(197) albi (rom. albi) белити [glagol] albi (ĭuo albĭesk, ĭel albĭașće) [akc. albi] (gl. p. ref.) — ① (color) beliti, bojiti u belo, izbeljivati, osvetljavati boju dodavanjem bele ② (za tkaninu) (zast.) prati (odeća je bila od belog materijala) ∎ muĭarĭa albĭașće pînḑa — žena beli platno (tehnikom trljanja i mlaćenja, ili na vljavici) ∎ rufiļi sa albĭesk ĭarna la źer, kînd îngĭață dupa spalat — odeća se zimi beli na mrazu, kada se zaledi posle pranja ③ (za konoplju) beljenje, mlaćenje, da dobije belu boju ∎ kîńipa sa albĭașće ku śanușă — konoplja se beli pomoću pepela ④ (za dan) sviće, razdanjuje se ∎ sa albĭașće ḑîua — dan se beli, sviće ⑤ (za oči) oslepljuje, gubi vid ∎ albĭesk uoki, viđeriļi — postaje slabovid, slep [Por.] ∞ alb
|