(523) barbă (rom. barbă) брада [imenica] barbă (mn. barbĭe) [akc. barbă] (i. ž.) — ① a. (anat.) brada, deo lica ispod usta ∎ barbă askuțîtă — šiljata brada ∎ barba ku kroviț — brada sa rupicom ♦ (demin.) barbuță — bradica b. dlaka koja odraslim muškarcima raste na licu ∎ barbă rasă — obrijana brada ∎ barbă lungă — duga brada ∎ barbă rară — retka brada ∎ barbă albă — seda brada ∎ barbă rasuśită — uvijena brada ② (tehn.) delovi nekih alata ∎ barba la sakurĭe — brada sekire, zadnji deo sečiva sekire [Crn.] ♦ var. barbura la sakurĭe [Por.] ∎ barba la firiz — brada testere, deo testere sa ramom koji je bliži ruci ③ (iron.) barbă pîrśaskă — jareća brada [Crn.]
|