Reč saku nije obrađena kao osnovna reč!

Reč saku u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
184  aduna  aduna  скупљати  aduna (ĭuo adun, ĭel adună) [akc. aduna] (gl. p. ref.) — 1. skupljati, sakupljati, stavljati na gomilu nešto što je rasuto ◊ trăbe aduna pĭatra đi pi luok, kî sa apruapiĭe vrĭamĭa đi arat — treba sakupiti kamen sa njive, jer se bliži vreme oranja ◊ lumĭa adună bereketu — ljudi sakupljaju letinu ◊ kińezu adună lumĭa în sat — knez sakuplja ljude u selu (saziva zbor) [Crn.] 2. sabirati ◊ a aduna unu ku duoĭ — sabirati jedan i dva ♦ sin. astrînźa [Por.]   [Vidi]

186  adunat  adunat  сакупљен  adunat (adunată) (mn. adunaț, adunaće) [akc. adunat] (prid.) — skupljen, sakupljen, pokupljen, okupljen, sabran (na jedno mesto, u jednu gomilu) ◊ pruńiļi sînt adunaće, măĭ vro stamînă ș-o sî fiĭe rakiĭe — šljive su skupljene, još koja nedelja i biće rakije [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

185  adunatuorĭ  adunător  сакупљач  adunatuorĭ (mn. adunatuorĭ) [akc. adunatuorĭ] (i. m.) — sakupljač, sabirač ◊ adunatuorĭ la pruńe — skupljači šljiva (šljive se tresu, i sakupljaju sa tla) ◊ gramadă đ-adunatuorĭ, veńiț đin tuaće părțîļi — gomila sakupljača, pridošlih sa svih strana [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

187  adunatură  adunătură  скуп  adunatură, (mn. adunaturĭ) [akc. adunatură] (i. ž.) — skup, gomila; rezultat skupljanja, sakupljanja, okupljanja, zbiranja, sabiranja ◊ drumaind, đață într-o munće pista o adunatură đi inș ńikunoskuț, șî trĭeku pi lînga ĭa takînd — putujući, naiđe u planini na skup nepoznatih ljudi, i prođe pored njega ćuteći ♦ var. adunarĭe [Por.] ∞ aduna  [Vidi]

426  alaltăĭerĭ  alaltăieri  прекјуче  alaltăĭerĭ [akc. alaltăĭerĭ] (pril.) — prekjuče, pre dva dana ◊ ĭo alaltăĭerĭ am kosît, ĭerĭ am întuors fînu, da astîḑ l-am adunat — prekjuče sam kosio, juče sam prevrtao seno, a danas sam ga sakupio [Crn.] ♦ dij. var. alaltîĭerĭ [Por.] ∞ alt  [Vidi]

254  askuțî  ascuţi  оштрити  askuțî (ĭuo askut, ĭel askuće) [akc. askuțî] (gl. p. ref.) — 1. oštriti, izoštriti, naoštriti; šiljiti, brusiti ◊ trîăbe askuțî kuțîtu-sta, nu taĭe — treba naoštriti ovaj nož, ne seče ◊ s-a dus la kovaśu să askută sakurĭa la tośilă — otišao je kod kovača da naoštri sekiru na tocilu [Por.] ◊ tata askuće pari đi viĭe — otac šilji kočeve za vinograd [Crn.] 2. (fig.) naljuititi se ◊ s-a mîńiĭat, s-a askuțît tuot, vrĭa sî sa bată — naljutio se, sav se naoštrio, hoće da se bije [Por.]   [Vidi]

4395  astrîns  astrâns  скупљен  astrîns1 (astrînsă) (mn. astrînș, astrînsă) [akc. astrîns] (prid.) — skupljen, sakupljen ◊ pruńiļi astrînsă đi pi źuos, du-ļe-n kîzańiĭe, șă tuarńi-ļe-n kada mikă — šljive skupljene sa zemlje odnesi u kazanicu i sipaj u malu kacu ◊ muĭarĭa ku samă șăđe pi skamn ku krețanu astrîns pinga piśuare — pažljiva žena sedi na stolici sa krecanom skupljenim oko nogu [Por.] ∞ strînźa   [Vidi]

4397  astrîns  astrâns  сакупљање  astrîns2 (mn. astrînsurĭ) [akc. astrîns] (i. s.) — sakupljanje ◊ avut pruń marĭ, ș-a kĭemat mulț lukratuorĭ la astrîns la pruńe — imali velike šljivare, pa su pozvali mnogo radnika na sakupljanje šljiva [Por.] ∞ strînźa   [Vidi]

523  barbă  barbă  брада  barbă (mn. barbĭe) [akc. barbă] (i. ž.) — 1. a. (anat.) brada, deo lica ispod usta ◊ barbă askuțîtă — šiljata brada ◊ barba ku kroviț — brada sa rupicom ♦ (demin.) barbuță — bradica b. dlaka koja odraslim muškarcima raste na licu ◊ barbă rasă — obrijana brada ◊ barbă lungă — duga brada ◊ barbă rară — retka brada ◊ barbă albă — seda brada ◊ barbă rasuśită — uvijena brada 2. (tehn.) delovi nekih alata ◊ barba la sakurĭe — brada sekire, zadnji deo sečiva sekire [Crn.] ♦ var. barbura la sakurĭe [Por.] ◊ barba la firiz — brada testere, deo testere sa ramom koji je bliži ruci 3. (iron.) barbă pîrśaskă — jareća brada [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

527  bardă  bardă  брадва  bardă (mn. bărḑ) [akc. bardă] (i. ž.) — bradva, tesarska sekira sa kratkom i krivom drškom ◊ barda ĭe sakurĭe đ-o mînă, adîns fakută đi śopļit la ļiamńe — bradva je jednoručna sekira, posebno izrađena za tesanje drveta ♦ up. sakurĭe [Por.] ◊ ku barda sa fača daoge la butoĭ — sa bradvom su se izrađivale doge za bure (Korbovo) [Dun.]  [Vidi]

661  beļit  belit  огуљен  beļit (beļită) (mn. beļiț, beļiće) [akc. beļit] (prid.) — 1. oguljen ◊ a kaḑut, ș-akuma mĭarźe ku nasu beļit — pao je, i sada ide sa oguljenim nosom ◊ ļemno-sta la beļit trîasńitu pi o parće — ovo drvo ogulio je grom sa jedne strane [Crn.] 2. obeljen, označen ◊ a beļit lubari ku sakurĭa, ĭ-a însamnat đi taĭat — obeleo je stabla sekirom, označio ih je za seču 3. oslepljen, sa slabim vidom ◊ ĭa beļit uoki, đi śećit la lumanarĭe — „obelele” mu oči od čitanja uz sveću 4. buljav ◊ uom ku uoki beļit — buljavko 5. (fig.) nadrljao, doživeo neku neprijatnost, nastradao ◊ a beļit pula — (vulg.) „zagulio” kurac, nastradao, nadrljao; umro ◊ a beļit pĭaļa — „obeleo” kožu (odrali ga) [Por.] ∞ beļi  [Vidi]

687  blană  blană  даска  blană (mn. blăń) [akc. blană] (i. ž.) — daska ◊ blăń dă gorun — hrastove daske [Hom.] ◊ ńaćid ka blana — ravan kao daska ◊ s-a dus la firizană să taĭe la blăń — otišli su na strugaru da režu daske ◊ śopļașće blana ku sakurĭa — teše dasku sekirom [Por.]   [Vidi]

1569  bļau  bleau  тупав  bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljivsakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprost ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek]  [Vidi]

2029  bokșă  bocșă  ћумурана  bokșă (mn. bokșe) [akc. bokșă] (i. s.) — (zast.) ćumurana ◊ bokșa đi bîtrîńață a fuost astrukată ku pomînt — ćumurana je nekada bila pokrivena zemljom ♦ var. buokșă ♦ sin. (zast.) kărbunarĭe ♦ sin. (inov.) ćumurană [Por.] ◊ kînd a vrut să fakă karbuń măĭ mulț, aĭ nuoștri adunat ļiamńe, ļ-astrukat ku pomînt, șî ļ-a dat fuok — kada su hteli da prave više ćumura, naši su sakupljali drva, pokrivali ih zemljom, i palili (Jasikovo) [GPek] ∞ karbuńe  [Vidi]

835  boșćinar  boștinar  воштинар  boșćinar (mn. boșćinarĭ) [akc. boșćinar] (i. m.) — voštinar, otkupljivač boštine ◊ a veńit boșćinari s-aduńe boșćina — došli su voštinari da sakupe voštinu [Crn.] ∞ boșćină  (Ima umotvorina!)[Vidi]

530  braț  braţ  наручје  braț (mn. brață) [akc. brață] (i. ž.) — 1. naručje ◊ kopilu a plîns, șă mumî-sa l-a luvat în brață — dete je plakalo i majka ga je uzela u naručje ◊ a luvat numa kît duśe în brață — poneo je samo koliko nosi u naručju [Crn.] 2. naramak, breme, količina nečega koja se može poneti u naručju ◊ un braț đi ļamńe — naramak drva 3. snop ◊ braț đi tuļeń dupa kuļies s-adună șî sa faśe stup đi kukuruḑ — snop tuluske sakuplja se posle berbe i pravi se kopa kukuruza (Rudna Glava) 4. (fig.) zagrljaj ◊ s-a luvat în brață, șî s-a țukat — zagrlili su se, i poljubili [Por.]   [Vidi]

592  buală  boală  болест  buală (mn. buaļe) [akc. buală] (i. m.) — (med.) bolest ◊ buala rîa — padavica, epilepsija ◊ buala în înkeĭaturĭ — oboljenje zglobova, reuma ◊ buală în piśuarĭe — bolest u nogama ◊ buală la țîță — bolest na dojci [Crn.] ◊ buală đin uală — „bolest iz lonca”, bolest koja potiče od loših navika u ishrani ◊ buală grĭa — teška, neizlečiva bolest ♦ sin. durĭare [Por.] ∞ boļi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

856  buĭađe  buiede  биљка  buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) biljka, pojedini organizam rastinja; travka ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzi ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozorom ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito bilje ♦ (augm.) buĭeḑarĭmesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujad [Por.] 2. naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznat ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zove ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin) ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — ova biljka je dobra za lečenje ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźakzemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljiše [Crn.]   [Vidi]

771  buož  boz  бурјан  buož (mn. buožî) [akc. buož] (i. m.) — (bot.) burjan (Sambucus ebulus), samonikla zeljasta biljka neprijatnog mirisa, sa belim cvetovima i sitnim crnim plodovima ◊ sa înkis poćaka đi buož — burjan je zakrčio stazu ◊ în Osńiśa buož uskaț sî kuļeg đi fokorĭaļe la Žuoĭ marĭ — u Osniću suvi burjan se sakuplja za vatre na Veliki četvrtak [Crn.] ◊ đin buož bufańi fak pekmĭez — od burjana Bufani spremaju pekmez [Buf.]  [Vidi]

685  butavĭelă  umflare ?  отеклина  butavĭelă (mn. butavĭaļе) [akc. butavĭelă] (i. ž.) — 1. (med.) otok, oteklina, naduto mesto na telu čoveka ili životinje, nastalo sakupljanjem tečnosti usled bolesti, ili starosti ◊ la bîtrîńață, ĭasă butavĭaļe măĭ mult pi supt uokĭ — u starosti, izbijaju otoci najviše ispod očiju 2 (fig.) naduvenko ◊ o butavĭelă đi uom, să n-aĭ trĭabă ku ĭel — neki naduvenko, da nemaš posla s njim ♦ var. butavĭală [Por.] ∞ butavi  [Vidi]

1020  țankuș  ţăncușă  клин  țankuș (mn. țankușurĭ) [akc. țankuș] (i. m.) — klin, zaglavak, podložak, drveni ili metalni umetak kojim se učvršćuju spojevi ◊ a batut un țankuș sî înțapeńaskă sakurĭa în držală — nabio je jedan klin da pričvrsti sekiru za držalje [Crn.]   [Vidi]

1018  țîndîră  ţandără  ивер  țîndîră (mn. țîndîrĭе) [akc. țîndîră] (i. ž.) — 1. iver, treska koja se odlomi kada se drvo teše ili obrađuje nekim alatom ◊ pănă am śopļit kuadă đi sakurĭe, sari o țîndîră, șî ma lovi în frunće, đin kîta s-îm skuată uokĭu — dok sam deljao dršku za sekiru, odbio se jedan iver i udario me u čelo, umalo da mi izbije oko 2. (fig.) kad se neko ljuti ◊ îĭ sari o țîndîră, șî să dusă — otkači mu se jedan iver, i ode 3. poreklo, deo rodoslova ◊ Marinkuońi au o țandîră đin Voĭńeșći — Marinkovići vode poreklo od Vojnješći ♦ dij. var. țandîră [Crn.] ♦ dij. var. țandră (mn. țîăndre) [akc. țandră] ◊ adun țîăndre sî fak fuoku — skupljam treske da naložim vatru [Por.]   [Vidi]

1086  țîrai  ţârâi  звецкати  țîrai (ĭuo țîrîi, ĭel țîrîĭe) [akc. țîrai] (gl. p.) — (onom.) zveckati, škripati ◊ sî baź sama: kînd va țîrai śuava pin kuoș, să șćiĭ kă s-a varsat saku ku buobiļi — da paziš dobro: kada bude nešto zveckalo u košu, da znaš da se odvezao džak sa zrnevljem ◊ baće pĭatra đi rupĭe, numa țîrîĭe pi puod — bije grad pa cepa, samo zvecka po krovu [Por.] ∞ țîr  [Vidi]

1115  țurfură  zdreanţă  дроњак  țurfură (mn. țurfurĭ) [akc. țurfură] (i. ž.) — dronjak; pocepana ili pohabana odeća ◊ će uĭtă, în śe țurfurĭ sa îmbrakat, kum nu-ĭ rușîńe? — gledaj, u kakve se dronjke obukla, kako je nije stid? ◊ atîta đi sarak am fuost, đ-a-nmĭers numa-n ńișći țurfurĭe, adunaće đi pin gunuaĭe — toliko sam bio siromašan, da sam iašao samo u nekim dronjcima, sakupljenim sa đubrišta ♦ sin. zdrĭanță ♦ up. țuală [Por.]   [Vidi]

1141  ćivitură  tivitură  шав  ćivitură (mn. ćiviturĭ) [akc. ćivitură] (i. ž.) — šav, spoj; porub; obrub ◊ kroituorĭu a ćivit ku ață slabă, șî burka mi s-a rupt pi ćiviturĭ — krojač je šio slabim koncem, i kaput mi se pocepao po šavovima [Por.] ♦ dij. var. ćiv saku ku grîu kurĭe kĭ ĭe rupt pi ćiv — džak sa pšenicom curi jer je iscepan po šavu [Crn.] ∞ ćivi  [Vidi]

3419  dim  din  из  dim (predl.) — iz, od ◊ dim toate mărfiļi de lukrat în kîmp, če le-am adunat pin sat de muzeĭ, măĭ frumos ĭe săčeraru făkut dim lemn moale, kă pe ĭel no-l are nima altu în țara nostă — od svih stvari za poljoprivredu, koje smo sakupili po selu za muzej, najlepši je srparnik izrađen od mekog drveta, jer njega nema niko drugi u našoj zemlji ◊ a vazut ku oĭki luĭ, kum ĭasă dim kasa i — video je svojim očima kako izlazi iz njene kuće ♦ var. din [Tim.] ♦ dij. var. đin, đen [Por.][Pad.][GPek][Crn.] ♦ dij. var. dăn, dîn [Bran.][Hom.][Mlava][Mor.][Pom.][Res.][Stig][Zvizd]  [Vidi]

