198 | albĭață | albeaţă | белина | albĭață (mn. albĭețurĭ) [akc. albĭață] (i. ž.) — (color) 1. belina, belilo, svojstvo onoga što je belo 2. bela skrama pred očima ◊ iĭ s-a fakut albĭață în nainća uoki — obnevideo je, zamutio mu se vid 3. bela svetlost ◊ străluśi o albĭață — sevnulo je nešto belo, bljesnulo je 4. bela pena ◊ faku albĭață-n gură — izbila mu je pena na usta, zapenio je 5. sumaglica, izmaglica ◊ în tuota đimińața, pănă-n ĭeșît đi suare, sa traźe o albĭață pi vaļe — svakoga jutra, sve do izlaska sunca, dolinom se vuče neka sumaglica [Por.] ∞ alb | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
741 | Barbură | Barbură | Варвара | Barbură [akc. Barbură] (i. ž.) — (kal.) Varvara, kokošiji praznik; neradan dan, posvećen živini; Barbura ◊ Barbură ĭe prazńiku alu gaiń — Varvara je kokošinji praznik [Hom.] ◊ Barbura ĭe muĭare sfînțîtă, kare dă birekĭetu pomîntuluĭ — Barbura je sveta žena koja zemlji daje berićet ◊ Barbura are doă suruorĭ, kare sa kĭamă Vîrvare; ĭastă doă Vîrvare: a đin tîń ĭe k-o ḑî nainća Barburi, a Vîrvarĭa a doĭļa ĭe k-o ḑî dupa ĭa — Barbura ima dve sestre, koje se zovu Varvare; prva pada dan pre Barbure, a druga je dan posle nje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. Barbora (Malajnica) [Pad.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |