Reč žuavińiļi u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
128 | ariś | aric | јеж | ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
1144 | ćuok | cioc | кљун | ćuok1 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. m.) — (orn.) kljun ◊ tuaće pîăsîrļi au ćuok, șî pi aĭa sî aļeg đin žuavińiļi aļilalće — sve ptice imaju kljun, i po tome se razlikuju od ostalih životinja [Crn.] ♦ dij. sin. ćik [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2996 | kuadă | coadă | реп | kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. rep kod životonja ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nu — životinje i ptice imaju rep, a čovek ne b. delovi ljudskog tela ◊ kuada uokĭuluĭ — krajičak oka 2. (kal.) svršetak vremenskog ciklusa ◊ kuada luńi, anuluĭ — kraj meseca, godine ◊ kuada prazńikuluĭ — paterice 3. (tehn.) deo predmeta ◊ kuada karuluĭ — srčanica ◊ kuada lu topuor, sakure — držalje sekirčeta, sekire ◊ kuada ćigăńi — drška tiganja 4. (bot.) imena raznih biljaka koja imaju repast oblik ◊ kuada vaśi — (dosl.) „kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada kokuoșuluĭ — (dosl.) „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum) ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) „konjski rep”, preslica (Equisetum) 5. (fig.) a. glasine ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi rău — iselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezici b. poniznost ◊ baće đin kuadă — maše repom, umiljava se c. gordost; prepotencija ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — previše je digao rep [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6127 | labă | labă | шапа | labă (mn. labe) [akc. labă] (i. ž.) — (anat.) šapa ◊ numa žuavińiļi au labe — samo životinje imaju šape ◊ lăbiļi žuavińiluor au gĭară— životinjske šape imaju kandže ◊ (izr.) a pus lăbiļi pi punga ku bań — stavio šape na kesu s parama [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
2232 | orbĭaće | năpârkă | слепић | orbĭaće (mn. orbĭeț) [akc. orbĭaće] (i. m.) — 1. (zool.) slepić (Anguis fragilis) ◊ orbĭaće ĭe un fĭeļ đi nopîrkă, ama nare kuadă askuțîtă, ka nopîrka or șopîrla, numa ĭe la kuadă botoșat; orbĭaćiļi nu vĭađe; traĭașće pin luok uđiluos — slepić je vrsta zmije, ali nema rep kao zmija ili gušter, nego je na repu zatupljen; slepić ne vidi; živi na vlažnim mestima 2. (fig.) a. slepac, čovek koji ne vidi dalje od nosa; prostak ◊ orbĭaće, nu vĭađe kă muĭarĭa-l traźe đi nas — slepac, ne vidi da ga žena vuče za nos b. siromah, bez igde ičega ◊ kînd a veńit la mińe, a fuost orbĭaće, fara ńimik pi lumĭa albă — kada je došao kod mene, bio je slepac, bez ičega na belome svetu [Por.] ∞ uorb | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
5503 | puĭ | pui | пиле | puĭ (mn. puĭ) [akc. puĭ] (i. m.) — 1. (zool.) pile; mladunče ◊ puĭ măĭ đes sa ḑîśe la-ĭ śe sa klośesk đin uauă — piletom se najčešće zovu mladunci koji se legu iz jaja ◊ kluoța ku puĭi — kvočka s pilićima ◊ mîța are patru puĭ — maca ima četiri mladunca (mačića) ◊ žuavińiļi aļi sîrbaćiśe au puĭ, kare tare pazăsk pănă nu krĭesk să puată sîngurĭ sî sa arańaskă — divlje životnje imaju mladunce koje jako čuvaju dok ne odrastu, da mogu sami da se hrane 2. (folk.)(fig.) dete; devojka, draga osoba; ljubavnica ◊ vin la naĭka, puĭu mĭeu, să vĭeḑ kum naĭka țukă (folk.)— dođi bati, pile moje, da vi’š kako baja ljubi 3. (folk.) šara, ornament ◊ s-a țasut pătura au trasta ku puĭ în tuaće fĭelurĭ — tkale su se ponjave ili torbe sa šarama raznih vrsta ♦ sin. braḑ [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3952 | zbera | zbera | викати | zbera (ĭuo zbĭer, ĭel zbĭară) [akc. zbera] (gl. p. ref.) — 1. (o čoveku) vikati, govoriti povišenim glasom ◊ sa zbĭară adîns s-o audă tuoț — namerno viče da je čuju svi ◊ mîńiuos, zbĭară pi kopiĭ — ljutit, viče na decu 2. (o stoci) javljati se, oglašavati se ◊ zbĭară vićiļi đi fuame, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă la pașuńe — javlja se gladna stoka, vreme je da se pusti na pašu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|