Reč žgĭab u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
2397 | ferĭastă | ferastră | прозор | ferĭastă (mn. ferĭeșć) [akc. ferĭastă] (i. ž.) — (tehn.) prozor ◊ ferĭasta ĭe gaura-n parĭaće pin kare tună viđiarĭa — prozor je otvor u zidu kroz koji ulazi svetlost ◊ kînd lumĭa a trait ăn borđiĭe, n-așćut đi ferĭeșć — kada su ljudi živeli u zemunicama, nisu znali za prozore ◊ kînd s-a dus turśi, a-nśeput sî fakă bîrnarĭață, ku ferestuĭś miś, la kare în luok đi stîklă a pus pĭaļe đi ĭed, kare a raso, a raso pănă nu s-a supțîĭat atîta đi s-a vaḑut pin ĭa — kada su Turci otišli, počeli su da dižu brvnare, sa malim prozorima, na koje je se stavljala jareća koža, koju su drali, drali dok se nije istanjila toliko da je postala providna ◊ la ferĭastă astăḑ sa pun feruanke — na prozor se danas stavljaju zavese ◊ a dat ku pĭatra, a spart ferĭasta — bacio kamen, razbio prozor ◊ ferĭasta đeșkisă, ferĭasta înkisă — prozor otvoren, prozor zatvoren ◊ sa uĭtă pi ferĭastă — gleda kroz prozor ◊ ḑînḑîĭe đi frig supt ferĭastă, kă ńima no-l lasă înuntru — cvokoće od hladnoće pod prozorom, jer ga niko ne pušta unutra [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3012 | garđin | gardin | жљеб | garđin (mn. garđin) [akc. garđin] (i. m.) — 1. (tehn.) žljeb, utor ◊ garđin la butuoń ĭe žgĭab, însamnat ku garđinarĭu, șî skobit ku rĭenda adînsă — utor na bureti je žljeb obeležen podutorom, i iskopan specijalnom rendom 2. ograda; pregrada; ograđeni prostor ◊ garđin la źuban ĭe luoko-l guol đi la fundo-l đisupra pănă la vîru daoźilor — garđin na žbanu je prazan prostor od gornjeg danca do vrhova doga 3. mera za kvaliet komine i količinu rakije ◊ kînd ĭe komina bună, sa faśe rakiĭe multă đi trĭaśe pista źuban șă umpļe garđinu, atunśa sa ḑîśe kă s-a fript doă or kă triĭ garđińe đi rakiĭe — kad je komina dobra, peče se dosta rakije koja prelije žban, pa se kaže da je ispečeno dva ili tri „garđina” rakije 4. (fig.) mera, obzir ◊ vorbĭașće fara garđin la gură — govori bez mere (bez „ograde” na ustima) [Por.] ∞ gard | | [Vidi] |
|
|
|
3011 | garđinarĭ | gardinar | подуторањ | garđinarĭ (mn. garđinari) [akc. garđinarĭ] (i. m.) — (tehn.) podutoranj, podutor; obeleživač utora ◊ garđinarĭu ĭe alatu lu pintărĭ đi însamnat žgĭabu la butuoń — podutoranj je pinterski alat za obeležavanje žljeba na buretu ◊ pi sîmnatura garđinarĭuluĭ sa skobĭașće žgĭab, în kare sa bagă fundu butuońuluĭ — po tragu podutora dubi se utor, u koji uleže buretovo dance [Por.] ∞ gard | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3237 | nut | nut | спој | nut (mn. nuturĭ) (i. m.) — (tehn.) spoj, žljeb ◊ nut ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă blăń: în una ĭe în lung vižluit žgĭab, da-n alaltă skuos ļimburuș, kare sa bagă pasent în žgĭabo-la — nut je jedna vrsta spoja između dve daske: u jednoj je uzduž iskopan žljeb, a u drugoj izvučen jezičak koji pasent ulazi u žljeb [Crn.] ♦ up. vižlă [Por.] ∞ înkeĭa | | [Vidi] |
|
|
|
2697 | păpuk dă kar | păpuc de car ? | лочка | păpuk dă kar (mn. păpuś dă kară) [akc. păpuk dă kar] (i. m.) — (tehn.) ločka, kočnica za zaprežna kola, (dosl.) „cipela za kola” ◊ păpuk dă kar să faśe dîn ļiemn dă băgram — kolska kočnica se pravi od bagremovog drveta ◊ dîn băgram să taĭe un tutuśiel dă lung vro źumătaće dă mĭetîr — iz bagrema se iseče jedan trupčić dužine oko pola metra ◊ papuku pră mižluok are un žgĭab, în kare tună rouata dă kar — kolska kočnica ima po sredini žljeb, u koji ulazi kolski točak ◊ papuku dîn-nainće are o alkă, dă kare să ļagă sănźiru, șî dîn parće-ĭa ĭe ćeșît — kočnica s prednje strane ima jednu alku, o koju se veže lanac, i na toj strani je otesana ◊ papuku ĭe măĭ bun dă ļieamn, dă kît dă fĭear, kă ļieamnu să ruoađe, șî așa karu să înpĭeđikă măĭ bińe — kočnica je bolja od drveta nego od gvožđa, jer se drvo tare, i tako se kola bolje koče ♦ var. papuk [Mlava] ♦ dij. sin. pivă [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă [GPek][Crn.] ∞ pĭađikă | | [Vidi] |
|
|
|
2221 | pîrporiță | pârpăriţă | паприца | pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
3231 | pođală | podeală | шинда | pođală (mn. pođaļe) [akc. pođală] (i. ž.) — šinda, šindra ◊ pođaļe sînt blăń skurće, pusă în rînd pista grînḑîļi puoduluĭ la bîrnarĭață — šindre su kratke daske, redom zakovane preko tavanskih greda na brvnari ◊ pođaļiļi a fuost astrukaće ku vro doa źeĭće đi pomînt, da đi žuos uńi ļ-a vîruit în alb, da alțî nu, șî ĭaļe a fuost ńegriće đi fum — šindre su bile pokrivene sa jedno dva prsta zemlje, a s donje strane neki su ih krečili u belo, a drugi ne, i one su bile crne od dima ◊ pođaļiļi avut la o parće žgĭab, fakut ku vižlă, đi sî puată sî kalśe una pi alta — tavanske šindre su na jednoj strani imale žljeb, izdubljen rendom ćošterom, da bi mogle da najašu jedna na drugu [Por.] ∞ puod | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
4725 | prolukă | prelucă | пролаз | prolukă (mn. proluś) [akc. prolukă] (i. ž.) — (geog.) prolaz ◊ prolukă ĭe fakută ka un žgĭab lung pi pomînt — prolaz je kao neki dugačak žljeb na zemlji ♦ var. prorukă (Tanda) ◊ Tanđeńi ḑîk prorukă la lok unđe apa rupe ĭazu muori, șî pin ĭel apa kure afară, da ĭazu sakă — Tanđani kažu prolaz za mesto na vodeničnom jazu gde je probila voda, i kroz koji voda otiče, a jaz presušuje [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3032 | skrivală | scrivală | усек | skrivală (mn. skrivĭaļe) [akc. skrivală] (i. ž.) — (tehn.) usek, žljeb, utor ◊ skrivala ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă ļiamńe, ku kare śuava faśiem — žljeb je jedan od načina spajanja dva drveta, kojima nešto gradimo ◊ skrivală ĭe žgĭab sapat întra duauă grinḑ în puodu koļibi — skrivala je utor iskopan između dve grede na tavanu kolibe ◊ skrivală ĭe înkeĭatură la razbuoĭ — skrivala je način spajanja dva dela razboja ♦ [Por.] dij. var. skripală ♦ sin. ĭapă (Kobilja) [Stig] ∞ înkeĭa | | [Vidi] |
|
|
|
3871 | śuśur | cĭucĭur | точур | śuśur (mn. śuśurĭe) [akc. śuśur] (i. m.) — točur ◊ śuśuru ĭe un žgĭab đi ļemn, pus pi ńiskaĭ pruopće la ogaș, sî mĭargă apa pi ĭel — točur je drveni žljeb, postavljen na potoku na neki oslonac, da ide voda preko njega ◊ apa śurîĭe pi ĭel, șî đ-aĭa sa kĭamă śuśur — voda točura preko njega, i zato se zove točur ♦ up. țuțur (Topolnica) [Por.] ∞ śurai | | [Vidi] |
|
|
|
6039 | verźauă | vergea | узлењача | verźauă1 (mn. verźaļe) [akc. verźauă] (i. ž.) — (tehn.) uzlenjača, uzlenak, privržanj ◊ verźaua ĭe bît đi ļemn bagat în žgĭabu sululuĭ đinapuoĭ a razbuoĭuluĭ, đi kare ĭe ku ață gruasă ļegată urḑala ku kîpatîńiļi al đinapuoĭ — uzlenjača je drveni štap umetnut u žljeb zadnjega vratila razboja, za koji je debelim koncima vezana osnova svojim zadnjim krajem ◊ kînd sa gaćașće țasutu, verźaua pikă șî fĭaćiļi marĭ o prind ku đințî șî ĭasă a fară, să audă śe nume măĭ întîń o sî sa pumeńaskă, kă dupa așa baĭat o sî sa mariće — kad se tkanje svrši, uzlenjača ispadne, i devojke je hvataju zubima i izlaze napolje da čuju koje će se prvo muško ime pomenuti, jer će se za takvoga momka udati [Por.] ∞ razbuoĭ | | [Vidi] |
|
|
|
3234 | vižlă | vijlă ? | ћоштере | vižlă (mn. vižļe) [akc. vižlă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) ćoštere, drvodeljsko rende za pravljenje žljebova ◊ ku vižla s-a fakut žgĭaburĭ la pođaļe, kare s-a pus pi grinḑ la puodu brnarĭețî — ćošterom su se pravili žljebovi na šindama, koje su se stavljale na tavanske grede brvnare ♦ var. viržlă (Tanda) [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
5753 | žgĭebui | jghebui | ужљебити | žgĭebui (ĭuo žgĭebuĭ, ĭel žgĭebuĭe) [akc. žgĭebui] (gl. p.) — užljebiti ◊ aļes un gruos bun đi žgĭebuit žgĭabu đi adapat vićiļî în ĭel — odabrao je deblo dobro da se u njemu užljebi valov za pojenje stoke [Por.] ∞ žgĭab | | [Vidi] |
|
|
|
2464 | źam | geam | рам | źam (mn. źamurĭ) [akc. źam] (i. m.) — (tehn,) ram, okvir a. prozorski ram ◊ źamu đi la ferĭasta ĭe fakut đi blanuță îngușće đi ļiemn, ĭnkeĭaće în patru kuolțurĭ, șă au un žgĭab skobit în kare sa puńe uokna lu stîklă — prozorski ram napravljen je od uzanih drvenih daščica, spojene na četiri ćoška, koje imaju jedan udubljeni žljeb u koji se umeće stakleno okno ◊ źamu ferĭeșći ĭe prins đi darak ku țîțîńe, đi sî puată sî sa đeșkiđa șî în kiđă — prozorski ram spojen je sa okvirom prozora pomoću šarki, da može da se otvara i zatvara b. (ret.) ram za slike ◊ tuaće sļikurĭ batrîńe, kare mĭ-a ramas đi la tata, ļ-am pus într-un źam, șî ļ-am atîrnat în parĭaće — sve stare slike, koje su mi ostale od oca, stavio sam u ram, i okači na zid ♦ var. źiam [Por.] ♦ dij. var. ğam [Kmp.] | | [Vidi] |
|
|