5027  dîržală  dârjală  држаље  dîržală (mn. dîržăļe) [akc. dîržală] (i. ž.) — držalje, drška ◊ dîržala ĭe ļemn ńićeḑat șî supțîĭat în kare ĭe pus vrun alat śe sa țîńe-n mîń kînd sa lukră ku ĭel, kum ĭe sakurĭa, kuasa, sapa, tîrnakuopu — držalje je glatko i tanko drvo na koje je nasađena neka alatka koja se drži rukama dok se njome radi, kao što je sekira, kosa, motika, trnokop ◊ dîržala sa faśe đin ļemn ușuor șî tare, măĭ mult đi frasîn șî bagrĭem — držalje se pravi od laganog i jakog drveta, najviše od jasena i bagrema ♦ sin. kuadă [Por.]  [Vidi]

1333  durĭa  durea  болети  durĭa (ma duare, îl duarĭe) [akc. durĭa] (gl. bezl.) — (med.) boleti a. imati telesnu, fizičku bol ◊ atîta ma duarĭe kapu đi nu vîăd ńimika — toliko me boli glava da ne vidim ništa [Crn.] ◊ kînd am lukrat în padurĭe, sparźam la mĭetîrĭe ku sakurĭa ḑîua kît ĭe tuată, șî ma durĭa pućarĭa-ntrĭagă ku ḑîļiļi dupa śe gaćam lukru — kada sam radio u šumi, cepah drva sekirom po ceo dan, pa me je bolela cela snaga dugo posle toga [Por.] b. imati psihičku, duševnu bol ◊ ĭa pĭerit kopilu, ș-o durĭa sufļitu ań șî ań — poginuo joj je sin, i duša ju je bolela godinama [Por.] ◊ am sîĭ fak așa pakustă, đi o s-îl duară pîn va fi viu — napraviću mu takvu pakost, da će ga boleti dok bude živ c. (fig.) imati lažnu bol ◊ ĭuo-ĭ spusîăĭ, dakă nu m-askultă, ma duarĭe-n śokan đi nakazu luĭ — ja mu rekoh, ako me ne posluša, boli me đoka za njegoov problem [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1835  đinainće  dinainte  спреда  đinainće [akc. đinainće] (pril.) — spreda, sa prednje strane, ispred ◊ numa kată s-îĭ puń đinainće, da kum aĭ fakut mînkarĭa, luĭ nu sa pasă — samo traži da mu se stavi ispred, a kako je jelo spremano, njega se ne tiče ◊ a ĭeșît đin tufă ku sakurĭa rîđikată, a statut đinainća luĭ, șî nu ĭ-a dat sî trĭakă — izašao je iz grma sa dignutom sekirom, stao ispred njega, i nije mu dao da prođe ♦ supr. đinapuoĭ [Por.] ♦ dij. var. dînainće [Stig] ∞ înainće  [Vidi]

1608  đisfîrșî  începe  начети  đisfîrșî (ĭuo đisfîrșîăsk, ĭel đisfîrșîașće) [akc. đisfîrșî] (gl. p.) — načeti, početi koristiti zalihe hrane za stoku ili ljude ◊ la sat sa đisfîrșîașće klańa ku fîn, frunḑarĭu, saku ku fańină, śubăru ku brînḑă — na selu se načinje plast sa senom, lisnik, džak sa brašnom, čabar sa sirom ♦ var. đizvîrșî [Por.]  [Vidi]

1472  đizļega  dezlega  одвезати  đizļega (ĭuo đizļeg, ĭel đizļagă) [akc. đizļega] (gl. p. ref.) — odvezati, odvezivati; razvezati, razvezivati ◊ nu đizļega saku, kî sa varsă grîu — ne odvezuj džak, jer će se prosuti žito ◊ ĭe đizļagăm nuodurļi la sfuara-sta — razveži mi čvorove na ovome konopcu ♦ up. điznoda ♦ supr. ļega [Por.]   [Vidi]

5719  făńinat  făinat  брашнаст  făńinat (făńinată) (mn. făńinaț, făńinaće) [akc. făńinat] (prid.) — brašnast ◊ kađe o zapadă făńinată, ka kînd s-a rupt saku śĭeruluĭ ku fańină — pada neki brašnast sneg, kao da se pocepao nebeski džak s brašnom ♦ var. făinat (Crnajka i deo Tande) [Por.] ∞ fańină  [Vidi]

2181  fîntînă  fântână  извор  fîntînă (mn. fîntîń) [akc. fîntînă] (i. ž.) — uređen izvor pijaće vode a. kladenac ◊ kînd în padure daĭ pista izvuor đi apă, șă-l ćistășć đi luomurĭ, șă-ĭ faś la fund kîta kroviț đi s-aduńe apa đi baut, aĭe ĭe fîntînă — kada u šumi naiđeš na izvor vode, pa ga očistiš od trunja, pa mu napraviš malo udubljenje na dnu da može da se sakupi voda za piće, to je kladenac b. česma ◊ alta fuarmă đi fîntînă ĭe kînd îngrađieșć izvuoru, ăl zîđeșć șă-ĭ puń śuśur, aĭa vińe un fieļ đi śieșmă — druga vrsta izvora je kad ogradiš izvor, kad ga ozidaš i staviš točur, to mu dođe neka vrsta česme ♦ sin. izvuor [Por.]   [Vidi]

3079  frînźe  frânge  ломити  frînźe (ĭuo frîng, ĭel frînźe) [akc. frînźe] (gl. p. ref.) — lomiti, prelomiti; slomiti ◊ atîta a rođit puomi anu-sta, đi sa frîng înkarkaț ku puame — toliko su voćke rodile ove godine, da se lome pretovarene plodovima ◊ a dat ku kuasa în bușćan, ș-a frînto đin kalkîń — zakačio kosom panj, i polimio je u kolenu ◊ la frînt đi bataĭe — plomio ga je od batina ◊ a frînt držaļa la sakurĭe — slomio je držalje na sekiri [Por.]  [Vidi]

74  furkă  furcă  рачва  furkă (mn. furś) [akc. furkă] (i. ž.) — 1. raklja, račva; račvast predmet ◊ furkă ĭe fiĭe śe śe are kuadă șî ĭe raklat la vîr — račva je bilo šta što ima dršku i rakljast vrh 2. vile, rašljasto oruđe sa dva, tri ili četiri roglja od drveta ili metala, za nabadanje sena, slame, trave i dr. ◊ furkă đi ļiemn — drvene vile ◊ furkă đi fĭer — gvozdene vile ◊ furkă ku triĭ kuarńe đi adunat la fîn — troroge vile za sakupljanje sena ◊ furkă đi tuors — preslica ♦ (augm.) furkuoń ♦ (demin.) furkuļiță   [Vidi]

