(1315) duodă (rom. dodă) невеста [imenica] duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — ① (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ∎ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ∎ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšte ∎ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] ② (pej.) prostak, glupak; neotesanko ∎ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam
|