(6636) vatău (rom. vătaf) вођа [imenica] vatău (mn. vatăĭ) (i. m.) — (izob.) vođa, starešina ∎ vatău s-a kĭemat purtatuorĭu tăĭfi ś-a źukat marga pi lînga fuoku privĭegĭuluĭ la zîpostît — vataf sa zvao vođa grupe koja je igrala margu oko vatre pokladnog privega ∎ s-a uĭtat vatău să fiĭe uom țapîn șî afurisît, kă lukru luĭ a fuost să înpingă în fuok pi žukatuorĭ kare a țînut kuada mărgi — gledalo se da vataf bude jak i okretan, jer je njegov posao bio da igrača, koji je držao ”rep” marge, gurne u vatru [GPek.] ♦ dij. sin. voĭvodă (Crnajka) [Por.]
|