2650  gînd  gând  мисао  gînd (mn. gîndurĭ) [akc. gînd] (i. s.) — (psih.) 1. misao ◊ ĭut ka gîndu — brz kao misao ◊ ăĭ vińe la uom gînd urît, șî faśe aĭa śe n-ar trăbui — dođe čoveku ružna misao, i čini ono što ne bi trebalo 2. zamisao, ideja; namera; plan ◊ ĭ-a dat în gînd — setio se; dobio je ideju ◊ înga đi la ćińerĭață avut đi gînd sî fakă kasă, ama ńiśkînd n-a putut să aduńe bań đestuĭ — još od mladosti je imao nameru da napravi kuću, ali nikad nije mogao da sakupi dovoljno para ◊ are đi gînd sî sa însuare — ima nameru da se ženi 3. um; pamet ◊ nu puaće uomu să tuńe în gîndu lu muĭare — ne može čovek da uđe u ženski um ◊ nu ći purta dupa gîndu lu tuoĭa — ne povedi se za tuđom pameću 4. sećanje, pamćenje ◊ kînd îĭ dă-n gînd kum a trait la ćińerĭață, îĭ vińe sî sa plîngă — kad se seti kako je živeo u mladosti, dođe mu da plače ◊ batrîn, ama țîńe bińe-n gînd tuot ś-a-nvațat đi la parinț — mator, ali pamti dobro sve što je naučio od roditelja 5. zaboravaljanje ◊ ĭ-a luvat vuorba, ama ĭel n-a pĭerdut đin gînd ś-a vrut să spună — oduzeo mu je reč (prekinuo ga u govoru), ali on nije zaboravio šta je imao na umu da kaže ◊ ĭartă ma, tu mĭ-aĭ spus frumuos, ama m-am bulnavit, șî mĭ-a ĭeșît đin gînd — oprosti mi, ti si mi lepo rekao, ali ja sam se razboileo, pa sam zaboravio ♦ sin. minće [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2301  glugă  glugă  копа  glugă (mn. gluź) [akc. glugă] (i. ž.) — 1. kopa, stog šaše ◊ glugă ĭe gramada dă tuļeĭ, kare sa faśe dupa kuļiesu kukuruḑuluĭ — kopa je gomila tuluzine, koja se pravi posle berbe kukuruza [Mlava] ◊ kînd kuļieź kukuruḑu, taĭ tuleńi șî faś măldarĭ; măldari ļeź ku nuĭaļe, șî-ĭ aduń ăn glugă — kad obereš kukuruz, posečeš stabljike i napraviš snop; snopove vežeš vrbljikom, i sakupiš ih u kopu (Topla) [Crn.] ◊ gluźiļi đi pi luok, traź la kasă șă ļi grămađieșć — kope sa njive dovezeš kući, i sadeneš (Tanda) ◊ kîć-o dată, gluźiļi ramîn pi luok, șă kînd înśiape să ńingă — ponekad, kope ostanu na njivi i kad počne da pada sneg (Crnajka) ♦ dij. sin. stup (Rudna Glava), țuță (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. țoță (Malajnica), țuță (Plavna) [Pad.] 2. smotuljak, umršena gužva nečega ◊ vĭek nu măĭ đizvîrḑășć gĭemo-sta, kî l-a-nvîrḑît mîțu tuot, l-a fakut glugă — nećeš nikad rasplesti ovo klube, jer ga je mačka svog umrsila (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

3884  goļi  goli  празнити  goļi (ĭuo goļesk, ĭel goļașće) [akc. goļi] (gl. p. ref.) — prazniti, izbacivati sadržaj ◊ a baut rakiu tuata ĭarna, șî butuońu s-a goļit — pili su rakiju cele zime, i bure se ispraznilo saku nu sa goļașće sîngur — džak se ne prazni sam [Por.] ∞ guol  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4321  îndamînă  îndemână  доступно  îndamînă [akc. îndamînă] (pril.) — dostupno, na dohvat ruke, pri ruci ◊ kînd uomu traĭașće la munće, trăbe să țînă întođeuna kuțît or sakure îndamînă — kad čovek živi u planini, treba uvek da drži nož ili sekiru na dohvat ruke ◊ s-a omorît katînd, șî n-a gasît, basama a ursat să nu-ĭ fiĭe luĭ îndamînă — ubio se tražeći, ali nije našao, verovatno je suđeno da njemu ne bude dostupno ◊ nu ĭ-a fuost kuțîtu îndamînă, da la fi taĭat ka pi puork — nije mu bio nož pri ruci, a zaklao bi ga ko svinju [Por.] ∞ mînă  [Vidi]

5959  înđesa  îndesa  притискати  înđesa (ĭuo înđes, ĭel înđasă) [akc. înđesa](gl. p. ref.) — pritiskati, zbiti, nabiti; naprezati se ◊ s-a rugat đi ĭel să n-o înđasă atîta, ama ĭel n-askultato — molila ga je da je ne pritiska toliko, ali on je nije poslušao ◊ đi źaba sa înđesat atîta să rađiśe saku, n-a putut kî ĭe înga slab — badava se naprezao troliko da podigne džak, nije mogao jer je još uvek slab ◊ înđasă bińe grîu în sak, să-nkĭape măĭ mult — nabij dobro žito u džak, da stane više ♦ sin. pisa [Por.]  [Vidi]

5961  înđesat  îndesat  набијен  înđesat (înđesată) (mn. înđesaț, înđesaće) [akc. înđesat] (prid.) — nabijen, sabijen saku ku vańină nuĭe înđesat bińe, maĭ trăbe înđesat să-nkĭape fańină măĭ multă — džak sa brašnom nije dobro nabijen, treba ga još nabiti da stane više brašna [Por.] ∞ înđesa  [Vidi]

4999  îngeța  ingheța  заледити  îngeța (ĭuo îngeț, ĭel îngĭață) [akc. îngeța] (gl.) — zalediti, lediti, slediti ◊ afară a strîns źeru, la nuapće tuot are s-îngĭață — napolju je stegao mraz, noćas će se sve zalediti ◊ a ramas skimburļi uđe pi gard, a dat źeru ș-atîta skimburļi a-ngețat đi s-a fakut pĭatră — ostalo je mokro rublje na ogradi, udario je mraz i rublje se toliko sledilo da se pretvorilo u kamen ◊ kînd a vaḑut kă aļargă ku sakurĭa dupa ĭel, luĭ a-ngețat ińima đi frikă — kad je video da ga juri sekirom, njemu se srce sledilo od straha [Por.] ∞ gĭață   [Vidi]

3038  învargat  învărgat  пругаст  învargat (învargată) (mn. învargaț, învargaće) [akc. învargat] (prid.) — prugast, išaran prugama ◊ muma a țasut o pîătură tuată învargată — majka je izatkala jednu ponjavu potpuno prugastu saku ĭe țasut învargat alb ku ńegru — džak je izatkan crnim i belim prugama [Por.] ∞ vargă  [Vidi]

2996  kuadă  coadă  реп  kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. rep kod životonja ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nu — životinje i ptice imaju rep, a čovek ne b. delovi ljudskog tela ◊ kuada uokĭuluĭ — krajičak oka 2. (kal.) svršetak vremenskog ciklusa ◊ kuada luńi, anuluĭ — kraj meseca, godine ◊ kuada prazńikuluĭ — paterice 3. (tehn.) deo predmeta ◊ kuada karuluĭ — srčanica ◊ kuada lu topuor, sakure — držalje sekirčeta, sekire ◊ kuada ćigăńi — drška tiganja 4. (bot.) imena raznih biljaka koja imaju repast oblik ◊ kuada vaśi — (dosl.) „kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada kokuoșuluĭ — (dosl.) „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum) ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) „konjski rep”, preslica (Equisetum) 5. (fig.) a. glasine ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi rău — iselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezici b. poniznost ◊ baće đin kuadă — maše repom, umiljava se c. gordost; prepotencija ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — previše je digao rep [Por.]  [Vidi]

4466  kuțîtuaĭe  cuțitoae  макља  kuțîtuaĭe (mn. kuțîtuoĭ) [akc. kuțîtuaĭe] (i. s.) — (tehn.) maklja ◊ în sat n-a fuost kasă fara sakure, kisărĭ șî kuțîtuaĭe — u selu nije bilo kuće bez sekire, tesle i maklje ♦ sin. mezdrĭală (Rudna Glava) [Por.] ∞ kuțît  [Vidi]

3365  kuopt  copt  печен  kuopt (kuaptă) (mn. kuopț, kuapće) [akc. kuopt] (prid.) — pečen 1. (nutr.) (o jelu od testa) ispečen ◊ pîńa ĭe kuaptă, prînḑu ĭe gata — hleb je ispečen, ručak je gotov 2. (bot.) (o plodu) zreo, sazreo ◊ pruńiļi sînt kuapće, trăbă să ļi baćem șî să ļi adunăm sî friźem rakiu — šljive su zrele, treba da ih otresemo i sakupimo, da ispečemo rakiju 3. (fig.) (o naravi) razdražen, nervozan, netrpeljiv, preosetljiv ◊ ka o bubă kuaptă ĭe, nu kućeḑ să-l dîrășć, or să-ĭ ḑîś śuava, uodma săre la sfadă or la bataĭe — ko gnojna bubuljica je, ne smeš da ga diraš, ili da mu kažeš nešto, odmah skače da se svađa ili da se bije ◊ ńidokuopt — nedopečen, nedozreo ♦ supr. krud [Por.] ∞ kuaśe  [Vidi]

2849  kupițauă  căpiţă  навиљак  kupițauă (mn. kupițăļe) [akc. kupițauă ] (i. ž.) — naviljak, baglja ◊ kupițauă ĭe o bală đi fîn uskat, adunată ku furka pi otkuoș, đin kare sa faśe porkuoń — naviljak je bala osušenog sena, sakupljena vilom na otkosu, iz koje se sadeva stog ♦ var. kupițaoă (Rudna Glava) ♦ var. kopițaoă (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

2851  kupițît  copiţit  навиљчен  kupițît (kupițîtă) (mn. kupițîț, kupițîće) [akc. kupițît] (prid.) — naviljčen, koji je sakupljen u naviljke ◊ a ńigurat, ș-am lasat fînu kupițît, ku nađiažđa kî n-o sî đa pluaĭa pista nuapće — smrklo se, pa smo ostavili seno naviljčeno, u nadi da neće udariti kiša preko noći ♦ var. kopițît (Tanda) [Por.] ∞ kupiță  [Vidi]

2974  larźi  lărgi  ширити  larźi (ĭuo larźiesk, ĭel larźiașće) [akc. larźi] (gl. p. ref.) — širiti, raširiti, proširiti (u prostoru) ◊ gaura-sta trăbe larźi ku sakurĭ — ovu rupu treba proširi sekirom ◊ prĭamult s-a larźit — previše se raširio ◊ muma larźiașće patu — majka širi (razvlači) krevet ◊ pasîrĭa a larźit ăripiļi, ș-a zburat — ptica je raširila krila, i odletela ♦ up. răsfira [Por.] ∞ larg  [Vidi]

4332  ļega  lega  везати  ļega (ĭuo ļeg, ĭel ļagă) [akc. ļega] (gl. p. ref.) — vezati, spojiti ◊ baba a ļegat saku ku ață slabă, șî grîu s-a varsat — baba je vezala džak slabim koncem, pa se žito prosulo ◊ aĭa trăbe ļegat strîns, țapîn — to treba vezati čvrsto, jako ◊ aĭa śe nuĭe ļegat bun, sa đizļagă ĭuta — ono što nije vezano dobro, razveže se brzo ♦ var. ļigutuĭa ♦ supr. đizļega [Por.]  [Vidi]

2941  ļesńe  lesne  лако  ļesńe [akc. ļesńe] (pril.) — lako, bez napora ◊ tare đi kap, nu ĭeș ļesńe ku ĭel în kîpatîń — tvrdoglav, nećeš lako s njim izaći na kraj ◊ ļesńe sa goļașće saku, amunka sa umplă — lako se džak prazni, teško se puni ◊ ažuns vrĭamĭa grĭa, la ńima nuĭe ļesńe — stiglo je zlo vreme, nikom nije lako ◊ măĭ ļesńe ĭe țîĭe, kî ĭeș ćinîr — lakše je tebi, jer si mlad ♦ sin. ușuor ♦ supr. amunka [Por.]   [Vidi]

3091  ļiak  leac  лек  ļiak1 (mn. ļiakurĭ) [akc. ļiak] (i. s.) — (med.) lek ◊ đi buala rîa ļiak ĭastă numa la vrîžîtuorĭ — od padavice leka ima samo kod vračara ♦ var. ļak ♦ sin. momuată [Por.] ∞ ļikui  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2489  măldar  maldăr  сноп  măldar (mn. măldarĭ) [akc. măldar] (i. m.) — snop, uvezani naramak tuluzine ◊ dupa śe kuļieź kukuruzu, tuļeńi iĭ taĭ șî faś măldar, kăt puoț să ĭaĭ ăn brață, șă-l ļieź ku nuĭauă đi salkă — posle berbe kukuruza, poseku se stabljike i napravi snop, koliko možeš da poneseš u naručju, i povežeš ga vrbovim prutom ◊ dupa śe gaćieșć luoku, aduń măldari, șî-ĭ faś glugă — kad požanješ njivu, sakupiš snoplje, i napraviš kopu [Crn.] ◊ sa adună vro ḑăśe-unsprăś măldarĭ șî sa faśe o glugă — skupi se deset-jedanaest snopova i napravi se jedna kopa šaše (Plavna) [Pad.] ◊ țîn minće, kînd am fuost mik, m-am dus ku tata la muară, șî ĭel ăn spuńe: „Dăĭ un mîldarĭ đi tuļeń la o vakă, alalt mîldarĭ la laltă!” — pamtim, kad sam bio mali, išao sam sa ocem na vodenicu, i on mi kaže: „Daj jedan snop tuluzine jednoj kravi, a dugi snop drugoj!” (Tanda) ♦ sin. val (Crnajka), braț (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

2498  mezdri  mezdri  дељати  mezdri (ĭuo mezdrĭesk, ĭel mezdrĭașće) [akc. mezdri] (gl. p.) — (tehn.) 1. deljati, strugati ◊ moșu lukră ku mezdrĭala đi đesńață, mezdrĭașće dîržălurĭ đi sîape šă đi sakurĭ — deda od jutros radi sa makljom, delje držalja za motike i sekire 2. (za koze i dr. životinje) brstiti, glodati ◊ Tita a zatrit kaprîļi, kă a mezdrit padurĭ — Tito je uništio koze jer su brstile šumu [Por.]  [Vidi]

2497  mezdrĭală  mezdreală  макља  mezdrĭală (mn. mezdrĭaļe) [akc. mezdrĭală] (i. m.) — (tehn.) maklja, nož za deljanje i struganje drveta ◊ mezdrĭală are taiș lung đi fĭer, șî mîńiĭe l-amîndoă kîpatîńe lu taiș — maklja ima dugo metalno sečivo, i drške na oba kraja sečiva ◊ ku mezdrĭală măĭ đies s-a mezdrit dîržălurļi đi sakurĭ, đi săpĭ, or đi kuasă — sa makljom se najčešće deljala držalja za sekire, motike, ili kose ♦ sin. kuțîtuaĭe (Tanda) [Por.] ∞ mezdri  [Vidi]

5780  Mĭerkurĭa șubĭaļilor  Mercurea șubialilor  Шибљина среда  Mĭerkurĭa șubĭaļilor [akc. Mĭerkurĭa șubĭaļilor] (sint.) — (kal.) Šibljina sreda ◊ Mĭerkurĭa șubĭaļilor ĭe ḑîua înainća lu Žuoĭ marĭ, kînd muĭeriļi adună șubĭaļe đi mîńeḑî đi fuok la morminț — Šibljina sreda je dan uoči Velikog četvrtka, kada žene sakupljaju šiblje za sutrašnju vatru na groblju ◊ s-a frîng numa uskaturĭ đi buož, đ-alun or đi fag, șî s-a pun pe traĭstă kă nuĭe bun să ažungă đe pomînt — lome se samo suvarci od burjana, leske ili bukve, i stavljaju na torbu, jer nije dobro da dođu u dodir sa zemljom ◊ sarśina đe șubĭaļe s-atîrnă supt strĭešîn, șî đ-akolo muĭeriļi o ĭau pe traĭstă mîńeḑî đimińața đinuapće, ș-o duk la morminț — naramak šiblja okači se pod nadstrešnicu, i odande je žene uzimaju sutradan rano ujutru, i na torbi nose na groblje ♦ up. Žuoĭ marĭ [GPek] ∞ mĭerkurĭ  [Vidi]

2605  mukĭe  muche  телуће  mukĭe (mn. mukĭ) [akc. mukĭe ] (i. ž.) — 1. (tehn.) teluće, tupa strana sečiva ◊ mukĭe au sakurĭa, tîrnakuopu șî sapa — ušice imaju sekira, trnokop i motika 2. ivica, obod; okrajak ◊ marźina pîńi, kare ĭe kuaptă-n śirińe șî ĭe totîrlată, sa kĭamă mukĭe — obod hleba, koji je pečen u crepulji pa je okrugao, zove se „mukja” ◊ kînd sa śopļiașće bîrna, dunga-ĭa đirĭaptă sa kĭamă mukĭe — kada se teše greda, ona prava ivica zove se „mukja” ◊ držaļa đi kuasă sa śopļiașće în patru mukĭe — držalje za kosu teše se četvrtasto [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5328  pană  pană  клин  pană2 (mn. pĭańe) [akc. pană] (i. ž.) — (tehn.) klin ◊ pană đi spart la ļiamńe ĭe un alat mik đi ļiemn or đi fĭer, askuțît la vîr đi sî puată tuna-n ļemn, șă tîmpit la botur, unđe sa baće ku mukĭa sakuri — klin za cepanje drva je mala alatka od drveta ili metala, oštra na vrhu da bi mogla da uđe u drvo, a tupa na kraju, gde se udara ušicama sekire ◊ ku pană sa sparźe ļemn tare or nodoruos kare nu sa puaće sparźa ku sakurĭa — klinom se cepa tvrdo ili čvornovato drvo koje se ne može cepati sekirom [Por.]  [Vidi]

4084  pașćiță  păștiţă  жута шумарица  pașćiță (mn. pașćiț) [akc. pașćiță] (i. ž.) — (bot.) žuta šumarica (Anemone ranunculoides) ◊ la Pașći domaćinu să spală pe okĭ șî să duśe șî ĭa o floarĭe đe măr, ș-o urḑîkă, șî floarĭe đe kuorn, ș-o buruĭană, pașćiță o kĭamă — na Uskrs domaćin se umije, i ode da uzme cvet jabuke, jednu koprivu, cvet drena i jedan cvet koji se zove žuta šumarica ◊ șî ĭa un ou roșu șî puńe aśi în strakină, șî puńe kîta vin, șă mursîkă, șî tokĭaḑă tot, sî să fakă papară în strakină — i uzme jedno crveno jaje i stavi ga u panicu i sipa malo vina, i sve to zgnječi da se u panici napravi kaša ◊ dupa aĭa puńe un ou roșu în sîn, ĭa sakurĭa șî sa duśe în livađe, puńe sakurĭa žos, stă pe ĭa ku piśoarļi, sa întoarśe kătră răsărit șî faśe kruśe — posle toga stavi jedno crveno jaje u nedra, uzme sekiru i ode na livadu, stavi sekiru na zemlju, stane na nju nogama, okrene se ka istoku i prekrsti ◊ șî pļakă un paș înainće ku piśoru ăl đirept șî ĭar faśe kruśe, đe tri orĭ așa — i krene jedan korak napred desnom nogom, i opet se prekrsti, i tako tri puta [Crn.] ∞ Pașć  [Vidi]

5136  pîșkovi  pâșcăvi  гњити  pîșkovi (ĭuo ma pîșkovĭesk, ĭel sa pîșkovĭașće) [akc. pîșkovi] (gl. p. ref.) — (o voću) gnjiti, omekšavati usled prezrevanja ◊ puamiļi sa pîșkovĭesk kînd sa muaĭe kî sa kuok prĭamult în ļemn — voće ugnjili i smekša kad predugo zri na drvetu ◊ pruńi sînt pļiń đi pruńe pîșkoviće, kă n-avut kare să ļi aduńe — šljivar je pun gnjilih šljiva, jer nije imao ko da ih sakupi [Por.] ∞ pîșku  [Vidi]

5962  pļin  plin  пун  pļin (pļină) (mn. pļiń, pļińe) [akc. pļin] (prid.) — pun saku ĭe pļin đi grîu, șî strîns ļegat la gură să nu sa vĭarsă — džak je pun žita, i čvrsto vezan da se ne prospe ◊ înga đi mik a fuost pļin đi gîndurĭ rîaļe — još od malena bi je pun loših ideja ◊ śĭerĭu ĭe pļin đi nuvirĭ ńegri, o să fiĭe pluaĭe îndată — nebo je puno crnih oblaka, biće kiše uskoro [Por.]  [Vidi]

3857  ponou  polen  полен  ponou1 (mn. ponoave) [akc. ponou] (i. s.) — (bot.) (zast.) polen ◊ ponou ĭe pulbur galbin kare-l fak fluoriļi primovara, da albińiļi ăl adună đi mńare — polen je žuti prah koji prave cvetovi u proleće, a pčele ga sakupljaju za med [Por.]  [Vidi]

3179  sak  sac  џак  sak (mn. saś) (i. m.) — džak, vreća saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeu — džak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak teret ◊ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašna saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjima ◊ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6227  sakuļeț  săculeț  џакчић  sakuļeț (mn. sakuļață) [akc. sakuļeț] (i. s.) —(demin.) džakčićsakuļeț ĭe sak mik — džakčić je mali džak ◊ abĭa adunat un sakuļeț đi grîu, să aĭbă đi samînță — jedva je sakupio džakčić žita, da ima za seme [Por.] ∞ sak  [Vidi]

5427  sakuraș  securaș ?  секираш  sakuraș (mn. sakuraș) [akc. sakuraș] (i. m.) — (folk.) sekirašsakuraș ĭe uom ku sakurĭe pin kînćiśe batrîńe — sekiraš je čovek sa sekirom u starim pesmama ◊ a veńit noă rănduĭaš, ku noă firizaš, șî ku noă sakuraș (dîn „petrekatură”) — došlo je devet redaraša, sa devet testeraša i devet sekiraša (iz obredne pesme „petrakature”) ♦ sin. toporaș [Zvizd] ∞ sakurĭe  [Vidi]

3077  sakurĭe  secure  секира  sakurĭe (mn. saku) [akc. sakurĭe] (i. ž.) — sekira ◊ ku sakurĭa sa taĭe șî sa sparg ļiamńiļi — sekirom se seku i cepaju drva ◊ ku sakurĭa sa śopļașće grinda — sekirom se teše gredasakurĭe mikă sa kĭamă topuor — mala sekira zove se sekirče ◊ ku mukĭa sakuri sa bat pari — telućem sekire nabijaju se kočevi ♦ var. sakure ♦ up. bardă, topuor [Por.]  [Vidi]

4425  sfîrșî  sfârși  свршити  sfîrșî (ĭuo sfîrșăsk, ĭel sfîrșașće) [akc. sfîrșî] (gl. p. ref.) — 1. (o radnji) sfršiti, završiti ◊ kum ii sfârșâră ku lukru, , pluaia sa pusă — čim su oni završili sa poslom, počela je kiša ◊ s-a măritat, da n-a sfîrșît șkuala — udala se, a nije završila školu 2. (psih.) stresti se usled jakog uzbuđenja, preseći se od straha ◊ kînd a ĭeșît înainća mĭa ku sakurĭa, ma sfîrșîĭ đi frikă kî ma omuară — kad je izašao pred mene sa sekirom, preseko sam se od straha da će me ubiti ♦ sin. gaći [Por.]  [Vidi]

4797  sîśarat  secerat  жетва  sîśarat1 (mn. sîśaraturĭ) [akc. sîśarat] (i. s.) — (agr.) žetva ◊ sîśaratu ĭe lukru în luoku ku grîu, kînd grîu kuopt sa taĭe ku sîaśira — žetva je rad na njivi sa žitom, kad se zrelo žito seče srpom ◊ ku paiļi đi grîu, taĭaće ku sîaśira, săśeratuorĭu faśe grameźuare kare sa kĭamă poluog — od žita, posečenog srpom, žetelac pravi male gomile koje se zovu polog ◊ poluaźiļi dupa săśiratuorĭ, adună ļegatuorĭu, kare iĭ ļagă în snopĭ — pologe za žeteocima sakuplja vezivač, koji ih vezuje u snopove ◊ snuopi la sîśarat sa ļagă ku ćiĭ or kurpiń, la piśuor or ku ļigatuarĭa, șî sa grîmađesk în krstină — snopovi na žetvi vezuju se likom ili lijanom, nožno ili vezačicom, i slažu se u krstine ◊ kînd snuopi sa adună în krstiń, sîśaratu ĭe gata — kad se snoplje skupi u krstine, žetva je gotova [Por.]  [Vidi]

2878  skofîrļiĭe  scăfârlie  чашица колена  skofîrļiĭe (mn. skofîrļiĭ) [akc. skofîrļiĭe] (i. ž.) — (anat.) čašica kolena (Patulla) ◊ skofîrļiĭa ĭe uos mik, totîrlat kare țîńe źanunkiļi să nu sară đin înkeĭatură — čašica je mala, okrugla koska koja drži koleno da ne iskoči iz zgloba ◊ s-a lovit ku sakurĭa în skofîrļiĭe, ș-a noroḑît đi durĭare, pănă n-ažuns la doptur — udario se sekirom u čašicu kolena, i poludeo je od bolova dok nije stigao do lekara ♦ var. skofîrțîĭe [Por.]  [Vidi]

4689  skulă  sculă  старудија  skulă (mn. skuļe) [akc. skulă] (i. ž.) — (tehn.) 1. starudija, stara upotrebljavana, polovna stvar ◊ skulă ĭe vrun alat or vrun vas kare ĭe batrîn, ma nu-l lapiḑ numa-l puń sus kă-ț va măĭ fi dă trĭiabă — stara stvar je neki alat ili sud koji je star, ali ga ne bacaš već ga sklanjaš na stranu, jer ti može zatrebati ◊ ma duk să goļesk podrumu dă skuļe, kă nu ma-ĭiastă luok guol dă ĭiaļe — idem da ispraznim podrum od starih stvari, jer više nema slobodnog mesta od njih [Mor.] ♦ dij. sin. budonuasă, bodonoasă [Por.] 2. alatkasakurĭa ĭe skulă dă lukrat la ļemn — sekira je alatka za obradu drveta ◊ ferarĭu arĭe skuļiļi luĭ adînsă dă lukrat la fĭer — kovač ima svoje posebne alatke za obradu metala (Ranovac) [Mlava]  [Vidi]

4688  snopi  snopi  снопити  snopi (ĭuo snopĭesk, ĭel snopĭașće) [akc. snopi] (gl. p. ref.) — 1. snopiti, praviti snopove ◊ s-a dus sîngur să snopĭaskă grîu, kî nuĭe mult — otišao je sam da snopi žito, jer ga nema mnogo 2. sitniti, komadati, kasapiti ◊ n-avut satară, ș-a snopit karńa ku sakurĭa — nije imao sataru, pa je kasapio meso sekirom 3. (fig.) iskasapiti, poseći ◊ đi mulće uorĭ, turśi a tunat în lumĭe adunată la vro visaļiĭe, ș-a snopit pi tuoț kare n-ažuns să fugă — više puta su Turci upadali u skupove ljudi koji su bili okupljeni na veseljima, i iskasapili sve koji nisu stigli da pobegnu [Por.] ∞ snuop  [Vidi]

2597  spećaḑă  speteaze  лопатица  spećaḑă (mn. spećaḑe) [akc. spećaḑă] (i. ž.) — (tehn.) 1. lopatica, lepezasta daščica za pravljenje niti za razboj ◊ pi spećaḑă sa fak ițăļi đi razbuoĭ — na daščici se prave niti za razboj 2. (izob.) sekira za cepanje šindre ◊ țîn minće kă tata-ĭ ḑîśa spećaḑă la sakurĭa đi spart la șîdîre ku kare s-a astrukat kășîļi đemult — sećam se da je otac nazivao spećadzom sekuru za cepanje šindre, kojom su se nekada pokrivale kuće [Por.] ∞ razbuoĭ  [Vidi]

4774  spulburat  spulberat  развејан  spulburat (spulburată) (mn. spulburaț, spulburaće) [akc. spulburat] (prid.) — razvejan, oduvan ◊ paĭiļi trăbe adunaće măĭ đi kurînd, kă dakă ramîn spulburaće pi kîmp, are să putraḑaskă — slamu treba što skorije sakupiti, jer ako ostane razvajana po polju, ima da istruli ◊ poćaka pista śuakă ĭe strîbatută, kă zapada ĭe đ-arîndu spulburată đi vînto-sta đ-astanuapće — staza preko brda je prohodna, jer je sneg svuda oduvan od ovog noćašnjeg vetra [Por.] ∞ spulbura   [Vidi]

4392  strîns  strâns  стегнут  strîns (strînsă) (mn. strînș, strînsă) [akc. strîns] (prid.) — 1. (tehn.) stegnut, pritegnut, zategnut ◊ ļigatura la sak n-a fuost strînsă bińe, șî saku s-a đizļegat șî s-a varsat — povez na džaku nije bio dobro zategnut, pa se džak odvezao i rasuo ◊ a mînat ruata ku lanțu strîns, șî lanțu a pokńit — vozio je bicikl sa stegnutim lancem, i lanac je pukao 2. (fig.) cicija, tvrdica ◊ au bań kî sînt strînș, zgîrśiț — imaju pare jer su tvrdice, cicije [Por.] ∞ strinźa  [Vidi]

3482  śerkănat  cercănat  обељен  śerkănat (śerkănată) (mn. śerkănaț, śerkănaće) [akc. śerkănat] (prid.) — obeljen; u vidu obruča obeljena kora na stablu drveta ◊ ļemn śerkănat a fuost ļemn gruos șî nalt, aļes đi trînćit, kuĭ ku sakurĭa ĭ-a kurațat o kurauă đi kuažă đi pi tutuk, la o držală đi sakure đi la pomînt — obeljeno drvo je bilo debelo i visoko stablo, određeno za obaranje, kome je sekirom oguljen pojas kore sa debla, na jedno držalje sekire od zemlje ◊ ļemnu s-a śerkănat în padure kare a trăbuit tîrsîtă, đi sî sa đeșkidă kîmpiĭe đi luok or đi pašćiuńe — drvo se belilo u šumi koja je trebalo da se otrsi, da bi se otvorilo polje za njivu ili pašnjak [GPek] ∞ śerk  [Vidi]

3406  tîrnă  târnă  трмка  tîrnă (mn. tîrńe) [akc. tîrnă] — 1. (zast.) trmka, košnica za pčele ◊ tîrnă bătrîńaskă đi albiń ku vîru askuțît, împļećită đi nuĭaļe șî ļipită ku morśilă — starinska trmka za pčele šiljatog vrha, ispletena od pruća i oblepljena blatom ♦ up. stup, kuoșńiță 2. korpa pletara ◊ tîrnă ĭe vas împļećit đi nuĭaļe đi salkă, ku fund tare șă gura largă, đ-adunat la bukaće đi pi kîmp — korpa pletara je sud ispleten od vrbovog pruća, sa jakim dnom i širokim otvorom, za sakupljanje poljskih plodova ◊ tîrnă đe kuļes — korpa za berbu ◊ tîrnă đi dus pi mînă — ručna korpa ♦ sin. kutariță [Por.] ∞ stup  [Vidi]

3097  topărîșťe  toporâște  секириште  topărîșťe (mn. topărîșť) [akc. topărîșťe] (i. ž.) — sekirište, držalje ◊ toporîșťe ĭe kuada toporuluĭ și a sakuri — sekirište je držalje sekirčeta i sekire [Kmp.] ∞ sakurĭe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3083  toporaș  topraș  дрвосеча  toporaș (mn. toporaș) [akc. toporaș] (i. m.) — (zast.) drvoseča ◊ toporaș ĭe uom kare a lukrat ku toporu, ku sakurĭa — toporaš je čovek koji je radio sa sekirčetom, sa sekirom ◊ s-a pĭerdut vuorba đin taĭnă, a ramas numa pin đeskînćiśe, șî aĭa rar — reč se izgubila iz govora, ostala je jedino u bajalicama, i to retko [Por.] ∞ topuor  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3082  topuor  topor  секирче  topuor (mn. topuară) [akc. topuor] (i. s.) — (tehn.) sekirče ◊ topuoru ĭe sakurĭe mikă șî ușuară, đi taĭat ku o mînă — topor je sekirče malo i lagano, za sečenje jednom rukom ◊ ku topuoru măĭ mult aĭ nuoștri a dîrîmat la frunḑă đi viće — sekirčetom su naši najviše kresali lisnik za stoku ◊ n-a fuost pîkurarĭ fara topuor — nije bilo pastira bez sekirčeta [Por.] ∞ sakurĭe  [Vidi]

5734  tośi  toci  точити  tośi (ĭuo tośesk, ĭel tośiașće) [akc. tośi] (gl. p. ref.) — točiti 1. oštriti ◊ tośașće sakurĭa la tośilă — oštri sekiru na tocilu 2. poteći, šiknuti ◊ l-a tośit sînźiļi pi nas đin zăpușală — potekla mu je krv na noz zbog vrućine 3. točiti, natočiti ◊ s-a dus đimult în podrum să tośaskă vin đin butuoń, șî nuĭe înga să vină — otišao je davno u podrum da natoči vino iz bureta, i još ga nema [Por.]   [Vidi]

4282  trînći  trânti  оборити  trînći (ĭuo trînćesk, ĭel trînćașće) [akc. trînći] (gl. p. ref.) — oboriti, obarati ◊ kopiĭ s-anpins, ș-a trînćit muoșu đi pi skamn — deca su se gurala, i oborila starca sa tronošca ◊ tuota ḑîua iĭ duoĭ a trînćit la ļiamńe numa ku sakurĭa, fara firiz — ceo dan su njih dvojica obarali stabla samo sekirom, bez testere ◊ atîta đi tare ĭ-a dat un pumn, đi l-a trînćit đin piśuare — toliko ga je jako tresnuo pesnicom, da ga je oborio s nogu [Por.]   [Vidi]

5329  tutuk  tutuc ?  дрвљаник  tutuk2 (mn. tutuśe) [akc. tutuk] (i. s.) — drvljanik ◊ ļiamńiļi đi fuok dusă đin duos, sa sparg ku sakurĭa la tutuk, în lăturĭ đi kasă — drva doneta iz šume za ogrev, cepaju se sekirom na drvljaniku, podalje od kuće ◊ tutuk puaće fi șî supt șupă, kare o are, kă atunśa pluaĭa or zapada nu udă ļiamńiļi — drvljanik može biti i pod šupom, ko je ima, jer tada kiša ili sneg ne kvase drva ♦ sin. gruos, truș, ļiamńe [Por.]  [Vidi]

5996  ursat  ursit  предодређен  ursat (ursată) (mn. ursaț, ursaće) [akc. ursat] (prid.) — (rel.) predodređen, suđen, izabran ◊ a fuost ursată đi șoĭmań să fiĭe vrăžîtuare — predodređena je od šojmana da bude vračara ◊ luĭ ĭ-a fuost ursat să nu lukre alta ńimika, numa să aduńe la povĭeșć rumîńeșć — njemu je bilo suđeno da ne radi ništa drugo, nego samo da sakuplja vlaške priče [Por.] ∞ ursa  [Vidi]

3948  varsa  vărsa  просипати  varsa (ĭuo vărs, ĭel varsă) [akc. varsa] (gl. p. ref.) — 1. prosipati ◊ kîrśagu s-a spart șî apa s-a varsat — krčag se razbio, i voda se prosula saku ku grîu n-a fuost ļegat bun, șî grîu tuot s-a varsat pi pomînt guol — džak nije bio dobro vezan, i žito se svo prosulo na golu zemlju 2. (med.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa varsă — napio se ko ćurka, i sada samo povraća ♦ sin. rîsîpi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4431  vîtama  vătăma  озледити  vîtama (ĭuo vatîm, ĭel vatîmă:vîtamĭaḑă) [akc. vîtama] (gl. p. ref.) — (med.) ozlediti, povrediti, raniti ◊ lupu s-a bagat în strungă, ama kîńi s-a slubaḑît la ĭel, șî ĭel numa a vîtamat o uaĭe, alta șćetă n-ažuns sî fakă — vuk je upao u tor, ali su psi skočili na njega i on je samo povredio jednu ovcu, drugu štetu nije stigao da uradi ◊ s-a pus sî taĭe ļamńe, ĭ-a skapat kumva sakurĭa đin mîń, șî rău ĭ-a vîtamat piśuoru — počeo je da cepa drva, sekira mu se nekako izmakla iz ruku, i teško mu povredila nogu ♦ sin. fîrîma, lovi [Por.]  [Vidi]

3418  vomatură  vomătură  повраћање  vomatură (mn. vomaturĭ) [akc. vomatură] (i. ž.) — 1. (med.) (zast.) povraćanje, povraćka ◊ puaće-fi înkarkată, kînd a prinso atîta vomatură — možda je trudna, kad je spopalo toliko povraćanje ♦ sin. inov. vîrsatură 2. (tehn.) isipavanje, rasipanje, paranje, rasturanje ◊ klańa stă strîmbă, șî kînd va baća vrun vînt tare, o să fiĭe așa vomatură đi fîn đi n-o sî-l măĭ adunăm vĭek — plast stoji nakrivo, i kad bude dunuo neki jak vetar, ima da bude takvo rasipanje sena, da ga nećemo sakupiti nikad [Por.] ∞ voma   [Vidi]

1000  vorbarĭ  vorbari  речник  vorbarĭ (mn. vorbarĭе) [akc. vorbаrĭ] (i. m.) — rečnik ◊ vorbarĭu nuostru a adunat o miĭe đi vuorbĭe numa la „a” șî la „b” — naš rečnik je sakupio hiljadu reči samo na slovo „a” i „b” [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2628  vurgină  vîrghină  греда  vurgină (mn. vurgiń) [akc. vurgină] (i. ž.) — (tehn.) greda, motka nastala cepkanjem stabla ◊ vurgină sa faśe đin ļiemn lung, kare-l sparź ku sakurĭa în triĭ-patru țapăńiț, șî ku ĭaļe faś gard pi lînga koļibă, or țark pi lînga klańe — vurgina se dobija od dužeg drveta, koji se sekirom iscepa na tri-četiri cepanice, od kojih se pravi ograda oko kuće, ili senik oko stoga [GPek]   [Vidi]

51  zîmosîăk  crud  сиров  zîmosîăk (mn. zîmosîăś) [akc. zîmosîăk] (prid.) — (za drvo) polusuvo, koje je izgubilo vlagu; sirovo ◊ ļiemnu gata s-a uskat, s-a fakut zîmosîăk, amunka sa sparźe ku sakurĭa — drvo se gotovo osušilo, polusuvo je i teško se cepa sekirom ♦ / zîmo < lat. semi — „pola” + sîăk < lat. siccus „suv” (exp. Durlić) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

6152  žîgńi  jigni  жигнути  žîgńi (ĭuo žîgńesk, ĭel žîgńiașće) [akc. žîgńi] (gl. p. ref.) — 1. (med.) žignuti ◊ s-a vaĭtă kă-l žîgńașće vro durĭare pista șîaļe, đi kînd a-nkarkat karu ku ļiamńe — žali se da ga žiga neka bol preko leđa, otkad je tovario kola sa drvima 2. (tehn.) beliti, označavati zasecanjem ◊ ļemnu kare vreĭ să însămń đi vro trĭabă, numa ăl žîgńeșć kîta ku sakurĭa đintro parće — stablo koje hoćeš da obeležiš za neku potrebu, samo malo obeliš sekirom s jedne strane [Por.]  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

71837 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź