Reč đi-n u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
301 | alat | halat | алат | alat (mn. alaće, alaturĭ) [akc. alat] (i. s.) — 1. (tehn.) alat, pribor, oruđe, sve što se koristi za ručni rad, naročito u zanatstvu ◊ tuata kasa trăbe să aĭbă alaturĭ đi-ndamînă — svaka kuća treba da ima priručne alatke 2. (fig.) muške genitalije ◊ kopiļe, pazîăț „alatu”, kă o sî-ț trăbe kînd krĭeșć — dete, čuvaj „alat” jer će ti trebati kad odrasteš [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
374 | arbiu | arbiu | набијач | arbiu (mn. arbiĭe) [akc. arbiu] (i. m.) — (zast.) nabijač, drvena šipka kojom je vršeno sabijanje krpa prilikom punjenja kubura, drveni klip za sabijanje eksplozivnih punjenja u kamenolomima ◊ arbiu s-a fakut đi-n ļiemn tarĭe — nabijač je pravljen od tvrdog drveta [Crn.] | | [Vidi] |
|
|
|
3465 | bandaș | bandaj | бандаж | bandaș2 (mn. bandașă) [akc. bandaș] (i. s.) — (tehn.) bandaž, obruč na točku bicikla ili mopeda ◊ mi s-a rupt guma la ruata đi-nainće, ș-a-m fuost muara să mîn ruata pi bandaș pănă la kasă — pocepala mi se guma na prednjem točku, pa sam morao da teram bicikl na bandažu sve do kuće [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1741 | đidat | dedat | навикнут | đidat (đidată) (mn. đidaț, đidaće) [akc. đidat] (prid.) — naviknut, priviknut, odat, predat; posvećen ◊ s-a đidat la furaluk, șî nu krĭed k-o să skîape đi-nkisuare — odan je krađi, i ne verujem da će izbeći zatvor ◊ s-a pus pi mińe tuoț să ma marit dupa ĭel, șî la urmă ĭuo m-am đitad, n-am avut unđe — navalili su svi na mene da se udam za njega, i ja sam se na kraju predala, nisam imala kud ◊ s-a đidat la karće, ș-a gaćit șkuala — posvetio se knjizi, i završio školu ♦ var. đedat [Por.] ∞ đida | | [Vidi] |
|
|
|
2058 | firĭe | fire | лице | firĭe [akc. firĭe] (i. ž.) — lice, ten ◊ pînă nu s-a bolnavit, a fuost ruoșu la firĭe, da akuma ĭe galbin ka śara — dok se nije razboleo, bio je rumen u licu, a sada je žut kao vosak [Crn.] ♦ dij. var. fire [akc. fire] ◊ față ĭe parća đi-nainće alu kapu uomuluĭ, da fire ĭe faktura fĭețî: puaće-fi ruoșu la fire, alb, ńegru, pusumorît, tras ... — „faca” je prednja strana čovekove glave, a „fire” je izgled njegovog lica: može biti crven u licu, beo, crn, natmuren, ispijen ... (Rudna Glava) [Por.] ♦ up. față, obraz | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2293 | fiu | fiu | син | fiu (mn. fiĭ) (i. m.) — (zast.) (srod.) sin, muško dete ◊ am vorbit đi mik la fiu-mĭu să poarće griža śe fată-n suară, nu ma askultat — od malena sam mom sinu govorio da vodi računa kakvu devojku ženi, nije me slušao ◊ akuma vĭađe șî ĭel kă đin fiu-su n-o sî fiĭe ńimika — sad vidi i on da od njegovoga sina neće biti ništa ◊ Fiu-Vaśi, numiļi alu un kopil đi-ntr-o povastă, pi kare la fakut vaka — Sin Krave, ime dečaka iz jedne pripovetke, koga je rodila krava (Tanda) ♦ sin. kopil, fiśuor ♦ up. fiĭkă [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1817 | frunće | fruncea | чело | frunće (mn. frunț) [akc. frunće] (i. ž.) — 1. (anat.) čelo ◊ frunća ĭe la uom parća kapuluĭ đi-nainće, đisupra đi uokĭ — čelo je kod čoveka prednji deo glave, iznad očiju 2. (objekti) prednja, čeona strana ◊ kasa ĭe ku frunća întuarsă kîtra drum — kuća je čeonom stranom okrenuta ka putu 3. (reljef) prisojna strana; strana okrenuta ka istoku ◊ Frunća Șășki — (top.) (dosl.) „Čelo Šaške”, čeona strana brda iznad reke Šaške, okrenut ka istoku (zaseok Blizna, Rudna Glava) ♦ sin. față [Por.] ∞ kap | | [Vidi] |
|
|
|
2249 | furńikuță | furnicuţe | мравић | furńikuță (mn. furńikuț) [akc. furńikuță] (i. ž.) — (demin.) (ent.) mravić, mali mrav ◊ a ĭeșît đi-ntr-o gaură în oźak ńișći furńikuță galbińe, am turnat apă fĭartă pi ĭaļe, șî ńimika, ĭaļe ĭasă șî ĭasă — izašli su iz jedne rupe u kaminu nekakvi žuti mravići, sipao sam vrelu vodu na njih, i ništa, oni izlaze pa izlaze [Por.] ∞ furńikă | | [Vidi] |
|
|
|
2034 | gagauz | găgăuzi | незнанац | gagauz (mn. gagauž) [akc. gagauz] (i. m.) — (pej.) neznanac; beskućnik, skitnica; stranac; nezvan gost ◊ a veńit đi-nkotrova un gagauz, șî ń-a strîkat visaļiĭa — došao odnekud neki neznanac, i pokvario nam veselje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3402 | gluată | gloată | дете | gluată (mn. gluaće) [akc. gluată] (i. ž.) — dete; glota, čeljade ◊ ku muĭarĭa đi-ntîń n-avut gluaće, da ku adăurată are patru — sa prvom ženom nije imao decu, a sa drugom ima četvoro ◊ sa miră kum gluaćiļi nu ĭ-a murit đi fuame đi vrĭamĭa đi rat — čudi se kako joj deca nisu pomrla od gladi za vreme rata ♦ sin. kopil [Por.] ◊ muoșu în Țîrna Gora a omorît pră vrun turk, îș a luvat gluaćiļi șă prăsta Muraua a fuźit în Mlaua — čiča je u Crnoj Gori ubio nekog Turčina, pokupio čeljad i reko Morave pobegao u Mlavu (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
3881 | goļișman | sărăcan | гоља | goļișman (goļișmană) (mn. goļișmań, goļișmańe) [akc. goļișman] (prid.) — (augm.) golja koji nema šta da obuče ◊ goļișman ĭe aăla kare ĭe atîta đi sarak, đi n-are ńiś țuaļe đi-nbrakat, numa mĭarźe rupćiguos — golja je onaj koji je toliki siromah, da nema ni odeću da se obuče, nego ide odrpan ♦ var. goļiman [Por.] ∞ guol | | [Vidi] |
|
|
|
5190 | înćins | întins | испружен | înćins (înćinsă) (mn. înćinș, înćinsă) [akc. înćins] (prid.) — 1. ispružen ◊ a gasît balauru, gros ka mînă, ḑaśe înćins supt skărĭ, nu l-a omorît kă aĭa ĭe vilva kășî — našli su smuka, debelog ko ruka, leži ispružen pod stepeništem, nisu ga ubili jer je to duh kuće 2. nastavljen, produžen ◊ lukru n-a fuost nou numa înćins aăla đin ḑîua đi-ntîń — posao nije bio nov nego samo nastavljen onaj od prethodnog dana (Tanda) [Por.] ∞ înćinźe | | [Vidi] |
|
|
|
2432 | îndată | îndată | скоро | îndată [akc. îndată] (pril.) — (za vreme) skoro ◊ ț-a kriśit mum-ta să n-o așćieț, kă nu vińe îndată — poručila ti je majka da je ne čekaš, jer neće doći skoro ◊ (pej.) numa tu așćiată-l, îndată-ț vińe — samo ga ti čekaj, skoro će ti doći (=dockan, ili nikad) ◊ (komp.) măĭ îndată — skorije ◊ uĭtî-će să viń măĭ îndată śe puoț, kă avĭem lukru mult — gledaj da dođeš što skorije možeš, jer imamo mnogo posla ◊ (u izr.) đi-ntadă — šro pre, što ranije ◊ ar fi bun să vină kît đi-ndată — bilo bi dobro da dođe što pre [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
1894 | înfluritură | înfloritură | украс | înfluritură (mn. înfluriturĭ) [akc. înfluritură] (i. ž.) — ukras, šara; (pej.) mrlja; brljotina ◊ a umplut arćiĭĭa đi-nfluriturĭ, śkă, daskulu așa ĭ-a-nvațat — ispunila je papir šarama, veli, učitelj ih je tako učio [Por.] ∞ fluare | | [Vidi] |
|
|
|
2780 | kal | cal | коњ | kal (mn. kaĭ) (i. m.) — (zool.) konj ◊ kal alb, kal ńegru — beli konj, crni konj ◊ kalu măĭ mult s-a pazît đi-nkîļikat, đi tras în kośiĭe, da șî đi arat — konj se najviše čuvao za jahanje, za vuču kočijе, ali i za oranje ♦ dem. kalușăl — konjić [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5706 | karnuos | cărnos | меснат | karnuos (karnuasă) (mn. karnuoș, karnuasă) [akc. karnuos] (prid.) — mesnat ◊ puork karnuos, bun đi-ngrașat — mesnata svinja, dobra za tov ∞ karńe | | [Vidi] |
|
|
|
2428 | kîćodată | câteodată | понекад | kîćodată [akc. kîćodată] (pril.) — ponekad, pokatkad ◊ atîta mi đi grieu ku ĭel, đi-n vińe kîćodată sî ma spînḑur — toliko mi je teško sa njim, da mi dođe ponekad da se obesim ♦ sin. uńiuorĭ [Por.] ∞ odată | | [Vidi] |
|
|
|
2873 | krețan | creţan | крецан | krețan (mn. krețańe) [akc. krețan] (i. s.) — krecan, suknja sa gustim i sitnim naborima ◊ krețanu a ĭeșît înainća lu rato-l đi-ntîń — krecan se pojavio pre Prvog svetskog rata ♦ krețanu n-a putut să-l fakă fiĭekare muĭare — krecan nije mogla da izradi bilo koja žena [Por.] ◊ krețan ĭe un fĭaļ đi țuală muĭerĭaska ku krĭețurĭ marunće — krecan je vrsta ženske odeće, sa sitnim naborima [Crn.] ♦ dij. var. krățan (Prahovo) [Kmp.] ∞ krieț | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2599 | kuń | cui | клин | kuń (mn. kuńe) (i. s.) — (tehn.) klin ◊ kuń ĭe o bukată lungă đi ļiemn, la vîr askuțîtă, la botur tîmpită, or are krļig — klin je duguljast drveni predmert, zašiljen na vrhu, a na debljem kraju je zatupast, ili ima kuku ◊ kuń đi ļiemn — drveni klin ◊ kuń đi fĭer — gvozdeni klin ◊ kuń đi ļiemn la rumîń-aĭ batrĭń avut lukru la mulće luokurĭ, măĭ mult đi-nkeĭat, đi-nțîpeńit, șî đi atîrnat — drveni klin se kod starih Vlaha koristio za mnoge stvari, najviše za spajanje, za učvršćivanje, ili za kačenje ◊ kuńu đi ļiemn a ļegat źugu đi tînžală, mulće kuńe a fuost batuće pin parĭeț, pi ĭaļe s-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi — drvenim klinom spajao se jaram sa potegljicom, mnogo klinova je bilo zabijeno po zhidovima, na njih se kačilo odelo, torbe, korpe ◊ pi kuń la kamin s-a uskat karńa, kîći vrun kuń s-a gasît la plug, la kar, la skamn, la razbuoĭ, da șî koļiba sa înkis ku kuńu — o klinu na kaminu sušilo se meso, po neki klin se nalazio na plugu, na kolima, na šamlici, na razboju, a i koliba se zatvarala klinom ◊ (fig.) kuń đi ćiĭ — vrbov klin ◊ (nutr.) ḑamă đi kuńe — klin čorba ◊ (fig.) kasa-nkuńată — zatvorena, napuštena kuća ♦ var. kuĭ [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2680 | pîrpak | pălpag | полуга | pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6348 | rastuakă | răstoacă | растока | rastuakă (mn. rastauăśe) (i. ž.) — (hidr.) rastoka, rastočje; rukavac ◊ rastuaka ĭe luok unđe apa kurgatuarĭe sa-nparće în doă — rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva toka ◊ luok unđe ĭazu muori sa đisparće đi ogaš, sa kĭamă rastuakă — mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastoka ◊ (mag.) la rastuakă sa labdă momuaćiļi lu đeskînćik đi-ntorsură, kî sî sa đispartă trîmisaturļi đi uom kum sa đisparće rastuaka đi matka api, șă sî sa dukă rău pi apă — na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodu [Por.] ∞ răstośi | | [Vidi] |
|
|
|
2020 | rînḑă | rânză | сириште | rînḑă (mn. rînḑ) [akc. rînḑă] (i. ž.) — (anat.) 1. (kod životinja) sirište, četvrti odeljak želuca kod preživara ◊ rînḑă đi la mńel, purśel, uaĭe or puork sa ĭa șî sa umpļe ku skorușă, karbuńe viu, sare, porîmbĭe, glogińe ńagre șî ku fańină đi kukuruḑ, șî ku ĭa sa înkĭagă lapćiļi — sirište od jagnjeta, praseta, ovce ili svinje uzima se i puni oskorušom, žarom, solju, trnjinom, glogom i kukuruznim brašnom, i time se siri mleko ◊ ĭastă lume kare la rînḑă sprimită đi-nkĭegat iĭ ḑîk rînḑuok — ima ljudi koji sirište spremno za sirenje mleka, zovu sirilo 2. (kod ljudi) a. želudac (?) b. dvanaestopalačno crevo ◊ rînḑa la uom ĭe la burik, șî kînd sa skutură, rînḑa-ĭ fuźe șî muara sî sa dukă la babe s-o tragă la luok; đ-aĭa buală măĭ đes a pațît muĭeriļi — želudac kod čoveka je na pupku, i kad se čovek potrese, želudac se pomeri i čovek mora da ide kod baba da ga masažom vrate na mesto; od toga su najčešće patile žene ♦ (augm.) rînḑuok ♦ up. tîrban [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4914 | ruata muori | roata morii | воденични точак | ruata muori [akc. ruata muori] (sint.) — (tehn.) vodenični točak; kolo ◊ ruata muori ĭe ka ruata đi kar, numa śe în luok đi șpiță, are ăripĭ fakuće ka ļingura, șî-nțapaće în kîpațînă pin kare trĭaśe fusu muori — vodenični točak je sličan kolskom točku, samo što umesto paoka ima krilca u obliku kašike, uglavljene u glavčinu, kroz koju prolazi vodenično vreteno ◊ ruata muori ĭe întarită ku śerk, kare țîńe ăripiļi strînsă în kîpațînă — vodenični točak je ojačan obručem, koji drži krilca čvrsto na glavčini ◊ în ruata muori baće vîžuoĭu api đin butuoń, șî-nvîrćașće fusu muori, kare întuarśe pĭatră đi sus, śe maśină — u vodenični točak bije mlaz vode iz badnja, i okreće vreteno koje vrti gornji kamen što melje ◊ nuĭe tuot una în śe parće sa-nvîrćașće ruata muori, la muară lu kare pĭatra sa-nvîrćașće în stînga, vin vrăžîtuoriļi șî ĭau apă đi-ntorsură — nije svejedno na koju stranu se okreće vitlo, na vodenicu čiji se kamen obrće u levo, dolaze vračare i uzimaju vodu za vraćanje čini ◊ la mulće muorĭ în vrĭamĭa đi Tita ruata s-a fakut đi fĭer — na mnogim vodnicama u vreme Tita vodenično kolo je izrađeno od gvožda [Por.] ∞ muară | | [Vidi] |
|
|
|
3179 | sak | sac | џак | sak (mn. saś) (i. m.) — džak, vreća ◊ saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeu — džak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak teret ◊ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašna ◊ saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjima ◊ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudima [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4768 | skimburĭ | schimburi ? | преобука | skimburĭ (mn.) [akc. skimburĭ] (i. ž.) — preobuka, presvlaka, čist veš ◊ skimburĭ sînt țuaļiļi spalaće, đi-nskimbat — veš je odeća oprana sa preobuku ◊ a spalat skimburļi șî ļ-a-nćins pi gard sî sa ușće la suare — oprala je veš, i raširila ga na ogradi da se suši na suncu ♦ sin. rufe [Por.] ∞ skimba | | [Vidi] |
|
|
|
1979 | sorbiḑamă | sorbe-zeamă | чорбосркало | sorbiḑamă (mn. sorbiḑîămĭ) [akc. sorbiḑamă] (i. m.) — (nutr.) (pej.) (fig.) čorbosrkalo, puki siromah i gladnica koji preživljava na goloj čorbi ◊ kînd ći-ntrabă vrunu kum ći kĭamă, da tu nu vrĭeĭ să-ĭ spuń, spuńeĭ kî ći kĭamă „sorbiḑamă”, șî ĭel sa lasă đi-ntrîbaśuń ńitrăbuiće — kad te neko pita kako se zoveš, a ti nećeš da mu kažeš, kaži mu da se zoveš „čorbosrkalo”, i on će se manuti nepotrebnih zapitkivanja ♦ / sorbi — srkati + ḑamă — čorba [Por.] ∞ ḑamă | | [Vidi] |
|
|
|
3937 | supțîre | subţire | танак | supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭel — tanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5518 | śumag | ciomag | чомаг | śumag (mn. śumĭaźe) [akc. śumag] (i. s.) — čomag, tojaga ◊ śumag ĭe bît măĭ mare șî măĭ tare đi kît bît đu dus în mînă — čomag je štap veći i jači od štapa koji se nosi u ruci ◊ pi śumag đi bîtrîńață s-a dus fĭaćiļi kînd ļ-a furat baĭeți đi-nsurat — na čomagu su se nekad nosile devojke koje su momci krali za ženidbu [Por.] | | [Vidi] |
|
|