136  luobîdă  lobodă  лобода  luobîdă (mn. luobîđe) [akc. luobîdă] (i. ž.) — (bot.) loboda (Chenopodium album) ◊ a kuļes un sak đi luobîdă sî đa la puorś, kî ĭe luobîda un fĭeļ đi ĭarbă kare puorśi mult o manînkă — nabrao je džak lobode da nahrani svinje, jer je loboda vrsta trave koju svinje mnogo jedu ♦ var. lobîdă [Por.]  [Vidi]

6286  ļegumĭe  legumă  чорба  ļegumĭe (mn. ļegumĭ) [akc. ļegumĭe] (i. ž.) — (nutr.) varivo; čorba, čorbasta hrana ◊ ļegumĭe ĭe tuot fĭeļu đi mînkare kare sa fĭarbe-n uală — varivo je svaka vrsta jela koja se kuva u loncu [Por.]   [Vidi]

5791  ļorfă  larvă  маска  ļorfă (mn. ļorfe) [akc. ļorfă] (i. ž.) — maska ◊ Bufańi la Măĭdan a fakut ļorfe în toće felurĭ đi vrĭamĭa đi ađet kare l-a kemat Fașanź — Bufani u Majdanpeku pravili su maske svih vrsta u vreme običaja koji se zvao Fašnik [Buf.] ♦ dij. sin. muoș [Por.]  [Vidi]

2030  ļuordă  leurdă  сремуж  ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljana ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševima ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — sremuš je vrsta divljeg luka ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugu (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušom ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — sremuš se jede samo dok ne procveta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.]  [Vidi]

28  mamaļigă  mămăligă  качамак  mamaļigă (mn. mamaļiź) [akc. mamaļigă] (i. ž.) — kačamak, vrsta jela od kuvanog kukuruznog brašna ◊ la noĭ să fače mămăļigă ďe porumbĭ ď-aĭ albi — kod nas se pravi kačamak od belog kukuruza ◊ mămăļiga s-a mesťekat înainťe în kăldărușe în vatră — kačamak se ranije mešao u kotliću na ognjištu ♦ var. mămăļigă [Kmp.] ♦ dij. sin. koļașă [Por.] ∞ koļașă   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3356  markuș  morcov-porcesc  чичока  markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd]  [Vidi]

2971  maruț  măruţ  невелик  maruț (maruță) (mn. maruț, maruță) [akc. maruț] (prid.) — (dem.) nevelik, malo ili neznatno velik ◊ maruț ĭe un kopil mik kare a kreskut kîta măĭ mult đikît vrsta luĭ — „maruc” je malo dete koje je izraslo nešto više od svojih vršnjaka ◊ avut un lukru maruț, șî ĭuta la gaćit — imalo su nevelik posao, i brzo su ga svršili ♦ / (dem.) mare + sif. - [Por.] ∞ mare  [Vidi]

3929  mătkă  mătcă  чуркало  mătkă (mn. mătke) [akc. mătkă] (i. ž.) — čurkalo, mešalica ◊ mătka ĭe un fĭeļ đi mistakatuorĭ, ku kuadă kare sa-nvîrćeașće-n palme, șî kare are la vîr doa blanuță prinsă înkruśișat — čurkalo je vrsta mešalice, sa drškom koja se okreće dlanovima, i koja na vrhu ima dve dašćice pričvršćene unakrst ◊ ku mătka sa mătkîĭe koļașa pănă ĭe śir, urḑîśiļi șî drîgaviĭu kînd sa fĭerb, șî alta — čurkalom se meša kačamak dok je kašast, i koprive i zelje kad se kuvaju, i drugo [Por.]   [Vidi]

3714  moruoń  moroi  вампир  moruoń (mn. moruoń) [akc. moruoń] (i. m.) — (demon.) vampir ◊ moruońu ĭe un fĭeļ đi ală, vrun sufļit în kare sa profaśe uomo-l muort, dakă a fakut vrun pakat greu pănă a fuost viu — vampir je neka vrsta ale, neki duh u koji se pretvara umrli čovek, ako je učinio neki težak greh dok je bio živ ◊ trupu moruońuluĭ n-are ńiś karńe ńiś uasă, numa ĭe vrun sufļit muaļe ka pipćiĭu — vampirovo telo nema ni meso ni kosti, nego je neki duh, mekan kao pihtije ♦ var. moruoĭ ♦ sin. striguoń, prikoļiś [Por.] ∞ ală  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4153  mușkĭ  mușchi  маховина  mușkĭ (mn. mușkĭurĭ) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) mahovina (Bryophyta) ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mesto ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne strane ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoj [Por.]  [Vidi]

2970  naltuț  năltuţ  повисок  naltuț (naltuță) (mn. naltuț, naltuă) [akc. naltuț] (prid.) — (dem.) povisok, ne mnogo visok, neodređeno visok; nevisok ◊ naltuț ĭe aăla kare ĭe kîta măĭ nalt đi kît alalț đin vrsta luĭ — povisok je onaj koji je nešto višlji od ostalih iz njegove vrste ◊ pi drumu pista munće, ĭastă numa o śuakă naltuță, șî alta ńimika — na putu preko planine, ima samo jedno nevisoko brdo, i drugo ništa ♦ / (dem.) nalt + suf - ♦ var. înaltuț [Por.] ∞ nalt  [Vidi]

3551  nuod  nod  чвор  nuod (mn. nuodurĭ) [akc. nuod] (i. s.) — čvor a. na koncu ◊ nuod ĭe un fĭeļ đi ļigatură la ață — čvor je jedna vrsta veze na koncima b. na drvetu ◊ ļemn rău, pļin đi nuodurĭ, nuĭe bun đi blăń — loše drvo, puno čvorova, nije dobro za daske [Por.] ♦ dij. var. nod [Kmp.] ♦ (demin.) nođiț [Por.]  [Vidi]

3237  nut  nut  спој  nut (mn. nuturĭ) (i. m.) — (tehn.) spoj, žljeb ◊ nut ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă blăń: în una ĭe în lung vižluit žgĭab, da-n alaltă skuos ļimburuș, kare sa bagă pasent în žgĭabo-la — nut je jedna vrsta spoja između dve daske: u jednoj je uzduž iskopan žljeb, a u drugoj izvučen jezičak koji pasent ulazi u žljeb [Crn.] ♦ up. vižlă [Por.] ∞ înkeĭa  [Vidi]

6100  ńegraĭkă  negraică  црна жуна  ńegraĭkă (mn. ńegrăĭś) [akc. ńegraĭkă] (i. ž.) — (ornit.) crna žuna (Dryocopus martius) ◊ ńegraĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, ku trup ńegru întrĭeg, numa are în vîru kapuluĭ un muoț ruoșu — crna žuna je jedna vrsta detlića, čije je telo celo crno, samo ima na vrh glave crvenu ćubu ◊ ńegraĭka sa arańașće ku vĭermĭ kare, ku ćuok tare, skuaće đi supt kuaža ļemnuluĭ — crna žuna se hrani crvima koje, snažnim kljunom, vadi ispod kore drveta ◊ ńegraĭka sa kuĭbĭaḑă pin butuorś — crna žuna se gnezdi po šupljim stablima [Por.] ∞ ńegru1  [Vidi]

6109  ńikurat  necurat  нечист  ńikurat (ńikurată) (mn. ńikuraț, ńikuraće) [akc. ńikurat] (prid.) — 1. (o higijeni) nečist, prljav ◊ lukru ńikurat — prljav posao ♦ sin. imuos 2. (demon.) (hip.) đavo ◊ nu pumeńi pĭ-al ńikurat pi nume, kă vińe șă-ț faśe vrun rău — ne pominji nečistog po imenu, jer će doći i učiniće ti neko zlo ◊ (mag.) đeskînćik ku al ńikurat — bajanje sa nečistim, vrsta bajalica u kojima se đavo priziva u pomoć ♦ sin. ńikruśat ♦ supr. kurat [Por.] ∞ drak   [Vidi]

2358  obrańe  obrame  упртача  obrańe (mn. obrîăń) [akc. obrańe] (i. ž.) — 1. uprtača ◊ obrańa ĭe o sfuară skurtă, kare sa înpļećiașće đin viță đi ață đi lînă fărbuită; sa uĭtă să fiĭe gruasă ka un źeĭśt, đi sî puate să țînă greotaća — uprtača je jedan kratak konopac, koji se upliće od končanih niti obojene vune; gleda se da bude debela kao prst, da bi mogla da drži težinu ◊ obrańa sa puńe la tuot śe sa duśe-n șîaļe: la trastă, la ļagîn đi kopiĭ, la kĭasă lu șkolarĭ, da șî la kĭasă kare sa duk numa pista umîr — uprtača se stavlja na sve što se nosi na leđima: na torbu, na dečju kolevku, na školske torbice, ali i na kese koje se nose samo preko ramena [Por.] ♦ sin. baĭeră (Topla) [Crn.] 2. šara, ukras ◊ un fĭeļ đi noprś au pi șîaļe pistrițură ka obrańa, șă ļi kĭemăm: nopîrś ku obrańe — jedna vrsta zmija ima na leđima šaru nalik na pletenicu-uprtaču, pa je zovemo šarka [Por.] ◊ nopîrka pistriță pi șîaļe la nuoĭ sa kĭamă nopîrka ku baĭeră — zmija sa šarenim leđima kod nas se zove zmija „bajerka” (Topla) [Crn.]  [Vidi]

3989  optak  optac  осмак  optak (mn. optaś) [akc. optak] (i. m.) — (bot.) osmak, vrsta kukuruza ◊ optak ĭe un fĭeļ đi kukuruḑ đa-l nuostru, kare are uopt rîndurĭ đi buobe pi drugă — optak je vrsta domaćeg kukuruza koji ima osam redova zrna na klipu ◊ đin optako-l alb koļașa ĭe măĭ dulśe — od belog optaka kačamak je najslađi ♦ up. kukuruḑ, porumb [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

2232  orbĭaće  năpârkă  слепић  orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5221  paļață  păleacă  палица  paļață (mn. paļeț) [akc. paļață] (i. ž.) — palica, motka ◊ paļața ĭe un fĭeļ đi pražînă — palica je vrsta motke [GPek] ♦ dij. sin. pražînă [Por.]  [Vidi]

2063  paskarĭ  pescar  водени кос  paskarĭ (mn. paskarĭ) [akc. paskarĭ] (i. m.) — (ornit.) vodeni kos ili brljak, vrsta ptice koja živi pored vode i hrani se ribama (Cinclus cinclus) ◊ paskarĭ la nuoĭ ĭe o pasîrĭe mikă, ńiagră, kare traĭașće pi lînga rîu, stă pi pĭatră șî baće đin kuadă, șî sa arańiașće ku pĭeșć — vodeni kos je kod nas mala, crna ptica koja živi pored reke, stoji na kamenu, mlati repom i hrani se ribom [Por.]  [Vidi]

5217  piparkă  piparcă  паприка  piparkă (mn. pipărś) [akc. piparkă] (i. ž.) — (bot.) paprika (Capsicum) ◊ piparka ĭe buruĭană kare sa sađașće-n građină, șî sa krĭașće đi mînkare — paprika je biljka koja se sadi u bašti, i neguje zbog jela ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi pipărś, da la lumĭe măĭ mult ļi plaśe piparkă ĭuće — ima više vrsta paprika, ali ljudi najviše vole ljutu papriku ◊ piparkă aļină — aleva paprika [Por.] ♦ dij. sin. arďi [Kmp.]  [Vidi]

5715  pipćiĭ  piftie  пихтије  pipćiĭ (mn. pipćiĭe) [akc. pipćiĭ] (i. ž.) — (nutr.) pihtije ◊ pipćiĭi sînt un fĭeļ đi mînkarĭe kare sa faśe măĭ đes ĭarna — pihtije su vrsta jela koje se najčešće spremaju zimi ◊ pipćiĭļi sa fak đin piśuariļi puorkuluĭ, kare sa fĭerb șî sa lasă sî sa raśiaskă — pihtije se spremaju od svinjskih nogica, koje se skuvaju i ostave da se ohlade ◊ ĭastă o ḑî adînsă în an kînd sa sprimĭesk pipćiĭli sî sa đa đi pomană la-ĭ muorț — ima poseban dan u godini kada se spremaju pihtije da bi se namenile mrtvima [Por.]  [Vidi]

2680  pîrpak  pălpag  полуга  pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.]   [Vidi]

2800  pluop trămuratuorĭ  plop tremurător  јасика  pluop trămuratuorĭ (mn. pluopĭ trămuratuorĭ) [akc. pluop trămuratuorĭ] (sint.) — (bot.) jasika (Populus tremula) ◊ pluop trămuratuorĭ ĭe un fĭeļ đi pluop, la kare frunḑa trămură șî la vîntol măĭ slab — jasika je vrsta topole kojoj lišće treperi i na najmanjem vetru ♦ up. Isîkuva [GPek] ∞ pluop  [Vidi]

4968  pluoskă  ploscă  буклија  pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas  [Vidi]

2527  pokrouț  pocrovăț  покровац  pokrouț (mn. pokrouțurĭ) [akc. pokrouț] (i. s.) — pokrovac, deo konjske opreme ◊ pokrouțu ĭe un fĭeļ đi pîătură ku kare sa astrukă kalu đi la gît păn-la kuadă, să nu raśiaskă — pokrovac je vrsta ponjave kojom se pokriva konj od grla do repa, da se ne prehladi ♦ var. prokovăț (Tanda) ♦ up. poklad [Por.]  [Vidi]

5669  pomană  pomană  даћа  pomană (mn. pomĭeń) [akc. pomană] (i. ž.) — (rel.) daća, pomana ◊ pomana ĭe ađet kare sa țîńe șapće ań dupa muarća uomuluĭ — daća je običaj koji se drži sedam godina posle smrti čoveka ◊ pomana kuprinđe pîń șî kolaś fakuț adîns đi pomana muortuluĭ, șî sa ļagă đi ĭel đispre aĭa śi ĭe ĭel șă kum șî kînd a murit — pomana sadrži hlebove i kolače izrađene posebno za određenog pokojnika, i određuju se prema tome ko je bio on i kako i kada je umro ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare sa kĭamă zakuańe — ima jedna vrsta kolača koja se zove zakoni [Por.]  [Vidi]

5026  presăk  topor cu brațele în cruci  просек  presăk (mn. presăś) [akc. presăk] (i. m.) — (tehn.) prosek, tesarska alatka ◊ presăku ĭe un fĭeļ dă alat ku taișurĭ d-amîndoă părț, întuarsă înkruś, ku kare sa skobit găurĭ la bîrńață — prosek je vrsta tesarske alatke sa oštricama na obe strane, okrenute unakrst, s kojom su se dubile rupe na brvnarama [Mlava]  [Vidi]

5632  prikoļiś  pricolici  приколиш  prikoļiś (mn.) [akc. prikoļiś] (i. m.) — (demon.) prikoliš, živi vampir ◊ prikoļiś ĭe un fĭeļ đi moruoń în kare sa profăse uom viu, șî omuară viće, žuaviń, da șî lumĭe — prikoliš je vrsta vampira u koji se pretvara živ čovek, i mori stoku, životinje, pa i ljude ◊ prikoļiś ĭe moruoń viu — prikoliš je živi vampir ♦ sin. moruoń ♦ up. vîrkolak [Por.]  [Vidi]

5503  puĭ  pui  пиле  puĭ (mn. puĭ) [akc. puĭ] (i. m.) — 1. (zool.) pile; mladunče ◊ puĭ măĭ đes sa ḑîśe la-ĭ śe sa klośesk đin uauă — piletom se najčešće zovu mladunci koji se legu iz jaja ◊ kluoța ku puĭi — kvočka s pilićima ◊ mîța are patru puĭ — maca ima četiri mladunca (mačića) ◊ žuavińiļi aļi sîrbaćiśe au puĭ, kare tare pazăsk pănă nu krĭesk să puată sîngurĭ sî sa arańaskă — divlje životnje imaju mladunce koje jako čuvaju dok ne odrastu, da mogu sami da se hrane 2. (folk.)(fig.) dete; devojka, draga osoba; ljubavnica ◊ vin la naĭka, puĭu mĭeu, să vĭeḑ kum naĭka țukă (folk.)— dođi bati, pile moje, da vi’š kako baja ljubi 3. (folk.) šara, ornaments-a țasut pătura au trasta ku puĭ în tuaće fĭelurĭ — tkale su se ponjave ili torbe sa šarama raznih vrsta ♦ sin. braḑ [Por.]  [Vidi]

5226  puzanarĭ  buzunar  џеп  puzanarĭ (mn. puzanare) [akc. puzanarĭ] (i. s.) — džep na odeći ◊ puzanarĭ ĭe un fĭeļ đi pungă kusută pi țuală în kare sa țîn mîńiļi kînd ĭe frig, or kĭesu ku bań, or alt marunțîș — džep je vrsta kese ušivene na odeći u koju se drže ruke kad je hladno, ili kesa s novcem, ili druge sitnice ◊ puzanarĭ guol — prazan džep ◊ puzanarĭu lu toĭa — tuđi džep ◊ puzanarĭ la pîntaluoń — džep na pantalonama ◊ puzanarĭu lu burkă — džep kaputa ♦ var. pîzanarĭ, păzînar; (Tanda: pazanarĭ, păznarĭ) [Por.]  [Vidi]

2371  raśială  răceală  хладноћа  raśială (mn. raśielurĭ) [akc. raśială] (i. ž.) — 1. (tehn.) a. hladnoća ◊ s-a pus mare raśială, vrĭamĭe ĭe să faśem fuoku — nastupila je velika hladnoća, vreme je da naložimo vatru b. promaja ◊ înkiđeț ușa, kî traźe raśială đi afară — zatvorite vrata, jer vuče promaja spolja 2. (med.) prehlada ◊ s-a pus raśiala pi ĭa, ș-akuma numa stranută — uhvatila je prehlada, pa sada samo kija 3. (izob.) (nutr.) jelo od hladnog kačamka ◊ raśiala ĭe un fĭeļ đi mînkare đi bătrîńață: zdrumiś koļiașa rîaśe-n apă kaldă, o sparź ș-o mĭastîś ku ļingura, puń sare șî oțăt, ș-o manînś — „rašiala” je vrsta starinskog jela: zdrobiš hladan kačamak u toplu vodu, razbiješ ga i promešaš kašikom, dodaš so i sirće, i jedeš [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2023  rînsă  rânsă  реса  rînsă (mn. rînsă) [akc. rînsă] (i. ž.) — (bot.) resa, duguljasta, obično viseća cvast nekih biljaka, maca (lat. amentum) ◊ rînsa ĭe un fĭeļ đi fluare kare slubuađe nuku, salka, alunu or mastaku — resa je jedna vrsta cveta koji pušta orah, vrba, leska ili breza [Por.]  [Vidi]

6229  ronțai  ronțăi  хрскати  ronțai (ĭuo ronțîĭ, ĭel ronțîĭe) [akc. ronțai] (gl.) — hrskati ◊ ĭastă un fĭeļ đi kolaś kare nu kă sînt dulś, numa kînd iĭ baź în gură iĭ ruonțîĭe șî sa topĭesk — ima jedna vrsta kolača koji ne samo da su slatki, nego kad ih staviš u usta, oni hrskaju i tope se [Por.] ∞ ruonț  [Vidi]

2626  sărśińerĭ  sărciner  бркља  sărśińerĭ (mn. sărśińere) [akc. sărśińerĭ] (i. s.) — (tehn.) brklja, drvo sa okresanim granama koje služi za penjanje ◊ sărśińerĭu ĭe un fĭeļ đi skară, fakut đintr-un ļiemn lu kare sînt skurtaće krenźiļi, pi kare ći suĭ kînd trăbe să lukri śuava sus — brklja je vrsta merdevena, napravljena od stabla drveta kome su okraćene grane, i po kome se penješ kada treba nešto da radiš na visini ◊ pi sărśińerĭ s-a suit în frunḑarĭ, or pi klańe sî ĭa fîn đi viće, or în ļiemn unđ-a fuost kuĭbu gaińiluor ku uauă — po brklji se penjalo na lisnik, ili na plast da se uzme seno za stoku, ili na drvo na kome je bilo kokošje gnezdo sa jajima [Por.] ∞ sarśină  [Vidi]

4356  sîmśauă  sîmcea  бритва  sîmśauă (mn. sîmśaļe) [akc. sîmśauă] (i. ž.) — ? britva alatljika ◊ sîmśaua ĭe un fĭeļ đi kuțîćel askuțît la vîr, șî-nțapat în plasîaļe đi ļemn, ku kare sa fak găurļi la fluir, la opinś, la măĭ mulće luază đi kasă — britva alatljika je vrsta nožića sa oštrim vrhom, usađen u drvenu dršku, kojim se buše rupe na fruli, opankama, i na drugim stvarima za kučnu upotrebu ♦ sin. kuțît [Por.]  [Vidi]

62  sîpaļigă  săpăligă  мотичица  sîpaļigă (mn. sîpaļiź) [akc. sîpaļigă] (i. ž.) — 1. (pej.) loše izrađena motika, nepodesna za rad [Rudna Glava] 2. posebna vrsta motike, za rad u bašti [Crnajka] 3. (ret.) (demin.) mala motika, motičica [Por.] ♦ dij. var sapaļigă ◊ sapaļigă ĭe sapă mikă, îngustă, đi sapat la śapă — to je motičica sa uskim sečivom za okopavanje luka (Osnić) [Crn.] ∞ sapa  [Vidi]

2138  skaĭeće  scaiete  чичак  skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3072  skamn  scamn  хоклица  skamn (mn. skamńe) [akc. skamn] (i. m.) — 1. (tehn.) hoklica, mala stolica bez naslona; šamlica ◊ la nuoĭ tutuku a fuost măĭ batrîn fĭeļ đi skamn — kod nas je panj bio najstarija vrsta hoklice ◊ skamn đi bătrîńață a fuost fakut đin tutuk ku triĭ krĭanźe în luok đi piśuare — starinska hoklica bila je napravljena od panja sa tri grane, umesto nogu ◊ skamn ku triĭ piśare — tronožac ◊ skamn đi șaḑut — hoklica za sedenje 2. sedište na tkačkom razboju; klupica ◊ skamnu la razbuoĭ ĭe blana pi kare șîađe țîsatuarĭa — sedište na tkačkom razboju je daska na kojoj sedi tkalja 3. (fig.) (zast.) sedište vlasti; glavni grad; prestonica ◊ Biļigradu ĭe skamnu lu Sîrbiĭe — Beograd je prestonica Srbije ◊ Țăļigradu ĭe skamno-l turśiesk — Carigrad je turska prestonica [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

732  skîrtaș  scârtaș  черенац  skîrtaș (mn. skîrtașă) [akc. skîrtaș] (i. m.) — (tehn.) čerenac, vrsta ribarske mreža, pričvršćene za motku ◊ dakă ĭe kuada lungă la skîrtaš, nu ći uḑ la piśuarĭe — ako čerenac ima dugačku dršku, nećeš ukvasiti noge [Crn.] ◊ ku skîrtașu a prins pĭeșć đi prazńik — čerencem su lovili ribu za slavu [Por.] ♦ dij. var. krîstaș (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

4446  skuabă  scoabă  дубац  skuabă (mn. skuabe) [akc. skuabă] (i. ž.) — (tehn.) dubac, alatka za dubljenje i rezbarenje ◊ skuaba ĭe un fĭeļ đi kuțît đi skobit la ļemn, ku taișu înkoveĭat, ș-askuțît numa pi parća-ĭa ku kare sa taĭe — dubac je vrsta noža za dubljenje u drvetu, zakrivljenog sečiva, sa oštricom samo na strani kojom se seče ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi skuabe, fakuće ka sîaśira, fînka ĭastă mulće lukrurĭ kare sa lukră ku ĭa — ima više vrsta dubaca srpastog oblika, jer ima i različtiih poslova koji se njime rade ♦ sin. gin [Por.]  [Vidi]

3506  soļńiță  solniţă  сланик  soļńiță (mn. soļńiț) [akc. soļńiță] (i. ž.) — (zast.) slanik ◊ soļńiță ĭe vas mik đi ļemn, đi țînut sare — slanik je mali drveni sud za držanje soli ◊ a fuost đemult un fĭeļ îi soļńiță, fakută ka kućiĭa ku kapak, șî s-a țînut atîrnată în kuń pi parĭaće — bila je nekada vrsta slanika, u obliku kutije s poklopcem, koja se držala okačena o klin na zidu ♦ var. suoļńiță ♦ sin. zastrug, slańik [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4616  sorbitură  sorbitură  чорба  sorbitură (mn. sorbiturĭ) [akc. sorbitură] (i. ž.) — (nutr.) čorba ◊ sorbitură ĭe tuota mînkarĭa apuruasă kare sa puaće sorbi — čorba je svaka vrsta tečnog jela koje se može srkati ◊ uomu fara đinț puaće mînka numa sorbiturĭ — čovek bez zuba može jesti samo čorbe [Por.] ∞ sorbi  [Vidi]

4434  spikuos  spicos  класат  spikuos (spikuasă) (mn. spikuoș, spikuosă) [akc. spikuos] (prid.) — (bot.) klasat, koji ima razvijen klas ◊ sakara ĭe un fĭeļ đi marunțîș spikuos: are spiśe lunź ku țăpe askuțîće — raž je vrsta klasate žitarice: ima dugačko klasje sa oštrim osjem ♦ var. spikoșat [Por.] ∞ spik   [Vidi]

3841  spînḑ  spînz  кукурек  spînḑ (mn. spînḑurĭ) [akc. spînḑ] (i. m.) — (bot.) kukurek (Helleborus purpurascens, H. Odorus) ◊ ĭastă măĭ mulće fĭalurĭ dă spînḑă, una, kare ĭe măĭ tare ļak, sa kĭamă spînḑ stărp, kă n-are fluare — ima više vrsta kukureka, jedna, koja je najjači lek, zove se neplodni kukurek, jer nema cveta ◊ spînḑol stărp nu-nfluare; luĭ la Sîmț iĭ sa skuaće rîdaśina, șî sa lasă sî sa ușće — neplodni kukurek ne cveta; njemu se na Mladence vadi koren, i ostavi da se suši ◊ ku rîdaśina uskată alu spînḑol stărp sa ĭarbĭaḑă vićiļi rugumatuare — sa osušenim korenom neplodnog kukureka leče se domaći preživari ◊ spînḑu ĭe buĭađe veńinuasă, șî lumĭa trăbe să baźe sama bińe, kînd miraśiașće ku ĭa — kukurek je otrovna biljka, i ljudi treba dobro da paze kada je upotrebljavaju [Mlava] ♦ dij. var. spînḑă (Krivača) [Bran.] ♦ dij. sin. kutkurĭegĭ [Por.]  [Vidi]

6013  stankuță  pară  крушка станкуца  stankuță (mn. stankuț) [akc. stankuță] (i. ž.) — (bot.) kruška ◊ stankuța ĭe fĭeļ đi pĭară oltańiće pi ļemn đi păr sîrbaćik — stankuca je vrsta kruške, kalemljena na drvetu divlje kruške ◊ puama stankuțî ĭe kîta măĭ mare đikît para sîrbaćikă, șă mult măĭ dulśe — plod stankuce je malo veći od divlje kruške, i mnogo je slađi ◊ stankuțîļi ažung pi la kuada agustuluĭ — stankuce stižu krajem avgusta ◊ stankuțîļi sînt buńe đi rakiu, mult ļi manînkă șî vićiļi tuamna kînd, ńikuļasă, kad pi pomînt — stankuce su dobre za rakiju, a mnogo ih jede i stoka ujesen kad, neobrane, padnu na zemlju [Por.] ♦ up. ćipsînă [Hom.],[Crn.] ∞ păr1  [Vidi]

4366  starpi  stârpi  јаловити  starpi (ĭuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — 1. (vet.) jaloviti, izjaloviti, postati neplodan ◊ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļu nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjaloviti 2. (med.) pobaciti, abortirati ◊ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje volje [Por.] ∞ stărp  [Vidi]

6014  stîrnopĭață  pară  крушка стрнопеца  stîrnopĭață (mn. stîrnopĭeț) [akc. stîrnopĭață] (i. ž.) — (bot.) kruška strnopeca ◊ stîrnopĭață ĭe un fĭeļ đi pĭară batrîn — strnopeca je vrsta starinskih krušaka [Por.] ∞ păr1  [Vidi]

2620  strîgă  strigă  лептир  strîgă (mn. strîź) [akc. strîgă] (i. ž.) — 1. (ent.) leptir „mrtvačka glava” (Acherontia lachesis) ◊ strîgă ĭe un fĭeļ đi flutur mare ku kare babiļi a spumîntat kopiĭi aĭ miś kînd sara n-a vrut la vrĭame sî sa kulśe — striga je vrsta velikog leptira, kojim su babe plašile malu decu kada nisu htela uveče na vreme da legnu 2. (dem.) krvopija koja deci siše krv ◊ s-a krĭeḑut kă strîga vińe nuapća, șă suźe sînźiļi la kopiĭ miś — verovalo se da striga dolazi noću, i siše krv maloj deci ♦ augm. strîguoń, strîguoĭ [Por.] ∞ flutur   [Vidi]

2072  șćuoĭ  scioi  ћук  șćuoĭ (mn. șćuĭ) [akc. șćuoĭ] (i. m.) — (ret.) (ornit.) ćuk, noćna ptica (Athene noctua) ◊ șćuoĭu ku ćușu ĭe tuot o pasîrĭe — „šćoj” i „ćuš” je jedna vrsta ptoce (ćuk) ♦ sin. ćuș [Por.] ∞ ćuș1  [Vidi]

5066  śapă  ceapă  црни лук  śapă (mn. śeape) [akc. śapă] (i. ž.) — (bot.) crni luk (Allium cepa) ◊ śapa ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare uomu o sađașće în građină, kî fara ĭa nuĭe ńiś o mînkare — crni luk je vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, jer bez njega nema ni jednog jela ◊ śapa are kîpațînă, kare krĭașće-n pomînt, șî fuoĭ kare krĭesk đin pomînt în sus — crni luk ima glavicu, koja raste u zemlji, i perje koje raste iz zenlje u vis ◊ đin śapă sa făse pîržîtură ku kare sa gaćașće ļegumĭa — od crnog luka se pravi zaprška, kojom se gotovi jelo [Por.]  [Vidi]

3258  śapsă  ceapsă  чепац  śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.]  [Vidi]

3481  śerk  cerc  обруч  śerk (mn. śerkurĭ) [akc. śerk] (i. s.) — 1. (tehn.) obruč ◊ tuot śerku ĭe fakut totîrlat — svaki obruč je okruglog oblika ◊ un fĭeļ đi śerk ĭe șînă đi fĭer ku kare sa ļagă dauoźiļi la kadă — jedna vrsta obruča je metalna šina kojom se vezuju doge na kaci ◊ śerk avut șî ruata đi kar, l-a fakut kovaśi la fuaļe șî ĭ-a ḑîs șînă — obruč je imao i kolski točak, izrađivali su ga kovači na mehovima, i zvali ga šina 2. (geom.) krug ◊ kînd trăbe sî să fakă fund, măĭ întîń skrižăĭ pi blană un śerk, pă pi urmă sa taĭe ku firizu — kad treba da se napravi lopar, najpre se na dasci nacrta krug, pa se onda izreže testerom [Por.]  [Vidi]

4977  śovańe  ciuvan  оклоп  śovańe (mn. śovań) [akc. śovańe] (i. ž.) — (anat.) oklop, ljuštura ◊ un fĭeļ đi bruoșć are śovańe đi uos, ș-așa bruoșć sa kĭamă bruoșć ku śovańe — jedna vrsta žaba ima koštani oklop, i takve žabe zovu se kornjače [Por.] ♦ dij. var. śuvan (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. śovan (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. śovań [GPek] ∞ bruaskă   [Vidi]

4034  śuarik  cioarec  сукно  śuarik (mn. śuariś) [akc. śuarik] (i. m.) — 1. sukno, tkanina ◊ śuarik ĭe pînḑă kare sa țîasă în razbuoĭ — sukno je tkanina koja se tka u razboju 2. ženska dokolenica ◊ śuarik ĭe un fĭeļ đi śarap đin śuarik, kare astrukat piśuoru muĭeri pănă la źanunkĭ — dokolenica je vrsta čarape od sukna, koja je pokrivala žensku nogu do kolena ◊ śuariśi muĭeriļi a purtat pănă n-a ĭeșît śarapĭ fakuț ku aśe — dokolenice su žene nosile dok se nisu pojavile pletene ćarape ◊ pista śuariś muĭeriļi a-nkalțat kalțuoń — preko dokolenica žene su obuvale kalčine 3. nogavica pantalona ◊ śuarik ĭe o parća lu pîntaluoń, în kare sa bagă piśuoru — nogavica je deo pantalona u koji se uvlači noga [Por.]   [Vidi]

4906  śutură  ciutură  каблина  śutură (mn. śuture) [akc. śutură] (i. ž.) — (tehn.) kablina ◊ śutură ĭe tolśerĭ skobit în ļemn, kare sa bagă-n gura butuońuluĭ la muară, șî sa prinđe đi ĭel ku piruańe — kablina je izdubljeni drveni levak, koji se nabija u vodenični badanj, i za njega se pričvršćuje ekserima ◊ în śutură la gura butuońuluĭ sa-nțapă gaļețuĭka, pin kare baće vîžuoĭu api în ruata muori — u kablinu na vrhu badnja nabija se cipun, kroz koji mlaz vode pada na vodenički točak ◊ śutura nu sa skimbă, da gaļețuĭś ĭastă în măĭ mulće fĭelurĭ, șî sa skimbă pi kum ĭe tarimĭa api — kablina se ne menja, a cipuna ima raznih vrsta i menjaju se prema jačini vode ♦ sin. gaļiată [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4192  taĭnă  taină  разговор  taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — razgovor, pričanje ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovorom ◊ a șaḑut ku muoșu la taĭnă, kî muoșu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńață — zaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske priče ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrkne ♦ sin. vuorbă [Por.]  [Vidi]

5938  targă  targă  каната  targă (mn. tărź) [akc. targă] (i. ž.) — 1. kanata ◊ targa ĭe o stramiță đi blăń la sanduku karuluĭ đi buoĭ — kanata je stranice od dasaka na sanduku volovskih kola ◊ sanduku karuluĭ are doă tărź — sanduk zaprežnih kola ima dve kanate 2. nosila ◊ ĭastă șî un fĭeļ đi targă, adîns fakută đi zîdarĭ, pi kare duoĭ inș puot duśa o gramadă đi tuglă or đi pĭatră — ima jedna vrsta nosila, posebno napravljena za zidare, na kojima mogu dve osobe nositi veliku gomilu cigle ili kamena [Por.]  [Vidi]

2112  tămîńuară  tămâioară  виола  tămîńuară (mn. tămîńuare) [akc. tămîńuară] (i. ž.) — (bot.) viola, vrsta ljubičice (Viola) ◊ tămîńuară dă pi ļivađe, pi padure nu sa află; are numa o fluare albă, or ka iļiļaku, întuarsă ka kîrļigu ku vîru-n žuos — viola raste na livadi, u šumi je nema; ima samo jedan cvet bele boje, ili boje jorgovana, iskrivljen sa vrhom na dole ◊ tămîńuară măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi în priomovara — viola najlepše miriše od svih prolećnih cvetova ◊ tămîńuară babiļi ku drag o dau đi pomană, șî kĭamă pi aĭ muorț „să vină la primovară, pi miruos đi tămîńuară” — babe je rado namenjuju pokojnicima, pozivajući ih „da dođu u proleće, po mirisu violinom” ♦ var. tîmîńuară, tămîĭuară [Por.] ∞ viorĭauă  [Vidi]

1783  tînžală  tânjală  потегљица  tînžală (mn. tînžîaļe) [akc. tînžală] (i. ž.) — potegljica,1) samostalna drvena ruda za vuču ◊ tînžală ĭe un fĭeļ đi proțap ku kare sa traźe la plug, sa trag tutuśiļi or sa trag duauă parĭake đi viće, kînd sa traźe vrun tovar grĭeu — potegljica je posebna vrsta rude kojom se vuče plug, prevlače trupci ili se povezuju dve zaprege kada se vuče neki težak teret ♦ up. proțap, rudă, źug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2146  trikeļiś  sărăcica  котрљан  trikeļiś (mn. trikeļiś) [akc. trikeļiś] (i. m.) — kotrljan (Eryngium campestre) ◊ trikeļiśu ĭe un fĭeļ đi skaĭaće, krĭașće pin ļivĭeḑ, șî dakă kuprinđe ļivađa, fînu nu puaće să sa kosîaskă đi ĭel, șă đin ļivađa-ĭa nuĭe ńiś o dobîndă — kotrljan je vrsta čkalja, raste po livadama, i ako osvoji livadu, seno ne može da se kosi, i od te livade nema nikakve vajde ♦ var. trîkeļiś, tîrkeļiś ♦ up. skaĭ, skaĭeće [Por.]   [Vidi]

132  uără  horă  коло  uără (mn. uărĭ) [akc. uără] (i. ž.) — 1. kolo, vrsta narodne igre u otvorenom krugu ◊ puartă uără dupa uără, da nu șćiĭe sî žuaśe kalumĭa — vodi kolo za kolom, a ne zna dobro da igra 2. veselje sa igrankom, kome mogu da prisustvuju svi ◊ nuĭe ńima la kasă, s-a dus tuoț în sat la uără — nema nikog kod kuće, svi su otišli u selo na igranku ♦ sin. danț [Por.] ♦ dij. var. uoră (mn. uorĭ) [Kmp.]   [Vidi]

3293  usturuoĭ  usturoi  бели лук  usturuoĭ (mn. usturuaĭe) [akc. usturuoĭ] (i. s.) — (bot.) beli luk (Allium sativum) ◊ usturuoĭu ĭe ĭuće, șî puće đi nu puoț sî staĭ apruape đi vrunu kare-l manînkă mult — beli luk je ljut, i smrdi da ne možeš da stojiš pored nekoga ko ga mnogo jede ◊ usturuoĭu are kațăĭ — beli luk ima češnjeve ◊ măĭ dulśe mînkare ĭe usturuoĭu ćinăr ku koļașă kaldă, șî karńe đi mńel — najslađe jelo je mladi luk sa vrućim kačamakom, i jagnjećim pečenjem ◊ kînd uomu manînkă usturuoĭ, sa ĭuțîașće, da ĭastă un fĭeļ kare-ț arđe gura ka kînd manînś fuok viu — kad čovek jede beli luk, on se zaljuti, a ima jedna vrsta koja ti izgori usta kao da jedeš živu vatru [Por.] ♦ dij. sin. (Rečica, Topolovnik) [Stig] ∞ ustura  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3088  varḑă  varză  купус  varḑă (mn. vĭerḑ) [akc. varḑă] (i. ž.) — (bot.) kupus (Brassica oleracea) ◊ varḑa ĭe un fĭeļ đi buĭađe, kare uomu o puńe-n građină, ș-o sapă, ș-o udă, pănă nu sa kuaśe đi mînkare — kupus je jedna vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, i okopava je i zaliva dok ne sazri za jelo ◊ varḑa are o kîpațînă mare, totîrlată, krĭeskută đin śokan, kare ĭe rîdaśina vĭerḑî, krĭașće đin pomînt șî tună adînk în îńima lu kîpațînă — kupus ima veliku okruglu glavicu, izraslu iz korena koji zalazi duboko u središte glavice ◊ luoku unđe sa puńe varḑă măĭ multă sa kĭamă vîrḑariĭe — mesto gde se sadi kupus zove se kupusište ◊ varḑa kată multă apă — kupus traži mnogo vode ◊ varḑă akră — kiseli kupus ◊ varḑă dulśe — slatki kupus ◊ rasad đi varḑă — rasad za kupus [Por.]  [Vidi]

2073  verḑuaĭkă  ciocănitoare verde  зелени детлић  verḑuaĭkă (mn. verḑuoĭś) [akc. verḑuaĭkă] (i. ž.) — (ret.) (ornit.) zeleni detlić (Picus viridus) ◊ verḑuaĭkă ĭe un fĭeļ đi vîrdarĭe, numa ĭe măĭ mare șî are pĭańe vĭerḑ — zeleni detlić je vrsta detlića, samo je veći i ima zeleno perje (Tanda) ◊ n-am uḑît đi vuorbă „verḑuaĭkă”, da ĭastă la nuoĭ triĭ fĭelurĭ đi vîrdărĭ: vîrdare pistriță, vîrdare ńagră șî vîrdare vĭarđe — nisam čuo za reč „verdzajka”, a ima kod nas tri vrste detlića: šareni detlić, crni detlić i zeleni detlić (Rudna Glava) ♦ sin. vîrdarĭe vĭarđe [Por.]  [Vidi]

3393  viḑurină  vizurină  јазбина  viḑurină (mn. viḑuriń) [akc. viḑurină] (i. ž.) — jazbina ◊ viḑurină ĭe gaură în pomînt, kare o sapă un fĭeļ đi žuaviń sîrbaćiśe, kum ĭe vĭeḑuru șî vulpĭa, șî-n kare ĭaļe sa kuĭbĭaḑă — jazbina je rupa u zemlji, koju kopa jedna vrsta divljih životinja, kao što je jazavac i lisica, i u kojoj se legu ◊ žuavina đin viḑurină sa skuaće ku fum, or ku kopuoĭ bolđiu, adîns sprimiț đ-așa urk — životinja se iz jazbine isteruje dimom, ili kerovima jamarima, posebno dresiranim za takav lov [Por.] ∞ vĭeḑur  [Vidi]

5430  viorńiță  vîrtej  вртлог  viorńiță (mn. viorńiț) [akc. viorńiță] (i. ž.) — vrtlog vetra, viornica ◊ viorńiță ĭe un fĭeļ đi vîrćež kare faśe vîntu la luok đeškis — viornica je vrsta vrtloga koji pravi vetar na otvorenom prostoru ◊ viorńiță rađikă đi pi pomînt tuot śe ĭe ușuor șî-nvîrćašće ka pi fus înkuaś șă-nkolo — viornica diže sa zemlje sve što je lako, i okreće ga kao vreteno tamo-amo ◊ viorńiță sa faśe înainća pluoĭi — viornica nastaje pred kišu ◊ aĭ batrîń a kreḑut kă viorńița fak šoĭmańiļi — stari su verovali da viornicu prave šojmane ◊ aĭ batrîń sa aparat đi viorńița șkipînd șă suduind: „pu-pu, kakaćar mîțî” — stari su se štitili od viornice pljuvanjem i psovkom: „pu-pu, usrale te mačke” [Por.] ∞ vîrći  [Vidi]

4257  vînt  vânt  ветар  vînt (mn. vînturĭ) (i. s.) — vetar ◊ kînd baće vîntu, sa klaćină krĭanźiļi în ļemn — kad vetar duva, njiše se granje na drvetu ◊ vîntu mînă nuviri — vetar tera oblake ◊ baće un vînt rîaśe, strabaće pănă la uos — duva hladan vetar, probija do kostiju ◊ ĭastă mulće fĭelurĭ đi vînturĭ, măĭ đes sînt koșaua, gorńak, đi țîganu șî vînto-l rău — ima mnogo vrsta vetrova, najčešći su košava, gornjak, ciganski i zli vetar ◊ vižuļiĭa ĭe vînt măĭ tare — oluja je najjači vetar [Por.]  [Vidi]

3389  vuoĭ  voi  ви  vuoĭ [akc. vuoĭ] (zam.) — vi ◊ vuoĭ șî nuoĭ sînćem tuot un fĭeļ đi rumîń — vi i mi smo ista vrsta Vlaha ◊ ĭuo ku vuoĭ nu puot să ĭes la kîpatîń — ja sa vama ne mogu da izađem na kraj ◊ ku vuoĭ — sa vama ◊ đi vuoĭ — za vas ◊ pintra vuoĭ — među vama ◊ đispre vuoĭ — o vama ◊ pintru vuoĭ — zbog vas [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

2708  žumit  jumit  жмурке  žumit (mn. žumiće) [akc. žumit] (i. s.) — (zast.) žmurke, vrsta dečje igre ◊ kînd am fuost mikă, măĭ mult ń-am žukat la žumit — kad sam bila mala, najviše smo igrali žmurke [Por.]   [Vidi]

3262  źugastru  jugastru  клен  źugastru (mn. źugastri) [akc. źugastru] (i. m.) — (bot.) klen, vrsta javora (Acer campestre) ◊ źugastru ĭe ļemn ușuor, žîlau șî tare, șî đin ĭel s-a fakut źugurĭ, gavańe ș-așa, da a fuost bun șă đi fuok — klen je lako, žilavo i jako drvo, i od njega su se pravili jarmovi, pastirske kašike i slično, a bio je dobar i za vatru ♦ var. žugastru [Por.]   [Vidi]

3039  șîarpe  șărpe  смук  șîarpe (mn. șărpĭ) [akc. șîarpe] (i. m.) — (zool.) smuk (Zamenis longissima) ◊ șîarpiļi ku balauru ĭe tuot una — smuk i blavor je jedno isto ◊ șîarpiļi ĭe un fĭeļ đi nopîrkă ńiveńinuasă — smuk je vrsta neotrovne zmije ◊ șîarpiļi nu muśkă, numa baće ku kuada — smuk ne ujeda nego mlati repom ◊ sa puvestîașće kă șîarpiļi suźe vaka ku lapće — priča se da smuk siše kravu sa mlekom ♦ sin. balaur ♦ up. nopîrkă, orbĭaće [Por.] ∞ balaur  [Vidi]

2738  șpilkă  spilcă  зихерица  șpilkă (mn. șpilś) [akc. șpilkă] (i. ž.) — ziherica, kopča ◊ șpilkă ĭe un fĭeļ đe ļegatură, o kuopśe ku kare sa prinđe kîrpa, șalu, krețanu — „špilka” je vrsta pribadače, kopča kojom se pribadaju marama, šal, krecan [Pad.] ♦ dij. sin. gĭanță, kuopśe [Por.]   [Vidi]

1048  țîgan  ţigan  Циганин  țîgan (mn. țîgań) [akc. țîgan] (antr.) — (etn.) Ciganin, Rom, Bajaš, pripadnik romske nacionalne manjine ◊ in sat țîgańi a ogođit kuortu, ș-a porńit sî vindă marfă đi fĭer — u selu su Cigani postavili čergu, i počeli su da nude robu od metala ◊ komșîka pi o gaină a luvat đi la țîgań un bļid, ḑîaśe ļingurĭ, șî kîća fusă — za jednu kokošku, komšika je od Cigana kupila činiju, deset kašika, i nekoliko vretena [Crn.] ◊ în Porĭeśa, a fuost kunoskuț țîgan laĭeț, kare a lukrat la fĭer, șî țîgań rudarĭ, kare a lukrat la ļiemn — u Poreču su bili poznati „crni” Cigani, koji su se bavili gvožđem, i Cigani „rudari”, koji su obrađivali drvo ◊ kare guod a lukrat la fĭer, kare a fuost kovaś, fi-va țîgan, fi-va rumîn, a fuost poļikrit „țîgan” — kogod se bavio gvožđem, ko je bio kovač, bio Ciganin ili Vlah, dobijao je nadimak „ciganin”đi țîganuseverac, hladan vetar koji duva sa severa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1122  țîța uoĭi  ţiţa-oii  арника  țîța uoĭi [akc. țîța uoĭi] (i. ž.) — (bot.) „ovčja sisa”, arnika, brđanka, veprovac, vrsta lekovite biljke (Arnica montana) ◊ frunḑa lu țîța uoĭi ĭe bună đi durĭare la burtă — list arnike je dobar za bolove u stomaku (Neresnica) [Zvizd] ◊ țîța uoĭi s-a mistakat ku măĭ mulće ĭerburĭ, ku kare la Sînźuorḑ, înainća mulsuluĭ, s-a uns țîțîļi la uoĭ — ova biljka se mešala sa drugim biljkama, kojima su se na Đurđevdan, pre prve muže, ovcama mazale sise (Krivelj, zapis. D. Dragić ) [Crn.] ∞ țîță  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

66223 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź