(689) buot (rom. bot) њушка [imenica] buot (mn. buoturĭ) [akc. buot] (i. m.) — ① (anat.) njuška, rilo, nos (kod životinja) ∎ s-a lovit la buot — povredio je njušku [Hom.] ∎ sa ļinźe pi buot — (fig.) oblizuje se (=omastio brk, pa se oblizuje) ♦ sin. fļit [Por.] ② vrsta reljefa a. zaobljeni svršetak kose b. izdignuti deo terena, vrh ∎ Buotu Krakuluĭ — (top.) (dosl.) „kraj kose”, brdašce u Sigama; čest toponim u planinskim selima [Hom.] ∎ śuaka are vîr, da kraku are buot — čuka ima vrh, a kosa kraj ③ (ret.) zatupast vrh motke, močuge ∎ buata-sta đi pasuĭ n-are buot kum trîabe — ova motka za mlaćenje pasulja nema vrh kako treba ♦ sin. botur [Por.] ♦ dij. var. bot [Kmp.]
|