Reč var - definicija |
Br | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija | |
5940 | var | var | креч | var (i. s.) — kreč, vapno ◊ varu sa faśe în varńiță đin pĭatră đi var — kreč se pravi u krečani od krečnog kamena ◊ varu ĭe alb ka zapada — kreč je beo kao sneg ◊ đin var, mistakat ku pĭesîk șî ku apă, sa faśe malter đi zîđit kășîļi — od reča, pomešanim sa peskom i vodom, pravi se malter za zidanje kuća [Por.] | [Vidi] | |
Reč var u karticama drugih reči | ||||||
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
81 | aăla | ăla | онај | aăla (аĭа) (mn. aăĭa, аăļа) [akc. aăla] (zam.) — onaj, ono; taj ◊ aăla uom — onaj čovek ◊ aăla kopil — ono dete ◊ aĭa muĭarĭe — ona žena ◊ aăļa muĭerĭ — one žene [Por.] ♦ dij. var. ăla (aĭa) (mn. ăĭa, ăļa) [Kmp.] | [Vidi] | |
80 | aăsta | ăsta | овај | aăsta (asta) (mn. aășća) [akc. aăsta] (zam.) — ovaj ◊ aăsta uom — ovaj čovek ◊ astanuapće (=asta + nuapće) — ove noći, noćas [Por.] ♦ dij. var. ăsta (mn. ășťa) [Kmp.] | [Vidi] | |
222 | abaćarĭe | abаtere | скретање | abaćarĭe (mn. abaćerĭ) [akc. abaćarĭe] (i. ž.) — skretanje, promena pravca kretanja ◊ dakă nu baź sama unđe ĭe abaćarĭa, aĭ sî rataśeșć — ako ne paziš gde je skretanje, ima da zalutaš ♦ var. abatutu [Crn.] ∞ abaće | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
82 | abaće | abate | скретати | abaće (ĭuo abat, ĭel abaće) [akc. abaće] (gl. p. ref.) — 1. skretati sa pravca, sklanjati se u stranu ◊ sa abaće đin drum în lăturĭ — sklanja se s puta u stranu ◊ unđe să va abaća lumĭa-ĭa, kînd sa va puńa pluaĭa? — gde li će se skloniti ti ljudi, kada bude udarila kiša? 2. (izob.) navraćati, svraćati ◊ sa abaće pi la nuoĭ — navraća kod nas [Por.] ♦ dij. var abaťe [Kmp.] | [Vidi] | |
84 | abur | abur | пара | abur (mn. aburĭ) [akc. abur] (i. m.) — 1. para, isparina ◊ apa fĭarbe ku aburĭ — voda ključa sa parom 2. sumaglica ◊ abur đi śĭață — pramen magle 3. povetarac, lahor ◊ frumuos ĭe vara pin zăpușală, kînd vińe đi vrunđiva vrun abur đi vînt — lepo je leti po sparini kad naiđe odnekud zapah vetra [Por.] | [Vidi] | |
89 | aburiĭe | aburire | испарина | aburiĭe (mn. aburiĭ) [akc. aburiĭe] (i. ž.) — a. isparina, para ◊ dupa pluaĭe kaldă vara, đin pomînt ĭasă multă aburiĭe — posle tople letnje kiše, iz zemlje izlazi mnogo pare b. magla na glatkim i providnim površinama, nastala hvatanjem pare na njima ◊ unđe sa fĭerb uaļiļi, dakă nu sa đeșkid ferĭeșćiļi, sa faśe mare aburirĭe, șî pi stîklă sa prinđe śĭață — gde se kuva jelo, nastaje velika isparina, i na staklo se hvata magla [Por.] ∞ abur | [Vidi] | |
90 | aburĭel | aburel | поватарац | aburĭel (mn. aburĭeļ, aburĭaļe) [akc. aburĭel] (i. s.) — povetarac, tih vetrić, lahor ◊ a batut pin krĭanźe un aburĭel kald — dunuo je kroz granje topao lahor ♦ var. aburĭeluț ♦ / dem. < abu + -ĭel [Por.] ∞ abur | [Vidi] | |
97 | abușļa | a bușilea | потрбушке | abușļa [akc. abușļa] (pril.) — potrbuške; na trbuhu (ležati ili puziti) ◊ ńiś abușļa nu ĭeșîm đin așa ĭarnă grĭa — nu puzeći nećemo izaći iz ovako teške zime [Por.] ♦ dij. var. abușîļa ◊ kopilu krĭașće, a porńit sî mĭargă abușîļa — dete raste, počelo je da puzi [Crn.] | [Vidi] | |
395 | ațîța | aţâţa | потпалити | ațîța (ĭo ațîț, ĭel ațîță) [akc. ațîța] (gl.) — potpaliti, pripaliti, džarati; raspaljivati ◊ nu ațîța foku — ne potpaljuj vatru [Kmp.] ♦ dij. var. ațîțîĭa (ațîîĭe, ațîțîĭ) [akc. ațîțîĭa] ◊ ļamńiļi sînt zîmosăś, nu sa puaće ațîțîĭa fuoku ku ĭaļe — drva su sirova, sa njima se ne može potpaliti vatra [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
490 | ațîțîĭat | aţâţat | потпаљен | ațîțîĭat (ațîțîĭată) (mn. ațîțîĭaț, ațîțîĭaće) [akc. ațîțîĭat] (prid.) — 1. potpaljen ◊ fuoku ĭe ațîțîĭat — vatra je potpaljena 2. (fig.) isprovociran, izazvan ◊ a veńit ațîțîĭat đi śeva, șî sa luvă la gîlśavă — došao je izazvan nečim, i započeo svađu [Por.] ♦ dij. var. ațîțat [Kmp.] ∞ ațîța | [Vidi] | |
1008 | aćeĭa | atea | облачити (се) | aćeĭa (ĭuo ma aćeĭ, ĭel sa aćeĭe) [akc. aćeĭa] (gl. p. ref.) — oblačiti (se) ◊ nu aćeĭa kopilu în țoļiță supțîre, kî ĭe afară tare frig — nemoj oblačiti dete u tanko odelce, jer je napolju jako hladno ♦ sin. înbraka [GPek] ♦ dij. var. aćiĭa [Por.] | [Vidi] | |
1588 | aćiĭat | ateiat | обучен | aćiĭat (aćiĭată) (mn. aćiĭaț, aćiĭaće) [akc. aćiĭat] (prid.) — obučen, odeven; ogrnut nečim ◊ nu lasa fĭaćiļi afară, kă nus aćiĭaće bińe — ne puštaj devojčice napolje, jer nusu obučene dobro ♦ var. aćeĭat ♦ sin. înbrakat ♦ supr. đeșćiĭat, đișćiĭat [Por.] ∞ aćeĭa | [Vidi] | |
1455 | Adam | Adam | Адам | Adam [akc. Adam] (i. m.) — (antr.) Adam, često muško ime kod starih Vlaha u istočnoj Srbiji ◊ mĭ-a dat nume Adam dupa numiļi lu paradĭeda — dali su ime ime Adam po imenu pradede ♦ (demin.) Adamuță ♦ var. Adamiță ♦ (augm.) Adamițan ♦ / < heb. adam — čovek, muškarac [Por.] | [Vidi] | |
126 | adapatuare | adăpătoare | појило | adapatuare (mn. adapatuorĭ) [akc. adapatuare] (i. ž.) — 1. pojilo, mesto gde se napaja stoka ◊ adapatuarĭa a sakat, unđe am adapa vićiļi, nu șću — pojilo je presušilo, gde li ćemo pojiti stoku, ne znam [Crn.] ♦ dij. sin. baltă, lak ◊ vićiļi, kînd sînt satuasă, sîngure trag la vro baltă or vrun lak unđe puot sî gasaskă adapatuare — stoka, kada je žedna, sama ide na neku baru ili jezerce gde može da nađe pojilo 2. valov za napajanje stoke od izdubljenog stabla, kamena ili betona ◊ adapatuarĭa ĭe pļină đi frunḑă — valov je pun lišća ◊ a fakut adapatuare đin butuarkă — napravio je valov od debla ♦ var. adîpatuare ♦ sin. žgĭab, valîău, albĭe [Por.] ∞ adapa | [Vidi] | |
472 | adauară | adăoară | поново | adauară [akc. adauară] (pril.) — ponovo, po drugi put ◊ grabĭesk, adauară dau la ćińe — žurim, drugi put ću da navratim kod tebe ◊ đ-adauară îț spun kî aĭa nuĭe bun śe lukri — po drugi put ti govorim da ne valja to što radiš ♦ var. adauorļa ♦ / a + duauă + uară [Por.] | [Vidi] | |
122 | adavĭeră | adevăr | истина | adavĭeră (mn. adavĭerurĭ) [akc. adavĭeră] (i. ž.) — (izob.) 1. istina ◊ uom đi adavĭeră — čovek od reči, istinoljubiv, kome se može verovati 2. ugađanje, podilaženje ◊ făĭ đi adavĭeră, să nu sa mîńiĭe — učini mu po volji, da se ne naljuti ♦ var. adaverĭe, daverĭe [Por.] | [Vidi] | |
471 | adăurat | adăurat | други | adăurat [akc. adăurat] (pril.) — drugi po redu ◊ ku uomo-l adăurat am trait bun — sa drugim mužem živela sam dobro ♦ var. adaorat, adăorat ♦ var. skr. dăorat (Tanda) ◊ fraće, sora dăorată — polubrat, polusestra [Por.] ∞ adauară | [Vidi] | |
124 | adăvarat | adevărat | истинит | adăvarat (adăvarată) (mn. adăvaraț) [akc. adăvarat] (prid.) — (izob.) 1. istinit, tačan ◊ ma žuor k-am vorbit adăvarat — kunem se da sam govorio istinito 2. (fig.) iskren, otvoren ◊ aĭde akuma sî povestîm adăvarat, sî nu ńi mințîm — hajde sada da popričamo otvoreno, da se ne lažemo [Crn.] ♦ var. adăvărat, adîvarat 3. okolišan, taktičan; diskretan ◊ vreu să-ț spun śeva adăvărat — želim da ti kažem nešto u poverenju (Tanda) [Por.] ∞ adavĭeră | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
169 | adînśi | adînci | дубити | adînśi (ĭuo adînk, ĭel adînkă) [akc. adînśi] (gl.) — dubiti, produbljivati ◊ trîabe adînśi ĭaruga-sta — treba produbiti ovaj kanal ◊ m-am pus să adînk ĭaruga, numa n-am sapă bună — počeo sam da produbljujem jarugu, ali nemam dobru motiku ♦ var. (ĭuo) adînkĭeḑ, (ĭel) adînkĭaḑă ◊ pluaĭa adînkĭaḑă boruga — kiša produbljuje vododerinu [Por.] | [Vidi] | |
171 | adînśitură | adâncitură | удубљење | adînśitură (mn. adînśiturĭ) [akc. adînśitură] (i. ž.) — udubljenje, ulegnuće, što je nastalo dubljenjem ili sleganjem ♦ var. adînkatură [Por.] ∞ adînśi | [Vidi] | |
125 | adîvereḑală | adaverezeală ? | сервилност | adîvereḑală (mn. adîvereḑîaļе, adîvereḑălurĭ) [akc. adîvereḑală] (i. ž.) — (izob.) servilnost, ugađanje, podilaženje; poniznost ◊ l-aĭ marĭ, numa ku adîvereḑală sa trĭaśe — kod vlasti, samo se uz poniznost prolazi ♦ var. adaverĭe, adăverĭe, adîverĭe, adavĭeră [Por.] | [Vidi] | |
187 | adunatură | adunătură | скуп | adunatură, (mn. adunaturĭ) [akc. adunatură] (i. ž.) — skup, gomila; rezultat skupljanja, sakupljanja, okupljanja, zbiranja, sabiranja ◊ drumaind, đață într-o munće pista o adunatură đi inș ńikunoskuț, șî trĭeku pi lînga ĭa takînd — putujući, naiđe u planini na skup nepoznatih ljudi, i prođe pored njega ćuteći ♦ var. adunarĭe [Por.] ∞ aduna | [Vidi] | |
264 | aduśa | aduce | доносити | aduśa (ĭuo aduk, ĭel aduśe) [akc. aduśa] (gl.) — 1. donositi, prinositi, nanositi ◊ aduk kĭaĭa đin luok — donosim ključ s mesta ◊ aduśe minća — (fig.) prisećati se; dolaziti k pameti [Crn.] ◊ kopiļe, sî-ț aduś minća la luok, kî n-o sî će petrĭeś bun — dete, prizovi se k pameti, jer nećeš dobro proći 2. ličiti, sličiti (za poređenje); slagati se (za boje) ◊ aduśe unu ku altu — liči jedno na drugo; slaže se jedno s drugim ◊ în kînćik trîabe sî sa adukă vuorbiļi ku vĭarsîku — u pesmi treba da se slažu reči i melodija [Por.] ♦ dij. var. aduča [Kmp.] | [Vidi] | |
123 | aḑîmă | azimă | пресно | aḑîmă (mn. aḑîmе) [akc. aḑîmă] (prid.) — 1. (za hranu) presno, sirovo stanje ◊ varḑă aḑîmă — sladak kupus 2. testo bez kvasca ◊ pîńe aḑîmă — presan hleb ♦ var. azîmă (mn. azîme) (Valakonje, Savinac, Lubnica, Šarbanovac, Zlot) [Crn.] ♦ dij. var. azmă [Kmp.] | [Vidi] | |
279 | afana | afâna | лабавити | afana (ĭuo afîńeḑ, ĭel afańaḑă) [akc. afana] (gl. p. ref.) — (zast.) labaviti, olabaviti, oslabiti, opustiti nešto što je zategnuto, stegnuto, zgusnuto ◊ sa afańaḑă ața pi mosuor — olabavljuje se konac na kalemu ♦ var. afîńeḑa [Por.] | [Vidi] | |
280 | afanat | afânat | лабав | afanat (afanată) (mn. afanaț, afanaće) [akc. afanat] (prid.) — (zast.) labav, opušten, nezategnut ◊ sfuara mi s-a afanat la sarśină, statuĭ s-o proļeg — konopac mi se olabavio na tovaru, stadoh da ga prevežem ♦ var. afînat ♦ sin. ńistrîns — nezategnut [Por.] ♦ dij. sin. balțuit [Crn.] ∞ afana | [Vidi] | |
283 | afla | afla | налазити | afla (ĭuo aflu, ĭel află) [akc. afla] (gl.) — 1. nalaziti, otkrivati ◊ sĭ află unđe nu-ĭ luoku — nalazi se gde mu nije mesto [Crn.] 2. pronalaziti, izumljivati, inovirati ◊ dakă asta nuĭe bun, află śuava măĭ bun — ako ovo ne valja, nađi (izmisli) nešto bolje ♦ var. izafla, zafla ♦ sin. gasî [Por.] | [Vidi] | |
287 | aflarĭe | aflare | налаз | aflarĭe (mn. aflîărĭ) [akc. aflarĭe] (i. ž.) — nalaz, rezultat traženja, pretraživanja ili razmišljanja, otkriće ◊ am aflat aĭa śe am katat — našao sam ono što sam tražio [Crn.] ♦ var. aflatură, izaflatură [Por.] ∞ afla | [Vidi] | |
276 | afuma | afuma | димити | afuma (ĭuo afum, ĭel afumă) [akc. afuma] (gl.) — 1. dimiti, ispuštati dim ◊ afumă ka mașîna đi vuoz — dimi kao lokomotiva 2. štititi (nešto) dimljenjem ◊ afumă karńa sî nu să strîśe — dimi meso da se ne pokvari ◊ afumă puomi đi brumă — zadimljuje voćke da ih zaštiti od slane [Crn.] 3. pušiti, lulu ili cigaru ◊ nu mis tutunźiu, afum numa kînd șî kînd — nisam pušač, palim (cigaru) samo ponekad ♦ var. afumeḑă [Por.] ∞ fum | [Vidi] | |
293 | agîra | pândi | вребати | agîra (ĭuo аgîr, ĭel agîră) [akc. agîra] (gl.) — vrebati, osmatrati, paziti, čekati pogodan momenat ◊ agîră sî trĭeś drumu kînd nuĭe ńima — čekaj pogodan momenat da pređeš put kad nema nikoga ◊ nu ma agîra, kî ći văd — nemoj me vrebati, jer te vidim [Por.] ♦ dij. var. agara [Crn.] ♦ sin. aśira [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
121 | agustă | agust | август | agustă [akc. agustă] (i. ž.) — (kal.) (izob.) avgust, mesec u godini ♦ var. gustarĭ ◊ ano-sta, în agustă, a fuost sîăśită mare, a sakat șî rîu în Vaļa mare — ove godine je u avgustu bila velika suša, presušila je i reka u Velikoj dolini [Por.] ∞ lună | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
304 | aiś | aici | овде | aiś [akc. aiś] (pril.) — ovde, na ovom mestu [Crn.] ♦ var. aiśa ◊ vinu, șăḑ aiśa, nu sta akolo — dođi, sedi ovde, nemoj stajati tamo [Por.] ♦ var. iś [Buf.] ♦ dij. var. aič [Kmp.] | [Vidi] | |
2922 | aĭevi | aieve | јавно | aĭevi [akc. aĭevi] (pril.) — javno, otvoreno; stvarno ◊ nu sa măĭ pitulă, a-nśepu să fure aĭevi — ne krije se više, počeo je da krade javno (Rudna Glava) ♦ var. aĭevĭa ◊ am visat, ama parke ĭe aĭevĭa — sanjao sam, ali kao da je stvarno (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
388 | aĭmintrĭa | altmintrelea | другачије | aĭmintrĭa [akc. aĭmintrĭa] (pril.) — drugačije, na drugi način (da se nešto uradi) ◊ nu samînă ku asta, aĭmintrĭa ĭe fakut — ne liči na ovo, drugačije je napravljen ♦ var. aĭmintriļa, amintrĭa [Por.] ♦ dij. var. imitra (Jasikovo) [GPek] ∞ amintrîļa | [Vidi] | |
1534 | aĭurļa | aiurea | глупост | aĭurļa [akc. aĭurļa] (prid.) — glupav ◊ vorbĭașće aĭurļa — govori glupavo [Hom.] ♦ dij. var. naĭurļa [Por.] | [Vidi] | |
2773 | akoluo | acolo | тамо | akoluo [akc. akoluo] (pril.) — tamo, onamo ◊ ăće, akoluo s-a întîńit, șî s-a luvat la bataĭe — evo, tamo su se sreli, i započeli tuču ◊ (u izr.) đ-akoluo — odande, iz tog pravca, s te strane ◊ đ-akuluo baće vîntu — odande vetar duva ♦ var. akolo ♦ up. akoļa ♦ up. skr. kolo, koluo [Por.] | [Vidi] | |
346 | akritură | acritură | кисело јело | akritură (mn. akriturĭ) [akc. akritură] (i. ž.) — 1. kiselo jelo ◊ la kosît măĭ dulśe sînt akriturļi — na kosidbi su najslađa kisela jela 2. supstanca koja ima kiselo svojstvo, sirće ◊ muĭarĭa a pus prĭa multă akritură în ḑamă đi pĭeșć — žena je stavila previše sirćeta u riblju čorbu ♦ var. akriśuńe [Por.] ∞ akri | [Vidi] | |
343 | akru | acru | кисео | akru (akră) (mn. akri, akre) [akc. akru] (prid.) — kiseo, kiselo ◊ lapće akru — kiselo mleko ◊ varḑă akră — kiseli kupus ◊ ḑamă akră — kisela čorba ♦ (demin.) akruț, akrișuor— kiselkast, koji je malo kiseo ♦ supr. sarbîd [Por.] ∞ akri | [Vidi] | |
298 | akuma | acum | сада | akuma [akc. akuma] (pril.) — sada, ovog časa, u ovom momentu ◊ akuma ažuns, a veńit — sada je stigao, došao ◊ đi akuma înainće — od sada na dalje ◊ đi akuma-n kolo — od sada na tamo ◊ pănă akuma — do sada ◊ akuma ĭe akuma! — sad je sad! ◊ akuma duoĭ ań — pre dve godine [Por.] ♦ dij. var. aku [Buf.][Zvizd] | [Vidi] | |
299 | akuș | acuși | ускоро | akuș [akc. akuș] (pril.) — uskoro, skoro, u bliskoj budućnosti, ubrzo ◊ nu ći plînźa, akuș vińe mum-ta — ne plači, uskoro će ti doći majka ◊ akuș-akuș! — pretnja, upozorenje osobi u ekspresivnom govoru (obično nestašnoj deci), ako ne prestane da radi to što radi, sledi kazna uobičajena za takvu priliku ♦ var. akușa [Por.] ♦ up. aku [Buf.] | [Vidi] | |
300 | al | al | грам. члан | al (mn. aĭ, aļe/aļi) (part.) — 1. stoji ispred imenica ◊ al ńegru — crni, onaj koji je crn 2. stoji ispred zamenica ◊ al mĭeu — moj, moje, koje pripada meni ◊ aĭ nuoștri — naši, koji pripadaju nama 3. stoji ispred rednih brojeva ◊ al triĭļa — treći, onaj koji je treći po redu ♦ var. a - stoji samo ispred zamenica i brojeva ◊ a nuostru — naš, naše ◊ a doĭļa — drugi (po redu) ◊ a triĭļa uorĭ va spun — po treći put vam kažem [Por.] | [Vidi] | |
2715 | alalalt | alălalt | друго | alalalt (alalaltă) (mn. alalalț/aĭlalalț, alalalće/aĭlalalće) [akc. alalalt] (prid.) — drugo, ostalo ◊ s-a đisparțît șî s-a promîritrat, șî ku alalalt uom a trait bińe — razvela se i preudala, i sa drugim čovekom je živela dobro ◊ a omorît lumĭa, șî a fakut mulće đ-alalalće rîaļe — ubijao je ljude, i činio mnogo kojih drugih zala ♦ var. alalt, aĭlalt [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
2714 | alalt | alalt | друго | alalt (alaltă) (mn. alalț, alalće) [akc. alalt] (prid.) — drugo, ostalo ◊ alaltă vrĭame a fuost atunśa — drugo vreme je bilo tad ◊ đ-alalt lukru nu sa prinđe, numa șîađe șî bĭa — za drugi posao se ne hvata, samo sedi i pije ◊ aĭa mĭ-aĭ spus, spuńem alalt śeva śe ma ĭastă nou pi la vuoĭ? — to si mi rekao, kaži mi drugo šta ima novo kod vas? ♦ / skr. < alalalt ♦ var. aĭlalt [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
426 | alaltăĭerĭ | alaltăieri | прекјуче | alaltăĭerĭ [akc. alaltăĭerĭ] (pril.) — prekjuče, pre dva dana ◊ ĭo alaltăĭerĭ am kosît, ĭerĭ am întuors fînu, da astîḑ l-am adunat — prekjuče sam kosio, juče sam prevrtao seno, a danas sam ga sakupio [Crn.] ♦ dij. var. alaltîĭerĭ [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
427 | alaltăsară | alaltăseară | прексиноћ | alaltăsară [akc. alaltăsară] (pril.) — preksinoć, uoči jučerašnjeg dana ◊ alaltăsară am fuost la uoră — preksinoć sam bio na igranci ♦ / alaltă „drugo”+ sară „veče” [Crn.] ♦ var. alaltîsară [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
1774 | alaltîĭerĭ | alaltăieri | прекјуче | alaltîĭerĭ [akc. alaltîĭerĭ] (pril.) — prekjuče, pre dva dana ◊ alaltîĭerĭ fu vrĭamĭa bună đi kosît — prekjuče beše lepo vreme za kosidbu ♦ var. alalaltîĭerĭ [Por.] ♦ dij. var. alaltăĭerĭ [Crn.] ∞ alt | [Vidi] | |
1775 | alaltîsară | alaltăseară | прексиноћ | alaltîsară [akc. alaltîsară] (pril.) — preksinoć, uoči jučerašnjeg dana ◊ đ-alaltîsară pluaĭa țîńe una într-una — od preksinoć kiša neprestano pada ♦ up. sară [Por.] ♦ dij. var. alaltăsară [Crn.] ∞ alt | [Vidi] | |
302 | alaman | alaman | алаветина | alaman (alamană) (mn. alamań) [akc. alaman] (i. m.) — (augm.) alavetina, velika ala 1. (pej.) alavac, proždrljivac, koji mnogo i halapljivo jede ◊ alaman, ńiśkînd nu sa măĭ satură — alavac, nikad se ne nasiti 2. (fig.) pustahija, neobuzdan čovek ◊ mńamțî a fuost uamiń răĭ, ama ku rînd, da rușî ńișći aļimań bĭețîĭuoș, măĭ mult s-a omorît iĭ đi iĭ — Nemci su bili zli ljudi, ali su imali neki red, a Rusi su bile pijane pustahije, koje su se najviše ubijale međusobno ♦ var. aļiman [Por.] ∞ ală | [Vidi] | |
266 | ală | hală | ала | ală (mn. aļе) [akc. ală] (i. ž.) — (demon.) 1. ala, proždrljivo mitsko biće, neman ◊ lumĭa vrodată tare a krĭeḑut kă pi pomînt traĭesk aļe, ńiska-ĭ insă marĭ, urîće șî rîaļe — ljudi su nekad jako verovali da na zemlji žive ale, neka velika, zla i ružna bića 2. biće velike snage ◊ s-a puvestît k-a veńit vro ală đi uom, atîta đi tare đi ńima n-a putu să-ĭ șća-n drum — pričalo se da je došla neka ala od čoveka, toliko jak da mu niko nije mogao stati na put 3. (fig.) čovek koji je neumeren u jelu, proždrljivac ◊ nu lukră ńimika, da manînkă ka ala — ne radi ništa, a jede ko ala ♦ var. hală [Por.] 4. nemoralna žena [Crn.] | [Vidi] | |
195 | albastru | albastru | плав | albastru (albastră) (mn. albastri, albastre) [akc. albastru] (prid.) (i. s.) — (color) plav, plavo, plavičast(o), plave boje; svetlo plav ◊ albastru înkis — tamno plav, teget ♦ var. balastru (Tanda) ♦ up. vînît [Por.] ∞ alb | [Vidi] | |
206 | albinuță | albinuţă | пчелица | albinuță (mn. albinuț) [akc. albinuță] (i. ž.) — (demin.) pčelica, mala pčela ◊ o albinuță mikućikă zbură pi fluare, laso, faśe șî ĭa mńiarĭe — jedna majušna pčelica sletela na cvet, pusti je, pravi i ona med ♦ var. albińuaĭkă [Por.] ∞ albină | [Vidi] | |
210 | albîăț | albul ochiului | беоњача | albîăț (mn. albîățî) [akc. albîăț] (i. m) — (anat.) beonjača ◊ țĭ s-a sînźarat albîățu uokĭuluĭ — zakrvavila ti se beonjača [Crn.] ♦ dij. var. albăț [Por.] ∞ uokĭ | [Vidi] | |
209 | albĭaće | albeţ | бељика | albĭaće (mn. albĭеț) [akc. albĭaće] (i. m) — beljika, potkorni sloj drveta između kore i srži, koji je sklon brzom truljenju ◊ albĭaće la krastavĭaće — beljika na krastvcu [Crn.] ♦ var. albăț ◊ gorunu are albățu șî roșățu — hrast ima beljiku i jezgro (?) (Tanda) [Por.] ∞ alb | [Vidi] | |
196 | albĭe | albie | корито | albĭe (mn. albĭe) [akc. albĭe] (i. ž.) — 1. belilo, korito za beljenje rublja ◊ albĭe sa kĭamă o karļiță lungă șî largă, skobită în tutuk đi ļiemn, în kare muĭeriļi spală, or albĭesk rufiļi — belilo se zove jedno dugačko i široko korito, izdubljeno u trupcu drveta, u kome žene peru, ili bele rublje 2. valov za pojenje stoke ◊ albĭe đi adapat vićiļi a fuost fakută ka șî albĭa muĭeriluor, numa măĭ lungă șî prinsă ku parĭ đi pomînt sî nu puată vićiļi s-o rastuarńe; în ĭa nu s-a spalat țuaļiļi — valov za pojenje stoke bio je napravljen isto kao i žensko belilo, samo je bio duži i bio je pričvršćen kočevima za zemlju da ne može stoka da ga prevrne; u njemu se nije prala odeća ◊ ĭ-a ḑîs șî adîpatuare đi viće, da șî valău — zvali su ga i pojilo za stoku, a i valov ♦ var. adîpatuarĭe ♦ sin. valîău, žgĭab [GPek] ♦ dij. sin. žgĭab [Kmp.] ∞ alb | [Vidi] | |
199 | alburiu | alburiu | беличаст | alburiu (alburiĭe) (mn. alburiĭ) [akc. alburiu] (prid.) — (color) 1. beličast, ponešto beo, s belom nijansom 2. svetle boje ♦ var. albiśuos [Por.] ∞ alb | [Vidi] | |
307 | aldan | aldan | летња конопља | aldan (mn. aldań) [akc. aldan] (i. m.) — (bot.) letnja konoplja, oprašivač; muška biljka konoplje koja nema seme (Cannabis sativa) ◊ aldanu sî kunuașće pi nalțîmĭe, mîĭ nalt ĭe đi kĭt kîńipa — letnja konoplja se poznaje po visini, viša je od jesenje ◊ aldanu ĭe omeńesk, da kîńipa muĭerĭaskă — letnja konoplja je muška, a jesenja ženska ◊ aldańi sî kuļeg dupa śe ļagă kîńipa — muška konoplja se bere posle oprašivanja ◊ vuorba aldan ĭe kunoskută în Osńiśa, Vaļakuańa, Savinîț, Șarbanuț, Podguorț, Izvuoru al mik, Dobropuoļa, ka kîńipa đi vară — reč „aldan” je poznata u selima Osnić, Valakonje, Savinac, Šarbanovac, Podgorac, Mali Izvor, Dobro Polje kao letnja konoplja [Crn.] ♦ dij. var. aldań ◊ aldań ĭe kîńipa ku samînță — aldanj je konoplja sa semenom (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
655 | aldrak | al drac | враголаст | aldrak (aldrakă) (mn. aldraś, aldraśе) [akc. aldrak] (prid.) — vragolast, đavolast, nestašan, zločest ◊ lukru aldrak — vražji posao ◊ lasî-će đi lukru aldrak — mani se ćorava posla ◊ așa kopil aldrak n-a măĭ vaḑut pănă akuma — tako đavolasto dete do sada nisam video ◊ nu măĭ stă-n luok, đi aldrak śi ĭe — ne drži ga mesto, koliko je nestašan ♦ / < alu drak — đavolje, koje pripada đavolu, koje je kao đavo ♦ var. adrakuluĭ, aldrakuluĭ [Por.] ∞ drak | [Vidi] | |
114 | alîăturĭ | alături | уз | alîăturĭ [akc. alîăturĭ] (pril.) — uz, kraj, pored ◊ stîăĭ alîăturĭ ku mińe — stani uz mene ◊ am fuost alîăturĭ ku ĭel kînd la lovit saźata în pĭept — bio sam uz njega kad ga je metak pogodio u grudi [Crn.] ♦ dij. var. alăturĭ [Kmp.] | [Vidi] | |
1911 | alkauă | halcaua | алка | alkauă (mn. alkăurĭ) [akc. alkauă] (i. ž.) — alka, beočug, karika ◊ ku alkaua đi ļiemn a ļegat la pĭept kîpatîńiļi lu sfuară, kînd în șîaļe s-a dus sarśină mare đi fîn, đi paĭe, đi frunḑă or đi vrĭež — drvenom alkom se na grudima uvezivali krajevi konopca, kada se na leđima nosio veliki naramak sena, slame, lisnika ili vreže ♦ var. skr. alkă [Por.] ∞ alkă | [Vidi] | |
468 | alkă | halcă | алка | alkă (mn. ălś) [akc. alkă] (i. z.) — alka, halka, beočug, karika ◊ alkă đi ļiemn — drvena alka ♦ var. alkauă ♦ dem. alkuță ♦ augm. alkîău [Por.] | [Vidi] | |
528 | almiș-balmiș | ţalmeș-balmeș | бућкуриш | almiș-balmiș [akc. almiș-balmiș] (i. m.) — bućkuriš, jelo koje se u oskudici sprema dugim mešanjem, mlaćenjem ili bućkanjem svega i svačega ♦ var. almeș-balmeș, almuș-balmuș ◊ mistakaș, mistakaș șî ńi fakuș almiș-balmiș đi mînkarĭe — mešao si, mešao i napravio si nam bućkuriš za jelo [Por.] ∞ balmuș | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
454 | aloat | aluat | тесто | aloat (mn. aloaturĭ) [akc. aloat] (i. s.) — testo ◊ aloatu a kreskut mult— testo je mnogo naraslo [Kmp.] ♦ dij. var. aluvat [Crn.] ∞ aluvat | [Vidi] | |
331 | altauară | altăoară | други пут | altauară [akc. altauară] (pril.) — (po) drugi put, u drugom momentu, u drugo vreme ◊ vińe đi altauară să gaćaskă lukru — doći će drugi put da završi posao ◊ îț spun đi altauară kî nuĭe bun aĭa śe faś — govorim ti po drugi put da nije dobro to što radiš ♦ var. altuorĭ [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
332 | altfĭeļ | altfel | другачије | altfĭeļ [akc. altfĭeļ] (pril.) — drugačije, na drugi način, u drugoj formi; različito ♦ / alt — drugo + feļ — fela, vrsta, forma, način ◊ fakut altfĭeļ — drugačiji (po izgledu ili načinu nastanka) ◊ în altfĭeļ — na drugi način, drugačije [Por.] ♦ var. altfĭaļ — druga vrsta ◊ ĭeĭ sînt altfĭaļ đi lume — oni su druga vrsta ljudi ◊ altfĭaļ đi strugurĭ — druga vrsta grožđa [Crn.] ∞ alt | [Vidi] | |
327 | altkînd | altcândva | другом приликом | altkînd [akc. altkînd] (pril.) — drugom prilikom, drugi put, u (neko) drugo vreme u odnosu na sadašnje ♦ / alt — drugo + kînd — kada ◊ gaćim lukru akuma, kî altkînd nu sa șćiĭe śe o să fiĭe — završimo posao sada, u drugoj prilici ne zna se šta će biti ♦ var. altkîndva [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
320 | altkum | altkum | другачије | altkum (mn. altkum) [akc. altkum] (pril.) — drugačije, na drugi način ◊ altkum a fuost vrodată — drugačije je nekada bilo [Crn.] ◊ dakă șćiĭ altkum, fă, dakă nu: taś — ako znaš drugačije, uradi, ako ne: ćuti ♦ var. altkumva [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
2901 | altkumva | alcumva | друкчије | altkumva [akc. altkumva] (pril.) — drukčije, drugačije, na drugi način ◊ ĭuo am așćetat să fiĭe trĭaba-sta altkumva rașîtă, da nu așa — ja sam očekivao da će ovaj problem biti drukčije rešen, a ne ovako ♦ var, altkum ♦ sin. altfĭeļ [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
328 | altśeva | altceva | друго нешто | altśeva [akc. altśeva] (zam. neodr.) — drugo nešto, drugo šta ♦ var. altśuava ♦ / alt — drugo + śeva — nešto ◊ a ginđit la altśeva — mislio je na nešto drugo ♦ (skr.) altśe [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
329 | altśińe | altcineva | неко други | altśińe [akc. altśińe] (zam. neodr.) — neko drugi, neka druga osoba ♦ var. altśińeva ♦ / alt — drugi + śińe — neko ◊ vinu tu, să nu vină altśińe — dođi ti, da ne dođe neko drugi [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
593 | altui | altoi | калемити | altui (ĭo altuĭesc, ĭel altuĭeșťe) [akc. altui] (gl. p.) — kalemiti [Kmp.] ♦ dij. var. oltańi (oltańașće) [Por.] | [Vidi] | |
330 | altunđe | altundeva | другде | altunđe [akc. altunđe] (pril.) — drugde, na drugom mestu ♦ var. altunđeva ◊ aiśa nuĭe ka altunđe — ovde nije kao drugde ♦ / alt — drugo + unđe — gde [Por.] ∞ alt | [Vidi] | |
3196 | altunđeva | altundeva | другде | altunđeva [akc. altunđeva] (pril.) — drugde negde, neodređeno gde, na nekom drugom mestu ◊ turśi la katat la koļibă, dar ĭel a fuost pitualat altunđeva, ș-a skapat viu — Turci su ga tražili na pojati, ali on je bio skriven negde drugde, pa se izvukao živ ♦ var. altunđiva ♦ / alt — drugi, -a, -o + unđe — gde + va ♦ skr. var. altunđe [Por.] ∞ unđe | [Vidi] | |
1081 | aluna voĭńiśaskă | ? | војнички лешник | aluna voĭńiśaskă (mn. aluńе voĭńiśĭeșć) [akc. aluna voĭńiśaskă] — (ver.) vojnički lešnik, lešnik uzbran u ponoć na Preobraženje i pripremljen kroz poseban magijski postupak, koji muškarci nose sa sobom kada polaze u rat, jer se veruje da ima moć da zaštiti ljudsko telo od metka ♦ sin. aluna đeskîntată — prebajani lešnik ♦ var. izg. vuoĭńiśaskă, voĭńiśĭaskă [Por.] ∞ alun | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
398 | aluńeka | aluneca | клизати (се) | aluńeka (ĭo aluńek, ĭel aluńekă) [akc. aluńeka] (gl. p.) — klizati (se), okliznuti (se); skliznuti ◊ s-a aluńekat pe gĭață — okliznuo se na ledu [Kmp.] ♦ var. aluńika (ĭuo aluńik, ĭel aluńikă) ◊ đeșkiđe uoki bińe, nu će aluńika kînd vi trĭeśa pi punće — otvori oči dobro, nemoj se okliznuti kada budeš prelazio preko brvna [Por.] | [Vidi] | |
397 | aluńekuș | alunecuș | клизалиште | aluńekuș (mn. aluńekușurĭ) [akc. aluńekuș] (i. s.) — klizalište, klizavo mesto, naročito usled poledice ◊ s-a fakut mare aluńekuș pe gĭață în bătătură — napravilo se veliko klizalište na ledu u dvorištu [Kmp.] ♦ var. aluńikuș [Por.] ∞ aluńeka | [Vidi] | |
154 | aluvat | aluat | тесто | aluvat (mn. aluvaturĭ) [akc. aluvat] (i. m.) — testo, mešavina pšeničnog, kukuruznog, raženog ili ječmenog brašna sa vodom i drugim dodacima, od koje se peče hleb ili druge vrste testenina za ljudsku ishranu ◊ aluvat kreskut — naraslo testo ◊ aluvat aḑîm — presno testo ◊ aluvat đi malaĭ — testo za proju ◊ aluvat đi puĭ — testo za pilad [Crn.] ◊ aluvatu sa plumađiașće-n karļiță — testo se meša u naćvama ◊ în aluvat sa puńe olațăl să krĭaskă — u testo se stavlja kvasac, da naraste [Por.] ♦ dij. sin. plomad (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. var. aloat [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5682 | aļergat | alergat | трчање | aļergat (mn. aļergărĭ) [akc. aļergat] (i. s.) — trčanje ◊ śe aļergat sa pus pi ćińe, vĭeḑ kî țî sufļitu în vîru nasuluĭ? — kakvo te je trčanje spopalo, vidiš da ti je duša u nosu? ♦ var. aļergatură [Por.] ∞ aļerga | [Vidi] | |
316 | aļergatură | alergătură | трчање | aļergatură (mn. aļergaturĭ) [akc. aļergatură] (i. ž.) — 1. trčanje, jurnjava, obavljanje posla u trku 2. (fig.) težački život, koji se odvija u neprestanom pokretu za poslovima ◊ aļergatură în tuaće părțîļi — jurnjava na sve strane ◊ traĭ ku aļergatură — život u trku ♦ var. aļergat [Por.] ∞ aļerga | [Vidi] | |
191 | aļeźarĭe | alegere | избор | aļeźarĭe (mn. aļeźеrĭ) [akc. aļeźarĭe] (i. ž) — izbor, biranje, izbiranje, odvajanje ◊ aļeźarĭe multă, brațîļi guaļe — veliko probiranje, prazno naručje [Crn.] ♦ dij. var. aļaźire [Por.] ∞ aļeźa | [Vidi] | |
1824 | aļiaźire | alegere | избор | aļiaźire (mn. aļiaźirĭ) [akc. aļiaźirĭe] (i. ž.) — 1. izbor, selekcija ◊ nu kapiț ńimika dakă-n traĭ așćeț vro aļaźire mare, aĭa śe-ț dă dumńiḑîu, aĭa țî — ne dobijaš ništa ako u životu očekuješ neki veliki izbor, to što ti da bog, to ti je 2. (polit.) (ret.) izbori ◊ đemult am ĭeșît la glasańe, d-akumă ažuns ńiskaĭ aļiaźirĭ, śkă „demokratija”, aļieź pi kare vrĭeĭ, da kînd kaț, vĭeḑ kî puoț numa pi draku să-l aļeź — nekada smo izlazili na glasanje, a sada su stigli nekakvi izbori, vele „demokrațîĭa”, biraš koga hoćeš, a kod pogledaš, vidiš da možeš samo đavola da izabereš [Por.] ♦ dij. var. aļeźarĭe [Crn.] ∞ aļeźa | [Vidi] | |
3838 | aļina | anina | качити | aļina2 (ĭuo aļin, ĭel aļină) [akc. aļina] (gl. p. ref.) — kačiti, okačiti, zakačiti ◊ la Sîmḑîĭana kuļeźim florĭ șî buĭeḑ, șî ļe aļinăm la vratńiță — na Ivanjdan beremo cveće i bilje, i kačimo ga na vratnicama [Mlava] ♦ dij. var. ańina ♦ sin. atîrna [Por.] | [Vidi] | |
321 | amar | amar | горчина | amar (mn. amarurĭ) [akc. amar] (i. m.) — 1. gorčina, gorak ukus (obično za namirnice) ◊ amaru-n lapće ĭe đin ĭarbă, kare a paskuto uoiļi — gorčina u mleku je iz trave koju su pasle ovce 2. (fig.) gorak i čemeran život ◊ am pļakat ku amaru-n mińe — otišao sam pun gorčine [Crn.] ♦ dij. var. amară ◊ an traĭit numa ku durĭerĭ șî amară — živeo sam samo s bolom i gorčinom [Por.] ∞ amarî | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
455 | amarît | amărât | горак | amarît (amarîtă) (mn. amarîț, amarîće) [akc. amarît] (prid.) — gorak 1. ukus pića ili hrane ◊ rakiu amarît ku peļin — rakija sa ukusom pelina 2. (fig.) čemeran, tegoban, mučan ◊ viîața mi amarîtă — život mi je mučan [Crn.] ♦ dij. var. amară [Por.] ∞ amarî | [Vidi] | |
4943 | ambiĭa | îmbia | нуткати | ambiĭa (ĭuo ambiĭ, ĭel ambiĭe) [akc. ambiĭa] (gl. p.) — nutkati, nuditi ◊ ăl ambiĭ pră vrunu kînd ăl roź dă măĭ mulće orĭ să mănînśe, da ĭel sa sviĭașće — nutkaš nekoga kad ga više puta moliš da jede, a on se snebiva ♦ var. ămbiĭa ♦ sin. ruga [Zvizd] | [Vidi] | |
362 | amețî | ameţi | онесвестити (се) | amețî (ĭuo amețîăsk, ĭel amețîașće) [akc. amețî] (gl. p. ref.) — onesvestiti (se), (iz) gubiti svest, dobiti vrtloglavicu ◊ đintr-odată amețîĭ, șî kaḑuĭ pi pomînt — odjednom mi se zavrtelo u glavi, i padoh na zemlju [Por.] ♦ dij. var. amețășťe, amețăsc [Kmp.] | [Vidi] | |
387 | amintrîļa | altmintrelea | другачије | amintrîļa [akc. amintrîļa] (pril.) — drugačije, na drugi način [Kmp.] ♦ var. aĭmintrĭa [Por.] | [Vidi] | |
416 | amînatarĭe | amînare | кашњење | amînatarĭe (mn. amînatărĭ) [akc. amînatarĭe] (i. ž.) — kašnjenje, zakašnjavanje ◊ n-o sî trĭakă bun șkolari nuoștri, ku atîta amînatarĭe đi iĭ — neće dobro proći naši đaci, sa tolikim njihovim zakašnjavanjem ♦ var. amînatat [Por.] ∞ amînata | [Vidi] | |
360 | amnari | amnari | оштрити | amnari (ĭuo amnarĭesk, ĭel amnarĭașće) [akc. amnari] (gl. p. ref.) — (zast.) 1. oštriti kosu kamenim brusom ◊ kopilu kosîașće, ama înga nu șćiĭe să amnarĭaskă kuasa bińe — dete kosi, ali još ne zna dobro da brusi kosu 2. kovačkim načinom spajati dva metalna dela ◊ șîna la ruata đi kar ĭe amnarită la duauă luokurĭ — kolska šina spojena je na dva mesta 3. (fig.) podvaljivati nekom, ljuto varati nekog ◊ bagă sama bińe, să nu ći amnarĭaskă vrunu — pazi dobro, da te neko ne prevari ◊ nu amnari lumĭa — nemoj varati ljude [Por.] ∞ amnarĭ | [Vidi] | |
358 | amnarĭ | amnar | оцило | amnarĭ (mn. amnarĭе) [akc. amnarĭ] (i. s.) — 1. ocilo, ognjilo, kresivo; čelični predmet u obliku potkovice kojim se udara o kremen da bi se izazvale varnice; varnicama se palio trud, a ovim se palila vatra; (izob.) obavezni deo pušačkog pribora ◊ fîră amnarĭ nu faś fuoku — bez ocila nema vatre [Crn.] 2. kovački izrađena metalna šipka čiji se jedan kraj zanituje na platnu kose, a drugi, zakrivljeni, uvlači pod grivnu u koju je kosa usađena ♦ (demin.) amnaruț, amnaruș, amnarĭel ◊ am avut un amnaruț, șî l-am pĭerdut — imao sam jedno ocilče, i izgubio ga [Por.] ♦ / a + mînarĭ | [Vidi] | |
429 | amńaḑîț | amiază | подне | amńaḑîț (mn. amńaḑîță) [akc. amńaḑîț] (i. s.) — 1. podne kao doba dana ◊ măĭ un śas pănă la amńaḑîț — još jedan sat do podne ◊ înainće đi amńaḑîț — pre podne ◊ pînă-n amńaḑîț — do podne ◊ dupa amńaḑîț — posle podne 2. ručak, obed u podne ◊ duśe amńaḑîțu la sîpatuorĭ — nosi ručak kopačima ◊ vrĭamĭa đi amńaḑîț — vreme je za ručak 3. a. zenit ◊ suarļi la amńaḑîț — sunce je u zenuitu b. jug, strana sveta ◊ a zburat kîtra amńaḑîț — odleteo ka jugu ♦ supr. mńaḑa nuopțî — sever ♦ skr. var. (ret.) amńaḑ ◊ amńaḑîța nuopțî — (demon.) ponoćnica, šumska majka (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ♦ dij. var. nămļaḑîț (Ranovac) [Mlava] | [Vidi] | |
402 | amńaz | amiază | подне | amńaz [akc. amńaz] (i. m.) — 1. podne, doba dana 2. jug, strana sveta [Kmp.] ♦ dij. var. amńaḑîț [akc. amńaḑîț] [Por.] ♦ dij. var. nămļaḑîț [Mlava] ∞ amńaḑîț | [Vidi] | |
354 | amparațîĭe | împărăţie | царство | amparațîĭe (mn. amparațîĭ) [akc. amparațîĭe] (i. ž.) — carstvo, carevina, careva imovina, kraljevina; imperija ◊ amparatu a pĭerdut amparațîĭa — car je izgubio carevinu ♦ var. împarațîĭe [Por.] ∞ amparat | [Vidi] | |
353 | amparat | împărat | владар | amparat (mn. amparaț) [akc. amparat] (i. m.) — vladar, imperator ◊ pin povĭeșć kopilarĭeșć sa pumeńașće măĭ mult țaru, da pin kînćișe lăutarĭeșć, amparatu — kroz priče za decu više se pominje car, a kroz lautarske pesme, imperator ♦ var. împarat [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
438 | amuțîrĭe | amuţire | мутавост | amuțîrĭe (mn. amuțîrĭ) [akc. amuțîrĭe] (i. ž.) — mutavost, onemelost, stanje nastalo gubitkom sposobnošću govora, glasa ili zvuka ♦ var. amuțală [Por.] ∞ amuțî | [Vidi] | |
357 | anțărț | anţărţ | преклане | anțărț [akc. anțărț] (pril.) — (kal.) preklane, pretprošle godine, pre dve godine ♦ var. alan [akc. alan] ♦ (augm.) anțarțuoń — pre mnogo godina, pre neodređenog broja godina, ali ne u tako dalekoj prošlosti [Por.] ∞ an | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
463 | andîra | întărâtă | задиркивати | andîra (ĭuo ma andîr, ĭel sa andîră) [akc. andîra] (gl. p. ref.) — 1. zadirkivati, izazivati, provocirati ◊ kopilo-la sî andîră đi mińe — ono dete me zadirkuje ◊ nu ći andara — ne provociraj ◊ andîră pi draku — izaziva đavola [Crn.] 2. var. andără ◊ nu măĭ ma andăr đi ĭel — neću ga više zadirkitvati ♦ sin. dîra [Por.] | [Vidi] | |
2606 | andîrmuańe | andârmoane | андрамоље | andîrmuańe (mn. andîrmuańe) [akc. andîrmuańe] (i. ž.) — andramolje, dronjci, starudija; delovi neke stare naprave ◊ nu puot să-ț spun ńimik dă razbuoĭ pănă no-l vĭeḑ, kî are mulće andîrmuańe pră ĭeal — ne mogu ništa da ti kažem o razboju dok ga sam ne vidiš, jer ima mnogo andrmolja na njemu [Stig] ♦ dij. var. andarmaļe (Tanda) ♦ sin. ondoroasă [Por.] ∞ andarmală | [Vidi] | |
964 | Andriĭ | Andrea | Андрија | Andriĭ [akc. Andriĭ] (i. m.) — (antr.) Andrija, muško lično ime ♦ var. Andreĭ, (skr.) Andra, (augm.) Anrdiĭan, (demin.) Andriĭuță, Andruță, Andreĭkă ♦ potomci: alu Andriĭ, Andriĭuońi, posrb. prezime: Andrijević, Andrejević [Por.] ♦ / < Andrei — bibl. ime, koje je u rumunsku kulturu ušlo posredstvom slovenskog crkvenog uticaja (Iordan1983, s.v) (exp. Durlić ) | [Vidi] | |
134 | andrĭeauă | andrea | велика игла | andrĭeauă (mn. andrĭeaļе) [akc. andrĭeauă] (i. ž.) — velika drvena igla, duguljastog oblika sa šiljatim krajevima i rupom na sredini, kojom su muškarci pleli debele čarape ili rukavice ◊ andrĭeauă ĭe ak mare ku kare s-a fakut la śarapĭ șî manușă gruasă — „andreja” je velika igla sa kojom su se plele debele čarape i rukavice (Krivelj) [Crn.] ♦ var. andrĭauă [Por.] ◊ ĭuo ku andrĭaua kuos la măturĭ — ja sa velikom iglom opšivam metle (Laznica) [Hom.] ♦ up. ak | [Vidi] | |
2685 | anđeļiaće | îndelete | лагано | anđeļiaće [akc. anđeļiaće] (pril.) — (zast.) lagano, bez žurbe, ležerno; pažljivo ◊ mînă anđeļiaće, kî ĭastă gĭață pi drum — vozi lagano, jer ima leda na putu ♦ sin. înśet [Crn.] ♦ dij. var. ănđeļeće (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pinđeļeće (Debeli Lug) [GPek] | [Vidi] | |
916 | Angel | Anghel | Анђел | Angel [akc. Angel] (i. m.) — (antr.) Anđel, lično ime koje je u narod ušlo pod uticajem hrišćanske crkve ◊ moșu Angel a trait mult — čiča Angel je dugo živeo ♦ / < grč. angelos — „vesnik” ♦ var. Anđel [Por.] | [Vidi] | |
1504 | antaļira | interna | интернирати | antaļira (ĭuo antaļirĭeḑ, ĭel antaļirĭaḑă) [akc. antaļira] (gl. p.) — internirati, odvoditi u logor (za vreme rata); zarobiti; zatvoriti ◊ Ńamțî antaļirat lumĭa far đi vină, numa pintru partizań — Nemci su internirali nevine ljude, samo zbog partizana ♦ var. ăntaļira, întaļira, întăļiri [Por.] | [Vidi] | |
631 | antaļirit | internat | интерниран | antaļirit (antaļirită) (mn. antaļiriț, antaļiriće) [akc. antaļirit] (prid.) — interniran, zarobljen u ratu i odveden u logor ◊ la antaļirit Bugari, ș-a murit în lager — internirali su ga Bugari, i umro je u logoru ♦ var. întaļirit, întîļirit [Por.] ∞ antaļira | [Vidi] | |
368 | ańina | anina | окачити | ańina (ĭuo ańin, ĭel ańină) [akc. ańina] (gl. p. ref.) — okačiti (se), kačiti neki predmet na visini ◊ nu ańina trasta-ĭa atîta đi sus, n-o sî puot s-o aźung — nemoj kačiti tu torbu tako visoko, neću moći da je dohvatim ♦ sin. atîrna [Por.] ♦ dij. var. aļina (aļin, aļină) Samarinovac [Kmp.], Ždrelo [Mlava] | [Vidi] | |
296 | apara | apăra | бранити | apara (ĭuo apîr, ĭel apîră) [akc. apara] (gl.) — braniti, štititi, čuvati ◊ apîră kopiĭi đi kîń — brani decu od pasa ◊ sî apîră đi rîaļe — brani se od zla ◊ ma apîr đi napastă — branim se od nepravde [Crn.] ◊ duamńe apîră — bože sačuvaj ♦ sin. pazîa [Por.] ♦ dij. var. apăra [Kmp.] | [Vidi] | |
3701 | apaș | apaș | битанга | apaș (mn. apaș) [akc. apaș] (i. m.) — bitanga, varalica ◊ așa apaș n-a măĭ vaḑut lumĭa pănă akuma, minće șă fură ka ńima — takvu bitangu još nije video svet do sada, laže i krade ko niko ♦ sin. aĭman, mangă [Por.] | [Vidi] | |
192 | apatuos | apătos | водњикав | apatuos (apatuasă) (mn. apatuoș, apatuasă) [akc. apatuos] (prid.) — vodnjikav, koji sadrži mnogo vode ◊ pĭapino-sta ĭe apatuos, șî nuĭe dulśe — ova dinja je vodnjikava, i nije slatka [Crn.] ◊ mĭ-a dat tata un luok apatuos, numa puot bruoșćiļi să krĭesk în ĭel — dao mi je otac jednu vodnjikavu njivu, mogu samo žabe da gajim u njoj ♦ var. apuos [Por.] ∞ apă | [Vidi] | |
404 | apăra | apăra | бранити | apăra (ĭo apăr, ĭel apără) [akc. apăra] (gl.) — braniti, štititi [Kmp.] ♦ dij. var. apîra (apîră, apîr) ◊ đi źaba sa apîră, đe vină ĭe đi kînd s-a naskut — uzalud se brani, kriv je od kako se rodio [Por.] | [Vidi] | |
135 | aprinđe | aprinde | палити | aprinđe (ĭuo aprind, ĭel aprinđe) [akc. aprinđe] (gl. p. ref.) — 1. (za materijale koji sagorevaju) paliti, zapaljivati, pripaljivati ◊ aprinđe-m bîtu đi mașînă — zapali mi palidrvce ◊ du-će, aprinđe gunuoĭu-la să ardă — idi, zapali ono đubre da izgori 2. (za oružje) opaliti ◊ ăl luvă la uokĭ, șă aprinsă pușkă — uze ga na nišan, i opali iz puške 3. (za čoveka) padati u vatru, postati jarostan; razjariti se ◊ ńiś nu gaćiĭ vuorba da ĭel sa aprinsă, ńi svađirăm ka țîgańi — nisam ni završio reč a on se upalio, svađali smo se kao Cigani [Por.] ♦ dij. var. aprinďe [Kmp.] | [Vidi] | |
386 | aprinďe | aprinde | палити | aprinďe (ĭo aprind, ĭel aprinďe) [akc. aprinďe] (gl. p. ref.) — paliti se, zapaliti se [Kmp.] ♦ dij. var. aprinđe [Por.] | [Vidi] | |
939 | apruor | amproor | испаша | apruor (mn. apruourĭе) [akc. apruor] (i. s.) — (zast.) ispaša ovaca uoči đurđevdanske bačije ◊ s-a dus ku uoĭļi la apruor, să ļi paskă bińe đi măsurat lapćiļi la baśiĭe — otišao je sa ovcama na ispašu, da ih dobro napase za merenje mleka na bačiji ♦ var. napruor [Por.] | [Vidi] | |
1458 | apta | apta | силити | apta (ĭuo apt, ĭel aptîĭe) [akc. apta] (gl.) — siliti, vršiti nasilje; grabiti; otimati na silu; varati ◊ nu apta pi ńima, kî ĭe pakat — ne sili nikog, jer je greh (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
240 | apukatură | apucătură | грип | apukatură1 (mn. apukaturĭ) [akc. apukatură] (i. ž.) — (med.) 1. prehlada, grip (lat. influentia) ◊ am raśit șî ma trĭaśe apa, ka kînd o sî sa pună apukatu pi mińe — prehladio sam se i probija me znoj, kao da će me uhvatiti grip 2. razne bolesti stomaka, glave i sl. ◊ apukatu sa ḑîs la măĭ mulće buaļe, nu numa la buaļe dusă đin raśală — pod gripom su se podrazumevale razne bolesti, ne samo one nastale od prehlada ♦ var. apukatu ◊ l-a prins apukatu, s-a pus apukatura pi ĭel — uhvatio ga je grip (ili neka druga bolest, koja je propraćena drhtavicom i temperaturom) ◊ đeskînćik đi apukatu, đi apukatură — bajalica protiv gripa [Por.] ∞ apuka | [Vidi] | |
370 | apuos | apos | воден | apuos (apuosă) (mn. apuoș, apuosă) [akc. apuos] (prid.) — voden, vodnjikav, podvodan (za zemljište ◊ am un luok lînga rîu, apuos ku tuot, bun ĭe numa đi vîrḑariĭe — imam njivu pored reke, potpuno je vodnjikav, dobar je samo sa kupusište ♦ var. apatuos [Por.] ∞ apă | [Vidi] | |
371 | apuriĭe | apărie | водурина | apuriĭe (mn. apuriĭ) [akc. apuriĭe] (i. ž.) — 1. (augm.) vodurina, velika količina tekuće vode; poplava ◊ apuriĭe în tuaće părțîļi — vodurina na sve strane 2. veća količina prosute vode ♦ var. apușînă ◊ veńi o apușînă ku tuot, șî ńi luvă kasa — nadošla je neka vodurina, i odnela nam kuću ♦ sin. pouod [Por.] ∞ apă | [Vidi] | |
236 | aramaș | rămaș | опклада | aramaș (mn. aramașă) [akc. aramaș] (i. ž.) — opklada ◊ s-a luvat la aramaș, s-a aramașît — opkladili se, sklopili opkladu ◊ a pĭerdut aramașu — igubio opkladu ◊ aĭ, faśem aramaș, dakă kućeḑ — hajde, da se opkladimo, ako smeš [Por.] ♦ dij. var. ramaș [Crn.] | [Vidi] | |
237 | aramașî | rămăși | кладити се | aramașî (ĭuo aramașîăsk, ĭel aramașîașće) [akc. aramașî] (gl. p. ref.) — kladiti se, sklapati opkladu ◊ iĭ drag sî sa aramașîaska ku fiĭe kare — voli da se kladi sa bilo kim ◊ nu ći aramașî dakă n-aĭ bań — nemoj se kladiti, ako nemaš pare [Por.] ♦ dij. var. ramașîașće [Crn.] | [Vidi] | |
2331 | Aranźel | arhanghel | Аранђел | Aranźel (mn. aranźeļ) [akc. Aranźel] (i. m.) — I. (rel.) 1. (demon.) Aranđel, mitološko biće koje ljudima uzima dušu ◊ la uom kare ḑaśe pi muarće, Aranźelu vińe ku triĭ kuțîće, șă-ĭ skuaće sufļitu — čoveku koji leži na samrti, Aranđel dolazi sa tri noža, i vadi mu dušu 2. (kal.) slava, krsno ime ◊ Svići Aranźelu ĭe prazńiku alu mulț rumîń; ĭastă Aranźel đi vară, șî Aranźel đi tuamnă — Sveti Aranđeo je slava mnogih Vlaha; postoji letni i jesenji Aranđel II. (antr.) l.i. Aranđel ◊ ĭastă kopiĭ la rumîń, lu kare nașu la boćeḑ ļ-a dat nume Aranźel, kî sî-ĭ pazaskă Aranźelu, să nu-ĭ ĭa ćińirĭ — ima vlaške dece kojima je kum na krštenju dao ime Aranđel, da ih Aranđel čuva, da ih ne uzme mlade [Por.] | [Vidi] | |
145 | arat | аrаt | изоран | arat2 (arată) (mn. araț, araće) [akc. arat] (prid.) — izoran, pooran ◊ luoku ĭe abĭa arat ku duauă parĭekĭ đi buoĭ — njiva je jedva izorana sa dva para volova [Crn.] ♦ dij. var. aratură ∞ ara | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1490 | aratat | arătat | приказан | aratat (aratată) (mn. arataț, arataće) [akc. aratat] (prid.) — prikazan, koji je izložen pokazivanju; pokazan ◊ sămnu ăl aratat, nu la înțaļes ńima — pokazani znak nije razumeo niko [Por.] ♦ dij. var. arăta [Kmp.] ∞ arata | [Vidi] | |
144 | aratură | arătură | орање | aratură (mn. araturĭ) [akc. aratură] (i. ž.) — 1. oranje ◊ luoku are o ḑî đi aratură, puaće șî măĭ tare — njiva ima dan oranja, možda i jače [Crn.] 2. oranica, izorano zemljište; zemljište dobro za oranje ◊ asta ĭe pomînt bun đi aratură — ovo je zemljište dobro za oranicu [Por.] ♦ dij. var. arătură [Kmp.] ∞ ara | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
245 | arțaguos | arţăgos | зловољан | arțaguos (arțaguasă) (mn. arțaguoș, arțaguașă) [akc. arțaguos] (prid.) — zlovoljan, razdražljiv, spreman na svađu i kavgu ◊ uom arțaguos — kavgadžija, napasnik; svađalica [Por.] ♦ dij. var. rțaguos [Crn.] ∞ arțag | [Vidi] | |
246 | arțarĭ | arţar | црни јавор | arțarĭ (mn. arțarĭ) [akc. arțarĭ] (i. m.) — (bot.) crni javor (Acer platanoides, Acer tartaricum) ◊ arțarĭu ĭe bun đi fakut fluĭere șî dĭelurĭ đi laută — crni javor je dobar za izradu frula i delova za violinu ◊ arțarĭ ĭe un fĭeļ đi palćin — arcar je vrsta javora [Por.] ♦ dij. var. îrțarĭ (Ranovac) [Mlava] ∞ palćin | [Vidi] | |
247 | arțuagă | arţăgos | бабускера | arțuagă (mn. arțuaźe) [akc. arțuagă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) 1. babuskera, stara žena ◊ ĭastă muĭerĭ batrîńe kare sînt urîće ka muarća, da au șî narau rău, đi ĭaļe sa ḑîśe kă sînt arțuaźe — ima starih žena koje su ružne ko smrt, a imaju i ružnu narav, za njih se kaže da su babuskere 2. prgava osoba, svađalica; prznica ◊ o arțuagă đi uom, la tuot nat îĭ sĭare-n kap — prznica od čoveka, sa svakim se kači 3. (fig.) mrcina ◊ o îrțuagă đi uom, abĭa-ș traźe kuru dupa ĭel — mrcina od čoveka, jedva vuče dupe za sobom ♦ var. îrțuagă ♦ var. mîrțuagă [Por.] ∞ arțag | [Vidi] | |
161 | arćiĭe | hârtie | хартија | arćiĭe (mn. arćiĭ) [akc. arćiĭe] (i. ž.) — hartija, papir ◊ fuaĭe đi arćiĭe — list papira ◊ arćiĭa đi skris — hartija za pisanje ◊ pus pi arćiĭe, să nu sa zauĭće — stavljeno na papir, da se ne zaboravi; zabeleženo, zapisano ◊ supțîrĭe ka arćiĭa — tanko kao hartija [Por.] ♦ dij. var. arťiĭe (mn. arťiĭ) [Kmp.] | [Vidi] | |
223 | arđală | ardere | згариште | arđală (mn. arđaļе) [akc. arđală] (i. ž.) — 1. zgarište, sagorelo mesto, sagoretina, izgoretina ◊ ĭastă o arđală în poĭană, sigurat vrunu a fakut fuoku — ima neko zgarište u polju, sigurno je neko ložio vatru 2. vrelina, toplina, toplota ◊ pripĭașće suariļi, șî đi arđală nu puoț să sufļi — pripeklo sunce, i od vreline ne možeš da dišeš ♦ var. arsură ♦ var. (ret.) arđarĭe (mn. arđerurĭ, arđelurĭ) ♦ sin. kaldură [Por.] ∞ arđe | [Vidi] | |
112 | arđe | arde | горети | arđe (ĭuo ard, ĭel arđe) [akc. arđe] (gl.) — goreti ◊ kînd ińima înśĭape a arđe, nu sa stîmpără ku apă — kad srce počne goreti, ne gasi se vodom ◊ arđeĭ palmă! — ošamari ga! (ošamariti ) ◊ arđe suariļi — sunce peče, žeže ◊ arđe fuoku ku stînsu — vatra gori bez plamena, tinja [Por.] ♦ dij. var. arďe [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
491 | arđimĭe | arzime ? | врелина | arđimĭe (mn. arđimĭ) [akc. arđimĭe] (i. ž.) — vrelina, zapara, sparina ◊ arđimĭe mare, sa uskă tuot — velika sparina, sve se suši ♦ var. arḑîmĭe [Por.] ∞ arđe | [Vidi] | |
492 | arďi | ardei | паприка | arďi (mn. arďiĭe) [akc. arďi] (i. m.) — (bot.) paprika ◊ arďiu ĭuťe — ljuta paprika ◊ arďiĭe umpluťe — punjene paprike ◊ arďiu dulče — slatka paprika ◊ pačebuĭa — aleva paprika ♦ var. arďiu [Kmp.] ♦ dij. sin. piparkă [Por.] | [Vidi] | |
390 | arďika | ridica | дизати (се) | arďika (ĭuo аrďik, ĭel arďikă) [akc. arďika] (gl. p. ref.) — dizati (se), podizati (se), izdizati (se) ◊ kînd sa kulkă, greu s-arďikă — kad legne, teško se diže [Kmp.] ♦ var. rađikă [Por.] | [Vidi] | |
230 | argasală | argăseală | штављење | argasală (mn. argasîaļe) [akc. argasală] (i. ž.) — (zast.) (erg.) štavljenje, obrada kože ◊ lukru grĭeu ĭe argasală la pĭeĭ — štavljenje kože je težak posao ♦ var. argasîĭe [Por.] ∞ argasî | [Vidi] | |
423 | arič | arici | јеж | arič (mn. arič) [akc. arič] (i. m.) — (zool.) jež ◊ kînd kopii bat ďin palme, ariču sa fače gem — kad deca pljeskaju rukama, jež se skupi u klube [Kmp.] ♦ dij. var. ariś [Por.] ∞ ariś | [Vidi] | |
164 | aripat | aripat | крилат | aripat (aripată) (mn. aripaț, аripaće) [akc. aripat] (prid.) — 1. krilat, koji ima krila 2. (ret.) (fig.) smeo, neoprezan, koji se zanosi nečim što prevazilazi njegovu snagu ♦ var. arpiĭat (Tanda) [Por.] ∞ aripă | [Vidi] | |
163 | aripă | aripă | крило | aripă (mn. ăripĭ, ărpĭ) [akc. aripă] (i. ž.) — krilo ◊ baće đin ărpĭ — mlatara krilima ◊ a kîpatat ărpĭ — dobio krila, (fig.) osmelio se, okuražio ◊ aripa śĭeruluĭ — nebeski svod (Rudna Glava) [Por.] ♦ var. arpĭe ♦ (demin.) arpiuară (Tanda, Crnajka) [Por.] (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ var. dem. aripĭuară [Por.] | [Vidi] | |
128 | ariś | aric | јеж | ariś (mn. ariś) [akc. ariș] (i. m.) — (zool.) jež (Erinaceus europaeus) ◊ ariśu ku ariśuaĭka duorm în frunḑă — jež i ježica spavaju u lišću [Por.] ♦ dij. var. arič [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
162 | ariuș | coricov | киселица | ariuș (mn. ariușă) [akc. ariuș] (i. s.) — (bot.) (zast.) kiselica, vrsta jako kisele divlje jabuke (Malus sylvestris) ◊ ariuș ĭe puom sîrbaćik ku puama akră — kiselica je divlja voćka sa kiselim plodom ♦ var. ariĭuș, iriuș, iriĭuș ♦ sin. korikivă [Por.] ♦ dij. sin. korikuvă [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
130 | arîăț | erete | кобац | arîăț (mn. arîățî) [akc. arîăț] (i. m.) — (ornit.) kobac kokošar (Falco subbuteo) ◊ kluoța apîră pîlgu ĭeĭ đi arîăț — kvočka brani svoje jato od kopca [Crn.] ♦ sin. uļ gainarĭ [Por.] ♦ dij. var. arăț [Kmp.] ♦ dij. sin. irikob (Sige) [Hom.] ∞ uļ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
111 | arĭe | arie | гумно | arĭe (mn. ărĭ) [akc. arĭe] (i. ž.) — gumno, guvno ◊ arĭe ĭe luok unđe sa trăirat șî s-a vînturat grîu ku kalu șî ku vîntu — gumno je mesto gde se pomoću konja i vetra vršilo i vejalo žito ♦ var. are ♦ up. gĭep [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
221 | armat | armat | наоружан | armat (armată) (mn. armaț, armaće) [akc. armat] (prid.) — naoružan, pod oružjem, sa oružjem ◊ uamiń armaț — naoružani ljudi ♦ var. înarmat [Por.] ∞ arma | [Vidi] | |
812 | armurikă | armonică | хармоника | armurikă (mn. armurič) [akc. armurika] (i. ž.) — (muz.) harmonika, muzički insturment ◊ armurikă ďe gură — usna harmonika [Kmp.] ♦ dij. var. armuńikă ◊ a-nvațat la șkuală sî kînće đin armuńikă — učio je u školi da svira harmoniku [Por.] | [Vidi] | |
485 | Arnaglaua | Arnaglaua | Рудна Глава | Arnaglaua [akc. Arnaglaua] (i. ž.) — (ojk.) Rudna Glava, vlaško selo u Gornjem Poreču, naseljeno je Vlasima Munćanima i pripada opštini Majdanpek ◊ pin Arnaglaua trĭaśe rîu Șașka — kroz Rudnu Glavu protiče reka Šaška ◊ Arnaglaua ĭe sat đaluruos, are mulće kulmĭe șî ogașă — Rudna Glava je brdsko selo, ima mnogo kosa i potoka ◊ ogașîļi tună în rîu Șașka, đi parća đirĭaptă: Biļizvuorța, Ostrovița șî Lozovița, da đi parća stîngă Bļizńa, Bistovița Mikă șî Bristovița Mare — potoci se ulivaju u reku Šašku, s desna: Beli Izvor, Ostrovica i Lozovica, a s leve strane Blizna, Mala i Velika Brestovica ◊ Arnaglaua are patru kotunurĭ marĭ, kare sa kĭamă: Bļizńa, Krșĭe, Șopît șî Bugoglaua — Rudna Glava ima četiri velika zaseoka, koji se zovu: Blizna, Krš, Šopot i Bukova Glava ♦ var. Îrnaglaua [Por.] | [Vidi] | |
486 | arnaglavĭan | arnaglăvean ? | Рудноглавац | arnaglavĭan (mn. arnaglavĭeń) [akc. arnaglavĭan] (i. m.) — Rudnoglavac, stanovnik Rudne Glave, vlaškog sela u opštini Majdanpek ◊ arnaglavĭanuĭe uom đi Arnaglaua, sat rumîńesk în Porĭeśa đi Sus — Rudnoglavac je čovek iz Rudne Glave, vlaškog sela u Gornjem Poreču ♦ up. arnaglavĭană ♦ var. îrnaglavĭan, îrnaglavĭeń [Por.] ∞ Arnaglaua | [Vidi] | |
3470 | arnaglavĭană | arnaglăveană ? | Рудноглавка | arnaglavĭană (mn. arnaglavĭańe) [akc. arnaglavĭană] (i. ž.) — Rudnoglavka, stanovnica sela Rudna Glava u opštini Majdanpek ◊ arnaglavĭană ĭe famĭaĭe muĭerĭaskă, kare ĭe naskută or traĭașće în sat rumîńesk Arnaglaua, în Porĭeśa đi Sus — Rudnoglavka je ženska osoba, koja je rođena ili živi u vlaškom selu Rudna Glava, u Gornjem Poreču ♦ var. îrnaglavĭană ♦ up. arnaglavĭan [Por.] ∞ Arnaglaua | [Vidi] | |
425 | Arnauta | Arnăută | Арнаута | Arnauta [akc. Arnauta] (i. ž.) — (hidr.) Arnauta, reka, izvire u ataru sela Dobro Polje, protiče kroz Dobrujevac, Boljevac, Mali Izvor i Valakonje, i uliva se u Crni Timok, i potok koji izvire u Savincu, i koji se takođe uliva u Crni Timok ◊ Arnauta buļuoțuluĭ pimovara ĭe turburĭe, da vară arĭe apă puțînă — boljevačka Arnauta je s proleća mutna, a leti ima malo vode [Crn.] ∞ Arnaut | [Vidi] | |
1518 | arńiğ | arnici | конац | arńiğ (mn. arńiğe) [akc. arńiğ] (i. s.) — konac za vez ◊ a kumpărat la muĭere ață ďe kusut — kupio ženi konac za vez [Kmp.] ♦ dij. var. arńiś [Crn.] ♦ dij. var. arńiź [Por.] | [Vidi] | |
873 | arńiś | arnici | памучни конац | arńiś (mn. arńiśurĭ) [akc. arńiś] (i. m.) — (zast.) konac za izradu veza na ženskim i muškim košuljama dobijen ručnim predenjem pamuka ◊ am tuors bunbak đi arńiś — prela sam pamuk za vez ◊ puĭaĭ kamașă nuauă ku rîurĭ đi arńiś — izvezla sam novu košulju pamučnim koncem ◊ rîuri puĭaț ku arńiś sînt mîĭ marunț șî mîĭ țînatuorĭ — vez rađen pamučnim koncem je sitniji i trajniji [Crn.] ♦ dij. var. arńiğ — konac za vez [Kmp.] ◊ arńiź — sitan vez [Por.] | [Vidi] | |
1519 | arńiź | arnici | вез | arńiź (mn. arńiźe) [akc. arńiź] (i. s.) — vez, naročito sitan vez izveden pamučnim koncem [Por.] ♦ var. arńiś (Tanda) ♦ dij. var. arńiğ [Kmp.] ♦ dij. var. arńiś [Crn.] | [Vidi] | |
157 | arpaźik | arpagic | арпаџик | arpaźik (mn. arpaźik) [akc. arpaźik] (i. m.) — (bot.) arpadžik, sitan crni luk za sađenje (Allium schoenoprasum) ◊ arpaźiku ĭe măĭ bun sĭ sa pună tuamna, kă śĭapa, kînd krĭașće n-o prinđe sîaśita — arpadžik je najbolje da se sadi ujesen, jer luk, kada bude nicao, neće zahvatiti suša ♦ var. rîpaźik [Por.] ♦ dij. var. arbăğik [Kmp.] | [Vidi] | |
1507 | arpiĭa | arpiia | окрилатити | arpiĭa (ĭuo ma ărpiĭ, ĭel sa ărpiĭe) [akc. arpiĭa] (gl.) — (ornit.) okrilatiti, dobiti krila ◊ puĭi în kuĭb înśep arpiĭa ĭuta, dakă-ĭ pasîrĭa arańiașće bun — ptići u gnezdu počinju da krilate brzo, ako ih majka dobro hrani ♦ var. ărpiĭa (Tanda, Crnajka) [Por.] | [Vidi] | |
1506 | arpiĭat | aripat | крилат | arpiĭat (arpiĭată) (mn. arpiĭaț, arpiĭaće) [akc. arpiĭat] (prid.) — (ornit.) krilat, koji ima krila ◊ pasîrĭa ĭe žuavină arpiĭată — ptica je krilata životinja (Tanda, Crnajka) ♦ var. ărpiĭat [Por.] ∞ arpiĭa | [Vidi] | |
785 | arpiuară | aripioară | крилашце | arpiuară (mn. arpiuorĭ) [akc. arpiuară] (i. ž.) — 1. (demin.) krilašce, krilce 2. naziv obrednog hleba, registrovanog na pomani u selu Slatina, opština Bor ♦ / arpĭe — krilo [Crn.] ♦ dij. var. aripĭuară [Por.] ∞ aripă | [Vidi] | |
1505 | arpĭe | aripă | крило | arpĭe (mn. ărpĭ) [akc. arpĭe] (i. ž.) — krilo ◊ pasîrĭe ku arpĭa frîntă — ptica sa polomljenim krilom (Tanda, Crnajka) ♦ var. aripă (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
115 | arźauă | argea | ложиште | arźauă (mn. arźaļе) [akc. arźauă] (i. ž.) — 1. (zast.) ložište ◊ arźauă s-a ḑîs đivrodată la luok unđe s-a fakut fuok — „arđaua” se nekada nazivalo mesto gde se ložila vatra 2. (zast.) žarište ispod razboja za tkanje ◊ arźauă a fuost adînkatură đi žîgaraĭ supt razbuoĭ đi țasut — „arđaua” je bilo udubljenje za žar ispod razboja za tkanje [Por.] 3. (zast.) zemunica u kojoj se tkalo leti ◊ arźaua a fuost borđeĭ fakut adîns đi țasut vara la tuortu đi kîńipă șî đi in, kî atunśa tuortu a prins măĭ multă uđală — „arđaua” je zemunica posebno napravljena da se u njoj leti tka pređa od konoplje i lana, jer je pređa tada primala najviše vlage [Crn.] ∞ arđe | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
224 | arźint | argint | сребро | arźint (mn. arźinț) [akc. arźint] (i. s.) — srebro ◊ đi arźint — od srebra, srebrn [Por.] ♦ dij. var. arğint [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
258 | askuțîmĭe | ascuţime | оштрина | askuțîmĭe (mn. askuțîmĭ) [akc. askuțîmĭe] (i. ž.) — oštrina ♦ var. askuțîrĭe [Por.] ∞ askuțî | [Vidi] | |
273 | asprĭală | aspreală | храпавост | asprĭală (mn. asprĭaļе) [akc. asprĭală] (i. ž.) — 1. (za površine materijala) hrapavost, bodljikavost, oštrina; neravnina 2. (za vremenske prilike) hladnoća, mraz 3. (fig.) strogost, ljutitost ♦ var. asprimĭe, aspurimĭe [Por.] ∞ aspri | [Vidi] | |
270 | aspru | aspru | храпав | aspru (aspră) (mn. aspri, aspre) [akc. aspru] (prid.) — 1. hrapav, ima neravnu, oštru površinu ◊ đi kaśulă ĭe bună pĭaļa đi uaĭe ku lîna aspră — za šubaru je dobra ovčja koža sa oštrom vunom 2. (za vreme) oštar vetar, oštra zima ◊ baće un vînt aspru — duva neki oštar vetar ◊ ĭarna-sta ĭe koźa aspră — ova zima je veoma oštra 3. (za emocije) ljut, narogušen ◊ sa-ntuarsă aspru kîtră mińe, kî fu rău mîńiĭuos — okrenuo se oštro prema meni, jer beše jako ljut [Crn.] ♦ dij. var. aspur [Por.] ∞ aspri | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
272 | aspur | aspru | храпав | aspur (aspură) (mn. aspurĭ, aspurĭe) (prid.) — 1. hrapav, oštar, bodljikav ◊ ĭerĭa ńișći krîstavĭeț đi bîtrîńață ku kaža aspură, akuma, parke, s-a pĭerdut — behu neki starinski krastavci sa rapavom korom, sada su se, čini mi se, izgubili 2. (fig.) strog, grub, tvrd; ljutitit, spreman na svađu ◊ vorbĭașće rugoșît, ku glas aspur — govori pomuklo, sa rapavim glasom ♦ var. aspru [Por.] ∞ aspri | [Vidi] | |
449 | asta | asta | овај | asta (mn. așća) [akc. asta] (zam.) — ovaj, ova, ovo a. ova ◊ asta muĭarĭa ĭe vrĭańikă — ova žena je vredna ◊ asta kasă ĭe marĭe — ova kuća je velika [Crn.] b. ovaj ◊ asta uom ĭe ńikunoskut — ovaj čovek je nepoznat [Pom.] ◊ asta daskîl đies ńi baće — ovaj učitelj nas često bije [Por.] c. ovo ◊ asta kopil are tată vitrîg — ovo dete ima očuha [Pom.] ◊ asta-vară — proletos, prošlog leta ◊ asta-ĭarnă — zimus ♦ skr. sta ◊ uomu-sta, fata-sta, lukro-sta — ovaj čovek, ova devojka, ovaj posao ♦ dij. var. ăsta [Por.] | [Vidi] | |
4533 | asta-nuapće | astă-noapte | ноћас | asta-nuapće [akc. asta-nuapće] (pril.) — noćas, ove noće ◊ asta-nuapće uoki n-a-nkis đi durĭarĭa đințîlor — noćas oko nije sklopio od zubobolje [Por.] ♦ dij. var. az-noapťe [Kmp.] ∞ asta | [Vidi] | |
1011 | astaĭarnă | astă-iarnă | зимус | astaĭarnă [akc. astaĭarnă] (pril.) — zimus, prošle zime ◊ astaĭarnă a fuost źer mare — zimus je bio veliki mraz ♦ / < asta — ova (ovo, ove) + ĭarnă — zima [Por.] ♦ dij. var. astă-ĭarnă [akc. astă-ĭarnă] [Kmp.] | [Vidi] | |
3 | astanuapće | astă-noapte | ноћас | astanuаpće [akc. astanuapće] (pril.) — noćas, ove noći ◊ astanuapće n-am durmit ńiśkum đi durĭarĭa đințîlor — noćas nisam spavao nikako od zubobolje [Por.] ♦ dij. var. aznoapťe [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1010 | astavară | astă-vară | летос | astavară [akc. astavară] (pril.) — letos, prošlog leta ◊ astavară sa ḑîśe la vara trĭekută — letos se kaže za prošlo leto ♦ / < asta — ovo + vară — leto [Por.] | [Vidi] | |
383 | astăz | astăzi | данас | astăz [akc. astăz] (pril.) — danas [Kmp.] ♦ dij. var. astîḑ ◊ astîḑ ĭe vrĭamĭă bună — danas je lepo vreme [Por.] | [Vidi] | |
107 | astîḑ | astăzi | данас | astîḑ [akc. astîḑ] (pril.) — danas, ovog dana ◊ în ḑîua đi astîḑ — na današnji dan ◊ astîḑ-mîńe — danas-sutra ◊ đi astăḑ pănă mîńe — od danas do sutra [Por.] ♦ dij. var. astăz [Kmp.] ♦ / < asta — „ovaj”, ḑî skr. < ḑîuă — „dan” | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
498 | astragană | astrahan | астрагана | astragană (mn. astragańе) [akc. astragană] (i. ž.) — astragana, vrsta momačke šubare od kože tek ojagnjenog jagnjeta ◊ kaśulă đi astragană măĭ mul a purtat baĭețî — šubare od astragana najčešće su nosili momci ♦ var. stragană [Por.] ∞ țuală | [Vidi] | |
420 | astupuș | astupuș | запушач | astupuș (mn. astupușurĭ) [akc. astupuș] (i. s.) — zapušač, čep ♦ sin. dop [Kmp.] ♦ dij. sin. duop ◊ mĭ-a dus numa duauă astupușurĭ — doneo mi je samo dva zapušača ◊ a kaḑut astupușu đi la kilă, șî bĭarĭa s-a varsat — otpao je zapušač sa flaše, i piće se prosulo [Por.] ∞ astupa | [Vidi] | |
407 | așaḑat | așezat | притиснут | așaḑat (mn. așaḑaț, așaḑaće) [akc. așaḑat] (prid.) — 1. pritisnut, koji trpi pritisak ◊ žuok așaḑat — igranje u kolu sa osloncem na celo stopalo ♦ var. așăzat (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. sagnit, pognut; nizak ◊ un śas stă așaḑat, muara să-l duara tare la burtă — ceo sat stoji pognut, mora da ga mnogo boli stomak ♦ sin. pisat [Por.] ∞ așaḑa | [Vidi] | |
348 | așćarńe | așterne | простирати | așćarńe (ĭuo așćern, ĭel așćarńe) [akc. așćarńе] (gl.) — 1. prostirati, nameštati prostirku ◊ ĭa akuma așćarńe pîătura pi pat — ona sada prostire ponjavu na krevet ◊ baba așćarńe țîańiku pi masă — baba prostire čaršav na sto ◊ kopilu s-a dus să așćarnă paĭe la vaś — dete je otišlo da prostre slamu kravama [Crn.] ♦ dij. var. așćearńe, așćiarńe 2. nameštati ležaj za spavanje ◊ du-će, așćearńe patu — idi, namesti (pripremi) krevet (za spavanje) ◊ nu-m așćerńa źuos, kă nu mis puork — nemoj mi prostirati na zemlji, jer nisam svinja [Por.] ♦ dij. var. așťerńe (așťern) ◊ așťerńe patu — sprema (namešta) krevet [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1827 | așćernut | așternut | лежај | așćernut1 (mn. așćernuturĭ) [akc. așćernut] (i. s.) — (zast.) ležaj, prostirka na kojoj se spavalo na zemlji; krevet ◊ uń-će prinđe nuapća, îț faś așćernut pi pomîntol guol, șî duormĭ fara grižă — gde te zatekne noć, napraviš ležaj na goloj zemlji, i spavaš bez brige ◊ așćernutu nu mi bun, ma baće la șîaļe — ležaj mi nije dobar, bije me u leđa (žulja me) ♦ sin. kulkuș [Por.] ♦ dij. var. așćarnut [Crn.] ∞ așćarńe | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
446 | așćeta | aștepta | чекати | așćeta (ĭuo așćet, ĭel așćată) [akc. așćeta] (gl.) — čekati, očekivati, iščekivati, sačekivati, dočekivati ◊ nu ma așćeta, nu vin — ne čekaj me, ne dolazim ♦ var. așćepta [Por.] ♦ dij. var. așťepta [Kmp.] | [Vidi] | |
406 | așeza | așeză | намештати (се) | așeza (ĭo așez, ĭel așază) [akc. așeza] (gl. p. ref.) — nameštati (se), smeštati (se) ◊ sa așază la masă — seda (smešta se) za sto ◊ sa așază în pat — seda na krevet, smešta se u krevet ◊ fata așază țoaļiļi pe pat — devojka namešta odeću na krevet [Kmp.] ♦ dij. var. așaḑa [Por.] | [Vidi] | |
391 | așkie | așchie | ивер | așkie (mn. așkiĭ) [akc. așkie] (i. ž.) — iver, treska ◊ moșu a čoplit, și ĭ-a dat așkia în okĭ — čiča je tesao, i udario ga iver u oko [Kmp.] ♦ dij. var. ĭașkĭe [Por.] ♦ dij. var. ășke [Tim.] | [Vidi] | |
393 | așťepta | aștepta | чекати | așťepta (ĭuo așťept, ĭel așťaptă) [akc. așťepta] (gl.) — čekati, očekivati, sačekivati ◊ nu ma așťepta — nemoj me čekati [Kmp.] ♦ var. așćeta, așćepta [Por.] | [Vidi] | |
776 | așuou | așău | ашов | așuou (mn. așuave) [akc. așuou] (i. m.) — ašov, vrsta lopate koja služi za riljanje i kopanje ◊ ku așuou sa sapă, ku lopata sa înkarkă — ašovom se kopa, a lopatom se tovari ♦ var. arșuou [Por.] ◊ građina sapată ku arșuou mîĭ bińe rođașće — bašta izriljana ašovom najbolje rađa [Crn.] | [Vidi] | |
305 | aśi | aci | ту | aśi [akc. aśi] (pril.) — tu, na to mesto (za prostor u blizini sagovornika) ◊ lasă aśi — ostavi tu ◊ aśi am fuost — tu sam bio [Crn.] ♦ var. aśiĭa ◊ kînd ḑîk „lasă aśi (aśiĭa)”, tu laș śeva lînga ćińe, da kînd ḑîk „lasă aiś”, laș lînga mińe — kad kažem „aśi”, ostavljaš nešto pored sebe, (u tvojoj blizini), a kada kažem „aiś”, ostavljaš nešto pored mene (u mojoj blizini) [Por.] | [Vidi] | |
92 | aśirat | acerat | вребање | aśirat (mn. aśiraće, aśiraturĭ) [akc. aśirat] (i. s.) — vrebanje, čekanje u zasedi ◊ muoșu a fuost maĭstur đi aśirat la puorś sîrbaćiś — čiča je bio majstor za vrebanje divljih svinja ♦ var. aśirĭală ◊ atîta aśirĭală, șî la urmă ńimika — toliko vrebanje, i na kraju ništa [Por.] ∞ aśira | [Vidi] | |
2278 | atîtuśka | atâtușca | толицно | atîtuśka [akc. atîtuśka] (pril.) — (demin.) tolicno, ovolicno ◊ nu mĭ-a dat đin moșîĭe ńiś atîtuśka, kît ĭe ńiegru đisupt ungĭe — nije mi dao ni ovolicno od imovine, ni koliko je crno ispod nokta ◊ a ļins uala, ńiś atîtuśka n-a lasat đi nuoĭ — olizao je lonac, ni ovolicno nije ostavio za nas ♦ var. atîtușka (Tanda) [Por.] ∞ atît | [Vidi] | |
394 | atunč | atunci | тада | atunč (var. atunča) [akc. atunč] (pril.) — tada, onda [Kmp.] ♦ dij. var. atunś [Por.] | [Vidi] | |
297 | atunś | atunci | тада | atunś [akc. atunś] (pril.) — tada, onda ♦ var. atunśa ◊ đi atunśa; đ-atunśa — otada, od tog vremena ◊ dakă ĭe așa trĭaba, atunś đin lukru nuostru nuĭe ńimik — ako tako stoje stvari, onda od našeg posla nema ništa [Por.] | [Vidi] | |
2436 | au | au | или | au1 (vez.) — ili ◊ așa au așa — ovako ili onako ◊ viń, au nu viń, tot una mi — dolaziš, ili ne dolaziš, svejedno mi je [Buf.] ♦ sin. or ◊ nu șću dar va fi surd, au n-auđe, or ĭe altśeva — ne znam da le je gluv, ili ne čuje, ili je nešto drugo (Tanda) ♦ var. ao [Por.] | [Vidi] | |
1503 | auḑî | auzi | чути | auḑî (ĭuo aud, ĭel auđe) [akc. auḑî] (gl. p.) — čuti, opažati zvukove pomoću čula sluha ◊ auđe bińe la o urĭake, la alalaltă ĭe surd đi tuot — čuje dobro na jedno uvo, na drugo je potpuno gluv ◊ s-auđe śe s-auđe — (dosl.) „čuje se šta se čuje”, čuje se nešto, ali nerazgovetno [Por.] ♦ dij. var. auzi [Kmp.] | [Vidi] | |
447 | auzi | auzi | чути | auzi (ĭuo aud, ĭel auďе) [akc. auzi] (gl. p.) — čuti, zapažati zvučne signale pomoću čula sluha [Kmp.] ♦ dij. var. auḑî [Por.] | [Vidi] | |
101 | averĭe | avere | имовина | averĭe (mn. averĭ) [akc. averĭe] (i. ž.) — 1. imovina, svojina 2. imanje, posed 3. (fig.) bogatstvo ♦ var. avĭere, avere [Por.] ♦ var. avĭeare (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. sin. moșîĭe [Por.] ∞ avĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2418 | aviuon | avion | авион | aviuon (mn. aviuańe) [akc. aviuon] (i. s.) — (tehn.) avion ◊ kînd măĭ întîń am vaḑut nuapća kă śuauă mĭarźe pi śĭerĭ șî ļikură, am ginđit kă ĭe satelitu rusăsk, dar akuma șćiu kă a fuost ńiskar aviuańe — kad sam prvi put video noću da nešto ide preko neba i svetluca, mislio sam da je ruski satelit, ali sada znam da su to bili nekakvi avioni ♦ var. avion ♦ sin. ăroplan, iroplan [Por.] | [Vidi] | |
118 | avut | avut | богат | avut (avută) (mn. avuț, avuće) [akc. avut] (prid.) — (izob.) bogat, imućan ◊ avut ĭe uom kare are moșîĭe mare — bogat je čovek koji ima veliko imanje ♦ var. avutuorńik [Por.] ∞ avĭa | [Vidi] | |
7 | aznoapťe | as-noapte | ноћас | aznoapťe (=astă-noapťe) [akc. aznoápťe] (pril.) — noćas, ove noći ◊ aznoapťe n-a durmit ďe duerea kauluĭ— noćas nije spavao od glavobolje [Kmp.] ♦ dij. var. astanuapće [Por.] | [Vidi] | |
635 | azvîrļeća | de-a azvârlitul | фрљански | azvîrļeća [akc. azvîrļeća] (pril.) — bacati nešto frljanjem, na „frljanski” način ◊ lapîdă đ-azvîrļeća — baca „frljanski” ◊ nu lupada đ-azvîrļeća, numa dăm frumuos în mînă! — ne bacaj to „frljanski”,nego mi lepo daj u ruku! ♦ var. azvîrļiuluĭ [Por.] ♦ dij. var. azvrļića [Crn.] ∞ azvîrļi | [Vidi] | |
214 | ažuta | ajuta | помагати | ažuta (ĭuo ažut, ĭel ažută) [akc. ažuta] (gl.) — pomagati, podržavati, pružati podršku ◊ ažută la uom kînd ĭe sîngur — pomogni čoveku kad je sam [Crn.] ♦ dij. var. aźuta [Por] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
216 | ažutuorĭ | ajutor | помоћник | ažutuorĭ (mn. ažutuorĭ) [akc. ažutuorĭ] (i. m.) — pomoćnik, pomagač, onaj koji pomaže drugome u nekom poslu ◊ ĭer am avut numa un ažutuorĭ, da akuma duoĭ — juče sam imao samo jednog pomoćnika, a sada dva [Crn.] ♦ dij. var. aźutuorĭ [Por.] ∞ ažuta | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
338 | aźun | ajun | пост | aźun (mn. aźunurĭ) [akc. aźun] (i. s.) — (rel.) post, gladovanje, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ◊ aźun ĭe ađet să nu sa manînśe înainća lu vro ḑî mare — „ažun” je običaj da se ne jede dan u oči nekog velikog verskog praznika ◊ đi uom kare țîńe aźun sa ḑîśe kă aźuńaḑă — za čoveka koji gladuje, kaže se da posti ♦ var. inov. ažun [Por.] ∞ aźuna | [Vidi] | |
339 | Aźun | ajun | Бадњи дан | Aźun [akc. Aźun] (sint.) — (kal.) Badnji dan, dan uoči Božića ◊ Aźun ĭe ḑîua înainća lu Kraśun — Badnji dan je dan u oči Božića ◊ sara la Aźun kopiĭ sa duk în koļindrĭeț — uveče na Badnji dan deca idu u koljindrece ♦ var. inov. Ažun [Por.] ∞ aźuna | [Vidi] | |
337 | aźuna | ajuna | постити | aźuna (ĭuo aźuńеḑ, ĭel aźună) [akc. aźuna] (gl. p.) — postiti, gladovati, uzdržavati se od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažuna ◊ trîabe aźuna la Aźun — treba postiti na Badnji dan [Por.] | [Vidi] | |
340 | aźunat | ajunat | пост | aźunat (mn. aźunaturĭ, aźunaće) [akc. aźunat] (i. s.) — post, uzdržavanje od hrane iz verskih razloga ♦ var. inov. ažunat ◊ dakă vrĭeĭ sî ći skuoț đi la aăla pakat grĭeu, îț trîabe un aźunat țapîn — ako hoćeš da se iskupiš od tog teškog greha, treba di jedan jak post [Por.] ∞ aźuna | [Vidi] | |
342 | aźuns | ajuns | достигнут | aźuns (aźunsă) (mn. aźunș, aźunsă) [akc. aźuns] (prid.) — 1. dostignut, sustignut, postignut ◊ ĭa aźuns uoțî pi drum, șî ĭa omorît — sustigli su ih razbojnici na putu, i ubili ◊ a fuost vrĭańik, șî aźuns să fiĭe la luok mare — bio je vredan, i dostigao je da bude na visokom položaju 2. dovoljno, u dovoljnoj količini ◊ am bań đi aźuns să kumpîr aĭa — imam dovoljno para da to kupim 3. dospeo (za, do), odrastao, dozreo, sazreo ◊ fata aźuns đi mîritat — devojka je zrela za udaju ◊ kukuruḑu aźuns đi kuļes — kukuruz je zreo za berbu ◊ aluvatu aźuns đi plumađit — testo je stiglo za mešenje 4. došao, stigao ◊ aźuns kopilu đi la șkuală — dete je stiglo iz škole 5. (psih.) zahvaćen duševnom bolešću, opsednut nekim demonom, nekom tajanstvenom silom ◊ la aźuns buala rîa — oboleo je od padavice ◊ la aźuns śe l-aźuns — nešto ga je spopalo ♦ var. inov. ažuns [Por.] ∞ aźunźa | [Vidi] | |
341 | aźunźa | ajunge | стићи | aźunźa (ĭuo aźung, ĭel aźunźe) [akc. aźunźe] (gl.) — 1. stići, sustići, dostići, dohvatati ◊ mĭergînd ĭuta, iĭ đi mulće uorĭ ń-aźunźa pi drum — idući brzo, oni su nas često sustizali na putu ◊ nu sa puaće aźunźa în tuaće părțîļi — ne može se stići na sve strane 2. (psih.) biti opsednut nekom bolešću ili stanjem ◊ o aźunźe ś-o aźunźe — stiže je neka (nepoznata) bolest, obizima je neka (tajanstvena) sila ♦ var. inov. ažunźa [Por.] ♦ dij. var. ažunğa (ažung, ažunğe) [Kmp.] | [Vidi] | |
1770 | aźuta | ajuta | помагати | aźuta (ĭuo aźut, ĭel aźută) [akc. aźuta] (gl.) — pomagati, pružati pomoć ◊ lasî-ma, nu-m aźuta atîta — pusti me, nemoj mi pomagati toliko ◊ duamńe aźută — pomozi bože ◊ nu aźută la ńima — ne pomaže nikome ◊ aźutaț, uamiń — pomagajte, ljudi; upomoć ◊ nu-ĭ aźută ńimika, gata ĭe — nema mu pomoći, gotov je ♦ var. (inov.) ažuta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ažuta [Crn.] | [Vidi] | |
1772 | aźutarĭe | ajutare | помоћ | aźutarĭe (mn. aźutîărĭ) [akc. aźutarĭe] (i. ž.) — pomoć, pomaganje ◊ îm trîabe un uom tare să-m fiĭe đi aźutarĭe — treba mi jedan jak čovek, da mi bude od pomoći ♦ var. ažutare (Tanda) [Por.] ∞ aźuta | [Vidi] | |
1773 | aźutat | ajutat | потпомогнут | aźutat (aźutată) (mn. aźutaț, aźutaće) [akc. aźutat] (prid.) — potpomognut, podržan ◊ a fuost aźutat đin tuaće părțîļi, șî ĭară ńimika — bio je podržan sa svih strana, i opet ništa ♦ var. ažutat [Por.] ∞ aźuta | [Vidi] | |
1771 | aźutuorĭ | ajutor | помагач | aźutuorĭ (mn. aźutuorĭ) [akc. aźutuorĭ] (i. m.) — pomagač, pomoćnik; podstrekač ◊ ĭ-a fuost aźutuorĭ în furaluk — bio mu je pomagač u krađi [Por.] ♦ dij. var. ažutuorĭ [Crn.] ∞ aźuta | [Vidi] | |
5151 | aș | aș | бих | aș (gl. pom.) — bih, bi ◊ aș veńi, ama nu ma lasă parințî — došao bih, ali me ne puštaju roditelji ◊ aș kînta, kînd aĭ vrĭa tu, or ar vrĭa ĭa să kîntaț ku mińe — pevao bih, kad bi hteo ti, ili bi htela ona da pevate sa mnom [Por.] ♦ dij. var. raș (Rašanac) [Mlava] | [Vidi] | |
405 | așaḑa | așeza | притискати | așaḑa (ĭuo аșîăḑ, ĭel așaḑă) [akc. așaḑa] (gl. p. ref.) — 1. pritiskati, vršiti pritisak ◊ așaḑă kîta mîĭ bińe — pritisni malo bolje ◊ n-am pućarĭe sî așîăḑ mîĭ tare — nemam snage da pritisnem jače ♦ var. așaza (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. sagibati (se), saginjati (se), savijati (se) ◊ sa așaḑă — saginje se, naginje se ◊ așaḑă krĭanga să ažungă kopiĭi la śerĭașă — savija granu da mogu deca da dohvate trešnje ◊ nu așaḑă kapu ńiś lu kare — ne saginje glavu ni pred kim 3. (fig.) zapinje, radi sa većom snagom ◊ kînd a vaḑut kă o să-ĭ prindă murgu, sa așaḑat pi lukru ku tuota pućerĭa — kad su videli da će ih uhvatiti mrak, nalegli su na posao svom snagom [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
408 | așaḑarĭe | așezare | притисак | așaḑarĭe (mn. așaḑîărĭ) [akc. așaḑarĭe] (i. ž.) — 1. pritisak ◊ așaḑarĭe pistă lume — pritisak na narod ◊ đin kotruo atîta așaḑarĭe? — odakle ovoliki pritisak? ◊ kuńo-sta rabdă prĭa marĭe așaḑarĭe — ovaj klin trpi preveliki pritisak ♦ var. așăzarĭe (Valakonje, Savinac, Lubnica, Zlot) [Crn.] 2. saginjanje, savijanje na dole ◊ așaḑă krĭanga, să kuļeg śerĭașă — savij granu, da oberem trešnju ◊ așaḑî-će, să nu ći vadă vrunu — sagni se, da te neko ne vidi 3. (fig.) navaljivanje, naleganje, zapinjanje ◊ aĭde, să ńi așaḑăm pi lukru — hajde, da legnemo posao ♦ dij. var. așîḑatură ◊ đi źaba atîta așîḑatură, strîviț pućarĭa ńiś k-o trĭabă — uzalud toliki pritisak, trošite snagu bez potrebe [Por.] ∞ așaḑa | [Vidi] | |
56 | ăće | iată | ево | ăće [akc. ăće] (part.) — evo, eno, eto ◊ ăće-ma, vin — evo me, dolazim ◊ ăće, aĭa kolo trăbe mutat în alt luok — eno, ono tamo treba pomeriti na drugo mesto ♦ var. ăći, îće, ĭeće ◊ ăći, vaḑuș akuma ku uoki tiĭ — eto, video si sada svojim oćima [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1334 | ăma | ăma | ево ме | ăma [akc. ăma] (uzv.) — evo (eto/eno) me ◊ ăma, veńiĭ — evo me, stigoh ♦ var. ĭakîma [Por.] | [Vidi] | |
2420 | ăn | în | у | ăn (predl.) — u, na ◊ „în” șî „ăn” ĭe tuot una, ama ĭastă lume pin saće kare măĭ đies vorbĭașće ku „ăn” đikît ku „în” — „în” i „ăn” je isto, ali ima ljudi po selima koji češće govore „ăn” umesto „în” ◊ uńi ḑîk „înkauśa”, alțî „ănkuaśa”, uńi ḑîk „s-a dus înđial”, alțî: „s-a dus ănđial” — jedni kažu „înkauśa” („ovamo”), drugi „ănkuaśa”, jednu kažu „s-a dus înđial” („otišao na gore”), drugi „s-a dus ănđial” ♦ var. ăm ◊ întrîabe / îmtrîabe : ăntrîabe / ămtrîabe — treba mi [Por.] ∞ în | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1665 | ănćins | întins | прострт | ănćins (ănćinsă) (mn. ănćinș, ănćinsă) [akc. ănćins] (prid.) — prostrt, dug ◊ La kapu pomîntuluĭi, / Ierĭa ńeșća astaļe ănćinsă. — Na kraju sveta / Behu sofre rasprostrte. (Stih iz pesme „Đeđu”) [Crn.] ♦ dij. var. înćins [Por.] | [Vidi] | |
2611 | ăntulćișat | curmeziș ? | унакрст | ăntulćișat (ăntulćișată) (mn. ăntulćișaț, ăntulćișaće) [akc. ăntulćișat] (prid.) — unakrst, poprečno ◊ a dîrîmat frunḑă, șă nu faśe brațu botur la botur, numa krĭanźiļi brățuĭe ăntulćișat — kresao je lisnik i ne slaže naramak peteljku na peteljku, nego granje slaže unakrst [Stig] ♦ dij. var. ăntolćișat (Tanda), întulćișat (Rudna Glava) ♦ dij. sin. ănkruśișat [Por.] | [Vidi] | |
1542 | ăńi | unu | један | ăńi2 [akc. ăńi] (br.) — jedan (u dečjoj brojalici) ◊ ăńi, unu în o žukariĭe kopilarĭaskă — jedan, u jednoj dečjoj igri ♦ var. uńi < unu — jedan [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2417 | ăroplan | aeroplan | аероплан | ăroplan (mn. ăroplańe) [akc. ăroplan] (i. s.) — (zast.) (tehn.) aeroplan, avion ◊ đi vrĭamĭa đi mńamț, odată a trekut atîća ăroplańe, đi śĭerĭu nu s-a vaḑut đi iĭ — za vreme Nemaca jednom je prošlo toliko aeroplana, da se nebo nije videlo od njih ◊ am putut sî ma kar ku ăroplanu, numa đi frikă n-am kućeḑat — mogao sam da se vozim aeroplanom, ali od straha nisam smeo ♦ var. iroplan, aroplan ♦ sin. aviuon [Por.] | [Vidi] | |
1451 | ăsta | ăsta | овај | ăsta (mn. ășća) [akc. ăsta] (zam.) — ovaj, ova, ovo ◊ ăsta lukru nuĭe grĭeu — ovaj posao nije težak ♦ / skr. < aăsta [GPek] ♦ dij. var. asta [Por.] ∞ aăsta | [Vidi] | |
3343 | ășke | așchie | ивер | ășke (mn. ășki) [akc. ășke] (i. ž.) — iver, treska ◊ kînd s-a ćopļit la muort stingiĭi đe s-a pus la groapă, atunća a dat fok la ășki și ļ-a dat đe pomană — kad su se tesale grede koje su se stavljale u raku, tada se iverje palilo i namenjivalo pokojniku [Tim.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ĭașkĭe [Por.] | [Vidi] | |
519 | babĭașće | băbește | бапски | babĭașće [akc. babĭașće] (pril.) — bapski, na bapski način, onako kako se ponaša ili postupa stara žena ◊ mĭarźe babĭașće — ide kao baba ♦ dij. var. babiuluĭ [Por.] ∞ babă | [Vidi] | |
975 | Babĭeĭ | Babei | Бабејић | Babĭeĭ [akc. Babĭeĭ] (i. m.) — Babejić Ivan, popularni odmetnik od zakona, u periodu između dva rata, poreklom iz Laznica, opevan u mnogim vlaškim pesmama ◊ kînćiku lu Babĭeĭ a skuos lăutari pi porînka aluĭ; ala ĭe kînćik numa vĭarsîk, fara vuorbe — Babejićeva pesma, spevali su je lautari na njegov zahtev; to je samo arija, bez reči [Por.] ♦ dij. var. Babau [Hom.] | [Vidi] | |
552 | baća | bate | бити (се) | baća (ĭuo bat, ĭel baće) [akc. baća] (gl. p. ref.) — 1. a. biti (se), tući (se), mlatiti (se); zabijati, sabijati; gađati; kovati; udarati ◊ baće kopilu luĭ — tuče svoje dete ◊ baće vaka — bije kravu ◊ baće pîăsîrĭ ku prașća — gađa ptice praćkom ◊ baće țapă đi klańe — zabija stožer za plast ◊ baće pruńiļi — mlati šljive ◊ baće pasuĭu s-îl skuată đin postaĭka — mlati pasulj da ga odvoji od mahune ◊ baće fĭeru înśintat — kuje vrelo gvožđe b. aplaudirati ◊ baće đin palmĭe — pljeska rukama, aplaudira 2. igra ◊ baće puarka — igra svinjicu ◊ baće luopta — igra fudbal ◊ baće ruopîta — igra ropotu (vrsta orske igre) 3. duvati, padati (za prirodne pojave) ◊ baće vîntu — duva vetar ◊ baće bruma — pada slana ◊ baće pĭatra — pada grad 4. (fig.) ◊ baće drumu đi źaba — (dosl.) „bije” put za badava: uzalud putuje; putuje samo da mu dupe vidi put ◊ baće ļimba đi đinț, da ńima nu askultă — mlati zube jezikom, a niko ga ne sluša ◊ baće žuok — zbija šale, ismejava [Crn.] ◊ bată-l śĭerĭu — (klet.) ubilo ga nebo ◊ bată-l dumńeḑîu — (klet.) ubio ga gospod bog [Por.] ♦ dij. var. baťa [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
555 | baćală | băteală | потка | baćală (mn. baćelurĭ) [akc. baćală] (i. ž.) — potka, konac koji se pomoću snoveljke umeće u zev osnove tokom tkanja ◊ baćala sî puńe pi țauă đi suok karĭe sî bagă în suvĭaĭkă — potka se namotava na cev od zove koja se umeće u snoveljku [Crn.] ♦ dij. var. baćială ◊ baćiala la razbuoĭ sa țîasă pin urḑală — potka na razboju protkiva se kroz osnovu ♦ / baća + suf. -ală [Por.] ∞ razbuoĭ | [Vidi] | |
461 | badîń | budăi | бућка | badîń (mn. badîńе) [akc. badîń] (i. m.) — bućka, drveni sud koji za bućkanje mleka; badanj ◊ badîńu ĭe vas strîmt șî lung, fakut numa đi skuos untu — bućka je uzan i dugačak sud, napravljen samo za vađenje maslaca ♦ var. badîĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Mali Izvor) [Crn.] ◊ în badîń s-a batut untu — u badnju se vadio maslac ♦ dij. var. badîĭ (Crnajka) [Por.] ♦ dij. sin. pućińiu (Šipikovo) [Tim.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
702 | Bađikuońi | Bădiceanu | Баџикони | Bađikuońi [akc. Bađikuońi] (i. m.) — (antr.) Badžikoni, vlaško prezime familije Bađikić u Valakonju, koje je nastalo prema pretku po nadimku Bađikă, demin. od Bađe ◊ Bađikuońi đin Vaļakuańa s-a mutat în Buļuoț — Bađikići iz Valakonja su se preselili u Boljevac [Crn.] ♦ dij. var. Bađuońi [Por.] ∞ bađe | [Vidi] | |
926 | bagram | salcâm | багрем | bagram (mn. bagramĭ) [akc. bagram] (i. m.) — (bot.) bagrem (Rabinia pseudacacia) ◊ bagramu ĭe ļiemn tarĭe, bun đi mulće trabuĭaļe — bagrem je tvrdo drvo, dobro za razne potrebe ◊ fluarĭa đi bagram ĭe bună đi albiń — bagremov cvet je dobar za pčela (medonosan) ♦ var. floran (Lubnica, Gamziograd) [Crn.] ♦ dij. var. salkim [akc. salkim] ♦ var. bagrĭem [Por.] ♦ dij. var. salkîm (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. druog (Velika Kamenica, Grabovica) [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
927 | bagramĭarĭ | ? | багремар | bagramĭarĭ (mn. bagramĭarĭe) [akc. bagramĭarĭ] (i. m.) — bagremar, bagremova šuma ◊ ńi duśem dupa ļamńe în bagramĭarĭ — idemo za drva u bagremar ♦ var. bagremĭerĭ [Crn.] ♦dij. var. bîgremarĭ [Por.] ∞ bagram | [Vidi] | |
506 | baĭațîăl | băițel | момчић | baĭațîăl (mn. baĭațîăĭ) [akc. baĭațîăl] (i. m.) — (demin.) momčić ◊ ńiś kopil, ńiś baĭat — ni dete, ni momak [Crn.] ◊ are șî ĭa un baĭațîăl, đi la munće — ima i ona jednog momčića, sa planine ♦ var. baĭețîăl [Por.] ♦ dij. var. băĭețăl [Kmp.] ∞ baĭat | [Vidi] | |
972 | baĭațîĭe | băieţie | момаштво | baĭațîĭe (mn. baĭațîĭ) [akc. baĭațîĭe] (i. s.) — momaštvo, momački život, mladićko doba ◊ am avut mîndră baĭațîĭe, am aļergat dupa fĭaće kît m-a tras ińima — imao sam lepo momaštvo, jurio sam za devojkama koliko me je vuklo srce ♦ var. bîĭațîĭe [Por.] ∞ baĭat | [Vidi] | |
505 | baĭat | băiat | момак | baĭat (mn. baĭeț) [akc. baĭat] (i. m.) — momak ◊ baĭat ĭe voĭńik ažuns đi însurat — momak je muškarac dospeo za ženidbu ◊ la źuok a veńit o gramadă đi baĭeț, ama fĭaće a fuost puțîńe — na igranku je došla gomila momaka, ali je devojaka bilo malo ◊ baĭat batrîn — stari momak, neženja ♦ sin. danak ♦ supr. fată [Por.] ♦ dij. var. băĭat [Kmp.] ♦ dij. var. (mn. baĭaț) [Crn.] | [Vidi] | |
994 | baĭe | baie | бања | baĭe1 (mn. bîăĭ) [akc. baĭe] (i. ž.) — banja, mineralno kupalište i lečilište ◊ ma duk în baĭe sî ma ļekuĭ đi durĭerĭ în înkeĭaturĭ — idem u banju da se lečim od bolova u zglobovima ♦ var. bańe (mn. bîăń) [Crn.] ◊ kum să nu fiĭe ruoșîĭe la firĭe, kînd tota vara petrĭaśe pin bîăĭ — kako da ne bude rumena u licu, kada celo leto provodi po banjama [Por.] ◊ Bańiĭa sńigoćinuluĭ, la Golumbăț — (top.) Snegotinska banja kod Golupca [Bran.] | [Vidi] | |
482 | baĭer | baieră | ручица | baĭer (mn. bairĭe) [akc. baĭer] (i. m.) — 1. ručica, pokretni dodatak na sudovima koji služi za prenošenje, hvataljka ◊ baĭer la kaldarĭe — ručica na bakraču ◊ baĭer la vadră — ručica na vedru [Crn.] ♦ dij. var. bair ◊ s-a rupt bairu la kuafă, șî barbatî-mĭu a pus o žîță kare ma taĭe la mînă kînd duk apa — pokidala se ručica na kofi, i moj muž je stavio jednu žicu koja mi seče ruku kad nosim vodu [Por.] 2. uprtača ◊ baĭer đi kĭes — uprtača za torbicu (Osnić) ◊ trasta ku baĭer — torba sa uprtačem (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. obrańe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4467 | baĭkuoń | băicon | каменчина | baĭkuoń (mn. baĭkuańe) [akc. baĭkuoń] (i. m.) — (augm.) kamenčina, kamenčuga ◊ ĭ-a batut kare ĭ-a fi batut ku baĭkuańe nuapća, numa să-ĭ dudîĭe đi la moșîĭe — tukli su ih noću neki nepoznati kamenčugama, samo da ih proteraju sa imanja ♦ var. bikuoń ♦ sin. borțuoń, bolovan, petruoń [Por.] ∞ pĭatră | [Vidi] | |
696 | Balańeșći | Bălănești | Баланешти | Balańeșći [akc. Balańeșći] (i. m.) — (antr.) Balanešti, vlaško prezime familija u Šarbanovcu i Osniću, potomci Vlaha po imanu Balan [Crn.] ♦ var. (mn. Bîlańeșći), (jed.) Bîlańesku, poļikra alu o fîmeļiĭe mare în Arnaglaua — mn. Balanešti - Balanovići, jed. Balanesko - Balanović, prezime jedne velike familije u Rudnoj Glavi ◊ Truță Balan, a fuost birou satuluĭ — Petar Balan (ović) je bio seoski birov (pozivar, kurir) ◊ poļikră „balan” ĭ-a pus la uom kare a fuost bîăl la fire — nadimak „balan” dobijao je čovek koji je bio plavokos [Por.] ∞ bîăl | [Vidi] | |
573 | balaur | balaur | смук | balaur (mn. balaurĭ) [akc. balaur] (i. m.) — smuk, neotrovna zmija (Zamenis longissima); blavor ◊ am vaḑut un balaur đi duauă mĭetîrĭe — video sam smuka od dva metra [Crn.] ♦ dij. sin. șîarpe [Por.] ♦ dij. var. palaur ♦ (demin.) palaurel — (demon.) zmaj, blavor (Prahovo) [Kmp.] | [Vidi] | |
674 | balbańală | ? | батргање | balbańală (mn. balbańelurĭ) [akc. balbańală] (i. ž.) — batrganje ◊ balbańală pin namĭeț — batrganje po smetovima [Crn.] ♦ dij. var. bîlbańală, bîlbańitu ♦ sin. zbaćală [Por.] ∞ balbańi | [Vidi] | |
675 | balbańi | vâlvâi | батргати се | balbańi (ĭuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — batrga se, radeći, da se spasi bede ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — otima se vo, ne da da ga upregnem ◊ sî balbańașće ku buala — bori se sa bolešću [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dno [Por.] | [Vidi] | |
522 | balbataĭe | bâlbătaie | пламен | balbataĭe (mn. balbatîăĭ) [akc. balbataĭe] (i. ž.) — 1. plamen ◊ arđe fuoku fîră balbataĭe — gori vatra bez plamena ◊ balbataĭe mikă, balbataĭe marĭe — mali plamen, veliki plamen [Crn.] ♦ var. bîlbataĭe, bîlbaĭală — veliki, jak, lelujavi plamen vatre ♦ sin. vapaĭț, pară ◊ para fuokuluĭ — plamen vatre ♦ up. pară [Por.] ♦ dij. var. bălbătaĭe [Kmp.] ♦ / ? < bîlb (pîlp) + bataĭe (exp. Durlić ) ∞ bîlbîi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
574 | balțuit | bălţat | лабав | balțuit (balțuită) (mn. balțuiț, balțuiće) [akc. balțuit] (prid.) — opušten, labav ◊ žîțîļi đi struĭe pin bandĭerĭ sînt balțuiće đi kaldură — žice na dalekovodu su opuštene zbog toplote ◊ sfuara đi rufe ĭe balțuită — kanap za veš je labav ♦ sin. mațuit (Valakonje) [Crn.] ♦ dij. var. bălțuit (Tanda) ◊ bălțuit ĭe aĭa śe nuĭe ļegat strîns — labavo je ono što nije vezano čvrsto ♦ dij. sin. afanat [Por.] ∞ bălțui | [Vidi] | |
960 | balkău | balcău | мочвара | balkău (mn. balkuaĭe) [akc. balkău] (i. s.) — (zast.) (augm.) močvara, močvarište ◊ vuorba balkău astîḑ s-a pastrat numa pin kînćiśe batrîńe, kare sînt șî ĭaļe gata tuaće zuĭtaće — reč „balkeu” je danas sačuvana samo u starim pesmama, koje su i one gotovo sve zaboravljene ♦ ? var. baltău (augm.) baltă — „bara, močvara” [Por.] ∞ baltă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
810 | balmažală | bălmăjală | баљезгање | balmažală (mn. balmažîălurĭ) [akc. balmažală] (i. ž.) — (vulg.) baljezganje, lupetanje koještarija, trabunjanje ◊ đin balmažala luĭ, ńimik n-am înțaļes — iz njegovog trabunjanja ništa nisam razumeo ◊ nu askult balmažîălurļi politikanțîlor — ne slušam trabunjanja političara ♦ var. balamžîtură [Crn.] ♦ dij. var. bîlmažală [Por.] ∞ balmažî | [Vidi] | |
811 | balmažî | bălmăji | баљезгати | balmažî (ĭuo balmažîăsk, ĭel balmažîașće) [akc. balmažî] (gl. p.) — (vulg.) baljezgati, trabunjati, govoriti besmislice, koještarije ◊ kît ĭe ḑîua numa balmažîașće — po vazdan govori koještarije ◊ nu balmažî, aĭ grižă śe vorbĭeșć — ne baljezgaj, pazi šta govoriš [Crn.] ♦ dij. var. bîlmažî [Por.] | [Vidi] | |
521 | balmiș | balmoș | белмуж | balmiș (mn. balmișurĭ) [akc. balmiș] (i. m.) — belmuž, jelo koje se priprema od oceđene kaše, prženjem u tiganju, uz dodavanje kukuruznog brašna i soli ◊ balmișu sî manînkă pîn ĭe ferbinće — belmuž se jede dok je vruć [Crn.] ♦ dij. var. balmuș [Por.] ∞ balmuș | [Vidi] | |
1971 | balmuș | balmuș | белмуж | balmuș (mn. balmușurĭ) [akc. balmuș] (i. s.) — (nutr.) belmuž, jelo od prženog mladog sira ◊ balmușu a fuost măĭ mare dulśață pîkurarĭaskă — belmuž je bila najveća pastirska poslastica [Por.] dij. var. balmiș [Crn.] | [Vidi] | |
843 | baltuță | băltuţă | барица | baltuță (mn. baltuț) [akc. baltuță] (i. ž.) — barica ♦ / (demin.) < baltă ♦ var. balćiță, balśuară ◊ dupa pluaĭe a ramas mulće baltuță pi luokurĭ poļiažńiśe — posle kiše ostale su mnoge barice po njivama u ravnici [Por.] ∞ baltă | [Vidi] | |
645 | Baluță | Băluţă | Белкица | Baluță [akc. Baluță] (i. ž.) — Belkica, često ime za ovcu bele boje ◊ Baluță, uaĭe blîndă ku lapće dulśe — Belkica, umiljata ovca sa slatkim mlekom [Hom.] ♦ var. Balură ◊ Uoiță Balură, ku korńițu-n gură — Ovčica Belkica s rokcem u zubima, (vlaška varijanta rumunske pesme „Miorița”) [Zvizd] ∞ uaĭe | [Vidi] | |
577 | baluos | bălos | балав | baluos, baluasă (mn. baluoș, baluasă) [akc. baluos] (prid.) — 1. balav, kome idu bale iz usta ◊ baluos ka kîńiļi al turbat — balav kao besan pas 2. odvratno ◊ baluos ka slańina viĭe — odvratno kao živa slanina [Crn.] ♦ dij. var. bălos [Kmp.] ∞ înbaloșa | [Vidi] | |
538 | baļaguos | băligos | убалеган | baļaguos (baļaguasă) (mn. baļaguoș, baļaguasă) [akc. baļaguos] (prid.) — 1. ubalegan, umazan balegom 2. (fig.) pokvarenjak ◊ uom baļaguos — čovek bez morala [Crn.] ♦ var. baļeguos (baļeguasă) (mn. baļeguoș) [Por.] ∞ bîļega | [Vidi] | |
2121 | baļigarĭ | băligar | балегар | baļigarĭ (mn. baļigarĭ) [akc. baļigarĭ] (i. m.) — (ent.) balegar, insekt (Geotrupes stercorarius) ◊ baļagarĭu ĭe guangă mikă, ńagră, kunoskută kă adună skrume đi baļigă, șî mĭergînd înapuoĭ, ļi faśe buboloș ka kikirĭaḑa đi ĭepur — balegar je mala, crna buba, poznata po tome što skuplja mrvice balege, i idući unazad, pravi od njih grudvice veličine zečjeg brabonka ♦ var. băļigarĭ, bîļegarĭ [Por.] ∞ baļigă | [Vidi] | |
578 | bandă | bandă | труба | bandă (mn. bîănḑ) [akc. bandă] (i. ž.) — truba, limeni duvački instrument ◊ ḑîśe în bandă mikă — svira na maloj trubi ◊ bandă mîĭ marĭe — veća truba [Crn.] ♦ dij. var. (mn. bĭenḑ) ◊ bandaś, kîntă-n bandă — trubač, svira trubu ◊ s-a-nvațat đi mik să kînće-n bandă — naučio je da svira trubu kao mali (u detinjstvu) [Por.] | [Vidi] | |
1178 | banḑari | banzari ? | басирати | banḑari (ĭuo banḑarĭesk, ĭel banḑarĭașće) [akc. banḑari] (gl.) — (muz.) basirati, svirati na pratećem instrumentu ◊ kînd ĭastă duoĭ lautarĭ, unu ḑîśe đi žuok, da al alalt banḑarĭașće — kad sviraju dvojica violinista, jedan svira kolo, a drugi basira [Crn.] ♦ dij. var. băsări (ĭuo băsărĭesk, ĭel băsărĭașće) [akc. băsări] ◊ Ĭanku ku Dinu a fuost lăutarĭ kunoskuț, parĭake bună: Ĭanku ĭe primaș, da Dinu băsărĭașće dupa ĭel — Janko i Dinu su bili lautari, dobar par: Janko je bio primaš, a Dinu je basirao za njim (Leskovo) [GPek] ♦ dij. var. băsui (ĭuo băsuĭesk, ĭel băsuĭașće) [akc. băsui] ◊ ń-am spart taĭfa, kî ĭel n-a putut să băsuĭaskă kum trîabe — rasturili smo grupu, jer on nije mogao dobro da basira (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
3455 | banuț | bănuţ | новчић | banuț (mn. banuș) [akc. banuț] (i. m.) — (mon.) novčić ◊ avut num un banuț atîrnat la gît, kă a fuost fată sarakă — imala je samo jedan novčić okačen oko vrata, jer je bila siromašna devojka ◊ a gasît o gramadă đi banuș, kare a pitulat vrunu đa-ĭ luĭ đa-ĭ batrîń, ama s-a aratat kă nau ńiś un vrĭad — našao je gomilu novčića, koju je sakrio neko od njegovih predaka, ali se pokazalo da nemaju nikakvu vrednost ♦ var. banușăl [Por.] ∞ ban | [Vidi] | |
511 | barbat | bărbat | муж | barbat (mn. barbaț) [akc. barbat] (i. m.) — muž, suprug ◊ ĭuo-s barbatu ĭeĭ — ja sam njen muž ◊ am avut duoĭ barbaț — imala sam dva muža [Crn.] ◊ fi kuminće, kă vińe barbatî-mĭu, șî će frînźe — budi pristojan, jer će mi doći muž, pa će te polomiti ♦ sin. uom [Por.] ♦ dij. var. bărbat [Kmp.] ∞ barbă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
523 | barbă | barbă | брада | barbă (mn. barbĭe) [akc. barbă] (i. ž.) — 1. a. (anat.) brada, deo lica ispod usta ◊ barbă askuțîtă — šiljata brada ◊ barba ku kroviț — brada sa rupicom ♦ (demin.) barbuță — bradica b. dlaka koja odraslim muškarcima raste na licu ◊ barbă rasă — obrijana brada ◊ barbă lungă — duga brada ◊ barbă rară — retka brada ◊ barbă albă — seda brada ◊ barbă rasuśită — uvijena brada 2. (tehn.) delovi nekih alata ◊ barba la sakurĭe — brada sekire, zadnji deo sečiva sekire [Crn.] ♦ var. barbura la sakurĭe [Por.] ◊ barba la firiz — brada testere, deo testere sa ramom koji je bliži ruci 3. (iron.) barbă pîrśaskă — jareća brada [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
693 | Barbuļeșći | Bărbulești | Барбулешти | Barbuļeșći [akc. Barbuļeșći] (i. m.) — (antr.) Barbulešti, Barbulovići, vlaško prezime familija u Malom Izvoru i Osniću, čiji se predak rodonačelnik zvao Barbu ◊ Barbuļeșći đin Izvuoru al mik sînt uamiń đi vuorbă — Barbulešti iz Malog Izvora su ljudi od reči [Crn.] ♦ dij. var. Bîrbuļeșći, Bărbuļeșći [Por.] ∞ barbă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
525 | barbuos | bărbos | брадат | barbuos (mn. barbuoș) [akc. barbuos] (prid.) — bradat ◊ barbuos kî žaļașće — bradat jer žali ◊ barbuos k-așa vrĭa — bradat jer to želi [Crn.] ♦ dij. var. bărbos [Kmp.] ∞ barbă | [Vidi] | |
741 | Barbură | Barbură | Варвара | Barbură [akc. Barbură] (i. ž.) — (kal.) varvara, kokošiji praznik; neradan dan, posvećen živini; Barbura ◊ Barbură ĭe prazńiku alu gaiń — varvara je kokošinji praznik [Hom.] ◊ Barbura ĭe muĭare sfînțîtă, kare dă birekĭetu pomîntuluĭ — Barbura je sveta žena koja zemlji daje berićet ◊ Barbura are doă suruorĭ, kare sa kĭamă Vîrvare; ĭastă doă Vîrvare: a đin tîń ĭe k-o ḑî nainća Barburi, a Vîrvarĭa a doĭļa ĭe k-o ḑî dupa ĭa — Barbura ima dve sestre, koje se zovu varvare; prva pada dan pre Barbure, a druga je dan posle nje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. Barbora (Malajnica) [Pad.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
867 | bardak | bardac | бардак | bardak (mn. bardaśе) [akc. bardak] (i. s.) — bardak, zemljani sud za piće; krčag; vrč ◊ đin bardak măĭ đes s-a baut rakiĭe pi la prazńiśe, pi la nunț, or pi la pomeń — iz bardaka se najčešće pila rakija na slavama, svadbama ili daćama ◊ bardaku a mĭers đin mînă-n mînă, pi lînga masă, șî tot nat a tras đin ĭel kît ĭ-a plakut, kă pară n-a fuost, or n-a fuost đi ažuns — bardak je išao iz ruke u ruku oko stola, i svako je pio koliko je hteo, jer čaša nije bilo, ili ih nije bilo dovoljno ♦ var. bîrdak (Tanda) [Por.] ∞ vas | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
585 | barḑă | barză | рода | barḑă (mn. bĭerḑ) [akc. barḑă] (i. ž.) — (ornit.) roda, ptica selica (Ciconia Ciconia) ◊ kînd ažunźe barḑa, ažunźe șî primovara — kad stigne roda, i proleće stiže ♦ var. barză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ sin. stîrk (Rudna Glava) [Por.] ♦ sin. stîlk (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. barză [Kmp.] ♦ / ? barḑă / barză < barz < brĭaz „pistriț” — šaren (exp. Durlić) ∞ brĭaz | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
602 | basama | basama | ваљда | basama [akc. basama] (pril.) — valjda, možda, verovatno ◊ basama ĭe așa lasat đi la Dumńeḑîu — valjda je tako dato od Boga ◊ basama nu vińe kî ĭe kuprins ku śuava — verovatno ne dolazi jer je nečim zauzet ♦ var. basanka, basamka [Por.] | [Vidi] | |
697 | Basarabuońi | Basarabeanu | Басарабони | Basarabuońi [akc. Basarabuońi] (i. m.) — (antr.) Basaraboni, vlaško prezime familije Basarabić iz Podgorca, potomaka Vlaha sa nadimkom Basarab [Crn.] ♦ var. Bîsarabańi, Bîsîrabuońi (jed. Bîsaraban, Bîsîraban) — vlaško prezime („poļikra”) familije Jovanović iz Gornjana u Gornjem Poreču, koje su dobili po pretku, doseljenom iz Besarabije polovinom XVIII veka ◊ Vană Bîsarab (var. Bîsaraban), un uom đin famiļiĭa lu Bîsîrabuońi — Jovan, čovek iz familije Basarab (ović) [Por.] | [Vidi] | |
3671 | bașćauă | grădină | башта | bașćauă (mn. bașćiaļe) [akc. bașćauă] (i. ž.) — bašta ◊ a fakut bașćauă lînga rîu, ku mare drag kă n-o să fiĭe nakaz ku udatu, ama a veńit pouodu ș-a luvat tuot — napravio je baštu pored reke, uz veliku radost da neće biti muke sa zalivanjem, ali je izbila poplava i odnela sve ♦ [Por.] ♦ dij. var. baśauă [Crn.] ♦ dij. var. bașťa [Kmp.] | [Vidi] | |
3672 | bașťa | grădină | башта | bașťa (mn. bașťeļe) [akc. bașťa] (i. ž.) — bašta ◊ ma duk în bașťa să skot ťapă — idem u baštu da izvadim luk [Kmp.] ♦ dij. var. baśauă [Crn.] ♦ dij. var. bașćauă [Por.] | [Vidi] | |
569 | baśauă | grădină | башта | baśauă (mn. baśaļе) [akc. baśauă] (i. ž.) — bašta ◊ în baśauă am pus varḑă, piparkă, kîta praz, busuĭuok șî fluorĭ đi tuamnă — u bašti sam posadila kupus, papriku, malo praziluka, bosiljak i hrizanteme [Crn.] ♦ dij. var. bașćauă ♦ sin. građină [Por.] ♦ dij. var. bașťa [Kmp.] | [Vidi] | |
570 | baśelarĭ | grădinar | баштован | baśelarĭ (mn. baśelarĭ) [akc. baśelarĭ] (i. m.) — baštovan, lice koje se bavi uzgojem i prodajom povrća ◊ kumparaĭ rasad đi la baśelarĭ — kupih rasad od baštovana ◊ la baśelarĭ sînt bukaćili mîĭ skumpĭe — kod baštovana je povrće skuplje [Crn.] ♦ dij. var. bîșćelarĭ [Por.] ∞ bașćauă | [Vidi] | |
644 | baśiĭe | băcie | бачија | baśiĭe (mn. baśiĭ) [akc. baśĭie] (i. ž.) — 1. bačija, sezonsko udruživanje stoke radi zajedničke ispaše i muže ◊ vara-sta s-a fakut numa o baśiĭe, șî aĭa dîn triĭ kîăș — ovog leta sastavljena je samo jedna bačija, i to od tri kuće 2. mesto u planini gde je organizovana bačija, sa objektima za čuvanje stoke, mužu i obradu mleka ◊ baśiĭa-mĭa în Sîga ĭe la śuaka lu Truĭkă — moja bačija u Sigama nalazi se na Trujkinom brdu [Hom.] ◊ kînd am fuost mik, m-a dat tata să fiu slugă la baśiĭe — kada sam bio mali, otac me je dao da budem sluga na bačiji ◊ la baśiĭe sa masură lapćiļi — na bačiji se meri mleko ♦ sin. stînă ♦ up. kîrd [Por.] ∞ baś | [Vidi] | |
4209 | bat | beat | пијан | bat (bată) (mn. bĭeț, bĭaće) (prid.) — pijan ◊ a baut tuata nuapća, ș-a veńit la kasă bat — pio je celu noć, i došao kući pijan ◊ bat muort — mrtav pijan ◊ bat ka kurka — pijan kao ćurka ♦ var. bĭat [Por.] ∞ bĭa | [Vidi] | |
549 | bataĭe | bătaie | туча | bataĭe (mn. batîăĭ) [akc. bataĭe] (i. ž.) — 1. tuča, tučnjava, batinanje ◊ s-a glśavit șî s-a luvat la bataĭe — posvađali se i započeli tuču ◊ bataĭe la muarće — tuča na smrt 2. bitka, borba, boj, oružani sukob ◊ bataĭa la Kumanuva — Kumanovska bitka ◊ bataĭa la Kîmpu Ĭedrĭenuluĭ — bitka na Jedrenskom polju ◊ bataĭa ku ńamțî la Drina — borba sa Nemcima na Drini [Crn.] ♦ dij. var. bătaĭe [Kmp.] 3. (izr.) (fig.) bataĭe đi žuok — sprdnja, šega, izvrgavanje ruglu nekoga ili nečega ◊ nu mînarăț ku ĭel bataĭe đi žuok, kî va omuară — ne terajte sprdnju sa njim, jer će vas ubiti [Por.] ∞ baća | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
553 | bataĭuos | bătăios | насилан | bataĭuos, bataĭuasă (mn. bataĭuoș, bataĭuasă) [akc. bataĭuos] (prid.) — nasilan, sklon tuči; tabadžija; siledžija ◊ are narau bataĭuos, sa baće ku tuoț, ama șî pi ĭel ăl bat alțî — ima preku narav, bije se sa svima, ali i njega biju drugi [Crn.] ♦ var. bîtaĭuos (bîtaĭuasă) (mn. bîtaĭuoș, bîtaĭuasă) [akc. bîtaĭuos] ◊ mîritată dupa un uom, tare ĭe bîtaĭuos: o baće đi fiĭe śe — udata je za nekog čoveka, jako je nasilan: bije je za svaku sitnicu [Por.] ∞ baća | [Vidi] | |
551 | batut | bătut | истучен | batut (batută) (mn. batuț, batuće) [akc. batut] (prid.) — 1. istučen, izbijen ◊ nu șću pănă kînd să sufîr să-m vină kopiĭi batuț đi la șkuală — ne znam dokle da podnesem da mi deca dolaze tučena iz škole 2. (i. m.) nabijen, sabijen ◊ parĭ la viĭe sînt batuț bińe — kočevi u vinogradu su dobro nabijeni [Crn.] 3. a. stucan, usitnjen tucanjem ◊ sarĭa batută-n pivă — so stucana u avanu b. (za tkanje) tvrd, gust, krut ◊ țasuto-sta ĭe prĭa batut — ovo tkanje je prekruto [Por.] ♦ dij. var. bătut [Kmp.] ∞ baća | [Vidi] | |
2571 | bau | bau | бау | bau [akc. bau] (uzv.) — (onom.) bau, uzvik kojim se plaše mala deca ◊ nu ći uĭta la babă supt krețan, kă akolo ĭe bau — nemoj da viriš babi pod krecan, tamo je bau ♦ var. bau-bau ◊ dakă n-adurmiț điluok, vińe bau-bau la ferĭastă, șî va manînkă — ako ne zaspite odmah, doći će bau-bau na prozor da vas pojede [Por.] | [Vidi] | |
562 | bautură | băutură | пиће | bautură (mn. bauturĭ) [akc. bautură] (i. ž.) — piće, sve vrste koje se koriste iz zadovoljstva ◊ đi nuntă trîabĭe bautură multă — za svadbu je potrebno mnogo pića [Crn.] ♦ dij. var. bĭeotură, beotură, bĭare ◊ s-a dus la o bĭeotură în kafană, da a ramas ḑîua tuată — otišli su na jedno piće u kafanu, a ostali su ceo dan [Por.] ♦ dij. var. biutură [Buf.] ∞ bĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1526 | bažukuri | batjocori | исмејавати | bažukuri (ĭuo bažukurĭesk, ĭel bažukurĭașće) [akc. bažukuri] (gl.) — ismejavati nešto ili nekoga, zbijati šalu sa nekim ili nečim ◊ kopiĭi îl bažukurĭesk la șkuală kî arĭe padukĭ — deca ga ismejavaju u školi, jer ima vaške [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuri (Rudna Glava), băžîkuri (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. baźikuri (Duboka) [Zvizd] (Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. batžokuri [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
561 | bažukuruos | batjocoros | шаљив | bažukuruos, (bažukuruasă) (mn. bažukuruoș, bažukuruasă) [akc. bažukuruos] (prid.) — šaljiv, koji pravi šale; duhovit ◊ ĭel ĭe uom mult bažukuruos — on je mnogo šaljiv čovek [Crn.] ♦ dij. var. bîžîkuros, băžîkuruos [Por.] ∞ bažukuri | [Vidi] | |
507 | băĭat | băiat | момак | băĭat (mn. băĭeț) [akc. băĭat] (i. m.) — momak ◊ băĭat ďe-nsurat — momak za ženidbu [Kmp.] ♦ dij. var. baĭat [Por.] | [Vidi] | |
769 | Băĭkon | băicon | Бајкон | Băĭkon (mn. Băĭkońi) [akc. Băĭkon] — 1. (antr.) Bajkon, vlaški nadimak familije Čukić u Prahovu (ranije Čuk), koji se u novije vreme proširio i na familiju Isaković ◊ Băĭkońi sîn o fămeļiĭe în Praova — Bajkoni su jedan rod u Prahovu 2. (geol.) (augm.) kamenčina ◊ băĭkon ĭe pĭatră mare — bajkon je veliki kamen ◊ (u izr.) greu ka băĭkonu — težak kao kamen [Kmp.] ♦ dij. var. bikuoń [Por.] | [Vidi] | |
954 | băstruit | ? | изгорен (од пламењаче) | băstruit (băstruită) (mn. băstruiț, băstruiće) [akc. băstruit] (prid.) — izgoren od plamenjače ◊ varḑă băstruită — kupus izgoren od plamenjače [Hom.] ∞ băstrui | [Vidi] | |
874 | bășka | bașca | обашка | bășka [akc. bășka] (pril.) — obaška, posebno, odvojeno ◊ dîăĭ la vaś sî manîśe, da la vițîăl puńe bășka — nahrani krave, a teletu daj obaška ◊ tuoț sî va-nskimbaț, ama kopiĭi bășka, fĭaćiļi bășka — svi da se presvučete, ali dečaci posebno, devojčice posebno ♦ var. bîășka [Crn.] ◊ śe șađeț bășka, veńiț înkuaśa, să fim tuoț la un luok — što sedite odvojeno, dođite ovamo da budemo svi na jednom mestu [Por.] ∞ bășkașî | [Vidi] | |
877 | bășkașî | despărţi | одвојити | bășkașî (ĭuo ma bășkașîăsk, ĭel sa bășkașîașće) [akc. bășkașî] (gl. p. ref.) — odvojiti, odvajati, podvajati, odeljivati ◊ bașkașîașće mńeĭi đin kîrd sî ļi đa uruĭală — odvaja jagnjad iz stada da ih mahrani jarmom ◊ bășkașîăsk saśi aĭ rupț đ-aĭ întrĭeź — odvajam iscepane džakove od celih [Crn.] ◊ nu vrĭeu sî ma bășkașîăsk đ-aĭ miĭ parinț — neću da se odeljujem od svojih roditelja ♦ dij. sin. đisparțî [Por.] ♦ dij. var. bășkui (Jasikovo) [GPek] | [Vidi] | |
880 | bășkașît | despărţit | одељен | bășkașît (bășkașîtă) (mn. bășkașîț, bășkașîće) [akc. bășkașît] (prid.) — odeljen, otuđen; odvojen ◊ kopilu al mîĭ marĭe ĭe bășkașît đimult — stariji sin je odeljen odavno ◊ ĭe bășkașît đin kasă kî n-a poșćińit parințî — otuđen je iz porodice, jer nije poštovao roditelje [Crn.] ♦ dij. var. bîășkașît ♦ dij. sin. đisparțît [Por.] ∞ bășkașî | [Vidi] | |
17 | bătîrn | bătrân | стар | bătîrn (bătîrnă) [akc. bătîrn] (prid.) — 1. (za čoveka) star, ostario ◊ uom bătîrn — star čovek ◊ muoș bătîrn — starac 2. (za vreme) staro, zastarelo; davno prošlo ♦ var. bătrîn [Kmp.] ♦ dij. var. batrîn [Por.] ∞ bîtrîńi | [Vidi] | |
566 | bețîĭuos | beţiv | пијаница | bețîĭuos (mn. bețîĭuoș) [akc. bețîĭuos] (i. m.) — pijanica, pijandura; alkoholičar ◊ bețîĭuos ĭe ka șî tatî-su — pijanica je kao i otac [Crn.] ♦ dij. var. bĭețîvan (mn. bĭețîvań) [Kmp.] ∞ bĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
823 | bećažî | beteji | разболети се | bećažî (ĭuo bećažîăsk, ĭel bećažîașće) [akc. bećažî] (gl. p. ref.) — 1. razboleti se, oboleti ◊ bećažîașće, da nu sî ļekuĭe — oboljeva, a ne leči se ◊ să bećažîașće kî nu lukră ńimika — poboljeva, jer ništa ne radi 2. povrediti (se), ozlediti (se) ◊ bećažîașće kopilu ku bataĭa — povređuje dete batinama 3. oštetiti (se) ◊ bećažîașće puomu, kî nuĭe stropit la vrĭamĭe — oboljeva voćka, jer nije prskana na vreme ◊ mana bećažîașće viĭa — plamenjača oštećuje vinograd [Crn.] ♦ dij. var. bićažî, bićežî 3. (fig.) osećati bol u duši, patiti, tugovati ◊ ma bićažîașće duoru tĭeu — patim do tvoje ljubavi / tvoja ljubav mi nanosi bol ♦ sin. îmbolnavi [Por.] | [Vidi] | |
817 | bećažîĭe | betegie | болест | bećažîĭe (mn. bećažîĭ) [akc. bećažîĭe] (i. ž.) — (zast.) bolest, fizička slabost, nesposobnost ◊ sîmće bećažîĭe în piśuarĭe — oseća bolest u nogama ◊ bećažîĭe đi la lukru în maĭdan — bolest sa posla u rudniku [Crn.] ♦ sin. buală ♦ dij. var bićežîĭe, bićeșug, bićeșag [Por.] ∞ bećažî | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
651 | belśim | poate | ваљда | belśim [akc. belśim] (pril.) — valjda, možda, verovatno; belćim ◊ s-a mîritat dupa un sarak, belśim așa ĭ-a fuost ursat — udala se za siromaha, valjda joj je tako bilo suđeno ♦ up. sanćim [Por.] ♦ dij. var. bîlćim ◊ ma duk la luok, bîlćim nu va ploĭa — idem na njivu, valjda neće padati kiša (Sige) [Hom.] | [Vidi] | |
1327 | beļa | belea | белај | beļa [akc. beļa] (i. ž.) — belaj, muka, beda, nevolja ◊ greu o sî ńe skoaťem ďe la beļa — teško ćemo se izvući iz bede [Kmp.] ♦ dij. var. beļauă [Por.] ∞ beļauă | [Vidi] | |
828 | beļet | bilet | билет | beļet (mn. beļeturĭ) [akc. beļet] (i. m.) — bilet, stočni pasoš, dokument koji se dobija u mesnoj kancelariji sela, radi slobodne prodaje stoke na pijaci ◊ ma duk să skuot beļetu la kînțalare, kă mîńe mîn vaka la pĭaț — idem u mesnu kancelariju da izvadim pasoš za kravu, jer je sutra teram na pijacu ◊ dăkă n-aĭ beļeturĭ, nu puoț sî-ț vinḑ vićiļi — ako nemaš stočni pasoš, ne možeš da prodaš stoku [Hom.] ♦ dij. var. biļet [Por.] | [Vidi] | |
546 | berbek | berbec | ован | berbek (mn. berbeč) [akc. berbek] (i. m.) — 1. ovan (Aries) ◊ am doĭ berbeč în kîrd — imam dva ovna u stadu [Kmp.] ♦ dij. var. berbĭek (mn. berbĭeś) ◊ berbĭeku tîău ĭe kornut — tvoj ovan je rogat ◊ berbĭeku ĭe ćinîr, sîarĭe pi uoĭ — ovan je mlad, zaskače ovce ◊ aĭ grižă, berbĭeku nuostru înpunźe — vodi računa, naš ovan bode ◊ berbĭek rînkaś — ovan bez testisa 2. (fig.) rogonja, muškarac koga žena vara ◊ ĭa ku altu, da berbĭeku ĭeĭ nu vĭađe ńimika — ona sa drugim, a njen ovan ništa ne primećuje [Crn.] 3. (fig.) tupavko, glupson ◊ tare đi kap ka berbĭeku, ńiś șkuala mikă n-a gaćit — tupav kao ovan, ni osnovnu školu nije završio [Por.] | [Vidi] | |
618 | berekĭet | berechet | берићет | berekĭet (mn. berekĭeturĭ) [akc. berekĭet] (i. m.) — berićet, godišnji rod useva u domaćinstvu ◊ ćimpo-sta a fuost berekĭetu bun — ove godine je rod bio dobar ◊ nu ńi ćamĭem đi fuamiće, berekĭet ĭastă — ne plašimo se gladi, berićeta ima [Crn.] ♦ dij. var. birekĭet [Por.] ♦ dij. sin. ponou (Jasikovo) [GPek] | [Vidi] | |
925 | beskĭakeră | beschecheră ? | скаламерија | beskĭakeră (mn. beskĭakerе) [akc. beskĭakeră] (i. ž.) — skalamerija, sokoćalo, naziv za napravu nepoznate namene ◊ śe beskĭakeră va fi asta? — kakva li je ova skalamerija? ◊ kum va lukra beskĭakera-sta? — kako li radi ova naprava? [Crn.] ♦ dij. var. beskĭekĭeră ? < bîskikarat — „raskoračen; raskrečen” ◊ beskĭekĭeră — (iron.) visokonaponski dalekovodni električni stub, ogromne metalne konstrukcije [Por.] ∞ bîskîkara | [Vidi] | |
871 | beșikuță | bășicuţă | џенарика | beșikuță [akc. beșikuță] (i. ž.) — dženarika, vrsta šljive od koje se peče rakija (Prunus cerasifera) ◊ beșikuță ĭe prună kare puăće să fiĭe galbină, ruoșiĭe, vînătă — dženarika je šljiva koja može biti žuta, crvena, plava ◊ đe beșikuță să kuaśe bun rakiu — od dženarike se peče dobra rakija ♦ / (demin.) < beșîkă [Crn.] ♦ dij. var. bĭeșîkuță, bișîkuță [Por.] ∞ prun | [Vidi] | |
1235 | bibăi | dârdâi | бибати се | bibăi (ĭuo bibăĭ, ĭel bibăĭe) [akc. bibăi] (gl. p. ref.) — bibati se, gibati se, tresti (se) ; drhturati, podrhtavati ◊ kată kum iĭ bibăĭe slańină pră burtă — pogledaj kako mu se trese salo na stomaku [Hom.] ♦ dij. var. bibîĭe ◊ pipćiĭļi sînt buńe kînd sa bibîĭe în ćipsîĭe — pihtije su dobre kada drhture u tepsiji [Por.] | [Vidi] | |
707 | biț | biţ | прамен | biț (mn. biță, bițurĭ) (i. s.) — 1. pramen ◊ biț đi pîăr, or đi lînă — pramen kose, ili vune ◊ sî pĭapćină la bițurĭ — češlja kosu na pramenove [Crn.] 2. kita, kitka, kitica, izrađena od obojene vune, kojom se ukrašava šljiva u pogrebnom običaju ◊ prunu-lu al muort ĭe kićit ku bițurĭ đi lînă, fîrbuită în ruoșu — pokojnikova šljiva okićena je kiticama vune, obojene u crveno ♦ sin. strîmatură 3. ♦ dij. var. viț, (viță) (mn. vițurĭ) — nit, konac, dlaka; pramen ◊ o viță đi pîăr đi pi kap, a kaḑut în strakina ku ļegumĭe — dlaka s glave upala je u tanjir sa jelom ♦ sin. zmuaćik [Por.] ∞ bițui | [Vidi] | |
3251 | bićeșug | beteșug | болештина | bićeșug (mn. bićeșugurĭ) [akc. bićeșug] (i. s.) — (med.) (augm.) boleština, raširena bolest; epidemija ◊ đi vrĭamĭa đi rat, pi lînga alće nakazurĭ, đes s-a pus pi lumĭe șî mulće bićeșugurĭ grĭaļe — za vreme rata, pored drugih muka, često su narod zahvatale i mnoge teške boleštine ◊ đin bićeșug în bićeșug — iz bolesti u bolest ♦ var. bićeșag ♦ sin. bićežîĭe [Por.] ∞ bećažî | [Vidi] | |
2110 | bilovink | bilovinc | ружичаст | bilovink (bilovinkă) (mn. bilovinś, bilovinśe) [akc. bilovink] (prid.) — (color) ružičast, roze ◊ dakă vrĭeĭ sî faś farbă bilovinkă, mĭastîś ruoșu ku vînît, șă-ĭ dodaĭ koźa albă sî sa đeškidă mistakatura-ĭa — ako hoćeš da dobiješ ružičastu boju, mešaš crvenu i plavu, i dodaješ dosta bele, da se ta mešavina prosvetli [Por.] ◊ bilovinkă ĭe fluarĭa đi bužuor, đi śerĭeș, đi pĭarsîkă ... — ružičasti su cvetovi božura, trešnje, breskve ... [Pad.] ♦ var. bilovin, bilovină (Tanda) [Por.] ◊ n-am uḑît đi bilovink, nu șću śi ĭe, da đi fluarĭa lu bužuor ḑîśem kî ĭe rozăvă — nisam čuo za „bilovink”, ne znam šta je, a za božurev cvet kažemo da je rozav ♦ dij. sin. rozăvă (Debeli Lug), rîgobană (Leskovo) ♦ dij. var. belovink (Jasikovo) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
13 | Biļigrad | Belgrad | Београд | Biļigrad [akc. Biļigrad] (i. m.) — (ojk.) Beograd, glavni grad Republike Srbije ◊ am fuost în Biļigrad numă odată — bio sam u Beogradu samo jednom ◊ Biļigradu ĭe oraș mare — Beograd je velika varoš [Por.] | [Vidi] | |
547 | bińișor | binișor | пажљиво | bińișor [akc. bińișor] (pril.) — (demin.) 1. pažljivo, polako ♦ sin. mirior [Kmp.] 2. ♦ dij. var. bińișuor ◊ bińișuor, nu va grabirîț, kă ĭastă vrĭamĭe — polako, nemojte žuriti, ima vremena ♦ (komp.) lakše, sporije, pažljivije ◊ lukraț kîta măĭ bińișuor — radite malo sporije [Por.] ∞ bińe | [Vidi] | |
591 | birigĭată | beregată | душник | birigĭată (mn. birigĭеț) [akc. birigĭată] (i. ž.) — dušnik; grkljan ◊ ĭ-a skuos birigĭata — iščupao mu grkljan ◊ ĭ-a skapat skruma pi birigĭată, đin kît sî sa îńaśe — upala mu mrvica u dušnik, zamalo da se zadavi ♦ up. gîrkaļuod, gîrkaluod, îngițîtuare [Por.] ♦ var. beregĭată (Ranovac) [Mlava] | [Vidi] | |
814 | Biriș | biriș | бирош | Biriș (mn. Birișuoń) [akc. Biriș] (i. m.) — (antr.) vlaško prezime familije Birišić u Rudnoj Glavi ◊ alu Biriș — Birišov ◊ Kuola lu Biriș — Nikola Birišov ♦ / biriș — (mađ.) „biroš, poljoprivredni najamni radnik” (Речник МС) ♦ var. Bireș > Birešić [Por.] | [Vidi] | |
952 | bisag | bisagă | бисага | bisag (mn. bisaź) [akc. bisag] (i. m.) — bisaga, bisage, dvostruka torba koja se nosi prebačena preko konjskog sedla ili samara ◊ ku bisaźi a dus fiĭekare marfă, đi la înbrîkamînt, pănă la mînkare; ĭaļe avut kapak, ku kare s-a-nkis đisupra, sî nu sa vĭarsă tovaru — u bisagama su nosili svakakvu robu, od odeće do hrane; one su imale preklopac, kojim su se zatvarale, da se tovar ne bi prosuo ◊ bisaźiļi a fuost fakuće đi pîăr đi kapră — bisage su bile izrađene od kozje dlake ♦ var. (češća u upotrebi) đisak (mn. đisaź) [Por.] ♦ var. đisag (mn. đisaź) ◊ pakurari a dus în đisaź krușîțîļi đi sarĭe kînd s-a dus ku ouĭiļi la munće — čobani su u bisagama nosili krupice soli kada su ovce napasali u planini [Crn.] ∞ sak | [Vidi] | |
502 | bisîarikă | biserică | црква | bisîarikă (mn. bisăriś) [akc. bisîărikă] (i. ž.) — crkva, hram ◊ satu are bisîarikă, ama n-are puopă — selo ima crkvu, ali nema popa ♦ dij. var. bisărikă [Kmp.] ♦ dij. var. bisîarigă (Starčevo) [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
936 | bișćală | căţea | кучка (пеј.) | bișćală (mn. bișćaļe) [akc. bișćală] (i. ž.) — (pej.) kučka, kurva, osoba lakog morala; uličarka; protuva: promiskuitetna osoba uopšte; pokvarenština ◊ s-a-nsurat ku o bișćală, kurveșćină kare nare parĭake — oženio je jednu kučku, kurveštinu bez premca ◊ o bișćală đi uom, ńiś ĭeļ nu șćiĭe ku kîće muĭerĭ a traĭit — pokvarenština od čoveka, ni sam ne zna sa koliko je žena živeo ♦ / < vișńală — polni nagon kučke, teranje, parenje [Por.] ♦ dij. var. vișćală (Jasikovo) [GPek] | [Vidi] | |
851 | biś | bici | бич | biś (mn. biśurĭ) (i. m.) — bič ◊ ļagaĭ kuralușa đi bĭt șî fakuĭ biś — vezah kaišić za štap, i napravih bič [Crn.] ◊ biś đi kuažă — kožni bič ◊ biś đi fuok — plameni bič (u bajalicama) ♦ var. izbiś [akc. izbiś] [Por.] | [Vidi] | |
699 | bîăl | băl | бео | bîăl (bîălă) (mn. bîăļ, bîăļе) [akc. bîăl] (prid.) — 1. (color) svetlina boje, valer; svetloplav, svetlosmeđ ◊ vînît bîăl — svetlo plav ◊ galbin bîăl — svetlo žut ♦ sin. alburiu, albaćik, albastru 2. (za čoveka) plav, plavog tena, plave ili bele kose, uopšte: svetle puti; po toj osobini davali su se nadimci koji su često, vremenom, postajali porodična prezimena ◊ Baba Bîăla a fuost vrîžîtuare kunoskută — Baba Bela je bila poznata vračara ◊ Boža Beļa a țînut kafană în Arnaglaua — Boža Beli držao je kafanu u Rudnoj Glavi ♦ sin. (pej.) biļeuz — belko, belja 3. var. bala, nadimak Bala, (mn. Baluońi — Balići ), familija u Rudnoj Glavi ◊ Truță Bala — Petar Balić 4. (augm.) (m. r.) balan, (ž. r.) balană (mn. balańi, baluońi), (antr.) Balan, Balańi, Balańeșći — Balan, Balani, Balanešti (Balanovići) 5. (za životinje, ovce i goveda) belog runa, bele njuške, bele kože ♦ var. bîălă, baluță, balușă, balură [Por.] ∞ beļi | [Vidi] | |
1737 | bîĭbarak | baibarac | прслук | bîĭbarak (mn. bîĭbaraśe) [akc. bîĭbarak] (i. s.) — prsluk, gornju deo odeće bez okovratnika i rukava; jelek ◊ bîĭbaraku puartă șî muĭeriļi, șî uamińi — prsluk nose i žene i muškarci ◊ bîĭbaraku măĭ đies sa faśe đi śuarik, da șî sa împļećiașće đi lină — prsluk se najčešće izrađuje od sukna, ali se i plete od vune ♦ var. bibarak (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. bibarak (Krivelj) [Crn.] ∞ țuală | [Vidi] | |
625 | bîksală | îmbîcseală | гужва | bîksală (mn. bîksălurĭ) [akc. bîksală] (i. ž.) — 1. gužva, teskoba ◊ la panađur a fuost marĭe bîksală — na vašaru je bila velika gužva ◊ bîksală đi nu puoț sî sufļi — teskoba da ne možeš da dišeš [Crn.] 2. tiska, stiska ♦ var. bîksîtură (mn. bîksîturĭ) [akc. bîksîtură] ◊ nu măĭ ma duk la źuok, mis satul đi bîksîturĭ — neću više da idem na igranke, sit sam gužvi [Por.] ∞ bîksî | [Vidi] | |
672 | bîlbîi | bâlbâi | буктети | bîlbîi (ĭuo bîlbîĭ, ĭel bîlbîĭe) [akc. bîlbîi] (gl. n.) — bukteti, plamteti (za vatru) ◊ arđe fuoku șî bîlbîĭe — vatra gori i bukti ◊ bîlbîĭe kîmpu, bîlbîĭe padurĭa, șî ńima n-o sî puată sî stîngă atîta fuok — plamti polje, plamti šuma, i niko neće moći da ugasi toliki požar ♦ var. bîlbai [Crn.] ◊ bîlbîĭe în tuaće părțîļi — bukti na sve strane [Por.] ♦ up. pîlpîi | [Vidi] | |
2226 | bîlguĭală | bâiguială | трабуњање | bîlguĭală (mn. bîlguĭaļe) [akc. bîlguĭală] (i. ž.) — trabunjanje, buncanje ◊ kînd sa-nbată, bîlguĭala-l țîńe una-ntruuna — kad se napije, trabunjanje ga drži neprekidno ♦ var. bîlguitură [Mlava] ∞ bîlgui | [Vidi] | |
1532 | bîlś | bâlci | вашар | bîlś (mn. bîlśurĭ) [akc. bîlś] (i. m.) — 1. vašar, panađur ◊ bîlśo-sta a fuost slab đi tuot, ńigustuorĭ n-a fuost șî n-am putut să vind vițălu kum am ginđit; nu șću kum o sî vin la bań să plaćesk porĭezu — ovaj vašar je bio sasvim slab, trgovaca nije bilo i nisam mogao da prodam tele kako sam mislio; ne znam kako ću doći do para da platim porez 2. (fig.) veći skup ljudi; gužva, gungula ◊ sa luvară la sfadă în mižluoku satuluĭ, da pi lînga iĭ lumĭa s-a adunat ka la bîlśi — počeše da se svađaju na sred sela, a oko njih ljudi se skupili kao na vašaru ◊ bîlś đi primovară — prolećni vašar ◊ bîlś đi vară — letnji vašar ◊ bîlś đi tuamnă — jesenji vašar ♦ sin. pănađur [Por.] | [Vidi] | |
620 | bîrabar | bărăbar | барабар | bîrabar [akc. bîrabar] (pril.) — barabar, uporedo, naporedo, zajedno, izjednačeno, na ravnoj nozi ◊ bîrabar una ku alta — izjednačeno, jednako (po raznim osnovama) ◊ a krĭeskut bîrabar unu ku altu — odrasli su zajedno ◊ a mĭers bîrabar pi drum — išli su putem zajedno, naporedo ◊ nu lukrăm tot una, numa sînćem bîrabar ku plata — ne radimo isto, samo smo jednaki sa platom [Por.] ♦ var. barabar [Crn.] ∞ bîrbari | [Vidi] | |
621 | bîrbari | bărăbari | изједначавати | bîrbari (ĭuo bîrbarĭesk, ĭel bîrbarĭașće) [akc. bîrbari] (gl. p. ref.) — izjednačavati, ravnati, poravnavat i ◊ bîrbarĭașće drumu — poravnava put ◊ a veńit rîu, șî apa s-a bîrbarit ku marźina — nadošla je reka, i voda se poravnala sa obalom [Por.] ♦ dij. var. barbari [Crn.] | [Vidi] | |
623 | bîrbarit | nivelat | изједначен | bîrbarit (bîrbarită) (mn. bîrbariț, bîrbariće) [akc. bîrbarit] (prid.) — izjednačen, ujednačen, poravnat, izravnat ◊ în tuot fĭeļu ĭe bîrbarit ku mińe — na svaki način je izjednačen sa mnom ◊ a bîrbarit drumu pi kulmĭe — poravnali su put na kosi [Por.] ♦ dij. var. barbarit [Crn.] ∞ bîrbari | [Vidi] | |
1572 | bîrță | bercă | плетеница | bîrță (mn. bîrț) [akc. bîrță] (i. ž.) — pletenica, kika ◊ la fată mikă frumuos iĭ șîađe ku bîrță — maloj devojčici lepo stoje kike ♦ sin. kikă [Por.] ♦ dij. sin. bĭerkă [Crn.] ♦ dij. sin. berkă (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. birkă (Sige) [Hom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
117 | bîrḑauș | bârzeuș | убрзање | bîrḑauș (mn. bîrḑaușă) [akc. bîrḑauș] (i. m.) — ubrzanje neke radnje, najčešće u vezi sa vatrom ◊ aprinđe fuoku ku bîrḑaușu — potpaljuje vatru na brzinu [GPek] ♦ var. bîrzauș ◊ ațîțĭe fuoku să fĭarbă uala ku bîrzaușu — džara vatru da ubrza kuvanje lonca ♦ / < ? srb. brzo, „na brzaka” [Por.] | [Vidi] | |
1249 | Bîrńidău | ? | Барнидео | Bîrńidău [akc. Bîrńidău] (i. m.) — (top.) Barnideo, kosa u Tandi, na zapadnoj strani Deli Jovana ♦ var. Bărńidău ◊ ĭuo sînt Bîrńiđan, traĭesk la Bîrńidău — ja sam Barnidelac, živim na Barnom delu ◊ a kolo nuĭe ńimik, tuot barnă — tamo nema ničeg, svuda pustoš [Por.] ∞ barnă | [Vidi] | |
1847 | bîrśag | briceag | бритва | bîrșag (mn. bîrșaźe) [akc. bîrșag] (i. s.) — britva, nožić na sklapanje ◊ bîrśagu ĭe kuțît kare are plasîaļe, șî sa înkĭaĭe — britva je nož koji ima korice, i koji se sklapa ♦ var. brîśag [Por.] ♦ dij. sin. briptă [Hom.] | [Vidi] | |
918 | bîsamak | basamac | степеница | bîsamak (mn. bîsamaśе) [akc. bîsamak] (i. s.) — stepenica na stepeništu; stepenište ◊ bîsamaśe đi pĭatră — kameno stepenište ◊ a kaḑut đi pi bîsamaku al đi sus, ș-a frînt kraśi — pao sa gornjeg stepenika, i polomio noge ♦ var. skară, trĭaptă [Por.] ∞ skară | [Vidi] | |
690 | bîsîĭuok | busuioc | босиљак | bîsîĭuok (mn. bîsîĭuaśe) [akc. bîsîĭuok] (i. m.) — (bot.) bosiljak (Ocimum basilicum) ◊ muma kuļaźe bîsîĭuok — majka bere bosiljak [Hom.] ♦ dij. var. busuĭuok [Crn.][Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
929 | bîskîkarat | băscăcărat | раскречен | bîskîkarat (bîskîkarată) (mn. bîskîkaraț, bîskîkaraće) [akc. bîskîkarat] (prid.) — raskrečen, raširenih nogu, koji sedi ili hoda raskrečenih nogu ◊ ăl vaḑuĭ, stă kolo bîskîkarat dupa gard, șî varsă, kî ĭară s-a-mbatat — video sam ga, stoji tamo raskrečen iza ograde, i povraća, jer se opet napio ♦ var. krakanat [Por.] ∞ bîskîkara | [Vidi] | |
712 | bîtatură | bătătură | набој | bîtatură (mn. bîtaturĭ) [akc. bîtatură] (i. ž.) — 1. naboj, nabijena ili utabana zemlja ◊ vaka ļegată a fakut o bîtatură prîngă ĭa — vezana krava napravila je naboj oko sebe [Hom.] 2. dvorište ♦ dij. var. bătătură (mn. bătaturĭ) [akc. bătătură] — dvorište ◊ kopiĭi să žoakă afară pe bătătură — deca se igraju napolju po dvorištu ♦ sin. obor, prăvăļie [Kmp.] ∞ avļiĭe | [Vidi] | |
700 | bîtrîńață | bătrîneţe | старост | bîtrîńață [akc. bîtrîńață] (i. ž.) — 1. (za čoveka) starost ◊ l-ažuns bîtrîńața — stigla ga je starost 2. (za vreme) starina, drevnost, davno prošlo vreme ◊ kînćiśe đi bîtrîńață — starinske pesme, tzv. izvorne ◊ ađet đi bîtrîńață — stari (nski) običaj ◊ uom đi bîtrîńață — starinski čovek, čovek sa starim, prevaziđenim shvatanjima ♦ var. bătrîńață ♦ supr. ćińerĭață — mladost [Por.] ∞ batrîn | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1491 | bîtrîńi | bătrîni | старити | bîtrîńi (ĭuo bîtrîńiesk, ĭel bîtrîńiașće) [akc. bîtrîńi] (gl. nesvrš.) — (ret.) stariti ◊ muĭeriļi la sat bîtrîńiesk măĭ ĭuta đi kît uamińi — žene na selu brže stare od muškaraca ◊ țînće naĭkuță, nu bîtrîńi — drž’ se, draganče, nemoj stariti ♦ var. bătrîńi ♦ up. înbîtrîńi, îmbîtrîńi [Por.] ∞ batrîn | [Vidi] | |
713 | bĭaĭkă | beică | куна златица | bĭaĭkă1 (mn. bĭeĭś) [akc. bĭaĭkă] (i. ž.) — kuna zlatica (Martes foina) ◊ bĭaĭka a mînkat puĭi — kuna je pojela piliće [Hom.] ♦ dij. sin. žđer [Por.] ♦ dij. var. beĭkă — kuna zlatica (Martes martes) ♦ up. žđior — kuna belica (Martes foina) (s. Plavna) [Pad.] | [Vidi] | |
708 | bĭerkă | bercă | плетеница | bĭerkă (mn. bĭerś) [akc. bĭerkă] (i. ž.) — pletenica, kika ◊ a-npļećit pîăru în bĭerkă — isplela je kosu u pletenicu ◊ înpļećașće-m pîăru ku duauă bĭerś — ispleti mi kosu u dve pletenice [Crn.] ♦ dij. var. berkă ◊ fata are berkă lungă — devojka ima dugu kiku (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. bîrță [Por.] ∞ bîrță | [Vidi] | |
893 | bĭeșîka | bășica | мехурати се | bĭeșîka (ĭuo ma bĭeșîkîĭ, ĭel sa bĭeșîkîĭе) [akc. bĭeșîka] (gl. p. ref.) — mehurati se, oplikaviti, dobijati mehure ili plikove ◊ ma baća, ma baća, pănă nu mi sa bĭeșîka tuata pĭaļa pi șîaļe — tukao bi me, tukao, dok mi sva koža na leđima ne bi oplikavila ♦ var. beșîka [Por.] | [Vidi] | |
892 | bĭeșîkat | bășicat | мехурав | bĭeșîkat (bĭeșîkată) (mn. bĭeșîkaț, bĭeșîkaće) [akc. bĭeșîkat] (prid.) — mehurav, pun plikova ◊ palmiļi mi sînt bĭeșîkaće đi la sapat, nu puot înga sî ma duk la kosît — dlanovi su mi plikavi od kopanja, ne mogu još uvek da idem na kosidbu ♦ var. beșîkat, bișîkat [Por.] ∞ bĭeșîka | [Vidi] | |
932 | Blaguĭuońi | Blagoi | Благојеви | Blaguĭuońi [akc. Blaguĭuońi] [akc. Blaguĭuońi] (i. m.) — (antr.) Blagojevi, vlaško prezime familije u Lubnici, dobijeno po pretku koji se zvao Blagoje ◊ Vanuță, Zdrauku șî Milan a fuost kopiĭi lu Blagu, șî đi aĭa îĭ kĭamă Blaguĭuońi — Vanuca, Zdravko i Milan su bili Blagojevi sinovi, pa ih zato zovu Blagojevi [Crn.] ♦ dij. var. Blagoĭuońi, Blîgoĭuońi, posrb. Blagojević, fam. u Rudnoj Glavi ♦ / Blagoĭe, var. Blagu, (demin.) Blaguțu < bug. (l.i.) Blagoj (Iordan1983) [Por.] | [Vidi] | |
545 | blăstăm | blestem | клетва | blăstăm (mn. blăstămĭе) [akc. blăstăm] (i. s.) — kletva, prokletstvo ◊ o fi kăzut ńiskaĭ blăstămĭe pe ĭa — možda su neke kletve pale na nju [Kmp.] ♦ dij. var. blastăm [Por.] ∞ blastîma | [Vidi] | |
935 | Blîgoveșćana | Blagoveștenie | Благовести | Blîgoveșćana [akc. Blîgoveșćana] (i. ž.) — (kal.) Blagovesti, nepokretan praznik u narodnom kalendaru koji pada uvek 7. aprila ◊ pi kîļindarĭu popĭesk, în ḑîua-ĭa Maĭka Duomnuluĭ auḑît kî ĭe-nkarkată — prema popovskom kalendaru, tog dana je Božja Mati doznala da je trudna ♦ var. Blogoveșćana [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
110 | blînd | blând | питом | blînd (blîndă) (mn. blînḑ, blînđe) [akc. blînd] (prid.) — 1. (za životinje) pitom, krotak, umiljat, koji dopišta da se miluje, i da se hrani iz ruke ◊ purśelu al blînd điluok sî kulkă, kum puń mîna pi ĭel — umiljato prase odmah legne, čim staviš ruku na njega 2. (za čoveka) miran, staložen, blage naravi ◊ kopilu ĭe blînd, kî ĭ-am aratat žuarda — dete je mirno, jer sam mu pokazao prut ♦ var. mn. blînz, blînž (Valakonje, Savinac, Lubnica, Šarbanovac, Zlot) ♦ supr. spariĭuos [Crn.] ♦ dij. var. supr. sîrbaćik ♦ (demin.) blînduț (blînduță), ♦ var. (ž. r.) blîndușîkă ◊ puĭkiță blîndușîkă — umiljato pilence [Por.] ∞ înblînḑî | [Vidi] | |
825 | blînḑîĭe | blândeţă | питомост | blînḑîĭe (mn. blînḑîĭ) [akc. blînḑîĭe] (i. ž.) — 1. (za životinje) pitomost, krotkost, umiljatost ◊ kîńiļi arată blînḑîĭa, kînd baće đin kuadă — pas pokazuje umiljatost, kada maše repom 2. (za čoveka) izrazita mirnoća, staloženost, blagost ◊ multă blînḑîĭe a fuost în vuorba muoșuluĭ mĭeu — mnogo je blagosti bilo u govoru moga dede ♦ var. blînḑîmĭe [Crn.] ♦ dij. var. blînđață [Por.] ∞ înblînḑî | [Vidi] | |
1527 | blînđață | blândeţă | милина | blînđață (mn. blînđețurĭ) [akc. blînđață] (i. ž.) — (psih.) (ret.) milina; blaženstvo; srsi ◊ askultaĭ kînćiku, șî ma prinsă o blînđață — slušao sam pesmu, i obuze me neka milina ◊ kînd guod ma uĭt vara đi pi śuaka-mĭa kum zavrńe suariļi, întuotđeuna trĭaśe pin mińe o blînđață kaldă — kad god leti sa svoga brda gledam kako zalazi sunce, uvek me probije neka topla milina [Por.] ♦ dij. var. blînḑîĭe [Crn.] ♦ dij. var. blînďață [Kmp.] ∞ înblînḑî | [Vidi] | |
1568 | bļau | bleau | левча | bļau1 (mn. bļeĭś) [akc. bļau] (i. s.) — (tehn.) levča, kriva ugnuta poluga sa osloncem na osovini sa spoljne strane kolskog sanduka (РечникМС3) (Leskovo) ♦ var. bļaukă ◊ bļauka ļagă karu đi la osîĭe pănă la stupăț la kotur, înțîpeńașće karu kînd duś vrun tovar mare șî grĭeu — levča spaja osovinu kola i stubac na sanduku, ojačava kola kada se prevozi velik i težak teret (Jasikovo) [GPek] ◊ bļau s-a kĭemat un parśel la plugol dă ļeamn kare a mĭers prăn pomînt — bljau se zvao deo drvenog pluga koji je išao kroz zemlju (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. sin. ļeukă (Tanda), ļoĭkă (Blizna) [Por.] | [Vidi] | |
1002 | bobat | bobat ? | зрнат | bobat (bobată) (mn. bobaț, bobaće) [akc. bobat] (prid.) — zrnat, koji ima krupno zrno ◊ ćimpo-sta grîu a fuost mîndru șî bobat — pšenica je ove godine bila lepa i zrnata [Crn.] ♦ dij. var. bobonat [Kmp.] ∞ buob | [Vidi] | |
1529 | boboloșa | boboloșa ? | заоблити се | boboloșa (ĭuo ma boboloșîăḑ, ĭel sa boboloșîaḑă) [akc. boboloșa] (gl. p. ref.) — zaobliti se, dobijati obao oblik; naticati, narastati; gojiti se; debljati ◊ đemult vînatuori a taĭat ku fuarfiśiļi žuorḑ đi plumb, șî a boboloșat drîmiĭiļi pi țîăst — nekada su lovci sekli makazama olovo na trake, i pravili dramlije tako što su ih zaobljavali valjanjem po vršniku ♦ var. ĭuo ma boboloșîăsk, ĭel sa boboloșîașće (Gornjane) [Por.] | [Vidi] | |
984 | boboluașă | ? | џанарика | boboluașă [akc. boboluașă] (i. ž.) — (bot.) dženarika, vrsta šljive od koje se peče rakija (Prunus serasifiera) [Bran.] ♦ dij. var. bĭeșîkuță [Por.] [Crn.] ∞ buob | [Vidi] | |
1528 | boboșa | boboșa | пупити | boboșa (ĭuo ma boboșîăḑ, ĭel sa boboșaḑă) [akc. boboșa] (gl. p. ref.) — 1. (za biljke) pupiti, propupiti, bokoriti; razviti list ili cvet ◊ a boboșat salka, ažuns primovara — propupila je vrba, stglo je proleće ♦ sin. muguri 2. (za životinje) gojiti se, debljati, zaobljavati se ◊ a fuost uskat ka bîtu, da đi kînd ĭe pi mînkarĭa-mĭa, sa boboșaḑă frumuos — bio je suv kao prut, a od kada je na mojoj hrani, lepo se goji ♦ up. înboboșa [Crn.] ♦ dij. var. boboloșa [Por.] | [Vidi] | |
544 | Boboťază | Bobotează | Богојављење | Boboťază [akc. Boboťază] (i. ž.) — (kal.) Bogojavljanje [Kmp.] ♦ dij. var. Boćaḑă [Por.] ∞ boťeza | [Vidi] | |
901 | bobuok | boboc | пупољак | bobuok (mn. bobuoś) [akc. bobuok] (i. m.) — 1. (bot.) pupoljak, zametak na stabljici iz koga će se razviti list, cvet, izdanak ili mladica (Rečnik MS); cvet ◊ Naĭka-l mĭeu săśiră grîu / Ku bobuoku mĭeu la brîu — Dragi žanje tu na kosi / I moj cvet o pojas nosi (stih iz ljubavne pesme) 2. (fig.) izraz od milja za mladunčad a. za lepu i jedru devojčicu na pragu puberteta ◊ Ankuța ĭe un bobuok đi fată — Ankuca je pupoljak od devojke b. za pilad, naročito malu guščad i plovčad ◊ traușa mĭ-a-nflurit đi bobuośiĭ đi rață,șî đi gîșć — dvorište mi se rascvetalo od guščje i plovčije piladi 3. (fig.) klube, klupko, u izrazima „motaju me / udaraju me kao klube” ◊ Tuata vara ća-bobuok / Tuamna nuĭe ńiś un gluod. — Celog leta u jurnjavi / A u jesen zrnca nema (ća — izraz kojim se tera stoka) [Por.] ∞ buob | [Vidi] | |
924 | Boćaḑă | bobotează | Богојављање | Boćaḑă [akc. Boćaḑă] (i. ž.) — (kal.) Bogojavljanje, dan u običajnom kalendaru, nepokretni praznik (19. I) ◊ la Boćaḑă dupa śe ći skuoļ, măĭ întîń duś apă đi la fîntînă — na Bogoljavljenje posle buđenja, prvo doneseš vodu sa izvora [Por.] ♦ dij. var. Boboćeaḑă [Crn.] ∞ bućeḑa | [Vidi] | |
1243 | boći | boci (a se) | мрктети | boći (ĭuo ma boćiesk, ĭel sa boćiașće) [akc. boći] (gl. p. ref.) — (za ovce) mrkteti, njuškati (se), grupisati se i okretati se njuškom prema njušci u vreme velikih vrućina ◊ uoĭļi sa boćesk numa kînd ĭe zapuk, vara la amńaḑîț, kînd ĭe suariļi tare, da ĭaļe n-au umbră; sa adună buot la buot — ovce se mrkte samo kada je vrućina, leti u podne, kada je sunce jako, a one nemaju hlad; skupljaju se njuška na njušku (Paun Ilić, ovčar iz Tande) ♦ / < buot (la buot) [Por.] | [Vidi] | |
1556 | bogdapruost | bogdaproste | богдапрост | bogdapruost [akc. bogdapruost] (uzv.) — (rel.) bogdaprost: bog da oprosti, ključna reč u posmrtnim obredima namenjivanja pokojnicima ◊ fara bogdapruost al muort pi lumĭa-ĭa nu primĭașće ńimika đin aĭa śe-ĭ dau aĭ viĭ đi pomană — bez „bogdaprosta” pokojnik na onome svetu ne prima ništa od onoga što mu živi namenjuju na daći ♦ var. bobdapruost [Por.] ♦ dij. var. bođaprost [Tim.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
921 | boĭerĭașće | boierește | бојарски | boĭerĭașće [akc. boĭerĭașće] (pril.) — bojarski, bogataški; koji živi na visokoj nozi ◊ baĭațî s-a-nbrakat boĭerĭașće — momci su se obukli po bogataški [Crn.] ♦ dij. var. buĭarĭașće [Por.] up. boĭerĭ, boĭarĭ | [Vidi] | |
2029 | bokșă | bocșă | ћумурана | bokșă (mn. bokșe) [akc. bokșă] (i. s.) — (zast.) ćumurana ◊ bokșa đi bîtrîńață a fuost astrukată ku pomînt — ćumurana je nekada bila pokrivena zemljom ♦ var. buokșă ♦ sin. (zast.) kărbunarĭe ♦ sin. (inov.) ćumurană [Por.] ◊ kînd a vrut să fakă karbuń măĭ mulț, aĭ nuoștri adunat ļiamńe, ļ-astrukat ku pomînt, șî ļ-a dat fuok — kada su hteli da prave više ćumura, naši su sakupljali drva, pokrivali ih zemljom, i palili (Jasikovo) [GPek] ∞ karbuńe | [Vidi] | |
836 | bolborosî | bolborosi | клокотати | bolborosî (ĭuo bolborosîăsk, ĭel bolborosîașće) [akc. bolborosî] (gl. p. ref.) — (onom.) klokotati 1. (za tečnost) klokotati, ključati ◊ mare bobît, s-auđe đin đeparće kum bolborosîașće apa — jak vodopad, čuje se izdaleka kako klokoće voda ♦ sin. ćurîĭe, burîĭe 2. (za čoveka) brbljati, mrmljati, govoriti sebi u bradu; govoriti nerazgovetno, gunđati ◊ śe-ĭ, drak, la baba-ĭa, numa bolborosîașće pi-n traușă? — koji je đavo onoj babi, samo trtlja po dvorištu? [Por.] ♦ dij. var. bolborosășťe [Kmp.] | [Vidi] | |
1005 | boldăńi | boldânea | буљити | boldăńi (ĭuo boldańesk, ĭel boldаńеаșće) [akc. boldăńi] (gl. p.) — buljiti, blenuti, razrogačiti oči, neprijatno gledati ◊ atîta boldăńi uoki kînd ma vaḑu, đi ma spumîntaĭ kî o sî-ĭ ĭasă đin kap — toliko je razrogačio oči kada me je video, da mi se učinilo da će mu iskočiti iz glave ♦ var. buldańi ♦ sin. bļezńi [Por.] | [Vidi] | |
808 | boldoruos | boldoros ? | бодљаст | boldoruos (boldoruasă) (mn. boldoruoș, boldoruasă) [akc. boldoruos] (prid.) — bodljast, sa bodljama, sa izbočinama, šiljast, zašiljen; neravan, grudvast ◊ arat boldoruos, a ramas gļiĭ marĭ dupa plug — neravno oranje, ostale su krupne grudve iza pluga ♦ var. bolboruos (bolboruasă) [Por.] ∞ bolđi | [Vidi] | |
806 | bolđi | boldi | подбадати | bolđi (ĭuo bolđesk,ĭel bolđașće, ) [akc. bolđi] (gl. p. ref.) — 1. podbadati, podsticati; ćuškati ◊ skamnu nuĭe ńaćid, ma bolđașće un nuod ăn kur — tronožac nije ravan, neki čvor me bode u zadnjicu ◊ bolđal, sî sa muće măĭ înkolo — ćušni ga, da se pomeri malo na tamo ♦ var. bulđi ♦ sin . înpunźa 2. (psih) gledati oštro, ispod oka; probosti nekoga pogledom ◊ kînd ma bolđiașće ku uoki-ĭa kĭortavĭ, frika ma taĭe — kad me pogleda onim zrikavim očima, strah me preseče [Por.] ∞ buold | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1244 | bolđiș | boldiș | шиљаст | bolđiș (bolđișă) (mn. bolđișă) [akc. bolđiș] (prid.) — 1. (za predmete) šiljast, štrkljast, kome štrči vrh, šiljak ◊ a tîrsît pi lînga luok, ș-a lasat ńișći spińamă în mižluoku drumuluĭ, sî șća ku spińi bolđiș în sus, da pi aśiĭa trĭek kopiĭi đeskulț kînd sa duk la rîu sî sa skalđe — kresao je lisnik i ostavio je nekavo trnje na sred puta, da stoji sa bodljama štrkjljasto u vis, a tuda prolaze bosonoga deca kada idu na reku da se kupaju 2. (psih.) oštar pogled, pogled ispod oka; buljav, ispitivački ili podmukao pogled ◊ dukî-sa drakuluĭ, are o uĭtatură bolđișă, frika ma taĭe kînd guod îm skapă uoki sî ma uĭt la ĭel — đavo ga odneo, ima neki podmukao pogled, strah me preseče kad god mi se omakne da ga pogledam ♦ var. bolđiuluĭ ♦ sin. kĭorđiș [Por.] ∞ bolđi | [Vidi] | |
804 | bolđiu | boldei | кученце | bolđiu (mn. bolđiĭ) [akc. bolđiu] (i. m.) — (zool.) 1. kučence, mali pas ◊ bolđiu ĭe kîńe mik, ăl țîń đi drag, să ći žuoś ku ĭel, șă să-ț latre pi lînga kasă — bolđej je mali pas, koga držiš iz ljubavi, da se igraš s njim, i da ti laje oko kuće ◊ sa kĭamă bolđiu kă bolđașće đarîndu ku buotu — zove se boldžiu zato što svuda zabada njušku ♦ var. bolđeĭ (mn. bolđeĭe) ♦ up. kopuoĭ, kĭer [Por.] 2. lovački pas kratkih nogu, jamar, rupar; jazavičar ◊ bolđiu ĭe kîńe fara kuadă, dakă arĭe kuadă, kuada iĭ sa taĭe — jamar je kuče bez repa, ako ima rep, rep mu se seče ◊ ku bolđiu s-a dus vînațî dupa vulpĭ, or dupa vĭeḑurĭ — sa jamarom su lovci išli u lov na lisice, ili jazavce [GPek] ∞ bolđi | [Vidi] | |
595 | bolnau | bolnav | болестан | bolnau (bolnauă) (mn. bolnauvĭ, bolnavĭe) [akc. bolnau] (prid.) — (med.) bolestan ◊ bolnau rîău — mnogo je bolestan ◊ bolnau, da lukră — bolestan, a radi ◊ bolnauă đi an — bolesna od prošle godine ◊ bolnau đi uskatură — bolestan od sušice [Crn.] ◊ minće kî ĭe bolnau, numa să nu lukrĭe — laže da je bolestan, samo da ne radi [Por.] ♦ dij. var. bolnav [akc. bolnav] [Kmp.] ♦ dij. var. bolnăv [akc. bolnav] ◊ nu poś să vin, kă mis bolnăv — ne mogu da dođem, jer sam bolestan (Mustapić) [Zvizd] ∞ boļi | [Vidi] | |
597 | bolnaviśuos | bolnăvicios | болешљив | bolnaviśuos (bolnaviśuasă) (mn. bolnaviśuoș, bolnaviśuasă) [akc. bolnaviśuos] (prid.) — bolešljiv, koji lako ili često oboljeva ◊ bolnaviśuos đin kopilariĭe — bolešljiv od rođenja ◊ bolnaviśuos, da nu sî ļekuĭe — bolešljiv, a ne leči se [Crn.] ♦ dij. var. bulnaviśuos ◊ nu ći-nsura ku ĭa, kî ĭe o mrțuagă bulnaviśuasă — nemoj se ženiti njome, jer je jedna bolešljiva mrcina [Por.] ♦ dij. var. bolnăvičos [Kmp.] ∞ boļi | [Vidi] | |
639 | bolobuok | inspid ? | бљутав | bolobuok (bolobuokă) (mn. bolobuoś, bolobuaśe) [akc. bolobuok] (prid.) — bljutav, ustajao, bez ukusa ◊ apă bolobuokă — bljutava voda [Hom.] ♦ dij. var. śolobuok, śilobuok [Por.] | [Vidi] | |
497 | Boļeviśan | Bolevicean ? | Бољевчанин | Boļeviśan, Boļeviśană (mn. Boļeviśań, Boļeviśańe) [akc. Boļeviśan] (i. m.) — Boljevčanin, stanovnik Boljevca ◊ Buļuoțu ĭe oraș mik, k-în ĭel traĭesk puțîń Boļeviśań — Boljevac je mala varoš, jer u njemu živi malo Boljevčana [Crn.] | [Vidi] | |
728 | borđeĭ | bordei | земуница | borđeĭ (mn. borđaĭe) [akc. borđeĭ] (i. s.) — zemunica, vrsta primitivnog objekta za stanovanje koji je jednim delom ukopan u zemlju, burdelj ◊ borđeĭu n-avut ńiś o ferĭastă — zemunica nije imala nijedan prozor [Crn.] ♦ dij. var. borđiĭ, borđeĭkă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
736 | borfańală | borfăială | преметачина | borfańală (mn. borfańelurĭ) [akc. borfańală] (i. ž.) — 1. premetačina, preturanje po stvarima; pretraživanje nečega da se nađe što skriveno ili nedopušteno ◊ źindari a fakut borfańală pin kasă — žandari su izvršili premetačinu po kući 2. nered, kao posledica premetačine ◊ borfańală pin kasă — nered u kući ◊ borfańală în tuaće pîărțîļi — nered na sve strane (opšti nered) [Crn.] ♦ dij. var. borfaĭală [Por.] ∞ borfańi | [Vidi] | |
737 | borfańi | borfăi | преметати | borfańi (ĭuo borfańesk, ĭel bоrfańașće) [akc. borfańi] (gl. p.) — premetati, preturati po stvarima, ostavljajući nered za sobom ◊ bоrfańașće, katînd śaua — pretura stvari, tražeći nešto ◊ prĭa mult bоrfańașće pîntru un lukru mik — previše pretura po stvarima, tražeći sitnicu [Crn.] ♦ dij. var. borfai ♦ dij. sin. borîndai [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
610 | borîndău | borândău | бориндеу | borîndău (mn. borîndăĭe) [akc. borîndîău] (i. s.) — (nutr.) borindeu, specifično vlaško jelo od raskuvanog svinjskog mesa, svinjske krvi i kukuruznog brašna ◊ prînḑu kraśunuluĭ nu sî faśe fîră borîndău — nema božićnog ručka bez borindeua [Crn.] ♦ var. burîndău, burundău ◊ burîndău faśe kuru rău — borindeu je zlo za dupe (ako se pretera) [Por.] ∞ borîndai | [Vidi] | |
850 | borkonat | borcănat | бокаст | borkonat (borkonată) (mn. borkonaț, borkonaće) [akc. borkonat] (prid.) — 1. (za predmete) bokast, izbočen, ispupčen, bokat, trbušast, zadebljan ◊ mațu đi udat ĭe borkonat la un luok — crevo za zalivanje je zadebljano na jednom mestu ◊ ļiemnu borkonat nuĭe bun đi blîăń — zadebljano drvo nije za daske 2. (za čoveka) ugojen, udebljao ◊ furtatu mĭeu koźa s-a borkonat — moj prijatelj se prilično udebljao ♦ var. unflat [Crn.] ∞ borkan | [Vidi] | |
2227 | boskorođi | boscorodi | богорадити | boskorođi (ĭuo boskorodîăsk, ĭel boskorodîașće) [akc. boskorođi] (gl.) — bogoraditi, pričati nerazgovetno sam sa sobom; mrmljati ◊ puopa-l sîrbăsk boskorođiașće dă trĭaba luĭ, lumńa nuastră no-l înțaļiaźe ńimika, șî abĭa așćiată sî gaćiaskă služba șî sî sa dukă a kasă — srpski pop bogoradi za svoj račun, naši ljudi ga ne razumeju ništa, i jedva čekaju da se svrši služba, da odu kući [Mlava] ♦ dij. var. buskorođi [Por.] | [Vidi] | |
2060 | botgruos | botgros | батокљун | botgruos (mn. botgruoș) [akc. botgruos] (i. m.) — (ornit.) batokljun, ptica stanarica (Coccothraustes coccothraustes) ◊ botgruos ĭe o pasîrĭe mikă, ku ćiku skurt șă gruos — batokljun je mala ptica, sa kratkim i debelim kljunom (Tanda) ♦ / < buot + gruos ♦ var. podgruos (Rudna Glava) [Por.] ∞ buot | [Vidi] | |
678 | botrak | brotac | жаба | botrak (mn. botraś) [akc. botrak] (i. m.) — žaba; mala žaba (Rana esculenta) ◊ nuată ka un botrak — pliva kao mala žaba (Sige, Magudica) ♦ var. brotak (Laznica, Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. brotak [akc. brotak] — 1. vodena žaba ◊ brotak ĭe bruaskă đi apă — brotak je vodena žaba 2. žabac, mužjak (prepoznaje se po tome što „skače” na žabu) ◊ brotaku ĭe bruaskă voĭńiśaskă — brotak je žaba mužjak [Por.] 3. žaba koja skače ◊ brotaku ĭe bruaskă sărituare — brotak je skakutava žaba [GPek] | [Vidi] | |
548 | boťez | botez | крштење | boťez (mn. boťezurĭ) [akc. boťez] (i. s.) — (rel.) krštenje ◊ vin ďi la boťez — dolazim sa krštenja [Kmp.] ♦ dij. var. boćeḑ (mn. boćeḑurĭ) [Por.] ♦ dij. var. boćez (Valakonje, Savinac, Gamzigrad, Lubnica) [Crn.] ∞ bućeḑa | [Vidi] | |
1501 | boťeza | boteza | крстити (се) | boťeza (ĭo boťez, ĭel boťază) [akc. boťeza] (gl. p. ref.) — (rel.) krstiti (se), nadenuti nekom ime ◊ am boťezat kopilu kînd avut un an — krstili smo dete kada je imalo godinu dana [Kmp.] ♦ dij. var. bućeḑa [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
839 | boznakît | boznacât ? | богзнаколки | boznakît (boznakîtă) (mn. boznakîț, boznakîće) [akc. boznakît] (prid.) — (dosl.) „bog zna koliko”, izraz za nešto što ima neodređeno veliku meru ◊ a veńit un uom, boznakît đi mare — došao je jedan ogroman čovek ◊ a luvat o palugă boznakîtă, ș-a-nśeput sî bată — dohvatio je jednu veliku motku, i počeo da bije ◊ boznakît đi kînd ăl așćet — dugo ga čekam (sam bog zna koliko) ♦ / bozna < srb. „bog zna ” + kît — vl. „koliko” ♦ var. buoznakît, buznakît [Por.] | [Vidi] | |
971 | brađet | brădet | борик | brađet (mn. brađeturĭ) [akc. brađet] (i. m.) — borik, borova šuma ◊ am fuost în brađet dupa mrtaś đi kasă — išli smo u borovu šumu po merteke za kuću ♦ var. brađiš (mn. brađišurĭ) [Crn.] ∞ brad | [Vidi] | |
1367 | brașuаvă | brașoavă | смицалица | brașuаvă (mn. brașuаvе) [akc. brașuаvă] (i. ž.) — 1. smicalica, podvala, lukavstvo ◊ aîăsta uom mĭ-a ogođit o brașuavă, đi am s-o țîn minće kît sînt viu — ovaj čovek mi je namestio jednu smicalicu, da ću je pamtiti dok sam živ [Crn.] 2. grimasa, kreveljenje ♦ dij. var. brșuavă, broșoavă (mn. brșuave, broșuave) ◊ sa strîmbă kîtra kopil, faśe broșuave da kopilu muare đe rîs — krevelji se na dete, pravi smeške a dete umire od smeha (Tanda) ♦ var. bîrșuavă (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
720 | brăśinar | brăcinar | учкур | brăśinar (mn. brăśinarĭ) [akc. brăśinar] (i. m.) — 1. učkur, uzica, svitnjak, gaćnik, pojas ◊ brăśinarĭu ĭe un ițuoń ku kare s-a ļegat śuariśi — „bračinar” je kanap kojim su se vezivale pantalone ♦ sin. înśingatuare [Por.] 2. ♦ dij. var. braśinarĭ (mn. brăśinarĭe) — a. prečaga, prečka ◊ ușă ku triĭ braśinarĭe — vrata sa tri prečke ◊ blană đi masă fakută ĭe ku braśinarĭe — daska sofre spojena je prečagama b. spojnica ◊ braśinarĭ la kuarńiļi pluguluĭ ĭe laćiță, ore verźauă, karĭe ļi-nțîpeńașće șî ļi țîńe la masură — spojnica na drvenim ručicama pluga je poprečna daščica, ili šipka, koja vezuje i učvršćuje ručice [Crn.] ∞ braśiră | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
717 | brțarĭ | bârsă | спона | brțarĭ (mn. brțarĭe) [akc. brțarĭ] (i. ž.) — spоna, spojka, letvica ili šina koja spaja i učvršćuje delove pluga za ogrtanje ◊ kînd să mută brțarĭu la plugu đi mușuruoń, sa ogođașće larźimĭa kormańilor — pomeranjem spone na plugu za ogrtanje, reguliše se širina zahvata, i količina zemlje koja se nanosi na strukova kukuruza [Crn.] ♦ dij. var. brațarĭ [Por.] | [Vidi] | |
6197 | brebeńel | brebenel | млађа | brebeńel (mn. brebeńeĭ) [akc. brebeńel] (i. m.) — (bot.) mlađa, mlađik, klokoćica (Corydalis-cava) ◊ brebeńel ĭe fluare kare măĭ întîĭ dă primovara, o vîrstă ku fluare balastră, da alta ku fluare albă — mlađa je prvo prolećno cveće, jedna vrsta ima ljubičast, a druga beli cvet ◊ brebeńeĭ kuļeg muĭeriļi șă-ĭ duk la morminț, unđe-ĭ tamîĭe șă-ĭ dau đe pomană la-ĭ muorț — mlađu beru žene i nose na groblje, gde je kade i namenjuju pokojnicima ♦ var. bribeńel (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
1574 | bren | brener | бренер | bren (mn. brenurĭ) [akc. bren] (i. s.) — brener a. na karabitnoj lampi ◊ kînd sa astupă brenu la lampă, sa kurîțâ ku o žîțîșuară đi oțăl, supțîrĭe ka păru đin kap — kad se zapuši brener na lempi, čisti se jednom žičicom od čelika, tankom kao dlaka s glave b. na autogenom aparatu za zavarivanje ◊ brenu la aparat đi șfăĭsuit sa aprins ku mașîna — brener na aparatu za zavarivanje palio se šibicom (Crnajka) ♦ var. brener, brĭenîr (Rudna Glava) [Por.] ◊ n-am uḑît ńiś đi bren ńiś đi brĭenîr, kî nuoĭ în Plamna n-am avut lîămpĭ đe kîrabit — nisam čuo ni za bren ni za brener, jer mi u Plavni nismo imali karabitne lampe (Plavna) [Pad.] | [Vidi] | |
714 | bribĭaće | vrabie | врабац | bribĭaće (mn. bribĭeț) [akc. bribĭaće] (i. m.) — (ornit.) vrabac (Passer domesticus) ◊ puĭ dă bribĭaće — vrapčevo pile [Hom.] ♦ dij. var. bîrbĭaće, brîbĭaće (mn. bîrbĭeț) ◊ baće bîrbĭețî ku șlaĭdîru — gađa vrapce iz praćke [Por.] ♦ var. brebĭaće [Crn.] ♦ dij. var. brăbeťe (mn. brăbeț) ◊ kînd veďeț brăbețî kă să tăvăļe pin țărină, să șťiț kă să puńe ploaĭa — kada vidite vrapce da se valjaju po prašini, znajte da će pasti kiša ♦ sin. păsărel [Kmp.] | [Vidi] | |
746 | briptă | briptă | бритва | briptă (mn. bripće) [akc. briptă] (i. ž.) — britva, vrsta noža na sklapanje ◊ dăm bripta să taĭ kîta pîńe — dodaj mi britvu da isečem malo hleba [Hom.] ♦ dij. var. bîrśag, brîśag [Por.] | [Vidi] | |
613 | briś | brici | бријач | briś (mn. briśurĭ) [akc. briś] (i. m.) — (tehn.) brijač, nož za brijanje ◊ m-am taĭat ku briśu — posekao sam se brijačem [Crn.] ◊ tata înga sa rađe ku briśu, kă are barbă tare, șî nu puaće ku trăśiļ-eșća kare a ĭeșît akuma — otac se još brije briječem, jer ima oštru bradu, i ne može ovim trakama, koje su se pojavile danas [Por.] ♦ dij. var. brič [Kmp.] | [Vidi] | |
742 | brîbeńel | brebenel | млађак | brîbeńel (mn. brîbeńiĭ) [akc. brîbeńel] (i. m.) — (bot.) mlađak (Corydalis) ◊ brîbeńel ĭe un fĭeļ đi fluarĭe padurĭaļńikă, kare-n fluare măĭ întîń primovara — mlađak je šumski cvet koji prvi procveta u proleće ◊ fluoriļi alu brîbeńel sînt măĭ mult albe șî vînît đeșkis — cvetovi mlađaka su najčešće beli i svetloplavi ◊ brîbeńelu ĭe buĭađe tare veńinuasă — mlađak je jako otrovna biljka ♦ var. brîbeńiel, bîrbeńiel, brebeńiel, bribeńiel [Por.] ♦ dij. var. brebeńiĭal (Ranovac) [Mlava] | [Vidi] | |
683 | brîndușauă | brândușă | шафран | brîndușauă (mn. brîndușîaļe) [akc. brîndușauă] (i. ž.) — (bot.) vrsta poljskog cveća, šafran, mrazovac, brnduša, brnduška ◊ brîndușauă đi primovara — prolećni šafran (Crocus heuffelianus) ◊ brîndușauă đi tuamnă — jesenji šafran (Crocus moesiacus) [Crn.] ♦ dij. var. brîndușă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1769 | brîndușă | brândușă | шафран | brîndușă (mn. brîndușă) [akc. brîndușă] (i. ž.) — (bot.) šafran, mrazovac, brnuduša ◊ ĭastă brîndușă đi primovară șî đi taumnă — postoji prolećni i jesenji šafran (Crocus heuffelianus, Crocus moesiacus) ◊ dupa floriļe-șća frumuasă, s-a dat nume la fĭaće: Brndușa — prema ovom lepom poljskom cveću davalo se i ime devojčicama: Brdnuša [Por.] ♦ dij. var. ♦ brîndușauă [Crn.] | [Vidi] | |
756 | brînḑă | brânză | сир | brînḑă [akc. brînḑă] (i. ž.) — sir, životna namirnica koja se dobija sirenjem i preradom mleka ◊ brînḑă đin lapće đi uaĭe — sir od ovčjeg mleka ◊ brînḑă đin lapće đi vakă — sir od kravljeg mleka ◊ la nuoĭ nu să faśe brînḑă muaļe — kod nas se ne pravi neceđen sir ◊ brînḑă stuarsă — ceđen i presovan sir ◊ brînḑa sa întarit — sir je prevreo ◊ faļiĭ đi brînḑă — kriške sira, velije ♦ var. brînză (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ brînḑă đi uaĭe — ovčji sir ◊ brînḑă đi vakă — kravlji sir ◊ brînḑă đi kapră — kozji sir ◊ brînḑă tare — tvrdi sir ◊ brînḑă muaļe — meki sir ◊ brînḑă ku koļașă — sir i kačamak [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
989 | brĭezdat | brăzdat | браздаст | brĭezdat (brĭezdată) (mn. brĭezdaț, brĭezdaće) [akc. brĭezdat] (prid.) — brazdast, koji ima brazde, koji ima oblik brazde; izbrazdan; udubljen ♦ sin. înkrĭețat, zbîrśit ◊ drumu đi kar pi kulme ĭe tuot înbrĭezdat đi apă, kare a kurs dupa pluaĭe, parke ĭe arat ku plugu — kolski put na kulmi je sav brazdast od vode koja je tekla posle kiše, kao da je izoran plugom ♦ var. brăzduit [Por.] ∞ brăzdui | [Vidi] | |
996 | brođală | brodeală | погађање | brođală (mn. brođaļе) [akc. bruđală] (i. ž.) — pogađanje, otkrivanje nečega posle više pokušaja ◊ ma mir, atîta brođala-luor sî gasiaskă bańa-ĭ pitulaț, șî la urmă ńimika, đin triĭ pĭ-a măĭ lungă — čudim se, toliko njihovo pokušavanje da nađu sakriveno blago, i na kraju šipak ♦ var. bruđală [Por.] ∞ brođi | [Vidi] | |
998 | brođit | brodit | нађен | brođit (brođită) (mn. brođiț, brođiće) [akc. brođit] (prid.) — nađen, otkriven traganjem, pogođen ◊ la urmă vaḑură kă poćaka nuĭe brođită, șî sa întuarsîră — na kraju videše da staza nije pogođena, i vratiše se ♦ var. bruđit ♦ sin. gasît, putrîvit [Por.] ∞ brođi | [Vidi] | |
1879 | brontavit | cangrenat | гангренозан | brontavit (brontavită) (mn. brontaviț, brontaviće) [akc. brontavit] (prid.) — gangrenozan, zahvaćen gangrenom, oboleo od gangrene ◊ mi s-a brontavit piśuoru, șî duolturi mi la taĭat đi la źanunkĭe-n vaļe — noga mi je bila gangrenozna, i doktori su mi je isekli od kolena na dole ♦ var. bruntavit [Por.] ♦ dij. var. blontirit (Krivelj) [Crn.] ∞ bruont | [Vidi] | |
2117 | broskan | broscan | жабац | broskan (mn. broskań) [akc. broskan] (i. m.) — (zool.) žabac, mužjak žabe ◊ kînd ĭastă bruaskă, muara să fiĭe șî broskan, da pi śe sa va kunoșća, draku đin baltă va șći — kada ima žabe mora da bude i žabac, a po čemu se prepoznaju, đavo iz bare će znati ♦ (demin.) broskanuț, broskańel ♦ (augm.) broskoćeu ♦ var. broskuoĭ [Por.] ∞ bruaskă | [Vidi] | |
611 | brśag | briceag | бритва | brśag (mn. brśaźe) [akc. brśag] (i. m.) — britva, vrsta džepnog noža čije se sečivo sklapa u korice izrađene od roga ◊ brśag ku plasîaļe đi kuorn — britva sa rožnatim koricama ◊ brśag marĭe — velika britva ◊ brśag mik, kopilarĭesk — mala, dečja britva [Crn.] ♦ dij. var. bričag [Kmp.] | [Vidi] | |
677 | bruaskă | broască | жаба | bruaskă (mn. bruoșći) [akc. bruaskă] (i. ž.) — 1. (zool.) žaba (Rana) ◊ ĭ-a ĭeșît uoki ka la bruaskă — iskočile mu oči kao žabi ◊ bruaskă ku śuvań — kornjača (Testudine) [Hom.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovan — kornjača [Crn.] ♦ var. bruaskă ku śovańe — kornjača ◊ broskan — žabac ◊ bruaska đi pi padure — šumska žaba, žaba koja ne živi u vodi ◊ bruaska rîpată — krastava žaba ◊ rîkańel — kreketuša [Por.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovań — kornjača [GPek] 2. (za odeću) (zast.) klin između nogavica na muškim pantalonama ◊ śuariśi sî n-a fi avut bruaskă întra kraś, n-a fi putut uomu sî pașiaskă ku iĭ — da pantalone nisu imale klin između nogavica, čovek ne bi mogao da hoda u njima (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broskă [Buf.] ♦ dij. var. broaskă [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4976 | bruaskă ku śovańe | broască țestoasă | корњача | bruaskă ku śovańe (mn. bruoșć ku śovań) [akc. bruaskă ku śovańe] (sint.) — (bot.) kornjača (Testudo graeca) ◊ bruaskă ku śovańe are śovańe đi uos tare, kare grĭeu sa sparźe — kornjača ima čvrst koštani oklop koji se teško razbija ◊ bruaskă ku śovańe sapă kuĭb în pomînt, șî-n ĭel faśe uauă — kornjača kopa gnezdo u zemlji, i u njega polaže jaja ♦ var. bruaskă ku śovată (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broaskă țăstoasă (Malajnica) [Pad.], (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. broaskă ku śovanu (Melnica) [Mlava] ♦ dij. var. broskă ćistosă (Majdanpek) [Buf.] ♦ dij. var. bruaska ku śokan (Sena) [Zvizd] ∞ bruaskă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
400 | brukă | brucă | шиљак | brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.] | [Vidi] | |
961 | brumarĭu-al-marĭe | brumar | новембар | brumarĭu al marĭe [akc. brumarĭu al marĭe] (i. m.) — (kal.) (zast.) novembar ◊ mîĭ marĭ sarbatuorĭ pi brumarĭu al marĭe sînt Sîmĭedru șî Aranźilu đi ĭarnă — najznačajniji praznici u novembru su Mitrovdan i Aranđelovdan ♦ / < brumă — slana [Crn.] ♦ dij. var. marćiń, rîpśuń ♦ up. brumarĭ [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
957 | brumat | brumat | опаљен сланом | brumat (brumată) (mn. brumaț, brumaće) [akc. brumat] (prid.) — opaljen slanom, izgoren slanom ♦ var. brumait [akc. brumait] ◊ tuaće fluoriļi în građină a ars đi brumă — sve cveće u bašti je izgorelo od slane [Por.] ∞ bruma | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1878 | bruont | cangrenă | гангрена | bruont (mn. bruonturĭ) [akc. bruont] (i. s.) — (med.) gangrena; bront ◊ s-a-nbrukat în piruoń ruźińit, șî piśuoru ĭ-a luvat bruont — ubo se na zarđali ekser, i nogu mu je zahvatila gangrena ♦ var. bluont (Tanda) [Por.] ◊ bruont ĭe karńe viĭe — bront je živa rana (Rašanac) [Mlava] | [Vidi] | |
1967 | brusnat | brusnat | надурен | brusnat (brusnată) (mn. brusnaț, brusnaće) [akc. brusnat] (prid.) — naduren, napućenih usana, ljutit ◊ am duauă fĭaće đizmerdaće, dakă nu ļi laș la źuok, în stare sînt sî fiĭe tuota ḑîua înbrusnaće — ima dve razmažene ćerke, ako ih ne pustiš na igranku, u stanju su da ceo dan budu nadurene ♦ skr. brus ♦ var. înbrusnat ♦ sin. bufnat, înbifnat, buzumfat [Por.] ∞ brus | [Vidi] | |
983 | bubuos | bubos | бубуљичав | bubuos (bubuasă) (mn. bubuoș, bubuasă) [akc. bubuos] (prid.) — 1. (med.) bubuljičav, pun bubuljica, koji ima bubuljice ◊ fată frumuasă, ma ĭe tuată bubuasă la firĭe — lepa devojka, ali je sva bubuljičava po licu 2. (za predmete) neravni, puni čvorova i kvrga ◊ țapańița-sta ĭe tuată bubuasă, nuĭe đi ńimika, bună ĭe numa đi fuok — ova cepanica je sva kvrgava, nije ni za šta, dobra je samo za vatru ♦ var. bubat [Por.] ∞ bubă | [Vidi] | |
991 | bućeḑa | boteza | крстити (се) | bućeḑa (ĭuo boćeḑ, ĭel boćaḑă) [akc. bućeḑa] (gl. p. ref.) — krstiti (se), kumovati, nadenuti ime ◊ n-am bań, nu șću kom vuoĭ bućeḑa kopilo-sta, kă puopa ĭe prĭa skump — ne znam kako ću krstiti ovo dete, jer je pop preskup [Por.] ♦ dij. var. boťeza [Kmp.] | [Vidi] | |
4701 | budonuasă | lucruri vechi | старудија | budonuasă (mn.) [akc. budonuasă] (i. zb.) — starudija, drangulije ◊ budonuasă sa ḑîśe la gramadă đi lomańe batrîńe, mutaće în vrun kuot, or în podrum, kă înga nus đi lupadat đi tuot în gunuoĭ — starudija je gomila starih stvari, sklonjenih u neko ćoše, ili u podrum, jer još nisu za potpuno bacanje na đubrište ♦ var. bodonoasă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. skulă [Mor.][Mlava] | [Vidi] | |
539 | buḑă | buză | усна | buḑă (mn. buḑ) [akc. buḑă] (i. ž.) — usna, deo lica ◊ mîndra are duauă buḑ, supțîriśe, nuroḑăsk dupa ĭaļe — draga ima dve tanušne usne, ludim za njima ◊ buḑîļi a iĭ sînt dulśe ka mńarĭa — njene usne su slatke ko med [Por.] ♦ dij. var. buză [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
944 | bufńală | bufneală | хуктање | bufńală (mn. bufńelurĭ) [akc. bufńală] (i. ž.) — (onom.) huktanje, šum naglog i snažnog izdisanja vazduha; duvanje ◊ (vet.) bufńala vaśilor pi nas arată kă vićiļi sînt spomîntaće, șî trăbe să puorț grižă kum lukri ku ĭaļe — duvanje goveda kroz nos pokazuje da su životinje uplašene, i treba da vodiš računa kako radiš sa njima [Crn.] ◊ pazîaće bińe đi bufńala buoilor — čuvaj se dobro od duvanja volova ♦ dij. var. bufńitură [Por.] ∞ bufńi | [Vidi] | |
856 | buĭađe | buiede | биљка | buĭađe (buĭeḑ) [akc. buĭađe] (i. ž.) — 1. (bot.) biljka, pojedini organizam rastinja; travka ◊ la nuoĭ lumĭa adună la buĭeḑ, ļi uskă șă ļi vind la zadrugă — kod nas ljudi sakupljaju bilje, suše ga i prodaju zadruzi ◊ o buĭađe ku fluorĭ ruoșĭe mĭ-a dat supt ferĭastă — jedna biljka sa crvenim cvetom, iznikla mi je pod prozorom ◊ somina ĭe buĭađe kare krĭașće numa pi kîrșe, șî nu sa kuļaźe ku mîna, numa sa baće đin pușka — somina je biljka koja raste samo na kršu, i ne bere se rukom, već se skida pucnjem iz puške ◊ (kal.) Vińirĭa buĭeḑîlor — Biljani petak, dan kada se sakuplja lekovito bilje ♦ (augm.) buĭeḑarĭ — mesto koje su zakrčile buljke; korovište; bujad [Por.] 2. naziv za sve zeljaste biljke čiji pojedinačni naziv nije poznat ◊ am gasît o buĭađe, ama nu șćiu kum o kĭamă — našao sam jednu biljku, ali ne znam kako se zove ◊ buĭeḑîļa-șća sînt buńe đi pus în mînkarĭe — ove biljke su dobre da se stave u jelo (kao začin) ◊ buĭađa-sta ĭe bună đi vinđakat — ova biljka je dobra za lečenje ♦ var. buĭeđe (Valakonja, Savinac) ♦ (augm.) buĭeźak — zemljišni prostor zarastao u korov, zakorovljeno zemljiše [Crn.] | [Vidi] | |
694 | Buĭeșći | Buia | Бујешти | Buĭeșći [akc. Buĭeșći] (i. m.) — (antr.) Buješti, vlaško prezime familije Bujić iz Malog Izvora, potomstvo Vlaha po nadimku Buja ♦ var. Buĭuońi ◊ tuoț Buĭeșći đi la koļibĭ s-a mutat în sat — svi Bujići su se sa pojata preselili u selo [Crn.] ∞ Buĭa | [Vidi] | |
805 | bukată | bucată | плод | bukată (mn. bukaće) [akc. bukată] (i. ž.) — 1. plod, usev; hrana ◊ umplură masa ku bukaće — napuniše trpezu plodovima ◊ a rođit bukaće đi tuotă suarta: krastavĭeț, piparkă, śapă, potloźań, varḑă, da șî karńe o sî fiĭe đi ĭarnă — rodilo je plodova svih vrsta: krastavac, paprika, luk, paradajs, kupus, a i mesa će biti za zimu [Crn.] 2. zalogaj, komad ◊ anu a fuost rău, n-a fuost o bukată sî ĭaĭ în gură — godina je bila loša, nije bilo ploda jednog da staviš u usta 3. (zast.) predmet, stvar ◊ astalu la pomană pļin ĭe đi bukaće în tuaće fĭelurĭ — sto na pomani pun je stvari svih vrsta ♦ up. bukatură [Por.] ∞ bukă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
766 | bukĭartă | buchiartă | униформисано лице | bukĭartă (mn. bukĭarță) [akc. bukĭartă] (i. ž.) — (zast.) uniformisano ili službeno lice ◊ a veńit duauă bukĭarță, șă ļ-a spus să sa muće đ-aśiĭa ku vićiļi în alt luok — došla su dva uniformisana (službena) lica, i kazali im da se presele sa stokom odande na drugo mesto ♦ var. bukĭarță [Por.] | [Vidi] | |
609 | bulumak | bulamac | чулама | bulumak (mn. bulumakurĭ) [akc. bulumak] (i. m.) — čulama, vrsta jela od usitnjenog belog kokošjeg mesa i kukuruznog brašna; čulama ◊ bulumaku ĭe bun kînd ĭe ferbinće — čulama je dobra dok je vruća ♦ var. bulumaś [Crn.] ♦ up. bulumanźe (Ranovac) [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
758 | bumńiță | bufniţă | буљина | bumńiță (mn. bumńiț) [akc. bumńiță] (i. ž.) — (ornit.) buljina, najveća noćna ptica grabljivica iz familije sova (Bubo bubo) ◊ nuapća vĭađe ka bumńița — noću vidi kao buljina ◊ arĭe uokĭ totrlaț ka bumńița — ima okrugle oči kao buljina [Crn.] ◊ bumńița faśe kuĭb în butuarkă — buljina se gnezdi u duplji drveta ♦ up. ćuș, śurĭeḑ [Por.] ♦ dij. var. bufńiță (mn. bufńiț) [Kmp.] ∞ bufńi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
891 | bunataće | bunătate | добро | bunataće (mn. bunatățurĭ) [akc. bunataće] (i. ž.) — I. 1. dobro, dobrota, dobrodušnost ◊ bunataće đi uom — dobričina 2. imovina ◊ a vrut să-ĭ vind ĭuo bunataća a mĭa pi duauă parîaļe — hteo je da mu prodam moju imovinu za dve pare II. var. bunu ◊ Nu întuork bunu la stuaka mĭa — Ne vraćam (=odbacujem) dobro moje stoke (iz bajalice) ♦ (demin.) buńeț ◊ uom buńeț — dobrica ♦ (mn. buńețurĭ) ◊ Nu întuork buńețurļi la kasa mĭa — Ne vraćam (=odbacujem) dobra moje kuće (iz iste bajalice) III. (rel.) dobročinstvo, dobro delo ◊ a trait ka sfîntu, a kreḑut în dumńeḑîu, șă traĭu luĭ a fuost pļin đi bunatățurĭ — živeo je kao svetac, verovao je u boga, i njegov je život bio pun dobročinstava [Por.] ∞ bun | [Vidi] | |
2266 | buńață | buneaţă | доброта | buńață (mn. buńețurĭ) [akc. buńață] (i. ž.) — (zast.) dobrota; dobročinstvo; dobrobit ◊ s-a strîkat lumĭa, uamińi a pĭerdut buńața — svet se iskvario, ljudi su izgubili dobrotu ◊ uomu trăbe să lukre đi buńețu kășî luĭ — čovek treba da radi za dobrobit svoje kuće ◊ đi tuata buńață dumńeḑîu îț mulțamĭașće — za svako dobročinstvo bog ti se zahvaljuje ♦ var. (mn. buńiețurĭ) [Por.] ∞ bun | [Vidi] | |
790 | buobabi | boul-babei | јеленак | buobabi [akc. buobabi] (i. m.) — (ent.) jelenak (Lucanus servus) ♦ var. boubabi, buoubabi — „babin vo” ◊ buobabi ĭe o guangă ku kuarńe — jelenak je buba sa rogovima ♦ sin. śerb — „jelen” ♦ sin. gongău (Tanda)♦ up. buou, bou [Por.] | [Vidi] | |
906 | buobît | bobot | водопад | buobît (mn. buobîće) [akc. buobît] (i. s.) — vodopad, slap, buk ◊ la nuoĭ ĭastă pi Șașka duauă luokurĭ ku așa nume: Buobîto-l mik, șî Buobîto-l mare — kod nas na Šašci ima dva mesta sa takvim nazivom: Veliki buk, i Mali buk ♦ var. bobît [Por.] | [Vidi] | |
837 | buolbură | bolbură / volbură | слак | buolbură (mn. buolburĭ) [akc. buolbură] (i. ž.) — (bot.) slak, poponac (Convolvulus arvensis) ◊ buolbura ĭe bună numa đi dat la puorś, đi iĭ aĭa ĭe mare dulśață — slak je dobar samo da se daje svinjama, za njih je to velika poslastica ♦ var. bolbură [Por.] | [Vidi] | |
2604 | buorś | borș | боршч | buorś (mn. buorśurĭ) [akc. buorś] (i. s.) — (nutr.) (izob.) boršč, čorba od komine ◊ buorśu a fuost ḑamă đi pruńe đi tuamnă: kînd fĭerb pruńiļi în śubăr, sa ĭa komina-ĭa sa mĭastîkă ku uasă ku tuot, sa sarĭaḑă, șî sa manînkă ku koļașa — boršč je bila čorba od šljiva: kad šljive provru u kaci, uzme se ona komina i promeša se zajedno sa koščicama i sa svim, posoli se i jede sa kačamakom ◊ đin buorś s-a fakut șă oțăt ku kare s-a akrit krîstavĭețî, piparka or varḑa đi ĭarnă — iz boršča se pravilo i sirće, kojim su se kiselili krastavci, paprika ili kupus za zimu [Por.] | [Vidi] | |
689 | buot | bot | њушка | buot (mn. buoturĭ) [akc. buot] (i. m.) — 1. (anat.) njuška, rilo, nos (kod životinja) ◊ s-a lovit la buot — povredio je njušku [Hom.] ◊ sa ļinźe pi buot — (fig.) oblizuje se (=omastio brk, pa se oblizuje) ♦ sin. fļit [Por.] 2. vrsta reljefa a. zaobljeni svršetak kose b. izdignuti deo terena, vrh ◊ Buotu Krakuluĭ — (top.) (dosl.) „kraj kose”, brdašce u Sigama; čest toponim u planinskim selima [Hom.] ◊ śuaka are vîr, da kraku are buot — čuka ima vrh, a kosa kraj 3. (ret.) zatupast vrh motke, močuge ◊ buata-sta đi pasuĭ n-are buot kum trîabe — ova motka za mlaćenje pasulja nema vrh kako treba ♦ sin. botur [Por.] ♦ dij. var. bot [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
543 | buou | bou | во | buou (mn. buoĭ) [akc. buou] (i. m.) — (zool.) vo (Bos taurus) ◊ buou ĭe biku lu kare sînt batuće kuaĭļi, să nu sară pi vaś, numa să fiĭe bun đi lukru — vo je bik kome su stucana jaja, da ne bi mogao da skače na krave, već da bude dobar za rad ◊ tare ka buou — jak kao vo ♦ var. bou ♦ up. bik [Por.] ♦ dij. var. bu (mn. buоĭ) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
629 | buratură | borâtură | сперма | buratură (mn. buraturĭ) [akc. buratură] (i. ž.) — sperma, muško seme ◊ ĭ-a dat đin mînă, ș-a umplut pătura đi buratură — onanisao je, i napunio ćebe spermom [Por.] ♦ dij. var. borîtură [Crn.] ∞ borî | [Vidi] | |
604 | burća | burcea | трбоња | burća (mn. burćeń) [akc. burća] (i. m.) (hip.) (pej.) — trbonja ◊ burća sa ḑîśe đi uom ku burta mare — burća se kaže za čoveka koji ima veliki stomak [Por.] ♦ dij. var. burćilă [GPek] ∞ burtă | [Vidi] | |
605 | Burćeńi | Burtea | Трбуховићи | Burćeńi [akc. Burćeńi] (i. m.) (por.) (pej.) — „Trbonje”, stari porodični nadimak u Gornjani, opština Bor Ranije je u selu bio veoma mali broj gojaznih ljudi, pa su oni retki dobijali nadimak "Burćeńi", koji se potom prenosio i na potomke. ◊ Ĭanku Burtan / Ĭanku Burćanu — Janko, iz familije Burćenja ♦ var. Burćuońi [Por.] Burćuońi [akc. Burćuońi] (antr.) — vlaško prezime familije u Šarbanovcu po pretku koji je imao nadimak Burća [Crn.] / < burća — (pej.) trbonja ∞ burtă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
598 | burćikanuos | burduhănos | трбушаст | burćikanuos (burćikanuasă) (mn. burćikanuoș, burćikanuasă) [akc. burćikanuos] (prid.) — trbušast, koji ima veliki trbuh ◊ dukenźiu nuostru ĭe koźa burćikanuos — naš dućandžija je prilično trbušast ♦ sin. trbanuos [Crn.] ♦ dij. var. burtanuos [akc. burtanuos] ◊ uom burtanuos, are burtan boznakît — trbast čovek, ima ogroman stomak [Por.] ∞ burtă | [Vidi] | |
599 | burduș | burduf | мех | burduș (mn. burdușurĭ) [akc. burduș] (i. m.) — meh, mešina od neštavljene jareće ili jagnjeće kože, koju kovači koriste za raspirivanje vatre ◊ țĭgańi ku burdușu a suflat în fuok, ș-a fakut svrĭađiļe — Romi su mešinom raspirivali vatru i kovali svrdla [Crn.] ♦ dij. var. burduf [Buf.] ♦ var. fuaļe [Por.] | [Vidi] | |
866 | Burkeșuońi | Burcaș | Буркешони | Burkeșuońi [akc. Burkeșuońi] (i. m.) — (antr.) Burkešoni, Burkešići, (dosl.) „Kapitić”, staro vlaško prezime u Tandi, koje je nastalo od reči burka- kaput”, zbog toga što je rodonačelnik ove familije jedini u selu imao kaput, deo nošnje koji su nosili samo bogatiji ljudi ◊ Burkeșo-l batrîn a veńit în Tanda đin Kļuś, ș-a fakut borđiĭ la Kraku uokńi, supt Guol — najstariji Burkeš je došao u Tandu iz Ključa, i napravio zemunicu na Kraku okni, pod Deli-Jovanom ◊ Burkeșuońi au mulće krĭenź, kare s-a poļikrit dupa kopiĭi, or dupa ńepuoțî-luĭ: alu Stoĭan Burkeș, alu Ńițu Burkeș, alu Dumitru Burkeș, alu Žîuku Burkeș ... — Burkešoni imaju mnogo grana, koje se prezivaju prema njegovim sinovima ili unucima: od Stojana Burkeša su Stojanovići, od Nice Burkeša - Niculovići, od Živka Burkeša - Živkovići .. ♦ var. burkaș, burkiș [Por.] ∞ burkă | [Vidi] | |
772 | buskomĭeļńiță | boscomelniţǎ | бускомелница | buskomĭeļńiță (mn. buskomĭeļńiśe) [akc. buskomĭeļńiță] (i. ž.) — 1. boskomelnica, obredni kolač koji se jedini ljubi na pomanama, prilikom obreda namenjivanja pokojniku (Rudna Glava) 2. sveća kojom se kadi pomana (Gornjane) ◊ buskomĭeļńiță ie lumanarĭe numarată ku ungiĭa, kă la pomană trîabe să fiĭe tuot la număr — boskomelnica je sveća, na kojoj je noktom urezan određen broj recki, jer na pomani treba sve da bude na broju ♦ var. boskomĭeļńiță ♦ up. țuka [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1546 | buș | floricele | кокице | buș1 (mn. bușî) (i. m.) — kokice, pečena i raspukla zrna kukuruza ◊ bușî la nuoĭ să fak dîntr-o suartă dă kukuruḑ da-l galbin ku buobu mik — kokice se kod nas prave od jedne vrste žutog kukuruza sa sitnim zrnom [Hom.] [Bran.] ♦ dij. sin. kokuoș (Rudna Glava) ♦ var. kokuașă (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. śubenśi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. sin. kokodań (Velika Kamenica) [Dun.] ∞ kukuruḑ | [Vidi] | |
860 | bușńak | bușneac | прашина | bușńak (mn. bușńakurĭ) [akc. bușńak] (i. ž.) — prašina ◊ s-a fakut bușńak ka la mașîna đi traĭrat — digla se prašina kao na vršidbi ◊ kum nu ći îńakă atîta bușńak? — kako te ne guši tolika prašina? ♦ sin. pulbîr [Crn.] ♦ dij. var. bușînariĭe [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe ◊ batu vîntu, șî rîđikă bușnariĭe boznakîtă — dunu vetar, i podiže ogromnu prašinu [Por.] | [Vidi] | |
685 | butavĭelă | umflare ? | отеклина | butavĭelă (mn. butavĭaļе) [akc. butavĭelă] (i. ž.) — 1. (med.) otok, oteklina, naduto mesto na telu čoveka ili životinje, nastalo sakupljanjem tečnosti usled bolesti, ili starosti ◊ la bîtrîńață, ĭasă butavĭaļe măĭ mult pi supt uokĭ — u starosti, izbijaju otoci najviše ispod očiju 2 (fig.) naduvenko ◊ o butavĭelă đi uom, să n-aĭ trĭabă ku ĭel — neki naduvenko, da nemaš posla s njim ♦ var. butavĭală [Por.] ∞ butavi | [Vidi] | |
567 | butuoń | butoi | буре | butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.] | [Vidi] | |
833 | buzmeńit | buzumienit | збуњен | buzmeńit (buzmeńită) (mn. buzmeńiț, buzmeńiće) [akc. buzmeńit] (prid.) — zbunjen, ošamućen, mamuran ◊ a baut prîamult, ș-akuma ĭe buzmeńit — pio je previše, pa je sada mamuran ◊ śe ć-aĭ buzmeńit? — zašto si se zbunio? ◊ m-am buzmeńit kînd ĭ-am vaḑut — zbunio sam se kada sam ih video [Hom.] ♦ dij. var. buzumeńit, puzumeńit [Por.] ∞ buzmeńi | [Vidi] | |
800 | buzumflat | bosumflat | надурен | buzumflat (buzumflată) (mn. buzumflaț, buzumflaće) [akc. buzumflat] (prid.) — naduren, napućenih usana, ljutit ◊ śe stă kopilo-sta buzumflat? — što li je ovo dete nadureno? ♦ / < buḑă — usna + umflat — naduvan, natečen [Por.] ♦ dij. var. bodgruos (Sige) [Hom.] ∞ buzumfla | [Vidi] | |
857 | bușînariĭe | bușneác | прашина | bușînariĭe [akc. bușînariĭe] (i. ž.) — prašina ◊ nu rîđika atîta bușînariĭe — ne diži toliku prašinu ◊ mi s-a înplut nasu dă bușînariĭe — napunio mi se nos prašine [Hom.] ♦ dij. var. bușnariĭe (augm.) (zb. i. ž.) — prašinčina; veliki oblak prašine ◊ a trĭekut un kîmiuon ka sfulđiru, șî s-a rîđikat o bușnariĭe ku tuot dupa ĭel — projurio je jedan kamion kao munja, i podigao se čitav oblak prašinčine za njim ♦ sin. fumariĭe, pulbur [Por.] ∞ bușńak | [Vidi] | |
1091 | țakaĭală | ţăcăială | цактање | țakaĭală (mn. țakaĭaļe) [akc. țakaĭală] (i. ž.) — (onom.) caktanje, čukanje; kuckanje; zveckanje ◊ am un śas batrîn, ăl țîn pi parĭaće în suobă, da țakaĭala iĭ s-auđe tumu obuor — imam jedan stari sat, držim ga na zidu u sobi, a kucanje mu se čuje čak u dvorištu [GPek] ♦ dij. var. țîkaĭală [Por.] ∞ țîkai | [Vidi] | |
1057 | țaklă | sticlă | стакло | țaklă (mn. țîăkļi) [akc. țaklă] (i. ž.) — staklo, prozorsko ◊ mi s-a spart țakla la pĭenđeră — razbilo mi se staklo na prozoru [Res.] ♦ dij. var. stîklă [Por.] [Crn.] ∞ stîklă | [Vidi] | |
2729 | țambalău | tămbălău | гужва | țambalău (mn. țambalăĭ) [akc. țambalău] (i. s.) — gužva, haos ◊ ńișći bĭețîuoș la bîlś s-a luvat la bataĭe, uńi a sarit să-ĭ đispartă, alțî sî sa bată, șî s-a fakut un țambalău ku tuot đi žîndari abĭa la spart — neke pijanice su se potukle na vašaru, jedni su skočili da ih razdvoje, drugi da se biju, pa se stvorila opšta gužva koju su žandari jedva rasturili (Tanda) ♦ var. țîmbalău (Rudna Glava) ♦ var. tămbalău ◊ asară la uoră s-a luvat la gîlśao ńișće baĭaț, a fakut tămbalău ș-a strîkat visaļiĭa — sinoć su se na igranci posvađali neki momci, napravili su gužvu i pokvarili veselje (Topolnica) [Por.] | [Vidi] | |
1041 | țap | ţep | бодља | țap1 (mn. țăpe) (i. s.) — (bot.) bodlja, šiljak; trn ◊ am mĭers đeskulț pista kîmp, șî m-am înbrukat într-un țap — išao sam bos preko polja, i nagazio sam na jedan šiljak [Buf.] ♦ dij. var. țapă (mn. țăpe) [Kmp.] ♦ dij. var. țapuș, țapușă [Por.] ∞ spińe | [Vidi] | |
1023 | țapeńiĭe | ţepenie | снага | țapeńiĭe (mn. țapeńiĭ) [akc. țapeńiĭe] (i. ž.) — 1. snaga ◊ marĭe țapeńiĭe ĭe în buoĭ karĭe puot sî tragă tovar grĭeu — velika je snaga u volovima koji mogu da povuku težak teret ◊ țapeńiĭa ĭepuruluĭ ĭe-n pișuarĭe — snaga zeca je u nogama [Crn.] ♦ dij. var. țîpeńiĭe ◊ kînd îș flomînd, or bolnau, n-aĭ ńiś o țîpeńiĭe — kad si gladan, ili bolestan, nemaš nikakvu snagu [Por.] 2. jačina, izdržljivost ◊ sfuara gruasă arĭe mîĭ marĭe țapeńiĭe đi kît a supțîrĭe — debeo konopac ima veću jačinu od tankog [Crn.] ◊ măĭ mare țîpeńiĭe avut lumĭa đemilt, đi kît nuoĭ akuma — veću izdržljivost su imali ljudi nekada, nego mi sada [Por.] ∞ înțîpeńi | [Vidi] | |
1022 | țapļigă | ţăpligă | цепаница | țapļigă (mn. țapļiź) [akc. țapļigă] (i. ž.) — 1. cepanica ◊ am spart ļamńiļi, am fakut țapļiź șî ļ-am vindut — iscepao sam drva, napravio sam cepanice, i prodao [Crn.] ◊ în tuota ḑîu vińe fiu-mĭu, șî-n skurtă țapļiźiļi sî ļi puot baga-n șporĭet — svaki dan mi dolazi sin, i krati mi cepanice da ih mogi ubaciti u šporet [Por.] 2. cepljika ◊ mi s-a înțapat o țapļigă supt ungiĭe — zabola mi se cepljika pod nokat [Crn.] ♦ dij. var. țapańiță [Por.] | [Vidi] | |
1046 | țarină | ţarină | царина | Țarină (mn. țariń) [akc. țarină] (i. ž.) — (top.) Carina je zvano mesto u selu Sige, opština Žagubica, koje označava granicu između naselja i površina sa obradivim zemljištem i salašima ◊ la Țarină nu ma-ĭastă kăș, d-aśĭa pļiakă luokuriļi — na Carini više nema kuća, odande počinju njive ◊ la Țarină în tuotdăuna ĭarna ĭastă naĭmĭeț, da vara luokuriļi îs pļińe dă apă — na Carini su svake zime veliki smetovi, a leti su njive pune vode [Hom.] ♦ dij. var. țarînă ◊ țarînă s-a kĭemat ușa lu gard đi stobuorĭ, ku kare đi vrodată a fuost îngrađit tuot satu — carina je naziv za vrata kroz koja se ulazilo u ogradu od kolja, kojom je nekada bilo ograđeno celo selo [Por.] | [Vidi] | |
1030 | țasa | ţese | ткати | țasa (ĭuo țîăs, ĭel țîasă) [akc. țasa] (gl. p.) — 1. tkati, raditi na razboju ◊ muma ĭe akas, numa śe n-anśeput țasa — majka je kod kuće, samo što nije počela tkati ◊ șćiu sî țîăs kî ma-nvațat muma — znam da tkam jer me naučila majka 2. (psih.) biti nemiran, ispoljiti nervozu ◊ nu stîă pi luok, numa țîasă-n tuaće părțîļi — ne drži ga mesto, samo se frćka na sve strane [Crn.] ♦ dij. var. țăsa [Por.] ∞ țăsa | [Vidi] | |
1031 | țasîtură | ţesătură | тканина | țasîtură (mn. țasîturĭ) [akc. țasîtură] (i. ž.) — tkanina, proizvod tkanja ◊ țasîtură đin kîńipă ĭe koźa aspră — tkanina od konoplje je prilično oštra ◊ țasîtură đi śuarik muara sî fiĭe batută bińe — tkanina za sukno mora da bude dobro sabijena [Crn.] dij. var. țîsatură (Rudna Glava), țăsătură (Tanda) [Por.] ∞ țăsa | [Vidi] | |
1075 | țauă | ţeavă | цев | țauă (mn. țîăvĭ) [akc. țauă] (i. ž.) — (tehn.) cev ◊ ĭerĭ mi s-a frînt o țauă la pĭađika đi traktur — juče mi se polomila jedna cev na kočnici traktora ◊ fakuĭ kîća țîăvĭ đi suok, k-o sî-ĭ trîabĭe mumi sî pună baćala kînd va țasa — napravio sam nekoliko cevi od zove, jer će trebati majci da namotava potku kada bude tkala ♦ (augm.) țavuańe ♦ (demin.) țavuță [Crn.] ◊ țaua s-a fakut đin bît đi suok, da modua a skuos ku razbiku đi kuor uskat — cev se pravila od zove, a srž se vadila arbijom od suve drenovine ◊ țauă đi ļiemn — drvena cev ◊ țauă đi fĭer — metalna cev ◊ țauă đi sovĭaĭkă đi razbuoĭ — cevka za tkački čunak ♦ up. razbuoĭ ♦ (demin.) țauļikă ♦ var. țîuļikă — cevčica ♦ sin. dudă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1114 | Ţăļigrad | Ţăligrad | Цариград | Țăļigrad [akc. Țăļigrad] (i. m.) — (ojk.) Carigrad, staro ime Istambula ◊ Țăļigradu a fuost oraș turśiesk — Carigrad je bio turska varoš ♦ var. Țărigrad [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1033 | țărmur | ţărmure | узвишење | țărmur (mn. țărmurĭ) [akc. țărmur] (i. m.) — (geog.) uzvišenje, brežuljak; uspon ◊ pi drumu kîtra munće, ĭastă un țărmur ku pripur mare, no-l trĭeś ku karu fara doa parĭekĭ đi buoĭ — na putu prema planini, ima jedno uzvišenje sa velikim usponom, ne možeš da ga pređeš kolima bez dva para volova ♦ var. țîrmur [akc. țîrmur] (s. Tanda, Crnajka) [Por.] ∞ țărmuri | [Vidi] | |
1530 | țărmuri | ţărmuri | уздизати (се) | țărmuri (ĭuo țărmurĭesk, ĭel țărmurĭașće) [akc. țărmuri] (gl. p. ref.) — (za zemljište) uzdizati se, narastati, pretvarati se u brežuljak (obično usled nanosa vode) ◊ dupa pouod sa țărmurĭașće pomîntu unđe a dus apa namuol — posle poplave stvore se brežuljci tamo gde je voda nanela mulj ♦ var. țîrmuri (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
2522 | țăsa | ţese | ткати | țăsa (ĭuo țîăs, ĭel țîăsă) [akc. țăsa] (gl. p.) — tkati I. (tehn.) 1. izrađivati tkaninu na razboju ◊ ar fi bun kînd muĭerļi nuaștre ar puća țăsa ka babiļi nuaștre vrodată — bilo bi dobro kad bi naše žene mogle tkati kao naše bake nekad II. (fig.) 2. šetkati nervozno ◊ stîăĭ în luok, nu-m țăsa înkuaś-înkoluo — smiri se, nemoj mi šetkati tamo-amo 3. udariti, tući, lupiti (kao brdilom) ◊ kopiļe, fi mĭarńik, să nu-ț țîăs una dupa kap — dete, budi mirno, da ti ne lupim jednu zavrat [Por.] ♦ dij. var. țasa [Crn.] ∞ razbuoĭ | [Vidi] | |
6387 | țirkuz | țircus | скандал | țirkuz (mn. țirkuzurĭ) (i. s.) — (pej.) skandal, bruka ◊ śe uamiń sînt iĭ, numa fak la țirkuzurĭ, sa rîđe tuot satu đi iĭ — kakvi su to ljudi, samo prave skandale, smeje im se celo selo ◊ fi uom đi trĭabă, nu faśa țirkuz đin tuot lukru — budi čovek na svom mestu, nemoj da se brukaš kod svakog posla ♦ var. țirfuz ♦ sin. răzîl, rușîńe [Por.] | [Vidi] | |
1026 | țîańik | ţănic | столњак | țîańik (mn. țîańikurĭ) [akc. țîańik] (i. m.) — 1. stolnjak ◊ înćinźe țîańiku, șî puńe prînḑu — prostri stolnjak, i postavi ručak [Crn.] ♦ dij. var. țîăńik 2. cediljka ◊ pin țîăńik a strîkurat ļeșîĭa kînd a spalat skimburļi la albe — kroz „cenik” su cedili ceđ, kada su prali veš na valovu (Tanda) [Por.] ♦ / < ță [dîl] ńik < țedilnik < srb. cedilnik (exp. Durlić) | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5731 | țîțîșuară | țîțișoară | сисица | țîțîșuară (mn. țîțîșuare) [akc. țîțîșuară] (i. ž.) — (demin.) sisica, siska, dojkica ◊ măĭ dulśe ĭe țîțîșuara kînd krĭașće numa kît s-o kuprinḑ ku mîna — najslađa je sisica kad poraste samo koliko da je poklopiš rukom ◊ țîțîșuară ćinîră, boldorĭauă, ažuns fećița đi țukat — mlada i tvrda sisica, dorasla devojčica za ljubljenje ♦ var. țîțuĭkă [Por.] ∞ țîță | [Vidi] | |
1050 | țîgańașće | ţigănește | цигански | țîgańașće [akc. țîgańașće] (pril.) — ciganski, romski, kao Romi ◊ țîgańi đin Lukuva nu șćiu țîgańașće — Romi iz Lukova neznaju romski [Crn.] ◊ dakă vrĭeĭ sî faś kimîtă kî vorbĭeșć țîgańașće, ḑîś ku gîtu strîns: „Kar nou, par nou; sok avĭem, sok arđem!” — ako hoćeš da imitiraš ciganski govor, kažeš stegnutog grla: „Kola nova, kolac nov; zovu imamo, zovu ložimo!” ♦ var. țîgańiuluĭ [Por.] ∞ țîgan | [Vidi] | |
1095 | țîļiļiu | ţâliliu | цмиздрење | țîļiļiu [akc. țîļiļiu] (uzv.) — (onom.) cmizdrenje, izaz kojim se oponaša dete koje cmizdri, s ciljem da se odobrovolji ◊ śe drak ĭe, mă, la kopilo-la, đi țîńe „țîļiļiu” una-ntruuna? — šta je, kog vraga, onom detetu, da jednako cmizdri? ♦ var. tîļiļiu [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1038 | țîmboĭat | ? | љутит | țîmboĭat (țîmboĭată) (mn. țîmboĭaț, țîmboĭaće) [akc. țîmboĭat] (prid.) — a. ljutit, naduren, natmuren, namrgođen ◊ śе ć-aĭ înțîmboĭat atîta? — što si se toliko nadurio? (Topolnica) b. iskrivljen, koji se krevelji, beči (Rudna Glava) c. ♦ var. înțîmboĭat ◊ uom înțîmboĭat — nadmen, naduvan, prepotentan (Tanda) [Por.] ∞ țîmboĭa | [Vidi] | |
1058 | țîmpuri | ţămpori | сумпорисати | țîmpuri (ĭuo țîmpurĭesk, ĭel țîmpurĭașće) [akc. țîmpuri] (gl.) — sumporisati, dimiti burad sumpornim dimom ◊ mîńe oĭ țîmpuri butuańiļi đi vin — sutra ću sumporisati burad za vino [Crn.] ♦ dij. var. (ĭuo țîmpurĭeḑ, ĭel țîmpurĭaḑă) [Por.] | [Vidi] | |
1018 | țîndîră | ţandără | ивер | țîndîră (mn. țîndîrĭе) [akc. țîndîră] (i. ž.) — 1. iver, treska koja se odlomi kada se drvo teše ili obrađuje nekim alatom ◊ pănă am śopļit kuadă đi sakurĭe, sari o țîndîră, șî ma lovi în frunće, đin kîta s-îm skuată uokĭu — dok sam deljao dršku za sekiru, odbio se jedan iver i udario me u čelo, umalo da mi izbije oko 2. (fig.) kad se neko ljuti ◊ îĭ sari o țîndîră, șî să dusă — otkači mu se jedan iver, i ode 3. poreklo, deo rodoslova ◊ Marinkuońi au o țandîră đin Voĭńeșći — Marinkovići vode poreklo od Vojnješći ♦ dij. var. țandîră [Crn.] ♦ dij. var. țandră (mn. țîăndre) [akc. țandră] ◊ adun țîăndre sî fak fuoku — skupljam treske da naložim vatru [Por.] | [Vidi] | |
1054 | țîntă | cent | цент | țîntă (mn. țînturĭ) [akc. țîntă] (i. ž.) — 1. (zast.) cent, stoti deo stranog novca ili neke celine ◊ o țîntă a fuost kît o parauă — cent je bio koliko jedna para 2. sasvim malo, neznatno ◊ đ-o țîntă mĭ-a skapat vuozu — za malo mi je voz pobegao [Crn.] ♦ dij. var. țintă ◊ o țintă ďe om — mali čovek ♦ (vulg.) ĭa ramas o țintă-n kur — (fig.) nije se dobro „olakšao” (Prahovo) [Kmp.] | [Vidi] | |
2007 | țîpeńiĭe | ţepenie | јачина | țîpeńiĭe (mn. țîpeńiĭ) [akc. țîpeńiĭe] (i. ž.) — 1. jačina, snaga, moć ◊ muĭarĭa n-are țîpeńiĭe în mîń ka uomu, șî nu puaće să bată la parĭ în gard ku boruosu; aăla ĭe lukru voĭńiśiesk — žena nema snagu u rukama kao muškarac, i ne može maljem da nabija kočeve u ogradi; to je muški posao 2. čvrstina; krutost ◊ țapa nuĭe batută bińe, șî nare ńiś o țîpeńiĭe, are klańa ĭuta sî kadă — stožer nije dobro nabijen i nema nikakvu čvrstinu; plast ima brzo da padne [Por.] ♦ dij. var. țapeńiĭe [Crn.] ∞ înțîpeńi | [Vidi] | |
1074 | țîporaz | ? | бодљика | țîporaz (mn. țîporază) [akc. țîporaz] (i. m.) — 1. bodljika, kočanj, deo stabljike žita, kukuruza ili krupnije travke koji ostaje da viri iz zemlje posle žetve ili kosidbe ◊ sîśararîm grîu, ramasîră numa țîporază — požnjeli smo žito, ostadoše samo bodljike [Crn.] 2. dlačice zaostale u koži svinje posle šurenja ♦ dij. var. mn. țîporaḑă (s. Leskovo, zapis: D. Marković ) [GPek] ♦ dij. var. țîporag (mn. țîporaź) [akc. țîporag] ◊ ma-nbrukaĭ în tr-un țîporag — nagazio sam na jednu bodljiku [Por.] ∞ spińe | [Vidi] | |
1086 | țîrai | ţârâi | звецкати | țîrai (ĭuo țîrîi, ĭel țîrîĭe) [akc. țîrai] (gl. p.) — (onom.) zveckati, škripati ◊ sî baź sama: kînd va țîrai śuava pin kuoș, să șćiĭ kă s-a varsat saku ku buobiļi — da paziš dobro: kada bude nešto zveckalo u košu, da znaš da se odvezao džak sa zrnevljem ◊ baće pĭatra đi rupĭe, numa țîrîĭe pi puod — bije grad pa cepa, samo zvecka po krovu [Por.] ∞ țîr | [Vidi] | |
1087 | țîraĭală | ţârâială | звецкање | țîraĭală (mn. țîraĭaļe) [akc. țîraĭală] (i. ž.) — (onom.) zveckanje, škripanje ◊ țîraĭală s-auđe kînd kad țîrțari, kînd baće pĭatra, or kînd sa varsă buobiļi đin sak — zveckanje se čuje kada pada krupa, kada bije grad, ili kada se prospu zrna iz džaka ♦ var. țîraitu [akc. țîraitu] [Por.] ∞ țîr | [Vidi] | |
1036 | țîrțarĭ | ţârţari ? | крупа | țîrțarĭ1 (mn. țîrțari) [akc. țîrțarĭ] (i. m.) — krupa, vrsta atmosferske padavine u obliku sitnog igličastog leda ◊ kînd kad țîrțari, zapada sa korožîașće, șî kopiĭi puot să mĭargă pi ĭa, șă sî nu sa skufundă — kada pada krupa, na snegu se stvara kora, po kojoj deca mogu da idu a da ne propadnu ◊ sa kĭamă țîrțarĭ, kî sînt marunț, șî țîrîĭe kînd kad — z ovu se „circari” jer su sitni, i zveckaju kad padaju ♦ var. țînțarĭ [Por.] ♦ (demin.) țîrțarikă (țîrțariś) [akc. țîrțarikă] (i. ž.) — „cigančići”, sitan grad ◊ ku pluaĭa a batut șî țîrțarikă — uz kišu padali su i „cigančići” [Crn.] ∞ țîrai | [Vidi] | |
1059 | țîrmuruos | ţărmuros | стрмо | țîrmuruos (țîrmuruasă) (mn. țîrmuruoș, țîrmuruasă) [akc. țîrmuruos] (prid.) — 1. strmo, vrletno zemljište ◊ akoluo ĭe așa đi țîrmuruos đi ńiś kapra nu puaće sî paskă — tamo je toliko strmo da ni koza ne može da pase [Crn.] ♦ dij. var. țărmuruos 2. uzdignuto, neravno, brežuljkasto zemljište [Por.] ∞ țărmuri | [Vidi] | |
1113 | țîrnaśan | ţârnăcean ? | Црнајчанин | țîrnaśan (mn. țîrnaśeń) [akc. țîrnaśan] (i. m.) — Crnajčanin, žitelj sela Crnajke u Gornjem Poreču ◊ am un prĭaćin, țîrnaśan — imam prijatelja, Crnajčanina ♦ var. țîrnaśĭan, țîrnaśĭeń ♦ up. țîrnaśană [Por.] ∞ Țîrnaĭka | [Vidi] | |
2523 | țîsatură | ţesătură | тканина | țîsatură (mn. țîsaturĭ) [akc. țîsatură] (i. ž.) — tkanina, tkanje, tkivo, ono što je izatkano na razboju ◊ a ramas đi la mama o gramadă đi țîsaturĭ, am đi gînd să ļi vind, să nu ļi manînśe muoļi — ostala je od bake gomila tkanja, imam nameru da ih prodam, da ih ne izjedu moljci ♦ var. țăsătură (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. țasatură [Crn.] ∞ țăsa | [Vidi] | |
1062 | țîșńituarĭe | ţâșnitoare | прскалица | țîșńituarĭe (mn. țîșńituorĭ) [akc. țîșńituarĭe] (i. ž.) — prskalica, dečja igračka ◊ đi fakut țîșńituarĭe îm trîabĭe brîśag, bît đi suok, bîćiśel đi razbik, șî kîlț — za izradu prskilice treba mi britva, zovin štap, štapić za klip, i kučina [Crn.] ♦ dij. var. țîșńituare (Rudna GLava) [Por.] ∞ țîșńi | [Vidi] | |
3367 | țoță | ţoţă | копа | țoță (mn. țoțe) [akc. țoță] (i. ž.) — kopa, kupasta gomila kukuruzne šaše ◊ au kuļes porumbu șî astădz au đe gînd să taie tuļeńi șî să fakă țoță — obrali su kukuruz i danas planiraju da poseku šašu i naprave kope ♦ var. țuță (Plavna) [Pad.] ♦ up. glugă [Mlava], [Crn.], stup [Por.] | [Vidi] | |
1069 | țofai | tofăi | шљапати | țofai (ĭuo țuofîĭ, ĭel țuofîĭe) [akc. țofai] (gl.) — (onom.) šljapati, hodati po vodi ili blatu, gacati ◊ gîșćiļi s-a dus la baltă, șî kînd înśepură a țofaĭa pin apă, sa spumîntară kîńi, șî-n śepură a latra, parke lupi tună pista iĭ — guske su otišle na baru, i kada su počele šljapati po vodi, psi se uplašiše, i počeše lajati kao da kurjaci kidišu na njih ♦ var. ĭel țuafîĭe ◊ țuafîĭe pin morśilă — gaca po blatu [Por.] ∞ țof! | [Vidi] | |
1094 | țopîrlan | ţopârlan | момчић | țopîrlan (mn. țopîrlań) [akc. țopîrlan] (i. m.) — (demin.) momčić, dečarac; pubertetlija ◊ țopîrlan ĭe kopilandru, ńiś kopil, ńiś baĭat, numa śuaua pintra ĭaļe — „coprlan” je dečarac, ni dete, ni momak, nego nešto između ♦ var. țîpîrlan, śopîrlan, śokîrlan, śukîrlan ♦ sin. kopilandru [Por.] ∞ țoapă | [Vidi] | |
1108 | țrepană | ? | црепана | țrepană (mn. țrepăń) [akc. țrepană] (i. ž.) — crepana, crepara, mesto gde se peče crep ◊ într-o vrĭamĭe am lukrat la țrepană — jedno vreme sam radio na crepani ♦ var. țrĭepană [Por.] ∞ țrĭep | [Vidi] | |
1076 | țrĭep | ţâglă | цреп | țrĭep (mn. țrĭepĭ) [akc. țrĭep] (i. m.) — nedostaje mi oko dve stotine crepova, da pokrijem celu kuću ◊ vîntu mĭ-a luvat țrĭepu đi pi ștală — vetar mi je odneo crep sa štale [Crn.] ♦ dij. var. (mn. țrĭepurĭ) [akc. țrĭepurĭ] ◊ a dus o gramadă đi țrĭepurĭ, șî ĭa lasat l-înga gard — doneo je gomilu crepova, i ostavio ih je pored ograde ◊ țrĭepu ĭe astrukamînt nuou, a ĭeșît înkuaśa, pi dupa ratu-sta ku ńamțî — crep je nova vrsta pokrivača, pojavio se ovamo, posle rata sa Nemcima [Por.] up. astrukamînt, kîramidă, kiramiḑîĭe | [Vidi] | |
1116 | țurfuruos | zdrenţăros | дроњав | țurfuruos (țurfuruasă) (mn. țurfuruoș, țurfuruasă) [akc. țurfuruos] (prid.) — dronjav, pocepan ◊ ș-akuma ĭasă-n lume tuot țurfuruos, dakă lukră, ș-are đin śe s-îș fakă țuaļe uomeńeșć — i sada ide sav dronjav, iako radi, i ima odakle da sebi napravi ljudsku odeću ♦ var. zdrĭențuruos [Por.] ∞ țurfură | [Vidi] | |
9 | čină | cină | вече | čină (mn. čiń) [akc. čină] (i. ž.) — 1. veče (doba dana) ◊ čina ĭe după če să duče soarele la skapît — veče je posle zalaska sunca 2. večera (obed uveče) ◊ muĭerĭa mîńioasă, n-a sprimit ńimik ďе čină — ljuta žena, nije spremila ništa za večeru 3. naveče slave ◊ čina prazńikuluĭ ĭe seara în oki prazńikuluĭ — naveče je večera u oči slave [Kmp.] ♦ dij. var. śină [Por.] | [Vidi] | |
1090 | ćakă | teakă | ножница | ćakă (mn. ćake) [akc. ćakă] (i. ž.) — 1. nožnica, korice za nož; kanija ◊ nuĭe bun sî puorț kuțîtu fîră ćakă, kî puoț sî ći taĭ — ne valja da nosiš nož bez kanija, jer možeš da se posečeš [Crn.] 2. futrola za duguljaste predmete uopšte ◊ ćakă đi dus kuća, đi askuțît kuasa — futrola za nošenje brusa, kojim se oštri kosa (Plavna) [Pad.] 3. (fig.) (vulg.) vagina i anus ♦ var. ćuok [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3596 | ćask | teasc | притискивач | ćask (mn. ćaskurĭ) [akc. ćask] (i. s.) — pritiskivač kupusa u kaci ili sira u čabru ◊ ćask ĭe fakut đin patru blanuț înkruśișaće, kare sa pun pi varḑă în pućină, da pi ĭaļe sa puńe o pĭatră, să pisaḑă varḑa în apă, să nu fiĭe-n săk — pritiskivač je napravljen od četiri ukrštene daščice, koje se stavljaju na kupus u kaci, a na njih se stavlja jedan kamen, da pritisne kupus u rasol, da ne ostane na suvom (Tanda) ◊ ćasku ĭe o ļaspiđe ńaćidă, skuasă đi la fundu rîuluĭ, ku kare sa pisaḑă varḑa akră în kadă — pritiskivač je jedan gladak pločast kamen, izvađen sa dna reke, kojim se pritiska kiseli kupus u kaci (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
2630 | ćeir | ceair | чаир | ćeir (mn. ćeire) [akc. ćeir] (i. s.) — čair, ograđeni pašnjak ◊ ćeiru ĭe pașuńe đi viće, îngrađită, pi kare vićiļi pask fara pîkurarĭ — čair je ograđeni pašnjak, na kome stoka pase bez čobanina ♦ sin. gard, săś [Por.] ♦ dij. var. ćair [GPek] | [Vidi] | |
1132 | ćeĭ | tei | липа | ćeĭ (mn. ćeĭi) [akc. ćeĭ] (i. m.) — 1. (bot.) lipa (tilia platyphyllos) ◊ đin ļiemnu đi ćeĭ sa fakut blîăń đi loitre đi kar, da fluarĭa đi ćeĭ sî kuļaźe đi ļekuit durĭarĭarĭ la burtă — od lipovog drveta rezale su se daske za kanate na kolima, a lipov cvet se bere za lečenje bolova u stomaku 2. lika, potkorni sloj lipovog drveta ◊ ku kuaža supțîrĭe a đi ćeĭ lumĭa đimult a ļagat viĭa — lipovom likom su ljudi nekada vezivali vinovu lozu [Crn.] ♦ dij. var. ćiĭ [Por.] | [Vidi] | |
3147 | ćeĭkă | ceică | тетка | ćeĭkă (mn. ćeĭke) [akc. ćeĭkă] (i. ž.) — tetka ◊ ćeĭkă ĭe suora lu tata ș-alu muma — tetka je očeva i majčina sestra ◊ uomu lu ćeĭka ĭe mutușuoń — tetkin muž je tetak (teča) [GPek] ◊ am ramas sarak đi mik, pî m-a krĭeskut ćeĭkă ku mutușuońu ka pi kopilu luor — ostao sam od malena siroče, pa su me podigli tetka i teča kao svoje dete [Por.] ♦ dij. var. ćeće ◊ ćeće, unđe mutușuońu? — tetka, gde je teča? (Zlot, zapadna polovina) [Crn.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1423 | ćekĭar | cicar | шикара | ćekĭar (mn. ćekĭarurĭ) [akc. ćekĭar] (i. m.) — šikara, gusta, teško prohodna mlada šuma ◊ în tîlvă a krskut ćekĭar đi nu puoț sî strabaț — na brdu je izrastao čestar, de ne možeš da se probiješ ♦ (augm.) ćekĭariș [Crn.] ♦ dij. var. ćikar ◊ ćikar ĭe o padure maruntă đi nu puoț sî mĭerź pin ĭa — šikara je sitna i gusta šuma da ne možeš da ideš kroz nju [Por.] | [Vidi] | |
1127 | ćesala | cesala | тимарити | ćesala (ĭuo ćesîăl, ĭel ćasîlă) [akc. ćesala] (gl. p.) — timariti, češljati stoku upotrebom češagije ◊ o vakă arĭe, șî ńiś pi ĭa nu o puaće ćesala kum trîabe — jednu kravu ima, pa ni nju ne može timariti kako valja [Crn.] ♦ dij. var. ĭuo ćesaļeḑ, ĭel ćesaļaḑă [Por.] | [Vidi] | |
1153 | ćigańe | tigaie | тигањ | ćigańe (mn. ćigîăń) [akc. ćigańe] (i. ž.) — tiganj, plitak metalni sud sa drškom koji se upotrebljava za prženje ◊ tuată kasa a avut ćigańe adînkă ku piśuarĭe, karĭe sî puńe pi fuok, ćigańe ku kuada lungă, șî ćigańe mikă ku kuada skurtă — svaka kuća je imala dubok tiganj sa nožicama, koji se stavlja na vatru, tiganj sa dugačkom drškom, i mali tiganj sa kratkom drškom ♦ dij. var. ćigaĭe (Lubnica, Valakonje) [Crn.] ◊ ĭastă duauă fĭelurĭ đi ćigăń: skunđe, fara piśuare, kare s-a pus pi firastău, șî ku triĭ piśuare șî ku kuadă, kare s-a pus pi vatra fuokuluĭ — ima dve vrste tiganja: plitki, bez nogu, koji se stavljao na sadžak, i sa tri noge i drškom, koji se stavaljao na ognjište [Por.] ♦ dij. sin. șarpĭel (Brestovac) [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1218 | ćigoriĭe | tigorie | немаштина | ćigoriĭe (mn. ćigoriĭ) [akc. ćigoriĭe] (i. ž.) — nemaština, oskudacija; tegoba ◊ traĭu-ntrĭeg mĭ-a fuost numa o ćigoriĭe mare, am tras kin șî nakaz ka ńima pi lume — ceo mi je život bio samo jedna velika nemaština, trpeo sam muku u tegobu kao niko na svetu ♦ var. ćigoriĭală [Por.] ∞ ćigori | [Vidi] | |
1525 | ćiĭ | tei | липа | ćiĭ1 (mn.) (i. m.) — (bot.) lipa, (tilia platyphyllos) ◊ ćiĭu mirusă frumuos — lipa lepo miriše ◊ đin lubarĭ đi ćiĭ pîkurari fak buśin — od lipovog debla pastiri prave rikalo [Por.] ♦ dij. var. ćeĭ [Crn.] ♦ dij. var. ťiĭ [Kmp.] | [Vidi] | |
1148 | ćikait | ciugulit | искљуцан | ćikait, ćikaită (mn. ćikaiț, ćikaiće) [akc. ćikait] (prid.) — (ornit.) iskljucan, pokljucan ◊ pĭaļa đi puork, ś-a-nćinso tata pi gard, tuată ĭe ćikaită đi pîăsîrĭ — svinjska koža, koju je otac razapeo na ogradi, sva je iskljucana od ptica ◊ nuku ĭe pîn le vîr ćikait đi vîrdîărĭ — orah je do vrha iskljucan od detlića [Crn.] ♦ dij. var. ćokait [Por.] ∞ ćikai | [Vidi] | |
1155 | ćikńală | tihneală | пријатност | ćikńală (mn. ćikńeļ, var. ćikńaļe, ćikńeļe) [akc. ćikńală] (i. ž.) — prijatnost, mir, zadovoljstvo ◊ nu măĭ am ćikńală đi kopilama-sta — nemam mira od ove dečurlije ♦ var. (skr.) ćiknă [Por.] ∞ ćikńi | [Vidi] | |
1394 | ćindă | tindă | трем | ćindă (mn. ćinḑ) [akc. ćindă] (i. ž.) — 1. trem na kući ◊ koļibiļi đi bîtrîńață n-avut ćindă, đikît numa oźak ș-o suobă or doa — starinske kolibe nisu imale trem, samo odžak i jednu ili dve sobe 2. štitnik na kapi ◊ kașketu đinainće are ćindă, șî đi ĭa prinḑ ku mîna kînd dubuorĭ kașkĭetu, or kînd ăl puń în kap — kačket spreda ima štitinik, koji hvataš rukom kad skidaš kačket, ili kad ga stavljaš na glavu ♦ sin. konk [Por.] ♦ dij. var. ťindă [Kmp.] ∞ kasă | [Vidi] | |
1150 | ćinîr | tânăr | млад | ćinîr (ćinîră) (mn. ćinîrĭ, ćińirĭe) [akc. ćinîr] (prid.) — mlad a. za čoveka: na uzrastu između detinjstva i zrelosti ◊ uomu al ćinîr tuot puaće — mlad čovek sve može b. za životinje: na uzrastu između mladunčeta i odrasle životinje ◊ buou sî-nvață la žug pîn ĭe ćinîr — vo se uči da vuče jaram dok je mlad ♦ sin. mik c. a biljni svet (obično za visoko rastinje) : stanje između mladice i zrele biljke ◊ puomu sî oltańašće pîn ĭe ćinîr — voćka se kalemi dok je mlada ◊ padurĭa ćinîră nu să taĭe — mlada gora se ne seče [Crn.] ◊ puoț sî ḑîś kî ĭe mîăru, ka puomu, ćinîr, da đi mară, ka puamă, nu: đi mară atunśa ḑîś kî ĭe krudă — možeš da kažeš za jabuku kao voćku da je mlada, ali za jabuku kao plod, ne: za jabuku tada kažeš da je nezrela ♦ dij. var. ćinăr ◊ a murit uom ćinăr — umro je kao mlad čovek [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1165 | ćipsă | alaun | стипса | ćipsă (mn. ćipsurĭ) [akc. ćipsă] (i. ž.) — (hem.) stipsa ◊ kožokari a mestakat varu ku ćipsă kînd a ștavait fuoĭi đi kožuaśe — ćurčije su mešali kreč i stipsu kad su štavili kože za kožuhe [Crn.] ◊ muĭarĭa kare avut ibomńik, dupa śe s-a đisparțît đi ĭel, ku furiș a dat pi đi źuos ku ćipsa, să nu priśĭapă barbatu k-a fuost đi kurînd ku ibomńiku; ćipsa-ĭa atîta o „strînźe”, đi barbatu ginđașće kă ĭe ĭa înźir đi muĭarĭe — žena koja je imala ljubavnika, kada se rastane s njim, krišom se dole protrlja stipsom, da muž ne primeti kako je skoro bila s ljubavnikom; stipsa je tako „stegne”, da muž pomisli da je ona anđeo od žene [Por.] | [Vidi] | |
1161 | ćirik! | cirip | чирик | ćirik! [akc. ćirik] (uzv.) — (onom.) čirik, cvrkut, zvuk kojim se imitira oglašavanje malih ptica ◊ veńi o pasîrikă la ferĭastă, șă „ćirik-ćirik”, parke vrĭa să-m spună śe s-îm spună — dođe jedna ptičica na prozor, pa „čirik-čirik”, kao da hoće nešto da mi kaže ♦ var. ćićirik!, ćirip! [Por.] | [Vidi] | |
1159 | ćirikai | ciricăi | цвркутати | ćirikai (ĭuo ćirikîĭ, ĭel ćirikîĭe) [akc. ćirikai] (gl.) — (onom.) (ornit.) 1. cvrkutati ◊ pîăsîrļi ćirikîĭe, a veńit primovara — ptice cvrkuću, došlo je proloće 2. (fig.) čavrljati, džakati, ćaskati, brbljati ◊ nu ćirikai ka koțofana pi gard — nemoj džakati kao svraka na plotu [Crn.] ♦ dij. var. ćićirikai [Por.] ∞ ćirik | [Vidi] | |
1160 | ćirikaĭală | ciricăială | цвркутање | ćirikaĭală (mn. ćirikaĭelurĭ) [akc. ćirikaĭală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) 1. cvrkutanje, čijukanje ◊ đin padurĭe s-auđe ćirikaĭală tarĭe — iz šume se čuje glasno cvrkutanje 2. (fig.) a. čavrljanje, ćaskanje, brbljanje ◊ s-auđe ćirikaĭală ka la tuors — čuje se čavrljanje kao na prelu [Crn.] b. očijukanje, tepanje, domunđavanje ◊ lasîće đi ćirikaĭală, numa dakă țî drag đi mińe, spuńe đeșkis — mani se „čijukanja”, nego ako me voliš, kaži otvoreno ◊ o sî va ĭasă ćirikaĭala-ĭa pi nas — ima da vam izađe to domunđavanje na nos ♦ dij. var. ćirikaitu [Por.] ∞ ćirik! | [Vidi] | |
1162 | Ćirikuave | Dragobete | Драгобан | Ćirikuavĭe [akc. Ćirikuavĭe] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) ptičji praznik, pada u martu, tačno datiranje u Zviždu je nesigurno ◊ Ćirikuavĭa ĭe o ḑîvă în marta, atunśa ĭe nunta păsîrilor — Ćirikova je jedan dan u martu, tada je ptičja svadba ◊ atunśa gaińiļi nu strîź la buobe, numa ļe laș sî sa aduńe sîngure — tada živinu ne vabiš na zrna, nego je puštaš da se skuplja sama ♦ var. Ćirik, Ćirikă, Ćiriku (Neresnica) [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.]♦ up. Babiļi ∞ ćirik | [Vidi] | |
4082 | Ćirikuva | Dragobete | Драгобан | Ćirikuva [akc. Ćirikuva] (i. ž.) — (kal.) (ornit.) Dragoban, pričji praznik ◊ Ćirikuva ĭe ḑîua śuarîlor aļi marĭ, șî sî kađe mńerkurĭ pi Saptamîna pistriță, karĭe ĭe înainća saptamîńi ku Muoșî đi pipćeĭ — Ćirikuva je praznik velikih ptica, i pada u sredu Šarene nedelje, koja je pre sedmice sa Pihtijnim zadušnicama ◊ đin tuaće saćiļi pi Vaļa Ćimuokuluĭ, Ćirikuva sî sarbĭaḑă numa în Osńiśa — od svih sela u Crnoj Reci, Ćirikuva se praznuje samo u Osniću [Crn.] ♦ dij. var. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Dragobĭaće, Dragoban [Por.] ∞ ćirik | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1158 | ćivigare | civig | пречаница | ćivigare (mn. ćivigîărĭ) [akc. ćivigare] (i. ž.) — prečanica, verižnjača, motka o koju su okačene verige ◊ ćivigarĭa țîńe lanțu la kamin — prečanica drži verige na kaminu (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. ćivigarĭ (i. m.) — motka o koju se kače verige (D. Marković) ♦ var. ćirigarĭ (Leskovo) [GPek] ◊ ćivigarĭa la kamin țîńe ḑalarĭu — prečanica na kaminu drži verige (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. sin. ḑalarĭ (Rudna Glava, Crnajka, Tanda) [Por.] ∞ ḑalarĭ | [Vidi] | |
1141 | ćivitură | tivitură | шав | ćivitură (mn. ćiviturĭ) [akc. ćivitură] (i. ž.) — šav, spoj; porub; obrub ◊ kroituorĭu a ćivit ku ață slabă, șî burka mi s-a rupt pi ćiviturĭ — krojač je šio slabim koncem, i kaput mi se pocepao po šavovima [Por.] ♦ dij. var. ćiv ◊ saku ku grîu kurĭe kĭ ĭe rupt pi ćiv — džak sa pšenicom curi jer je iscepan po šavu [Crn.] ∞ ćivi | [Vidi] | |
1171 | ćokîrlan | ciocârlan | трнокоп | ćokîrlan (mn. ćokîrlan) [akc. ćokîrlan] (i. m.) — (tehn.) trnokop, alatka sa dva reza od kojih jedan služi za iskopavanje, a drugi za sečenje korenja pri tršenju ◊ askuțîĭ ćokîrlanu đ-amîndoă pîărț, șî akuma ma duk la tîrsît — naoštrio sam obe strane trnokopa, i sada idem na tršenje ♦ dij. var. śokîrlan, krlan [Crn.] ♦ up. śukîrlan [Por.] | [Vidi] | |
1402 | ćokńală | ciocneală | чукање | ćokńală (mn. ćokńaļe) [akc. ćokńală] (i. ž.) — čukanje, kucanje, lupanje ◊ Śe ćokńală sa va auḑa pi doso-la-n đal? — Kakvo se to čukanje čuje gore u šumi? ◊ kară mirekuț, paza vasurļi đi ćokńală — vozi polako, čuvaj sudove od čukanja ♦ var. ćuakńit [akc. ćuakńit] [Por.] ∞ ćokńi | [Vidi] | |
1145 | ćokńi | ciokni | чукнути | ćokńi (ĭuo ćokńesk, ĭel ćokńașće) [akc. ćokńi] (gl. p. ref.) (svrš.) — 1. čuknuti; kucnuti; lupnuti ◊ aud bińe, ćokńașće śe ćokńașće la ușă toblarĭuluĭ, da kîńi nu latră — čujem dobro, nešto čuka u vrata tora, a psi ne laju 2. udarcem, dodirom ili nepažljivim pomeranjem neke stvari ulubiti je, oštetiti, ili odlomiti deo sa nje ◊ a kumparat un krśag đi la olarĭ, șî s-a-nbatat vrunđeva ka kurka; pi drum a kaḑut, șî krśagu s-a ćokńit la un luok, nuĭe măĭ đi trĭabă — kupio je testiju od lončara, pa se negde napio ko ćurka; pao je na putu i testija se očukala na jednom mestu, nije više za upotrebu [Por.] ♦ dij. var. śokńi [Crn.] | [Vidi] | |
1146 | ćokńit | ciocnit | учукан | ćokńit (ćokńită) (mn. ćokńiț, ćokńiće) [akc. ćokńit] (prid.) — 1. učukan, čuknut, udaren, oštećen; ulubljen ◊ n-am vasurĭ buńe, tuaće uaļiļi mi sînt ćokńiće — nemam dobre sudove, svi lonci su mi čuknuti 2. (fig.) ćaknut, koji nije baš pri sebi ◊ nu măĭ vorbĭașće kum trîabe, parke ĭe ćoknit — ne govori više razumno, kao da je ćaknut ♦ sin. lovit, pļesńit [Por.] ♦ dij. var. śokńit [Crn.] ∞ ćokńi | [Vidi] | |
1403 | ćokńitură | ciocnitură | оштећење | ćokńitură (mn. ćokńiturĭ) [akc. ćokńitură] (i. ž.) — oštećenje na nekom predmetu nastalo čukanjem ◊ uala are ćokńitură, șî đ-aĭa nu vor s-o kumpîr — lonac ima oštećenje, i zato neću da ga kupim [Por.] ♦ dij. var. śokńitură [Crn.] ∞ ćokńi | [Vidi] | |
1404 | ćuakă | coacă | штап | ćuakă (mn. ćuoś) [akc. ćuakă] (i. ž.) — štap sa kukom kojim se poštapaju stariji ljudi ◊ mĭarźe-n ćuakă — poštapa se ♦ sin. kîržîĭe ◊ ćuaka ĭe fakută đin bît pruost ku kîrļig, da kîržîĭa ĭe bît đi rîḑîmat, fakut frumus, đi maĭsturĭ kîržań — „ćuaka” je napravljena od običnog štapa sa kukom, a „krža” je štap za poštapanje, lepo izrađen od strane majstora „kržana” [Por.] ♦ dij. var. ćuankă (Leskovo) [GPek] (Ranovac) [Mlava] | [Vidi] | |
1168 | ćumur | cărbune | угаљ | ćumur [akc. ćumur] (i. m.) — ugalj koji se iskopava u rudnicima ◊ đi la maĭdan la Lugńița, am karat ḑîaśe kară đi ćumur đi ars tugla — iz rudnika u Lubnici, dovezli smo desetoro kola uglja za pečenje cigle ♦ var. kimur (Lubnica) [Crn.] | [Vidi] | |
1777 | ćuok | cioc | футрола | ćuok3 (mn. ćuokurĭ) [akc. ćuok] (i. s.) — 1. futrola, kutija, korice; navlaka ◊ ćuok đi kuće, o kućiĭe lunguĭată, skobită-n ļiemn, pi kare kosîtuori a duso la brîu; în ĭel a țînut kuća đi askuțît kuasa — futrola za brus (vodijer), duguljasta kutija od izdubljenog drveta, koju su kosci nosili na pojasu; u njoj su držali brus za oštrenje kose ♦ var. ćakă 2. vrsta šiljate brade koju su puštali stariji ljudi ◊ muoșu Pîătru ku barba ćuok — čiča Pera sa šiljatom bradom [Por.] | [Vidi] | |
1172 | ćuș | ciuf | ћук | ćuș1 (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) ćuk, noćna ptica iz porodice sova (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — ćuk se gnezdi u duplji [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — ćuk danju ne vidi ništa (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șćuoĭ (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. rogonja, čovek koga žena vara ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — rogonjo, otvori oči već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu? b. tupavko, priprost, naivan čovek; glupan ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — pazi šta pričaš, ne budi glup ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautari [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1174 | ćuș | clătită | палачинка | ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.] | [Vidi] | |
1370 | daĭnai | dăinai | љуљати | daĭnai (ĭuo dîăĭnîĭ, ĭel dîăĭnîĭe) [akc. daĭnai] (gl. p. ref.) — ljuljati (se), klatiti (se) ◊ kopilu șîađe pi punće șî dîăĭnîĭe piśuariļi — dete sedi na brvnu i klati noge [Crn.] ♦ dij. var. dăĭnai (Leskovo) [GPek] | [Vidi] | |
1180 | dalap | dulap | долап | dalap (mn. dalapurĭ) [akc. dalap] (i. m.) — 1. drveni orman, skovan od dasaka ◊ în dalap s-a pus strîăkinļi, ļingurļi, zastruźiļi șî mînkarĭa śe a ramas — u dolapu su držane panice, kašike, zastruzi i hrana koja nije potrošena [Crn.] ♦ dij. var. dolap [Por.] 2. a. dolap, točak sa pričvršćenim posudama koji služi za navodnjavanje ◊ pi marźina Ćimuokuluĭ a fuost dalapurĭ kîće șî baśaļe — na obali Timoka je bilo onoliko dolapa, koliko i bašti [Crn.] b. točak sa lopatica, koji okreće voda ◊ dolap, ruată la apă, kare pista kurauă a mînat stružńița, or muara — dolap, točak na vodeni pogon, koji je preko kaiša pokretao strugaru ili vodenicu [Por.] | [Vidi] | |
5728 | damf | damf | задах | damf (mn. damfurĭ) [akc. damf] (i. s.) — zadah, zapah ◊ đin podrum vińe un damf puturuos, sigurat śuava sa-npuțît — iz podruma dolazi smrdljivi zadah, mora da se nešto usmrdelo ♦ var. danf [Por.] | [Vidi] | |
2283 | dar | dar | дал | dar1 (vez.) (part.) — 1. a. dal, il’, ili ◊ dar va fi așa, dar nu va fi, ńima nu puaće să șćiĭe — dal je tako, dal nije tako, niko ne može znati b. pa ◊ dar kum puaće altfĭeļ să-l fakă, kînd nu șćiĭe? — pa kako može drugačije da ga uradi, kad ne zna? 2. (upitna rečca) da li ◊ dar șćiĭe ĭel aĭa, or nu, aĭa o să veđiem — da li on to zna, ili ne, to ćemo videti 3. (part.) zar ◊ dar nu putuș tu sîngur sî vĭeḑ kî aĭa nu mĭarźe la bun? — zar ti nisi mogao sam da vidiš da to ne ide na dobro? ♦ var. dal [Por.] | [Vidi] | |
4164 | darap | darab | комад | darap (mn. darapurĭ) [akc. darap] (i. s.) — komad, parče, ulomak; deo ◊ ĭ-a dat lu kopil numa un darap đi pîńe, kît sî nu pļaśe ku mîńiļi guaļe — dali su detetu samo parče hleba, tek da ne pođe praznih ruku ◊ ļi kîntă un darap đi kînćik, șă fu đestul, k-a vaḑut điluok ku kare au trĭabă — otpevao im je samo deo pesme, i beše dosta, jer su videli s kim imaju posla ◊ a puvestît numa un darap đin povastă, kă n-a șćut măĭ mult — ispričao je samo odlomak priče, jer više nije znao ♦ sin. parśel [Por.] ♦ dij. var. darapîn (Osnić) [Crn.] | [Vidi] | |
1369 | darapîn | darab | парче | darapîn (mn. darapîń) [akc. darapîn] (i. m.) — parče ◊ rupĭe un darapîn đin pînḑa-ĭa șî fîă strakatuarĭe — iscepaj jedno parče od onoga platna, i napravi cedilo [Crn.] ♦ dij. var. darap [Por.] ∞ darap | [Vidi] | |
1193 | daraśi | dărăci | гребенати | daraśi (ĭuo daraśesk, ĭel daraśașće) [akc. daraśi] (gl. p.) — grebenati, češljati vunu grebenom ◊ daraśesk lîna, kî sî tuork đi pîăturĭ — češljam vunu, da bih prela za ponjave [Crn.] ♦ dij. var. dîraśi [Por.] | [Vidi] | |
1194 | daraśit | dărăcire | гребенање | daraśit (mn. daraśiturĭ) [akc. daraśit] (i. m.) — grebenjanje, češljanje vune grebenom ◊ ĭerĭ tuota ḑîua am fuost la o prĭaćină la daraśit — juče sam celoga dana bila kod jedne prijateljice na češljanju vune [Crn.] ♦ dij. var. dîraśit [Por.] ∞ daraśi | [Vidi] | |
1195 | daraśituorĭ | dărăcitor | гребенар | daraśituorĭ (mn. daraśituorĭ) [akc. daraśituorĭ] (i. м.) — grebenar, osoba koja češlja vunu grebenom ◊ ku śinś daraśituarĭe, fîrșîăsk daraśitu đi într-o ḑî — sa pet grebenarki, završavam češljanje vune za jedan dan [Crn.] ♦ dij. var. dîraśituorĭ [Por.] ∞ daraśi | [Vidi] | |
1366 | daravĭelă | daravelă | чудак | daravĭelă (mn. daravĭerĭ) [akc. daravĭelă] (i. ž.) — čudak, osobenjak; obešenjak ◊ bagă sama bińe, nu sa șćiĭe śe tuot puaće faśa așa daravĭelă đi uom — pazi dobro, ne zna se šta sve može učiniti takav čudak od čoveka [Crn.] ♦ dij. var. dîravĭelă ◊ o dîravĭelă đi kopil, numa faśe la brșuave — nestaško od deteta, samo pravi smicalice (Tanda) [Por.] ∞ dîravĭelă | [Vidi] | |
1196 | darîma | dărâma | кресати | darîma (ĭuo darîm, ĭel darîmă) [akc. darîma] (gl. p.) — 1. kresati, seći (najčešće se odnosi na sečenje lisnatih grana koje se denu u lisnik, i čuvaju za ishranu ovaca u toku zime) ◊ đi darîmăt la frunḑă trîabĭe topuor askuțît — za kresanje lisnika treba oštro sekirče [Crn.] ♦ dij. var. dîrîma ◊ darîm la frunḑă, fak frunḑarĭ să am ĭernaćik đi viće — krešem grane s lišćem, sadenuću lisnik da imam zimnicu za stoku 2. prebijati, tući, lomiti batinama ◊ kînd ĭerĭam slugă, șî faśam vro șćetă, gazda nu ma baća kum sa bat kopiĭi, numa ma dîrîma ku bataĭa — kad bejah sluga, i kad bih načinio kakvu štetu, gazda me ne bi tukao kako se deca tuku, nego bi me odrao batinama [Por.] | [Vidi] | |
1197 | darîmat | dărâmat | окресан | darîmat (darîmată) (mn. darîmaț, darîmaće) [akc. darîmat] (prid.) — 1. okresan, potkresan; kresan; iskresan ◊ ļiemnuĭe darîmat đi sî sa gramađiaskă fînu pi ĭel — drvo je potkresano da bi se na njemu plastilo seno 2. umoran, iscrpljen od rada ◊ lasîmă kî sînt darîmat đi ostańit — pusti me jer sam isrcpljen od umora [Crn.] ♦ dij. var. dîrîmat 3. premlaćen, prebijen; slomljen batinama ◊ dîrîmat đi bataĭe — slomljen od batina ◊ ļiemn dîrîmat — okresano drvo; drvo bez grana [Por.] ∞ darîma | [Vidi] | |
1198 | darîmatură | dărămătură | окресак | darîmatură (mn. darîmaturĭ) [akc. darîmatură] (i. ž.) — okresak, okresina, granje otsečeno prilikom kresanja drveta ◊ a darîmat ļamńiļi, da darîmatura a lasato-n drum — kresali su drveće, a okreske su ostavili na putu [Crn.] ♦ dij. var. dîrîmatură (Rudna Glava) ♦ dij. var. dramatură (Tanda) [Por.] ∞ darîma | [Vidi] | |
1188 | daruit | dăruit | дарован | daruit (daruită) (mn. daruiț, daruiće) [akc. daruit] (prid.) — 1. darovan, koji je primio poklon ◊ șî finu a fuost daruit đin parća nașuluĭ — i kumče je bilo darovano od strane kuma 2. (inov.) darovit, nadaren, talentovan ◊ daruit ĭe đi kîntat, ńima nuĭe-n sat mîĭ bun đi-kît ĭel — nadaren je za pevanje, niko nije u selu bolji od njega [Crn.] ♦ dij. var. dăruit [Por.] ∞ darui | [Vidi] | |
1279 | daskîl | dascăl | учитељ | daskîl (mn. daskîļ) [akc. daskîl] (i. m.) — učitelj, prosvetni radnik ◊ daskulu nuostru nu ń-a lasat sî vorbim rumîńașće la șkuală; am kućeḑat sî vorbim tumu kînd am fi ažuns la kasă — naš učitelj nas nije puštao da govorimo vlaški u školi; smeli smo da govorimo tek kad bismo stigli kući [Por.] ◊ daskîlu nuostru ń-a-nvațat bińe — naš učitelj nas je dobro učio [Crn.] ♦ dij. var. oćitul [GPek] ∞ șkuală | [Vidi] | |
1199 | datoriĭe | datorie | дуг | datoriĭe (mn. datoriĭ) [akc. datoriĭe] (i. ž.) — dug; obaveza ◊ datoriĭa îngreońaḑă viĭața, kî nu să muĭtă — dug otežava život jer se ne zaboravlja [Crn.] ♦ dij. var. dîtoriĭe ◊ grĭeu sa traĭașće, ńiśkum să skapăm đi pîrdańiśiļi đi dîtoriĭ — teško se živi, nikako da uteknemo od prokletih dugova ◊ nu iș tu miĭe datuorĭ ńimika — ne duguješ ti meni ništa [Por.] ∞ dîtori | [Vidi] | |
1203 | dauńe | tăun | обад | dauńe (mn. dauń) [akc. dauńe] (i. m.) — (ent.) obad (Tabanus) ◊ la dauńe roșîașće burta kînd sî satură đi sînźiļi alu vakă — obadu pocrveni trbuh kad se napije kravlje krvi [Crn.] ◊ kînd ĭeram pîkurarĭ, źukarĭa mĭ-a fuost vara să prind dauń, șî sî ļi bag paĭu-n kur, șî s-îĭ slubuod sî zbuare — kada sam bio čobanin, omiljena igra leti bila mi je da hvatam obade, da ih nataknem na slamku i da ih pustim da lete [Por.] | [Vidi] | |
1283 | dă | dă | од | dă (predl.) — a. od ◊ a pļekat dă la noĭ — pošao je od nas ◊ vińe dă la rîsarit — dolazi od istoka b. sa ◊ vińe dă la źuok — dolazi sa igranke [Zvizd] ◊ să koboare dă la munće — silazi sa planine (Rašanac) [Mlava] ◊ pi vorba „dă” sa kunosk ungurĭeńi — po reči „dă” poznaju se Ungurjani [Zvizd] ♦ var. dî ◊ dî la nuoĭ atîta, dî la vuoĭ ńiś atîta — od nas toliko, od vas ni toliko [Bran.] [Zvizd] [Mlava] ♦ dij. var. đi, đe [Por.] [Crn.] | [Vidi] | |
2795 | Dăbļiźan | Dăbligean ? | Дебелолужанин | Dăbļiźan (mn. Dăbļiźeń) [akc. Dăbļiźan] (i. m.) — Debelolužanin, stanovnik sela Debeli Lug ◊ gata tuoț Dăbļiźeńi đi vrĭamĭa lu Tita a lukrat în rudńik, ș-avut plăț buńe — gotovo svi Debelolužani su za vreme Tita radili u rudniku, i imali dobre plate ♦ var. Dubļiźan ◊ Dăbļiźană, Dăbļiźankă — Debelolužanka [GPek] ∞ Dăbiļug | [Vidi] | |
4232 | dădăuș | dădăuș | љуљашка | dădăuș (mn. dădăușă) [akc. dădăuș] (i. s.) — ljuljaška ◊ dădăușa ĭe un feļ de țițăĭkă, kare ĭe ļegată de kraka lemnuluĭ ku frengie — dadauš je vrsta ljuljaške koja je za granu drveta okačena užetom ♦ sin. țițăĭkă [Tim.] ♦ dij. var. dăĭnăĭuș [Crn.] ♦ dij. sin. kukiță [Por.] ♦ dij. sin. kukă [GPek] | [Vidi] | |
2343 | dăparțîme | departare | удаљеност | dăparțîme (mn. dăparțîmĭ) [akc. dăparțîme] (i. ž.) — udaljenost, razdaljina, rastojanje ◊ vrodată a fuost mare dăparțîme întra saće-n Mlaoa — nekada je bila velika udaljenost između sela u Mlavi ♦ var. dăpartare [Mlava] ∞ đipartare | [Vidi] | |
1779 | dărui | dărui | даровати | dărui (ĭuo dîăruĭ, ĭel dîăruĭе) [akc. dărui] (gl. p.) — darovati, dati nekome poklon ◊ nuora dîăruĭe pi suakrî-sa kînd tună măĭ întîń în kasă — snajka daruje svekrvu kad prvi put ulazi u kuću [Por.] ♦ dij. var. darui [Crn.] | [Vidi] | |
1780 | dăruit | dăruit | дарован | dăruit (dăruită) (mn. dăruiț, dăruiće) [akc. dăruit] (prid.) — darovan, koji je primio dar, poklon ◊ lumĭa dăruită mĭarźe-nkarkată ku darurĭ — darovani ljudi idu natovareni poklonima [Por.] ♦ dij. var. daruit [Crn.] ∞ dărui | [Vidi] | |
1781 | dăruĭală | dăruiala | даровање | dăruĭală (mn. dăruĭeļe) [akc. dăruĭală] (i. ž.) — darovanje, deljenje darova, poklona ◊ m-am amînatat đi dăruĭala guovi la nuntă, șî ĭa s-a mîńiĭat pi mińe — zakasnio sam za darovanje mlade na svadbi, i ona sa naljutila na mene ♦ var. dăruitu [Por.] ∞ dărui | [Vidi] | |
1545 | dăspălurat | desfălurát | распасан | dăspălurat (dăspălurată) (mn. dăspăluraț, dăspăluraće) [akc. dăspălurat] (prid.) — raspasan ◊ mĭarźe tuot dăspălurat — ide sav raspasan [Hom.] ♦ dij. var. đisfălurat (Rudna Glava) ♦ đesfălorat (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
1678 | dăspră | despre | по | dăspră [akc. dăspră] (predl.) — 1. po, sa ◊ a fuost fraț dăspră mumî-sa — bili su braća po majci 2. o kome ili čemu, u vezi sa kim ili čim ◊ vorbăsk dăspră rumîńi dă astîḑ, kum s-a sîrbitu-să așa dă ĭut — govorim o današnjim Vlasima, kako su se posrbili tako brzo [Bran.] ♦ dij. var. đispre [Por.] | [Vidi] | |
6280 | dăzgropat | dezgropat | ископан | dăzgropat (dăzgropată) (mn. dăzgropaţ, dăzgropaće) [akc. dăzgropat] (prid.) — iskopan ◊ dăzgropat ĭe aĭa śi ĭă skuos dăn pomînt — iskopano je ono što je izvađeno iz zemlje ♦ up. prădăzgropat [Hom.] ♦ dij. var. đizgropat [Por.] ∞ gruapă | [Vidi] | |
3861 | dăzńață | d‑azneață | јутрос | dăzńață [akc. dăzńață] (pril.) — jutros ◊ ĭo dăzńață će văzuĭ, kînd am trekut pă drum, da tu pă mińe nu — ja te jutros videh, kad sam prolazio putem, a ti mene nisi [Rom.] ♦ dij. var. đesńață [Por.][Crn.] | [Vidi] | |
1253 | deteļină | lucernă | детелина | deteļină (mn. deteļiń) [akc. deteļină] (i. ž.) — (bot.) detelina, lucerka (Medicago) ◊ am kosît un ĭektîr đi deteļină, șî ma duko s-o kar — pokosio sam hektar deteline, i idem da je prevezem [Crn.] ♦ dij. var. dîtaļină, dîtăļină ◊ kînd îț skapă vaka-n dîtaļină, șî manînkă pănă sa satură, sa înflă șî puaće sî muoră, dakă n-aźunź la vrĭame să-ĭ baź mosuoru-n kur, sî rasufļe — kada ti krava utekne u detelinu, i napasa se dok se ne nasiti, naduva se i može da lipše, ako ne stigneš na vreme da joj nabiješ kalem u dupe, da se izduva [Por.] ♦ dij. sin. trifoĭ (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. sin. bobolan (Veliki Jasenovac) [Tim.] | [Vidi] | |
3419 | dim | din | из | dim (predl.) — iz, od ◊ dim toate mărfiļi de lukrat în kîmp, če le-am adunat pin sat de muzeĭ, măĭ frumos ĭe săčeraru făkut dim lemn moale, kă pe ĭel no-l are nima altu în țara nostă — od svih stvari za poljoprivredu, koje smo sakupili po selu za muzej, najlepši je srparnik izrađen od mekog drveta, jer njega nema niko drugi u našoj zemlji ◊ a vazut ku oĭki luĭ, kum ĭasă dim kasa i — video je svojim očima kako izlazi iz njene kuće ♦ var. din [Tim.] ♦ dij. var. đin, đen [Por.][Pad.][GPek][Crn.] ♦ dij. var. dăn, dîn [Bran.][Hom.][Mlava][Mor.][Pom.][Res.][Stig][Zvizd] | [Vidi] | |
1349 | dîmîzluk | tamazlâc | домазлук | dîmîzluk (mn. dîmîzluś) [akc. dîmîzluk] (i. m.) — 1. domazluk, odabrani primerak domaće životinje koji se ostavlja za priplod ◊ purśelo-sta nu-l taĭ, ăl las đi dîmîzluk — ovo prase ne koljem, ostavljam ga za domazluk ♦ var. dumîzluk, domîzluk [Por.] ♦ dij. var. tămăzlîk [Kmp.] ♦ dij. var. tamazlîk ◊ dakă vrĭeĭ, sî-ț dau un berbeśel đi tamazlîk — ako hoćeš, daću ti jednog ovnića za domazluk [Crn.] ♦ dij. var. dămăzluk 2. prihod domaćinstva; opšti napredak, blagostanje ◊ dămăzluku ĭe măĭ bun śe aĭ în viće, ku śe kasa dîă înainće — domazluk je sve ono najbolje što imaš od priploda, sa čime kuća napreduje (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. tămîzlîk (Malajnica) [Pad.] | [Vidi] | |
3216 | dîraśi | dărăci | гребенати | dîraśi (ĭuo dîraśesk, ĭel dîraśașće) [akc. dîraśi] (gl. p.) — grebenati, češljati vunu grebenom ◊ lîna sa dîraśașće ku daraku — vuna se češlja grebenom [Por.] ♦ dij. var. daraśi [Crn.] ∞ daraśi | [Vidi] | |
1351 | dîraśiță | drăcilă ? | притискавац | dîraśiță (mn. dîraśiț) [akc. dîraśiță] (i. ž.) — (ent.) pritiskavac, osica (? Poloster gallica ili Allantus cinctus) ◊ dîraśiță ĭe o guangă mikă, ńagră, ku ăripĭ ka muska, ńiś albină, ńiś vĭaspĭe, kare vara, pin zapușală, kînd ći trĭaśe apa, sa bagă supt kimĭașă, șî uomu kînd śarkă ku mîna s-o skuată, or s-omuare, ĭa-l muśkă așa đi rîău đi-ĭ sa-m pare kî l-a-nbrukat ku fĭer fĭerbinće — pritiskavac je mala buba, crna, sa krilcima kao muva, ni osa, ni pčela, koja leti, kada je zapara, kad te probije znoj, ulazi pod košulju, i čovek kada pokuša rukom da je izvadi ili ubije, ona ga ujede tako gadno da mu se čini da su ga uboli vrelim gvožđem (Rudna GLava) ♦ dij. var. dalaśița ◊ dalaśița mușkă numa pĭ-aĭ ļenuoș, k-aĭ vrĭańiś lukră, miśkă tuoata vrĭamĭa, șî muska-ĭa nu puaće sî sa prindă đi iĭ — pritiskavac ujeda samo lenjivce, jer vredni ljudi rade, mrdaju sve vreme pa ta muva ne može da se uhvati za njih (Debeli Lug) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3217 | dîraśit | dărăcit | огребан | dîraśit (dîraśită) (mn. dîraśiț, dîraśiće) [akc. dîraśit] (prid.) — (za vunu) ogreban, očešljan, očišćen grebenom ◊ lîna ĭe dîraśită bun kînd muĭarĭa o trĭaśe đi măĭ mulće uorĭ pin darak — vuna je dobro očešljana kad je žena više puta provuče kroz greben [Por.] ♦ dir. var. daraśit [Crn.] ∞ daraśi | [Vidi] | |
2282 | dîrkĭelă | dârchelă | дртина | dîrkĭelă (mn. dîrkĭeļe) [akc. dîrkĭelă] (i. ž.) — drtina, drkela, mrcina ◊ nu-m pare rău kă l-am vindut la kasapu, kalu-la a fuost o dîrkĭelă batrînă — nije mi žao što sam ga prodao kasapinu, taj konj je bio matora mrcina ◊ baba ĭe vrĭańika, da muoșu ĭe o dîrkĭelă đi uom — baba je vredna, a deda je drtina od čoveka ♦ var. dîrkelă ♦ sin. žîguare [Pom.] ∞ dîrkă | [Vidi] | |
1392 | dîrlugă | dârlugă | сиромах | dîrlugă (mn. dîrluź) [akc. dîrlugă] (i. m.) — siromah, čovek bez imovine ◊ dîrlugă ĭe uom sărăkaśuos, fara ńimika — drluga je siromašan čovek, bez ičega ♦ up. dîrļuanță [Por.] ♦ dij. var. dîrluagă [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1219 | dîrž | dârz | дрзак | dîrž (dîržă) (mn. dîrž, dîržă) [akc. dîrž] (prid.) — drzak, smeo ◊ prĭa mult ĭe dîrž, kî lukră aĭa śe alțî nu kućaḑă — previše je drzak, jer radi ono što drugi ne sme ♦ var. îndrîzńalńik [Crn.] ♦ dij. var. drazńit [Por.] | [Vidi] | |
1888 | dîsžgina | desghina | расцепити (се) | dîsžgina (ĭuo ma dîsžgin, ĭel sa dîsžgină) [akc. dîsžgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), rasturiti (se) cepanjem, odvajanjem delova, lomljenjem ◊ pazîa să nu kaḑ pră gĭață, șî să će dîsžgiń tuot — pazi da ne padneš na ledu, i da se sav rasturioš [Hom.] ♦ dij. var. đežgina, đižgina [Por.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava] | [Vidi] | |
1564 | dîtori | datori | дуговати | dîtori (ĭuo dîtorĭesk, ĭel dîtorĭașće) [akc. datori] (gl.) — dugovati, biti dužan, imati dug, obavezu ◊ măĭ îndată fomĭaḑă, numa nu dîtori la ńima ńimika — radije gladuj, samo nemoj nikom dugovati ništa ♦ var. dători (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. datori [Crn.] | [Vidi] | |
2590 | doaḑăś | douăzeci | двадесет | doaḑăś [akc. doaḑăś] (br.) — dvadeset ◊ doaḑăś, doaḑăś șî unu, doaḑăś șî duoĭ ... — dvadeset, dvadeset i jedan, dvadeset i dva ... ♦ var. duaḑăś [akc. duaḑăś] ◊ duaḑăś đi ań am așćetat să vină — dvadeset godina sam čekao da dođe [Por.] ♦ dij. var. duauăḑîăś [Crn.] ∞ duoĭ | [Vidi] | |
1758 | doaźuns | doaźuns | доспео | doaźuns (doaźunsă) (mn. doaźunș, doaźunsă) [akc. doaźuns] (prid.) — dospeo, koji je konačno stugao u nekom kretanju ili procesu do kraja; dozreo ◊ kukuruḑu ĭe doaźuns đi kuļes — kukuruz je konačno dozreo za berbu ◊ kopiĭi sînt doaźunș đi șkuală — deca su konačno stasala za školu ♦ var. doažuns, doaźĭuns [Por.] ∞ doaźunźa | [Vidi] | |
1757 | doaźunźa | ajunge | достићи | doaźunźa (ĭuo doaźung, ĭel doaźunźe) [akc. doaźunźa] (gl.) — dostići, dosegnuti, konačno stići (do nekog mesta, cilja) ◊ amunka ĭel doaźunźe la aĭa la ś-am aźuns ĭuo — teško će on dostići ono do čega sam stigao ja ♦ var. doažunźa ♦ / do + aźunźa [Por.] | [Vidi] | |
1220 | dobarî | doborâ | скинути | dobarî (ĭuo dobuor, ĭel dobuară) [akc. dobarî] (gl. p.) — 1. skinuti, smaći, sneti ◊ dobuară ogļinda đin parĭaće, s-o șćerg — skini ogledalo sa zida, da ga obrišem [Crn.] ♦ dij. var. dubarî ◊ ažutăĭ să dubuară nuśiļi đin puod — pomogni mu da snese orahe s tavana [Por.] 2. silaziti, ići na dole ◊ đin vuoz s-a dobarît numa o muĭarĭe — sa voza je sišla samo jedna žena [Crn.] ◊ pîkurari tuamna dubuară ku uoĭļi-n sat — pastiri u jesen silaze sa ovcama u selo [Por.] 3. (fig.) osloboditi se tegoba, rasteretiti se neke brige, rešiti neki problem ◊ rînduĭ-će, șî dobuară ńivuoĭa-ĭa đin spinarĭe — sredi se, i skini tu nevolju sa pleća [Crn.] ◊ mare grižă, amunka o s-îm fiĭe s-o dubuor đi pi kap — velika briga, teško će mi biti da je skinem s glave ♦ dij. sin. kobarî [Crn.] kuborî, kubarî ♦ supr. sui [Por.] | [Vidi] | |
1221 | dobarît | doborât | скинут | dobarît (dobarîtă) (mn. dobarîț, dobarîće) [akc. dobarît] (prid.) — skinut ◊ tată, fînuĭe dobarît đi pi puod — oče, seno je skinuto sa plevnje [Crn.] ♦ dij. var. dubarît, kubarît ◊ a fuost sus, la luok mare, akuma ĭe dubarît — bio je visoko, na položaju, sada je skinut [Por.] ∞ dobarî | [Vidi] | |
3954 | dobļenguos | grosolan ? | груб | dobļenguos (dobļenguasă) (mn. dobļenguoș, dobļenguașă) [akc. dobļenguos] (prid.) — (tehn.) grub, sklepan, neotesan ◊ sa faśe tișler mare, da śe guod lukră, tuot ĭe dobļenguos, urît, șî ńiś đ-o trĭabă — pravi se da je veliki stolar, a šta god uradi, sve je grubo, ružno i ni za kakvu vajdu ♦ var. nădobļenkuos ♦ supr. sumĭarńik [Por.] | [Vidi] | |
1325 | Dobrițuońi | Dobriţoiu | Добрицани | Dobrițuońi [akc. Dobrițuońi] (i. m.) — (antr.) vlaška familija, nastanjena u Bukovu, zaseoku boljevačkog sela Osnić. Naziv nastao od prezimena Dobrițan (Dobrican), koje je pak nastalo kao augm. od l.i. Dobriță (Dobrica) [akc. Dobriță]. [Crn.] ♦ dij. var. Dobrițańi ◊ Dobrițańi sînt o krĭangă đin Bîlabańi, famiļiĭe batrînă în Arnaglaua, veńită đin luok Bușńak în Banatu-l rumîńesk — Dobricani su grana Balabana, stare rudnoglavske familije, koja je došla iz Bošnjaka u rumunskom Banatu ◊ Boșńaku ĭe astîḑ Moldova la marźina Dunîri, în prĭežba lu Golumbăț — Bošnjak je danas Moldava na obali Dunava, preko puta Golupca [Por.] ∞ Dobriță | [Vidi] | |
1222 | doda | deda | навикнути (се) | doda (ĭuo ma dodau, ĭel sî dodîă) [akc. doda] (gl. p. ref.) — navikniti (se) , privići (se), prilagoditi (se); predavati (se), prepustiti (se); prikloniti (se) ◊ mîĭ ușuor ći dodaĭ la zapușală, đi kĭt la frig — lakše se navikneš na vrućinu, nego na hladnoću [Crn.] ♦ dij. var. daĭ ◊ kînd će pisaḑă sila mare, or nakazu, ļesńe ći daĭ, măî ĭuta faś învîățu — kada te pritisne sila, ili velika muka, lakše se daješ, brže stekneš naviku [Por.] | [Vidi] | |
1372 | dodrĭan | ? | отпадак | dodrĭan (mn. dodrĭanurĭ) [akc. dodrĭan] (i. m.) — otpadak ◊ vaśiļi a mînkat fînu, a ramas numa dodrĭanu — krave su pojele seno, ostao je samo otpadak [Crn.] ♦ dij. var. dodrĭang (mn. dodrĭanź) [akc. dodrĭang] [Por.] | [Vidi] | |
421 | dop | dop | чеп | dop (mn. dopurĭ) (i. m.) — 1. čep, zapušač ♦ sin. astupuș [Kmp.] 2. lopta (s. Radujevac) [Dun.] ♦ dij. var. duop [Crn.] [Por.] | [Vidi] | |
1234 | dor | doar | ваљда | dor (pril.) — valjda ◊ dor nu va veńi să ńi prindă la gramadă? — valjda neće doći da nas uhvati na gomili ? ♦ var. duor [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1439 | doratură | dorătură | маћеха | doratură (mn. doraturĭ) [akc. doratură] (i. ž.) — (ret.) maćeha, druga majka ◊ muma mĭa murit la nașćire, șî ĭuo am kreskut ku mumă doratură — majka mi je umrla na porođaju, i ja sam odras’o sa maćehom ♦ sin. mașćuaĭkă [GPek] ♦ dij. var. (u izr.) mumă adoorată [Por.] ∞ adourat | [Vidi] | |
1982 | doruț | doruţ | жељица | doruț (mn. doruțurĭ) [akc. doruț] (i. s.) — (demin.) (hip.) željica, mala želja ◊ duor-doruțuļe — (u izr.) željo-željice, željo željena ◊ doruțu ĭe duor mik, ama arđe ka ș-al mare — željica je mala želja, al’ peče kao i velika ♦ var. doriț [Por.] ∞ duor | [Vidi] | |
1409 | dosadă | dosadă | досада | dosadă (mn. dosađe) [akc. dosadă] (i. ž.) — dosada ◊ ĭartă-ma, puaće fi îț fakuĭ dosadă — oprosti mi, možda sam ti bio dosadan ♦ var. dosađiĭe [akc. dosađiĭe] ♦ sin. sîndă (Tanda) [Por.] ∞ dosađi | [Vidi] | |
1410 | dosadńik | ? | досадник | dosadńik (mn. dosadńiś) [akc. dosadńik] (i. m.) — dosadnik, osoba koja mnogo dosađuje; gnjavator ◊ la lasat fata kî ĭe mare dosadńik — ostavila ga je devojka jer je veliki dosadnik ♦ var. dosańik [Por.] ∞ dosađi | [Vidi] | |
1411 | dosađieļńik | ? | досадан | dosađieļńik (dosađieļńikă) (mn. dosađieļńiś, dosađieļńiśе) [akc. dosađieļńik] (prid.) — dosadan ◊ straža ĭe lukru dosađeļńik, ći aduormĭe ĭuta — straža je dosadan posao, brzo te uspava ◊ uom dosađieļńik — dosadan čovek ♦ var. dosađeļńik [Por.] ∞ dosađi | [Vidi] | |
1239 | dosîș | dosiș ? | наопако | dosîș [akc. dosîș] (pril.) — naopako, pogrešno ◊ śe guođe lukră, dosîș faśe — što god radi, naopako uradi [Crn.] ♦ dij. var. dosîuluĭ [akc. dosîuluĭ] [Por.] ∞ duos | [Vidi] | |
1238 | dosîșće | dosiște | осојина | dosîșće (mn. dosîșć) [akc. dosîșće] (i. ž.) — osojina, zemljište koje je slabije izloženo uticaju sunca ◊ în dosîșće nuĭe bun đi pus grîu, kî amînat să kuaśe — u osojini nije dobro sejati pšenicu, jer kasno sazreva [Crn.] ♦ dij. var. dosîmĭe [Por.] ∞ duos | [Vidi] | |
1252 | dovļaće | dovleac | дулек | dovļaće (mn. dovļeț) [akc. dovļaće] (i. m.) — (bot.) dulek, bundeva (Cucurbita pepo) ◊ a rođit dovļețî, kîće tri la un vrĭež — rodili duleci, po tri na jednoj vreži [Crn.] ♦ dij. var. duļaće (mn. duļeț) [akc. duļaće] ♦ var. duļiaće ◊ ĭastă duauă fuarme đi duļeț: porśĭeșć, șî turśĭeșć; ku aĭ porśĭeșć îngraș puorśi, da aĭ turśĭeșć, kare sînt albĭ, lunguĭaț, manînkă șî lumĭa — ima dve vrste duleka: svinjski i turski; sa svinjskim dulecima toviš svinje, a turske, koji su beli i duguljasti, jedu i ljudi ◊ un fĭeļ đi duļeț ĭe șî pĭapinu, ama ĭel la nuoĭ rar s-a prins — jedna vrsta duleka je i dinja, ali ona je kod nas retko uspevala (Rudna Glava) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1254 | dragavĭeĭ | dragavei | зеље | dragavĭeĭ (mn. dragavĭeĭ) [akc. dragavĭeĭ] (i. m.) — (bot.) zelje (Rumex crispus) ◊ kînd ažunźe dragavĭeĭu, ńi duśem pi kîmp s-îl kuļaźem — kad stigne zelje, idemo u polje da ga beremo [Crn.] ♦ dij. var. drîgaviĭ [Por.] | [Vidi] | |
4081 | Dragobĭaće | Dragobete | Драгобан | Dragobĭaće [akc. Dragobĭaće] (i. m.) — (kal.) Dragoban, pričji praznik ◊ Dragobĭaće ĭe ḑîua păsîrilor, atunśa sa-npreună păsîriļi șî pun paĭu unu pi altu, fak kuĭb — Dragoban je ptičji dan, tada se sparuju ptice i stavljaju slamku na slamku, prave gnezdo ◊ ku Dragobĭaće înśep aļi doasprăśe babe în marta — sa Dragobanom počinju dvanaest baba u martu ♦ var. Dragoban [Por.] ♦ dij. sin. Ćirikuave [Zvizd] ♦ dij. sin. Ćirikuva [Crn.] | [Vidi] | |
1436 | draguț | drăguţ | мио | draguț (draguță) (mn. draguț, draguță) [akc. draguț] (prid.) — mio; drag, privlačan; simpatičan ◊ a gasît în alt sat o fată așa draguță đi n-are parĭakĭe la nuoĭ — našao je u drugom selu devojku tako milu, da nema para kod nas ♦ var. drăguț ♦ sin. dragalaș, drăgalaș, drîgalaș ♦ / < (demin.) drag + - uț [Por.] ∞ drag | [Vidi] | |
1359 | Draguļeșći | Drăgulescu | Драгуловићи | Draguļeșći [akc. Draguļeșći] (i. m.) — (antr.) Dragulovići, vlaško prezime familije u selu Šarbanovac, po pretku koji se zvao Dragu ◊ Draguļeșći ku kasa lîngă rîu Șarbanuțuluĭ, a lukrat la fĭer — Dragulovići koji su imali kuću pored Šarbanovačke reke, bili su kovači [Crn.] ♦ dij. var. Draguļieșći — vlaško prezime fam. Dragulović u Boljetinu ♦ (jed.) Draguļesku, var. Draguļiesku [akc. Draguļiesku] [Por.] ∞ Dragu | [Vidi] | |
1245 | dragustuos | drăgăstos | заљубљив | dragustuos (dragustuasă) (mn. dragustuoș, dragustuasă) [akc. dragustuos] (prid.) — 1. zaljubljiv, koji se lako i često zaljubljuje, koji je zaljubljive prirode ◊ mult ĭe dragustuos, șî kînd vĭađe muĭarĭe frumuasă, sî lasă đi tuot șî pļakă dupa ĭa — veoma je zaljubljiv, i kad vidi lepu ženu, ostavlja sve i polazi za njom [Crn.] 2. privlačan, drag; šarmantan ◊ așa baĭat dragustuos n-am măĭ avut în satu nuostru — tako dragog momka još nismo imali u našem selu [Por.] ♦ var. dragastuos [Crn.] [Por.] ♦ dij. var. drîgastuos [Por.] ∞ drag | [Vidi] | |
1246 | drakovină | drăcovină ? | ђаволија | drakovină (mn. drakoviń) [akc. drakovină] (i. ž.) — 1. đavolija, đavolstvo, nestašluk, obešenjaštvo, ludorija ◊ kopilu nuostru ĭar a fakut vro drakovină — naše dete je opet napravilo neki nestašluk [Crn.] ♦ dij. var. drîkovină (mn. drîkoviń), drăkovină (mn. drăkoviń) 2. podvala, smicaliaca, prevara ◊ a mințît lumĭa, ļ-a fakut kîće drîkoviń, șî la urmă l-a dudait đi la lukru — lagao je ljude, pravio im je razne smicalice, i na kraju su ga oterali s posla [Por.] ∞ drak | [Vidi] | |
1434 | drakui | drăcui | ђаволисати | drakui (ĭuo drakuĭ, ĭel drakuĭe) [akc. drakui] (gl.) — đavolisati, terati do đavola; psovati ◊ nu ma drakui đi źaba, kă nu sînt đevină — nemoj me đavolisati za badava, jer nisam kriv ♦ var. drăkui (ĭuo drăkuĭ, ĭel drăkuĭe) [Por.] ∞ drak | [Vidi] | |
1353 | dramiĭe | alic | драмлија | dramiĭe (mn. dramiĭ) [akc. dramiĭe] (i. ž.) — dramlija, vrsta sačme za lov na divljač ◊ ku puțîńe dramiĭ, nu puoț lovi pasîrĭa în zbuor — sa malo dramlija ne možeš pogoditi pticu u letu [Crn.] ♦ dij. var. dăramiĭe (Leskovo) [GPek] / < srb. dramlija < tur. dirhemli (dirhem-li) — krupna sačma, krupno zrno za metke lovačkih pušaka (Sursa: Škaljić, exp. Durlić) ∞ drĭam | [Vidi] | |
1356 | draśașće | drăcește | ђаволски | draśașće [akc. draśașće] (pril.) — đavolski, na đavolski način; zlobno, pakosno ◊ a spart gardu muma sî trĭakă, kî ĭe-nvațat tuot sî lukrĭe draśașće — razvalio je ogradu samo da prođe, jer je navikao da sve radi đavolski [Crn.] ♦ dij. var. draśiașće, draśĭașće [Por.] ∞ drak | [Vidi] | |
1442 | draśină | dracină ? | ђаволија | draśină (mn. draśiń) [akc. draśină] (i. m.) — đavolija, vragolija; đavolska stvar, vražji posao ◊ șîađe đi źaba, șî numa skuaće la draśiń — sedi badava i samo smišlja đavolije [GPek] ♦ dij. var. drîkovină [Por.] ∞ drak | [Vidi] | |
1378 | drîgalaș | drăgălaș | драг | drîgalaș (drîgalașă) (mn.) [akc. drîgalaș] (i. m.) — a. ljubavnik, udvarač ◊ a noroḑît, mĭarźe a ĭevi ku drîgalașu-ĭeĭ đi supt mînă — poludela je, ide javno sa svojim ljubavnikom ruku pod ruku ♦ var. drăgalaș (Tanda) [Por.] b. mezimac, miljenik (Leskovo) (zapis: D. Marković ) [GPek] ∞ drag | [Vidi] | |
1331 | drîglat | ? | гребенање | drîglat (mn. drîglaturĭ) [akc. drîglat] (i. m.) — grebenanje ◊ am avut triĭ muĭerĭ la drîglat, ș-am fîrșît lukru ĭut — imala sam tri žene na grebenanju, i završila sam posao brzo ♦ var. drîgļală (mn. drîgļelurĭ) [akc. drîgļală) [Crn.] ∞ drîgla | [Vidi] | |
1297 | drîgļiaće | drâglu | гребен | drîgļiaće (mn. drîgļieț) [akc. drîgļiaće] (i. m.) — greben, sprava sa metalnim zupcima kojom se češlja konoplja i lan ◊ pin drîgļiaće sa traźe kîńipa, șî sa faśe fuĭuor — kroz greben se provlači konoplja, i dobija se povesmo ♦ var. drîgļaće, drîgļeće [Por.] ∞ drîgla | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1295 | drîmb | drâmbă | дромбуља | drîmb (mn. drîmbĭ) [akc. drîmb] (i. m.) — (muz.) drombulja, muzički instrument oblika potkovice, na kom se ton proizvodi duvanjem i trzanjem čeličnog jezička ◊ drîmbu puń întra buḑă, sufļi, da ku źaĭśtu al marĭe daĭ în ļimba luĭ — drombulju stavljaš između usana, duvaš, a palcem okidaš njegov jezičak ♦ var. zdrîmbuoļ [akc. zdrîmbuoļ] (Valakonje) [Crn.] ♦ dij. var. drînd (Plavna) [Pad.] ♦ dij. var. zdrîmbuoļ [akc. zdrîmbuoļ] [Por.] ∞ drîmbońi | [Vidi] | |
1294 | drîmbońală | drâmboneală ? | дромбуљање | drîmbońală (mn. drîmbońelurĭ) [akc. drîmbońală] (i. ž.) — 1. (muz.) drombuljanje, sviranje na drombuljama ◊ đi vrunđiva s-auđe o drîmbońală — od nekuda se čuje neko drombuljanje 2. (fig.) (pej.) nevezan i nerazgovetan govor, gunđanje; iskidan i nerazamuljiv govor propraćen grlenim tonovima ◊ n-o-nțaļeg ńimika, numa drîmbuańe dupa mińe — ništa je ne razumem, samo drombulja zamnom [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońală ◊ astupî-će, drakuluĭ, odată, nu măĭ zdrîmbońa atîta, ći askultă drumașî, șî sa rîd đi ćińe — ućiti, dođavola, već jednom, nemoj da drombuljaš toliko, slušaju te prolaznici, i smeju ti se [Por.] ∞ drîmbońi | [Vidi] | |
1293 | drîmbońi | drâmboi | дромбуљати | drîmbońi (ĭuo drîmbuon, îel drîmbuańe) [akc. drîmbońi] — (gl. p.) drombuljati, svirati na drombuljama ◊ am gasît un drîmb, șî ma-nvîăț sî drîmbuon ku ĭel — nabavio sam drombulju, i učim da drombuljam [Crn.] ♦ dij. var. zdrîmbońi [akc. zdrîmbońi] [Por.] | [Vidi] | |
1348 | drîsman | drâsman ? | дроњак | drîsman (mn. drîsmańe) [akc. drîsman] (i. m.) — 1. dronjak, iznošen ili pocepan deo odeće ◊ am fuost sarak, n-am avut țuaļe, am purtat ńișći drîsmańe rupće — bio sam siromah, nisam imao odelo, nosio sam neke pocepane dronjke ◊ drîsman s-a ḑîs la un fĭeļ đi pînḑă supțîrĭe, kare s-a țasut atîta đi rat đ-aĭ putut pin ĭa să trĭeś ku źeĭśtu, đin kare s-a kusut nadraź đi uamiń đi vară, đi să ļi fiĭe la uamiń rakuare pănă lukră — drsman se zvala jedna vrsta tankog platna, koje se tkalo tako retko da si mogao kroz njega prst da provučeš, od koga su se šile letnje muške pantalone, da bi muškarcima bilo sveže dok rade (Rudna Glava) 2. preveliki deo odeće ◊ mĭ-a kusut muĭarĭa un drîsman đi kimĭașă, stă pi mińe ka slamńaku — sašila mi je žena preveliku košulju, stoji na meni kao slamarica (Tanda) ♦ var. drîzman (Tanda) [Por.] / < srb. drzman < tur. dizman, dizmen — krupan čovek, visok i korpulentan čovek (Sursa: Škaljić, exp. Durlić ) | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1273 | drumaĭală | drumăială | путовање | drumaĭală (mn. drumaĭaļe) [akc. drumaĭală] (i. ž.) — 1. putovanje, naročito pešačenje ◊ lukru mĭ-a fuost đeparće, șî ĭo am tîbarît đi drumaĭală pănă n-am ažuns la penzîĭe; akuma ńiś ku gîndu nu drumîĭ ńiś unđe — posao mi je bio daleko, i ja sam se umorio od putovanja dok nisam stigao do penzije; sada ni u mislima ne putujem nigde ♦ var. drumuitură, drumaĭtură, drumaitură 2. putešestvije, avantura ◊ n-am kînd sî-ț puvestîăsk drumuĭturiļi mĭaļe tuaće — nemam kada da ti pričam sva svoja putešestvija [Por.] ∞ drum | [Vidi] | |
1272 | drumui | drumui | путовати | drumui (ĭuo drumîĭ, ĭel drumîĭe) [akc. drumui] (gl.) — putovati, ići putem, pešačiti ◊ am fuost ńigustuorĭ, ș-atîta am drumait đi m-am sîturat đi drum — bio sam trgovac, i toliko sam se naputovao da sam sit puta ♦ var. drumai, drumăi [Por.] ♦ dij. var. drumai [Crn.] ∞ drum | [Vidi] | |
1226 | duamnă | doamnă | госпођа | duamnă (mn. duamńе) [akc. duamnă] (i. ž.) — gospođa; dama ◊ uĭtîće kum s-a înbrakat, ka duamnă đin varuș — vidi kako se obukla, kao gospođa iz grada [Crn.] ◊ trĭeku ka duamna ku kapu pi sus, la ńima nu sa uĭtă — prođe kao gospođa sa uzdignutom glavom, nikoga nije pogledala ♦ (demin.) domńișuară [akc. domńișuară] [Por.] ∞ duomn | [Vidi] | |
1261 | duauăḑîăś | douăzeci | двадесет | duauăḑîăś [akc. duauăḑîăś] (br.) — dvadeset ◊ kînd am înpļińit duauăḑîăś đi ań, m-am dus în vuoĭskă — kad sam napunio dvadeset godina, otišao sam u vojsku [Crn.] ♦ dij. var. doaḑăś, duaḑăś [Por.] ∞ duoĭ | [Vidi] | |
1264 | dudîau | dudău | коров | dudîau (mn. dudîĭe) [akc. dudîau] (i. m.) — korov; budžak; travuljina ◊ oboru s-a înplut dă dudîau, nu mi puoț să ći măĭ baź în ĭal — dvorište se napunilo korova, ne možeš više da uđeš u njega ◊ mi s-a înplut straturiļi dă dudîau, ma duk să ļe pļivĭesk — leje su mi se napunile korova, idem da ih oplevim [Hom.] ♦ dij. var. dudîău [akc. dudîău]; dudău ◊ đi kînd aśiĭa nu traĭașće ńima, a krĭeskut dudău pănă-n gard — otkad tu ne živi niko, narastao je korov do ograde [Por.] ♦ dij. var. dundarĭ [akc. dundarĭ] [Crn.] ∞ dudă2 | [Vidi] | |
1338 | duguĭală | duhoare | задах | duguĭală (mn. duguĭelurĭ) [akc. duguĭală] (i. ž.) — zadah, neprijatan miris; vonj ◊ đin țuaļiļi luĭ mĭarźe duguĭală ka kînd a durmit în ștală — iz njegovog odela širi se zadah kao da je spavao u štali ♦ (skr.) dug (mn. dugurĭ) ◊ vinu đin baśivă arĭe dug urît — vino iz bačve ima neprijatan miris ♦ up. putuarĭe — smrad [Crn.] ♦ dij. var. dug, duguare — zapah, težak miris (Leskovo) [GPek] | [Vidi] | |
1450 | dulău | dulău | псина | dulău (mn. dulăĭ) [akc. dulău] (i. m.) — (zool.) psina, veliki pas ◊ kînd aĭ dulăĭ ku ćińe la munće, nu ći ćĭemĭ ńiś đi lupĭ, ńiś đi urș — kad uz sobe u planini imaš velike pse, ne bojiš se ni vukova, ni medveda ♦ var. durlău (Tanda) ♦ sin. kînoćeu ♦ up. dulfă [Por.] ∞ kîńe | [Vidi] | |
1437 | dulfă | dolcă | кучка | dulfă (mn. dulfe, var. dulfĭe) [akc. dulfă] (i. ž.) — 1. (zool.) kučka, ženka psa (obično lošije rase) ◊ dulfă ĭe un fĭeļ đi kațauă — dulfa je jedna vrsta kučke 2. (fig.) (pej.) (za ženu) skitara, kurva ◊ śe-ț trîabe dulfa-ĭa đi muĭarĭe, kare mĭarźe đin mînă-n mînă? — šta će ti ta kučka od žene, koja ide iz ruke u ruku? [Por.] | [Vidi] | |
1360 | Dumitrașku | Dumitrașcu | Думитрашко | Dumitrașku [akc. Dumitrașku] (i. m.) — (antr.) (izob.) Dumitraško, vlaško muško lično ime ◊ alu Dumitrașku — Dumitraškov ♦ / Dumitru + suf. -așku ♦ var. Dumitrĭesku [akc. Dumitrĭesku] [Por.] ∞ Dumitru | [Vidi] | |
1227 | dumńeḑîu | dumnezeu | бог | dumńeḑîu (mn. dumńeḑîĭ) [akc. dumńeḑîu] (i. m.) — (rel.) bog, gospod bog ◊ ćińerișu nu măĭ krĭađe-n dumńeḑîu — omladina više ne veruje u boga ♦ sin. buog ♦ var. dumńeḑîău [Por.] ♦ dij. var. dumńiḑîău [Crn.] ♦ / < duomnu „gospod” + ḑîău „bog” | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1350 | dundă | îndesată | здепаста | dundă (mn. dunđe) [akc. dundă] (prid.) — (o ženi) zdepasta; gojazna osoba, naročito devojčica ◊ o dundă đi fată, s-angrașat ka purśelu — zdepasto devojče, ugojilo se ko prase ◊ dundă ĭe insă mikă șî grasă, rar s-a ḑîs așa đi uamiń — zdepasta je osoba mala i debela, retko se kad tako govorilo za muškarce ♦ var. (pej.) dunduaĭkă [Por.] | [Vidi] | |
1314 | Dunurĭe | Dunăre | Дунав | Dunurĭe [akc. Dunurĭe] (i. ž.) — (hidr.) reka Dunav ◊ kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă Dunurĭe a trekut ku vapuoru — kad su ljudi išli na rad u Rumuniju, Dunav su prelazili brodom [Crn.] ♦ dij. var. Dunîrĭe ◊ Dunîrĭe, apă tulburĭe — Dunav, mutna voda ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut Dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîu — naši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su Dunav plivajući sa tikvama oko pojasa [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1315 | duodă | dodă | невеста | duodă (mn. duode) [akc. duodă] (i. ž.) — 1. (srod.) a. (zast.) nevesta, tek udata žena ◊ pi la nuoĭ a veńit komșîĭa ku duoda luĭ — kod nas je došao komšija sa svojom nevestom [Crn.] b. starija sestra ◊ doda Mariĭa ĭe suora-mĭa măĭ mare — doda Marija je moja starija sestra (Voluja) [Zvizd] c. starija žena uopšte ◊ duodă sa ḑîśe la fiĭekare muĭare măĭ batrînă, fiva suoră, or nu — dodom zovemo svaku stariju ženu, bila sestra ili ne (Doljašnica) [Bran.] ♦ dij. var. dodă [akc. dodă] [Buf.] 2. (pej.) prostak, glupak; neotesanko ◊ o duodă đi uom, fuź đi ĭel — prostak, beži od njega (Rudna Glava) [Por.] ∞ ńam | [Vidi] | |
1259 | duoĭ | doi | два | duoĭ (ž.r. duauă) [akc. duoĭ] (br.) — dva; dvojica ◊ uomu arĭe duoĭ uokĭ în kap, șî duauă mîń în umirĭ — čovek ima dva oka u glavi i dve ruke u ramenima ◊ duoĭ đin sută — dva odsto, dva procenta [Crn.] ♦ dij. var. doĭ (două, doo) ◊ doĭ kopiĭ mĭerg pe drum și să uĭtă la doo feťe — dva dečaka idu ulicom i gledaju dve devojke [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2586 | duoĭsprîaśiļa | doisprecelea | дванаести | duoĭsprîaśiļa [akc. duoĭsprîaśiļa] (br.) — dvanaesti ◊ do veńi kumva ș-a doĭsprîaśiļa lună, sa do va înkeĭa șî anu-sta odată — dođe nekako i dvanaestgi mesec, završiće se valjda i ova godina jednom ♦ var. duoĭsprîăśiļa [Por.] dij. var. duoĭsprĭaśeļa [Crn.] ∞ duoĭ | [Vidi] | |
1260 | duoĭsprĭaśe | doisprezece | дванаест | duoĭsprĭaśe [akc. duoĭsprĭaśe] (br.) — dvanaest ◊ duauăsprĭaśe luń ĭastă pi un an — dvanest meseci ima u jednoj godini [Crn.] ♦ diĭ. var. duoĭsprîaśe ♦ (ž.r.) doăsprîaśe ◊ doăsprîaśe muĭerĭ sapă-n luok — dvanaest žena kopa na njivi [Por.] ∞ duoĭ | [Vidi] | |
1263 | duoĭsprĭaśeļa | doisprezecelea | дванести | duoĭsprĭaśeļa (duauăsprĭaśeļa) [akc. duoĭsprĭaśeļa] (br.) — dvanaesti, dvanaesta ◊ luna marĭe ĭe duauăsprĭaśeļa lună-n an — decembar je dvanaesti mesec u godini [Crn.] ♦ dij. var. doĭsprîaśiļa [Por.] ∞ duoĭ | [Vidi] | |
1225 | duomn | domn | господин | duomn (mn. duomń) [akc. duomn] (i. m.) — gospodin ◊ sî faśe duomn, da ĭel ĭe golan pruost — pravi se gospodin, a on je običan golja [Crn.] ◊ dakă a fuost saćan, s-a țînut maruos, șî numa ku duomńi a șaḑut la masă — iako je bio seljak, držao se gospodski, i samo je sa gospodom sedeo za stolom [Por.] ♦ dij. var. domn [Buf.] | [Vidi] | |
1790 | duop | dop | чеп | duop (mn. duopurĭ) [akc. duop] (i. s.) — čep, zapušač ◊ ku duopu sa astupă gîăurļi la vasurĭ: la kiļe, krśiaźe, baluańe, butuańe — čepom se zatvaraju rupe na posudama: flašama, testijama, balonima, buradima ◊ kînd n-aĭ duop đi plută, astupĭ kila ku tuļanu — ako nemaš čep od plute, zatvaraš flašu kočanjem ♦ sin. astupuș ♦ dij. var. dop [Kmp.] | [Vidi] | |
1231 | duor | dor | жеља | duor (mn. duorurĭ) [akc. duor] (i. s.) — 1. želja, čežnja, žudnja ◊ am sî muor đi duoru luĭ — umreću od čežnje za njim [Crn.] 2. tuga, bol; seta, melanholija; sevdah; ljubav(ni jad) ◊ kînćiśe đi duor — (dosl.) pesme tuge (muz.) ljubavne pesme, sevdalinke 3. (u izr.) lažna ljubav ◊ duor ușuor — (dosl.) „laka želja”, (fig.), lažna ljubav ◊ duoru lu Marćin Kĭuoru — (dosl.) ljubav Slepca Martina (=nikakva ljubav, prazna ljubav, ljubav naslepo, bez pokrića) ♦ var. dorință [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1307 | durai | hurui | грмети | durai (ĭuo durîĭ, ĭel durîĭe) [akc. durai] (gl. p.) — (onom.) grmeti ♦ / < (onom.) dur! ◊ durîĭe-n śĭerĭ — grmi na nebu ◊ durîĭe șî sfulđiră în tuaće părțîļi, așćetăm ku frikă să veđem unđe o să trasńaskă — grmi i seva na sve strane, čekamo sa strahom da vidimo gde će da udari grom [Por.] ♦ dij. var. dudai (ĭuo dudîĭ, ĭel dudîĭe) / < (onom.) du! ◊ la zavĭrńit a nuvarat șî dudîĭe în śerĭ, mînă uoiļi în strungă sî nu ļi prindă pluaĭa — na zapadu se naoblačilo i grmi, teraj ovce u tor da ih ne uhvati kiša ♦ dij. sin. urla (Osnić) [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1310 | duraĭală | duruială | грмљавина | duraĭală (mn. duraĭaļe) [akc. duraĭală] (i. ž.) — grmljavina, jeka od pucanja gromova ◊ duraĭala țîńe una-ntruuna, da pluaĭa înga nuĭe — grmljavina neprekidno traje, a kiše još nema [Por.] ♦ dij. var. dudaĭală [Crn.] ♦ dij. sin. urļet [Mlava] ∞ dur! | [Vidi] | |
1673 | durduka | durduca | тандркати | durduka (ĭuo durdukîĭ, ĭel durdukîĭe) [akc. durduka] (gl. p.) — (onom.) tandrkati ◊ kînd durdukîĭe pin puod, ma ginđesk śe va fi: șobuoļi, or suakrîmĭa s-a fakut moruoń — kada nešto tandrče na tavanu, pomislim šta je: pacovi, ili mi se tašta povampirila ♦ var. durdîka, durdîkai ♦ sin. urdukai [Por.] | [Vidi] | |
1768 | durimĭe | durime | бољка | durimĭe (mn. durimĭ) [akc. durimĭe] (i. ž.) — (med.) boljka ◊ s-a pus pi mińe o durimĭe grĭa — spopala me neka teška boljka ♦ var. durĭare [Por.] | [Vidi] | |
1332 | durĭarĭe | durere | бол | durĭarĭe (mn. durĭerĭ) [akc. durĭarĭe] (i. ž.) — (med.) bol a. fizički, organski bol ◊ am o durĭarĭe la burtă, șî muara sî ma duk la duoktur — imam neki bol u stomaku, i moram da idem kod lekara b. duševni bol, patnja ◊ o durĭarĭe grĭa am pi sufļit đi kînd mi s-a dus kopiĭi — tešku bol imam u duši otkako su mi deca otišla [Crn.] ♦ dij. var. durĭare ♦ dij. sin. buală [Por.] ∞ durĭa | [Vidi] | |
1312 | dușmańașće | dușmănește | душмански | dușmańașće [akc. dușmańașće] (pril.) — dušmanski, podmuklo ◊ đață odată dușmańașće, ș-îl trînći la pomînt — udari ga jednom dušmanski, i obori ga na zemlju ♦ var. dușmańiuluĭ [Crn.] ∞ dușman | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
44 | ḑamă | zeamă | чорба | ḑamă (mn. ḑămurĭ) [akc. ḑamă] (i. ž.) — 1. čorba ◊ ḑamă đi pĭeșć — riblja čorba ◊ ḑamă akră — kisela čorba ◊ ḑamă đi varḑă — kuvani kupus ◊ (euf.) ḑamă đi pruńe — rakija ◊ ḑamă đi kuńe — klin-čorba 2. kaša, materija koja se pretvorila u tečnost ◊ s-a topit la kaldură, șî s-a fakut ḑamă — istopilo se na toploti i pretvorilo u kašu 3. (u izr.) (iron.) siromaško, koji nema ništa sem čorbe ◊ o sorbiḑamă guală, sărakaśuos șî flomînźuos — jedno golo čorbosrkalo, siromašak i gladnica ♦ var. sorbi-ḑamă [Por.] ♦ dij. var. zamă [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2332 | ḑară | zară | јогурт | ḑară (mn. ḑărurĭ) [akc. ḑară] (i. ž.) — (nutr.) 1. jogurt ◊ ḑară sa faśe đin lapće fĭert, în kare puń triĭ pikurĭ đi akrĭală, șă-l laș duauă ḑîļe să șća la kaldură; sa manînkă ku đimikat đi malaĭ, vara kînd sa lukră pin zîpușală mare — jogurt se pravi od skuvanog mleka, u koje se dodaju tri kapi sirćeta, i pustiš ga da stoji dva dana na toplom; jede se sa udrobljenom projom, leti kada se radi po velikoj vrućini 2. mlaćenica; kiselo mleko pomešano sa surutkom ◊ ḑară sa faśe kînd sa mĭastîkă lapće akru ku ḑăr, șî ku ĭa sa faśe ḑamă đi șćir, kare ĭe dulśe đi tuot — mlaćenica se dobija kada se kiselo mleko pomeša sa surutkom, i njome se pravi čorba od štira, koja je mnogo slatka (Rudna Glava) ◊ ḑară ku ḑăru la nuoĭ ĭe tuot una — „dzara” i „dzeru” je kod nas jedno isto (surutka) (Tanda) ♦ up. ḑăr [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1407 | ḑaśială | zaceală | лежање | ḑaśială (mn. ḑaśiaļe) [akc. ḑaśială] (i. ž.) — 1. ležanje, izležavanje; (ret.) lenčarenje ◊ ku atîta ḑaśială nu sa fak bań — sa tolikim izležavanjem ne pravi se novac 2. bolovanje ◊ grĭeu o să skîape viu numa ku ḑaśială în pat, trîabe dus la duoktur — teško da će preživeti samo sa ležanjem u krevetu, treba ga odvesti lekaru ♦ var. ḑaśală [Por.] ∞ ḑaśa | [Vidi] | |
1380 | ḑăr | zer | сурутка | ḑăr (mn. ḑărurĭ) (i. m.) — (nutr.) surutka ◊ đin ḑăr fĭert sî faśe urdă — od kuvane surutke prаvi se vurda ♦ var. zăr (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑăru sa kapîtă đin lapće înkegat, kînd sa străkură kașu pin strîkuratuare — surutka se dobija od podlivenog mleka, kad se kaša oceđuje kroz cediljku ◊ ḑîăru a dat la puorś — surutku su davali svinjama ♦ var. ḑîăr ♦ up. rasurĭ ♦ up. ḑară [Por.] | [Vidi] | |
1228 | ḑău | zău | богме | ḑău [akc. ḑău] (uzv.) (i. m.) — 1. (uzv.) bogme, boga mi, zaklinjanje da se govori istina ◊ ḑău, mă, așa ĭe kum îț spusăĭ — boga mi, bre, tako je kako ti rekoh ◊ ḑî ḑău — zakuni se (da govoriš istinu) 2. (i. m.) (zast.) bog, značenje sačuvano samo u reči „dumńeḑău” ◊ dumńeḑău — gospodbog < duomnu — gospod + ḑău — bog ♦ var. dumńeḑîu [Por.] ♦ var. ḑîău [Por.] ♦ var. zîău (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ dij. var. zău [Kmp.] ∞ dumńeḑîu | [Vidi] | |
1386 | ḑîaśe | zece | десет | ḑîaśe [akc. ḑîaśe] (br.) — deset ◊ la mîń aĭ ḑîaśe źaĭśće, șî nu sînt tot una — na rukama imaš deset prstiju, pa nisu svi jednaki ♦ var. zîaśe (Valakonje, Savinac, Gamzigrad, Lubnica) [Crn.] ◊ pi la ḑîaśe śiasurĭ am mînat uoĭļi la ḑîkatuare — oko deset sati terali smo ovce na plandište [Por.] | [Vidi] | |
1387 | ḑîaśeļa | zecelea | десети | ḑîaśeļa [akc. ḑîaśeļa] (br.) — deseti ◊ a ḑîaśeļa ḑîuă buturirîm la o kasă — desetog dana nabasasmo na jednu kuću ♦ var. zîaśeļa (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ♦ dij. var. ḑîăśiļa, ḑăśiļa [akc. ḑăśiļa] ◊ a ḑîăśiļa uorĭ ț-am prospus, da tu înga n-aĭ luvat la kap — deseti put sam ti ponovio, a ti još nisi shvatio [Por.] ∞ ḑîaśe | [Vidi] | |
1657 | ḑîkală | zicală | изрека | ḑîkală (mn. ḑîkaļe, ḑîkălurĭ) [akc. ḑîkală] (i. ž.) — (ret.) izreka, poslovica, mudrost, pouka ◊ să-ț spun ĭuo o ḑîkală, fîrtaće, da tu s-o ĭaĭ la kap bińe — da ti ja kažem jednu mudrost, brajko, a ti da je dobro upamtiš ◊ ḑîkală ĭe vuorba đi batrîńață, șćirĭa lu lumĭa vikļană đin vrĭemuriļi trĭekuiće — izreka je starinska reč, znanje mudrih ljudi iz prošlih vremena ♦ var. (ret.) ḑîsa ♦ / (skr.) < ḑîkatură [Por.] ∞ ḑîśa | [Vidi] | |
1385 | ḑîkatură | zicătură | свирка | ḑîkatură (mn. ḑîkaturĭ) [akc. ḑîkatură] (i. ž.) — 1. (muz.) svirka, sviranje na instrumentu ◊ am askultat o ḑîkatură batrînă în fluĭer — slušao sam jednu staru svirku na duduku ♦ dij. var. zîkatură (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑîkatura lu moșu Voĭna lăutarĭu a fuost kunoskută șî-n afară dă Mlaoa — sviranje čiča Vojne violiniste bilo je poznatgo i izvan Mlave (Busur) [Mlava] ♦ dij. sin. kînćik [Por.] 2. (zast.) izreka, poslovica ◊ muoșu a fuost uom ikļan, a vorbit tuot pin ḑîkaturĭ — čiča je bio mudar čovek, govorio je sve kroz izreke ∞ ḑîśa | [Vidi] | |
1714 | ḑînă | zână | вила | ḑînă (mn. ḑîńe) [akc. ḑînă] (i. ž.) — (mitol.) vila, natprirodno i lepo žensko biće ◊ fata mĭa ĭe frumuasă ka ḑîna — moja je devojka lepa kao vila ◊ ḑînă batrînă — stara vila, majka vila [Por.] ♦ dij. var. zînă [Kmp.] | [Vidi] | |
1383 | ḑîuă | ziuă | дан | ḑîuă (mn. ḑîļe) [akc. ḑîuă] (i. ž.) — (kal.) 1. dan, vreme od izlaska do zalaska Sunca ◊ vińe tuamna, ḑîua ĭe tuot mîĭ mikă — ide jesen, dan je sve kraći 2. praznik ◊ mîńe ĭe ḑîuă marĭe, nu să lukră — sutra je praznik, ne radi se 3. mera za površinu ◊ am pus grîu vro tri ḑîļe đi aratură — posejao sam pšenice oko tri dana oranja 4. mera za prikaz udaljenosti ◊ pînă-n Ńiș ĭastă duauă ḑîļe đi mĭers — do Niša ima dva dana hoda ♦ var. zîuă (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) ♦ skr. ḑî [Crn.] 5. (u izr.) danonoćno, neprekidno ◊ a lukrat ḑîua-nuapća, șî la urmă ĭar’ ńimika — radio je danonoćno, i na kraju opet ništa [Por.] ♦ dij. var. ḑîvă [Zvizd] ♦ dij. var. zăuă (Prahovo) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
63 | ğer | ger | мраз | ğer (mn. ğerurĭ) (i. m.) — mraz ◊ afară ĭe ğer mare — napolju je veliki mraz [Kmp.] ♦ dij. var. źier (mn. źierurĭ) ◊ atîta źier ĭe la śuaka, đi la nuapće o sî duarmă lupu ku kîńiļi într-un bîrluog — toliki je mraz u planini, da će noćas vuk i pas zajedno spavati u brlogu [Por.] | [Vidi] | |
65 | ğińere | ginere | зет | ğińere1 (mn. ğińerĭ) [akc. ğińere] (i. m.) — (srod.) zet ◊ ğińere în kasă — zet u kući, domazet [Kmp.] ♦ dij. var. źińirĭe [Por.] | [Vidi] | |
3797 | đaluț | deluţ | брежуљак | đaluț (mn. đaluță) [akc. đaluț] (i. s.) — (geog.) (demin.) brežuljak; brdašce ◊ kasa mĭa ĭe supt un đaluț — moja kuća je ispod jednog brežuljka [Crn.] ♦ dij. var. đalușuor [Por.] ∞ đal | [Vidi] | |
1634 | đampreuna | dimpreună | заједно | đampreuna [akc. đampreuna] (pril.) — zajedno, skupa; u paru, uporedo ◊ am pļekat đampreuna la bîlś, akolo ń-am đisparțît șî ń-am întuors la kasă tot nat đi trĭaba luĭ — pošli smo zajedno na vašar, tamo smo se razdvojili i vratili se kući svako za sebe ♦ var. đanpreuna, đinpreuna, đimpreuna ♦ / đi + a + împreuna [Por.] ∞ înpreuna | [Vidi] | |
1414 | đasńață | d-azneaţă | јутрос | đasńață [akc. đasńață] (pril.) — jutros ◊ đasńață n-am putut sî manînk, ș-akuma mis flomînd — jutros nisam mogao da jedem, pa sam sada gladan ♦ var. đesńațâ [Crn.] ◊ đasńață m-am amînatat la lukru — jutros sam zakasnio na posao (Leskovo, Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. đesńață [Por.] | [Vidi] | |
2354 | đatunśa | de-atunci | отада | đatunśa [akc. đatunśa] (pril.) — otada, odonda ◊ s-a dus, șî đatunśa nu la măĭ vaḑut ńima — otišao je, i otada ga više niko nije video ♦ var. đatunś ♦ var. đ-atunśa ♦ / đi + atunśa [Por.] ∞ atunś | [Vidi] | |
1676 | đe | de | де | đe (vez.) — a. de, ne; jok ◊ đe, mă, nuĭe aĭa așa kum sa puvestîașće — de, bre, nije to tako kako se priča b. te; đa ◊ đe pļakă, đe nu pļakă, nu șćiĭe ńiś ĭel śe sî fakă, saraku — te kreće, te ne kreće, ne zna ni on sam šta da radi, siroma c. i, ili ◊ đe va vrĭa, đe nu va vrĭa, tuot una-ĭ vińe — i da hoće, i da neće, jednako mu dođe ♦ var. đi ♦ sin. ba [Por.] | [Vidi] | |
1700 | đebĭa | de-abia | једва | đebĭa [akc. đebĭa] (pril.) — jedva, jedvito, na jedvite jade, s naporom, s teškom mukom ◊ đa-nkuaś, đa-nkolo, șî đebĭa do skaparăm đi ĭel — đa ’vamo, đa tamo, i jedva nekako utekosmo od njega ♦ var. đibĭa, đabĭa ♦ / đe + abĭa [Por.] | [Vidi] | |
1656 | Đeku | Gecu | Ђеко | Đeku [akc. Đeku] (i. m.) — (antr.) Đeko, hip. od srb. Nedeljko, vl. Ńiđelku, skr. Đeku ♦ var. Đieku ◊ l-am kunoskut bińe pi Đieku Todoran — poznavao sam dobro Đeka Todorana [Por.] ∞ Ńiđelku | [Vidi] | |
3511 | đemult | demult | давно | đemult [akc. đemult] (pril.) — davno, odavno ◊ aĭa a fuost đemult, ńima ńiś nu măĭ țîńe minće — to je bilo davno, niko više i ne pamti ◊ (komp.) đemult, măĭ đemult, șî măĭ đemult — davno, davnije, još davnije [Por.] ♦ dij. var. đimult [Crn.] ♦ dij. var. dămult [Hom.][Mlava][Mor.][Pom.][Res.][Stig][Zvizd] | [Vidi] | |
1422 | đes | des | чест | đes (đasă) (mn. đeș, đasă) (prid.) — 1. (za vreme) čest, koji se ponavlja u kratkim vremenskim razumacima ◊ s-a momit, șî đes vińe pi la mińe — navadio se, i često dolazi kod mene 2. (za prostor) zbijen, gust, koji se nalazi na manjem rastojanju ◊ rîndurļi đi kukuruḑ sînt pusă đasă — redovi kukuruza su gusto posejeni [Crn.] ◊ padurĭe đasă — gusta šuma ◊ măĭ đes — (komp.) češće; gušće; zbijenije ♦ var. đies [Por.] | [Vidi] | |
4316 | đesfălorat | desfălurat | распојасан | đesfălorat (đesfălorată) (mn. đesfăloraț, đesfăloraće) [akc. đesfălorat] (prid.) — raspojasan, razuzdan, bahat ◊ kînd are bań, ńima nuĭe așa đesfălorat ka ĭel — kad ima para, niko nije tako razuzdan kao on ◊ đesfălorat ĭe uom kare nuĭe înbrakat kum trăbe: mĭarźe fara bumbĭ, fara kurauă, đișkiptorat — raspojasan je čovek koji nije obučen kako treba: ide bez kaiša, bez dugmeta, raskopčan ♦ var. đesfîlurat (Rudna Glava) [Por.] ♦ dij. var. dăspălurat [Hom.] | [Vidi] | |
1486 | đesfira | desfira | расукати | đesfira (ĭuo đesfir, ĭel đesfiră) [akc. đesfira] (gl.) — rasukati, razvijati ili razmotavati niti; parati; rasparati ◊ tuată pîătura ńi s-a đisfirat, pućem s-o puńem numa la prag, đi șćiers piśuariļi — sva ponjava nam se rasparala, možemo samo da je stavimo kod praga, za brisanje nogu ♦ var. đisfira [Por.] | [Vidi] | |
1487 | đesfirat | desfirat | расукан | đesfirat (đesfirată) (mn. đesfiraț, đesfiraće) [akc. đesfirat] (prid.) — rasukan; rasparan (za končane predmete) ◊ sarak, mĭarźe tuot k-o kimĭașă đesfirată — siromah, ide stalno u nekoj rasparanoj košulji ♦ var. đisfirat [Por.] ∞ đesfira | [Vidi] | |
1644 | đeskatarama | descătărăma | раседлати | đeskatarama (ĭuo đeskătaramĭeḑ, ĭel đeskătaramĭaḑă) [akc. đeskatarama] (gl. p. ref.) — (zast.) rasedlati, skinuti sedlo sa jahaće životinje ◊ nu đeskatarama kalu, numa puńiĭ zuobńița în kap, să manînśe pănă ĭuo nu do gaćesk lukru — nemoj rasedlati konja, nego mu samo stavi zobnicu, neka jede dok ja ne završim posao ♦ var. điskîtarama (Rudna Glava) ♦ up. kîtaramă [Por.] ♦ dij. var. điskatarama [Crn.] ∞ kal | [Vidi] | |
1681 | đeskînćik | descântec | бајалица | đeskînćik (mn. đeskînćiśе) [akc. đeskînćik] (i. s.) — (mag.) bajalica, basma, vradžbina 1. a. tekst koji se izgovara prilikom bajanja ◊ đeskînćiśiļi đi dragusta au măĭ frumuasă vuorbe — ljubavne basme imaju najlepše reči b. čin bajanja ◊ s-a dus la vrîžîtuare să-ĭ fakă đeskînćik đi durĭarĭe la burtă — otišao je kod vračare da mu baje protiv bolova u stomaku 2. vrste bajanja ◊ ĭastă đeskînćiśe în tuaće fĭelurĭ — ima bajalica svih vrsta ◊ đeskînćik ku al kurat — čista magija ◊ đeskînćik ku al rîău — zla magija, bajanje uz pomoć zle sile ◊ măĭ tare ĭe đeskînćiku ku al rîău, ama aĭa nu kućaḑă tot nat să lukrĭe — najače bajanje je sa zlim silama, ali to ne sme svako da radi ◊ đeskînćik đi skrisa — (dosl.) bajanje za zapisano, tj. da se ostvari zapisana sudbina ◊ đeskînćik đi dragusta — ljubavna basma ◊ đeskînćik đi naluś — basme protiv priviđenja ♦ var. điskînćik [Por.] ∞ đeskînta | [Vidi] | |
1679 | đeskînta | descânta | бајати | đeskînta (ĭuo đeskînt, ĭel đeskîntă) [akc. đeskînta] (gl. p.) — bajati, vračati ◊ dakă ĭe lumĭa astîḑ măĭ șkolaită, șî ĭastă duokturĭ în tuaće pîărțîļi, mulț sa duk la vrîžîtuorĭ să ļi sa đeskînće đi fiĭe śe — iako su ljudi danas školovaniji, i ima lekara na sve strane, mnogi idu kod vračara da im se baje za bilo šta ♦ var. điskînta ♦ sin. vražî [Por.] | [Vidi] | |
1682 | đeskîntat | descântat | уврачан | đeskîntat (đeskîntată) (mn. đeskîntaț, đeskîntaće) [akc. đeskîntat] (prid.) — uvračan, prebajan, nad kojim je izvršena magijska radnja bajanja, vračanja, koji je lečen na magisjki način, koji je izlečen ili zaštićen magijom ◊ uoĭļi mi sînt đeskîntaće, șî nu mi s-a bulnavit ńiś una pănă akuma — ovce su mi prebajane, i do sada mi se nije razbolela nijedna ♦ var. điskîntat [Por.] ∞ đeskînta | [Vidi] | |
1680 | đeskîntatuorĭ | descântător | врач | đeskîntatuorĭ (mn. đeskîntatuorĭ) [akc. đeskîntatuorĭ] (i. m.) — vrač, osoba koja se bavi vračanjem, bajanjem; bajač ◊ la rumîń ĭastă uamiń đeskîntatuorĭ, ama sînt măĭ mulće muĭerĭ đeskîntatuare, kî aăla ĭe lukru muĭerĭesk đi kînd ĭe lumĭa șî pomîntu — kod Vlaha ima muškaraca vračeva, ali više ima žena vračara, jer je to ženski posao od kako je sveta i veka ◊ măĭ tare đeskîntatuorĭ în Porĭeśa a fuost vrunu Pătro-l Mik đin Tanda — najjači vrač u Poreču bio je neki Petar Mali iz Tande ♦ var. điskîntatuorĭ ♦ sin. vrîžîtuorĭ [Por.] ∞ đeskînta | [Vidi] | |
1645 | đeskîtaramat | descătărămat | раседлан | đeskîtaramat (đeskîtaramată) (mn. đeskîtaramaț, đeskîtaramaće) [akc. đeskîtaramat] (prid.) — (zast.) rasedlan, jahaća životinja kojoj je skinuto sedlo ◊ ĭapa ĭe đeskîtaramată, bago-n koșîărĭe — kobila je rasedlana, vodi je u košaru ♦ var. điskîtaramat [Por.] ♦ dij. var. điskataramat [Crn.] | [Vidi] | |
1785 | đesńață | d‑azneață | јутрос | đesńață [akc. đesńață] (pril.) — jutros ◊ șî đesńață, șî ĭerĭ đimińață, am slubaḑît uoĭļi la pașuńe rău đinuapće — i jutros, i juče ujutru, pustio sam ovce na pašu jako rano [Por.] ♦ dij. var. đasńață [Crn.][GPek] ♦ dij. var. dăzńață (Brodica) [Rom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1607 | đespikat | despicat | расцепан | đespikat (đespikată) (mn. đespikaț, đespikaće) [akc. đespikat] (predl.) — rascepan, naprsnut, koji se odvojio, odlepio ili otpao od osnove ◊ morśila pi koļiba batrînă ĭe tuată đespikată — blato na staroj kući je svo odlepljeno ♦ var. đispikat ♦ sin. đisfakut, đizļipit, spinćikat [Por.] ∞ đespika | [Vidi] | |
53 | đestul | destul | доста | đestul (mn. đestuĭ, đestuļе) [akc. đestul] (prid.) — dosta, dovoljno ◊ a lukrat đestul, s-a dus la ođină — radio je dosta, otišao je na odmor ♦ var. đistul [Por.] ♦ dij. var. ďestul [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1593 | đeșala | deșela | згрбавити (се) | đeșala (ĭuo ma đeșîl, ĭel sa đeșîlă) [akc. đeșala] (gl. p. ref.) — (ret.) zgrbaviti se od napora, poviti leđa pod teretom; umoriti se ◊ tata ńi s-a đeșalat, dukînd saśi-n gîrgă — otac nam se pogrbio, noseći džakove na krkači ♦ var. đișala ♦ sin. ustańi, tîbarî [Por.] | [Vidi] | |
1484 | đeșîra | deșira | разнизати | đeșîra (ĭuo đeșîr, ĭel đeșîră) [akc. đeșîra] (gl.) — 1. raznizati, rasturiti niz, skinuti ono što je bilo nanizano; odmotati ◊ muma a đeșîrat pĭarîļi uskaće đi pi ață, șî ńi ļa dat sî mînkăm — majka je skinula suve kruške sa konca, i da la nam ih je da jedemo 2. rasparati (se) ◊ s-a slubaḑît lațu la điempir, șî ĭel gata žumataće s-a đeșîrat — popustila je petlja na džemperu, i on se gotovo pola rasparao 3. razvući (se) (za tkaninu) ◊ pĭaćiku la kimĭașă s-a đeșîrat đ-atîta spalat — zakrpa na košulji razvukla se od tolikog pranja ♦ var. đișîra, đișăra [Por.] | [Vidi] | |
1485 | đeșîrat | deșirat | разнизан | đeșîrat (đeșîrată) (mn. đeșîraț, đeșîraće) [akc. đeșîrat] (prid.) — raznizan, rasut; rasparan; odmotan ◊ am marźiaļe, numa ļi pazăsk đeșîraće într-un vas — imam ogrlicu, ali je čuvam raznizanu u jednoj posudi ♦ var. đișîrat [Por.] ∞ đeșîra | [Vidi] | |
3226 | đeșkiđe | deșchide | отворити | đeșkiđe (ĭuo đeșkid, ĭel đeșkiđe) [akc. đeșkiđe] (gl. p. ref.) — otvoriti; otvarati ◊ uomu puaće să đeșkidă ușa, drumu, lukru, dugaĭe, uoki, gura, ińima — čovek može da otvori vrata, put, posao, prodavnicu, oči, usta, srce ◊ nu đeșkiđe ińima la fiĭe kare — ne otvaraj srce bilo kom ◊ kînd sa dă bĭare đi pomană la-l muort, kila trăbe sî sa đeșkidă, sî puată al muort sî bĭa — kad se pokojniku namenjuje piće, flaša treba da bude otvorena, da bi umrli mogao da pije ♦ var. đișkiđe ♦ supr. înkiđe [Por.] | [Vidi] | |
1579 | đevină | de vină | крив | đevină [akc. đevină] (pril.) — kriv, koji ima krivicu ◊ am katat trĭaba mĭa, șă nu mis đevină ńimika — gledao sam svoja posla, i nisam ništa kriv ◊ tuoț sînćem nuoĭ đevină — svi smo mi krivi ♦ var. đivină ♦ / đe — za + vină — krivica, „onaj koji snosi krivicu” [Por.] ♦ dij. var. dăvină [Hom.] ∞ vină | [Vidi] | |
1612 | đezbaće | dezbate | разбити | đezbaće (ĭuo đezbat, ĭel đezbaće)[akc. đezbaće] (gl. p.) — razbiti, odvojiti, odvaliti ◊ tata s-a dus să đezbată gĭața la ĭazu muori — otac je otišao da razbije led na vodeničnom jazu (Tanda) ♦ var. đizbaće (Rudna Glava) ◊ la ļiemno-la s- đizbaće drumu-n stînga — kod onog drveta put se odvaja na levo ♦ / đez/điz + baće [Por.] | [Vidi] | |
1613 | đezbatut | dezbătut | разбијен | đezbatut (đezbatută) (mn. đezbatuț, đezbatuće) [akc. đezbatut] (prid.) — a. razbijen, odvojen, odvaljen; raskliman ◊ s-a frekat vićiļi đe gard, șî un bunduk a ramas đezbatut — češala se goveda o ogradu, i jedan stub je ostao odvaljen b. redak (za tkanje) ◊ kînd muĭerļi țîasă, țîasă batut or đezbatut — kad žene tkaju, tkaju retko ili gusto ♦ var. đizbatut (Rudna Glava) [Por.] ∞ đezbaće | [Vidi] | |
1489 | đezļina | dezlâna | лабавити | đezļina (ĭuo đezļin, ĭel đezļină) [akc. đezļina] (gl.) — labaviti, biti labav, nedovoljno stegnut (za rad sa vunom) ◊ mama a-nbătrîńit, șî tuot măĭ đes iĭ sa đezļină tuorsu, nu sa țîńe pi fus — baba je ostarila, i sve češće joj se labavi pređa, ne drži se na vretenu (Tanda) ♦ var. đizļina ◊ kînd sa fak śarapi, nu-ĭ faś prĭa strîns, numa kîta-ĭ đizļiń, să nu ći bată la piśuor — kada pleteš čarape, ne pleteš ih previše čvrsto, nego ih malo labaviš, da ti ne žuljaju nogu (Rudna Glava) ♦ supr. aļina ♦ / đez/điz + lîna [Por.] | [Vidi] | |
1488 | đezļinat | dezlânat | лабав | đezļinat (đezļinată) (mn. đezļinaț, đezļinaće) [akc. đezļinat] (prid.) — (o radu sa vunom) labav, olabavljen, nedovljno čvrst ◊ kînd tuorś, șă nu răsuśeș firiļi kalumĭ, numa ramîn afanaće pi fus, muĭeriļi ḑîk kă a tuors đezļinat — kada predeš, i kada se konac ne uprede dovoljno čvrsto, tada žene kažu da je pređa labava (Tanda) ♦ var. đizļinat (Rudna GLava) [Por.] ∞ đezļina | [Vidi] | |
1674 | đezmira | dezmira | рашчудити се | đezmira (ĭuo ma đezmir, ĭel sa đezmiră) [akc. đezmira] (gl. p. ref.) — (folk.) raščuditi se, prestati sa čuđenjem, ne čuditi se više; oterati uroke (u bajalicama) ◊ ma miraĭ, ka kînd vaḑuĭ pi draku, numa fakuĭ kruśe șî ma đezmiraĭ ĭuta — začudih se, k’o da sam ugledao đavola, ali se prekrstih, i raščudih se brzo ♦ var. đizmira [Por.] ∞ mira | [Vidi] | |
1604 | đežgina | dejdina | расцепити | đežgina (ĭuo đežgin, ĭel đežgină) [akc. đežgina] (gl. p. ref.) — rascepiti (se), polomiti (se), odlomiti (se), naročito za granu koja se savijanjem prelomi na mestu gde izrasta iz stabla ◊ apļakăm krĭanga ku śerĭașă, numa bagă sama să nu sa đežgińe đi la ļiemn — savij mi granu sa trešnjama, ali pazi da se ne odlomi od stabla [Por.] ♦ dij. var. dîsžgina (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. dăžgina (Rašanac) [Mlava] | [Vidi] | |
1605 | đežginat | dezbinat | расцепан | đežginat (đežginată) (mn. đežginaț, đežginaće) [akc. đežginat] (prid.) — rascepan, prelomljen, polomljen; otkinut ◊ dupa vižuļia-sta a ramas pruńi pļiń đi krĭanźe đežginaće — posle ove oluje ostao je šljivik pun prelomljenih grana ♦ var. đižginat [Por.] ∞ đežgina | [Vidi] | |
3224 | đeșkis | deșchis | отворен | đeșkis (đeșkisă) (mn. đeșkiș, đeșkișă) [akc. đeșkis] (prid.) — otvoren ◊ kînd s-a đeșkis rudńiku, mulț s-a prins la lukru, ș-a skapat đi la sîraśiĭe — kad se otvorio rudnik, mnogi su se zaposlili, i utekli od siromaštva ◊ a ramas ușa đeșkisă, șă puorśi a tunat în koļibă — ostala su vrata otvorena, i svinje su ušle u kuću ◊ kînd saćanu sa duśe în oraș, trăbe să țînă uoki đeșkiș — kad seljak ode u varoš, treba da drži oči otvorene ◊ (u izr.) farbă đeșkisă — svetla boja ◊ vînît đeșkis — svetloplav ◊ lukru đeșkis — otvoren, pošten posao ◊ ĭ-a spus đeșkis în uokĭ aĭa śe ginđașće đi ĭel — otvoreno mu je govorio u oči šta misli o njemu ♦ supr. înkis [Por.] ∞ đeșkiđe | [Vidi] | |
1675 | đi | de | од | đi (predl.) — a. od ◊ ļingura ĭe fakută đi ļiemn — kašika je napravljena od drveta ◊ kînd am pļekat đi la vuoĭ, m-a prins pluaĭa — kad sam pošao od vas, uhvatila me kiša b. sa ◊ pluaĭa vińe đi la apus — kiša dolazi sa zapada c. iz- ◊ ușa ĭe înkisă đinuntru — vrata su zaključana iznutra d. za ◊ a kumparat șî đi mińe — kupio je i za mene ◊ ak đi kusut — igla za šivenje c. o ◊ vorbim đi ĭel — govorimo o njemu ♦ var. đe [Por.] dij. var. dă, dîă [Hom.][Mlava][Bran.][Stig] ♦ dij. var. ďe [Kmp.] ∞ đe | [Vidi] | |
1659 | đibruomńik | făraș | ђубровник | đibruomńik (mn. đibruomńiśe) [akc. đibruomńik] (i. s.) — (srb.) đubrovnik, lopatica za izbacivanje smeća ◊ tata a lukrat la rudńik, șî đ-akolo a dus un đibruomńik đi kasă — otac je radio u rudniku, i odande je doneo jedan đubrovnik za kuću ♦ var. đibruovńik ♦ sin. așuou, lopată [Por.] | [Vidi] | |
1740 | đida | deda | навикнути се | đida (ĭuo ma đidau, ĭel sa đidă) [akc. đida] (gl. ref.) — naviknuti se, privići se, odati se, posvetiti se, predati se ◊ nu ći đida la bĭare, kî ĭe bĭarĭa rîău mare — nemoj se odati piću, jer je piće veliko zlo ♦ var. đeda [Por.] | [Vidi] | |
1741 | đidat | dedat | навикнут | đidat (đidată) (mn. đidaț, đidaće) [akc. đidat] (prid.) — naviknut, priviknut, odat, predat; posvećen ◊ s-a đidat la furaluk, șî nu krĭed k-o să skîape đi-nkisuare — odan je krađi, i ne verujem da će izbeći zatvor ◊ s-a pus pi mińe tuoț să ma marit dupa ĭel, șî la urmă ĭuo m-am đitad, n-am avut unđe — navalili su svi na mene da se udam za njega, i ja sam se na kraju predala, nisam imala kud ◊ s-a đidat la karće, ș-a gaćit șkuala — posvetio se knjizi, i završio školu ♦ var. đedat [Por.] ∞ đida | [Vidi] | |
1736 | điemper | pulover | џемпер | điemper (mn. điempere) [akc. điemper] (i. s.) — džemper, pulover, gornji deo odeće ispleten od vune ◊ muma mĭ-a-npļećit un điemper frumuos, đi lînă gruasă, să nu-m fiĭe frig — majka mi je isplela lep džemper od debele vune, da mi ne bude hladno ♦ var. đempier [Por.] | [Vidi] | |
1742 | đigrab | degrabă | ужурбано | đigrab [akc. đigrab] (pril.) — užurbano, brzo, brzopleto ◊ lukru đigrab nuĭe ńiś un lukru — brzopleti posao nije nikakav posao ◊ lukru măĭ đigrab — hitan, važan posao ♦ var. đegrab [Por.] | [Vidi] | |
1464 | điluok | deloc | одмах | điluok [akc. điluok] (pril.) — odmah, smesta ◊ điluok slobuoḑ uoĭļi la pașuńe, kî muor đi fuame înkisă-n strungă — odmah pusti ovce na pašu, jer će lipsati od gladi zatvorene u toru [Crn.] ◊ întuarśi-će điluok, nu ći zîbovi akolo ńiśkotrĭabă — vrati se odmah, nemoj se tamo zadržavati nepotrebno ♦ / (skr) < đi-în-luok ♦ sin. uodma [Por.] ♦ dij. var. dîluok (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] | [Vidi] | |
1431 | đimika | dumică | дробити | đimika (ĭuo đimik, ĭel đimikă) [akc. đimika] (gl. p.) — drobiti, udrobiti ◊ kînd îm dă-n gînd kum la baśiĭe đimikam koļașe-n bļidu ku lapće, la burtă ma duare — kad se setim kako sam na bačiji drobio kačamak u zdelu sa mlekom, stomak me zaboli ♦ var. đemika [Por.] | [Vidi] | |
1421 | đimińață | dimineaţă | ујутро | đimińață2 [akc. đimińață] (pril.) — ujutro, u vreme jutra ◊ alaltîĭerĭ đimińață — prekjuče ujutro ◊ ĭerĭ đimińață — juče ujutro ◊ asta đimińață — ovo jutro ◊ în asta đimińață — jutros, ovog jutra ♦ sin. đesńață ◊ đimińață; mîńe đimińață — ujutro; sutra ujutro ◊ o s-îm vină lukratuori đimińață đinuapće — doći će mi radnici (sutra) ujutro rano ◊ ku sînataće, ńi veđem đimińață — u zdravlje, vidimo se ujutro ◊ mîńe đimińață pļakă la drum — sutra ujutro polaze na put ◊ păĭmîńe đimińață — preksutra ujutro [Por.] ♦ dij. var. đumińață [Mlava] | [Vidi] | |
1462 | đimult | demult | давно | đimult [akc. đimult] (pril.) — davno, nekad; mnogo vremena unazad ◊ đimult lumĭa a trait în borđeĭ — nekada su ljudi živeli u zemunici ♦ / đi — od + mult — mnogo [Crn.] ◊ đimult, măĭ đimult, șî măĭ đimult — (komp.) davno, davnije, najdavnije ♦ var. đemult [Por.] | [Vidi] | |
1465 | đin | din | из | đin (predl.) — 1. iz ◊ a ĭeșît đin kasă, șî s-a dus — izašao je iz kuće, i otišao 2. sa ◊ đin parća-ĭa vin nuvirĭ ńegri — sa one strane dolaze crni oblaci ♦ dij. var. dîn (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] ♦ / đi + în ♦ dij. var. dăn, dîn [Hom.][Mlava][Zvizd] ♦ dij. var. dim (Šipikovo) [Tim.] | [Vidi] | |
1835 | đinainće | dinainte | спреда | đinainće [akc. đinainće] (pril.) — spreda, sa prednje strane, ispred ◊ numa kată s-îĭ puń đinainće, da kum aĭ fakut mînkarĭa, luĭ nu sa pasă — samo traži da mu se stavi ispred, a kako je jelo spremano, njega se ne tiče ◊ a ĭeșît đin tufă ku sakurĭa rîđikată, a statut đinainća luĭ, șî nu ĭ-a dat sî trĭakă — izašao je iz grma sa dignutom sekirom, stao ispred njega, i nije mu dao da prođe ♦ supr. đinapuoĭ [Por.] ♦ dij. var. dînainće [Stig] ∞ înainće | [Vidi] | |
1447 | đinće | dinte | зуб | đinće (mn. đinț) [akc. đinće] (i. m.) — 1. (anat.) zub čoveka ili životinje ◊ đințî aĭ marĭ, aĭ miś, aĭ marunț — zubi veliki, mali, sitni ◊ durĭarĭa đințîlor — zubobolja 2. (tehn.) zubac na nekoj napravi ◊ đințî firizuluĭ — zupci testere [Por.] ♦ dij. var. ginće [Buf.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1832 | đindarăćiļa | deandăratelea | отпозади | đindarăćiļa [akc. đindarăćiļa] (pril.) — otpozadi, od nazad, straga ◊ ma luvă đindarăćiļa, fara vĭastă, șî pănă ĭuo ma-ntorsăĭ, ĭel sa dusă — dohvatio me je otpozadi, iznenada, i dok sam se ja okrenuo, on je otišao ♦ var. đandarîăćiļa [Por.] ∞ đindarîăt | [Vidi] | |
1715 | đinkît | din cât | умало | đinkît [akc. đinkît] (pril.) — umalo, zamalo ◊ ma grabiĭ ĭuta să trĭek pi punće, șă đinkît sî kad în apă — žurio sam da brzo pređem preko brvna, i umalo da padnem u vodu ♦ var. đinkîta ♦ / đi — za + în — u + kîta — malo [Por.] ∞ kît | [Vidi] | |
1466 | đinkoluo | dincolo | оданде | đinkoluo [akc. đinkoluo] (pril.) — odande, odonud, sa one strane (ka nama), na onoj strani (u odnosu na nas) ◊ kasa luĭ ĭe đinkoluo đi drum — njegova kuća je sa one strane puta [Crn.] ◊ tu dăĭ pi đinkoluo, ĭuo dau pi đinkuaśa șî veđem kare drum ĭe măĭ bun — ti idi odonud a ja ću odovud, pa ćemo videti koji je put bolji ♦ var. đinkoļa ◊ șî đinkoluo șî đinkoļa arată kî ĭe śeva đeparće đi nuoĭ, numa đinkoluo ḑîśem kînd nu sa vĭađe, da đinkoļa kînd sa vĭađe, șî kînd ĭe măĭ apruape — i „đinkolo” i „đinkolja” pokazuju da je nešto udaljeno od nas, samo „đinkolo” kažemo kada to ne vidimo, a „đinkolja” kada vidimo i kad nam je bliže [Por.] ♦ dij. var. dînkoluo (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — „za; od” + în — „u; na” + koluo — „tamo” ♦ up. koluo, înkoluo ♦ supr. đinkuaś [Por.] ∞ akoluo | [Vidi] | |
1467 | đinkuaś | dincoace | одовуд | đinkuaś [akc. đinkuaś] (pril.) — odovud, odavde, sa ove strane; ovamo, na ovoj strani ◊ đinkuaś đi ogaș n-a ploĭat — sa ove strane potoka nije padala kiša [Crn.] ♦ dij. var. đinkuaśa ◊ vîntu baće đinkuaśa-n koluo — vetar duva odavde na tamo ◊ trĭeś đinkuaśa, kî ĭe măĭ kald — pređi ovamo, jer je toplije [Por.] ♦ dij. var. đinkośa [Buf.]♦ dij. var. dînkuaś (Bačevica, Dobro Polje) [Crn.] / đi — „za; od” + înkuaś — „ovamo ” | [Vidi] | |
1448 | đinuarļa | dinioarea | малочас | đinuarļa [akc. đinuarļa] (pril.) — maločas, pre sasvim kratkog vremena, malopre ◊ đinuarļa ažunsăĭ, n-am avut ńiś kînd sî ma điskulț — maločas sam stigao, nisam imao vremena ni da se izujem [Por.] ♦ dij. var. aďinoarļa [Kmp.] | [Vidi] | |
1547 | đinuntru | dinăuntru | изнутра | đinuntru [akc. đinuntru] (pril.) — iznutra, sa unutrašnje strane ◊ a tunat în butuoń, să-l kurîță đinuntru — ušao je u bure da ga očisti iznutra ♦ / đi + înuntru ♦ supr. đinafară [Por.] ♦ var. đinluntru [Crn.] ∞ înuntru | [Vidi] | |
1683 | điokĭ | deochi | урок | điokĭ (mn. điokĭurĭ) [akc. điokĭ] (i. s.) — (mag.) urok, pogled koji ima magijsku moć ◊ đi điokĭ măĭ mult trîabe sî sa pazîaskă kopiĭi în ļagîn — od uroka najviše treba da se čuvaju deca u kolevci ♦ var. điuokĭ [Por.] ♦ dij. var. ďeoĭk [Kmp.] | [Vidi] | |
1685 | điokĭa | deochea | урећи | điokĭa (ĭuo điokĭeḑ, ĭel điokĭaḑă) [akc. điokĭa] (gl. p. ref.) — ureći, uricati, naneti zlo magijskim pogledom ◊ ĭa ći điokĭaḑă șî ku uoki-nkiș — ona te uriče i zatvorenih očiju ♦ var. đokĭa ♦ sin. ramńi, đizmeura, mira [Por.] ∞ điokĭ | [Vidi] | |
1470 | điparće | departe | далеко | điparće [akc. điparće] (pril.) — daleko, udaljeno ◊ điparće ĭe Ńișu, da Beļigradu ĭe șîmîĭ điparće — Niš je daleko, a Beograd je još dalje [Crn.] ♦ dij. var. đeparće ♦ (komp.) prĭa đeparće — predaleko ◊ lasațî-va đi lukrușală, kî s-a dus prîa đeparće — manite se lakrdija, jer su otišle predaleko ◊ s-a dus đeparće — (dosl.) otišao daleko (fig.) uspeo u životu [Por.] ♦ dij. var. dăparće (Rečica) [Stig] ∞ điparta | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1468 | điparta | depărta | удаљити | điparta (ĭuo ma đipart, ĭel sa điparće) [akc. điparta] (gl. p. ref.) — udaljiti (se); udaljavati (se) ◊ nu ći điparta đi uoĭ, kî puot sî să-nfurișă șî fak șćetă — nemoj se udaljavati od ovaca, jer mogu da se iskradu i naprave štetu [Crn.] ◊ nu ći điparta đi nuoĭ, kî aĭ sî rîtaśeșć — nemoj se udaljavati od nas, jer ćeš zalutati ♦ dij. var. (ĭuo ma) điparćieḑ, (ĭel sa) điparćiaḑă [Por.] | [Vidi] | |
1426 | đirĭeźe | drege | поправити | đirĭeźe1 (ĭuo đirĭeg, ĭel đirĭaźe) [akc. đireźe] (gl.) — (za napravu) popraviti, popravljati ◊ atîta ĭe karu strîkat, đi nu sa măĭ puaće đirĭeźe — toliko su kola pokvarena, da se više ne mogu popraviti ♦ var. đirĭaźe [Por.] | [Vidi] | |
1619 | đis- | des- | рас- | đis-, điz- (pref.) — ras-, raz-, is-, iz- od-, ot-, s- ◊ đisparțî (đis + sparțî) — rastaviti, razdvojiti ◊ đizbraka (điz + /în/braka) — svući (odeću) ◊ đișkuńa (đis /s:ș/ + kuńa) — otključati (Rudna Glava) ♦ var. đes-, đez- (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
1691 | đisag | desag | бисага | đisag (mn. đisaź) [akc. đisag] (i. m.) — bisaga, dvostruka torba ◊ a umplut đisaźi ku grîu, ļ-a pus pi kal șî s-a dus ku ĭiĭ la muară — napunio je bisage žitom, bacio ih na konja, i odneo na vodenucu ♦ var. bisag [Por.] ∞ sak | [Vidi] | |
1722 | đisfășura | desfășura | одмотавати (се) | đisfășura (ĭuo đisfîășur, ĭel đisfîășură) [akc. đisfășura] (gl. p. ref.) — odmotavati (se), odvijati (se), raspovijati ◊ đisfășură skućiku la kopil, sî nu sa nîparĭaskă — raspovij benkice detetu, da se ne ojede ◊ tata đisfășură kuraua, șî ma luvă la bataĭe — otac je odmotao kaiš, i počeo da me mlati ♦ supr. înfășura [Por.] ♦ dij. var. đisfașura [Crn.] | [Vidi] | |
1724 | đisfășurare | desfășurare | одмотавање | đisfășurare (mn. đisfășurîărĭ) [akc. đisfășurare] (i. ž.) — odmotavanje, razmotavanje, odvijanje, raspovijanje ◊ kînd în vĭeț sî-nfîășurĭ kopilo-l mik, đisfășurarĭa ĭe ușuară — kad naučiš da prepoviješ malo dete, raspovijanje je lako ♦ var. đisfîșurare ♦ supr. înfășurare [Por.] ∞ đisfășura | [Vidi] | |
1723 | đisfășurat | desfășurat | одмотан | đisfășurat (đisfășurată) (mn. đisfășuraț, đisfășuraće) [akc. đisfășurat] (prid.) — odmotan, odvijen, raspovijen (za nešto što je bilo uvijeno, zavijeno, zamotano i sl.) ◊ mĭarźe ka Nasta Suļi, ku braśir-ļi đisfășuraće — ide kao Nasta Suljina sa odmotanim tkanicama ♦ var. đisfîșurat ♦ supr. înfîșurat [Por.] ♦ dij. var. đisfașurat [Crn.] ∞ đisfășura | [Vidi] | |
1608 | đisfîrșî | începe | начети | đisfîrșî (ĭuo đisfîrșîăsk, ĭel đisfîrșîașće) [akc. đisfîrșî] (gl. p.) — načeti, početi koristiti zalihe hrane za stoku ili ljude ◊ la sat sa đisfîrșîașće klańa ku fîn, frunḑarĭu, saku ku fańină, śubăru ku brînḑă — na selu se načinje plast sa senom, lisnik, džak sa brašnom, čabar sa sirom ♦ var. đizvîrșî [Por.] | [Vidi] | |
1582 | đisfrînat | desfrânat | разуздан | đisfrînat (đisfrînată) (mn. đisfrînaț, đisfrînaće) [akc. đisfrînat] (prid.) — razuzdan ◊ a luvat mau, mĭarźe đisfrînat pin sat da kopiĭ bat kanta dupa ĭel — pomahnitao, ide razuzdan kroz selo a deca lupaju kantu za njim ♦ var. đesfrînat [Por.] ∞ đisfrîna | [Vidi] | |
1628 | điskarka | descărca | истоварити | điskarka (ĭuo điskark, ĭel điskarkă) [akc. điskarka] (gl. p. ref.) — istovariti, rastovariti, skinuti tovar ili teret sa nekog nosača ◊ nu điskarka karu pănă nu vińe śińeva sî-ț ažuće — nemoj istovariti kola dok neko ne dođe da ti pomogne ♦ var. đeskarka ♦ supr. înkarkă [Por.] | [Vidi] | |
1706 | điskatarama | descătărăma | откопчати (се) | điskatarama (ĭuo điskataramĭeḑ, ĭel điskataramĭaḑă) [akc. điskatarama] (gl. p. ref.) — otkopčati (se), raskopčati (se) ◊ kînd ĭe katarama bună, nu sî puaće điskatarama ļesńe — kad je kopča dobra, ne može se otkopčati lako ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskatarama [Por.] | [Vidi] | |
1705 | điskataramat | descătărămat | раскопчан | điskataramat (điskataramată) (mn. điskataramaț, điskataramaće) [akc. điskataramat] (prid.) — raskopčan, otkopčan ◊ n-am bagat sama, am mĭers ku opinka đi gumă điskataramată pin naruoĭ, șî opinka mĭ-a pikat đi pi piśuor — nisam obratio pažnju, išao sam sa otkopčanim opankom kroz blato, i opanak mi je spao s noge ♦ up. kataramă [Crn.] ♦ dij. var. đeskîtaramat [Por.] ∞ điskatarama | [Vidi] | |
1621 | điskîlśit | descâlcit | распетљан | điskîlśit (điskîlśită) (mn. điskîlśiț, điskîlśiće) [akc. điskîlśit] (prid.) — raspetljan, razmršen ◊ firîļi la pîătură sînt điskîlśiće, puoț s-o kuoș pi đi lîăturĭ — konci na ponjavi su razmršeni, možeš da je opšiješ ♦ var. đeskîlśit ♦ sin. đizvîrḑît ♦ supr. înkîlśit [Por.] | [Vidi] | |
1648 | điskuasă | descoasă | рашити | điskuasă (ĭuo ma điskuos, ĭel sa điskuasă) [akc. điskuasă] (gl. p. ref.) — rašiti, rasparati ◊ țuala sa điskuasă ĭuta dakă kroĭtuorĭu n-a kusut bun — odelo se brzo rašije ako krojač nije dobro šio ♦ var. đeskuasă [Por.] | [Vidi] | |
1584 | điskulț | desculţ | бос | điskulț (điskulță) (mn. điskulț, điskulće) [akc. điskulț] (prid.) — bos, bosonog, bez obuće ◊ în vrĭamĭa lu opinś đi puork, tuata vara lumĭa a mĭers điskulță — u vreme svinjskih opanaka, ljudi su celog leta išli bosi ♦ var. đeskulț ♦ ? / skr. < điskulțat [Por.] ♦ dij. var. dăskulț [Mlava][Hom.] ∞ điskulța | [Vidi] | |
1583 | điskulța | desculţa | изувати | điskulța (ĭuo điskulț, ĭel điskulță) [akc. điskulța] (gl. p. ref.) — izuvati obuću, sebi ili nekom drugom ◊ nu ći điskulța, kî asta nuĭe kasă domńaskă — nemoj se izuvati, jer ovo nije gospodska kuća ♦ var. đeskulța ◊ supr. înkalța — obuvati [Por.] | [Vidi] | |
1585 | điskulțat | desculţat | босоног | điskulțat (điskulțată) (mn. điskulțaț, điskulțaće) [akc. điskulțat] (prid.) — bosonog, bez obuće, bos; izuven ◊ nu vrĭeu să tun, kă mis điskulțat, d-am trĭekut pin ńișći morśilarĭ, șî ma ćĭem k-ăț im puodu — neću da uđem jer sam bos, a prošao sam kroz neko blatište, pa se bojim da ću ti isprljati pod ◊ uomu ĭe điskulțat kînd sa điskulță — čovek je bos kada se izuje ♦ var. đeskulțat ♦ var. skr. điskulț [Por.] ∞ điskulța | [Vidi] | |
1479 | đispĭađika | despiedica | откочити | đispĭađika (ĭuo đispĭađik, ĭel đispĭađikă) [akc. đispĭađika] (gl.) — otkočiti, otpustiti kočnicu, skinuti objekat kojim su kola bila zakočena ◊ đispĭađikă karu, kî ažunsărîm la luok bun — otkoči kola, jer smo stigli na ravan put ♦ var. đispiđika [Por.] | [Vidi] | |
1589 | đispoĭa | despoi | распасати | đispoĭa (ĭuo ma đispuoĭ, ĭel sa đispuaĭe) [akc. đispoĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) raspasati se, razgolititi se; razgrnuti odeću ◊ nu ći đispoĭa întra lume — nemoj se razgolititi pred ljudima ♦ sin. đizbraka [Por.] ♦ dij. var. dîspoĭa (Rašanac) [Mlava] | [Vidi] | |
1655 | đispre | despre | наспрам | đispre [akc. đispre] (predl.) — 1. naspram, naprema; preko puta; ispred, pred ◊ kînd a fuost đispre kasă, s-a pus kîńi sî latre, șî ĭel a fuźit — kad je bio naspram kuće, zalajali su psi i on je pobegao ◊ a trĭekut pista Dunîrĭe la ĭuț, đispre Porĭeśa — prelazili su Dunav kod brzaka, naspram Poreča ◊ aĭa fu la un śas đispre zuorĭ — to beše na jedan sat pred zoru 2. o kome ili o čemu ◊ vorbim đispre lukru nuostru — govorimo o našem poslu ♦ / < đi — od, na+ spre — prema, ka [Por.] ♦ dij. var. dăspră [Bran.] | [Vidi] | |
1599 | đisprinđe | desprinde | одвојити (се) | đisprinđe (ĭuo đisprind, ĭel đisprinđe) [akc. đisprinđe] (gl. p. ref.) — odvojiti (se), razdvojiti (se), rastaviti (se); odlepiti (se) ◊ nuĭe đi ńimika opinka-sta kumparată, mi s-a đisprins la kalkîń — nije ni za šta ovaj kupljeni opanak, odlepio mi se na peti ♦ var. đesprinđe [Por.] | [Vidi] | |
1600 | đisprins | desprins | одвојен | đisprins (đisprinsă) (mn. đisprinș, đisprinsă) [akc. đisprins] (prid.) — odvojen, otcepljen, odlepljen, rastavljen ◊ đi kînd stîă taraba đisprinsă đi baskiĭe, mîńiļi sî-ț piśe đi śe n-o prinḑ — otkad stoji taraba otkačena od baskije, ruke ti otpale što je ne zakuješ ♦ var. đesprins ♦ sin. đisparțît, đizļipit, đisfakut [Por.] ∞ đisprinđe | [Vidi] | |
1646 | đisprupađi | dezbrobodi | разбрадити (се) | đisprupađi (ĭuo đisprupađiesk, ĭel đisprupađiașće) [akc. đisprupađi] (gl. p. ref.) — razbraditi (se), razvezati maramu; skinuti maramu sa glave ◊ nu ći đisprupađi, kî ĭe afară frig — nemoj se razbraditi, jer je napolju hladno ♦ var. đispurpađi, đisprpađi (Rudna Glava), đespropođi (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
1647 | đisprupađit | dezbrobodit | разбрађен | đisprupađit (đisprupađită) (mn. đisprupađiț đisprupađiće) [akc. đisprupađit] (prid.) — razrbrađen, koji je razvezao ili skinuo maramu ◊ nare rușîńe, mĭarźe đisprupađită — nema stida, ide razbrađena ♦ var. đispurpađit, đisprpađit (Rudna Glava), đespropođit (Tanda) [Por.] ∞ đisprupađi | [Vidi] | |
1597 | đistîrna | desprinde | откачити | đistîrna (ĭuo đistîrn, ĭel đistîrnă) [akc. đistîrna] (gl. p. ref.) — otkačiti, skinuti nešto što je okačeno ili zakačeno; odvojiti što je prikačeno ◊ nu puot đistîrna kutarița đi la grindă fara skamn, kă mis mikă — ne mogu skinuti korpu sa tavanske grede bez stoličice, jer sam mala ♦ var. đestîrna ♦ supr. atîrna [Por.] | [Vidi] | |
1598 | đistîrnat | desprins | откачен | đistîrnat (đistîrnată) (mn. đistîrnaț, đistîrnaće) [akc. đistîrnat] (prid.) — otkačen, skinut, odvojen ◊ plugu ĭe đistîrnat đi la proțap, da proțapu đi la žug — plug je otkačen od rude, a ruda od jarma ♦ var. đestîrnat ♦ sin. đizļegat, dubarît, đisprins ♦ supr. atîrnat [Por.] ∞ đistîrna | [Vidi] | |
2842 | đistul | destul | доста | đistul [akc. đistul] (pril.) — (ret.) dosta, dovoljno ◊ đistul a fuost odată să-ĭ spună — dovljno je bilo jednom da mi kaže ◊ var. đestul [Por.] ∞ đestul | [Vidi] | |
1662 | đisupra | desupra | изнад | đisupra [akc. đisupra] (pril.) — iznad, gore; gornje ◊ pĭatra-n trĭeku pi đisupra đi kap, đinkît sî ma lovĭaskă — kamen mi prođe tik iznad glave, zamalo da me pogodi ◊ parća đisupra — gornja strana ♦ var. đesupra (Tanda) [Por.], (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ supr. đi źuos, đi žuos [Por.] | [Vidi] | |
1616 | đișkuńa | descuia | откључати | đișkuńa (ĭuo đișkuń, ĭel đișkuńe) [akc. đișkuńa] (gl. p. ref.) — otključati (se); otvoriti vrata koja su bila zatvorena klinom ◊ ku kĭaĭa-sta nu sa puaće đișkuńa ușa — sa ovim ključem ne mogu se otključati vrata ♦ var. đeșkuńa (Tanda), đeșkuĭa (Crnajka) ♦ sin. đișkiđa ♦ supr. înkuńa ♦ / đis/đes + kuń/kuĭ [Por.] ∞ kuń | [Vidi] | |
1617 | đișkuńat | descuiat | откључан | đișkuńat (đișkuńată) (mn. đișkuńaț, đișkuńaće) [akc. đișkuńat] (prid.) — otključan, naročito za vrata koja su se zatvaral klinom ◊ am lasat ușa đișkuńată, kă nau uoțî śe s-îm fure đin koļibă — ostavio sam vrata otključana jer lopovi nemaju šta da mi uzmu iz kolibe ♦ var. đeșkuńat ♦ var. đișkuĭat (Crnajka) ♦ sin. đeșkis, đișkiĭat [Por.] | [Vidi] | |
1586 | đizbraka | dezbrăca | свлачити | đizbraka (ĭuo đizbrak, ĭel đizbrakă) [akc. đizbraka] (gl. p. ref.) — svlačiti, skidati odeću sa sebe ili nekog drugog ◊ nu ći đizbraka, kî ĭe afară înga frig — nemoj se skidati jer je napolju još uvek hladno ◊ đizbrakă kopiĭi, vrĭamĭa ĭe đi kulkuș — skini decu, vreme je za spavanje ♦ sin. đișćiĭa ♦ supr. înbraka [Por.] ♦ dij. var. dăspoĭa (Rašanac) [Mlava] | [Vidi] | |
1624 | đizgropa | dezgropa | откопати | đizgropa (ĭuo đizgruop, ĭel đizgruapă) [akc. đizgropa] (gl. p. ref.) — otkopati ◊ krumpiĭ sa đizgruapă ku sapa — krompir se vadi iz zemlje motikom ◊ a sapat ku furiș ḑîua-nuapća, ș-a đizgropat uala ku bańi — kopali su krišom dan i noć, i iskopali ćup sa parama ♦ supr. îngropa [Por.] ♦ dij. var. dăzgropa [Hom.] | [Vidi] | |
1472 | đizļega | dezlega | одвезати | đizļega (ĭuo đizļeg, ĭel đizļagă) [akc. đizļega] (gl. p. ref.) — odvezati, odvezivati; razvezati, razvezivati ◊ nu đizļega saku, kî sa varsă grîu — ne odvezuj džak, jer će se prosuti žito ◊ ĭe đizļagăm nuodurļi la sfuara-sta — razveži mi čvorove na ovome konopcu ♦ up. điznoda ♦ supr. ļega [Por.] | [Vidi] | |
1473 | đizļegat | dezlegat | одвезан | đizļegat (đizļegată) (mn. đizļegaț, đizļegaće) [akc. đizļegat] (prid.) — odvezan, razvezan ◊ s-a đizļegat kîńiļi, ș-a muśkat drumașu — odvezao se pas, i ujeo prolaznika ♦ supr. ļegat [Por.] ♦ dij. var. đizļagat (Osnić) [Crn.] ∞ đizļega | [Vidi] | |
1496 | đizmĭaćiśiuluĭ | dezmeticiului | настрано | đizmĭaćiśiuluĭ [akc. đizmĭaćiśiuluĭ] (pril.) — (zast.) nastrano, osobenjački ◊ traĭașće đizmĭaćiśiuluĭ — živi nastrano ♦ var. đizmećiśit [Por.] ∞ đizmĭaćiśi | [Vidi] | |
1493 | điznoda | deznoda | развезати | điznoda (ĭuo điznuod, ĭel điznuadă) [akc. điznoda] (gl. p.) — razvezati, odvezati nešto što je bilo vezano u čvor ◊ điznuadă sfuară, ļagă vaśiļi đi par, șî pļakă — razveži konopac, veži krave za kolac, i kreni ♦ supr. noda [Por.] ♦ dij. var. ďeznoda [Kmp.] | [Vidi] | |
1494 | điznodat | deznodat | развезан | điznodat (điznodată) (mn. điznodaț, điznodaće) [akc. điznodat] (prid.) — razvezan, odvezan; raspetljan, razmršen ◊ urḑala điznodată țî sa traźe dupa opinkă — razvezana uzica vuče ti se za opankom [Por.] ♦ dij. var. ďeznodat [Kmp.] ∞ điznoda | [Vidi] | |
1603 | đizvîăț | dezvăţ | одвика | đizvîăț (mn. đizvîățurĭ) [akc. đizvîăț] (i. s.) — odvika ◊ măĭ grĭeu đizvîăț ĭe sî ći laș đi tutun — najteža odvika je da ostaviš duvan ♦ var. đizvăț ♦ supr. învîăț, învăț [Por.] ∞ đizvața | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1906 | đizvîrći | dezvârti (a) | одвртати | đizvîrći (ĭuo đizvîrćiesk, ĭel đizvîrćiașće) [akc. đizvîrći] (gl. p.) — odvrtati nešto što je zavrtano ◊ nu kućeḑ sî đizvîrćiesk șrafu, k-a ruźinit, șî ma ćiem k-ăl rup — ne smem da odvrnem šraf, jer je zarđao, pa se bojim da ću ga slomiti ♦ supr. învîrći [Por.] ♦ dij. var. đezvîrći [GPek] | [Vidi] | |
1907 | đizvîrćit | dezvârtit | одврнут | đizvîrćit (đizvîrćită) (mn. đizvîrćiț, đizvîrćiće) [akc. đizvîrćit] (prid.) — odvrnut, odvijen (za zavrtanj, vijak) ◊ n-am bagat sama, mi s-a lîbovit șrafurļi la ruată, șî ĭuo ku ĭaļe așa đizvîrćiće am karat gata un śias șî măĭ bińe — nisam primetio, olabavili su mi se zavrtnji na točku, i ja sam sa njima tako odvrnutim vozio gotovo sat i nešto [Por.] ♦ dij. var. đezvîrćit [GPek] ∞ đizvîrći | [Vidi] | |
1908 | đizvîrḑî | dezvârzi | размрсити | đizvîrḑî (ĭuo đizvîrḑîăsk, ĭel đizvîrḑîașće) [akc. đizvîrḑî] (gl. p. ref.) — 1. razmrsiti nešto što je zamršeno; razvezati; raspetljati ◊ mi sa đizvîrḑîră kurîaļiļi la opinś — razvezali su mi se kaiševi na opankama 2. (fig.) razmotriti i razreštiti neki problem; raspetljati ◊ atîća înkîlśiturĭ întra iĭ nu măĭ đizvîrḑîașće ńiś dumńeḑîu — tolike petljancije među njima ne može da razmrsi ni gospod bog ♦ sin. điskîlśi [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑî [GPek] | [Vidi] | |
1909 | đizvîrḑît | dezverzit | размршен | đizvîrḑît (đizvîrḑîtă) (mn. đizvîrḑîț, đizvîrḑîće) [akc. đizvîrḑît] (prid.) — 1. razmršen, raspetljan; razvezan; odvezan ◊ kînd vaḑuĭ firîļi đizvîrḑîće, tunaĭ în razbuoĭ ku drag — kad videh razmršene niti, uđoh u razboj puna volje 2. (fig.) razrešen, raspetljan, razmršen, razjašnjen problem, sukob ili nesporazum ◊ parkĭe ĭe măĭ ușuor đi kînd ĭe întra nuoĭ tuot đizvîrḑît — kao da je lakše otkad je muđu nama sve raspteljano ♦ supr. învîrḑît [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑît [GPek] ∞ đizvîrḑî | [Vidi] | |
1763 | đižgiora | dezghioca | ољуштити | đižgiora (ĭuo đižgeur, ĭel đižgĭaură) [akc. đižgiora] (gl. p.) — oljuštiti, skinuti ljusku sa plodova ◊ sînćem puțîńe, nu pućem đižgiora pasuĭ tuot pănă astară — malo nas je, nećemo moći oljuštiti sav pasolj do uveče ♦ var. đižgeura (Rudna Glava) ♦ var. đežgiora (Tanda) [Por.] ∞ giora | [Vidi] | |
1764 | đižgiorat | dezghiocat | ољушћен | đižgiorat (đižgiorată) (mn. đižgioraț, đižgioraće) [akc. đižgiorat] (prid.) — oljušćen, kome je skinuta ljuska ◊ pasuĭu đižgiorat prĭa mult stîă la suare — oljušćeni pasulj predugo stoji na suncu ♦ var. đežgiorat (Tanda) [Por.] ∞ đižgiora | [Vidi] | |
1732 | đižugat | dejugat | испрегнут | đižugat (đižugată) (mn. đižugaț, đižugaće) [akc. đižugat] (prid.) — ispregnut, vučno grlo oslobođeno jarma ◊ vaka ĭe đižugată, ș-akuma ođińiașće — krava je ispregnuta, i sada odmara [Crn.] ◊ a lasat buoĭi đižugaț în marźina luokuluĭ, șî iĭ s-a bagat în kukuruḑ — ostavio je ispregnute volove na ivici njive, i oni su ušli u kukuruz ♦ var. đežugat (Tanda) [Por.] ♦ supr. înžugat ∞ źug | [Vidi] | |
2346 | đumińață | diminiaţă | ујутро | đumińață [akc. đumińață] (pril.) — ujutro, sutra ujutru ◊ a murit dă frikă kînd auḑît kă đumińață o să-l dukă la șkuală — premro je od straha kada je čuo da će ga ujutro odvesti u školu [Mlava] ♦ dij. var. đimińață [Por.] ∞ đimińață2 | [Vidi] | |
66 | ďeparťe | departe | далек | ďeparťe [akc. ďeparťe] (pril.) — dalek, udaljen ◊ ďin ďeparťe — izdaleka ♦ (komp.) măĭ ďeparťe — dalji, udaljeniji [Kmp.] ♦ dij. var. đeparće [Por.] ∞ ďepărta | [Vidi] | |
1006 | ďinaďins | dinadins | намерно | ďinaďins [akc. ďinaďins] (pril.) — namerno ◊ ďinaďins am făkut așa — namerno sam tako uradio [Kmp.] ♦ dij. var. đinadîns [Por.] ∞ adîns | [Vidi] | |
2747 | evangeļe | evangelie | јеванђеље | evangeļe (mn. evangeļe) [akc. evangeļe] (i. ž.) — (ret.) (rel.) jevanđelje ◊ a durmit ku evangeļa supt kîpatîń — spavao je sa jevanđeljem pod jastukom ♦ var. ĭevangeļe [Por.] | [Vidi] | |
1791 | faĭdă | faidă | фајда | faĭdă (mn. făĭḑ) [akc. faĭdă] (i. ž.) — fajda, dobit, korist ◊ đi źaba m-am trîpadat ku atîta drum, ńiś o faĭdă n-am avut — uzalud sam prevaliio toliki put, nikakve koristi nisam imao ♦ var. vaĭdă ♦ sin. dobîndă [Por.] | [Vidi] | |
1838 | faĭn | fain | добар | faĭn (faĭnă) (mn. faĭń, faĭńe) [akc. faĭn] (prid.) — dobar, fin ◊ prînḑîră faĭn, șî sa kulkară sî duarmă o țîră — ručaše dobro, i prilegoše da malo odspavaju ◊ faĭń uamiń đi tuot — ljudi sasvim dobri ◊ țuala-sta îm stă faĭn — ovo odelo mi stoji dobro ♦ var. faĭno ♦ sin. bun [Por.] | [Vidi] | |
4403 | faĭn | fain | добро | faĭn [akc. faĭn] (pril.) — dobro, odlično, fino, lepo ◊ tuot a fuost faĭn, ń-am pitrekut rău frumuous — sve je bilo dobro, proveli smo se vrlo lepo ◊ a fakut koļașă bună, a śinat faĭn, șî s-a kulkat să duarmă — napravili su dobar kačamak, večerali lepo, i legli da spavaju ♦ var. faĭno ♦ sin. bun [Por.] | [Vidi] | |
1850 | famĭaĭe | femeie | жена | famĭaĭe (mn. famĭeĭ) [akc. famĭaĭe] (i. ž.) — žena, ženska osoba; osoba ženskog pola ◊ kînd vĭeḑ pi drum o insă-n suknă, da nu șćiĭ kare ĭe șî śi ĭe, spuń kî vĭeḑ o famĭaĭe — kad vidiš na putu osobu u suknji, a ne znaš ni ko je ni šta je, kažeš da vidiš jednu žensku osobu ◊ famĭaĭe ćinîră, ńimîritată sa kĭamă fată — ženska osoba, mlada i neudata, zove se devojka ◊ famĭaĭe mîritată ĭe muĭarĭe — udata ženska osoba je žena ◊ famĭaĭe batrînă sa kĭamă babă — stara žena zove se baba ♦ var. famĭeĭe (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
1851 | famĭeĭesk | femeiesc | женски | famĭeĭesk (famĭeĭeskă) (mn. famĭeĭesć) [akc. famĭeĭesk] (prid.) — ženski, koji pripada ženi, koji je svojstven ženi ◊ puort famĭeĭesk — ženska nošnja ◊ lukru famĭeĭesk — ženski posao ◊ ruda famĭeĭeskă — ženski rod ◊ trĭaba famĭeĭeskă — mesntruacija ◊ gîndu famĭeĭesk (muĭerĭesk) — ženska (laka) pamet ♦ var. fîmeĭesk ♦ sin. muĭerĭesk [Por.] ∞ famĭaĭe | [Vidi] | |
5717 | fańină | fanină | брашно | fańină (mn. fańiń) [akc. fańină] (i. ž.) — (nutr.) brašno ◊ fańina sa maśină la muară đin buobe đi mărințîș — brašno se melje u vodenici od semena žitarica ◊ đi kum sa ogođașće pĭatra muori, fańina puaće fi măĭ maruntă, or măĭ mare — od toga kako se namešta vodenični kamen, brašno može biti finije i krupnije ♦ var. faină (Crnajka, deo Tande) [Por.] | [Vidi] | |
5718 | fańinuos | făinos | брашњав | fańinuos (fańinuasă) (mn. fańinuoș, fańinuasă) [akc. fańinuos] (prid.) — brašnjav ◊ tuot morarĭu ĭe fańinuos, kă lukră ku fańina — svaki mlinar je brašnjav, jer radi sa brašnom ♦ var. făńinuos ♦ var. fainuos (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fańină | [Vidi] | |
1875 | fataluankă | fătăloancă | девојчурак | fataluankă (mn. fătaluanś) [akc. fataluankă] (i. ž.) — deovojčurak, ženska osoba na uzrastu između devojčice i devojke ◊ a krĭeskut fećița, akuma ĭe o fataluankă întrĭagă — izrasla je dovojčica, sada je pravi devojčurak ♦ var. fîtalău [Por.] ∞ fată | [Vidi] | |
2038 | fatuĭ | vătui | младо јаре | fatuĭ (mn.) [akc. fatuĭ] (i. m.) — (zool.) mlado jare ◊ ĭuo am treĭ fatuĭ, unu l-am skopit, să-l rańesk șî să-l taĭ, a doĭļa o să-l vind, a treĭļa o să-l las dă mińe dă domazluk — ja imam tri mlada jareta, jednog ću da uštrojim za tov, drugog ću prodati, a trećeg ću ostaviti za domazluk [Stig] ♦ dir. var. vatuĭ (Plavna) [Pad.], Rudna Glava [Por.] ∞ ĭed | [Vidi] | |
1800 | faźiet | făget | буквик | faźiet (mn. faźiaće) [akc. faźiet] (i. s.) — (bot.) bukvik, bukova šuma ◊ kît sa vĭađe ku uoki, numa faźiet guol — koliko se očima vidi, samo goli bukvik ◊ faźiet ĭe padure đi fag — bukvik je bukova šuma ◊ faźiet đies — gusti bukvik ♦ var. faźet [Por.] ∞ fag | [Vidi] | |
2198 | făduļi | fuduli | хвалити | făduļi (ĭuo făduļiesk, ĭel făduļiașće) [akc. făduļi] (gl. p. ref.) — hvaliti (se) ◊ sa făduļiașće parke a prins pi dumńeḑîu đi kuaĭe — hvali se kao da je uhvatio boga za muda ◊ n-am đi śe sî ma făduļiesk, vîăd tuoț k-am fakut lukru bun — nemam zašto da se hvalim, vide svi da sam uradio dobar posao ♦ var. fuduļi ♦ sin. labda [Por.] | [Vidi] | |
2199 | făduļiĭe | fudulie | хвалисање | făduļiĭe (mn. făduļiĭ) [akc. făduļiĭe] (i. ž.) — 1. (pej.) hvalisanje ◊ kată lukru tĭeu, n-askulta făduļiĭļi luor, kă nau marźină — gledaj svoja posla, ne slušaj njihova hvalisanja, jer nemaju granicu 2. pohvala, hvala, dika, ponos ◊ a gaćit șkuala șă puaće ku făduļiĭe să ĭasă-n lume — završio je školu, i može s ponosom da izađe u svet ◊ nu țîńerîț lukrușală ku ĭel, kî ĭel ĭe baĭat đi tuata făduļiĭa — ne zbijajte šalu s njim, jer je on momak za svaku pohvalu ♦ var. făduļitură ◊ făduļitură guală — golo hvalisanje ♦ sin. labdatură [Por.] ∞ făduļi | [Vidi] | |
5719 | făńinat | făinat | брашнаст | făńinat (făńinată) (mn. făńinaț, făńinaće) [akc. făńinat] (prid.) — brašnast ◊ kađe o zapadă făńinată, ka kînd s-a rupt saku śĭeruluĭ ku fańină — pada neki brašnast sneg, kao da se pocepao nebeski džak s brašnom ♦ var. făinat (Crnajka i deo Tande) [Por.] ∞ fańină | [Vidi] | |
1844 | fărbariĭe | fărbarie | фарбара | fărbariĭe (mn. fărbariĭ) [akc. fărbariĭe] (i. ž.) — (color) farbara, mesto gde se prave ili prodaju boje ◊ a lukrat mulț ań în Mńemțîĭe, într-o fărbariĭe mare — radio je mnogo godina u Nemačkoj, u nekoj velikoj farbari ◊ oraș mik, nare ńiś o fărbariĭe adînsă, ku tuaće fărburļi kare ar trăbui la lume — mala varoš, nema ni jednu specijalnu prodavnicu boja, sa svim farbama koje bi zatrebale ljudima ♦ var. farbarńiță [Por.] ∞ farbă | [Vidi] | |
1840 | fărbui | fărbui | фарбати (се) | fărbui (ĭuo ma fărbuĭ, ĭel sa fărbuĭe) [akc. fărbui] (gl. p. ref.) — 1. farbati (se), bojiti, obojiti (se) ◊ ĭuo nu dau la feĭmĭa sî fărbuĭe buḑîļi, kă ĭe prĭaćinîră, șî numa sa buskofĭașće — ja ne dam ćerki da farba usne, jer je premlada, i samo se razmaže 2. (fig.) lagati, varati; „mazati” oči ◊ n-askulta tuaće-tuaćiļi śe-ț vorbĭașće baĭatu, kî puaće-fi vrĭa numa s-ț fărbuĭe uoki, șî sî ći lasă-nkarkată — ne slušaj sve i svašta što ti govori momak, jer možda hoće samo da ti namaže oči, i da te ostavi trudnu [Por.] ∞ farbă | [Vidi] | |
1843 | fărbuitu | fărbuire | фарбање | fărbuitu (mn. fărbuiturĭ) [akc. fărbuitu] (i. s.) — 1. farbanje, bojenje ◊ am fuost la maĭstur, șî ma tokmiĭ ku ĭel đi fărbuito-la đi kare ț-am puvestît đimult — bio sam kod majstora, i pogodio sam se s njim za ono farbanje, o kome sam ti pričao odavno 2. (fig.) laganje, varanje ◊ a luvato ku vuorbe dulśe, șî ĭa a kaḑut la fărbuitu luĭ kopilarĭesk — spopao je slatkim rečima, i ona je pala na njegovo detinjasto farbanje [Por.] ∞ farbă | [Vidi] | |
3339 | făsuĭ | făsui | пасуљ | făsuĭ [akc. făsuĭ] (i. m.) — (izob.) (bot.) pasulj (Phaseolus vulgaris) ◊ dakă nu-ĭ alta ńimik dă mînkare, bun ĭe șî făsuĭ d-asară — ako nema ničeg drugog za jelo, dobar je i pasulj od sinoć ♦ var. păsuĭ [Rom.] ♦ dij. var. pasuĭ [Por.] ∞ pasuĭ | [Vidi] | |
2204 | făurarĭ | făurar | фебруар | făurarĭ [akc. făurarĭ] (i. m.) — (kal.) februar ◊ făurarĭu ĭe lună ĭernuasă — februar je zimski mesec ♦ var. fîurarĭ [Por.] ♦ dij. var. faurarĭ (Žagubica) [Hom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4317 | fećesk | fetesc | девојачки | fećesk (fećaskă) (mn. fećeșć) [akc. fećesk] (prid.) — devojački ◊ a fuost bun lăutarĭ kare a șćut mulće kînćiśe fećeșć — bio je dobar violinista koji je znao mnoge devojačke pesme ◊ dragu fećesk ĭe măĭ adînk — devojačka ljubav je najdublja ♦ var. većiesk [Por.] ∞ fată | [Vidi] | |
1876 | fećiĭe | fetie | невиност | fećiĭe (mn. fećiĭ) [akc. fećiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinosti, virgilitet ◊ fata mare trîabe să pazaskă fećiĭa ka uoki-n kap, kă dakă o pĭarđe, grĭeu sa marită — devojka treba da čuva nevinost kao oči u glavi, jer ako je izgubi, teško će se udati ♦ var. fećinźiĭa [Por.] ∞ fata | [Vidi] | |
1877 | fećinźiĭe | feciorie | невиност | fećinźiĭe (mn. fećinźiĭ) [akc. fećinźiĭe] (i. ž.) — (anat.) nevinost ◊ fata kare s-a lasat la vrun baĭat, ș-a pĭerdut fećinźiĭa, a putut sî sa mariće numa dupa vrun văduvuoń batrîn șî sarak — devojka koja se dala nekom momku i izgubila nevinost, mogla je da se uda samo za nekog starog i siromašnog udovca ♦ var. fećiĭe [Por.] ∞ fata | [Vidi] | |
2262 | Feļeșana | Feleșan | Фелешана | Feļeșana [akc. Feļeșana] (i. ž.) — (hidr.) Felešana, rečica u ataru sela Debeli Lug, leva pritoka Crne reke ◊ Feļeșana ĭe un rîurĭel, izvorĭaḑă supt Pĭatra roșîĭe, la izvuor are un bobît mik; sa-npreună ku Brĭeza, șî la gura văĭu tună-n Țrna; Țîrnă măĭ amînat, la kapu satuluĭ, tună-n Pĭek — Felešana je rečica, izvire ispod Crvenog krša, na izvoru ima mali vodopad; sastaje se sa Brezom, i na izlazi iz doline uliva se u Crnu reku; Crna reka se kasnije, na kraju sela, uvire u Pek [GPek] ♦ var. Fiļișana (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
1957 | ferbĭa | fierbe | врети | ferbĭa (ĭuo fĭerb, ĭel fĭarbe) [akc. ferbĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za tečnosti) vreti, provreti, ključati usled zagrevanja na visokoj temperaturi ◊ va ferbĭa apa-sta odată, or nu? — hoće li ova voda već jednom provreti, ili ne? 2. (nutr.) spremati kuvanu hranu ◊ la tuata muĭarĭa măĭ întîń s-a katat să șćiĭe să fĭarbă uala — od svake žene se najpre tražilo da zna da „kuva lonac” (=sprema kuvanu hranu) 3. (psih.) biti napet, vreti od uzbuđenja ◊ fĭarbe tuot đi mîńiĭe, numa śe nu krapă — kipti sav od besa, samo što ne prsne ♦ var. fĭerbĭa, ferbi [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1925 | feriku | ferice | срећа | feriku (mn. ferikurĭ) [akc. feriku] (i. s.) — (psih.) sreća, zadovoljstvo, blagostanje, spokojstvo, mir ◊ feriku đi mińe — blago meni ◊ feriku șî blagu đi ćińe kînd aĭ skapat đi la muarće — sreća tvoja i blago tebi što si utekao od smrti ♦ var. ferigu [Por.] | [Vidi] | |
1924 | feriśi | ferici | усрећити (се) | feriśi (ĭuo feriśiesk, ĭel feriśiașće) [akc. feriśi] (gl. p. ref.) — usrećiti (se), doneti nekom sreću, činiti koga srećnim ◊ numa drako-l ńegru sa va feriśi ku ĭel — samo se crni đavo može usrećiti sa njim ♦ var. înferiśi [Por.] ∞ feriku | [Vidi] | |
2256 | feruankă | firang | завеса | feruankă (mn. feruanke) [akc. feruankă] (i. ž.) — zavesa ◊ đemult n-a fuost ferĭeșć la borđiĭe, đ-aĭa aĭ nuoștri n-așćut đi feruanke — na burdeljima nije bilo prozora, pa zato naši stari nisu znali za zavese ♦ var. firuangă (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
2306 | fi | fi | бити | fi (ĭuo sînt, ĭel ĭe) (gl. n.) — biti, postojati; (skr.) bi ◊ fi śe vrĭeĭ, ama fi uom — budi šta hoćeš, ali budi čovek ◊ va fi, nu va fi — može biti, ili ne biti ◊ ma ginđiĭ ĭuo: śe sî fiĭe akuma, ama takuĭ, nu spusăĭ ńimika — pomislio sam: šta će biti sada, ali zaćutah, ne rekoh ništa ◊ fi-va așa, or nu va fi, nu puot a șći — da li je tako, ili nije tako, ne mogu znati ◊ tu nu vi fi, da ĭuo sînt — ti nećeš biti, a ja jesam ◊ basanka n-a fuost să fiĭe, nuĭe ursat — valjda nije bilo da bude, nije suđeno ◊ nuĭe la kasă, puaće fi dus vrunđeva — nije kod kuće, možda je nekud otišao ◊ va fi veńit kopilu pănă akuma, s-a fi fuost vrunu đ-aĭ batrîń ku ĭel — došlo bi dete do sada, da je neko od starijih bio sa njim ◊ kînd ĭerarăm ćińirĭ, fusăsărăm zburdaț ka ńima pi lume — kad bejasmo mladi, besmo razuzdani ko niko na svetu ♦ var. firĭe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2305 | fiĭekare | fiecare | било ко | fiĭekare [akc. fiĭekare] (zam.) — bilo ko, makar ko ◊ ma sî vină fiĭekare, nu mi sa pasă — ma nek dođe bilo ko, nije me briga ♦ var. fiĭeśińe ♦ / fiĭe + kare [Por.] ∞ fi | [Vidi] | |
2264 | fiļińierĭ | felinar | фењер | fiļińierĭ (mn. fiļińiarĭe) [akc. fiļińierĭ] (i. s.) — (tehn.) fenjer ◊ fiļińierĭ ĭe un fĭeļ đi lampă la gas, đi dus în mînă, kînd će duś vrunđiva la drum — fenjer je vrsta lampe na gas, za nošenje u ruci kada ideš negde na put [Por.] ♦ dij. var. fińarĭ (Manastirica, Mlava) [Mlava] | [Vidi] | |
2255 | firiśiel | firicel | кончић | firiśiel (mn. firiśiaļe) [akc. firiśiel] (i. s.) — (demin.) 1. končić, tanak konac; tanka nit u tkanini ◊ pînḑa ĭe țasută đin firiśiaļe đi sîrmă — platno je satkano od tankih srebrnih niti 2. stručić cveta ◊ am kuļes firiśiaļe đi busuĭuok, sî đeskînt ku ĭaļe — nabrala sam stručiće bosiljka, da bajem sa njima ♦ / fir + suf. -iśiel ♦ var. firișuor [Por.] ∞ fir | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2391 | firizană | firizană | стругара | firizană (mn. firizăń) [akc. firizană] (i. ž.) — (tehn.) strugara ◊ la firizană sa taĭe blîăń đin tutuśe gruasă — na strugari se režu daske iz debelih trupaca ◊ firizańiļi batrîńe a foust la un luok ku muorîļi, șă pi ĭaļe a mînat apa tuot într-un fĭeļ ka pi muară — stare strugare su bile na istim mestima sa vodenicama, i njih je pokretala voda na isti način kao i vodenicu [Por.] ♦ dij. var. stružńiță [GPek] ∞ firiz | [Vidi] | |
2058 | firĭe | fire | лице | firĭe [akc. firĭe] (i. ž.) — lice, ten ◊ pînă nu s-a bolnavit, a fuost ruoșu la firĭe, da akuma ĭe galbin ka śara — dok se nije razboleo, bio je rumen u licu, a sada je žut kao vosak [Crn.] ♦ dij. var. fire [akc. fire] ◊ față ĭe parća đi-nainće alu kapu uomuluĭ, da fire ĭe faktura fĭețî: puaće-fi ruoșu la fire, alb, ńegru, pusumorît, tras ... — „faca” je prednja strana čovekove glave, a „fire” je izgled njegovog lica: može biti crven u licu, beo, crn, natmuren, ispijen ... (Rudna Glava) [Por.] ♦ up. față, obraz | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2254 | firuț | firuţ | кончић | firuț (mn. firuță) [akc. firuț] (i. s.) — (demin.) končić, tanak ili kratak konac ◊ asta firuț ĭe prĭa supțîrĭe, nu puot sî kuos ku ĭel — ovaj končić je previše tanak, ne mogu njime da šijem ♦ / fir + suf. —uț ♦ var. firiśiel [Por.] ∞ fir | [Vidi] | |
2316 | fișćaĭkă | fișteică | трака | fișćaĭkă (mn. fișćeĭś) [akc. fișćaĭkă] (i. ž.) — traka 1. (za materijal) traka, kaiš ◊ fișćaĭkă ĭe pîraman đi pînḑă, îngust șî lung — traka je komad platna, uzan i dug 2. (za prostor) uzan i dugačak deo terena; pojas ◊ tata đin moșîĭe mĭ-a dat numa o fișćaĭkă đi ļivađe — otac mi je od imovine dao samo jedan uzan pojas livade ♦ var. fișćiaĭkă ♦ var. fîșćaĭkă ♦ var. fișćik [Por.] ♦ dij. var. fîrșćaĭkă (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. fîrșćeńe (Manastirica, Mlava) [Mlava] | [Vidi] | |
1787 | fiulare | fiulare | полица ? | fiulare (mn. fiulîărĭ) [akc. fiulare] (i. ž.) — 1. polica, donja letva na jarmu ◊ źugu a fuost slab, șî buoĭi kînd a tras, a pokńit fiularĭa — jaram je bio slab, i kad su volovi povukli, pukla je polica 2. (anat.) podgušnjak kod goveda ◊ fiulare sa kĭamă șî pĭaļa đi supt gît la viće, aĭa kare spînḑură đi la buot, păn-la pĭept — „fiulare” je naziv za kožu ispod goveđeg vrata, ona koja visi od njuške do grudi ♦ var. făulare ♦ up. źug [Por.] | [Vidi] | |
2263 | fiuorĭ | fior | језа | fiuorĭ (mn.) [akc. fiuorĭ] (i. ž.) — (psih.) jeza, uzbuđenje ◊ ma ĭau fiuoriļi — obuzima me jeza ◊ atîta ma spumîntaĭ, đi ma luvară fiuoriļi đi frikă — toliko sam se uplašio, da me je uhvatila jeza od straha ♦ var. fiorĭ ◊ fiuorĭ đi muarće — smrtna jeza [Por.] | [Vidi] | |
2182 | fîntîńuară | fîntînioară | изворчић | fîntîńuară (mn. fîntîńuare) [akc. fîntîńuară] (i. ž.) — (demin.) izvorčić, uređen mali izvor sa pijaćom vodom, kladenčić ◊ đ-akuma am fakut numa o fîntîńuară-n padurĭe unđe sînt ku vićiļi, kă izvuoru mi slab — zasad sam uredio samo jedan kladenčić u šumi gde sam sa stokom, jer mi je izvor slab ♦ / fîntîn[ă] + —ĭuară ♦ var. fîntînuță ♦ sin. izvorĭel [Por.] ∞ fîntînă | [Vidi] | |
2253 | Fîraun | Faraon | Фараон | Fîraun (mn. fîrauoń) [akc. Fîraun] (i. m.) — (antr.) (zast.) Faraon 1. nadimak za čoveka romske pripadnosti, zbog verovanja koje su Romi raširili da su poreklom iz Egipta ◊ a veńit în sat kuortu țîgańiesk, ku fîrauonu luor kalărĭ pi kal — došla je u selo ciganska čerga, sa njihovim faraonim na konju ◊ đin poļikră Fîraun, a ĭeșît alće poļikre đi Țîgań: Firu, Firuļiesku, Firanu — iz nadimka Faraon, izašli su i drugi nadimci za Cigane: Firu, Firulesko, Firan 2. (mag.) đavolji poglavnik ◊ draśi au nume, iĭ kĭamă Marku, Ĭordan, da pi fîrauonu luor ăl kĭamă Șoĭtan — đavoli imaju imena, zovu se Marko, Jordan, a njihov se faraon zove Šojtan ♦ var. Firaun [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2229 | fîrfai | forfăi | фрфљати | fîrfai (ĭuo fîrfîĭ, ĭel fîrfîĭe) [akc. fîrfai] (gl.) — (onom.) frfljati, trtljati, brbljati ◊ uomu fîrfîĭe kînd are vro faļinkă, or kînd vorbĭașće ńințaļies — čovek frflja kada ima neku manu, ili kada govori nerazumno ◊ fîrfîĭe aăla kare nare đințî đinainće, șî nu-l înțaļieź śe vorbĭașće — frflja čovek koji nema prednje zube, i ne razumeš ga šta govori ◊ baba s-a mîńiĭat pi muoșu, șî numa fîrfuańe pin kasă — baba se naljutila na dedu, i samo frflja po kući ♦ var. fîrfońa [Por.] | [Vidi] | |
2230 | fîrfońală | forfoteală | фрфљање | fîrfońală (mn. fîrfońielurĭ) [akc. fîrfońală] (i. ž.) — (onom.) frfljanje, trtljanje, brbljanje ◊ nu măĭ puot să sufăr fîrfońala luĭ — ne mogu više da podnosim njegovo frfljanje ♦ var. fîrfaĭală [Por.] ∞ fîrfai | [Vidi] | |
1807 | fîrîma | fărâma | озледити (се) | fîrîma (ĭuo ma farîm, ĭel sa farîmă) [akc. fîrîma] (gl. p. ref.) — ozlediti (se), povrediti (se), polomiti (se) ◊ a kaḑut đin ļiemn șî s-a fîrîmat tuot — pao sa drveta, i sav se polomio ◊ baće kopilu, ama nu-l fîrîma — tuci dete, ali nemoj ga ozlediti ♦ var. farma (Tanda) ♦ var. fîrma (Crnajka) ♦ sin. lovi, vîtama [Por.] | [Vidi] | |
1809 | fîrîmat | fărîmat | озлеђен | fîrîmat (fîrîmată) (mn. fîrîmaț, fîrîmaće) [akc. fîrîmat] (prid.) — ozleđen, izubijan, skrljan ◊ a frînt piśuoru la žuakă, ș-akuma fîrîmat ḑaśe în pat — polomio je nogu u igri, i sada ozleđen leži u krevetu ♦ var. farmat (Tanda) ♦ var. fîrmat (Crnajka) ♦ sin. lovit, vîtamat [Por.] ∞ fîrîma | [Vidi] | |
1808 | fîrîmatură | fărîmătură | озледа | fîrîmatură (mn. fîrîmaturĭ) [akc. fîrîmatură] (i. ž.) — (med.) ozleda, rana od povrede ◊ înga nu mi s-a vinđikat fîrîmatura la piśuor — još mi se nije zalečila ozleda na nozi ♦ var. farmătură (Tanda) ♦ var. fîrmatură (Crnajka) ♦ sin. lovitură, vîtamatrură [Por.] ∞ fîrîma | [Vidi] | |
2923 | fîrșî | fârșî | завршити | fîrșî (ĭuo fîrșîăsk, ĭel fîrșîașće) [akc. fîrșî] (gl. p.) — završiti, dovršiti neku aktivnost ◊ dupa śe fîrșîăsk sapatu la mińe, vin sî ț-ažut șî fîrșîșć șî tu — kad završim kopanje kod mene, doći ću da ti da pomognem da završiš i ti ◊ đi pi fuga s-a fîrșît luna — brzo je protekao mesec ◊ ma mir kînd a fîrșît ĭel kil-aĭa ku rakiu, kă ĭerĭ în kilă a fuost măĭ mult đi žumataće — čudi me kad je on dovršio taj litar rakije, jer je juče u flaši bilo više od pola ◊ ăl fîrșîașće frika, kînd triĭaśe nuapća pi lînga morminț — preseče ga strah, kad noću prolazi pored groblja ♦ var. (inov.) sfîrșî ♦ sin. gaći [Por.] | [Vidi] | |
2924 | fîrșît | fârșât | завршен | fîrșît (fîrșîtă) (mn. fîrșîț, fîrșîće) [akc. fîrșît] (prid.) — završen, dovršen, gotov ◊ sapatu ĭe fîrșît, akuma ńi puńem pi kosît — kopanje je završeno, sada počinjemo sa košenjem ♦ var. sfîrșît [Por.] ∞ fîrșî | [Vidi] | |
2925 | fîrșîtură | sfârșitură | свршетак | fîrșîtură (mn. fîrșîturĭ) [akc. fîrșîtură] (i. ž.) — završetak, kraj nekog posla ◊ akuma vińe, ļenuosu, la fîrșîtura lukruluĭ, kînd ĭe tuot gata — sada dolazi, lenčuga, na svršetku posla, kada je sve gotovo ◊ drumu n-are fîrșîtură — put nema kraja ♦ var. sfîrșîtură [Por.] ∞ fîrșî | [Vidi] | |
1985 | fîrtațî | fârtaţi | братимити се | fîrtațî (ĭuo ma fîrtațîăsk, ĭel sa fîrtațîașće) [akc. fîrtațî] (gl. p. ref.) — bratimiti se, sprijateljivati se, sklapati pobratimstvo, prijateljstvo, drugarstvo; ortakluk ◊ m-a-ntrabă sî ma fîrtațîăsk ku ĭel, ama miĭe nu-nd-o fi pi vuoĭe, ș-așa am ramas numa ka duoĭ kunoskuț — pitao me je da se pobratimimo, ali meni nije bilo baš po volji, pa smo tako ostali samo dva poznanika ♦ var. fîrtașî (fîrtașîăsk, fîrtașîașće) [Por.] ∞ fîrtat | [Vidi] | |
1984 | fîrtat | fârtat | побратим | fîrtat (mn. fîrtaț) [akc. fîrtat] (i. m.) — (fam.) pobratim, prijatelj, drugar ◊ ĭel ĭe fîrtatu mĭeu înga đi la ćińerĭață — on je moj pobratim još od mladosti ◊ fîrtaț buń — dobri prijatelji [Por.] ♦ dij. var. furtat [Crn.][Mlava] | [Vidi] | |
5835 | fîșćemal | peștiman | парче | fîșćemal (mn. fîșćemaļe) [akc. fîșćemal] (i. s.) — (o tkanini) parče, traka; peštemalj ◊ kosîtuori a dus dupa brîu un fîșćemal đi pînḑă, șî ku ĭel a șćers apa đi pi frunće — kosači su nosili parče tkanine za pojasom, i njime su brisali znoj sa čela ♦ var. fîșmal, fîșćik [Por.] | [Vidi] | |
1919 | fĭare | fiere | жуч | fĭare (mn. fĭeri) [akc. fĭare] (i. ž.) — (anat.) žuč ◊ amară ka fĭarĭ — gorko kao žuč ◊ ĭ-a krapat fĭarĭa — puk’o mu je žuč ◊ kînd taĭ puorku, fĭarĭa sa lapîdă, kî ĭe amară — kad kolješ svinju, žuč se baca jer je gorka ♦ var. fĭerĭe (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
2396 | fĭeļ | fel | фела | fĭeļ (mn. fĭelurĭ) [akc. fĭeļ] (i. s.) — fela, vrsta; soj; način ◊ pîkurari a dus kaśuļ într-un fĭeļ — čobani su nosi istu vrstu šubara ◊ lukrăm đ-akuma înainće în alt fĭeļ — radićemo od sada nadalje na drugačiji način ◊ țarańi sînt alt fĭeļ đi uamiń — Carani su drugi soj ljudi ♦ var. fĭelă [Por.] | [Vidi] | |
1914 | fĭerastîĭe | pirostrie | саџак | fĭerastîĭe (mn. fĭerastîĭ) [akc. fĭerastîĭe] (i. ž.) — sadžak, metalni tronožac na kome su se stavljali veliki metalni lonci za kuvanje ◊ pi fĭerastîĭe s-a fĭert kazanu ku mînkare đi nuntă — na sadžaku se kuvao kazan sa hranom za svadbu ♦ var. ferastîĭ [Por.] ∞ fĭer | [Vidi] | |
1958 | fĭerbinće | fierbinte | врео | fĭerbinće (fĭerbinće) (mn. fĭerbinț, fĭerbinće) [akc. fĭerbinće] (prid.) — vreo, vrlo topao; vruć ◊ ĭastă lu kare-ĭ plaśe ḑamă fĭerbinće, miĭe nu — ima kome prija vrela čorba, meni ne ♦ var. ferbinće [Por.] ∞ ferbĭa | [Vidi] | |
2309 | fĭes | fes | фес | fĭes (mn. fĭesurĭ) [akc. fĭes] (i. s.) — fes, vrsta ženskog oglavlja ◊ đemult rar a fuost kîrpĭe șî muĭeriļi vara a mĭers ku kapu guol; pîăru l-adunat în muoț la vîru kapiluĭ, șî pista ĭel a pus fĭesu — nekada su marame bile retke i žene su išle gologlave; kosu su skupljale u ćubu na vrh glave, i preko nje stavljale fes ◊ fĭesu muĭeriļi a-npļećit ku kukița đin ață đi mosuor, kumparată đi la dugaĭe — fes su žene plele kukicom od konca sa kalema, kupljenog u prodavnici [Por.] | [Vidi] | |
1337 | flăkău | flăcău | момак | flăkău (mn. flăkăĭ) [akc. flăkău] (i. m.) — momak, neoženjen mlad muškarac; bećar ◊ ș-a găsît pe vrun flăkău, ku zăče ań măĭ ťinăr ďekît ĭa — našla je sebi nekoga momka, koji je deset godina mlađi od nje [Kmp.] ♦ dij. var. (zast.) flakău ◊ avut șî ĭa un flakău, ama a fuost putuare đi ńitrîbuit — imala je i ona jednoga momka, ali je bio smrdljiva lenčuga [Por.] | [Vidi] | |
1902 | flomînḑîĭe | flămânzie | гладовање | flomînḑîĭe (mn. flomînḑîĭ) [akc. flomînḑîĭe] (i. ž.) — gladovanje, velika i dugotrajna glad ◊ mare flomînḑîĭe lumĭa a sufarat đi vrĭamĭa đi turś; aĭa șî ś-avut đi mînkare, lumĭa n-a kućeḑat să țînă în kasă, numa a pitulat pin padure, or kă a-ngropat pin pomînt — veliko gladovanje su ljudi trpeli za vreme Turaka; ono što su i imali za jelo, ljudi nisu smeli da drže u kući, nego su krili po šumi, ili su zakopavali u zemlju ♦ var. fomăluk, foameluk [Por.] ∞ flomînd | [Vidi] | |
2286 | fluarĭa turśiaskă | ruși-de-toamnă | лепа Ката | fluarĭa turśiaskă [akc. fluarĭa-turśiaskă] (sint.) — (bot.) lepa Kata (Callistephus chinensis), šimirezla, (dosl.) „turski cvet” ◊ fluarĭa turśiaskă krĭașće în bașćauă, înfuare tuamna — lepa Kata raste u bašti, cveta u jesen ♦ var. fluarĭa turkuluĭ ◊ fluarĭa turkuluĭ sa kuļiaźe, sa uskă, șî kînd trîabe sa duśe la morminț, unđe sa dîă đi pomană la-ĭ muorț — lepa Kata se bere, suši, i kad zatreba nosi se na groblje, gde se namenjuje mrtvima [Por.] ∞ fluare | [Vidi] | |
2291 | fluĭeruț | fluieraș | фрулица | fluĭeruț (mn. fluĭeruță) [akc. fluĭeruț] (i. s.) — (muz.)(demin.) frulica ◊ are șî kopilu un fluĭeruț, dakă învață ĭută, o sî-ĭ kumparăm fluir măĭ mare — ima i dete jednu frulicu, ako bude brzo učilo, kupićemo mu veću frulu ♦ var. fluĭerĭel [Por.] ∞ fluir | [Vidi] | |
4733 | flumotuok | flomoștoc | клупко | flumotuok (mn. flumotuoś) [akc. flumotuok] (i. s.) — klupko, grudva ◊ (demon.) al zburatuorĭ să vĭađe ka un flumotuok dîn kare mărg skinćeĭ, kînd aźunźe dîspră kasă unđe ĭe năpraćit, flumotoko-la sa traźe înuntru prăn kuoș — zmaj se vidi kao jedno klupko iz koga izbijaju varnice, kad stigne do kuće u koju je napraćen, to klupko se uvuče unutra kroz dimnjak [Bran.] | [Vidi] | |
71 | flutur | fluture | лептир | flutur (mn. fluturĭ) (i. m.) [akc. flutur] — (ent.) leptir (Lepidoptera) ◊ numa o suartă đi fluturĭ sî profak omidă — samo jedna vrsta leptira se pretvara u gubar [Crn.] ♦ dij. var. fluture [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1991 | fluturuos | fluturos | лептираст | fluturuos (fluturuasă) (mn. fluturuoș, fluturuasă) [akc. fluturuos] (prid.) — 1. leptirast, koji ima oblik leptirovih krila ili je ljuspičast ◊ ḑama đi varḑă a fĭert prĭa mult, akuma ĭe tuată fluturuasă pi đi supra — kupus se predugo kuvao, sada je čorba sva leptirasta na površini ◊ (color) đimult pin dugăĭ a fuost fîărburĭ în duauă fĭelurĭ: farbă făńinuasă, șî farbă fluturuasă, asta aduoĭļa într-o fuarmă đi ļaspiḑ miś, supțîrĭe, șî ļikuratuare — nekada je u prodavnicama bilo dve vrste farbe: „brašnjava” boja, i „leptirasta” boja, ova druga u obliku malih, tankih i svetlucavih ljuspica (Tanda) 2. (fig.) lakouman, prevrtljiv; nestalan; vetropir ◊ m-am lasat đi baĭat kă đi sokoćala mĭa a fuost uom tare fluturuos — napustila sam momka jer je za moj račun bio jako prevrtljiv čovek [Por.] ∞ flutur | [Vidi] | |
1862 | fļankă | fleancă | торокуша | fļankă (mn. fļienś) [akc. fļankă] (i. ž.) — (pej.) torokuša, laprdara; žena koja govori nesuvislo, koja „mlati praznu slamu” ◊ tranka-fļanka — „klati-mlati (praznu slamu)” ◊ așa ĭe fļankă đi muĭarĭe đi n-are parĭake-n sat — takva je žena-torokuša da joj ravne nema u selu ♦ var. fļuankă [Por.] ∞ fļuankă | [Vidi] | |
2048 | fļeś | fleci | сасвим | fļeś [akc. fļeś] (pril.) — sasvim, načisto, potpuno, skroz ◊ a batut pĭatra grîu, l-a fakut fļeś — grad je tukao žito, smlatio ga je načisto ◊ ma prins pluaĭa, m-am udat fļeś — uhvatila me je kiša, pokisao sam skroz ♦ var. fļieś ♦ up. fļuarkă [Por.] | [Vidi] | |
1859 | fļonkańi | fleoncăni | лапрдати | fļonkańi (ĭuo fļonkańiesk, ĭel fļonkańiașće) [akc. fļonkańi] (gl.) — laprdati, lupetati gluposti, fig. „mlatiti praznu slamu” ◊ nu-m fļonkańi tota ḑîua, kă mis satul đi tuaće — nemoj mi laprdati po vasceli dan, jer sam sit svega ♦ var. fļonkai [Por.] | [Vidi] | |
1861 | fļonkańiĭe | fleancănir | лапрдање | fļonkańiĭe (mn. fļonkańiĭ) [akc. fļonkańiĭe] (i. ž.) — (pej.) laprdanje, blebetanje, lupetanje ◊ rar kare va puća sî măĭ sufire fļonkańiĭe kare ĭasă đin gura iĭ — retko ko će moći da podnese laprdanje koje izlaze iz njenih ustiju ♦ var. fļonkańială, fļonkaĭală [Por.] ∞ fļonkańi | [Vidi] | |
1860 | fļuankă | fleancă | лабрња | fļuankă (mn. fļieńś) [akc. fļuankă] (i. ž.) — (pej.) labrnja, gubica; usta ◊ măĭ taś odată, kă kînd îț dau una pista fļuankă, đințî-n trastă aĭ sî duś la kasă! — ućuti već jednom, jer kad te zveknem po labrnji, zube ćeš u torbi kući da nosiš! ♦ var. fļankă [Por.][Pom.] ◊ dăstul lătraș, măĭ înkiđe kîta fļanka-ĭa tîa — (pej.) dosta si lajao, zatvori malo tu tvoju gubicu (Vrbica) [Pom.] ∞ fļonkańi | [Vidi] | |
1863 | fļuarță | fleoarţă | курвештија | fļuarță (mn. fļuorț) [akc. fļuarță] (i. ž.) — 1. (pej.) kurveštija, skitara, „laka” žena ◊ s-a lasat đi șkuală, șî s-a fakut o fļuarță guală — napustila je školu, i postala gola kurveštija 2. (fig.) mekušac, slabić; kilavko, „krpa” ◊ fļuarță đi uom, ar vinđa pi tatî-su đi duauă parîaļe — „krpa” od čoveka, prodao bi rođenog oca za dve pare ♦ var. fļuarkă [Por.] | [Vidi] | |
1864 | fļuarkă | fleoarcă | мокар | fļuarkă (fļuarkă) (mn. fļuorś, fļuarśe) [akc. fļuarkă] (prid.) — 1. mokar, ukvašen ◊ ud fļuarkă — potpuno mokar, mokar do kože ◊ ńi prinsă pluaĭa fara umbrĭelurĭ, șî ńi udarîm fļuarkă — uhvatila nas je kiša bez kišobrana, pa smo pokisli do gole kože 2. (fig.) gnjida, šljam, govno od čoveka ◊ fļuarkă đi uom, nu țîńe vuorba, minće đi uskă, fură đi rupe — šljam od čoveka, ne drži reč, laže pa suši, krade pa cepa ♦ var. fļuarță ♦ sin. ud [Por.] ∞ ud | [Vidi] | |
1903 | foameluk | foameluc | гладна година | foameluk (mn. foamelukurĭ) [akc. foameluk] (i. s.) — (augm.) (fig.) gladna godina, dug period velikog gladovanja ◊ a puvestît aĭ batrîń kă kînd tună sîaśita mare, țîńe șapće ań una-ntruuna, șî dupa ĭa tună foameluku đi lumĭa nare alta-śe mînka, numa skuarță đi śaruoń — pričali su stari, da kad nastupi velika suša, drži sedam godina neprekidno, za njom ide gladna godina kad ljudi nemaju drugi šta da jednu, nego samo cerovu koru ♦ var. fomăluk, fuamećeu [Por.] ∞ fuame | [Vidi] | |
1996 | fofik | fofic | праменак | fofik (mn. fofiśe) [akc. fofik] (i. s.) — 1. (demin.) pramenak, čuperak kose, dlake ili vune ◊ fofik ĭe atîta lînă kît puoț sî prinḑ ku triĭ źiaĭśće — „fofik” je toliko vune koliko možeš da uhvatiš sa tri prsta ◊ a pus un fofik đi lînă la furkă, șî sa faśe maruasă, parke ĭe torkatuare mare — stavila pramenak vune na preslicu, i digla nos kao da je neka velika predilja (Tanda) 2. (fig.) a. polni nagon ◊ la skruafă ĭa trĭekut fofiku, nu-ĭ măĭ đi verît — krmači je prošla „frka”, ne traži više vepra (Rudna Glava) [Por.] ◊ fofiku vińe o parĭake ku vuorba „kĭef”: or iĭ vińe fofiku, or iĭ kĭefu đi futaĭ, tot una țî — reči „fofik” i „ćef” su par: il’ joj dođe „fofik”, ili joj „ćefne” da se jebe, isto ti je (Jasikovo) [GPek] b. polni organ, sikilj ◊ i s-a înflat fofiku, ș-a pļekat în lumĭa albă dupa pulă — (vulg.) natek’o joj je sikilj, pa je krenula u beli svet za kurcem (Blizna) ◊ pļuadă đi muĭarĭe: ĭuo, ḑîk, sî ma glumesk kîta ku ĭa, da ĭa miĭe să-ĭ manînk fofiku — kurvetina od žene: ja reko’ da se malo našalim s njom, a ona meni da joj izjedem sikilj (Rudna Glava) [Por.] c. strasna želja ◊ baba-ntr-o vrĭame a trait ku nuoĭ, numa odată ĭ-a veńit fofiku, șî sa-ntuors la feĭ-sa — baba je jedno vreme živela kod nas, a onda ju je svladala želja, i vratila se ćerki (Topla) [Crn.] ♦ / fofik (demin.) < fofoluok var. < fofoloankă — (euf.) ženski polni organ, vagina ∞ fofoluok | [Vidi] | |
1994 | fofoluankă | fofoloancă | пичка | fofoluankă (mn. fofoluonś) [akc. fofoluankă] (i. ž.) — (zast.) (euf.) pička, pizda; vulva ◊ đi źaba ći kinuĭ, ĭ-a pazîașće fofoluanka iĭ bińe, n-o dă la ńima — uzalud se trudiš, ona čuva svoju pizdu dobro, ne daje je nikom ◊ muĭarĭa „fofoluankă” ĭe în alt fĭeļ „pizdoșćină”, kurvă — žena „fofolonka” je drugim rečima „pizdurina”, kurva ◊ l-aļi batrîńe muĭerĭ nu sa ḑîs „fofoluankă”, numa l-aļi măĭ ćińire — stare žene nisu nazivane „fofolonkama”, samo mlađe ♦ var. popoluankă [GPek] ◊ baĭețîlor, țîńețî-va bińe, ăći vińe o fofoluankă mare pista vuoĭ — momci, drž’te se dobro, ide na vas jedna dlakava pizdurina (Rudna Glava) [Por.] ∞ fofoluok | [Vidi] | |
2330 | fokuļeț | foculeţ | ватрица | fokuļeț (mn. fokuļeță) [akc. fokuļeț] (i. s.) — (demin.) vatrica, mala ili slaba vatra ◊ am adunat kîća krenguță ș-am fakut un fokuļeț, numa să nu-ngĭeț đi frig — skupio sam malo grančica i naložio jednu vatricu, samo da se ne smrznem od hladnoće ♦ var. fokiț, fokișuor [Por.] ∞ fuok | [Vidi] | |
2165 | fonfiu | fonfiu | винка | fonfiu (mn. fonfiĭe) [akc. fonfiu] (i. s.) — (bot.) vinka, vinčica, baštensko cveće (Vinca major) ◊ fonfiu ĭe fluare đin građină, ku fluorĭ vînîće șî ku frunḑă tare ka alu ĭađiră — vinka je baštensko cveće, sa plavim cvetovima i tvrdim listovima kao kod bršljana ♦ var. foĭonfiu (istočni deo Tande) ◊ țîn minće kă a fuost mult foĭonfiu pi lînga gard întraușa șkuoļi, da șî sa kînta un kînćik „Frunḑă vĭarđe, foĭonfiu” — sećam se da je mnogo vinke bilo pored ograde školskog dvorišta, a i pevala se jedna pesma „Zelen listak od vinčice”. [Por.] ♦ dij. var. foĭenfiu (Leskovo) [GPek] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1937 | Forfik | Forfic | Маказа | Forfik [akc. Forfik] (i. m.) — (antr.) Makaza, Makazica, nadimak ljudi koji su se bavili oštrenjem makaza ◊ Žarku Forfik a fuost poļikrit pintru kă avut kovaśiĭe, ș-ă a askuțît la saćiań fuarfiśiļi, śe ĭe kam lukru țîgańiesk — Žarko Forfika („makaza”) dobio je takav nadimak jer je imao kovačnicu i oštrio je seljacima makaze, što je pomalo ciganski posao ♦ var. Forfikă [GPek] ∞ fuarfikă | [Vidi] | |
2126 | frăsîńiș | frăsiniș | јасење | frăsîńiș (mn. frăsîńișurĭ) [akc. frăsîńiș] (i. s.) — (bot.) jasenje, jasenova šuma ◊ luok unđe dîă numa frasîńi, sa kĭamă frăsîńiș — mesto gde raste samo jasen, zove se jasenje ♦ var. frasîńiș [Por.] ∞ frasîn | [Vidi] | |
1804 | frekatură | frecătură | трљање | frekatură (mn. frekaturĭ) [akc. frekatură] (i. ž.) — 1. trljanje, češanje ◊ țuala s-a imat, du-će ku ĭa la śuśur, șî dăĭ o frekatură bună — odelo se isprljalo, odnesi ga na točur i udri mu jedno dobro trljanje 2. trljotina, trag od trljanja ili češanja ◊ sa vĭeđa pi fag o frekatură adînkă, krĭed kă vrun puork sîrbaćik a trĭekut pĭ-aśiĭa, pî s-a frekat — vidi se duboka trljotina na bukvi, verujem da je neka divlja svinja tuda prolazila, pa se češala ♦ var. frĭekală [Por.] ∞ freka | [Vidi] | |
2287 | frengiĭe | frenghie | вренгија | frengiĭe (mn. frengiĭ) [akc. frengiĭe] (i. ž.) — vrengija, kratko uže, palamar ◊ am o frengiĭe, numa ĭe skurtă, nu faśe trĭaba — imam vrengiju, ali je kratka, ne vrši posao ♦ var. vrengiĭe ♦ sin. fuńe [Por.] | [Vidi] | |
2376 | frigare | frigare | ражањ | frigare (mn. frigîărĭ) [akc. frigare] (i. ž.) — ražanj ◊ frigarĭa ĭe o pražînă đi ļiemn tare, kurațată đi skuarță șî askuțîtă la vîr, șî ku mîńiĭu la kuadă, kare ușurĭaḑă învîrćitu — ražanj je motka od tvrdog drveta, očišćena od kore i zašiljena na vrhu, sa drškom na kraju, koja olakšava okretanje ◊ pi frigare s-a fript purśelu, mńelu șî ĭedu; aĭa karńe a fuost măĭ dulśe — na ražnju se peklo prase, jagnje ili jare; takvo meso je najslađe ◊ astîḑ ĭe frigarĭa fakută đi fĭer, șî o-nvîrćiașće motoru la struĭe — danas je ražanj napravljen od metala, a okreće ga motor na struju ♦ var. frigarĭe [Por.] ∞ friźe | [Vidi] | |
1972 | frîmînta | frământa | месити | frîmînta (ĭuo framînt, ĭel framîntă) [akc. frîmînta] (gl. p.) — 1. mesiti, gnječiti, mrviti, sitniti, drobiti ◊ koaža đi malaĭ ĭe tare șî gruasă, nu sa framîntă ļesńe, d-aș vrĭa sî fak kîta „pufă” đin ĭa — projina kora je tvrda i debela, ne mrvi se lako, a hteo bih da napravim malo „pufe” od nje 2. (fig.) lomiti batinama, prebiti ◊ numa sî nu kadă în mîńiļi lu tatî-su, k-ăĭ framîntă uasîļi ku bataĭa — samo da ne padne u očeve ruke, jer će mu samleti kosti batinama ♦ var. frămînta ♦ sin. plumađa, đimika, măśina, zdrumika [Por.] | [Vidi] | |
1974 | frîmîntare | frământare | мешење | frîmîntare (mn. frîmîntîărĭ) [akc. frîmîntare] (i. ž.) — mešenje, gnječenje, sitnjenje, drobljenje ◊ dăĭ o frîmîntare rîapiđe la aluvato-la șî bagăl în śirińe, kopiĭi sînt tare flomînḑ șî nu puot să așćiaće mult — udri jedno brzo mešenje tom testu i turi ga pod crepulju, deca su jako gladna i ne mogu dugo da čekaju ♦ var. frămîntare ♦ var. frîmîntatu, frămîntatu, frîmîntatură [Por.] ∞ frîmînta | [Vidi] | |
1973 | frîmîntat | frământat | мешен | frîmîntat (frîmîntată) (mn. frîmîntaț, frîmîntaće) [akc. frîmîntat] (prid.) — 1. mešen, izmešen, mleven, samleven, gnječen, izgnječen, sitnjen, usitnjen, drobljen, izdrobljen ◊ pîńa ĭe bună kînd ĭe aluvatu frîmîntat bińe — hleb je dobar kada je testo dobro izmešeno 2. (fig.) zlostavljen, mučen, slomljen (batinama), umoran, fizički smoren teškim radom ◊ am lukrat tuata nuapća, ș-akuma mis atita đi frîmîntat đi nu puot sta în piśuare — radio sam celu noć, i sada sam tako slomljen da ne mogu stajati na nogama ◊ sînt frîmîntat parke ma mîśinat muara — slomljen sam kao da me je mlela vodenica ♦ var. frămîntat ♦ sin. plumađit, đimikat, zdrobit [Por.] ∞ frîmînta | [Vidi] | |
1818 | frînțuańe | frontoane | забат | frînțuańe (mn. frînțuoń) [akc. frînțuańe] (i. ž.) — zabat, kalkan, trouglasti deo čeone ili zadnje strane kuće, čiji je krov na dve vode ◊ la frunțuańa kîășî sa lasă duauă gîăurĭ în patru kuolțurĭ, or una înkruśată, pi kare sa rasuflă puodu — na zabatu se ostavljaju dve četvrtaste rupe, ili jedna u obliku krsta, kroz koje se tavan provetrava [Por.] ♦ dij. var. franțîaļe (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. frunțuańe (Topla) [Crn.] ♦ / < frunće ∞ kasă | [Vidi] | |
2276 | frĭenga | frenție | френга | frĭenga (mn. frĭengie) [akc. frĭenga] (i. ž.) — (med.) frenga, francuska bolest, sifilis ◊ frĭenga ĭe buală ibomńiśiaskă; đi buala-ĭa la muĭerĭ a pikat nasu — frenga je ljubavnička bolest; od te bolesti ženama su otpadao nos ♦ var. frenga [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1999 | frumuos | frumos | леп | frumuos (frumuasă) (mn. frumuoș, frumuasă) [akc. frumuos] (prid.) — lep a. (za čoveka) osoba lepog izgleda ◊ fata mare ĭe frumuasă, a mîžlośină ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭa, da a mikă șî măĭ frumuasă, kî ĭe măĭ frumuasă đi kît ĭaļe amîndoă, da asta śe are numa șapće ań, mi sa-m pare k-o sî fiĭe măĭ frumuasă pista tuoț — starija ćerka je lepa, srednja lepša od nje, najmlađa je najlepša, jer je lepša od obe, ali ova koja ima samo sedam godina, čini mi se biće najlepša od svih b. (za predmete) lep, ukrašen, skladnog oblika, koji pored funkcije ima i lep izgled ◊ am avut un kuțît ku plasîaļe frumuasă, adîns înfrumoșaće pi plaku mĭeu, ama mi l-a furat — imao sam jedan nož sa lepim kanijama, posebno ukrašenim po mom ukusu, ali su mi ga ukrali c. (za posao) dobro, kvalitetno i stručno urađen posao ◊ ma duk la un barbarĭ sî ma ratungă, k-am uḑît kă tunźe frumuos — idem kod jednog brice da me podšiša, jer sam čuo da lepo šiša d. (za vreme) lepo, vedro vreme ◊ sa razbună, o sî fiĭe ḑîua frumuasă — razvedrilo se, biće lep dan ◊ mi sa-m pare kî ĭerńiļi a fuost măĭ frumuasă în kopilariĭa-mĭa, đi kît śe sînt akuma — čini mi se da su zime bile lepše u mom detinjstvu, nego što su sada e. (za osećanja) lepo, prijatno, milo, drago, slatko ◊ mult mi frumuos kînd ma ginđiesk la ĭa, kînd îm dîă-n gînd kît ĭe đi dulśe șî frumuos țukatu ku ĭa, ma topĭesk tuot — mnogo mi je lepo kad mislim na nju, kad se setim koliko je slatko i lepo ljubljenje sa njom, sav se istopim ◊ (komp.) tare frumuos — jako lepo ◊ mult frumuos — mnogo lepo ♦ sin. mîndru [Por.] ♦ dij. var. frumos [Buf.] | [Vidi] | |
2402 | frunḑuļiță | frunzuliţă | листић | frunḑuļiță (mn. frunḑuļițe) [akc. frunḑuļiță] (i. ž.) — (demin.) (bot.) listić, mali list biljke ◊ fluarĭa a rîsarit, ș-a slubaḑît frunḑuļița, ginđesk kî o sî sa prindă — cvet je iznikao i pustio listić, mislim da će se primiti ♦ var. frunḑîșuară ♦ / frunḑă + suf. -uļiță [Por.] ∞ frunḑă | [Vidi] | |
1897 | fuame | foame | глад | fuame (mn. fuomĭ) [akc. fuame] (i. ž.) — glad, osećaj potrebe za hranom ◊ mare ĭe fuamĭa la-l sarak — velika je glad u siromaha ◊ muor đi fuame — umirem od gladi ♦ var. fuamiće [Por.] | [Vidi] | |
1936 | fuarfikă | foarfecă | маказе | fuarfikă (mn. fuarfiś) [akc. fuarfikă] (i. ž.) — (ret.) makaze, pribor za sečenje, šišanje ili strizanje ◊ ku fuarfiśiļi s-a tuns uoiļi, da șî uamińi — makazama su se strizale ovce, a i šišali ljudi ◊ fuarfiśiļi aĭ nuoștri a kumparat đi la țîgań — makaze su naši kupovali od Cigana ◊ fuarfiś đi taĭat la pļek — makaze sa sečenje lima ◊ fuarfiś đi taĭat la viĭe — makaze za rezanje vinograda ◊ fuarfiś đi kusut — šivaće makaze ♦ var. fuarfiś ◊ fuarfiśiļi au duauă masîaļe, șî la una îĭ sa ḑîśe fuarfikă — makaze imaju dva sečiva, i jedno zovemo „fuarfika” ◊ dîăm o parĭake đe fuarfiś — daj mi jedan par makaza (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
3375 | fufuļikă | cipcină | типац | fufuļikă (mn. fufuļiśe) [akc. fufuļikă] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ ĭarba fufuļikă a dat pin padurĭ șî pi kîrșuaće, șî uoĭļi a paskuto numa pănă a fost vĭarđe, kă dupa śe s-a uskat n-a măĭ fost đi ńimika — tipac je rastao po šumama ili ostenjacima, i ovce su ga pasle samo dok je bio zelen, jer kad bi se osušio, nije više bio ni za šta [Por.] ♦ dij. var. fufuļiśe [Crn.] ∞ ćipșînă | [Vidi] | |
3374 | fufuļiśe | cipcină | типац | fufuļiśe (mn. fufuļiś) [akc. fufuļiśe] (i. ž.) — (bot.) tipac (Festuca glauca) ◊ fufuļiśe ĭe numiļi adoĭļa lu un fĭeļ đi ĭarbă kare o kĭamă ćipșînă — „fufuljiče” je drugi naziv za jednu vrstu trave koja se zove „ćipšina” (tupac) [Crn.] ♦ dij. var. fufuļikă (Rudna Glava) [Por.] ∞ ćipșînă | [Vidi] | |
638 | fugarĭ | fugar | бегунац | fugarĭ (mn. fugari) [akc. fugarĭ] (i. m.) — 1. begunac ◊ fugarĭ đi puoćiră — begunac pred poterom 2. izbeglica, lice koje je pobeglo sa svoje teritorije da bi se spasilo ◊ a fuost fugarĭ đi vrĭamĭa đi namț — bio je izbeglica za vreme nemačke okupacije 3. dezerter ◊ fugarĭ đin vuoĭskă — dezerter iz vojske [Crn.] ♦ dij. var. fugaș [Por.] ∞ fuźi | [Vidi] | |
3140 | fulźer | fulger | муња | fulźer (mn. fulźerĭ) [akc. fulźer] (i. m.) — munja ◊ sa văḑu đinoarļea un fulźer, fulźeră la răsărit — videla se malopre jedna munja, sevnula je na istoku [Crn.] ♦ dij. var. sfulđir [Por.] | [Vidi] | |
2827 | fumuriu | fumuriu | пепељав | fumuriu (fumuriĭe) (mn. fumuriĭ, fumuriĭe) [akc. fumuriu] (prid.) — (zast.) (color) pepeljav, siv ◊ fumuriu a ḑîs babiļi đi śeva śi ĭe sur, ka śanușa — pepeljavo su nazivale babe nešto što je sivo, kao pepeo ♦ var. fumără ♦ sin. sur [Por.] ∞ fum | [Vidi] | |
2195 | Fundîrĭ | Fundir | Дупиш | Fundîrĭ [akc. Fundîrĭ] (i. m.) — (antr.) Dupiš, Dupište, Zadnjić, lik iz vlaške bajke ◊ Fundîrĭu ĭe kopilu al măĭ mik đintr-o povastă ku muĭarĭe kare avut mulț kopiĭ, șî iĭ a pļekat în lume, da Fundîru, kînd a krĭeskut, a pļekat să-ĭ kaće — Dupiš je najmlađe dete u jednoj bajci o majci koja je imala mnogo dece koja su sva pošla u svet, a Dupiš je, kad je odraso, krenuo za njima da ih traži ♦ var. Fundiș [Por.] ∞ fund | [Vidi] | |
2209 | fuńiźină | funingine | чађ | fuńiźină (mn. fuńiźiń) [akc. fuńiźină] (i. ž.) — čađ, ugljenik u obliku lakog praha koji se taloži iz dima i plamena; gar ◊ fuńiźina sa faśe pi kuoș or pi ćunk — čađ se hvata na dimnjaku, ili čunku ◊ fuńiźină muĭeriļi a pus în śară topită, șă đin mistakatura-ĭa a luvat ku konđeĭu ș-ankonđeĭat uauļi đi pașć — čađ su žene stavljale u rastopljeni vosak, i iz te mešavine uizimale kondeljom i šarale uskršnja jaja ♦ var. fuńinźină [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2145 | fuonf | fonf | безуб | fuonf (fuonfă) (mn. fuonfi, fuanfe) [akc. fuonf] (prid.) — (anat.) bezub, koji nema nijedan zub u glavi ◊ dĭeda a trait o sută đi ań, ș-a murit ku tuoț đințî-n kap, d-akuma lumĭa ćinără ramîńe fuanfă — deda je živeo sto godina, i umro je sa svim zubima u glavi, a danas mladi ljudi ostaju bezubi ♦ up. șćirb ◊ șćirb măĭ are vrun đinće, da fuonfu n-are ńiś unu — krezub i ima neki zub, a bezub nema nijedan ♦ var. fuanful (Rudna Glava) ♦ up. fîrnau, îrnau [Por.] ∞ fonfăi | [Vidi] | |
844 | furkuoń | furcoi | рогуље | furkuoń (mn. furkuańe) [akc. furkuoń] (i. s.) — (augm.) rogulje, drvena vila za seno sa dva zuba i dugom drškom ◊ đi grîmađit klańa trîabe furkuoń țapîn — za plašćenje sena potrebne si jake rogulje ♦ / (augm.) < furkă [Por.] ♦ dij. var. furčerĭ (Dupljana) [Kmp.] ∞ furkă | [Vidi] | |
2459 | furtat | fârtat | побратим | furtat (mn. furtaț) [akc. furtat] (i. m.) — pobratim, veliki prijatelj ◊ am un furtat, măĭ bun ĭe dăkĭt fraćiļe al mĭeu — imam jednog pobratima, bolji je od mog brata [Mlava] ♦ dij. var. fîrtat [Por.] ∞ fîrtat | [Vidi] | |
2220 | fusuļieț | fusuleţ | вретенце | fusuļieț (mn. fusuļieț) [akc. fusuļieț] (i. m.) — (demin.) vretence, malo vreteno ◊ mĭ-a fakut muoșu un fusuļieț, nu puot sî tuork ku ĭel, l-am dat la ńipoțikă sî sa žuaśe — napravio mi je čiča jedno vretence, ne mogu da predem sa njim, dala sam ga unučici da se igra ♦ var. fusuļeț, fusuļik [Por.] ∞ fus | [Vidi] | |
1945 | futaș | futaș | јебач | futaș (mn. futaș) [akc. futaș] (i. m.) — (vulg.) jebač, muški seksualni partner ◊ ĭel a fuost futașu mĭeu mulț ań, da ĭuo nu l-am spus la ńima — on je dugo godina bio moj jebač, ali ja ga nisam otkrila nikom ◊ futaș bun șî kî pîntaluońi ļegaț prinđe muĭarĭa măĭ bună — dobar jebač i sa zavezanim pantalonama osvaja najbolju žensku [Por.] ♦ var. futńik (Ranovac) [Mlava] ∞ fuće | [Vidi] | |
1951 | futașîuluĭ | futașiului | јебено | futașîuluĭ [akc. futașîuluĭ] (pril.) — (vulg.) jebeno, raditi što na jebački način, bez razmišljanja, ofrlje ◊ zîdarĭo-la lukră đ-a futașîuluĭ: numa-ț mînžîașće uoki ku vuorbe dulśe, da zîdu sa duśe drakuluĭ — onaj zidar radi jebeno: samo ti maže oči slatkim rečima, a zid ode dođavola ♦ var. futașîuļa [Por.] ∞ fuće | [Vidi] | |
3276 | gaćit | gătit | завршен | gaćit (gaćită) (mn. gaćiț, gaćiće) [akc. gaćit] (prid.) — 1. (o poslu) završen, svršen; gotov ◊ ăl așćată lukru gaćit — čeka ga svršen posao 2. (o jelu) zgotovljeno, skuvano, zaprženo ◊ mînkarĭa a fuost đemult gaćită, ama ĭel n-a veńit la vrĭame, șî mînkarĭa s-a raśit — jelo je odavno bilo zgotovljeno, ali on nije došao na vreme, pa se jelo ohladilo [Por.] ♦ dij. var. gatat (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ sup. ńigaćit, ńidogaćit [Por.] ∞ gata | [Vidi] | |
40 | gainarĭ | găinаţ | кокошји измет | gainarĭ (mn. gainarĭe) [akc. gainarĭ] (i. m.) — 1. kokošji izmet ◊ gainarĭu ĭe kakatu gaińiluor — gainar je kokošiji izmet 2. ptičji izmet uopšte ◊ uńi ḑîk gainarĭ șî la kakatu păsîrilor — neki kažu „gainar” i za ptičji izmet ♦ var. gainuș, gainat [Por.] ♦ dij. var. găinat [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2212 | gaļiată | găleată | кабао | gaļiată (mn. gaļieț) [akc. gaļiată] (i. ž.) — (tehn.) kabao, drvena posuda za tečnost; vedro; kofa ◊ gaļiata ĭe vas skobit în ļiemn muaļe, în kare s-a dus apă pi kobilkă, în kare s-a muls uoiļi or s-a-nkĭegat lapćiļi la baśiĭe — kabao je drveni sud izdubjen u mekom drvetu, u kome se na obramici nosila voda, u kome se muzle ovce ili se sirilo mleko na bačiji ◊ gaļiată la butuońu đi muară — kablina, drvena cev na kraju vodeničkog badlja, kroz koju voda pada na vitlo ◊ (zast.) (demin.) gaļețuĭkă, gaļiată mikă la butuońu đi muară, kare sa baće-n gaļiată kînd trîabe sî sa mićikuļiaḑă apa śe kađe pi ruata muori — cipun, cifun šuplja drvena cev na donjem delu vodeničnog badlja, koja se umeće u kablinu kada treba da se umanji protok vode na vodenično vitlo ♦ var. gaļată ♦ sin. vadră [Por.] ∞ vas | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2350 | gargazală | gălăgie | галама | gargazală (mn. gargazălurĭ) [akc. gargazală] (i. ž.) — 1. (za zvuk) galama, larma; halabuka ◊ sa adunară tuoț, șă înśepură ku gargazală: vorbăsk șî sa zbĭară într-un glas, nu-ĭ înțaļaźe ńiś draku — skupiše se svi, i počeše sa galamom: pričaju i viču svi u jedan glas, ne može ni đavo da ih razume ♦ var. gărgazală, gîrgozală ♦ sin. larmă, zguomît [Por.] 2. (za skup) mnoštvo ljudi, masa, vreva, stiska ◊ ažuns marfă ĭepćină la dućan, șî s-a fakut o gargazală đă uamiń — sigla je jeftina roba u prodavnicu, i skupila se masa ljudi [Mlava] | [Vidi] | |
3208 | gasî | găsi | наћи | gasî (ĭuo gasăsk, ĭel gasîașće) [akc. gasî] (gl. p. ref.) — naći, pronaći, otkriti ◊ așa uom nu sa puaće gasî în țara întrĭagă — takav se čovek ne može naći u celoj zemlji ◊ la gasît muort — našli ga mrtvog ◊ uom vikļan, a gasît kum să lukre aĭa măĭ ușuor, fara nakaz — mudar čovek, otkrio je kako to da radi lakše, bez muke ◊ a sapat, ș-a gasît bańi îngropaț înka-n ćimpu turśiluor — kopali, i našli pare zakopane još u tursko vreme ◊ gasăo kînd ĭe sîngură — nađi je kad je sama ♦ dij. var. găsî (Manastirica, Ključ) [Pad.] ♦ sin. afla, zafla [Por.] | [Vidi] | |
3277 | gatat | gătat | завршен | gatat (gatată) (mn. gataț, gataće) [akc. gatat] (prid.) — (o poslu) završen, svršen, gotov ◊ konaku muori gatat, ku suoba lu morarĭ unđe r-a fakut vatra fuokuluĭ, a i s-a ḑîs ođekļiĭe — završen vodenični konak, sa vodeničarovom sobom gde se ložila vatra, nazivao se odžaklija [Mlava] ♦ dij. var. gaćit [Por.] ∞ gata | [Vidi] | |
1970 | gavană | găvan | гаванка | gavană (mn. gavień) [akc. gavană] (i. ž.) — gavanka, velika drvena kašika sa dugačkom drškom; kutljača ◊ gavana a fuost ļingură mare đi ļiemn, đi mistakat mînkarĭa kînd s-a sprimit pi la nunț, la prazńiśe or pi la pomeń — gavanka je bila velika drvena kašika za mešanje jela kada se spremalo za svadbe, slave ili daće ◊ gavana a fuost fakută đin ļiemn adîns, kum ĭe palćinu, or źugastru, măĭ rar đin alće ļiamńe — gavanka je bila izrađena od posebnog drveta, kao što je javor ili klen, ređe od druge vrste drveta ◊ pi gavana a duso pîkurari ļegată la brîu, atunśa ĭa ḑîs „śobană” — gavanku su čobani nosili okačenu o pojas, tada su je zvali „čobanka” ♦ var. gavan (Tanda) ♦ sin. śobană [Por.] | [Vidi] | |
3360 | gigiļik | gîgîlice | мали | gigiļik (gigiļikă) (mn. gigiļiś, gigiļiśe) [akc. gigiļik] (prid.) — (za živo, što raste) mali, sitan, zakržljao, koji je po razmerama ispod prosečnog ◊ a-nparțît krumpiĭi: aĭ marĭ într-o parće, aĭ gigiļiś în alaltă — podelio je krompir: veliki na jednu stranu, a sitan na drugu ◊ are o gramadă đi kopiĭ, ama tuoț sînt ńișći gigiļiś, parke sînt pituļiś, da nus — ima gomilu dece, ali su svi malecki, kao da su patuljci, a nisu ♦ var. mik, marunt; pituļik [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1580 | gimotuok | ghemotoc | клупче | gimotuok (mn. gimotuaśe) [akc. gimotuok] (i. s.) — klupče, malo klube ◊ kînd ma-nvațat muma sî fak la gĭame, ĭa ma mînat întîń sî dau ku ața dupa patru źeĭśe, sî fak un gimotuok, șî pi ĭel pĭe urmă sî fak gĭemu-ntrĭeg — kada me je majka učila da motam klubad, prvo me je terala da motam jedno klupče oko četiri prsta, pa tek onda na njega da namotam celo klube (Rudna Glava) ♦ var. gĭemotuok (Tanda) ♦ sin. vlumotuok [Por.] ∞ gĭem | [Vidi] | |
1761 | giora | gheura | љуштити | giora (ĭuo gĭeur, ĭel gĭaură) [akc. giora] (gl. p.) — ljuštiti, skidati ljusku ili koru sa ploda ◊ sa gĭaură pasuĭu đi postaĭkă, șî nuka ku aluna đi giuakă vĭarđe — ljušti se pasulj od mahune, a i orah i lešnik od zelene kore ♦ var. geora (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
2914 | giśi | ghici | одгонетати | giśi (ĭuo giśesk, ĭel giśașće) [akc. giśi] (gl.) — odgonetati 1. odgonetati zagonetke ◊ la șîḑîtuorĭ đemult, la tuoț măĭ mult ļ-a fuost drag sî giśaskă la śumĭelś — na sedeljkama nekad, svi su najviše voleli da odgonetaju zagonetke 2. pogađati, otkrivati ◊ giśașće, śe ța-m dus în trastă — pogodi, šta sam ti doneo u torbi 3. predviđati, prognozirati vreme ◊ pi zovîrńitu suariluĭ aĭ batrîń a giśit kum o să fiĭe vrĭamĭa mîńe ḑî — po zalasku sunca, stari su pogađali kakvo će biti vreme sutradan ◊ dupa kum zbuară gîrluźiļi tuamna, lumĭa a giśit kum o să fiĭe ĭarna — prema letu gusaka ujesen, ljudi su pogađali kakva će biti zima 4. (mag.) gatati, vračanjem otkrivati budućnost, ili uzrok bolesti ◊ vrîžîtuarĭa giśașće-n buobe đi kukuruḑ — vračara gata u zrna kukuruza ♦ (u izr.) giśu-miśu — abrakadabra ♦ var. giśiesk [Por.] | [Vidi] | |
3125 | gîlbińi | gălbini | жутети | gîlbińi (ĭuo gîlbińesk, ĭel gîlbińașće) [akc. gîlbińi] (gl. nesvrš.) — žuteti; žutiti 1. (color) žuteti, dobijati žutu boju ◊ frunḑa tuamna gălbińașće șî roșașće, șî pikă đin ļemn pi pomînt — lišće u jesen žuti i crveni, i pada s drveta na zemlju 2. (med.) bledeti, gubiti krv u licu ◊ muma, kînd auḑî kî ĭ-a perit kopilu, înkrîmeńi, înśepu să gălbińaskă, șî kaḑu pi pomînt — majka, kad ču da joj je poginuo sin, zanemi, poče da bledi, i pade na zemlju ♦ var. gălbińi ♦ up. îngîlbińi [Por.] ∞ galbin | [Vidi] | |
2716 | gîlśauă | gâlceavă | свађа | gîlśauă (mn. gîlśevĭ) [akc. gîlśauă] (i. ž.) — svađa ◊ gîlśaua ĭe kînd duoĭ or măĭ mulț uamiń, zbĭară mîńiuos uńi pi alțî — svađa je kad dvoje ili više ljudi, viču ljutito jedni na druge ◊ gîlśauă ĭe kînd sînt uamińi mîńiuoș șî vorbĭesk intro vrĭame; atunśa zbĭară unu pi altu kă ńima pi ńima nu askultă — svađa je kad su ljudi ljuti i govore u isto vreme, tada viču jedan na drugog, jer niko nikog ne sluša ◊ đi mulće uorĭ, đin gîlśauă uomu ĭasă ku kapu spart, kî dupa ĭa vińe bataĭa — više puta, čovek iz svađe izađe sa razbijenom glavom, jer iza nje dolazi tuča ♦ var. gîlśavă ♦ sin. zgomît, sfadă, śartă, śarkă [Por.] | [Vidi] | |
827 | gîltuop | gâldău | вир дубок | gîltuop (mn. gîltuapĭe) [akc. gîltuop] (i. s.) — (augm.) veliki i dubok vir u vodi ◊ gîltuop ĭe ćișnă mare șî adînkă — veliki i duboki tišak u rečnoj matici ♦ / < gîltînă ♦ var. gîltuoń [Por.] ∞ gîltînă | [Vidi] | |
2643 | gîngaĭală | gângăveală | муцање | gîngaĭală (mn. gîngaĭelurĭ) [akc. gîngaĭală] (i. ž.) — (med.) mucanje, zamuckivanje ◊ mama a pațît đi gîngaĭală grĭa — baba je patila od teškog mucanja ♦ var. gîngańiĭe [Por.] ∞ gîngai | [Vidi] | |
4549 | gîngońașće | gângonește ? | гркаво | gîngońașće [akc. gîngońașće] (pril.) — (muz.) grkavo, grleni način pevanja uz sviranje frule; guturalno ◊ kînd sa ḑîśe dăn fluer, șă sa kîntă dăn gît, sa ḑîśe kă kîntă gîngońașće — kad se svira frula i peva iz grla, kaže se da svira grkavo ♦ var. gîngońiuluĭ [Mlava] ∞ gîngai | [Vidi] | |
4936 | gînžăĭ | gânjei | тулац | gînžăĭ (mn. gînžăĭe) [akc. gînžăĭ] (i. s.) — (tehn.) tulac, toce ◊ gînžăĭ ĭe țauă đi ļemn, înțapată în gaura lu pĭatra muori a đi žuos, pin kare trĭaśe stăńu alu fusu muori — tulac je drvena cevka, uglavljena u rupu donjeg vodeničnog kamena, kroz koju prolazi senj vodeničnog vretena ◊ gînžăĭu ĭe fakut đin salkă ruoșe, kî ĭa ĭe muaļe đi lukru, da nu sa tośașće ĭuta — tulac je napravljen od crvene vrbe, jer je ona meka za obradu, a ne troši se brzo ◊ kînd stăńu manînkă gînžăĭu, șî gaura îĭ sa faśe ovat, îĭ sa bat pĭańe în parća-ĭa pănă gaura nu sa totîrļaḑă ĭară — kad senje ojede tulac, i rupa postane jajolika, udaraju se klinovi sa te strane dok rupa ponovo ne postane okrugla ♦ var. grinžăĭ [Por.] ∞ gînž | [Vidi] | |
2705 | gîrći | gârtoni | гроктати | gîrći (ĭuo gîrćiesk, ĭel gîrćiașće) [akc. gîrći] (gl.) — (onom.) groktati (za svinje) ◊ puorśi gîrćiesk măĭ mult kînd sînt flomînḑ — svinje grokću najviše kada su gladne ♦ var. gîrśi (gîrśiesk, gîrśiașće) [Por.] | [Vidi] | |
1993 | gîrgariță | gărgăriţă | гагрица | gîrgariță (mn. gîrgariță) [akc. gîrgariță] (i. ž.) — (ent.) gagrica (Dermestes larderius), insekt koji napada zrnastu hranu ◊ gîrgarița ĭe guangă ńagră, sa faśe đin buob đi grîu, đi pasuĭ or đi kukuruḑ, kînd sînt buabiļi batrîńe, kînd nu-s proîmblaće șî kînd sa-nśintă đi kaldură — gagrica je crna buba koja se izleže iz zrna žita, pasulja ili kukuruza, kada je zrnevlje staro, kada se ne premeće i kada je sparno vreme ◊ gîrgarița manînkă ińima buobuluĭ, șî ĭel nuĭe đi ńimika, giuakă guală — gagrica jede „srce” zrna, i ono nije ni za šta, prazna ljuska ◊ ļak đi gîrgariță n-a fuost, a śerkat aĭ batrîń șî ku fańină đi var ńistîmparat, ńimika n-ažutat, numa să-l țîn la luok vîntuos, șî đes să-l proîmbļi — leka za gagricu nije bilo, probali su stari i „brašnom” od negašnog kreča, nište nije pomagalo, sem držanja zrna na promajnom mestu, i često premetanje (kaz. Janko Blagojević) [GPek] | [Vidi] | |
1416 | gîrgaun | gărgăun | стршљен | gîrgaun (mn. gîrgauń) [akc. gîrgaun] (i. m.) — (ent.) stršljen (vespa crabro) ◊ gîrgauńi sînt răĭ, kînd ći muśkă ći umfļi tuot, da puoț șî sî muorĭ — stršljeni su opasni, kad te ujedu sav otekneš, a možeš i da umreš [Por.] ♦ dij. var. gargauńe [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1417 | gîrgaunar | gărgăunar | стршљеново гнездо | gîrgaunar (mn. gîrgaunarĭe) [akc. gîrgaunar] (i. s.) — (ent.) stršljenovo gnezdo ◊ kuĭbu lu gîrgaun ĭe fakut ka un kîśulan, atîrnat đi vro grindă în puod, or ļipit pi vrun ļiemn, da sa kuĭbarĭesk gîrgauńi șî-n butuarkă — stršljenovo gnezdo je kao neka šubara, okačena o gredu na tavanu, ili zalepljena na drvo, a stršljeni se gnezde i u šupljlem stablu [Por.] ♦ dij. var. gargaunarĭ [Crn.] ∞ gîrgaun | [Vidi] | |
3998 | gîržab | gârjob | грбав | gîržab (gîržabă) (mn. gîržabĭ, gîržabe) [akc. gîržab] (prid.) — (med.) grbav ◊ gîržab ĭe uom kare đin vro buală ĭ-a krĭeskut șauă-n șîaļe, șî ĭel s-a-ngržobat într-o parće — grbav je čovek koji je od neke bolesti dobio grbu na leđima, pa se nakrivio na jednu stranu ♦ var. gîržobat, îngîržobat [GPek] ♦ dij. var. gîžab (Tanda) ♦ dij. sin. kokoșat (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
2660 | gîsak | gânsac | гусан | gîsak (mn. gîsaś) [akc. gîsak] (i. m.) — (ornit.) gusan, mužjak guske ◊ am śinś gîșć șî un gîsak — imam pet gusaka i jednog gusana ♦ var. gîskan [Por.] ∞ gîskă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5900 | gîzdariĭe | avere | газдинство | gîzdariĭe (mn. gîzdariĭ) [akc. gîzdariĭe] (i. ž.) — 1. (augm.) gazdinstvo, imovina; posed ◊ makra kît să fiĭe gîzdariĭa saćanuluĭ, đin ĭa saćanu astîḑ nu puaće trai — makar koliko bilo seljakovo gazdinstvo, od njega seljak danas ne može živeti ◊ a dat gîzdariĭa pi bĭețîĭe — proćerdao imovinu na pijanstvo ♦ var. gîzdaluk 2. gazdovanje ◊ gîzdariĭa luĭ n-a țînut mult, l-a skimbat aĭ măĭ ćińirĭ — njegovo gazdovanje nije trajalo dugo, smenili ga mlađi [Por.] ∞ gazdă | [Vidi] | |
2341 | gĭep | ghep | вршалица | gĭep (mn. gĭepurĭ) [akc. gĭep] (i. s.) — (tehn.) gep, vršalica na konjski pogon ◊ gĭepu ĭe o fuarmă dă mașînă dă trăirat, kare a mînato kalu — gep je jedna vrsta vršalice koju je pokretao konj ♦ var. gĭeb [Mlava] ◊ gĭepu a fuost la nuoĭ întra trăirat la arĭe ku vînt, șî trăirat la mașîń ku motuară — gep je kod nas bio između vršidbe na guvnu, sa vetrom, i vršidbe na vršalicama sa motorom (Rudna Glava) ♦ up. arĭe, drĭeș [Por.] | [Vidi] | |
2704 | gĭorțaĭală | ghiorţaială | крчање | gĭorțaĭală (mn. gĭorțaĭaļe) [akc. gĭorțaĭală] (i. ž.) — (onom.) krčanje praznih creva ◊ nu mis flomînd, da s-a pus o gĭorțaĭală pi mińe, puaće fi vro buală — nisam gladan, a spopalo me je krčanje creva, možda je neka bolest ♦ var. gĭorțońală [Por.] ∞ gĭorț | [Vidi] | |
3723 | Gĭorge | Gheorghe | Ђорђе | Gĭorge [akc. Gĭorge] (i. m.) — (antr.) Đorđe, muško lično ime ◊ pi źińir-mĭu al đintîń l-a kĭemat Gĭorge, s-a rapus, saraku, ćinîr — prvi zet mi se zvao Đorđe, umro je, siroma, mlad ♦ var. Gĭorgi ♦ (augm.) Gĭorgan ♦ (demin.) Gĭorgiță [Por.] | [Vidi] | |
2260 | gogoman | gogoman | сељак | gogoman (mn. gogomań) [akc. gogoman] (i. m.) — 1. (pej.) seljak, čovek sa sela; seljačina ◊ ar vińit gogomańi đi la sat, șî ń-ar luvat lukru — došle su seljačine sa sela, i uzele nam posao ◊ nu vorbi rumîńiașće, kă nu iș gogoman — ne govori vlaški, jer nisi seljak 2. (fig.) glupak, tupavko ◊ nu poaće gogomano-la să-nțaļagă, k-ăĭ forte prost — ne može taj glupak to da shvati, jer je veoma prost ♦ var. guguļan [Buf.] ♦ dij. var. guguman [Por.] ∞ Guguļan | [Vidi] | |
2258 | gogonat | gogonat | јајолик | gogonat (gogonată) (mn. gogonaț, gogonaće) [akc. gogonat] (prid.) — jajolik, ovalan; sferičan; ispupčen ◊ kapu uomuluĭ nuĭe totîrlat, numa gogonat — ljudska glava nije okrugla, nego jajolika ◊ fundu kaldîări ĭe gogonat, nuĭe ńiaćid, numa are kîta burtă — dno bakrača je sferično, nije ravno, nego ima mali trbuh ♦ var. gogońieț ♦ sin. bobonat [Por.] ♦ up. guguńeț [GPek] ∞ guagă | [Vidi] | |
4987 | golokrak | cu picioarele goale | голоног | golokrak (golokrakă) (mn. golokraś, golokraśe) [akc. golokrak] (prid.) — golonog ◊ golokrak ĭe tot nata kare n-are pîntaluoń or suknă pi ĭel — golonog je svako koji nema pantalone ili suknju na sebi ◊ kînd am fuost kopiĭ miś, tota vara am mĭers golokraś — kad smo bili mala deca, celog leta smo išli golonozi ♦ / < guol — golo + krak — noga [Por.] ∞ krak | [Vidi] | |
3881 | goļișman | sărăcan | гоља | goļișman (goļișmană) (mn. goļișmań, goļișmańe) [akc. goļișman] (prid.) — (augm.) golja koji nema šta da obuče ◊ goļișman ĭe aăla kare ĭe atîta đi sarak, đi n-are ńiś țuaļe đi-nbrakat, numa mĭarźe rupćiguos — golja je onaj koji je toliki siromah, da nema ni odeću da se obuče, nego ide odrpan ♦ var. goļiman [Por.] ∞ guol | [Vidi] | |
10 | građină | grădină | башта | građină (mn. građiń) [akc. građină] (i. ž.) — bašta, gradina ◊ građină ku fluorĭ — bašta sa cvećem ◊ građină îngrađită — ograđena bašta [Por.] ♦ dij. var. grăďină, garđină [Kmp.] ♦ dij. var. garđină [Buf.] ∞ gard | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4728 | grameźuară | grămăjoară | гомилица | grameźuară (mn. grămeźuare) [akc. grameźuară] (i. ž.) — (demin.) gomilica ◊ adunat đi pi ļivađe petruańiļi, ș-a fakut grameźuare în șîr pi lînga ĭa, să însămńe otaru — sakupio kamenje sa livade, i napravio niz gomilica oko nje, da obeleži među ♦ var. grameźuĭkă ♦ / dem. < gramadă [Por.] ∞ gramadă | [Vidi] | |
4138 | grasun | grăsun | назиме | grasun (mn. grasuń) [akc. grasun] (i. m.) — nazime ◊ grasun ĭe purśel đi un an đi batrîn — nazime je prase od jedne godine starosti ◊ grasună — nazimica ♦ var. grăsun (Tanda) [Por.] ∞ gras | [Vidi] | |
2709 | graśina | grăcina | грешити | graśina (ĭuo graśin, ĭel graśină) [akc. graśina] (gl.) — (zast.) (rel.) grešiti, činiti greh, ogrešiti se ◊ lumĭa n-ar graśina atîta kînd ar kređa tuoț în dumńeḑîu — ljudi ne bi toliko grešili, kada bi svi verovali u boga ♦ var. greșî [Por.] | [Vidi] | |
14 | grăďină | grădină | градина | grăďină (mn. grăďiń) [akc. grăďină] (i. ž.) — gradina, bašta ◊ s-a dus kopiĭi ďe a kas, n-a pus ńimik în graďină — deca otišla od kuće, u gradini nije posađeno ništa [Kmp.] ♦ dij. var. građină ◊ građina ĭe bașćauă lînga kasă, îngrađită pintru viće șî puorś — gradina je bašta pored kuće, ograđena zbog stoke i svinja [Por.] ♦ dij. var. garđină [Buf.] ∞ bașćauă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3185 | grăunťe | grăunte | грумен | grăunťe (mn. grăunț) [akc. grăunťe] (i. m.) — grumen, komad, grudva ◊ grăunťe ďe usturoĭ — čen belog luka ◊ grăunťe ďe pămînt — grudva zemlje ◊ grăunťe ďe sare — krupica soli [Kmp.] ♦ dij. var. grunđin [Por.] | [Vidi] | |
465 | Grekuońi | Greconi | Грекуловци | Grekuońi [akc. Grekuońi] (i. m.) — (antr.) 1. Grekulovci, vlaško prezime koje nosi desetak porodica u Osniću, po pretku, Vlahu, koji se doselio sa juga Balkana; sadašnje prezime Pavlović ♦ var. Grĭeśi ◊ Pau lu Grĭeku ku Grĭekuońi aĭ luĭ, ńam mare — Pavle Grekulov i njegovi Grekulovci su velika familija [Crn.] 2. (etn.) Grĭekuońi — „Grci”, opšteraširen vlaški naziv za etničke Armane (Armîń), odnosno Vlahe Cincare, za koje narod drži da su došli "iz Grčke" ◊ grĭeś, đin Greśiĭa — Grci, iz Grčke [Por.] ∞ grĭek | [Vidi] | |
2672 | griĭir | grier | зрикавац | griĭir (mn. griĭirĭ) [akc. griĭir] (i. m.) — (ent.) zrikavac, cvrčak, popac (Gryllus) ◊ vara griĭiri kîntă tuata nuapća — leti zrikavci zriču cele noći ♦ var. griĭer ♦ up. puopă [Por.] | [Vidi] | |
3002 | grîmađi | grămadi | гомилати | grîmađi (ĭuo grîmađiesk, ĭel grîmađiașće) [akc. grîmađi] (gl. p. ref.) — gomilati (se); denuti, plastiti ◊ pîkurari parke a nuroḑît đi đesńață, numa sa grimađiesk uńi pi alțî — čobani kao da su poludeli od jutros, samo se gomilaju jedni na druge ◊ vrĭamĭa să înśepiem grîmađi klańa, kă ńi prinđe murgu — vreme je da počnemo denuti plast, jer će nas uhvatiti mrak ◊ klańa nu puaće sîngură sî sa grîmađiaskă, pănă nu șkipĭ în pălmĭ — plast ne može sam da se sadene, dok ne pljuneš u šake ♦ var. îngrîmađi [Por.] ∞ gramadă | [Vidi] | |
2033 | grînguri | gânguri | гугутати | grînguri (ĭuo grîngurĭesk, ĭel grîngurĭașće) [akc. grînguri] (gl.) — (onom.) gugutati ◊ kopilu grîngurĭașće pănă nu sa-nvață să vorbĭaskă — dete guguče pre nego što nauči da govori ◊ đi pasîrĭe ḑîśem kă ćirikîĭe, da đi kopil mik ḑîśem kă grîngurĭașće — za pticu kažemo da cvrkuće, a za malo dete kažemo da guguče ♦ var. grănguri (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
2670 | grîńișće | miriște | стрњика | grîńișće (mn. grîńișć) [akc. grîńișće] (i. ž.) — (agr.) strnište ◊ grîńișće ĭe luoku đi pi kare ĭe sîśarat grîu — strnište je njiva sa koje je požnjeveno žito [Por.] ♦ dij. var. gîrńișće [Gpek] ∞ grîu | [Vidi] | |
2102 | grĭaur | graur | чворак | grĭaur (mn. grĭaurĭ) [akc. grĭaur] (i. m.) — (ornit.) čvorak (Sturnus vulgaris) ◊ grĭauri zbuară în pîlkă mare — čvorci lete u velikom jatu ♦ var. graur (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
2786 | gropan | gropan | рупчага | gropan (mn. gropańe) [akc. gropan] (i. s.) — (augm.) rupčaga, jama ◊ đi varńiță în pomînt sa sapă un gropan adînk — za krečanu se u zemlji kopa duboka rupčaga ♦ / (augm.) < gruapă [Por.] ∞ gruapă | [Vidi] | |
2788 | gropar | gropar | гробар | gropar (mn. groparĭ) [akc. gropar] (i. m.) — grobar ◊ gropar ĭe uom kare la morminț sapă gruapa đi uomo-l muort — grobar je čovek koji na groblju kopa grob za umrlog čoveka ♦ var. groparĭ, gruoparĭ [Por.] ∞ gruapă | [Vidi] | |
2787 | gropișće | gropiște | гробље | gropișće (mn. gropișć) [akc. gropișće] (i. ž.) — groblje ◊ gropișće ĭe luok unđe sa-ngruapă aĭ muorț — groblje je mesto gde se zakopavaju mrtvi ♦ var. gruopișće ♦ sin. mormînt [Por.] ∞ gruapă | [Vidi] | |
3431 | grozau | grozav | грозан | grozau (grozauă) (mn. grozavĭ, grozave) [akc. grozau] (prid.) — grozan, odvratan ◊ rău grozau lukru are, sa gînđiașće sî sa lasă — jako grozan posao ima, misli da ga napusti ◊ așa grozavĭ baĭeț nu sa măĭ însuară ńiśkînd — tako odvratni momci neće se oženiti nikad ♦ var. grozav, gruzaviĭe [Por.] | [Vidi] | |
2668 | grumaz | grumaz | потиљак | grumaz (mn. grumază) [akc. grumaz] (i. s.) — (anat.) potiljak ◊ grumazu ĭe luoku la trupu uomuluĭ đinapuoĭ, unđe sa-npreună gîtu ku kapu — potuljak je zadnji deo ljudskog tela gde se spaja vrat sa lobanjom ◊ ĭ-a dat ku buata dupa kap, șî ĭ-a rupt grumazu — udario ga motkom za vrat, i otkinuo mu glavu ♦ var. gurmaz ♦ up. śafa [Por.] | [Vidi] | |
3184 | grunđin | grunz | грумен | grunđin (mn. grunđiń) [akc. grunđin] (i. m.) — grumen, grudva ◊ uoĭļi a ļins krușîțu đi sare, a ramas numa ńiśći grunđiń đin ĭel — ovce su olizale kamen soli, ostalo je samo neko grumenje od njega ◊ ĭ-a kumparat la bîlś baĭatu un grunđin đi miriśikă, șî ĭa, saraka, đi drag ĭ-a-nbunat sî sa mariće dupa ĭel — kupio joj je momak na vašaru kocku šećera, i ona je, sirota, sva srećna pristala da se uda za njega [Por.] ♦ dij. var. grăun, grăunťe (Prahovo) [Kmp.] | [Vidi] | |
3433 | gruzaviĭe | grozăvie | грозота | gruzaviĭe (mn. gruzaviĭ) [akc. gruzaviĭe] (i. ž.) — grozota, odvratnost, mučnina ◊ nu șćiĭe ś-a fuost în mînkare pă sa pus pi ĭel o gruzaviĭe grĭa đi numa varsă — ne zna šta je bilo u jelu te ga je spopala takva mučnina da samo povraća ◊ s-a-nsurat k-o gruzaviĭe đi fată — oženio se jednom grozotom od devojke [Por.] ∞ grozau | [Vidi] | |
889 | guagă | gogă ? | лобања | guagă (mn. guaźe) [akc. guagă] (i. ž.) — (anat.) lobanja ◊ a gasît în padurĭe o guagă đi žuavină ńikunoskută — našao je u šumi lobanju nepoznate životinje ♦ (augm.) gogolaĭe — lobanjište ◊ la morminț-aĭ batrîń s-a gasît ńiskar gogolaĭe boznakîće, s-a puvestît kî sînt kîpațîń đi žîdań — kod starog groblja nađene su neke ogromne lobanje, pričalo se da su to lobanje džinova ♦ (demin.) gogiță — „glavica” ◊ aldrakuluĭ ĭe koplio-sta, trasńirĭar dumńeḑîu gogița naruadă! — đavolastog li deteta, bog mu zgromio ludu glavicu! [Por.] ♦ dij. var. gоgоļаĭе (mn. gоgоļеĭ) [akc. gоgоļаĭе] (i. ž.) ◊ ĭa pikat pîăru șî ĭa ramas gogoļaĭa guală — otpala mu kosa, i ostala mu je gola lobanja ◊ a fuost kulkat ku gogoļaĭa spartă — ležao je sa razbijenom lobanjom [Crn.] | [Vidi] | |
4188 | guguńață | gogoașă | крофна | guguńață (mn. guguńeț) [akc. guguńață] (i. m.) — (nutr.) krofna ◊ n-avut muma alta să ńi fakă đi fruștuk, numa ń-a pîržît ńișći guguńeț — nije imala majka šta drugo da nam spremi za doručak, nego nam je ispržila neke krofne ♦ var. guguńaće [GPek] ∞ guagă | [Vidi] | |
3257 | guove | govie | млада | guove (mn. guovĭ) [akc. guove] (i. ž.) — mlada ◊ vuorba guove ĭe nuauă, a tunat în ļimba nuastră pi dupa ratu ku mńamțî — reč „gove” je nova, ušla je u naš govor negde posle rata s Nemcima ◊ guovĭa đi bătrîńață s-a kĭemat mirĭasă — mlada se nekad zvala „mirjasa” ♦ var. govĭe, gove, guovĭe ♦ sin. mirĭasă [Por.] ∞ nuntă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3014 | gușă | gușă ? | водени црв ? | gușă (mn. guș) [akc. gușă] (i. ž.) — (zool.) vodeni crv (Paragordius tricuspidatus) ◊ gușă ĭe vĭarme đin apă, alb, lung șî supțîre ka păru đin kap — vodeni crv je beo, dugačak i tanak kao vlat kose ◊ unđe traĭașće gușă, apa ĭe kurată — gde živi vodeni crv, voda je čista ◊ dakă uomu nu bagă sama șă bĭa vro gușă, puaće sî sa bulnavĭaskă, pă șî sî muară — ako čovek ne pazi i popije vodenog crva, može da se razboli, pa i da umre ◊ (ver.) kare nu bagă sam kînd bĭa apă đin vrun ogaš đin padure, șî bĭa gușă, iĭ sa faśe nuod pi gît, kare sa kĭamă gușă — ko ne vodi računa kad pije vodu sa šumskog potoka, i popije vodenog crva, napravi mu se čvor na vratu, koji se zove guša [Por.] ♦ dij. var. gușăĭ ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ (Kobilje) [Stig] ∞ vlaș | [Vidi] | |
2921 | gutînă | gutuie | дуња (плод) | gutînă (mn. gutîńe) [akc. gutînă] (i. ž.) — (bot.) dunja, plod ◊ gutîna ĭe puama lu gutîn, galbină șî fakută ka para — dunja je plod voćke dunje, žute je boje nalik na krušku [Por.] ♦ dij. var. gutîĭe [Kmp.] ∞ gutîn | [Vidi] | |
3541 | Iginat | Ignat | Игњатијевдан | Iginat [akc. Iginat] (i. m.) — (kal.) Ignjatijevdan, Tucindan ◊ Iginatu în vrĭamĭa nuastră kađe a duoĭļa ḑî dupa Anol Nou — Ignjatijev dan u naše vreme pada drugog dana Nove Godine ◊ la Iginat đi kînd lumĭa rumîńi taĭe puorku — na Ignjatijevdan od kad je sveta Vlasi kolju svinju ♦ var. Igńat (Tanda) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2186 | igļiśauă | aglică | јаглика | igļiśauă (mn. igļiśiaļe) [akc. igļiśauă] (i. ž.) — (bot.) jaglika (Primula elatior Hill) ◊ igļiśaua dă primovara măĭ întîń — jaglika prva niče u proleće ◊ igļiśauă ĭe fluare frumuasă, șî dupa ĭa a dat șî numĭe pi la fĭaće, Igļika — jaglika je lep cvet, i po njoj su davali i imena devojčicama, Jaglika ♦ var. igļiśiauă [Por.] | [Vidi] | |
3390 | iĭ | ei | они | iĭ (zam.) — oni ◊ iĭ nu-s rumîń đin parća nuastră, iĭ vorbĭesk alt graĭ, ama ĭară pućem ńi înțăļeźa — oni nisu Vlasi iz našeg kraja, oni govore drugo narečje, ali se opet možemo razumeti ◊ a mĭers ku iĭ la șkuală — išao je s njima u školu ◊ nu s-a ćemut đi iĭ ńiśkînd — nije se bojao njih nikada ◊ vĭeḑ đi iĭ, kă iĭ sînt miś — pazi na njih, jer su oni mali ◊ đi iĭ ļi drag lu toț — njih svi vole ♦ var. ĭeĭ ♦ up. ĭaļe (ž.r.) — one [Por.] ∞ ĭuo | [Vidi] | |
5873 | ikńet | icnet | дахтање | ikńet (mn. ikńeturĭ) [akc. ikńet] (i. s.) — dahtanje ◊ la ḑîkatuarĭe pļină đi uoĭ, s-auđe numa ikńetu uoiluor — na plandištu punom ovaca, čuje se samo ovče dahtanje ♦ var. ikńală [Por.] ∞ ikńi | [Vidi] | |
6254 | imitra | altmintrelea | другачије | imitra [akc. imitra] (pril.) ● var. aĭmintrĭa | [Vidi] | |
5148 | imuos | imos | прљав | imuos (imuosă) (mn. imuoș, imuasă) [akc. imuos] (prid.) — prljav; blatnjav ◊ apa nuĭe skumpă, șă n-ar trăbuĭa ńima să ĭasă imuos în lume — voda nije skupa, i ne bi trebalo niko da izlazi prljav među ljude ♦ var. imat [Por.] ∞ imală | [Vidi] | |
3559 | ińeluș | ineluș | прстенчић | ińeluș (mn. ińelușă) [akc. ińeluș] (i. s.) — (dem.) prstenčić ◊ a kumparat la bîlś đi la sarafĭ un ińeluș ĭepćin, la dat la fećiță să-l pună la źeĭśtu papușî — kupio na vašarau od prstendžija jeftin prstenčić, i dao ga kćerkici da ga stavi svojoj lutkici na prst ♦ var. ińeluț [Por.] ∞ ińel | [Vidi] | |
2799 | Isîkovĭan | Isâcovean ? | Јасиковљанин | Isîkovĭan (mn. Isîkovĭeń) [akc. Isîkovĭan] (i. m.) — Jasikovljanin, stanovnik sela Jasikovo u opštini Majdanpek ◊ m-am kunoskut ku un Isîkovĭan ćinîr pi vuoz đi Măĭdan — upoznao sam jednog mladog Jasikovljanina u vozu za Majdanpek ◊ Isîkovĭană — Jasikovljanka ◊ am nuoră Isîkovĭană — imam snajku Jasikovljanku ♦ var. inov. Ĭesîkovĭan [GPek] ∞ Isîkuva | [Vidi] | |
2798 | Isîkuva | Isâcova ? | Јасиково | Isîkuva [akc. Isîkuva] (i. ž.) — (ojk.) Jasikovo, vlaško selo u oštini Majdanpek ◊ Isîkuva ĭe sat răsfirat — Jasikovo je raštrkano selo ◊ la popiso-l đi la urmă (în anu 2011), satu avut 582 đi inș, đin iĭ sîrbĭ 185, da rumîń 363, 34 đi inș n-a spus śe sînt — na zadnjem popisu (2011 godine) selo je imalo 582 stanovnika, 185 Srba i 363 Vlaha; 34 lica se nije izjasnilo šta su ◊ satu ĭe raspînćiku drumuluĭ đi la Măĭdan la Vlauļa, șî đi Lazńița în Omuoļ — selo je raskršće puteva od Majdanpeka za Vlaole, i Laznicu u Homolju ◊ numiļi satuluĭ ĭe srbĭesk, dat dupa ļiemn „ĭasika”, pu rumîńașće „pluop trămuratuorĭ” — ime sela je srpsko, dato prema drvetu „jasika”, na vlaškom „plop tremurator” ♦ var. inov. Ĭesîkova [GPek] | [Vidi] | |
1548 | iskaļi | iscăli | потписати | iskaļi (ĭuo ma iskaļiesk, ĭel sa iskaļiașće) [akc. iskaļi] (gl. p. ref.) — (zast.) potpisati, pismeno potvrditi ♦ var. skr. skaļi ◊ nu șću sî skriu, șî m-am skaļit ku źeĭśtu — ne znam da pišem, pa sam se potpisao prstom ◊ nu iskaļi fiĭe-śe pănă nu śećieșć bińe śi ĭe — ne potpisuj ništa, dok dobro ne pročitaš šta je ◊ l-a prins đi martur, ama ĭel a spus kă nu iskaļiașće ńimika la fața luokuluĭ, pănă nu ažung źindari — uzeo ga je za svedoka, ali on je rekao da ne potpisuje ništa na licu mesta, dok ne stignu žandari ◊ vuorba „iskaļi” șî đe mult a fuost rară, kă aĭ batrîń ńiś n-avut multă trĭabă ku skripsuoriļi — reč „potpisati” je i ranije bila retka, jer stari nisu ni imali mnogo posla sa pisanijama [Por.] | [Vidi] | |
5926 | izbînđi | izbândi | избити | izbînđi (ĭuo izbînđesk, ĭel izbînđașće) [akc. izbînđi] (gl.) — izbiti, ispasti; nalikovati ◊ kopilo-sta a izbînđit la dĭedî-su înpiśuare — ovo dete je ispalo nalik na rođenog dedu ◊ veńiĭ ku ińima pļină, kă tuot a izbînđit ka-n vis — dođoh punog srca, jer je sve ispalo kao u snu ♦ var. izbinđi [Por.] | [Vidi] | |
5885 | îmbata | îmbăta | опити | îmbata (ĭuo îmbăt, ĭel îmbată) [akc. îmbata] (gl. p. ref.) — opiti, napiti ◊ sa îmbată ĭuta, đestul iĭ numa doă-triĭ parușăļe — brzo se opije, dovoljno mu je samo dve-tri čašice ◊ a rașît țapîn sî sa îmbĭaće ka kurka — čvrsto je rešio da se napije kao ćurka ♦ var. înbata [Por.] ∞ bĭa | [Vidi] | |
5887 | îmbatare | îmbătare | опијање | îmbatare (mn. îmbatărĭ) [akc. îmbatare] (i. ž.) — opijanje, pijanstvo ◊ îmbatarĭa ĭe urîtă învățatură, tare grĭa buală — pijanstvo je ružna navika, jako teška bolest ♦ var. înbatare [Por.] ∞ bĭa | [Vidi] | |
5886 | îmbatat | îmbătat | опијен | îmbatat (îmbatată) (mn. îmbataț, îmbataće) [akc. îmbatat] (prid.) — opijen ◊ n-a sîmțît ńimika kînd la taĭat duolturi, k-afuost îmbatat — nije osetio ništa kad su ga operisali doktori, jer je bio opijen ♦ var. înbatat [Por.] ∞ bĭa | [Vidi] | |
2997 | îmbătrîńi | îmbătrîni | остарити | îmbătrîńi (ĭuo îmbătrîńiesk, ĭel îmbătrîńiașće) [akc. înbătrîńi] (gl. p. ref.) — ostariti, postati star ◊ parințî mĭ-a îmbătrîńit, nu măĭ puot să lukrĭe, da ĭuo nu puot sî vîăd đi iĭ — roditelji su mi ostarili, ne mogu više da rade, a ja ne mogu da brinem o njima ♦ var. înbătrîńi [Por.] ∞ batrîn | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
1516 | îmblînḑî | îmblânzi | питомити | îmblînḑî (ĭuo îmblînḑîăsk, ĭel îmblînḑîașće) [akc. înblînḑî] (gl. p.) — pitomiti, činiti pitomim; pripitomiti ◊ purśelo-l sîrbaćik sa îmblînḑîașće ļesńe — divlje prase se lako pripitomi ♦ var. înblînḑî [Por.] ∞ blînd | [Vidi] | |
5888 | îmbrațîșa | îmbrățișa | загрлити | îmbrațîșa (ĭuo îmbrațîșăḑ, ĭel îmbrațîșaḑă) [akc. îmbrațîșa] (gl. p. ref.) — zagrliti ◊ nu s-a vaḑut mult, șî kînd s-a-ntîńit, așa đi tare s-a îmbrațîșat đi uasîļi ļ-a pokńit — nisu se videli dugo, i kad su se sreli, tako su se jako zagrlili da su im kosti pucale ♦ var. înbrațîșa [Por.] ∞ braț | [Vidi] | |
5889 | îmbrațîșare | îmbrățișare | грљење | îmbrațîșare (mn. îmbrățîșărĭ) [akc. îmbrațîșare] (i. ž.) — grljenje ◊ dakă ļi va fi pi vuoĭe îmbrațîșarĭa, parințî n-o sî-ĭ puată opri — ako im bude po volji grljenje, roditelji ih neće moći sprečiti ♦ var. înbrațîșare [Por.] ∞ braț | [Vidi] | |
5890 | îmbrațîșat | îmbrățișat | загрљен | îmbrațîșat (îmbrațîșată) (mn. îmbrațîșaț, îmbrațîșaće) [akc. îmbrațîșat] (prid.) — zagrljen ◊ măĭ întîń s-a batut, da piurmă a veńit la kasă îmbrațîșaț ka frațî — prvo su se tukli, a posle su dišli kući zagrljeni kao braća ♦ var. înbrațîșat [Por.] ∞ braț | [Vidi] | |
5881 | îmbraka | îmbrăca | облачити | îmbraka (ĭuo îmbrak, ĭel îmbrakă) [akc. îmbraka] (gl. p. ref.) — oblačiti, odevati ◊ ĭarnă kînd pļakă la drum, uomu trăbe sî sa îmbraśe bińe — zimi kad polazi na put, čovek treba da se obuče dobro ◊ đi lukru uomu îmbrakă țuaļe purtarĭață — za posao čovek oblači radno odelo ♦ var. înbraka ♦ sin. aćeĭa ♦ supr. đizbraka [Por.] | [Vidi] | |
5882 | îmbrakat | îmbrăcat | одевање | îmbrakat1 (mn. îmbrîkaturĭ) [akc. înbrakat] (i. s.) — odevanje, oblačenje ◊ muma n-a-nśeput la vrĭame ku îmbrakatu kopiĭiluor, șî iĭ s-a amînatat đi șkuală — majka nije počela na vreme sa oblačenjem dece, i ona su zakasnila za školu ♦ var. înbrakat [Por.] ∞ îmbraka | [Vidi] | |
5883 | îmbrakat | îmbrăcat | одевен | îmbrakat (îmbrakată) (mn. îmbrakaț, îmbrakaće) [akc. înbrakat] (prid.) — odeven, obučen ◊ la visaļiĭe tuoț s-a duk îmbrakaț în țuaļe nuoĭ — na veselje svi idu obučeni u nova odela ♦ var. înbrakat [Por.] ∞ îmbraka | [Vidi] | |
5884 | îmbrîkamînt | hainele | одело | îmbrîkamînt (mn. îmbrîkamînće) [akc. îmbrîkamînt] (i. s.) — odelo ◊ îmbrîkamînt kuprinđe tuot śe uomu înbrakă: đi la kimĭașă șî izmĭańe, pănă la burkă șî kaśulă — odelo čini sve što čovek oblači: od košulje i gaća, do kaputa i šubare ◊ afară ĭe tare frig, da ĭel a pļekat ku îmbrîkamînt supțîre — napolju je jako hladno, a on je pošao u tankoj odeći ♦ var. înbrîkamînt [Por.] ∞ îmbraka | [Vidi] | |
5906 | îmbuka | îmbuca | загристи | îmbuka (ĭuo îmbuk, ĭel îmbukă) [akc. îmbuka] (gl. p.) — zagristi, gutati ◊ uomu îmbukă kînd înțapă đințî-n bukatură đi mînkare — čovek zagrize kad zarije zube u zalogaj hrane ♦ var. înbuka [Por.] ∞ bukă | [Vidi] | |
5907 | îmbukatură | îmbucătură | залогај | îmbukatură (mn. îmbukaturĭ) [akc. îmbukatură] (i. ž.) — zalogaj, komad hrane ◊ a luvat îmbukatură prĭa mare, șî sa-ńekat ku ĭa — uzeo je preveliki zalogaj, i zadavio se njime ♦ var. înbukatură ♦ var. bukatură [Por.] ∞ bukă | [Vidi] | |
6124 | îmburița | îmburința | нагнути се | îmburița (ĭuo ma îmburiț, ĭel sa îmburiță) [akc. îmburița] (gl. p. ref.) — (o položaju) nagnuti se, sagnuti se ◊ sa ḑîśe đi vrunu kă sa îmburiță kînd lukră śuava ku kapu apļekat — kaže se za nekog da se naginje kad nešto radi pognute glave ◊ dodăm kila-ĭa, s-o măĭ îmburiț odată — dodaj mi tu flašu, da je još jednom nagnem ♦ var. înburița [Por.] | [Vidi] | |
4945 | împaka | împăca | мирити | împaka (ĭuo împăk, ĭel împakă) [akc. împaka] (gl. p. ref.) — miriti, izmiriti, pomiriti ◊ tuota ḑîua numa sa svađesk, nu-ĭ măĭ împakă ńiś draku — ceo dan samo se svađaju, neće ih pomiriti ni đavo ◊ spuńe kă nu vrĭa să ńi împakăm fara bań — kaže da neće da se mirimo bez para ♦ var. înpaka [Por.] ∞ paśe | [Vidi] | |
3858 | împalma | împelma | смешати | împalma (ĭuo împălmĭеḑ, ĭel împalmĭаḑă) [akc. împalma] (gl.) — smešati, pomešati ◊ împalmĭaḑă sa ḑîśe kînd mistakăm śeva bun, śe n-avĭem đi ažuns, ku śeva măĭ rău, ś-avĭem đestul — smešavati se kaže kad mešamo nešto dobro, što nam ne dostiže, sa nečim lošijim, čega imamo dovoljno ◊ fîn muśeḑît vićiļu nu manînkă, ama kînd ăl împalmĭeḑ ku kîta đ-al bun, ăl manînkă tuot — buđavo seno stoka ne jede, ali kad se pomeša sa malo dobrog sena, pojede ga svog ♦ var. pĭelmeḑa (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
5511 | împarțî | împărți | делити | împarțî (ĭuo împart, ĭel împarće) [akc. împarțî] (gl. p. ref.) — deliti, podeliti, izdeliti ◊ sa împarće śuava kînd đin îtrĭeg faś parśaļe — deli se nešto kad od celine praviš delove ♦ var. înparțî ♦ skr. parțî [Por.] | [Vidi] | |
5513 | împarțîre | împărțire | дељење | împarțîre (mn. împarțîrĭ) [akc. împarțîre] (i. ž.) — deljenje, deoba ◊ tatî-su ĭ-adunat să fakă împarțîre la moșîĭe — otac ih je okupio da napravi deobu imanja ♦ var. înparțîre [Por.] ∞ împarțî | [Vidi] | |
5512 | împarțît | împărțit | подељен | împarțît (împarțîtă) (mn. împarțîț, împarțîće) [akc. împarțît] (prid.) — podeljen ◊ moșîĭa ĭe împarțîtă kalumĭa la kopiĭ, șî tuoț sînt bukuruoș — imanje je dobro podeljeno na decu, i svi su zadovoljni ♦ var. înparțît [Por.] ∞ împarțî | [Vidi] | |
5514 | împarțîtuorĭ | împărțitor | делилац | împarțîtuorĭ (mn. împarțîtuorĭ) [akc. împarțîtuorĭ] (i. m.) — 1. delilac ◊ împarțîtuorĭ ĭe aăla kare împarće śuava — delilac je onaj koji nešto deli 2. (mitol.) usud ◊ sa krĭađe kî tuot uomu are vro insă kare la nașćire iĭ împarće śe ursă o să aĭbă în traĭu luĭ — veruje se da svaki čovek ima neko biće koje mu na rođenju deli sudbinu kakvu će imatu kroz život 3. (rel.) delilac pomane ◊ în raĭ ĭastă împarțîtuorĭ kare primĭașće pomĭeńiļi, șî ļe-nparće lu kuĭ sînt nîmeńiće — u raju postoji delilac koji prima pomane, i deli ih kome su namenjene ♦ var. înparțîtuorĭ [Por.] ∞ împarțî | [Vidi] | |
3244 | împăkaśuńe | împăcăciune | мирење | împăkaśuńe (mn. împăkaśuń) [akc. împăkaśuńe] (i. ž.) — mirenje, pomirenje ◊ împăkaśuńe ĭe ađet nunțăsk, kare fak parințî kînd baĭatu fură fata, or kînd fata fuźe dupa baĭat — mirenje je svadbeni običaj koji prave roditelji kada momak ukrade devojku, ili kad devojka pobegne za momka ◊ împăkaśuńe puaće fi șî întra duoĭ inș, or doa kăș, kare a fuost mult în vro sfadă grĭa — mirenje može biti i između dve osobe, ili dve kuće, koje su bile dugo u nekoj teškoj svađi ◊ (u izr.) nu stau đi împăkaśuń — ne zamajavam se mirenjima (nemam vremena za gubljenje na mirenja) ♦ var. înpîkaśuńe, înpăkaśuńe [Por.] ∞ paśe | [Vidi] | |
5913 | împătura | împătura | преклопити ? | împătura (ĭuo împătur, ĭel împătură) [akc. împătura] (gl. p. ref.) — preklopiti više puta; sklopiti ◊ muma a împăturat pătură în patru — majka je preklopila ponjavu u četvoro ♦ var. înpătura [Por.] | [Vidi] | |
4490 | împetri | împetri | окаменити | împetri (ĭuo împetrĭesk, ĭel împetrĭașće) [akc. împetri] (gl. p. ref.) — okameniti se ◊ sa-mpetrît đi źĭer, sa fakut pĭatră — okamenilo se od mraza, pretvorilo se u kamen ♦ var. înpetri [Por.] ∞ pĭatră | [Vidi] | |
5156 | împețăńe | pețire | просидба | împețăńe (mn. împețăń) [akc. împețăńe] (i. ž.) — prosidba ◊ avut śinsprăśe ań kînd aiĭ parinț ĭ-a fakut împețăńe — imala je petnaest godina kad su joj roditelji priredili veridbu ◊ kare a fuost kîta măĭ gazdă, a fakut împețăńe fĭaći ku lăutarĭ — ko je bio malo bogatiji, priredio je ćerkinu prosidbu sa muzikom ♦ var. înpețăńe ♦ var. pețăńe [Por.] ∞ împețî | [Vidi] | |
5154 | împețî | împeți | запросити | împețî (ĭuo împețăsk, ĭel împețașće) [akc. împețî] (gl. p. ref.) — zaprositi, isprositi ◊ a trait mult ku un baĭat, șî kînd a trăbuit s-o-mpețaskă, vro varuĭka aiĭ ĭ-a fakut momuaće, șî ĭel s-a pișmańit,, saraku — zabavljala se dugo sa jednim momkom, i kad je trebalo da je zaprosi, neka njena prijateljica bacila je čini, i on se predomislio, siroma ◊ kînd s-a-mpețîț fata, parințî baĭatuluĭ a dăruito ku bań, kare ĭ-a-ntuors dakă împețîĭa s-a rupt — kad se prosila devojka, momkovi roditelji su je darivali novcem, koje je devojka vraćala ako se veridba raskidala [Por.] | [Vidi] | |
5155 | împețîtuor | pețitor | просац | împețîtuor (mn. împețîtuorĭ) [akc. împețîtuor] (i. m.) — (zast.) prosac ◊ la-mpețăńe ka împețîtorĭ s-a dus ńamu baĭatuluĭ — na prosidbu kao prosci išli su momkovi rođaci ◊ întra împețîtuorĭ a fuost uamiń đin ńam adîns aļeș numa pintru kă a fuost buń vorbituorĭ — među proscima bilo je rođaka koji su posebno odabrani samo zato što su bili dobri govornici ◊ taĭna la împețăńe n-a fuost ușuară, măĭ greu a fuost vorba đi mirazu fĭeći — razgovor na prosidbi nije bio lak, najteži je bio pregovor o devojčinom mirazu ♦ var. înpețîtuor [Por.] ∞ împețî | [Vidi] | |
5930 | împins | împins | изгуран | împins (împinsă) (mn. împinș, împinsă) [akc. împins] (prid.) — izguran, gurnut ◊ a lasat karu strîkat numa kîta împins đin drum înlăturĭ — ostavili su pokvarena kola samo malo gurnuta s puta u stranu ♦ var. înpins [Por.] ∞ împinźe | [Vidi] | |
5931 | împinsuare | împinsătură | гурање | împinsuare (mn. împinsurĭ) [akc. împinsuare] (i. ž.) — guranje ◊ nu sa puaće tuna akoluo fara împinsuare đin tuata pućarĭa— ne može se ući tamo bez guranja iz sve snage ♦ var. înpinsuare [Por.] ∞ împinźe | [Vidi] | |
5929 | împinźe | împinge | гурати | împinźe (ĭuo împing, ĭel împinźe) [akc. împinźe] (gl. p. ref.) — gurati, pogurati ◊ are lukru tare grĭeu, la rudnik împinźe la vaguańe pļińe đi rudă — ima jako težak posao, u rudniku gura vagone pune rude ♦ var. înpinźe [Por.] | [Vidi] | |
5932 | împistri | împistri | шарати | împistri (ĭuo împistrĭesk, ĭel împistrĭașće) [akc. împistri] (gl. p. ref.) — šarati, ukrašavati ◊ muma mĭ-a țasut kimĭașă, ș-akuma o împistrișaḑă ku braḑ — majka mi je izatkala košulju i sada je ukrašava vezom ♦ var. înpistri [Por.] | [Vidi] | |
5933 | împistrit | împistrit | украшен | împistrit (împistrită) (mn. împistriț, împistriće) [akc. împistrit] (prid.) — ukrašen, šaren ◊ kînd a fuost nuauă, kimĭașa a fuost tuată împistrită, ama đi vrĭame a albit la suare — kad je bila nova, košuljma je bila sva ukrašena, ali je vremenom izbledela na suncu ♦ var. înpistrit [Por.] ∞ împistri | [Vidi] | |
5934 | împistrișală | împistrițare | украшавање | împistrișală (mn. împistrișăļe) [akc. împistrișală] (i. ž.) — ukrašavanje, šaranje ◊ înga đi la ćińerĭață a prins drag đi împistrișală, da dragu-la a prins đi la mumî-sa — još je od mladosti zavolela ukrašavanje, a tu ljubav je primila od majke ♦ var. înpistrișală [Por.] ∞ împistri | [Vidi] | |
4491 | împĭetrit | împetrit | окамењен | împĭetrit (împĭetrită) (mn. împĭetriț, împĭetriće) [akc. împĭetrit] (prid.) — okamenjen, stvrdnut ◊ n-a putut lumĭa să are, atîta a fuost pomîntu împĭetrit — nisu mogli ljudi da oru, toliko je zemlja bila stvrdnuta ♦ var. înpĭetrit [Por.] ∞ pĭatră | [Vidi] | |
5592 | împļeći | împleti | уплести | împļeći (ĭuo împļećiesk, ĭel împļećiașće) [akc. împļeći] (gl. p. ref.) — uplesti, uplitati ◊ fata are păr lung, șî frumuos iĭ sa împļećiesk bîrțîļi — devojčica ima dugu kosu, i lepo joj se upliću kike ◊ pănă sa svađesk, nuĭe bun să ći împļećieșć în trĭaba luor — dok se svađaju, nije dobro da se uplićeš u njihovu raspravu ♦ supr. đispļeći ♦ var. înpļeći [Por.] | [Vidi] | |
5594 | împļećitură | împletitură | плетеница | împļećitură (mn. împļećiturĭ) [akc. îmļećitură] (i. ž.) — pletenica; uplitanje ◊ muma a țasut đi trășć pĭaćik ku împļećitură ruoșu ku alb — majka je izatkala platno za torbe sa crveno-belim pletenicama ◊ îmļećitură đi duauă — dvostruke pletenice ♦ var. înļećitură ♦ sin. bîrță [Por.] ∞ împļeći | [Vidi] | |
5968 | împrumut | împrumut | зајам | împrumut (mn. împrumuturĭ) [akc. împrumut] (i. s.) — zajam, pozajmica ◊ nu sa puaće traĭi fara împrumuturĭ, kî ĭe tuot skump, da plățîļi sînt miś — ne može se živeti bez zajmova, jer je sve skupo, a plate su male ◊ đes a luvat împrumut đi la mińe, śikă, numa să arańaskă kopiĭi — često je uzimao zajam od mene, veli, samo da prehrani decu ♦ var. înprumut ♦ var. prumut [Por.] ∞ împrumuta | [Vidi] | |
5969 | împrumutat | împrumutare | позајмљивање | împrumutat1 (mn. împrumutărĭ) [akc. împrumutat] (i. s.) — pozajmljivanje ◊ akuma sa șćiĭe numa đi împrumutărĭ la bań, da vrodată a fuost împrumutarĭe în tuaće fĭelurĭ — danas se zna samo za pozajmljivanje novca, a nekada je bilo pozajmljivanja raznih vrsta ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta | [Vidi] | |
5970 | împrumutat | împrumutat | позајмљен | împrumutat2 (împrumutată) (mn. împrumutaț, împrumutaće) [akc. împrumutat] (prid.) — pozajmljen, iznajmljen ◊ n-are ĭel bańi luĭ, tuot śe are ĭe împrumutat, ĭel đi alta ńiś nu șćiĭe numa đi dîtoriĭ — nema on svoj novac, sve što ima je pozajmljeno, on za drugo i ne zna sem za dugove ♦ var. înprumutat [Por.] ∞ împrumuta | [Vidi] | |
2935 | împuțîna | împuţina | умањити | împuțîna (ĭuo împuțîńeḑ, ĭel împuțîńaḑă) [akc. împuțîna] (gl. p.) — umanjiti, smanjiti iznos nečega ◊ s-a înkis șkuala, kî s-a înpuțînat kopiĭi — škola se zatvorila, jer se smanjio broj dece ◊ împuțîńaḑă mînkarĭa kîći kîta, dakă vrĭeĭ sî slabĭeșć — smanjuj pomalo hranu, ako želiš da oslabiš ◊ bań ĭastă, numa ļi s-a împuțînat vrĭadu — novaca ima, ali im se smanjila vrednost ◊ n-am ku śe să ud bașćaua, kî s-a împuțînat apa în rîu — nemam čime da zalijem baštu, jer se smanjila voda u reci ♦ var. înpuțîna ♦ supr. mulțî [Por.] ∞ puțîn | [Vidi] | |
2938 | împuțînat | împuţinat | умањен | împuțînat (împuțînată) (mn. împuțînaț, împuțînaće) [akc. împuțînat] (prid.) — umanjen, smanjen ◊ apa în ogaș ĭe mult împuțînată, n-o sî avĭem unđe adapa vićiļi — voda u potoku je mnogo smanjena, nećemo imati gde da pojimo stoku ◊ lumĭa în sat ĭe atita împuțînată, đi gata a ramas satu guol — ljudstvo u selu je toliko smanjeno, da je selo ostalo gotovo pusto ♦ var. înpuțînat ♦ supr. mulțît [Por.] ∞ puțîn | [Vidi] | |
5971 | împuĭa | împuia | украшавати | împuĭa (ĭuo împuĭ, ĭel împuĭe) [akc. împuĭa] (gl. p. ref.) — 1. ukrašavati, šarati ◊ mĭ-a țasut muma kimĭașă đi in, ș-akuma o împuĭe ku puĭ kare au tuoț baĭețî — izatkala mi mati košulju od lana, a sada je ukrašava šarama kakve imaju svi momci 2. izleći mladunce, ispiliti se ◊ în șărpariĭa a mare vara-sta atîta s-a împuĭat balauri đi fiuorļi ći ĭau kînd iĭ vĭeḑ kum ḑak la suare — u velikom zmijarniku ovog leta toliko su se ispilili smukovi, da te jeza hvata kad ih vidiš kako se izležavaju na suncu ♦ var. înpuĭa [Por.] ∞ puĭ | [Vidi] | |
5972 | împuĭat | împuiat | украшен | împuĭat (împuĭată) (mn. împuĭaț, împuĭaće) [akc. împuĭat] (prid.) — ukrašen, izvezen ◊ ń-aratat ku drag ńișći păturĭ împuĭaće, ku puĭ kare ĭa sîngură a izaflat — pokazala nam je s ponosom ukrašene prekrivače, sa motivima koje je ona sama izmislila ♦ var. înpuĭat ♦ sin. împistrișat [Por.] ∞ puĭ | [Vidi] | |
5973 | împuĭatură | împuitură | шара | împuĭatură (mn. împuĭaturĭ) [akc. împuĭatură] (i. ž.) — 1. šara, vez; ukras ◊ kimĭeșîļi lu Rumîńśiļi đi la Kraĭna au împuĭaturĭ măĭ mulće șî măĭ frumuasă đi kît anuaștre — košulje Vlajni iz Krajine imaju više i lepše šare od naših 2. ukrašavanje ◊ fĭaćiļi marĭ đemult tare a bagat sama să-nvĭață śe guod măĭ bun împuĭatură, kă măĭ mare katare avut aļa kare a împuĭat frumuos țuaļiļi — udavače su nekad mnogo vodile računa da što bolje savladaju ukrašavanje, jer su na većoj ceni bile one koje su lepše ukrašavale odeću ♦ var. înpuĭatură [Por.] ∞ puĭ | [Vidi] | |
5894 | împurpađi | îmbrobodi | забрадити | împurpađi (ĭuo împurpađesk, ĭel împurpađașće) [akc. împurpađi] (gl. p. ref.) — zabraditi ◊ muĭeriļi s-a împurpađesk ku kîrpa, kî ĭe urît sî mĭargă ku kapu guol — žene se zabrađuju maramom, jer je ružno da idu gologlave ♦ var. ămpropođi (Tanda) ♦ supr. đispurpađi [Por.] ♦ dij. var. înpropađi (Metovnica ?), împarpađi (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. înpărpăđi (Melnica) [Mlava] | [Vidi] | |
5975 | împușka | împușca | упуцати | împușka (ĭuo împușk, ĭel împușkă) [akc. împușka] (gl. p. ref.) — upucati, ubiti puškom; raniti ◊ pi muoșu a împușkat veśinu luĭ kînd a fuost în urk dupa lupĭ — dedu je upucao njegov komšija kad su bili u hajci na vukove ♦ var. înpușka [Por.] ∞ pușkă | [Vidi] | |
2419 | în | în | у | în (predl.) — u, na ◊ nu ći mistaka în lukru lu tuoĭa — ne mešaj se u tuđi posao ◊ a pļekat ku karu pi drum în đal — krenuo je kolima putem na gore ◊ îndarăt = în + darăt — unazad = u + nazad ◊ kînd sa vorbiașće, măĭ đi mulće uorĭ „î” đin „în” sa pĭarđe, sa-ngiće, șă-n luoku luĭ skriĭem o liniuță — u govoru se „î” iz „în” najčešće gubi, guta se, i u umesto njega pišemo crticu ♦ var. ăn [Por.] ♦ dij. var. îm (Šipikovo) [Tim.] | [Vidi] | |
2 | înainće | înainte | напред | înainće [akc. înainće] (pril.) — 1. (za kretanje) napred ◊ ĭel luvă înainće, pin namĭeț pănă-n brîu, da alalț dupa ĭel — on je krenuo napred, kroz smetove do pojasa, a ostali za njim ◊ la prazńik stapînu kășî sa înkină sî đa tuot înainće — na slavi domaćin metaniše da krene sve napred 2. (za položaj) pred, ispred ◊ sa ćiame rău đi ĭel, nu kućaḑă sî ĭasă înainća luĭ — boji ga se strašno, ne sme da izađe pred njega 3. (za vreme) a. pre, ranije; nekad ◊ a veńit la lukru înainća lu tuoț — došao je na posao pre svih ◊ s-a luvat đi gît pintru vro luază śe s-a întîmplat înainće — uhvatili se za gušu zbog neke gluposti koja se desila ranije b. ubuduće, na tamo ◊ m-am žurat la lumanarĭe kă đi astîḑ înainće nu măĭ bĭeu — zakleo sam se na sveću da od danas na tamo više neću piti ♦ var. nainće [Por.] ♦ dij. var. înăinťe [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2347 | înapoĭșa | înapoia | унатрашке | înapoĭșa [akc. înapoĭșa] (pril.) — unatraške, unazad, nazad ◊ s-a mîńiĭat pră muĭare, ș-a spumîntato k-o puńe pră kal, șî mărgînd înapoĭșa, o-ntuarśe la tat-su — naljutio se na ženu, i zapretio joj da će je staviti na konja, i idući unatraške, vratiti je ocu [Mlava] ♦ dij. var. înapuoĭśa ◊ l-a-nvațat draku să-ntuarkă opinśiļi ku gurguoĭu înapuoĭșa, să no-l gasîaskă urmașî pi urmă — naučio ga đavo da okreće opanak sa šiljkom unazad, da ga potera na otkrije po tragu ♦ dij. var. înapuoĭļa [Por.] ∞ înapuoĭ | [Vidi] | |
4054 | înapuoĭ | înapoi | уназад | înapuoĭ [akc. înapuoĭ] (pril.) — (o kretanju) unazad; naopako ◊ a stokńit buoĭi înapuoĭ, kă n-a putut să trĭakă ku karu pista rîu — terao je volove unazad, jer nije mogao da pređe kolima preko reke ◊ parke ĭe blîstamat, tuot iĭ mĭarźe înapuoĭ — kao da je proklet, sve mu ide naopako ♦ var. înapuoĭșa ♦ sin. îndarăt [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3901 | înbufna | îmbufna | дурити се | înbufna (ĭuo ma înbufńeḑ, ĭel sa înbufńaḑă) [akc. înbufna] — duriti se, pućiti se ◊ kînd sa mîńiĭe, sa înbufnaḑă tuot — kad se ljuti, sav se naduri ♦ var. bufana (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
3903 | înbufnat | îmbufnat | надурен | înbufnat (înbufnată) (mn. înbufnaț, înbufnaće) [akc. înbufnat] (prid.) — naduren, ljutit ◊ rău narau are kopilo-sta, sa mîńiĭe ļesńe đi fiĭe śe, șî stă înbufnat tuota ḑîua — lošu narav ima ovo dete, naljuti se lako za bilo šta, i po ceo dan stoji naduren ♦ var. bufanat (Tanda) [Por.] ∞ înbufna | [Vidi] | |
2018 | înțîpeńit | înţepenit | ојачан | înțîpeńit (înțîpeńită) (mn. înțîpeńiț, înțîpeńiće) [akc. înțîpeńit] (prid.) — ojačan, pojačan, osnažen; pričvršćen, učvršćen; ukrućen ◊ am înțîpeńit đi frig, nu puot ńiś să miśk đin luok — ukrutio sam se od hladnoće, ne mogu ni da se maknem s mesta ♦ var. anțîpeńit (Tanda) ◊ tuoț žuakă, da ĭel stă-n kuot, anțîpeńit, parke iĭ frikă đi fĭaće kare-l kĭamă în uoră — svi igraju, samo on stoji u ćošku, skamenjen, kao da se prepao od devojaka koje ga zovu u kolo ♦ sin. întarit, înkrîmeńit [Por.] ∞ înțîpeńi | [Vidi] | |
5189 | înćinźe | întinde | пружити | înćinźe (ĭuo înćing, ĭel înćinźe) [akc. înćinźe] (gl. p. ref.) — 1. pružiti se ◊ nu vrĭa ńiś mîna să înćingă, să ĭa sîngur, numa așćată altu să-ĭ đa mînkare— neće ni ruku da pruži, da se sam posluži, nego čeka drugi da ga hrani [GPek] ◊ în luok să latre kînd vińe vrunu, mîrțuaga-ĭa đi kîńe sa-nćins kît ĭe đi lungă șî ḑaśe supt ļemn la umbră gruasă — umesto da laje kad neko dođe, ona mrcina od psa se ispružila koliko je duga, i leži pod drvetom u debelom hladu ◊ kînd ĭeșîră đin padure, ĭeșîră la drum larg kare sa-nćinźe pănă la oraș — kad su izašli iz šume, izašli su na širok put koji se pružao sve do varoši 2. prostirati, postavljati ◊ muma înćinźe skimburļi pi gard — majka prostire veš na ogradi ◊ đi vrĭamĭa đi prînḑ, muĭeriļi înćing masa — za vreme ručka, žene postavjaju sofru (Rudna Glava) 3. nastaviti, produži ◊ đestul đi astîḑ, lukru ś-a ramas ănćinźem mîńe đinuapće — dosta za danas, preostali posao nastavićemo sutra rano (Tanda) 4. (nutr.) umakati, umočiti ◊ mare dulśață ĭe kînd înćinź ku koļașa în ćigańe ku pîržîtură đi karńe — velika je poslastica kad umačeš kačamak u tiganj sa močom od isprženog mesa [Por.] | [Vidi] | |
1754 | înfireka | fereca | оковати (се) | înfireka (ĭuo ma înfĭarik, ĭel sa înfĭarikă) [akc. înfireka] (gl. p. ref.) — (zast.) okovati (se), dopasti okova ◊ la prins bugari, șî la înfirekat în lanță la piśuare — uhvatili ga Bugari i okovali mu noge lancima [Por.] ♦ dij. var. înfereka (Slatina, Bor) [Crn.] | [Vidi] | |
4502 | înfrațît | înfrățit | збратимљен | înfrațît (înfrațîtă) (mn. înfrațîț, înfrațîće) [akc. înfrațît] (prid.) — zbratimljen, pobratimljen ◊ a traĭit tare bun, așa înfrațîț înga đi la kopilariĭe — živeli su jako dobro, tako zbratimljeni još od detinjstva ♦ var. înfrațîșat [Por.] ∞ fraće | [Vidi] | |
5373 | îngițît | înghițit | гутање | îngițît1 (mn. îngițîturĭ) [akc. îngițît] — gutanje ◊ kînd pi uom ăl duare în gît, luĭ ĭe îngițîtu tare dureruos— kad čoveka boli grlo, njemu je gutanje jako bolno ♦ var. îngițală [Por.] ∞ îngițî | [Vidi] | |
3128 | îngîlbińi | îngălbeni | пожутети | îngîlbińi (ĭuo îngîlbińiesk, ĭel îngîlbińiașće) [akc. îngîlbeńi] (gl. p. ref.) — (color) požuteti, (psih.) prebledeti ◊ kînd auḑî śe râu s-a fakut la kasă, îngîlbeńi șî înkrîmeńi — kad je čuo kakvo se zlo desilo kod kuče, požuteo je i skamenio se ♦ var. îngîlbeńi [Por.] ∞ galbin | [Vidi] | |
3129 | îngîlbińit | îngălbenit | пожутео | îngîlbińit (îngîlbińită) (mn. îngîlbińiț, îngîlbińiće) [akc. îngîlbińit] (prid.) — 1. (color) požuteo, postao žut ◊ bolnau đi gîlbinare, a-ngîlbińit ka śara — bolestan od žutice, požuteo je kao vosak ◊ a veńit tuamna, a-ngîlbińit frunḑa în duos — došla je jesen, požutelo je lišće u šumi ♦ var. îngîlbeńit, îngălbińit, ăngălbińit 2. (med.) prebledeti, izgubiti krv u licu ◊ kînd îĭ spusîră k-a murit mumî-sa, ĭel sa pĭerdu, șî statu într-o vrĭame îngîlbińit șî luvat, fara pik đi sînźe în firĭe — kad mu rekoše da mu je majka umrla, on se izgubi, i stajaše jedno vreme bled i oduzet, bez kapi krvi u licu [Por.] ∞ galbin | [Vidi] | |
6183 | îngreona | îngreuna | оптеретити | îngreona (ĭuo îngreońeḑ, ĭel îngreońaḑă) [akc. îngreona](gl. p. ref.) — opteretiti, postati teži ◊ śeva sa îngreońaḑă kînd iĭ sa marĭașće tovaru — nešto se opterećuje kad mu se povećava teret ◊ atîta grasîmĭa la îngreonat, đi nu puaće đi burta sî sa apļaśe — toliko ga je gojaznost opteretila, da ne može od stomaka da se saginje ♦ var. îngreuna [Por.] ∞ grĭeu | [Vidi] | |
6184 | îngreonat | îngreunat | отеžан | îngreonat (îngreonată) (mn. îngreonaț, îngreonaće) [akc. îngreonat] (prid.) — otežan, opterećen ◊ sa miră tuoț kum ĭel va puća trai, îngreonat ku atîta pakat — svi se čude kako on može živeti, opterećen sa tolikim grehom ◊ dakă trasta ku buobe n-a fuost grĭa, dukindo în șîaļe pănă la muară, ĭa tare mi sa îngreonat — iako torba sa zrnevljem nije bila teška, noseći je na leđima do vodenice, ona mi je jako otežala ♦ var. îngreunat [Por.] ∞ grĭeu | [Vidi] | |
2791 | îngropat | îngropat | сахрана | îngropat2 (mn. îngropaturĭ) [akc. îngropat] (i. s.) — 1. (rel.) sahrana, pogreb ◊ multă lume a fuost la îngropatu muĭeri — mnogo je ljudi bilo na ženinoj sahrani 2. (bot.) sađenje ◊ akuma ĭe bună vrĭamĭa đi îngropat pruńi — sad je dobro vreme za sađenje šljiva ♦ var. îngropamînt [Por.] ∞ gruapă | [Vidi] | |
3435 | îngrozî | îngrozi | згрозити | îngrozî (ĭuo îngrozăsk, ĭel îngrozîașće) [akc. îngrozî] (gl. p. ref.) — zgroziti (se), zgaditi (se), smučiti (se) ◊ sa vaĭtă kă-ĭ s-a îngrozît traĭu în munće, sîngurikă ku vićiļi vara-ĭarna — žali se da joj se smučio život u planini, usamljena sa stokom leti-zimi ◊ sa îngrozî, askultînd minśuńiļu luĭ — zgrozio se, slušajući njegove laži [Por.] ∞ grozau | [Vidi] | |
2465 | înka | încă | још | înka [akc. înka] (pril.) — još, još uvek ◊ înka odată — još jednom ◊ măĭ vinu înka odată, dakă kućeḑ — dođi još jednom, ako smeš ◊ đi la doktur înka ńimika — od lekara još uvek ništa (nikakvih vesti) ◊ dukî-sa drakuluĭ, înka nu la omorît? — nek idu dođavola, još ga nisu ubili!? ◊ (u izr.) duor înka — zar još ♦ var. înga (Rudna Glava), înkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nînkă (Aljudovo) [Mlava] | [Vidi] | |
4057 | înkina | închina | метанисати | înkina (ĭuo ma înkin, ĭel sa înkină) [akc. înkina] (gl. p. ref.) — 1. (rel.) metanisati, klanjati se ◊ stapînu kășî sa înkină la prazńik — domaćin kuće metaniše na slavi ◊ pănă-nkuaśa, rumîńi la prazńik s-a înkinat în kuot, la țîțînă dupa ușă — do nedavno, Vlasi su na slavi metanisali u ćošku, kod šarki iza vrata 2. proklinjati, kleti ◊ înkinul să-l înkin, nu măĭ puot traĭi ku ĭel — proklet bio da je proklet, ne mogu više živeti s njim ◊ înkinu-će, kopiļe, lasî-će đi noroḑîĭ — prokleto bilo, dete, mani se ludorija ♦ var. ănkina [Por.] | [Vidi] | |
4092 | înkinatură | închinătură | метанисање | înkinatură (mn. înkinaturĭ) [akc. înkinatură] (i. ž.) — (rel.) metanisanje, molitva ◊ înkinatura ĭe rugamîntu înźenunkĭat la prazńik — metanisanje je molitveno klečanje na slavi ◊ înkinatură đemult s-a fakut pi pomînt în kuot dupa ușă, la țîțînă — metanisanje se nekada činilo na zemlji u ćošku iza vrata, kod šarki ♦ var. înkinat ◊ înkinatu sa faśe pi kîlțanu stapînuluĭ, așćernut pi pomîntu guol alu puodu kășî — metanisanje se obavlja nad muškom košuljom, prostrtoj na golom podu kuće ♦ var. înkinaśuńe [Por.] ∞ înkina | [Vidi] | |
4028 | înkîlțamînt | încălțămînt | обућа | înkîlțamînt (mn. înkîlțamînće) [akc. înkîlțamînt] (i. s.) — obuća ◊ đemult, tuata vara lumĭa a mĭers đeskulț, fara înkîlțamînće — nekada, celo leto ljudi su išli bosi, bez obuće ◊ tuaće înkîlțamînćiļi, fiva đi kopiĭ, fiva đ-aĭ batrîń, lumĭa a fakut sîngură, la kasa luor — svu obuću, bilo za decu, bilo za odrasle, ljudi su izrađivali sami, kod svojih kuća [Por.] ∞ înkalța | [Vidi] | |
5880 | înkît | încât | уколико | înkît [akc. înkît](pril.) — ukoliko ◊ am să ć-așćet pi ćińe să viń sî ma karĭ, înkît nu va veńi tata înainća tĭa — čekaću tebe da dođeš da me voziš, ukoliko otac ne bude došao pre tebe ♦ var. întrukît ♦ / în + kît [Por.] ∞ kît | [Vidi] | |
2876 | înkrețîtură | încreţitură | набор | înkrețîtură (mn. înkrețîturĭ) [akc. înkrețîtură] (i. ž.) — nabor, falta na haljini ◊ dupa rat a ĭeșît ńișće sukńe pļińe đi înkrețîturĭ, ļ-a kĭemat muĭeriļi „plisirke” — posle rata ušle su u modu neke suknje, pune nabora, zvale su se „plisirke” ♦ var. krĭețură [Por.] ∞ krieț | [Vidi] | |
4241 | înpreuna | împreuna | саставити | înpreuna (ĭuo înpreun, ĭel înpreună) [akc. înpreuna] (gl. p. ref.) — sastaviti, spojiti, povezati, sabrati; sastati se, skupiti se ◊ aăla kare va înpreuna pi iĭ duoĭ, mare lukru o să fakă — taj koji bude spojio njih dvoje, veliki će posao uraditi ◊ kînd sa înpreună șapće ku triĭ, sa kapîtă ḑîaśe — kad se sabere sedam i tri, dobija se deset ◊ în tota dumińika, or la vro ḑî mare, sa înpreuna baĭețî la trînćală — svake nedele, ili na neki praznik, sastajaše se momci na rvanju ♦ var. împreuna [Por.] | [Vidi] | |
4244 | înpreunare | împreunare | уједињење | înpreunare (mn. înpreunărĭ) [akc. înpreunare] (i. ž.) — (ret.) ujedinjenje, udruživanje, udruženje, sastavljanje, spajanje ◊ đi źaba a fakut înpreunare, kînd nu s-a dat ńima ku iĭ — badava su napravili udruženje, kad se niko nije poveo za njima ◊ nu s-a pasat lu ńima đi înpreunăriļi luor — nije mario niko za njihovo udruživanje ♦ var. înpreunatură [Por.] ∞ înpreuna | [Vidi] | |
4175 | înpuļi | silui | силовати | înpuļi (ĭuo înpuļesk, ĭel înpuļașće) [akc. înpuļi] (gl. p. ref.) — (zast.) silovati ◊ doĭ pîkurarĭ a înpuļit vro fećiță pi munće — dva čobanina silovali su neku devojčicu u planini ♦ var. pulai [Por.] ∞ pulă | [Vidi] | |
3890 | înpuns | împuns | убоден | înpuns2 (înpunsă) (mn. înpunsă, înpunș) [akc. înpuns] (prid.) — uboden, probušen ◊ a trekut ku ruata pista vro pĭatră, a-nbrukat guma ș-a-mpins ruata pănă la kasă ku guma înpunsă — prešao je biciklom preno nekog kamena, probušio je gumu pa je gurao bicikl do kuće tako sa probušenom gumom ◊ pi muoșu an la înpuns berbĭeku, șî ĭel, saraku a măĭ trait kîta așa înpuns, ș-a murit — starca je lani uboo ovan, pa je on, siroma, živeo još malo tako uboden, i umro ♦ var. împuns [Por.] ∞ înpunźe | [Vidi] | |
3887 | înpunźe | împunge | бости | înpunźe (ĭuo înpung, ĭel înpunźe) [akc. înpunźe] (gl. p. ref.) — 1. (o rogatoj stoci) bosti, napadati rogovima ◊ buou blînd, nu-npunźe, da pîrdańiku đi berbĭek înpunźe ku furișu, đi la șîaļe — vo je pitom, ne bode, a prokleti ovan bode iz potaje, s leđa ◊ đemult munćeńi a țînut buoĭ marĭ, șî mulț inș a fuost înpunș pănă la muarće — nekada su planinci imali velike bikove, i mnogo je ljudi bilo izbodeno na smrt 2. (o šiljatim predmetima) šivenje, bušenje, probijanje, probadanje materijala ◊ a kroit pĭaļa đi opinś, a ramas numa să înpungă găurļi — skrojio je kožu za opanke, ostalo je samo da izbuši rupe 3. (med.) angina ◊ sa vaĭtă kă o înpunźe śuava în pĭept, duare ka kînd vrunu înpunźe ku kuțîtu — žali se da je nešto probada u grudima, boli kao da neko probada nožem ♦ var. impunźe ♦ sin. înbrukă [Por.] | [Vidi] | |
4743 | înstrina | înstrăina | отуђити | înstrina (ĭuo ma înstrińeḑ, ĭel sa înstrińaḑă) [akc. înstrina] (gl. p. ref.) — otuđiti, postati tuđ, stran ◊ astîḑ tuot nat kată trĭaba luĭ, șî lumĭa mult s-a înstrinat — danas svako gleda svoja posla, i ljudi su se mnogo otuđili ♦ var. înstrinata [Por.] ∞ strin | [Vidi] | |
4185 | înśinźe | încinge | опасати | înśinźe (ĭuo ma înśing, ĭel sa înśinźe) [akc. înśinźe] (gl. p. ref.) — opasati, vezati pojas oko pasa ◊ n-a putut sî sa înśingă, kă kuraua ĭ-a fuost skurtă — nije mogao da se opaše, jer mu je kaiš bio kratak ◊ nu sa înśins kalumĭa, șî braśirļi iĭ sa đisśins — nije se opasala dobro, i tkanice su joj se otpasale ♦ var. înśinźa ♦ supr. đisśinźe [Por.] | [Vidi] | |
5337 | întîń | întâi | прво | întîń [akc. întîń] (br.) — prvo ◊ întîń șî-ntîń, aĭa nu puaće fi așa kum sa puvestîașće — prvo i prvo, to ne može biti tako kako se priča ◊ aĭde întiń să veđem śi ĭe adavarat đin aĭa — hajde prvo da vidimo šta je istinito od toga ◊ măĭ întîń ažuns kopiĭi luĭ, pă aĭ miĭ — prvo su stigla njegova deca, pa moja ◊ nu sa șćiĭe kare ĭe întîń la rînd — ne zna se ko je prvi na redu [Por.] ♦ dij. var. întîĭ [Kmp.] | [Vidi] | |
3207 | întîńală | întâlniire | сусрет | întîńală (mn. întîńelurĭ) [akc. întîńală] (i. ž.) — susret, sretanje; sastanak ◊ s-a dus în sat, la întîńală ku ńiskaĭ ńigustuorĭ — otišao je u selo, na susret sa nekim trgovcima ◊ đemult, la întîńală ku aĭ batrîń, aĭ ćińirĭ ļ-a țukat mîna — nekad, pri susretu sa starijima, mladi su im ljubili ruku ◊ întîńala fu skurtă, kă tuoț a grabit — susret beše kratak, jer su svi žurili ♦ var. întîńit [Por.] ∞ întîńi | [Vidi] | |
3206 | întîńi | întâlni | сретати | întîńi (ĭuo întîńesk, ĭel întîńașće) [akc. întîńi] (gl. p. ref.) — sretati, susretati se ◊ în oraș întîńieșć numa lume ńikunoskută — u varoši srećeš samo nepoznate ljude ◊ a fuost mik kînd s-a întîńit măĭ întîń ku așa nakaz — bio je mali kada se prvi put susreo sa takvim problemom ◊ sa va întîńi, or ni sa va întîńi, aĭa numa Ursa va șći — da li će se sresti, ili se neće sresti, to samo Usud zna ♦ var. ĭuo întîńiesk, ĭel întîńiașće [Por.] | [Vidi] | |
2880 | întođeuna | întotdeauna | увек | întođeuna [akc. întođeuna] (pril.) — uvek, svakad, u bilo koje vreme ◊ întođeuna, kînd ma duk la ĭel, ĭel sa skuală șî-n dă mînă — uvek, kad idem kod njega, on ustaje i pruža mi ruku ♦ var. întuđiuna ◊ dăĭ pi la mińe întuđiuna kînd puoț — navrati kod mene uvek kad možeš ♦ var. întotđeuna ♦ / în + to[t] + đe + una [Por.] ∞ tout | [Vidi] | |
3718 | întruuna | întruna | једнако | întruuna [akc. întruuna] (pril.) — 1. (o vremenu) jednako, neprekidno, neprestano ◊ đi kînd iĭ s-a rapus mumî-sa, plînźe întruuna ḑîua, nuapća — od kad joj je umrla majka, jednako plače danju, noću 2. (o predmetu) ujedno, ucelo ◊ parśelo-sta ku blana-ĭa mĭerg întruuna — ovaj komad sa tom daskom idu ujedno (čine celinu) ♦ var. întruna ♦ var. ăntrăuna (Tanda) ♦ up. una-ntruuna [Por.] ∞ una | [Vidi] | |
2398 | înuntru | înuntru | унутра | înuntru [akc. înuntru] (pril.) — unutra ◊ s-a-nkis înuntru, în kasă, șă nu ĭasă — zatvorio se unutra, u kući, i ne izlazi ◊ fuź înuntru, nu sta la pluaĭe afară — beži unutra, ne stoj napolju na kiši ◊ kum aĭ tunat înuntru, kînd ĭuo am înkis kasa đinuntru ku kĭaĭa? — kako si ušao unutra, kada sam ja zaključao kuću iznutra ključem? ♦ supr. afară [Por.] ♦ var. înluntru [Crn.] | [Vidi] | |
2816 | învațat | învăţat | учење | învațat2 (mn. învațaturĭ) [akc. învațat] (i. s.) — učenje, obrazovanje ◊ gata ku žuaka, a veńit vrĭamĭa đi învațat — gotovo sa igrom, došlo je vreme za učenje ◊ învațatu ĭe grĭeu la bîtrîńață — učenje je teško pod starost ◊ s-a lasat đi învațat, kî ăl duare kapu — batalio je učenje, jer ga boli glava ♦ var. învațatură, învațamînt [Por.] ∞ învața | [Vidi] | |
3038 | învargat | învărgat | пругаст | învargat (învargată) (mn. învargaț, învargaće) [akc. învargat] (prid.) — prugast, išaran prugama ◊ muma a țasut o pîătură tuată învargată — majka je izatkala jednu ponjavu potpuno prugastu ◊ saku ĭe țasut învargat alb ku ńegru — džak je izatkan crnim i belim prugama [Por.] ∞ vargă | [Vidi] | |
2817 | învățamînt | învăţământ | образовање | învățamînt (mn. învățamînće) [akc. învățamînt] (i. s.) — obrazovanje; učenost; znanje; škola ◊ uom vikļan, ku învățamînt mare — mudar čovek, sa visokim obrazovanjem ◊ nu ĭ-a fuost drag đi învățamînt, a fuźit đi la șkuală, ș-aramas păkurarĭ la uoĭ — nije voleo učenje, pobegao je iz škole, i ostao čobanin kod ovaca ♦ var. învîțamînt [Por.] ∞ învața | [Vidi] | |
5459 | înžuratură | înjuratură | псовка | înžuratură (mn. înžuraturĭ) [akc. înžuratură] (i. ž.) — psovka ◊ înžuratura ĭe vuorbă urîtă kare ușuor ĭasă đin gura lumi, șî kînd trăbe, șî kînd nu trăbe — psovka je ružna reč koja lako izlazi iz ljudskih usta, i kad treba, i kad ne treba ◊ ĭastă înžuratură omeńaska, muĭerĭskă, kopilarĭaskă șî babĭaskă, tot nat înžură đi trĭaba luĭ — ima psovka muška, ženska, dečja i bapska, svako psuje na svoj način ♦ var. înžuramînt ♦ sin. suduĭală [Por.] ∞ sudui | [Vidi] | |
6139 | înźuga | înjuga | ујармити | înźuga (ĭuo înźug, ĭel înźugă) [akc. înźuga] (gl. p. ref.) — ujarmiti, upregnuti u jaram ◊ buoĭi ćińirĭ nuĭe ļesńe înźuga, trăbe koźa sî sa đa la źug — mlade volove nije lako ujarmiti, reba vremena da se naviknu na jaram ◊ žunku întîń s-a-nźugă ku buou batrîn, pănă nu sa-nvață sî tragă źugu-n parĭake — junac se prvo preže sa starim volom, dok ne nauči da vuče jaram u paru ♦ var. înžuga [Por.] ∞ źug | [Vidi] | |
6141 | înźugare | înjugare | ујармљивање | înźugare (mn. înźugărĭ) [akc. înźugare] (i. ž.) — ujarmljivanje, prezanje ◊ înźugare sa spuńe kînd prinḑ vićiļi în źug să tragă karu, or plugu să are — ujarmljivanje se kaže kad prežeš stoku u jaram da vuče kola, ili plug ♦ var. înžugare ♦ var. înźugat, înžugat [Por.] ∞ źug | [Vidi] | |
6140 | înźugat | înjugat | ујармљен | înźugat (înźugată) (mn. înźugaț, înźugaće) [akc. înźugat] (prid.) — ujarmljen, upregnut u jaram ◊ buoĭi înźugaț abĭa trag în plug, kî ĭe pomîntu uskat șî tare — upregnuti volovi jedva vuku plug, jer je zemlja suva i tvrda ◊ la pripur mare, ku tovar grĭeu în kar, sa înźugă măĭ mulće parĭake đi buoĭ — na velikom usponu, sa teškim teretom u kolima, prežu se više pari volova ♦ var. înžugat [Por.] ∞ źug | [Vidi] | |
6131 | înșala | înșela | преварити | înșala2 (ĭuo înșaļeḑ, ĭel înșaļaḑă) [akc. înșala] (gl. p. ref.) — (zast.)(fig.) prevariti, namagarčiti ◊ muĭarĭa ikļană puaće înșala uomu la uoki luĭ — prepredena žena može prevariti muža na njegove oči ◊ pi uom pruost puaće tuot nat să înșaļaḑă — naivnog čoveka može svako da prevari ♦ var. înśela ♦ sin. mințî, pîrvari [Por.] ∞ șauă | [Vidi] | |
6132 | înșalat | înșelat | оседлан | înșalat1 (înșalată) (mn. înșalaț, înșalaće) [akc. înșalat] (prid.) — (izob.) osedlan ◊ s-a điskăļikat, da kalu înșalat ăl lasăļegat đi gard — sjahao je, a osedlanog konja ostavio je vezanog za ogradu ♦ var. înśelat [Por.] ∞ șauă | [Vidi] | |
6133 | înșalat | înșelat | насамарен | înșalat2 (înșalată) (mn. înșalaț, înșalaće) [akc. înșalat] (prid.) — (izob.) nasamaren, prevaren ◊ ĭ-a luvat tuot ku minśuń, șî l-a lasat așa înșalat, si sa rîdă lumĭa tuată đi ĭel — uzeli mu sve lažima, i ostavili ga tako nasamarenog, da mu se smeje ceo svet ♦ var. înśelat [Por.] ∞ șauă | [Vidi] | |
5908 | îńeka | neca | давити | îńeka (ĭuo îńek, ĭel îńakă) [akc. ńeka] (gl. p. ref.) — 1. daviti u vodi ◊ tuoț sa miră kum s-a îńekat în apă skundă — svi se čude kako se udavio u plitkoj vodi 2. zadaviti se hranom ◊ nu-ndopa așa ĭuta bukatură mare, kă ći îńeś — ne gutaj tako halapljivo krupne zaloga, jer ćeš se zadaviti 3. (o životinjama) klati se ◊ kînd sa îńakă kîńi ku lupi, iĭ prind uńi pi alțî ku đințî đi gît — kad se psi kolju sa vukovima, oni hvataju jedni druge zubima za gušu ♦ var. ńeka [Por.] | [Vidi] | |
5730 | îrkońală | hîrcîială | хркање | îrkońală (mn. îrkońaļe) [akc. îrkońală] (i. ž.) — (med.) (onom.) hrkanje ◊ îrkońală ĭe buală kînd kađe śerĭu guri pi ļimburuș în gît, șă astupă uomu kînd suflă adurmit — hrkanje je bolest kad padnu nepca na jezičak u grlu, i guše čoveka dok diše u snu ◊ îrkońală măĭ đes sa puńe pi uom kînd duarme întuors pi șîaļe — hrkanje najčešće spopadne čoveka kad spava ležeći na leđima ♦ var. îrkońit [Por.] ∞ îrkońa | [Vidi] | |
2096 | ĭađiră | iedera | бршљан | ĭađiră (mn. ĭađire) [akc. ĭađiră] (i. ž.) — (bot.) bršljan (Hedera helix) ◊ ĭađira krĭașće pi ļiemn, sa-nvăluĭe pi lînga ĭel, ăl kutruapîĭe păn la vîr, șî ļiemnu la urmă sa uskă, kî ĭađira ăl manînkă — bršljan se pužee uz drvo, obavija se oko njega, pokrije ga sve do vrha i drvo se na kraju osuši, jer ga bršljan jede ◊ ĭađiră ĭe vĭarđe vara-ĭarna — bršljan je zelen i leti i zimi [Por.] | [Vidi] | |
3308 | ĭakă | iacă | ено | ĭakă [akc. ĭakă] (uzv.) — eno; evo ◊ fi bun, kă ĭakă vińe mum-ta, șî kapiț bataĭe — budi dobar, jer eno, dolazi ti mati, pa ćeš dobiti batine [Crn.] ◊ (u izr.) ĭak-așa — evo ovako, tako ◊ akuma minće, da șćiu bińe kî ń-am vorbit ĭak-așa să fiĭe — sada laže, a znam dobro da smo se dogovorili evo ovako da bude (Rudna Glava) ♦ var. ĭakîtă [Por.] ∞ ăće | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3391 | ĭaļe | ele | оне | ĭaļe1 [akc. ĭaļe] (zam.) — one ◊ ĭaļe a fuost vrĭańiśe ș-a gaćit lukru ĭuta — one su bile vredne i svršile posao brzo ◊ numa ku ĭaļe sî n-aĭ trĭabă — samo sa njima da nemaš posla ◊ kînd iĭ s-a luvat ku ĭaļe, tuot s-a dus drakuluĭ — kad su se združili oni i one, sve je otišlo dođavola ♦ var. ĭiaļe, ĭeaļe [Por.] ∞ ĭuo | [Vidi] | |
3245 | ĭară | iară | опет | ĭară [akc. ĭară] (pril.) — opet, ponovo ◊ ĭară a veńit bat la lukru — opet je došao pijan na posao ♦ skr. var. ĭar [Por.] | [Vidi] | |
4912 | ĭarugă | ierugă | јаруга | ĭarugă (mn. ĭaruź) [akc. ĭarugă] (i. ž.) — jaruga, odvodni kanal ◊ ĭaruga ĭe kanalu pi kare mĭarźe apa đi la ĭaz pănă la muară — jaruga je kanal kojim ide voda od jaza do vodenice ♦ var. ĭerugă [Por.] ∞ muară | [Vidi] | |
2891 | ĭastă | iaste | јесте | ĭastă [akc. ĭastă] (uzv.) — jeste 1. potvrda: jeste, da, tako je; stoji tako ◊ dar ĭastă așa, kum sa puvestîașće, or nuĭe, nu puot să șćiu — da li jeste tako kako se priča, ili nije, ne mogu da znam ◊ ĭastă kî ĭe uom đi trĭabă, ama aĭa nu ĭa trăbuit — jeste da je čovek na svom mestu, ali mu to nije trebalo 2. ima, postoji ◊ ĭastă-n vuorbiļi luĭ kîta adaverĭe, or ĭe tuot minśună guală — ima li u njegovim rečima malo istine, ili je sve gola laž ◊ ĭastă pîńe đi tuoț, or sî măĭ duśem șîmăĭ — ima li hleba za sve, ili da donesemo još ◊ ĭastă đ-atunśa măĭ mult đi ḑîaśe ań — ima otada više od deset godina [Por.] ♦ dij. var. ĭeșće (Brodica) [Rom.] ♦ supr. nuĭe [Por.] | [Vidi] | |
3344 | ĭașkĭe | așchie | ивер | ĭașkĭe (mn. ĭeșkĭ) [akc. ĭașkĭe] (i. ž.) — iver, treska ◊ ĭeșkĭ măĭ mult sa fak kînd sa śopļașće, sa taĭe, sa askuće or sa sparźe vrun ļemn — iverje se najviše pravi kada se teše, seče, šilji ili cepa neko drvo ◊ ku ĭașkĭe uskată ĭuta sa ațîțîĭe fuoku — suvom treskom se brzo potpaljuje vatra ♦ sin. țandîră [Por.] ♦ dij. var. așkie [Kmp.] ♦ dij. var. ășke [Tim.] | [Vidi] | |
4142 | ĭemț | acord | јемство | ĭemț (mn. ĭemță) [akc. ĭemț] (i. s.) — jemstvo, ugovor; prinuda ◊ n-a luvat lukru la ĭemț, pă să lukre ka bou tota ḑîua — nije uzeo posao pod jemstvom, pa da radi kao vo celog dana ♦ var. emț [Por.] | [Vidi] | |
5015 | ĭepurĭel | iepurel | зечић | ĭepurĭel (mn. ĭepurĭeĭ) [akc. ĭepurĭel] (i. m.) — (demin.) (zool.) zečić ◊ pazînd vićiļi, păkurarĭu a dat pista un kuĭb ĭepurĭesk, numa ku doĭ-triĭ ĭepurĭeĭ miś ka pumnu — čuvajući stoku, pastir je naleteo na zečje leglo, samo sa dva-tri zečića, malih kao pesnica ♦ var. ĭepureluș [Por.] ∞ ĭepur | [Vidi] | |
3235 | ĭuo | io | ја | ĭuo (mn. nuoĭ) [akc. ĭuo] (zam.) — ja ◊ ĭuo unu sîngur nu puot ńimik, ama dakă ńi adunăm nuoĭ tuoț, pućem ļesńe să ĭeșîm ku iĭ în kîpatîń — ja jedan sam ne mogu ništa, ali ako se skupimo mi svi, možemo lako da izađeno s njima na kraj ◊ ĭuo, tu, ļel șî ĭa traim în satu-sta đemult — ja, ti, on i ona živimo u ovom selu odavno ♦ var. ĭeu [Por.] ♦ dij. var. ĭo [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3865 | kalamantă | trasură | двоколица | kalamantă (mn. kalamanće) [akc. kalamantă] (i. ž.) — dvokolica ◊ kalamantă ĭe un fĭeļ dă karuță ku doă ruoț, dă dus tovar măĭ ușuor — kalamanta je vrsta dvokolice, za prevoz lakšeg tereta ◊ kalamanta are o osiĭe ku doă ruaće, șî kotur dășkis, înkonveĭat ka luna ćinără — kalamanta ima jednu osovinu sa dva točka, i otvoren sanduk, zakrivljen kao mlad mesec ♦ var. kolomantă (Ranovac) [Mlava] ♦ sin. kariotă (Topolovnik) [Bran.] ∞ kar | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2684 | kalapuod | calapod | калуп | kalapuod (mn. kalapuađe) [akc. kalapuod] (i. s.) — (tehn.) kalup ◊ kalapuod đi kaśuļe a fuost fakut đi ļiemn — kalup za šubare bio je napravljen od drveta ♦ var. galapuod (Rudna Glava), (ret.) gălăpîăr (Tanda) [Por.] ◊ kalapuod, kalup pus în kap supt śapsă, la portol batrîn, muĭeresk în Mlaoa — kalapod je kalup koji stavljen na oglavlju ispod kape, na staroj ženskoj nošnji u Mlavi [Mlava] | [Vidi] | |
4199 | kalumĭa | ca lumea | добро | kalumĭa [akc. kalumĭa] (prid.) (pril.) — dobro, ispravno; kako treba ◊ ĭel lukră kalumĭa, n-am śe sî ḑîk — on radi dobro, nemam šta da kažem; nemam primedbe ◊ uom kalumĭa — dobar, pošten čovek ◊ n-a kîrpit kaldarĭa kalumĭa, slubuađe apă — nije zakrpio kotao dobro, propušta vodu ♦ / ka + lumĭa = kao ljudi, kao svet ♦ var. kalumńa [Por.] | [Vidi] | |
5558 | kameńeće | căminete | камин | kameńeće (mn. kameńeț) [akc. kameńeće] (i. m.) — (izob.) kamin ◊ în kasa bătîrnă am avut kameńeće — u staroj kući imao sam kamin [Pad.] ♦ dij. var. kamin [Por.] | [Vidi] | |
2905 | kamguđe | oricum | каогод | kamguđe [akc. kamguđe] (pril.) — kaogod, kano, kao ◊ fuźe, kamguđe ĭepuru — beži, kano zec [Bran.] ♦ dij. var. kagođe [Por.] ♦ up. kumguod, śeguod, śegud ∞ guod | [Vidi] | |
4272 | Karabaș | Carabaș | Карабаш | Karabaș [akc. Karabaș] (i. m.) — (antr.) Karabaš, Karabašević ◊ Karabaș ĭe poļikra lu uom kare mult a kîntat în karăbĭ, ș-a fuоst kunoskut đ-arîndu pi karăbĭ, da nu pi numiļi luĭ bućeḑat — Karabaš je nadimak čoveka koji je dugo svirao gajde, i bio poznat svuda po gajdama, a ne po svom krštenom imenu ◊ unđe đi uom s-a prins poļikra Karabaș, așa lumĭa a kĭemat șî pi aĭ luĭ đin kasă — gde se nadimak Karabaš primio za čoveka, tako su ljudi nazivali i njegove ukućane ◊ đin poļikra Karabaș s-a fakut la karće prezimiļi Karabašević — od nadimka Karabaš nastalo je prezime Karabašević ♦ var. Kîrabaș [Por.] ∞ karabă | [Vidi] | |
3492 | karare | cărare | стаза | karare1 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — (zast.) staza, puteljak ◊ întra koļibiļi luor la munće a fuost o karare, a mĭers pin padure đasă, akuma a-nkiso dudău, kă nuĭe ńima să trĭakă pi ĭa — između njihovih koliba u planinii bila je jedna staza, vodila je kroz gustu šumu, sada je zarasla u korov, jer nema nikoga da njome prolazi ◊ tuată kararĭa ĭe drum đirĭept — svaka staza je prečica ♦ var. kalare ♦ sin. poćakă [Por.] ∞ kara | [Vidi] | |
3491 | karatură | cărătură | вожња | karatură (mn. karaturĭ) [akc. karatură] (i. ž.) — (izob.) vožnja, prevoženje ◊ am înbunat la fata mĭa triĭ karaturĭ pi kîrauș kînd o fi bîlśu, ma iĭ i kaḑu munkă la a đintîń, șî abĭa a sufarat numa o karatură — obećao sam svojoj devojci tri vožnje na ringišpilu kad bude vašar, ali njoj pripade muka već kod prve, pa je jedva podnela samo jednu vožnju ♦ var. kîratură ◊ nu puot să sufîr kîratură lungă ku tumobilu — ne mogu da podnesem dugu vožnju automobilom [Por.] ∞ kara | [Vidi] | |
2907 | kareguod | oricare | когод | kareguod [akc. kareguod] (pril.) — kogod, bilo ko ◊ să vină kareguod vrĭa, ĭuo đ-aiśa nu ma mut — nek dođe kogod hoće, ja se odavde ne pomeram ♦ var. karegud ♦ sin. fiĭekare [Por.] ∞ guod | [Vidi] | |
3453 | karpińel | cărpinel | грабић | karpińel (mn. karpińeĭ) [akc. karpińel] (i. m.) — (bot.) (demin.) grabić, mali grab, lastar od graba ◊ kînd sa faśe žuardă đi mînat vićiļi, măĭ bună ĭe s-o taĭ đin vro krĭanguță đi karpińel ćinîr, kî ĭa ĭe ușuară, supțîrĭe șî žîlao — kad se pravi prut za teranje stoke, najbolje je da je odsečeš od grančice nekog mladog grabića, jer je laka, tanka i žilava ♦ var. karpinuș [Por.] ∞ karpin | [Vidi] | |
3728 | kasatuarńikă | muierea de casă | кућаница | kasatuarńikă (mn. kasatuarńiśe) [akc. kasatuarńikă] (i. ž.) — (zast.) kućanica, dobra domaćica ◊ uomu ĭe drumaș șî trăbe sî sa ușurĭaḑă unđe puaće, da muĭarĭa ĭe kasatuarńikă șî trăbe să țînă ușa înkisă, să tuńe al măĭ țapîn — muž je putnik i treba da se olakša gde god može, a žena je kućanica i treba da drži vrata zatvorena, da uđe najjači ♦ var. kasatuorńikă [GPek] ∞ kasă | [Vidi] | |
3727 | kasatuorńik | om de casă | кућаник | kasatuorńik (mn. kasatuorńiś) [akc. kasatuorńik] (i. m.) — (zast.) kućanik, dobar domaćin; ukućanin ◊ dakă soțu nuĭe kasatuorńik, kasa sa pîrasîașće ĭuta — ako muž nije dobar domaćin, kuća se brzo rastura ♦ var. kîsatuorńik [Por.] ∞ kasă | [Vidi] | |
3680 | kaśulă | căciulă | шубара | kaśulă (mn. kaśuļ) [akc. kaśulă] (i. ž.) — 1. šubara ◊ kaśulă ĭe astrukamîntu kapuluĭ; kaśulă đi bîtrîńață a fuost fakută đi pĭaļe đi uaĭe, ku bițurĭ marĭ, ĭarnă să țînă đi źer, da vara sî fakă rakuare — šubara je pokrivač glave; starinska šubara bila je od ovčjeg kože, sa dugačkim pramenovima, zimi da štiti od mraza, a leti da pravi hladovinu ◊ a fuost patru fĭelurĭ đi kaśuļ batrîńe: kaśulă ku bițurĭ, kalabăț, kaśulă ku urĭekĭ, șî stragană — bilo je četiru vrste starinskuh šubara: vlasnata šubara, kupasta šubara, šubara sa naušnicama i astragana 2. kapa uopšte ◊ dupa rat, kînd s-a prins lumĭa pi la lukru pin preduzeće, a-nśeput sî puarće șî alće kaśuļ: kașkĭet, barĭetă, șăĭkaće, pîlariĭe — posle rata, kad su ljudi počeli da se zapošljavaju po preduzećima, počeli su da nose i druge kape: kačket, beretku, šajkaču, šešir [Por.] | [Vidi] | |
5384 | kata | căuta | тражити | kata (ĭuo kat, ĭel kată) [akc. kata] (gl. p.) — 1. tražiti, tragati ◊ nu kata bań đi la ĭel, kă nu-ț dă — nemoj tražiti pare do njega, jer ti neće dati ◊ kată pi draku — traži đavola 2. gledati, posmatrati ◊ śe kaț așa la mińe? — što me tako gledaš? 3. izgledati, biti tužan ◊ fata-sta kată rău, sigurat a lasato baĭatu — ova devojka izgleda tužno, sigurno ju je ostavio momak [Por.] ♦ dij. var. kăuta [Buf.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2445 | kă | că | јер | kă (vez.) — 1. jer ◊ nu puot să vin, kă mis kuprins ku lukru — ne mogu da dođem, jer sam zauzet poslom ◊ vunu ĭuta, kă mum-ta țî rău bolnavă — dođi brzo, jer ti je majka teško bolesna 2. te ◊ ăl luvară đin skurt, da ĭel, saraku: kă v-o fi, kă nu v-o fi, șî la urmă do spusă tuot — pritisnuli ga sasvim, a on, jadan; te oće biti, te neće biti, na kraju je priznao sve 3. da ◊ ma mir kum nu vĭeḑ tu kă ĭel minće — čudi me kako ne vidiš da on laže ♦ var. kî ◊ am uḑît kî tu n-aĭ fuost akoluo — čuo sam da ti nisi bio tamo [Por.] | [Vidi] | |
4004 | kăpiĭală | căpială | брљ | kăpiĭală (mn. kăpiĭeļ) [akc. kăpiĭală] (i. ž.) — (vet.) brlj, brljavost, ovčja bolest (Cenuroza, Vertigo) ◊ uaĭa bolnauă đe kăpiĭală uđașće đe kîrd, pașće sîngură șî đes sa suśașće în luok — ovca obolela od brlja zaostaje za stadom, pase sama i često se okreće u mestu ◊ aĭ batrîń uaĭa kăpiĭată a taĭat ku briśu la kap, șî ĭ-a skuos đin kriĭir vro guangă, gaura a uns ku său ș-a-nkiso ku katran — stari su brljivim ovcama otvarali lobanju brijačem, iz mozga vadili neku bubu, ranu mazali lojem i zatvarali je katranom ♦ var. kăpiĭatură [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭatură [Por.] ∞ kăpiĭa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4005 | kăpiĭat | căpiat | ошамућен | kăpiĭat (kăpiĭată) (mn. kăpiĭaț, kăpiĭaće) [akc. kăpiĭat] (prid.) — 1. (med.) ošamućen, opijen, koji ima vrtoglavicu ◊ kînd ĭ-a dat o palmă, a mĭers kăpiĭată măĭ mult đi un śas — kad joj je udario šamar, išla je ošamućena više od sata 2. (vet.) brljiv, oboleo od brlja ♦ uaĭa kăpiĭată, s-a suśașće-n luok, đisparțîtă đe kîrd — brljiva ovca, vrti se u mestu odvojena od stada ♦ sin. șukĭat [GPek] ♦ dij. var. kîpiĭat ∞ kăpiĭa | [Vidi] | |
3574 | kăpriĭață | căprăriște | козарица | kăpriĭață (mn. kăpriĭeț) [akc. kăpriĭață] (i. ž.) — kozarica, kozarnik ◊ kăpriĭață ĭe koćeț, adîns fakut lînga strungă, în kare să bășkuĭe kapriļi đin stînă uoilor — kozarica je ograda, posebno podignuta kraj tora, u koju se odvajaju koze iz ovčjeg stada ◊ kapriļi sa-nkid în kăpriĭață kî bat uoiļi, ļi-npung ku kuarńiļi, ļi muśkă đi urĭekĭ, șî uoĭļi nu puot în paśe mînka đi ĭaļe — koze se odvajaju u kozarnik jer biju ovce, bodu ih rogovima, ujedaju za uši, i ovce ne mogu na miru jesti od njih [GPek] ♦ dij. var. kîpriĭață (Rudna Glava) ◊ uoĭļi s-a puot țîńa șă supt plășć kă au lînă, da kapriļi n-au șă đ-aĭa ĭe kîpriĭața înkisă ka toblarĭu — ovce se mogu držati pod sklonom jer imaju vunu a koze nemaju, pa se zato kozarnik gradi zatvoren kao tor (Topolnica) [Por.] ∞ kapră | [Vidi] | |
3385 | kăpriuară | căprioară | срна | kăpriuară (mn. kăpriuare) [akc. kăpriuară] (i. ž.) — (zool.) srna (Capriola) ◊ kăpriuara ĭe fameĭa kăpriuoruluĭ, măĭ mik trup are đi kît ĭel șî n-are kuarńe — srna je ženka srndača, ima manje telo od njega, i nema rogove ◊ puĭu iĭ ĭe ĭed — njeno mladunče je lane ♦ var. kapriuară ♦ up. kăpriuor, śerb, śută ♦ / (demin.) < kapră — koza [Por.] | [Vidi] | |
3452 | kărpińiș | cărpeniș | грабик | kărpińiș (mn.) [akc. kărpińiș] (i. m.) — (bot.) grabik, grabova šuma ◊ kînd ń-a-mparțît tata, miĭe đin padure mĭ-a kaḑun numa ńișći kărpińiș la Pođina Mare — kad nas je otac delio, meni od šume zapao samo neki grabik na Velikoj Padini ♦ var. karpińiș [Por.] ∞ karpin | [Vidi] | |
3726 | kăsători | căsători | венчати се | kăsători (ĭuo ma kăsătorĭesk, ĭel sa kăsătorĭașće) [akc. kăsători] (gl. p. ref.) — (zast.) venčati se, sklopiti brak, udati se, oženiti se, skućiti se ◊ kînd s-a kăsătorit ku uomu đintîń, n-avut ńiś masă, ńiś ļingură — kad se udala za prvog muža, nije imala ni sofru, ni kašiku ◊ are numa un fiśuor, ažuns đi kăsătorit — ima samo jednog sina, stigao za ženidbu ♦ var. kîsîtori ♦ sin. kununa [Por.] ∞ kasă | [Vidi] | |
6077 | kăśuļiță | căciuliță | капица | kăśuļiță (mn. kăśuļiț) [akc. kăśuļiță] (i. ž.) — (demin.) kapica ◊ kăśuļiță duk kopiĭi aĭ miś, kînd ĭe frig — kapicu nose mala deca, kad je hladno ♦ var. kăśuļiș [Por.] ∞ kaśulă | [Vidi] | |
2989 | kimĭașă | cămașă | кошуља | kimĭașă (mn. kimĭeș) [akc. kimĭașă] (i. ž.) — košulja, gornji deo odeće ◊ kimĭașa ĭe țuală omeńiaskă, sa înbrakă pista pĭaļa guală, ș-astrukă parća trupuluĭ a đisupra — košulja je muški haljetak, oblači se preko gole kože i pokriva gornji deo tela ◊ kimĭașa muĭerĭaskă sa kĭamă śupag — ženska košulja zove se čupag ◊ kimĭașă ku rîurĭ — vezena košulja (košulja sa ukrasom) ◊ kimĭașă đi in — lanena košulja ◊ kimĭașă đi matasă — svilena košulja ♦ up. kîlțan ♦ var. kamașă (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
5453 | kinđiĭe | chindie | поподне | kinđiĭe (mn. kinđiĭ) [akc. kinđiĭe] (i. ž.) — (kal.) popodne ◊ kinđiĭa ĭe vrĭamĭa đi ḑîua dupa śe trĭaśe amńaḑîțu — popodne je doba dana kad prođe podne ◊ vara kînd ĭe mare zîpușală, sa slubuod uoĭļi la pašuńe la kinđiĭe — leti, kad je velika sparina, ovce se puštaju na pašu popodne [Por.] | [Vidi] | |
5171 | kîkaśuos | căcăcios | усранко | kîkaśuos (kîkaśuasă) (mn. kîkaśuoș, kîkaśuasă) [akc. kîkaśuos] (prid.) — (vulg.) usranko ◊ kîkaśuos ĭe uom slab șî la pućare, șî la vuorbă — usranko je čovek slab i na snazi, i na rečima ♦ var. kăkaśuos [Por.] ∞ kaka | [Vidi] | |
5376 | kîlarĭaće | călăreț | јахач | kîlarĭaće (mn. kîlarĭeț) [akc. kîlarĭaće] (i. m.) — jahač ◊ kîlarĭețî a fuost numa uamiń kare avut kaĭ — jahači su bili samo ljudi koji su imali konje ◊ muĭarĭa kare a mĭers pi kal, s-a kĭemat kîlarĭață — žena koja je jahala konja zvala se jahačica ♦ var. kîlarĭeț [Por.] ∞ kal | [Vidi] | |
5058 | kîldarar | căldărar | бакрачар | kîldarar (mn. kîldararĭ) [akc. kîldarar] (i. m.) — (erg.) bakračar, kotlokrpa ◊ kîldarar ĭe uom kare faśe or ogođașće la kaldîărĭ — bakračar je čovek koji izrađuje ili popravlja bakrače ◊ kîldararĭ la nuoĭ măĭ mult a fuost țîgańi, ama a fuost șî đ-aĭ nuoștri kare a șćut să kîrpĭaskă la kaldărĭ — bakračari su kod nas obično bili Cigani, ali je bilo i naših koji su znali da krpe bakrače ♦ var. kîldararĭ [Por.] ∞ kald | [Vidi] | |
3345 | kîļindarĭ | cărindar | јануар | kîļindarĭ [akc. kîļindarĭ] (i. m.) — (kal.) (izob.) januar ◊ kîļindarĭu ĭe luna la kapu anuluĭĭ, ku ĭel înśiape ano-l nou — januar je mesec na početku godine, njime počinje nova godina ◊ kîļindarĭu ĭe lună zapaduasă șî friguruasă — januar je mesec snežan i hladan ♦ var. kîrindarĭ [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
5311 | kînćiśiel | cântecel | песмица | kînćiśiel (mn. kînćiśiaļe) [akc. kînćiśiel] (i. s.) — (muz.)(demin.) pesmica ◊ a-nvațat șî fata un kînćiśiel, șî tota ḑîua ăl kîntă, pazînd uoiļi pi-o śokiță đi la đal đi sat— naučila je i devojčica jednu pesmicu, pa je ceo dan peva, čuvajući ovce na jednom brdašcu iznad sela ♦ / < (demin.) kînćik + -śiel ♦ var. kînćiśel, kînćikuț [Por.] ∞ kînta | [Vidi] | |
5310 | kîntatuorĭ | cântareț | певач | kîntatuorĭ (mn. kîntatuorĭ) [akc. kîntatuorĭ] (i. m.) — (muz.) pevač ◊ lautari aĭ batrîń a kîntat đin gură sîngurĭ, n-avut kîntatuorĭ adîns în taĭfă — stari svirači su pevali sami, nisu imali posebne pevače u grupi ♦ var. kîntarĭeț [Por.] ∞ kînta | [Vidi] | |
4927 | kîpațînă | căpățînă | главчина | kîpațînă (mn. kîpațîń) [akc. kîpațînă] (i. ž.) — (augm.) 1. (tehn.) glavčina ◊ kîpațîna la ruata đi kar — glavčina na kolskom točku ◊ kîpațîna la ruata muori — glavčina na vodeničnom vitlu [Por.] ♦ sin. buśim [Mlava] 2. (demin.) (bot.) glavica ◊ kîpațîna đi varḑă — glavica kupusa 3. (fig.) (pej.) tupoglavac, glupak ◊ kîpațînă ĭe kopil kare ĭe tare đi kap, șă grĭeu înțaļaźe — tupoglavac je dete koje je tvrdoglavo i teško shvata [Por.] ∞ kap | [Vidi] | |
5580 | kîpatare | căpătare | добитак | kîpatare (mn. kîpatărĭ) [akc. kîpatare] (i. ž.) — (ret.) dobitak ◊ điźaba așćată, đin aĭa n-o să fiĭe ńiś o kîpatare — uzalud čeka, od toga neće biti nikakav dobitak ♦ var. kîpatat ♦ sin. dobîndă [Por.] ∞ kîpata | [Vidi] | |
2843 | kîraveĭ | cărăvei | кривак | kîraveĭ (mn. kîraveĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — krivak, kratka i kriva grana drveta ◊ kîraveĭu ĭe darap đi krĭangă strîmbă, ku kare daĭ dupa vro žuavină, or dupa alta śe sa slbuađe la ćińe — krivak je komad krive grane, kojim gađaš neku životinju, ili bilo šta drugo što te napadne ♦ var. kîravĭeĭ [Por.] | [Vidi] | |
5109 | kîraveĭ | cărăvei | палија | kîraveĭ (mn. kîravĭaĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — palija ◊ kîraveĭ ĭe o frîntură đi krĭangă, gruos đi vro doă źeĭśće, da lung đi un lakît đi mînă — palija je krnjak od grane, debele oko dva prsta i duge ko ruka do lakta ◊ ku kîraveĭu kopiĭi a batut puomi kînd a vrut să dubuară puame đin ļemn în kare n-a kućeḑat sî sa suĭe — palijom su deca mlatila voćke kad su htela da skidaju plodove sa drveta na koje nisu smela da se penju ◊ pîkurari ku kîraveĭ a dat dupa viće kînd ĭaļe s-a bagat în vrun luok — palijom su pastiri gađali stoku kad bi ova ušla u neku njivu ♦ var. kîravĭeĭ, kărăveĭ [Por.] | [Vidi] | |
6304 | kîrćițarĭ | cârtițar | кртичњак | kîrćițarĭ (mn. =) [akc. kîrćițarĭ] (i. m.) — krtičnjak ◊ kîrćițarĭu ĭe mușuruoń đi pomînt kare l-a sapat kîrćița — krtičnjak je gomila zemlje koju je iskopala krtica ◊ (ver.) kînd tuamna pi ļivĭeḑ kîrćițîļi skuot mulće kîrćițuaĭe, o să fiĭe ĭarna bună — kad s jeseni po livadama krtice izbiju mnoge krtičnjake, biće blaga zima ♦ var. kîrćițuaĭe ♦ sin. mușuruiń [Por.] ∞ kîrćiță | [Vidi] | |
5191 | kîrļibuonț | cârlibonț | матракука | kîrļibuonț (mn. kîrļibuanță) [akc. kîrļibuonț] (i. s.) — (izob.) matrakuka, šiba ◊ kîrļibuonț ĭe pražînă întortoĭată kare sa puńe în vîru klăńi să țînă fînu să nu sa voamîĭe klańa— matrakuka je krivak koji se stavlja na vrh plasta da drži seno o da se plast ne raspe ♦ var. kîrļibonț ♦ sin. panžîn [Por.] | [Vidi] | |
4970 | kîrśag | cârceag | крчаг | kîrśag (mn. kîrśaźe) [akc. kîrśag] (i. s.) — krčag ◊ kîrśagu ĭe vas đi pomînt đi apă — krčag je zemljani sud za vodu ♦ var. gîrśag [Por.] ∞ vas | [Vidi] | |
2674 | kîrśuabă | cârcioară | крпељ мужјак | kîrśuabă (mn. kîrśuabe) [akc. kîrśuabă] (i. ž.) — (ent.) krpelj mužjak ◊ kîrśuabă ĭe kapușă voĭńiśiaskă, aĭa ĭe o guangă tare mikă — krčoba je mužjak krpelja, to je jedna jako mala buba ♦ dij. var. skîrśuabă (Plavna) [Pad.] ♦ up. grapiță [Por.][Zvizd] ∞ kapușă | [Vidi] | |
5408 | kîržîĭe | cârjă | штап | kîržîĭe (mn. kîržîĭ) [akc. kîržîĭe] (i. ž.) — krža, štap za poštapanje ◊ kîržîĭa ĭe un feļ đi ćuakă, fakut măĭ domńesk, ku kare sa sprižuon uamińi aĭ batrîń — kržija je vrsta štapa za poštapanje, izrađen finije, kojim se pomažu starije osobe ◊ maĭsturi kare a fakut numa la kîržîĭe s-a kĭemat kîržań — majstori koji su izrađivali samo krže zvali su se kržani ♦ var. kîržĭe ♦ sin. ćuakă, ćuankă [Por.] | [Vidi] | |
3729 | kîsîtorit | căsătorit | ожењен | kîsîtorit (kîsîtorită) (mn. kîsîtoriț, kîsîtoriće) [akc. kîsîtorit] (prid.) — (zast.) 1. oženjen (o muškarcu), udata (o ženi) ◊ tata đintîń a fuost kîsîtorit ku o fată đin Lazńița, ama n-a trait mult șî s-a đisparțît — otac je prvo bio oženjen sa devojkom iz Laznice, ali nisu živeli dugo pa su se razveli 2. nastanjen, naseljen ◊ stramuoșî nuoștri a fuźit đin Rumîńiĭe đi rău boĭerilor, șî s-a kîsîtorit în Sîrbiĭe, în luokurĭ kare s-a pustîșît — naši precu su pobegli iz Vlaške zbog bojarskog zla, i naselili su se u Srbiji, u mestima koja su bila opustela ♦ var. kăsătorit [Por.] ∞ kasă | [Vidi] | |
5627 | kîtranźiu | cătrăngiu ? | катранџија | kîtranźiu (mn. kîtranźiĭ) [akc. kîtranźiu] (i. m.) — (izob.) katrandžija ◊ kîtranźiu ĭe uom kare faśe la katran — katrandžija je čovek koji pravi katran ♦ var. kătrănźiu (Tanda) [Por.] ∞ katran | [Vidi] | |
5628 | kîtrańi | cătrăni | катранити | kîtrańi (ĭuo kîtrańesk, ĭel kîtrańiașće) [akc. kîtrańi] (gl. p. ref.) — katraniti, mazati katranom ◊ s-a kîtrańit vićiļi pi la pulpĭe, pi la burik, pi la urĭekĭ șî pi la uokĭ — stoka se mazala katranom oko vimena, oko pupka, oko ušiju i oko očiju ◊ kîtrańitu a fakut ku mustafĭeļńiku, kare l-a bagat în kîtrańiță sî sa umpļe đi katran — katranisanje su radili pomoću čapkala, koji su uvlačili u katranicu da se natopi katranom ◊ ku mustafĭeļniku kîtrańit a fakut kruśe pi la ușa kășî în kare vrunu a murit đi kurînd, să pazaskă kasatuorńiśi đi ĭel dakă sa va faśa moruoń — sa nakatranisanim čapkalom crtao se krst na vratima kuća u kojima je neko skoro umro, da zaštiti ukućane od njega ako bi se povampirio ♦ var. kătrăńi (Tanda) [Por.] ∞ katran | [Vidi] | |
6118 | kĭemare | chemare | позивање | kĭemare (mn. kĭemărĭ) [akc. kĭemare] (i. ž.) — (ret.) pozivanje, dozivanje ◊ atîta kĭemare đi ĭel, da nu sa raspunđe ńima — toliko njegovo dozivanje, a ne odaziva se niko ♦ var. kĭemală [Por.] ∞ kĭema | [Vidi] | |
6049 | kĭoroman | chioroman | слепац | kĭoroman (mn. kĭoromań) [akc. kĭoroman] (i. m.) — (augm.) (med.)(iron.) slepac ◊ atîta ĭe đi mare kĭoroman đi nu vĭađe kare ku ańi ăl traźe đi nas — toliko je veliki slepac da ne vidi ko ga godinama vuče za nos ♦ var. kĭortau ♦ sin. orbĭaće [Por.] ∞ kĭuor | [Vidi] | |
2400 | klanfă | clemă | кланфа | klanfă (mn. klanfe) [akc. klanfă] (i. ž.) — (tehn.) klanfa, klamfa ◊ klanfă ĭe o kukă đi fĭer, ku vîrurļi întuarsă-n afară ș-askuțîće ka piruońu, ku kare sa prind tutuśi or bîrńiļi — klamfa je metalna kuka, sa vrhovima okrenuti spolja, oštrim kao ekser, kojom se sastavlju trupci ili grede ♦ var. klamfă [Por.] | [Vidi] | |
3335 | klańe | claie | пласт | klańe (mn. klăń) [akc. klańe] (i. ž.) — plast sena ◊ klańa sa grîmađiașće đin porkuoń đi fîn, kare sînt adunaț đin kupițaļe đi pi otkuoș — plast se sadeva od stogova sena, koji su skupljeni od naviljaka sa otkosa ◊ klańa puaće să fiĭe grîmađită đi fîn or đi paĭe — plast može biti plašćen od sena ili slame ◊ klańa grîmađită în ļemn sa kĭamă patul — plast sadenut na drvetu, zove se patul ◊ klańe sa grîmađiașće pinga țapă, kare o țîńe să nu sa strîmbe đi vînt or đi pluaĭe, șî sî nu kadă — plast se dene oko stožera, koji ga drži da se ne krivi od vetra ili kiše, i da ne padne ◊ klańa đemult sa fakut în ļivađe, șî a koluo s-a dat la uoĭ đi mînkarĭe, kî đin tuoru luor sa torît ļivađa — plast se nekad pravio na samoj livadi, i stoka se tamo ranila jer se od njihovog gnojiva đubrila livada ◊ tuota klańa fakută în ļivađe, a fuost îngrađită ku țarku, să nu puată vićiļi s-o śupă đin tuaće părțîļi — svaki plast sadenut na livadi bio je ograđen senikom, da ne može stoka da ga čupka sa svih strana ◊ la vîru klăńi sa puńe panžînu, fakut đin patru tîrșurĭ ļegaće la vîr, kare țîńe fînu să no-l zbuare vîntu — na vrhu plasta meće se lemez, napravljen od četiri grane svezane vrhovima, koji drži seno da ga ne razveje vetar ♦ var. klaĭe (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fîn | [Vidi] | |
2133 | kļanță | clanţă | запорањ | kļanță (mn. kļanțurĭ) [akc. kļanță] (i. ž.) — 1. (tehn.) zaporanj, zaporak, zaponac, klin kojim se zatvaraju vrata; reza ◊ kļanța a fuost fakută đi ļiemn, da akuma măĭ mult sa faśe đi fĭer — zaporanj je nekada pravljen od drveta, a sada se pravi više od metala ◊ ku kļanța sa înkiđe vrakńița la gardu lu traușă — zaponcem se zatvaraju vratnice na dvorišnoj ogradi 2. (fig.)(pej.) ženska usta; gubica ◊ uomu iĭ spuńe frumos să ļiaźe kļanța, ĭa tuot ăl latră, la urmă do kîpată una pista kļanță, șî taku điluok — čovek joj lepo kaže da zaveže gubicu, a ona ga i dalje olajava, na kraju dobi jednu preko gubice, i ućuta odmah ♦ var. kļeanță, kļianță ♦ up. vrakńiță, popik, gužbă [Por.] | [Vidi] | |
3056 | kļiĭ | clei | смола | kļiĭ (mn. kļiĭurĭ) [akc. kļiĭ] (i. m.) — smola; masnoća; gustiš 1. ušna smola ◊ kļiĭ ĭe unsura kare o are tuot uomu în urĭake — klij je masnoća koju svaki čovek ima u uvu 2. gusta i lepljiva kaša ◊ kînd uala fĭarbe prĭa mult, șă đin mînkarĭe ramîńe numa groșală, atunśa sa ḑîśe kî mînkarĭa s-a fakut kļiĭ — kad lonac vri predugo i od jela ostane samo kaša, tada se kaže da se jelo pretvorilo u klij [Por.] 3. ♦ dij. var. kļeĭ ◊ kļeĭ ĭe smuala dă pră prun, śe o manînkă păkurari — klej je smola sa šljive, koju jedu pastiri (Voluja) [Zvizd] ◊ kļeĭ dă pră prun ĭe bun dă ļipit fluĭeru — smola sa šljive je dobra za lepljenje frula [Mlava] ♦ dij. sin. mńare [Por.] | [Vidi] | |
3058 | kļiuos | cleios | гњецав | kļiuos (kļiuasă) (mn. kļiuoș, kļiuasă) [akc. kļiuos] (prid.) — gnjecav ◊ śeva ĭe kļiuos kînd ĭe muaļe șî sa ļipĭașće đi źeĭśće — gnjecavo je nešto što je meko i lepi se za prste ◊ kļiuasă ĭe pîńa kînd ĭe ńikuaptă — gnjecav je hleb kad je nedopečen [Por.] ♦ dij. var. kļeuos [Zvizd] ∞ kļiĭ | [Vidi] | |
5545 | koțkari | coțcări | варати | koțkari (ĭuo koțkarĭesk, ĭel koțkarĭașće) [akc. koțkari] (gl. p. ref.) — varati, prevariti ◊ a fuost pruost, muĭarĭa la koțkarit șî l-a tras đi nas kum a vrut — bio je priprost, i žena ga je varala i vukla za nos kako je htela ◊ koțkarĭașće lumĭa șă minće, đin aĭa traĭașće — vara i laže ljude, od toga živi [Por.] ∞ koțkarĭ | [Vidi] | |
5546 | koțkariĭe | coțcărie | варање | koțkariĭe (mn. koțkariĭ) [akc. koțkariĭe] (i. ž.) — varanje, prevara ◊ đi mik s-a momit la koțkariĭe, da kînd a kreskut, đi koțkariĭļi luĭ s-aḑît đeparće — od malih nogu se navukao na varanje, a kad je odraso, o njegovim prevarama pročulo se nadaleko [Por.] ∞ koțkarĭ | [Vidi] | |
5544 | koțkarĭ | coțcar | варалица | koțkarĭ (mn.) [akc. koțkarĭ] (i. m.) — varalica, prevarant ◊ mare koțkarĭ a fuost, ama ńima n-a putut să ĭasă ku ĭel în kîpatîń — bio je velika varalica, ali niko nije mogao da izađe na kraj sa njim ◊ koțkarĭ ĭe uom kare are narau aldrakuluĭ, nu puoț ńiśkum să-l prinḑ śe ginđașće — varalica je čovek koji ima đavolju narav, ne možeš nikako dokučiti šta misli [Por.] | [Vidi] | |
4235 | Kokazar | cocăzar | Боровњак | Kokazar [akc. Kokazar] (i. m.) — (top.) Kokazar, borovnjak, brdo u Majdanpeku ◊ Kokazar ar fost o śokă în Măĭdan, pļină đi kokĭază — Kokazar je bilo brdo u Majdanpeku, puno borovnica ◊ Kokazaru ar fost baș unđe ĭe akuma gaura kopuluĭ alu rudńik — Kokazar se nalazio tačno gde je danas Dnevni kop rudnika ◊ śoka Kokazaru ar skoborît rudari đi vrĭamĭa lu Tita kînd a larźit Kopu đi sî skotă ruda măĭ ușor — brdo Kokazar su skinulu rudari za vreme Tita kad su širili Dnevni kop da bi lakše vadili rudu ♦ var. Kokĭezar [Buf.] ∞ kokĭază | [Vidi] | |
4234 | kokĭază | coacăză | боровница | kokĭază (mn. kokĭez) [akc. kokĭază] (i. ž.) — (bot.) borovnica (Vaccinium myrtillus) ◊ kokĭază la Măĭdan a dat pi o śokă aprope đi oraș — borovnice su u Majdanpeku rasle na jednom brdu u blizini naselja ◊ kokĭază ĭe pomă sîrbaćikă, o tufă ku boabe miś șî ńagre — borovnica je divlja voćka, žbun sa malim i crnim bobicama ◊ kînd s-ar kopt kokĭezîļi, kopiĭi bufańilor a ĭeșît đin kokazar ńegri ka draśi — kad se borovnice dozrele, bufanska deca su iz borovnjaka izlazila crna ko đavoli ♦ var. kokezară [Buf.] | [Vidi] | |
2858 | kokļanță | cocleanţă | моркиња | kokļanță (mn. kokļenț) [akc. kokļanță] (i. ž.) — (ornit.) morkinja, biserka (Numida meleagris) ◊ kokļanța ĭe un fĭeļ đi gaină, are pĭańe sure ku pĭaće albe — morkinja je vrsta kokoši, ima sivo perje sa belim pegama [Por.] ♦ dij. var. kokință ◊ la Praova ĭestă și famiļiĭe ku poļikra „kokință”: Bișa lu Kokință — u Prahovu ima familija sa nadimkom „morkinja”: Ljubiša Morkin [Kmp.] | [Vidi] | |
4165 | kopitar | copitariţă | труд | kopitar (mn. kopitarĭ) [akc. kopitar] (i. m.) — (mik.) trud, gljiva (Fomes fomentarius) ◊ kopitar ĭe burĭaće kare krĭașće pi fag, șă đin kare sa faśe ĭaskă đi aprins fuoku — trud je gljiva koja raste na bukvi, i od koje se pravi trud za paljenje vatre ♦ var. kupitar [Por.] ∞ burĭaće | [Vidi] | |
2451 | koraś | capră | ногаре | koraś (mn. koraśe) [akc. koraś] (i. s.) — (tehn.) nogare za rezanje drva ◊ koraśu ĭe o mîkarauă fakută đin patru truș, lunź đi un mĭetîr șî măĭ śuava, śopļiț în patru mukĭe, prinș în kruśiș, șî ļegaț ku ļietve să fiĭe strînș, să nu sa klaćińe — nogare su naprava izrađena od četiri trupca, dužine metar i nešto, otesana sa četiri strane, spojena unakrst, i povezana letvama da budu čvrsti, i da se ne klate ◊ pi koraś sa taĭe ļiamńe ku firizu, sa skurtă să puată să înkiape-n șporĭet — na nogarama se režu drva testerom, krate se da bi mogla da stanu u šporet ♦ sin. magarĭ [Por.] ◊ koraś n-a fost dămult, ļ-a skuos înkuaśa — nogare nisu bile nekada, pojavile su se ovamo ♦ dij. var. kraś ◊ kraś dă kurmat ļieamńe — nogare za rezanje drva (Manastirica, Mlava) ♦ dij. sin. kaluon ◊ kaluon dă taĭat la ļiamńe, fakut dă skîndurĭ — nogare za rezanje drva, naprvaljene od dasaka (Kobilje) [Stig] | [Vidi] | |
173 | korikuvă | coricova | дивља јабука | korikuvă (mn. korikuvĭе) [akc. korikuvă] (i. ž.) — (bot.) divlja, nekalemljena jabuka, veoma kiselog ukusa (Malus sylvestris, Malus communis) ◊ đimult lumĭa a akrit turșîĭa ku oțîăt đi korikuvĭe — nekada su ljudi kiselili turšiju sirćetom od divljih jabuka [Crn.] ♦ var. korikivă (mn. korikive) [Por.] ∞ ariuș | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2871 | korkan | croncan | гавран | korkan (mn. korkań) [akc. korkan] (i. m.) — (ornit.) gavran (Corvus corax) ◊ korkanu ĭe pasîrĭe ńagră, ka śuara — gavran je crna ptica, kao vrana ♦ sin. kuorb [Por.] ♦ dij. var. kurkan (Jasikovo) [GPek] | [Vidi] | |
4453 | kotoĭ | cotoi | батак | kotoĭ (mn. kotoaĭe) [akc. kotoĭ] (i. m.) — (anat.) batak, but; komad koske s mesom ◊ đin tota karńa đi gaină, măĭ dulśe ĭe kotoĭu fript — od sveg kokošjeg mesa, naslađi je pečeni batak ♦ var. kotuoĭ [Por.] | [Vidi] | |
98 | kotuĭ | cotoi | комад меса | kotuĭ (mn. kotuaĭe) [akc. kotuĭ] (i. m.) — 1. komad mesa sa koskom (s. Tanda) 2. (ret.) batak (s. Rudna Glava) ♦ sin. odolan [Por.] ♦ dij. var. kotoĭ (mn. kotoaĭe) [Kmp.] | [Vidi] | |
3087 | kovîlśir | coviltir | покривка | kovîlśir (mn. kovîlśirĭ) [akc. kovîlśir] (i. m.) — pokrivka kuće, krov ◊ kovîlśir ĭe astrukamîntu kășî — koviltir je krovni pokrivač ♦ var. kovînćir ♦ up. astrukamînt [Por.] ♦ dij. var. kovinćir (Osnić) [Crn.] | [Vidi] | |
1535 | koțofană | coţofană | сврака | koțofană (mn. koțofień) [akc. koțofană] (i. ž.) — (ornit.) svraka (Pica pica) ◊ kînd koțofană kîntă în aritu kășî, ĭe aratare rîa — kada svraka peva u bliuzini kuće, loše je predskazanje ♦ var. kuțofană [Por.] ♦ dij. sin. śorobară (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.] ♦ dij. sin. śuară pistriță — (dosl.) „šarena vrana” (Isakovo) [Mor.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5043 | krăpător | cîrpător | лопар | krăpător (mn. krăpătorĭ) [akc. krăpător] (i. m.) — lopar ◊ ♦ dij. var. kerpetor (Mokranje), kărpator, krăpator (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. sin. fund [Por.] [Hom.] ∞ fund | [Vidi] | |
2873 | krețan | creţan | крецан | krețan (mn. krețańe) [akc. krețan] (i. s.) — krecan, suknja sa gustim i sitnim naborima ◊ krețanu a ĭeșît înainća lu rato-l đi-ntîń — krecan se pojavio pre Prvog svetskog rata ♦ krețanu n-a putut să-l fakă fiĭekare muĭare — krecan nije mogla da izradi bilo koja žena [Por.] ◊ krețan ĭe un fĭaļ đi țuală muĭerĭaska ku krĭețurĭ marunće — krecan je vrsta ženske odeće, sa sitnim naborima [Crn.] ♦ dij. var. krățan (Prahovo) [Kmp.] ∞ krieț | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
6113 | kređință | credință | веровање | kređință (mn. kređinț) [akc. kređință] (i. ž.) — (rel.) verovanje ◊ a fuost kređința batrînă đimult kî ĭe pomîntu ļaspiđe — bilo je nekad staro verovanje da je zemlja ravna ploča ◊ kređință în dumńeḑîu gata s-a pĭerdut în lumĭe, akuma ĭe măĭ mare kređință în bań — verovanje u boga se gotovo izgubilo u narodu, sada je najveće verovanje u novac ♦ var. kreḑut, kređare, kreḑamînt [Por.] ∞ kređa | [Vidi] | |
2856 | krengarime | crengarie | грање | krengarime (mn. krengarimĭ) [akc. krengarime] (i. ž.) — (bot.) granje; gustiš ◊ duosu s-a umplut đi krengarime, nu sa măĭ strabaće ńima pănă la ogaș — šuma je puna granja, ne može se više niko probiti do potoka ♦ var. krengaramă, krengariș, krengariĭe [Por.] ∞ krĭangă | [Vidi] | |
4292 | krîkńi | crâcni | писнути | krîkńi (ĭuo krîkńesk, ĭel krîkńașće) [akc. krîkńi] (gl. n.) — (o govoru) pisnuti, zucnuti ◊ kînd am fuost mik, n-am kućeḑat să krîkńesk đi muma, da akuma kopiĭi sa suĭe în vîru kapuluĭ la parinț — kad sam bio mali, nisam smeo da pisnem od majke, a sada se deca penju roditeljima na vrh glave ♦ var. kîrkńi [Por.] ∞ kîrk | [Vidi] | |
5454 | krîmpoțît | crâmpoțit | искомадан | krîmpoțît (krîmpoțîtă) (mn. krîmpoțîț, krîmpoțîće) [akc. krîmpoțît] (prid.) — (zast.) iskomadan, raskomadan ◊ ažung guoșći, da śinsta nuĭe krîmpoțîtă — stižu gosti, a pečenje nije iskomadano ♦ var. krîmpoći [Por.] ∞ krîmput | [Vidi] | |
5250 | krîmput | crâmpot | комад | krîmput (mn. krîmpuće) [akc. krîmput] (i. s.) — komad, odlomak ◊ drumu ĭe pļin đi krîmpuće đi stîklă spartă — put je pun komada razbijenog stakla ♦ var. krîmpot ♦ sin. parśel [Por.] | [Vidi] | |
4911 | krîu | crou | удубљење | krîu (mn. krîurĭ) [akc. krîu] (i. s.) — (o formi) udubljenje, plića rupa, jama; bara ◊ krîu ĭe o adînkatură în pomînt, în kare sa adună apa — krou je udubljenje u zemlji u kome se skuplja voda ◊ tuoț stramoșî miĭ avut krîu în barba, numa ĭuo nam — svi moji preci su imali rupicu u bradi, samo ja nemam ♦ (augm.) krovan ♦ (demin.) kroviț ♦ var. krou [Por.] | [Vidi] | |
2855 | krĭangă | creangă | грана | krĭangă (mn. krĭenź) [akc. krĭangă] (i. ž.) — (bot.) grana ◊ krĭanga krĭașće đin tulpina ļiemnuluĭ — grana raste iz trupla drveta ◊ krĭangă uskată — suvarak, suva grana ◊ krĭangă supțîrĭe — tanka grana [Por.] ♦ dij. var. krĭakă (Šipikovo) [Tim.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3685 | krop | crop | кроп | krop (mn. kropurĭ) [akc. krop] (i. s.) — (zast.) krop, vrela voda ◊ krop ĭe vuorbă batrînă, așa s-a kĭemat apa fĭartă, ku kare s-a ļimpeḑît vasurļi or țuaļiļi — krop je stara reč, tako se zvala vrela voda kojom su se ispirali sudovi ili odeća [GPek] ♦ dij. var. klop (Češljeva Bara) [Bran.] | [Vidi] | |
3686 | kropîĭa | cropia ? | испирати | kropîĭa (ĭuo kropîĭ, ĭel kropîĭe) [akc. kropîĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) ispirati, kropiti ◊ sa kropîĭe vasurļi or țuaļiļi, fiva ku apă fĭartă, fiva ku apă rîaśe, totuna — ispiraju se sudovi ili odeća, bilo vrelom, bilo hladnom vodom, svejedno ♦ var. kropiĭa ◊ s-a dus la rîu să kropiĭaskă rufiļi — otišli su na reku da ispiraju rublje [GPek] ∞ krop | [Vidi] | |
5425 | krstavĭaće | castravete | краставац | krstavĭaće (mn. krstavĭec) [akc. krstavĭaće] (i. m.) — (bot.) krastavac (Cucumis sativus) ◊ krstavĭaćiļi ĭe bun krud, ama șî măĭ bun ĭe kînd akrĭașće în turșîĭe — krastavac je dobar sirov, ali je još bolji kad se ukiseli u turšiji ♦ var. krîstavĭaće, kîrstavĭaće [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2621 | krumpĭel | crumpănă | кромпир | krumpĭel (mn. krumpiĭ) [akc. krumpĭel] (i. m.) — (bot.) (nutr.) krompir ◊ krumpĭelu ĭe o bukată đi mînkare kare sa samînă în građină — krompir je jestiva biljka koja se seje u bašti ♦ var. krîmpĭel, mn. krîmpiĭ (Tanda) ♦ sin. bruobdă, mn. bruobđe, (Gornjane) [Por.] ♦ dij. var. krumpir, mn. krumpi (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. var. krumpĭer, mn. krumpĭerĭ (Sige) [Hom.] (Rašanac) [Mlava] (Kobilje) ♦ dij. var. krompĭer, mn. krompĭerĭ (Rečica, Požarevac) [Stig] ♦ dij. var. krîmpĭel, mn. krîmpiĭ (Krivelj) ♦ dij. var. krumpĭel, mn. krumpĭerĭ (Brestovac) ♦ dij. var. krumpĭer, mn. krumpĭerĭ (Valakonje) ♦ dij. var. grămpĭer, mn. grămpĭerĭ (Dobro Polje)[Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2355 | kruoșnă | croșnă | крошња | kruoșnă (mn. kruoșńe) [akc. kruoșnă] (i. ž.) — 1. a. (bot.) krošnja, deo drveta sa granama ◊ kruoșnă lu ļiemn sînt krĭanźiļi luĭ — krošnju drveta čine njegove grane b. naramak, gomila granja ◊ kruoșnă ĭe gramadă đi krĭanźe, sprimită đi dus în șîaļe — krošnja je gomila granja, spremljena da se nosi na leđime ♦ var. kruoșńa 2. teret koji se u torbi nosi na leđima ◊ kînd puń trasta-n șîaļe șî ļieź obrăńiļi la pĭept, șî pļieś vrunđeva, makra ńimika să nu fiĭe-n trastă, sa ḑîśe kă mĭerź ku kruoșńa-n șîaļe — kad staviš torbu na leđa i vežeš uprte na grudima, makar ništa ne bilo u torbi, kaže se da ideš sa krošnjom na leđima [Por.] | [Vidi] | |
5431 | kruśiș | cruciș | прекрштен | kruśiș [akc. kruśiș] (pril.) — prekršten, ukršten ◊ șađe kruśiș pi pomînt guol, a vaḑut đi la țîgań — sedi prekrštenih nogu na goloj zemlji, video to od Cigana ♦ var. înkruśiș [Por.] ∞ kruśe | [Vidi] | |
1550 | kuaĭļi popi | coaiele-popii | клокочика | kuaĭļi popi [akc. kuaĭļi popi] (sint.) — (bot.) klokočika, klokoč (Staphylea pinnata) (dosl.) „popova muda” ◊ țîn minće kă mama a kuļes klopațîaļe, șî ļ-a uskat la suare, ama đi śe ĭ-a trîbuit, nu șću; đimult a fuost — pamtim da je baba brala klokočiku, i da je sušila na suncu, ali za šta joj je trebalo, ne znam, davno je bilo (Blizna) ◊ kînd kosîtuori a taĭat buĭađa-sta ku kuasă, sa-ș batut žuok kă a taĭat kuaĭļi la puopa — kad bi kosci posekli ovu travku, zbijali su šalu da su posekli popu muda (Tanda) ♦ sin. klopațîaļe — (dosl.) zvončići [Por.] ◊ muĭerļi a kuļeso, a uskato șî a duso la morminț, a dato đi pomană l-aĭ muorț — žene su je brale, sušile i nosile na groblje, gde su je namenjivale pokojnicima (Jasikovo) [GPek] ◊ șî la nuoĭ ĭe kunoskută buĭađa kuaĭļi popi, dă prîn ńivă — i kod nas je poznata travka klokočika, raste po njivi (Žitkovica) [Bran.] ♦ dij. var. koaĭļi popi (Samarinovac) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2781 | kuamă | coamă | грива | kuamă (mn. kuame) [akc. kuamă] (i. ž.) — 1. (anat.) griva, kosa na konjskom vratu ◊ kalu sari sî ma labiđe, da ĭuo-l prinsăĭ đi kuamă, șî rîmasăĭ în șauă — konj poskoči da me zbaci, a ja ga uhvatih za grivu, i ostadoh u sedlu 2. (geogr.) greben, hrbat, vrh; horizont ◊ ala a fuost pîržuol mare, a ĭeșît tumu la kuama Vizakuluĭ — to je bio veliki požar, izbio je čak na greben Vizaka 3. (tehn.) (zast.) sljeme kuće ◊ kînd sa gaćiașće kasa, pi kuama iĭ sa pun darurĭ — kada se kuća završi, na njeno sljeme kače se darovi 4. ostatak nepokošene trave ◊ a ramas o kuamă ńikosîtă întra kosîtuorĭ, ma duk s-o do kosîăsk — ostala je griva nepokošene trave između kosaca, idem da je pokosim ♦ var. koamă [Por.] | [Vidi] | |
3075 | kuasă | coasă | коса | kuasă (mn. kuasă) [akc. kuasă] (i. ž.) — (tehn.) kosa, oruđe za košenje trave ◊ kuasa ĭe un kuțît lung, înkîrļombat la vîr, pus în dîržaļe đi ļemn, ku kare sa kosîașće ĭarba — kosa je dugačko povijeno sečivo, stavljeno na drveno držalje, kosište, kojim se kosi trava ◊ kuțîtu ĭe pînḑă supțîrĭe đi fĭer, pi gură batută ku śokanu șî askuțîtă ku kuća, să taĭe ĭarba măĭ ușuor — sečivo kose ima tanko čelično platno, čije je sečivo otkovano čekićem i naoštreno brusom, da lakše seče travu ◊ pi marźina đin lăturĭ kuțîtu lu kuasa ĭe întarit ku o vargă, fakută đin o dungă đi pînḑă, ku śokanu întuarsă-n sus — sa leđa kosa je ojačano rebrom, napravljenog od uskog dela platna koji je kovanjem okrenuto na gore ◊ kuasa la botur are kalkîń, ku un kîrļig întuors în vaļe — nasuprot vrhu kosa ima petu, sa jednim jezičkom okrenutim na dole ◊ ńișći kuasă, unđe sînt ļivĭeḑîļi grĭaļe, sînt întariće ku un kîrļig đi fĭer, kare înkostiîș ļagă brațarĭa șî pînḑa la kalkîń — neke kose, gde su livade teške, ojačane su metalnom šipkom koja popreko spaja grivnu i petu kose ◊ kuasa sa prinđe đi dîržală ku un ińel đi fĭer kare-l kĭamă brațare — kosa se za držalje pričvršćuje pomoću jednog metalnog prstena koji se zove grivna ◊ dîržaļa đi kuasă sa faśe đin ļiemn ușuor șî žîlau — kosište se pravi od lakog i žilavog drveta ◊ pi lînga žumataća kuoḑî, sa puńe un kîrļuomb đi ļiemn, pi kare kosîtorĭu-l țîńe ku mîna đirĭaptă kînd mînă otkuoșu, da ku stînga țîńe kuada dîržăļi apruape đi vîr — negde oko polovine kosišta stavlja se drvena ručka, koju kosac drži desnom rukom kada tera otkos, a levom rukom drži kosište blizu vrha [Por.] ∞ kosî | [Vidi] | |
3310 | kućińel | cătinel | тихо | kućińel [akc. kućińel] (pril.) — tiho, sporo, polako ◊ vorbăsk măĭ kućińel ku ĭeal, kă auđe bińe — govorim tiše sa njim, jer čuje dobro ♦ var. kućuńel (Žitkovica, Dvorište) [Bran.] ♦ up. înkućinat (Vrbica) [Pom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3193 | kufurĭală | cufureală | сраћкавица | kufurĭală (mn. kufurĭelurĭ) [akc. kufurĭală] (i. ž.) — 1. (med.) sraćkavica, proliv ◊ dupa durĭarĭe la burtă, s-a pus șî o kufurĭală ku tuot pi ĭel — posle bolova u stomaku, spopala ga je i teška sraćkavica ♦ sin. pîșku, kîkalarĭe 2. (fig.) (o radu) brljotina, sranje, zamazotina ◊ avut bun lukru, ama ĭel numa a fakut ńiskaĭ kufurĭelurĭ, șî la urmă la do dudait — imao je dobar posao, ali je on pravio samo neka sranja, pa su ga na kraju oterali ♦ var. kufuritură ♦ sin. pîșku, pîșka, kîkalare [Por.] ∞ kufuri | [Vidi] | |
3893 | kuĭbiț | cuibiţ | гнездашце | kuĭbiț (mn. kuĭbiță) [akc. kuĭbiț] (i. s.) — (demin.) gnezdašce, malo gnezdo ◊ a fakut pîsarika un kuĭbiț supt streșînă la kasa batrînă — napravila ptičica gnezdašce pod nadstrešnicom stare kuće ♦ var. kuĭbișuor, kuĭbuļeț ♦ supr. kuĭbuoń [Por.] ∞ kuĭb | [Vidi] | |
4230 | kukiță | ţiţeică | љуљашка | kukiță (mn. kukiț) [akc. kukiță] (i. ž.) — ljuljaška ◊ kukița a fuost un fĭeļ đi žukariĭe, đi kopiĭ da șă đi baĭeț ku fĭaće marĭ — ljuljaška je bila vrsta zabave za decu, ali i za mladiće i devojke ◊ sa puvestîașće kă vrodată a fuost o ḑî adînsă în kapu primovĭeri, kînd s-a fakut kukița șî s-a ļiganat ćińerișu kî ĭe bun đi birekĭet — priča se da je nekad bio poseban dan na početku proleća, kad se pravila ljuljaška i ljuljala se omladina za dobar rod u polju [Por.] ♦ var. kukă (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. țițăĭkă, dădăuș (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukă | [Vidi] | |
5017 | kukurigu | cucurigu | кукурику | kukurigu [akc. kukurigu] (uzv.) — (onom.) kukuriku, oglašavanje petla ◊ în tota ḑîua pi lînga amńaḑîț, kokuoșu nuostru sa suĭe pi gard, baće đin ăripĭ đi doa-triĭ uorĭ șă kîntă „kukurigu! kukurigu!” — svakog dana u podne, naš petao se penje na ogradu, lupne dva-tri puta krilima i zhapeva „kukuriku! kukuriku!” ♦ var. kutkurigu ♦ up. kutkudĭeț [Por.] ∞ kokuoș | [Vidi] | |
2010 | kuļeșărĭ | coleșer | качамало | kuļeșărĭ (mn. kuļeșăre) [akc. kuļeșărĭ] (i. s.) — kačamalo, kačamilka, drveni štap kojim se meša kačamak ◊ kuļeșîărĭu đi oparće are un kîrļig mik, adîns lasat đin krĭangă kînd sa faśe, ku kare sa atîrnă feruaĭka kînd sa dubuare đi pi ḑaļe — kačamalo ima sa strane malu kuku od grane, namerno ostavljene kada se pravi, kojom se kači kotao kada se skida sa veriga ♦ var. kuļeșîărĭ ♦ var. koļieșărĭ (Tanda) [Por.] ∞ koļașă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2599 | kuń | cui | клин | kuń (mn. kuńe) (i. s.) — (tehn.) klin ◊ kuń ĭe o bukată lungă đi ļiemn, la vîr askuțîtă, la botur tîmpită, or are krļig — klin je duguljast drveni predmert, zašiljen na vrhu, a na debljem kraju je zatupast, ili ima kuku ◊ kuń đi ļiemn — drveni klin ◊ kuń đi fĭer — gvozdeni klin ◊ kuń đi ļiemn la rumîń-aĭ batrĭń avut lukru la mulće luokurĭ, măĭ mult đi-nkeĭat, đi-nțîpeńit, șî đi atîrnat — drveni klin se kod starih Vlaha koristio za mnoge stvari, najviše za spajanje, za učvršćivanje, ili za kačenje ◊ kuńu đi ļiemn a ļegat źugu đi tînžală, mulće kuńe a fuost batuće pin parĭeț, pi ĭaļe s-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi — drvenim klinom spajao se jaram sa potegljicom, mnogo klinova je bilo zabijeno po zhidovima, na njih se kačilo odelo, torbe, korpe ◊ pi kuń la kamin s-a uskat karńa, kîći vrun kuń s-a gasît la plug, la kar, la skamn, la razbuoĭ, da șî koļiba sa înkis ku kuńu — o klinu na kaminu sušilo se meso, po neki klin se nalazio na plugu, na kolima, na šamlici, na razboju, a i koliba se zatvarala klinom ◊ (fig.) kuń đi ćiĭ — vrbov klin ◊ (nutr.) ḑamă đi kuńe — klin čorba ◊ (fig.) kasa-nkuńată — zatvorena, napuštena kuća ♦ var. kuĭ [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4975 | kuokă | cocă | рупа | kuokă (mn. kuoś) [akc. kuokă] (i. ž.) — rupa ◊ kuokă ĭe gaură skundă în parĭaćiļi kaminuluĭ, în kare s-a țînut lomańiļi đi mîraśit pi lînga fuok — koka je plitka rupa u zidu kamina, u kojoj su se držale stvari za poslove oko vatre ◊ kuoka ĭe gaură în pomînt kare sapă vulpĭa șî vĭeḑuru — koka je rupa u zemlji koju kopaju lisica i jazavac ♦ var. kokă ♦ sin. gaură [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2955 | kuopil | copil | копиле | kuopil (mn. kuopiļ) [akc. kuopil] (i. m.) — kopile, vanbračno dete ◊ a fakut un kopil đi kuopil, n-a fuost kununată — rodila je jedno dete kopile, nije bila venčana ◊ (folk.) kopil đin fluorĭ — (dosl.) dete iz cveća; kopile ♦ var. kopiļak [Por.] ∞ kopil | [Vidi] | |
2849 | kupițauă | căpiţă | навиљак | kupițauă (mn. kupițăļe) [akc. kupițauă ] (i. ž.) — naviljak, baglja ◊ kupițauă ĭe o bală đi fîn uskat, adunată ku furka pi otkuoș, đin kare sa faśe porkuoń — naviljak je bala osušenog sena, sakupljena vilom na otkosu, iz koje se sadeva stog ♦ var. kupițaoă (Rudna Glava) ♦ var. kopițaoă (Tanda) [Por.] ∞ kupiță | [Vidi] | |
2850 | kupițî | copiţi | навиљчити | kupițî (ĭuo kupițĭăsk, ĭel kupițîașće) [akc. kupițî] (gl. p. ref.) — naviljčiti, skupljati otkos sena u naviljke ◊ ļivađa ĭe mare, kînd vi kupițî fînu, o sî-ț trăbe mulț lukratuorĭ — livada je velika, kad budeš naviljao seno, biće ti potrebno dosta radnika ♦ var. kopițî (Tanda) [Por.] ∞ kupiță | [Vidi] | |
2851 | kupițît | copiţit | навиљчен | kupițît (kupițîtă) (mn. kupițîț, kupițîće) [akc. kupițît] (prid.) — naviljčen, koji je sakupljen u naviljke ◊ a ńigurat, ș-am lasat fînu kupițît, ku nađiažđa kî n-o sî đa pluaĭa pista nuapće — smrklo se, pa smo ostavili seno naviljčeno, u nadi da neće udariti kiša preko noći ♦ var. kopițît (Tanda) [Por.] ∞ kupiță | [Vidi] | |
2852 | kupițîtuor | copiţitor | навиљач | kupițîtuor (mn. kupițîtuorĭ) [akc. kupițîtuor] (i. m.) — naviljač, osoba koja naviljači seno ◊ s-a dus muma ku prînḑu la kupițîtuorĭ, șă nu vińe îndată — otišla je majka sa ručkom kod naviljača, i neće skoro doći ♦ var. kopițătuor (Tanda) [Por.] ∞ kupiță | [Vidi] | |
2700 | kurđisală | curdisală | курблање | kurđisală (mn. kurđisălurĭ) [akc. kurđisală] (i. ž.) — (tehn.) kurblanje, navijanje ◊ fara kurđisală adîns la vrĭame, śasu đin parĭaće n-a lukrat bun: or a grabit, or s-a amînatat — bez navijanja tačno na vreme, zidni sat nije radio dobro: ili je žurio, ili je kasnio ♦ var. kurđisîre [Por.] ∞ kurđisî | [Vidi] | |
3364 | kurînd | curând | скоро | kurînd [akc. kurînd] (pril.) — skoro, u bliskoj prošlosti, nedavno (uz predlog „đi”) ◊ a luvat đi kurînd bań înprumut đi la mińe, ș-akuma ĭară a veńit sî măĭ kaće — skoro je od mene uzeo novac na zajam, a sada je opet došao da traži još ◊ tuot ĭe ku rînd akuma, ama numa đi kurînd, înainće nu s-a șćut kare śe lukră — sve je u redu sada, ali samo od nedavno, ranije se nije znalo ko šta radi ♦ var. đi kurînd, îndată, đindată [Por.] | [Vidi] | |
2965 | kurĭańik | curelnic | кокошарник | kurĭańik (mn. kurĭańiś) [akc. kurĭańik] (i. m.) — kokošarnik, kokošinjac ◊ kurĭańik ĭe koćeț đi gaiń, kulkuș, kasuță în traușă, fakută đi blăń, đi bîrńe, or înplećită đi nuĭaļe — kokošarnik je kutak za kokoške, legalo, kućica u dvorištu izgrađena od dasaka, greda, ili ispletena od pruća ◊ đimult, lumĭa n-a fakut kurĭańiśe, kă gaińiļi vor să duarmă sus, pi krĭanźiļi lu vrun puom, în aritu kășî — nekada, ljudi nisu pravili kokošarnike, jer kokoške hoće da spavaju gore, na granama neke voćke, u blizini kuće [Por.] ◊ ńiś în kurĭańik gaińiļi nu duorm žuos, numa pi bîće, țînîndu-sa ku gĭarîļi đi ĭeaļe — ni u kokošinjcu kokoške ne spavaju dole, već na prečkama, držeći se kandžama za njih ◊ koćețu kurĭańikuluĭ ku kuĭburļi, unđe gaińiļi uauă, đisparțît ĭe đi kulkuș, or ĭe la o parća lu kurĭańik, or ĭe supt puodu luĭ — deo kokošarnika sa gnezdima, u koja koke nose jaja, odvojen je od legala, ili je sa strane kokošarnika, ili je pod njegovim krovom ◊ vulpĭa a tunat în kurĭańik, ș-a mînkat gaińiļi — lisica je upala u kokošarnik, i pojela kokoške [GPek] ♦ dij. var. kuńerik (Voluja) [Zvizd] ♦ sin. kulkuș ♦ up. gaină [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2870 | kurkan | curcan | ћуран | kurkan (mn. kurkań) [akc. kurkan] (i. m.) — 1. (ornit.) ćuran, mužjak ćurke ◊ numa sa umflă ka kurkanu, ginđiașće kî sa ćiame vrunu đi ĭel — samo se naduva ko ćuran, misli da ga se neko boji 2. (fig.) (folk.) muški ud ◊ fuź, fa, đi lînga mińe, kă nu șćiĭ, kum ĭe kurkanu-sta-l mĭeu, kînd sa îmflă — beži, sele, od mene, jer ne znaš kakav je ovaj moj „ćuran” kad se nakostreši [Por.] ♦ dij. var. kurkuoń (Jasikovo) [GPek] ∞ kurkă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5542 | kurpinarĭ | curpinar | лијаниште | kurpinarĭ (mn.) [akc. kurpinarĭ] (i. m.) — (bot.) lijanište, pavitnjak ◊ kurpinarĭ ĭe đesîș în padurĭe pļin đi kurpiń — lijanište je gustiš u šumi, pun lijana ♦ var. kurpińiș [Por.] ∞ kurpin | [Vidi] | |
3090 | kușćug | coșciug | штенара | kușćug (mn. kușćuźe) [akc. kușćug] (i. s.) — 1. štenara ◊ kușćug ĭe kasa đi kîń — štenara je kućica za pse 2. ♦ var. koșćug (Rudna Glava) straćara, kućerak ◊ koșćug s-a ḑîs la kasă mikă, sarakaśuasă — straćarom se nazivao mali, sirotinjski kućerak [Por.] ∞ kasă | [Vidi] | |
5153 | kutare | cutare | неко | kutare [akc. kutare] (zam.) — neko, taj ◊ tare s-a spumîntat kă vińe kutare, ș-a fuźit — jako se uplašio da ide neko, pa je pobegao ◊ kînd nu sa spuńe śeva pi nume, sa ḑîśe „să fiĭe la kutare șî kutare” — kad se nešto ne kazuje po imenu, kaže se „neka bude tome i tome” ♦ dij. var. kutaruĭa (Brestovac) [Crn.] | [Vidi] | |
2840 | kutariță | cotăriţă | котарица | kutariță (mn. kutariț) [akc. kutariță] (i. ž.) — (tehn.) kotarica, korpa od pletenog pruća ◊ țîgańi a împļećit kutariță ku nuĭaļe đi salkă — Cigani su u selu pleli korpe sa vrbovim prućem ◊ a fuost kutariță în tot fĭeļu: măĭ miś, đi dus pi mînă, șî đ-aļi marĭ, đi kuļes la kukuruḑ — bilo je korpi raznih vrsta: manjih, za nošenje preko ruke, i onih velikih, za berbu kukuruza ◊ kînd am fuost kopiĭ, am prins pĭeșć la rîu ku kutarițîļi — kada smo bili mali, lovili smo ribu na reci kotaricama [Por.] ♦ dij. var. kotariță ◊ moșu mĭeu a fuost mare maĭstur dă-npļećit ku bîće dă rakită, ș-a fakut kotariță pră kare muĭeriļi a dus la morminț, kotariță dă kuļes la kukuruḑ, kotariță dă mîna, kare a fuost înpistriće, șî măĭ mulće fĭelurĭ — moj deda je bio veliki majstor za pletenje vrbovim prućem, pa je pravio korpe koje su žene nosile na groblje, korpe za berbu kukuruza, ručne korpe, koje su bile posebno ukrašene, i mnoge druge (Vrbnica) [Pom.] ♦ dij. var. kotăriță (Samarinovac) [Kmp.] ♦ dij. sin. tîrnă [Rom.] | [Vidi] | |
3999 | labdă | laudă | похвала | labdă (mn. lăbḑ) [akc. labdă] (i. ž.) — pohvala ◊ sa omuară ku lukru, fara ńiś o labdă — ubija se od posla, bez ikakve pohvale ◊ la kopiĭi miś trăbe șî žuđikă șî labdă, să învĭață śi ĭe rău, da śi ĭe bińe — maloj deci treba i kritika i pohvala, da nauče šta je zlo a šta je dobro ◊ luĭ nu-ĭ trăbe ńiś o labdă, kă lukră aĭa śe-ĭ drag — njemu ne treba nikava pohvala, jer radi ono što voli ♦ var. labdatură [Por.] ∞ labda | [Vidi] | |
5739 | lak | lac | бара | lak (mn. lakurĭ) (i. m.) — (hidr.) 1. bara ◊ vaśiļi adapă la un lak kare nu sakă ńiśkînd — krave poji na bari koja nikad ne presušuje 2. jezero ◊ kînd a fuost în armată, ažuns la vrun lak pista kare a trĭekut ku orańițîļi — kad je bio u vojsci, naišli su na neko jezero koje su preplovili na čamcima 3. kladenac, izvor ◊ supt un fag în moșîĭa nuastră, în adînkatură đi pĭatră s-a skure apă rîaśe, țîńe șă vara șă ĭarna, lak țapîn đi apă bautuare đi doă-triĭ kăș veśińe — pod jednom bukvom na našem imanju, u kamenom udubljenju, skuplja se hladna voda, ima je i leti i zimi, jak izvor pijaće vode za dve-tri susedne kuče [Por.] | [Vidi] | |
12 | lakrîmă | lacrimă | суза | lakrîmă (mn. lăkrîmĭ) [akc. lakrîmă] (i. ž.) — suza ◊ kînd o vaḑuĭ, îm pļekară lăkrîmiļi sîngure — kad sam je video, suze su mi same potekle [Por.] ♦ dij. var. lakrămă, (mn. lăkrămĭ) [Kmp.] | [Vidi] | |
6226 | lakuț | lăcuț | барица | lakuț (mn. lakuță) [akc. lakuț] (i. s.) — (demin.) barica; jezerce ◊ a sakat rîurļi, a ramas koļa-koļa numa ńișći lakuță, n-avĭem unđe să adapăm vićiļi — presušile reke, ostale su samo tu i tamo po neke barice, nemamo gde da napojimo stoku ♦ var. lakuļeț ♦ / lak+uț [Por.] ∞ lak | [Vidi] | |
5740 | lakuļeț | lăculeț | барица | lakuļeț (mn. lakuļeță) [akc. lakuļeț] (i. s.) — (demin.) barica; jezerce ◊ dupa pluaĭe, în urmiļi vaśiluor, pi unđ-a mĭers pin pomîntarĭ muaļe, đ-arîndu a ramas lakuļeț ku apă — posle kiše, na kravljim tragovima, kud god su išle preko mekog zemljišta, svuda su ostale barice sa vodom ♦ var. lakuț ♦ var. lakșuor [Por.] ∞ lak | [Vidi] | |
2848 | laptar | lăutar | виолиниста | laptar (mn. laptarĭ) (i. m.) — (muz.) violonista ◊ Milan Rașanțanu dîn Mlaoa a fuost măĭ kunoskut laptar, l-a șćut tuoț dăn Stig pănă-n Omuoļ — Milan Rašančanin iz Mlave bi je najpoznatiji violinista, znali su ga svi, od Stiga do Homolja ♦ dij. var. lîutarĭ [Por.] ∞ laută | [Vidi] | |
2847 | laptă | lăută | виолина | laptă (mn. lăpț) [akc. laptă] (i. ž.) — (muz.) violina ◊ înga dă mik m-a tras doru dupa laptă — još od malena me je vukla ljubav prema violini [Mlava] ♦ dij. var. laută [Por.] ∞ laută | [Vidi] | |
2838 | laută | lăută | виолина | laută (mn. lauț) [akc. laută] (i. ž.) — violina, gudački muzički instrument ◊ lauta are patru kuorḑ, pista kare lăutarĭu traźe ku arku — violina ima četiri žice, preko kojih violinista prevlači gudalom ◊ în laută măĭ frumuos sa kîntă źuokurļi aļi batrîńe — na violini se najlepše sviraju starinska kola ♦ up. lîutuarĭ [Por.] ♦ dij. var. laptă [Mlava] | [Vidi] | |
6040 | lăkomiță | zăgaz ? | устава | lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară | [Vidi] | |
2839 | lăutar | lăutar | виолиниста | lăutar (mn. lăutarĭ) [akc. lăutar] (i. m.) — (muz.) violonista, svirač na violini ◊ lăutari đemult avut mare katare: fara iĭ n-a trĭekut ńiś o visaļiĭe, đi la șîḑîtuare pănă la nuntă mare — violinisti su nekad imali veliku tražnju: bez njih nije prošlo ni jedno veselje, od sedeljke do velike svadbe ♦ var. lautar, lăutarĭ, lîutarĭ [Por.] ♦ dij. var. laptar [Mlava] ∞ laută | [Vidi] | |
5957 | lînga | lângă | поред | lînga [akc. lînga] (predl.) — pored, kraj, do, uz ◊ nu l-a lasat să șadă lînga ĭa, parke o manînkă — nije ga pustila da sedne pored nje, kao da će je pojesti ◊ kasa luĭ ĭe uodma lînga nuastră — njegova je kuća odmah do naše ◊ s-a tras pi lînga ĭel înga đi mik — privio se uz njega još od malena ♦ var. lîngă [Por.] | [Vidi] | |
4632 | lokșuor | locșor | постељица | lokșuor (mn. lokșuară) [akc. lokșuor] (i. s.) — (anat.)(izob.) posteljica, placenta ◊ lokșuoru sa faśe în ruodu muĭeri, kînd ĭa ramîńe greuańe — posteljica se formira u ženinoj materici, kad ona zatrudni ◊ în lokșuor în burta mumi traĭașće șî krĭașće kopilu pănă la noă luń — u posteljici u majčinoj utrobi živi i raste dete do devetog meseca ◊ (ver.) ĭastă kopiĭ kare s-a fak în lokșuor, đi iĭ sa ḑîśe kî sînt fakuț „în kimĭașă”, șă sa krĭađe kă sînt vîlvuoș — ima dece koja se rađaju u posteljici, za njih se kaže da su rođeni „u košulji”, i veruje se da imaju natprirodnu moć ◊ vita are suarće, da muĭarĭa lokșor — stoka ima „soarće” a žena „lokšor” ♦ sin. suarće, kimĭașă [Por.] ◊ (mag.) dupa nașćire, lokșuoru să-ngruapă supt vrun puom rođituorĭ, muĭarĭa sî măĭ rođaskă ka pomo-la, da kopîĭi să krĭaskă sînatuoș — posle porođaja, posteljica se zakopa pod nekom rodnom voćkom, da žena rađa i dalje, a da deca rastu zdrava (Leskovo, kaz. Milica Adamović, r. 1954) [GPek] ♦ dij. var. lokșor [Buf.] | [Vidi] | |
2811 | luază | loază | глупост | luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. glupost, nepromišljena reč, ili postupak ◊ vorbĭașče la luază — lupa gluposti ◊ luază đi gruază — grozne gluposti ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve pare ♦ var. lozîĭe 2. starudija, otpad ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potok 3. (tehn.) deo nekog sklopa, kome se ne zna ime ◊ muoșu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — čuča Ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plug ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolima ♦ up. lauză [Por.] | [Vidi] | |
2079 | lugaś | lugaci | зимовка | lugaś (mn. lugaś) [akc. lugaś] (i. m.) — (ornit.) zimovka (Pyrrhila vulgaris) ◊ lugaśu ĭe o pîsarikă frumuasă, ku ćuok skurt, șî ku pĭańe ruoșe pi pĭept șî la gît — zimovka je lepa ptičica, crnoga kljuna i sa cvenim perjem na grudima i oko vrata ♦ var. logośiță (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
2069 | lugośiță | logociţă | штиглиц | lugośiță (mn. lugośiț) [akc. lugośiță] (i. m.) — (ornit.) štiglic, mala šarena ptica pevačica (Carduelis carduelis) ◊ lugośița ĭe măĭ frumuasă pasîrĭe-n padurĭe — štiglic je najlepša šumska ptica (Rudna Glava) ◊ lugośița ĭe pasîrĭe mikă șî pistriță — štiglic je mala i šarena ptica (Tanda) ♦ var. lugaśiță [Por.] | [Vidi] | |
5681 | lukru | lucru | рад | lukru (mn. lukrărurĭ) [akc. lukru] (i. s.) — rad, posao ◊ ćińerișu astîḑ n-are lukru — omladina danas nema posla ◊ lukratuori s-a dus đinuapće la lukru — radnici su otišli rano na posao ◊ đin mare ļiańe, a pĭerdut lukru — zbog velike lenjosti, izgubio je posao ◊ (u izr.) s-a prins la lukru — zaposlio se ♦ var. lukratură ♦ sin. munkă [Por.] ∞ lukra | [Vidi] | |
6370 | lulă | lulă | лула | lulă (mn. luļe) (i. ž.) — lula ◊ 1. lulă sa ḑîśe la tuata țauă strîmbă — lulom se naziva svaka iskrivljena cev 2. lula la kazan — kazanska lula ◊ lula lu kazan ĭe o țauă đi aramă, lungă șî strîmbă, pin kare rakiu ĭasă đin kazan ka aburu, șă trĭaśe pin kada ku apă rîaśe, unđe đin abur sa faśe bĭeutură, śe kure pi luļiu în źuban — kazanska lula je jedna bakarna cev, duga i kriva, kroz koju rakija izlazi iz kazana kao para, i koja prolazi kroz kadu sa hladnom vodom, gde se iz pare pretvara u piće, koje kroz lulište curi u žban 3. lula đi tutuńit — pušačka lula ♦ var. luļiu — lulište [Por.] | [Vidi] | |
3239 | lume | lume | свет | lume (mn. =) [akc. lume] (i. ž.) — svet 1. (o prostoru) ekumena, svet nastanjen ljudima ◊ kînd guod sa ḑîśe lume, sa ginđașće la uamiń, sprînžîț în tuaće părțîļi — kad god se kaže „lume”, misli se na ljude, raširene na sve strane ◊ (u izr.) lumĭa albă — beli svet ◊ s-a dus în lumĭa albă — otišao u beli svet 2. (o čoveku) ljudi, manja ili veća skupina ◊ a fuost uom bun, tuata lumĭa s-a plîns dupa ĭel — bio je dobar čovek, svi su ljudi plakali za njim ◊ multă lume a omorît Ńamțî fara ńiśkotrĭabă — mnogo ljudi su ubili Nemci bez ikakve potrebe 3. onaj svet ◊ (ver.) lumĭa-ĭa ĭe lumĭe unđe s-a duk aĭ muorț, șî în kare iĭ traĭesk đi veśiĭe — onaj svet je svet u koji odlaze umrli, i u kome oni žive večno ♦ var. lumĭe ♦ sin. vilaĭt [Por.] | [Vidi] | |
2317 | lung | lung | дуг | lung (lungă) (mn. lunź, lunźe) [akc. lung] (prid.) — 1. (za meru) dug, dugačak ◊ ń-așćiată drum lung — čeka nas dug put ◊ vara ĭe ḑîua lungă — leti je dan dug ◊ puartă pîăru lung — nosi dugu kosu ◊ (komp.) lung, lunguț, măĭ lung, șî măĭ lung, măĭ lung đin tuot — dug, poduži, duži, još duži, najduži (duži od svega) 2. (fig.) (u izr.) alapača, torokuša ◊ muĭare ku ļimbă lungă — žena sa dugačkim jezikom [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2136 | luobîdă | lobodă | лобода | luobîdă (mn. luobîđe) [akc. luobîdă] (i. ž.) — (bot.) loboda (Chenopodium album) ◊ a kuļes un sak đi luobîdă sî đa la puorś, kî ĭe luobîda un fĭeļ đi ĭarbă kare puorśi mult o manînkă — nabrao je džak lobode da nahrani svinje, jer je loboda vrsta trave koju svinje mnogo jedu ♦ var. lobîdă [Por.] | [Vidi] | |
3855 | luok | câmp | њива | luok1 (mn. luokurĭ) [akc. luok] (i. s.) — njiva, oranica ◊ ano-sta a pus un luok đi kukuruḑ, șă doă luokurĭ đi grîu — ove godine je posejao jednu njivu sa kukuruzom, i dve njive sa žitom ◊ saturļi s-a pîrasît, șî luokurļi a ramas ńilukraće — sela su opustela, i njive su ostale neobrađene [Por.] dij. var. ńivă [Zvizd][Bran.] | [Vidi] | |
6316 | lupada | lepăda | бацити | lupada (ĭuo lapîd, ĭel lapîdă) [akc. lupada] (gl. p. ref.) — baciti ◊ vuorbiļi lu muma nu măĭ zauĭt ńiśkînd: am vaḑut kă đin vuoĭ n-o sî fiĭe ńimika, kă lupadaț pîńa — reči moje majke neću zaboraviti nikad: videla sam da od vas neće biti ništa, jer bacate hleba ◊ lupadaĭ đi pi mińe țuaļiļi imuasă, șî tunaĭ în rîu sî ma skald — bacih sa sebe prljavu odeću, i uđoh u reku da se okupam ♦ var. lîpada [Por.] | [Vidi] | |
6317 | lupadare | lepădare | бацање | lupadare (mn. lupadărĭ) [akc. lupadare] (i. ž.) — bacanje, odbacivanje ◊ vara a fuost vrĭamĭa đi lupadarĭa kalabățîluor, ama ĭară a fuost muoș kare ļ-a dus șă pin zăpușală — leto je bilo vreme za bacanje šubara, ali je opet bilo staraca koji su ih nosili i po vrućini ♦ var. lîpadare [Por.] ∞ lupada | [Vidi] | |
4720 | luśafur | luceafăr | сјајница | luśafur (mn. luśafurĭ) [akc. luśafur] (i. m.) — (astr.) sjajnica, sjajna zvezda ◊ la tuota staua pi śĭerĭ kare a fuost măĭ luśituare đikît alalće, aĭ batrîń ĭ-a ḑiś luśafur — svaku zvezdu na nebu, koja je bila sjajnija od ostalih, stari su zvali ’sjajnica’ ◊ aĭ batrîń a kunoskut mulț luśafurĭ: đi sară, đi zuorĭ, đi đimińață, đi ḑîuă, porkarĭeț, șî alțî — stari su poznavali mnogo ’sjajnica’: Večernaču, Zornjaču, Danicu, Svinjaricu, i druge ♦ var. luśafîr ♦ up. Luśafur đi sară, Luśafur đi ḑîuă, Luśafuru al porśesk [Por.] ∞ stauă | [Vidi] | |
3460 | ļau | leu | леј | ļau (mn. ļeĭ) [akc. ļau] (i. m.) — 1. (mon.) lej, rumunska nacionalna moneta ◊ nu vreaduĭe ńiś un ļau — ne vredi ni jedan lej 2. (fig.) (u izr.) o svom trošku; za svoj groš; po svom ćefu ◊ mă duk unđe vreau dă ľau mieu — idem gde hoću za svoj groš ◊ s-a-nbatat șî kată să-ĭ kînće una numa dî ľau luĭ — napio se, i traži da mu otpeva jednu samo po njegovom ćefu [Bran.] ♦ dij. var. ļiu [GPek][Por.] ∞ ban | [Vidi] | |
4332 | ļega | lega | везати | ļega (ĭuo ļeg, ĭel ļagă) [akc. ļega] (gl. p. ref.) — vezati, spojiti ◊ baba a ļegat saku ku ață slabă, șî grîu s-a varsat — baba je vezala džak slabim koncem, pa se žito prosulo ◊ aĭa trăbe ļegat strîns, țapîn — to treba vezati čvrsto, jako ◊ aĭa śe nuĭe ļegat bun, sa đizļagă ĭuta — ono što nije vezano dobro, razveže se brzo ♦ var. ļigutuĭa ♦ supr. đizļega [Por.] | [Vidi] | |
4939 | ļegana | legăna | љуљати | ļegana (ĭuo ļagîn, ĭel ļagînă) [akc. ļegana] (gl. p. ref.) — ljuljati, njihati ◊ muma ļagînă kopilu în ļagîn să-l adoarmă — majka ljulja dete u kolevci da ga uspava ◊ vîntu ļagînă krĭanźîļi în ļemn — vetar njiše grane na drveću ◊ uomo-l bĭețîuos traźe piśuariļi dupa ĭel șî sa ļagînă kînd mĭarźe — pijan čovek vuče noge za sobom i ljulja se dok ide ♦ var. ļigana [Por.] | [Vidi] | |
67 | ļegin | lighean | лавор | ļegin (mn. ļegiń) [akc. ļegin] (i. m.) — (mobil.) lavor, posuda za umivanje i pranje, od metala ili plastike ◊ ļeginu ku apă — lavor sa vodom (s. Zlot) ♦ / < tur. liğen, legen [Crn.] ♦ dij. var. ļigĭan [Kmp.] | [Vidi] | |
1321 | ļeĭkă | leică | јетрва | ļeĭkă (mn. ļeĭś) [akc. ļeĭkă] (i. ž.) — (srod.) (izob.) jetrva, naročito starija ◊ muĭerĭ mîritaće dupa fraț, una la alta ḑîk ļeĭkă — žene udate za braću oslovljavaju se sa „lejka” (Rudna Glava, Tanda) ♦ var. ļieĭkă [Por.] ♦ dij. var. ļaĭkă [akc. ļaĭkă] (Slatina, Bor) [Crn.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3094 | ļekuituorĭ | lecuitori | лечник | ļekuituorĭ (mn. ļekuituoĭr) [akc. ļekuituorĭ] (i. m.) — (ret.) (med.) lečnik, vidar ◊ dakă uomu n-are ḑîļe, ńiś un ļekuituorĭ nu-ĭ ažută — ako čovek nema dane, ni jedan lečnik mu ne pomaže ♦ var. ļikuituorĭ ♦ sin. duoptur [Por.] ∞ ļikui | [Vidi] | |
4880 | ļemn | lemn | дрво | ļemn1 (mn. ļamńe) [akc. ļemn] (i. s.) — (bot.) drvo ◊ ļemnu krĭașće în padure — drvo raste u šumi ◊ ļemn vĭarđe — zeleno drvo ◊ ļemn uskat — suvo drvo ◊ ļemn înalt — visoko drvo ◊ saćanu ĭarna sa-ngalḑîașće ku ļamńe — seljak se zimi greje na drva ◊ đi ļemn — od drveta, drven [Por.] ♦ dij. var. ļamn (Bukovska) [Zvizd] | [Vidi] | |
5685 | ļenoșa | lenoșa | олењити се | ļenoșa (ĭuo ma ļenoșăḑ, ĭel sa ļenoșaḑă) [akc. ļenoșa] (gl. ref.) — olenjiti se ◊ pĭerduĭ vuoĭa đi lukru, ma ļenoșaĭ ka ńima — izgubio sam volju za posao, olenjio sam se kao niko ◊ baće kopilu kînd vĭeḑ kî sa ļenoșaḑă, kă đi ļańe bataĭa ĭe măĭ bun ļak — tuci dete kad vidiš da se olenjilo, jer je za lenjost batina najbolji lek ♦ var. înļenoșa [Por.] ∞ ļeńa | [Vidi] | |
5684 | ļeńa | lene | лењост | ļeńa (mn.) [akc. ļeńa] (i. ž.) — lenjost ◊ ļeńa ĭe o buală kare nu duare, sa kapîtă kînd sa pĭarđe vuoĭa đi fiĭe-śe lukru — lenjost je bolest koja ne boli, dobija se kad se izgubi volja za bilo kakav posao ♦ var. ļańe [Por.] | [Vidi] | |
2525 | ļetkă | letcă | летка | ļetkă (mn. ļetke) [akc. ļetkă] (i. ž.) — (tehn.) letka, ručni čekrk za namotavanje pređe na kalemove ◊ ļetka ĭe o brukă đi fĭer, kare sa supțîĭaḑă kîtra vîr — letka je jedna metalna šipka koja je tanja prema vrhu ◊ ļetka ĭe pusă pi un skamn đi ļiemn, întuors ku kraśi-n sus — letka je stavljena na drvenu hoklicu, okrenutoj naopako (sa nogama na gore) ◊ ļetka đi stînga are o roćiță da dupa ĭa, đi kîtra kîpatîńo-l gruos, pi brukă ĭe înțapat un mîńiĭ đi ļiemn — letka s desna ima točkič a iza njega, sa debljeg kraja, na šipku je nabijena jedna drvena drška ◊ kînd trăbe sî sa pună mosuoru pi ļetkă, ĭa sa skuaće în sus đi pi piśuoro-l stîng alu skamn — kada treba da se stavi kalem na letku, ona se desnim krajem povuče na gore sa noge hoklice ◊ ļetkă sa skuaće șî ku vîru, șî pi ĭel sa bagă mosuoru, șî sa traźe pănă lînga roćiță — letki se izvuče i vrh, i na njega se nabije kalem, koji se navuče sve do točkića ◊ ļetka sa-nvîrćiașće ku palma, kare sa traźe pista mîńiĭ — letka se okreće šakom, koja se prevlači preko drške ◊ kare muĭare avut uom măĭ vrĭańik, ĭel ĭ-a fakut șagîrt, sî nu sa nîkažîaskă ku ļietka, kă ku ĭa lukru a fuost grĭeu — koja žena je imala vrednog muža, on joj je pravio čekrk, da se ne bi mučila letkom, jer je rad na njoj bio težak ♦ var. ļietkă ♦ up. șagîrt, sukală [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2730 | ļiak | oleacă | нимало | ļiak2 [akc. ļiak] (prid.) (nepr.) — (za količinu) nimalo; vrlo malo: trunka, zrnce ◊ nuĭe ļiak đi sare în kasă — nema trunke soli u kući ◊ a veńit ĭarna, da nuĭe ļiak đi kukuruḑ în puod — stigla je zima, a nema zrnce kukuruza na tavanu ◊ (u izr.) nuĭe ļiak — nema ničega ♦ var. ļak ♦ sin. pik, praf [Por.] | [Vidi] | |
3091 | ļiak | leac | лек | ļiak1 (mn. ļiakurĭ) [akc. ļiak] (i. s.) — (med.) lek ◊ đi buala rîa ļiak ĭastă numa la vrîžîtuorĭ — od padavice leka ima samo kod vračara ♦ var. ļak ♦ sin. momuată [Por.] ∞ ļikui | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
705 | ļifuri | laf | лапрдати | ļifuri (ĭuo ļifur, ĭel ļifură) [akc. ļifuri] (gl.) — 1. laprdati, govoriti nejasno, nerazgovetno ◊ ļifură, k-așa-ĭ vuorba — brblja, jer mu je takav govor ◊ ĭuo ńimik nu înțaļeg śe ļifură uomo-sta? — ja ništa ne razumem šta ovaj čovek brblja ? 2. govoriti nepristojnosti ◊ ļifură śe nu-ĭ mĭarźe-n rînd — brblja što ne treba [Crn.] ♦ dij. var. ļafuri ♦ var. ļuafuĭi ♦ sin. latra ◊ ļuafîĭe lozaĭturĭ — lupeta koješta, baljezga; (fig.) laje [Por.] | [Vidi] | |
706 | ļifuritură | lifuitură ? | лапрдање | ļifuritură (mn. ļifuriturĭ) [akc. ļifuritură] (i. ž.) — laprdanje, brbljarija, izgovorena glupost ◊ o gramadă đi ļifuriturĭ aĭ s-auḑ đi la ĭel — čitavu gomilu brbljarija možeš čuti od njega ◊ mĭ-a spus o lifuritură prĭa marĭe — rekao mi je jednu preveliku glupost [Crn.] ♦ var. dij. ļofaĭtură [Por.] ∞ ļifuri | [Vidi] | |
3092 | ļikui | lekui | лечити | ļikui (ĭuo ļiekuĭ, ĭel ļiekuĭe) [akc. ļikui] (gl. p. ref.) — (med.) lečiti, izlečiti ◊ n-a putut duokturi ńimika, da vrîžîtuarĭa ma ļikui đi pi fuga — lekari nisu mogli ništa, a vračara me je izlečia na brzinu ♦ var. ļekui [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3093 | ļikuit | lecuit | лечен | ļikuit (ļikuită) (mn. ļikuiț, ļikuiće) [akc. ļikuit] (prid.) — (med.) lečen, izlečen ◊ fara mită, nup puoț fi ļikuit bun ńiśunđe — bez mita, ne možeš biti dobro lečen nigde ♦ var. ļekuit [Por.] ∞ ļikui | [Vidi] | |
6205 | ļikuriś | licurici | свитац | ļikuriś (mn. ļikuriś) [akc. ļikuriś] (i. m.) — (ent.) svitac (Lampyris noctiluca) ◊ ļikuriś ĭe guangă kare zbuară sara, pi vrĭamĭa đi kosît or đi sîśarat, da kuru iĭ ļikură ka lumanarĭa aprinsă — svitac je buba koja leti uveče, u doba kosidbe ili žetve, a zadnjica mu svetli kao upaljena sveća ◊ ļikuriśi nu ļikură una-ntruuna, numa s-a stîng, s-aprind, s-a stîng, s-aprind — svici ne svetle neprekidno, nego se pale i gase, pale i gase [Por.] ♦ dij. var. likurič (Šipikovo) [Tim.] ∞ ļikura | [Vidi] | |
2796 | Ļiskuauă | Liscoa ? | Лесково | Ļiskuauă [akc. Ļiskuauă] (i. ž.) — (ojk.) Leskovo, vlaško selo u opštini Majdanpek ◊ Ļiskuaua ĭe sat mik, răsfirat, în vaļa Pĭekuluĭ al đi Sus — Leskovo je malo, raštrkano selo, u dolini Gornjeg Peka ◊ la popiso-l đi la urmă (2011.) avut numa 348 đi inș, đin kare s-a skris kă sînt sîrbĭ 88, da rumîń 189; 22 nu s-a skris śe sînt, dakă sa șćiĭe kă ĭe satu gata tuot rumîńesk — na zadnjem popisu (2011.) imalo je samo 348 stanovnika, od kojih su se kao Srbi upisali 88, a kao Vlasi 189; 22 se nisu izjasnili šta su, iako se zna da je selo gotovo celo vlaško ◊ numiļi satuluĭ ĭe sîrbĭesk, đi la ļiemn „leska” kare ĭe pi rumîńașće „alun” — ime sela je srpsko, od drveta „leska”, koje je na vlaškom „alun” ♦ var. inov. Ļiskuavă [GPek] | [Vidi] | |
3467 | ļiu | leu | леј | ļiu (mn. ļiĭ) [akc. ļiu] (i. m.) — (mon.) lej ◊ ļiĭ sînt bań duș đin Rumîńiĭe, ama, pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, ku iĭ s-a kumparat ș-aiśa, în Sîrbiĭe — leji su novci doneti iz Vlaške, ali, prema pričanju starih, sa njima se trgovalo i ovde, u Srbiji ◊ un ļiu avut doaḑăś đi parîaļe — jedan lej je imao dvadeset para [GPek] ♦ dij. var. ļau (Bran.) ∞ ban | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3366 | ļoșćan | leoștean | селен | ļoșćan (mn. ļoșćeń) [akc. ļoșćan] (i. m.) — (bot.) selen (Levisticum officinale) ◊ ļoșćanuĭe buĭađe naltă ku fluorĭ galbińe, înkrĭengaraće, kare krĭașće numa pin bașćiaļe — selen je visoka biljka sa razgranatim žutim cvetom, koja raste samo po baštama ◊ ļoșćanu, ku alće buĭeḑ, sa puńe în uruĭala uoiluor la Sînźuorḑ, să aĭbă uoĭļi lapće măĭ mult la mîsurat — selen se, sa drugim biljkama, stavlja ju jarmu kojom se krme ovce na Đurđevdan, da imaju više mleka pri merenju ◊ kînd sa mulg uoļi la Sînźuorḑ ļoșćanu sa ļagă la gura gaļețî, ș-aśiĭa ramîńe pămă nu sa mulg uoiļi tuaće — kad se ovce muzu na Đurđevdan, selen se vezuje za obod vedra, i tu stoji dok se sve ovce ne pomuzu ♦ var. oļeșćan [Por.] | [Vidi] | |
2030 | ļuordă | leurdă | сремуж | ļuordă (mn. ļuorḑ) [akc. ļuordă] (i. ž.) — (bot.) sremuž, cremuž; sremuš, divlji luk (Allium ursinum), samonikla šumska biljka iz porodice ljiljana ◊ ļuorda nu krĭașće fiĭe unđe, numa pi padurĭe în kîrșuaće — sremuž ne raste bilo gde, već samo u šumi po krševima ◊ ļuordă ĭe un fĭeļ đi usturuoĭ sĭrbaćik — sremuš je vrsta divljeg luka ◊ la nuoĭ ļuorda dă numa ăn Dîbiļug, la Kîlgarița — kod nas sremuš raste samo na Kaluđerici u Debeliom Lugu (Debeli Lug) [GPek] ◊ ļuorda krĭașće șî la Tanda, la munće la Golol Mik, la luok kare sa kĭamă Pađina ku ļuordă — sremuš raste i u Tandi, u planini na Malom Golu, na mestu koje se zove Padina sa sremušom ◊ ļuorda sa manînkă numa pănă-n fluarĭe — sremuš se jede samo dok ne procveta (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. ļordă [Buf.] | [Vidi] | |
5939 | malter | maltă | малтер | malter [akc. malter] (i. m.) — malter ◊ malter sa faśe đin var, pĭesîk șî apă, kare sa mĭastîkă pănă nu sa faśe kaș alb șî gruos ka lapćiļi — malter se pravi od kreča, peska i vode, koji se mešaju sve dok se ne stvori kaša bela i gusta kao mleko [Por.] | [Vidi] | |
28 | mamaļigă | mămăligă | качамак | mamaļigă (mn. mamaļiź) [akc. mamaļigă] (i. ž.) — kačamak, vrsta jela od kuvanog kukuruznog brašna ◊ la noĭ să fače mămăļigă ďe porumbĭ ď-aĭ albi — kod nas se pravi kačamak od belog kukuruza ◊ mămăļiga s-a mesťekat înainťe în kăldărușe în vatră — kačamak se ranije mešao u kotliću na ognjištu ♦ var. mămăļigă [Kmp.] ♦ dij. sin. koļașă [Por.] ∞ koļașă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3356 | markuș | morcov-porcesc | чичока | markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd] | [Vidi] | |
3347 | marta | martie | март | marta [akc. marta] (i. m.) — (kal.) mart ◊ marta ĭe a triĭļa lună în an — mart je treći mesec u godini ♦ var. marțîșuor [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
6309 | marturiĭe | marturie | сведочење | marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur | [Vidi] | |
2977 | marunt | mărunt | ситан | marunt (maruntă) (mn. marunț, marunće) [akc. marunt] (prid.) — sitan ◊ dugaĭașu n-are marunt, nu-ntuarśe kusuru la lume — prodavac nema sitno, ne vraća kusur ljudima ◊ kukuruḑu ano-sta are buobe tare marunće — kukuruz ove godine ima zrna jako sitna ◊ sare maruntă — sitna so [Por.] ♦ dij. var. manunt [Zvizd] | [Vidi] | |
2804 | mașćuaĭkă | măștihoaie | маћеха | mașćuaĭkă (mn. mașćuoĭś) [akc. mașćuaĭkă] (i. ž.) — maćeha ◊ muma mĭ-a murit la nașćire, tata s-a pronsurat, ș-am krĭeskut ku mașćuaĭkă — majka mije umrla na porođaju, otac se ponovo oženio, i ja sam odrastao sa maćehom ♦ var. skr. mașće ◊ mumă vitrîgă — maćeha ◊ tată vitrîg — očuh [GPek] ∞ ńam | [Vidi] | |
5410 | măĭdo | aproape ? | скоро | măĭdo [akc. măĭdo] (pril.) — skoro, blizu, gotovo ◊ măĭdo a grîmađit klańa, kînd s-a pus pluaĭa — skoro su sadenuli plast, kad je grunula kiša ◊ trăbe sî sa mariće, kă măĭdo ĭ-a trekut vrĭamĭa đi măritat — treba da se uda, jer joj je gotovo prošlo vreme za udaju [Por.] ♦ dij. var. moĭdo (Slatina) [Crn.] | [Vidi] | |
2809 | mărțînuos | mărţânos | ускраћен | mărțînuos (mărțînuasă) (mn. mărțînuoș, mărțînuasă) [akc. mărțînuos] (prid.) — 1. uskraćen, osujećen, ometen u zadovoljenju neke potrebe a. (o stoci) koji nema soli, kome nije data so ◊ oaĭa mărțînoasă nu puaće mult să rabđe — ovca bez soli ne može dugo da trpi (Krivelj) [Crn.] b. (o čoveku) kome je osujećena neka jaka potreba ◊ mărțînuos ĭe uomu kare n-avut multă vrĭame trĭabă ku muĭarĭa, au ku ibuomńika — osujećen je čovek koji nije imao duže vreme posla sa ženom, ili ljubavnicom (Tanda) 2. željan, koji ima jaku potrebu ◊ uoĭļi sînt mărțînuasă dupa sare — ovce su željne soli (Jasikovo) [GPek] ◊ am fuost baĭat, ńinsurat, șă am fuost rău mărțînuos dupa pîrdańika-ĭa, muĭerĭaskă — bio sam momak, neoženjen, i bio sam jako željan one proklete ženske stvari (Tanda) ♦ dij. var. mîrțanuos [Por.] | [Vidi] | |
2949 | mikućik | micutic ? | малецак | mikućik (mikućikă) (mn. mikućiś, mikućiśe) [akc. mikućik] (prid.) — (dem.) malecak, malečak, majušan ◊ o pîsarikă mikućikă veńi la ferĭastă — jedna malecka ptičica došla je na prozor ◊ kopilaș mikućik, nuĭe înga đi șkuală — maleno detence, nije još za školu ◊ (folk.) fećiță mikućikă — maleno devojče ♦ var. mikuļeț [Por.] ∞ mik | [Vidi] | |
26 | miļiguoś | minegoci | чмичак | miļiguoś [ac. miļiguoś] (mn. miļiguaśe) (i. s.) — čmičak, gnojna izraslina na očnom kapku (Hordeolus) [Bran.] ♦ dij. var. miļigoč (mn. miļigoače) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3183 | miriśikă | miericică | шећер | miriśikă (mn. miriśikă) [akc. miriśikă] (i. ž.) — (nutr.) šećer ◊ miriśika ĭe dulśață ku kare sa îndulśesk kolaśiĭi șî kafa — šećer je sladilo kojim se slade kolači i kafa ◊ grunđin đi miriśikă — kocka šećera ◊ đemult, în vrĭamĭa lu stramuoșî nuoștri, ku un grunđin đi miriśikă aĭ putut să țuś fata măĭ frumuasă-n sat — nekad, u vreme naših pradedova, za jednu kocku šećera mogao si da poljubiš najlepšu devojku u selu ♦ / (demin.) < mĭare + -ićikă [Por.] ♦ dij. var. mireśikă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. zar (Majdanpek) [Buf.] ∞ mńare | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2886 | mižlokar | mijlocar | средњи | mižlokar (mižlokară) (mn. mižlokarĭ, mižlokarĭe) [akc. mižlokar] (prid.) — srednji, koji je u sredini ili između ◊ ĭuo mis kopil mižlokar, fakut întra fraće, măĭ batrîn, șî soră, măĭ ćinîră — ja sam srednje dete, rođen između starijeg brata, i mlađe sestre ♦ var. mižlokarĭ [Por.] ∞ mižluok | [Vidi] | |
4724 | mîglă | mâglă | бусен ? | mîglă (mn. mîgļe) [akc. mîglă] (i. ž.) — (bot.) busen, žbun; gomila nečega ◊ mîglă ĭe kînd đintr-un luok rasăr măĭ mulće fire đ-o buĭađe — žbun je kad iz jednog mesta iznikne više strukova jedne biljke ♦ var. mîklă (Tanda) ♦ sin. gramadă [Por.] | [Vidi] | |
4200 | mîndrĭață | mândreață | дивота | mîndrĭață (mn. mîndrĭețurĭ) [akc. mîndrĭață] (i. ž.) — 1. divota, krasota, milina ◊ mîndrĭață đi fată — lepota devojka ◊ suarļi rasîare, păsîrļi kîntă, padurĭa mirusă, mîndrĭață odată în tuaće părțîļi — sunce izlazi, ptice pevaju, šuma miriše, divota jedna na sve strane ◊ mîndrĭață ńivaḑută — neviđena lepota; prekrasno 2. (iron.) o nekom propalom poslu ◊ mîndrĭață đi lukru, ĭară a fuźit đi la șkuală — divota jedna, opet je pobegao iz škole ♦ var. mîndriĭe ♦ sin. frumoșață [Por.] ∞ mîndru | [Vidi] | |
5641 | mîńekarĭ | mânecar | горњак ? | mîńekarĭ (mn. =) [akc. mîńikarĭ] (i. s.) — gornjak ? ◊ mîńekarĭ ĭe țuală skurtă muĭerĭaskă ku mîńiś lunź, făra guļir, śe sa-nkĭaptură la pĭept — gornjak je kratak ženski haljetak sa dugim rukavima bez kragne, koji se zakopčava na grudima ◊ mîńikarĭu sa faśe đe pînḑă đe kîńipă, kă sa puartă kînd ĭe frig pista kimĭașă da supt băĭbarak — gornjak se izrađuje od konoplje, jer se nosi kad je hladno preko košulje, a ispod prsluka ♦ var. mîńekarĭ ♦ sin. bluză, rĭeklă [Por.] ♦ dij. var. mîńiśarĭ (Lubnica) [Crn.] ∞ țuală | [Vidi] | |
5810 | mîńiuos | mânios | љут | mîńiuos (mîńiuasă) (mn. mîńiuoș, mîńiuasă) [akc. mîńiuot] (prid.) — (psih.) ljut ◊ muĭarĭa ĭe tare mîńiuasă pi uom kă ĭară a veńit bat la kasă — žena je jako ljuta na muža jer opet došao pijan kući ♦ var. mîńiĭat [Por.] ∞ mîńiĭe | [Vidi] | |
2810 | mîrțuagă | mârţoagă | мрцина | mîrțuagă (mn. mîrțuaźe) [akc. mîrțuagă] (i. ž.) — 1. (zool.) mrcina, mršava životinja, kljusina ◊ am o mîrțuagă đi kal, nuĭe đi ńimika, đi źaba ăl arańesk — imam jednu mrcinu od konja, nije ni za šta, badava ga hranim 2. (fig.) lenčuga ◊ ĭel ĭe tare vrĭańik uom, da muĭari-sa ĭe o mîrțuagă guală, nu șću numa đi śe va țîńao — on je jako vredan čovek, a ona je jedna gola mrcina, ne znam samo zašto li je drži ♦ var. îrțuagă [Por.] | [Vidi] | |
2175 | mîrļit | mârlire | мркање | mîrļit1 (mn. mîrļiturĭ) [akc. mîrļit] (i. ž.) — mrkanje, parenje ovaca ◊ ažuns vrĭamĭa lu mîrļitu uoilor — došlo je vreme mrkanja ovaca ♦ var. (ret.) mîrļitură [Por.] ∞ mîrļi | [Vidi] | |
4195 | mîrmońală | mormoială | мрмљање | mîrmońală (mn. mîrmońelurĭ) [akc. mîrmońală] (i. ž.) — (onom.) mrmljanje ◊ n-a înțaļes ńima mîrmońala luĭ — nije razumeo niko njegovo mrmljanje ♦ var. mormońală [Por.] | [Vidi] | |
4196 | mîrmońi | mormoi | мрмљати | mîrmońi (ĭuo mîrmońesk, ĭel mîrmońașće) [akc. mîrmońi] (gl.) — (onom.) mrmljati ◊ muoșu șîađe în kuot șă mîrmuańe — čiča sedi u ćošku i mrmlja ♦ var. mormońi [Por.] ∞ mîrmońală | [Vidi] | |
3134 | mîrșău | mârșav | снежуљак | mîrșău (mn. mîrșăĭ) [akc. mîrșău] (i. m.) — snežuljak, mali sneg ◊ mîrșau ĭe zapadă mikă, pin kare uoiļi înga măĭ puot să rîkîĭe ku piśuariļi đinainće șî sî paskă ĭarbă — „mršau” je mali sneg, po kome ovce još uvek moga da rčkaju prednjim nogama i pasu travu ♦ var. mîrșugă (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
5703 | mîtahală | matahală | монструм | mîtahală (mn. mîtahaļe) [akc. mîtahală] — (mit.) monstrum ◊ mîtahală ĭe insă đi pin povĭeșć, śuava mare, urît șî ku narau rău — matahala je biće iz priča, nešto veliko, ružno i zle naravi ◊ a visat kă a prinso o mîtahală, ș-astupato pănă nu ĭ-a sarit uoki đin kap — sanjala je da je šćepao neki monstrum, i davio dok joj nisu iskočile oči iz glave ♦ var. mătakală (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
31 | mĭelk | melc | пуж | mĭelk1 (mn. mĭelč) [akc. mĭelk] (i. m.) — (zool.) puž ◊ sa trağe înčet ka mĭelku pe kîmp — vuče se sporo kao puž preko polja [Kmp.] ♦ dij. var. kukumĭelk [Por.] | [Vidi] | |
4079 | mĭerkurĭ | mercuri | среда | mĭerkurĭ (mn. mĭerkure) [akc. mĭerkurĭ] (i. ž.) — (kal.) sreda ◊ mĭerkurĭ ĭe ḑîua a trĭļa în stamînă, kađe întra marța șî žuoĭa — sreda je treći dan u nedelji, pada između utorka i četvrtka ◊ rumîńi aĭ batrîń tuoț a postît mĭerkurĭa — stari Vlasi su svi postili sredom ♦ up. Mĭerkurĭa șubĭaļilor [Por.] ♦ dij. var. mńerkurĭ (Osnić) [Crn.] ∞ stamînă | [Vidi] | |
2888 | mĭeu | meu | мој | mĭeu [akc. mĭeu] (zam.) — moj ◊ tata mĭeu a perit ćinîr, da muma mĭa a trait mult — moj otac je poginuo mlad, a moja majka je živela dugo ◊ śe pula mĭa va măĭ vrĭa uomo-la ku mińe — šta li još koj moj hoće onaj čovek sa mnom ◊ a mĭeu, a tĭeu, a luĭ, a luor: tot una ĭe — moje, tvoje, njegovo, njihovo: svejedno je [Por.] ♦ dij. var. mĭev (Krepoljin) ◊ mult mi duor după a mĭev puișuor — mnogo čeznema za mojim pilencetom (ljubavnicom) [Hom.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2618 | Mlađen | Mlagen | Младен | Mlađen [akc. Mlađen] (i. m.) — (antr.) (inov.) l.i. Mladen ◊ dakă vrun Mlađen are kopiĭ șî ńepuoț, șî dakă đin iĭ sa mulțăsk brîńe, firu luĭ kapîtă poļikră Mlăđeńieșći — ako neki Mladen ima decu i unuke, i ako se od njih namnože generacije, njegovi potomci dobiju nadimak Mladenovići ◊ kînd nume Mlađen sa skurtă đin milă, sa kapîtă poļikră Đenă, or Đenkă — kada se ime Mladen od milja skrati, dobija se nadimak Đena, ili Đenka ♦ var. Mlađien [Por.] | [Vidi] | |
2619 | Mlađeńeșći | Mlagenești | Младеновићи | Mlađeńeșći [akc. Mlađeńeșći] (i. m.) — (antr.) Mladenovići, vlaški nadimak i prezime mnogih rodova, nastao od l.i. Mlađen ◊ Mlađeńeșći sînt firu alu Mlađen — Mladenovići su potomci Mladena ♦ var. Mlađeńieșći, Mlîđeńieșći (ḑîśe lumĭa batrînă — izgovaraju stariji ljudi) ◊ unu đin Mlîđeńeșći are poļikră Mlîđeńiesku: Truță Mlîđeńiesku ĭe đin Mlîđeńieșći, đi la Ļiskuauă — jedan od Mladenovića ima nadimak Mlađenjesku: Truce (Petar) Mlađenjesku je od Mladenovića iz Leskova [Por.] ∞ Mlađen | [Vidi] | |
3442 | mńamț | neamţ | Немац | mńamț (mn. mńemț) [akc. mńamț] (i. m.) — (zast.) Nemac, pripadnik nemačkog naroda ◊ în ratu ku mńamțî, pi dĭeda la întîļerit în Rumîńiĭe, ș-akolo kînd a spus kî ĭe rumîn ș-a vaḑut kă vorbĭașće bun rumîńașće, iĭ la slubaḑît la kasă — za vreme rata sa Nemcima, dedu su internirali u Rumuniju, i tamo kad je rako da je Vlah i kad su videli da dobro govori vlaški, oni su ga pustili ♦ var. ńamț [Por.] ∞ ńamț | [Vidi] | |
3182 | mńare | miere | мед | mńare (mn. mńare) [akc. mńare] (i. ž.) — 1. (nutr.) med ◊ mńarĭa fak albińiļi — med prave pčele ◊ mńarĭa ĭe măĭ mare dulśață — med je najveći slatkiš [Por.] ◊ la bubuoń sa puńe mńarĭe đi stup, mestakată ku fańină đi uorḑ — na čir se stavlja pčelinji med, pomešan sa ječmenim brašnom (Osnić) [Crn. ] 2. smola sa voćki ◊ prunu faśe mńare, kare lumĭa o manînkă, kî ĭe dulśe — šljiva pravi smolu koju ljudi jedu, jer je slatka ♦ var. mńiare [Por.] ♦ dij. sin. kļeĭ (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. var. mĭere (Majdanpek) [Buf.] 3. šećer ◊ s-a dus kopilu în sat sî kumpirĭe kîta mńarĭe, sî fak vro dulśață đi prînḑ, șî înga nuĭe — otišlo je dete u selo da kupi malo šećera, da napravim neki slatkiš za ručak, i još ga nema (Osnić) [Crn.] ♦ up. albină | [Vidi] | |
5723 | momuată | vrăjitură | вражбина | momuată (mn. momuaće) [akc. momuată] (i. ž.) — (mag.) vražbina, nagaznica ◊ momoată ĭe vro lomană đeskîntată șă lupadată în drum unđe trĭek aĭ đeskîntaț, or atîrnată vrunđeva sî sa vadă ka un sămn kare trăbe să ļi dukă rău — vražbina je neka prebajana stvar, bačena na put kojim prolaze prebajane osobe, ili okačena negde da se vidi kao znak koji treba da im donese zlo ♦ var. mamută ♦ sin. vražîtură, sămn [Por.] ∞ vražî | [Vidi] | |
3509 | mortaśină | mortăcină | лешина | mortaśină (mn. mortaśiń) [akc. mortaśină] (i. ž.) — lešina, truplo umrlog bića ◊ a ramas o mortaśină kîńaskă în mižluoku drumuluĭ, nu sa puaće treśa đi putuare — ostala je pseća lešina na sred puta, ne može se proći od smrada ♦ var. mortaśuńe [Por.] ∞ muarće | [Vidi] | |
3714 | moruoń | moroi | вампир | moruoń (mn. moruoń) [akc. moruoń] (i. m.) — (demon.) vampir ◊ moruońu ĭe un fĭeļ đi ală, vrun sufļit în kare sa profaśe uomo-l muort, dakă a fakut vrun pakat greu pănă a fuost viu — vampir je neka vrsta ale, neki duh u koji se pretvara umrli čovek, ako je učinio neki težak greh dok je bio živ ◊ trupu moruońuluĭ n-are ńiś karńe ńiś uasă, numa ĭe vrun sufļit muaļe ka pipćiĭu — vampirovo telo nema ni meso ni kosti, nego je neki duh, mekan kao pihtije ♦ var. moruoĭ ♦ sin. striguoń, prikoļiś [Por.] ∞ ală | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4339 | motîrśiĭe | cheltueală | трошење | motîrśiĭe (mn. motîrśiĭ) [akc. motîrśiĭe] (i. ž.) — (zast.) trošenje, razbacivanje; luksuz ◊ la iĭ a fuost prĭa mare motîrśiĭe șî zburdațîĭe, đ-aĭa akuma n-au ńimika — kod njih je bilo previše razbacaivanja i bahatosti, zato sada nemaju ništa ♦ var. motîrśală [Por.] ∞ motîrśi | [Vidi] | |
5702 | motofļață | motoflete | будалина | motofļață (mn. motofļeț) [akc. motofļață] (i. s.) — budalina, gluperda ◊ s-a vaḑut ḑiua đintîń la șkuală kî ĭe kopilu o motofļață mare — videlo se prvog dana u školi da je dete velika budala ♦ var. mîtafļață ♦ sin. nîtafļață [Por.] | [Vidi] | |
2215 | muară | moară | воденица | muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici ◊ (ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2637 | muĭarĭe | muiere | жена | muĭarĭe (mn. muĭerĭ) [akc. muĭarĭe] (i. ž.) — žena; supruga ◊ asta ĭe muĭarĭa a mĭa, sînt însurat ku ĭa pista doaḑăś đi ań — ovo je moja žena, oženjen sam njome preko dvadeset godina ◊ nu lukră ńimika, numa aļargă dupa muĭerĭ — ne radi ništa, samo trči za ženama ♦ var. muĭare [Por.] | [Vidi] | |
2639 | muĭerĭeļńik | muierelnic ? | женскаст | muĭerĭeļńik (muĭerĭeļńikă) (mn. muĭerĭeļńiś, muĭerĭeļńiśe) [akc. muĭerĭeļńik] (prid.) — (psih.) ženskast, koji ima ženske osobine; (fig.) „ženski Petko” ◊ muĭerĭeļńik ĭe uom kare lukră lukrurĭ muĭerĭeșć: spală vasurļi, vaśe đi mînkare, faśe la śarapĭ ... — ženskast je čovek koji radi ženske poslove: pere sudove, sprema hranu, štrika čarape ... ♦ var. muĭerńik, muĭarńik [Por.] ∞ muĭare | [Vidi] | |
5609 | mulțîmĭe | mulțime | мноштво | mulțîmĭe (mn. mulțîmĭ) [akc. mulțîmĭe] (i. ž.) — mnoštvo, množina ◊ s-a adunat o mulțîmĭe đi inș, ka kînd žuakă ursu — skupilo se mnoštvo ljudi, kao kad igra mečka ◊ kînd vuorba arată śuava măĭ mult đi unu, ḑîśem kă ĭe vuourba-ĭa în mulțîmĭe — kad reč označava nešto više od jednog, kažemo da je ta reč u množini ♦ var. mulțîme ♦ supr. sîngurimĭe [Por.] ∞ mult | [Vidi] | |
2832 | mulgar | mulgar | музар | mulgar (mn. mulgarĭ) [akc. mulgar] (i. m.) — muzar, onaj koji muze ◊ mînăm uoiļi la muls, da la ușa strunźi ļi așćată mulgari ku gaļețîļi sprimiće — teramo ovce na mužu, a na ulazu u tor čekaju ih muzari sa spremljenim vedricama ♦ var. mulgarĭ ◊ un mulgarĭ bun, mulźe stîna đi pi fuga — jedan dobar muzar, pomuze stado brzo ♦ var. mulgatuorĭ [Por.] ∞ mulźe | [Vidi] | |
2831 | mulguasă | mulgătoare | лакомужна | mulguasă (mn. mulguașă) [akc. mulguasă] (prid.) (samo u ž. r.) — lakomužna, koja se lako muze (obično za kravu, ovcu ili kozu) ◊ vaka nuastră ĭe mulguasă, puot kopiĭi s-o mulgă — naša krava je lakomužna, mogu deca da je muzu ◊ mulguasă ĭe vaka kare are mare sfîrk la pulpĭe — lakomužna je krava koja ima veliku rupicu na vimenu ♦ supr. vîrtuasă ♦ up. vîrtuos [Por.] ♦ var. mulgașă (Leskovo) [GPek]∞ mulźe | [Vidi] | |
3578 | muls | muls | мужа | muls (mn. mulsurĭ) [akc. muls] (i. s.) — muža ◊ uoĭļi s-a mulg la ușa strunźi — ovce se muzu na vratima tora ◊ mulsu ĭe lukru grĭeu, kă đi ĭa ći duor mîńiļi — muža je težak posao, jer od nje bole ruke ♦ var. mulsuare ◊ mulsuare la baśiĭe arată kare o să fiĭe baśol mare ku măĭ mult lapće — muža na bačiji pokazuje ko će biti veliki bač sa najviše mleka [Por.] ∞ mulźe | [Vidi] | |
3197 | mumă | mumă | мама | mumă (mn. mume) [akc. mumă] (i. ž.) — mama, majka ◊ mumă ćinîră — mlada majka ◊ mumă vitrîgă — maćeha ◊ mumă đi sufļit — pomajka ◊ muma lu mama — babina majka, baba ◊ mumîńiļi nuaștre sînt đi o samă — naše majke su vršnjakinje ◊ a lasat uomu, șî s-a prontuors la mumî-sa — ostavila je muža i vratila se svojoj majci ◊ kopiļe, śe lukră mum-ta? — dete, šta ti radi majka? ◊ mumî-ta ĭe aldrakuluĭ muĭare — majka ti je vragolasta žena ◊ (demon.) Muma Paduri — Šumska Majka ♦ var. muĭkă, maĭkă [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4726 | muoț | moț | чуперак | muoț (mn. muață) [akc. muoț] (i. s.) — 1. (o frizuri) čuperak ◊ în ćińerĭața mĭa fĭaćiļi a pipćenat păru ku muoț — u mojoj mladosti, devojke su češljale kosu u čuperak 2. (anat.) ćuba ◊ ĭastă ńișći uoră kare au muoț, da ĭastă șă ńișći noprś ku muoț — ima živine koja nosi ćubu, a ima i zmija sa ćubom 3. (o formi) sa vrhom, sa šiljkom ◊ kînd faś gramadă đin śuava șî laș vîr askuțît, sa ḑîśe kî ĭe fakut ku muoț — kad se nešto gomila i ostavi se oštar vrh, kaže se da je gomila sa šiljkom [Por.] ♦ dij. var. moț [Buf.] | [Vidi] | |
3115 | mura | mura | натапати | mura (ĭuo murĭeḑ, ĭel murĭaḑă) [akc. mura] (gl. p.) — 1. natapati, potapati, kiseliti konoplju ◊ muĭeriļi s-a dus la topilă să murĭaḑă kîńipa — žene su otišle na topilo da potope konoplju ◊ kîńipa sa murĭaḑă în apă sî sa muaĭe pazdărĭu șî măĭ ușuor sî sa razńiaskă fuĭuoru — konoplja se potapa u vodi da bi smekšao pozder i lakše se odvojilo povesmo 2. natapati, „kiseliti” odeću ◊ kînd sa spală țuaļiļi imuasă, sa lasă o vrĭame topiće în apă, sî sa murĭaḑă, kî măĭ ușuor sa spală usuku — kad se pere prljava odeća, ostavlja se jedno vreme potopljena u vodi, da nakisne, kako bi se lakše sprala masnoća [Por.] 3. kiseliti kupus ◊ ĭerĭ am pus varḑa, krĭed kă sa va mura đi Kraśun — juče sam potopio kupus, verujem da će se ukiseliti do Božića [Crn.] ∞ kîńipă | [Vidi] | |
6186 | muskuruos | muscuros | мусав | muskuruos (muskuruasă) (mn. muskuruoș, muskuruasă) [akc. muskuruos] (prid.) — musav ◊ muskuruos ĭe uom kare dupa mînkare nu sa șćarźe bińe la gură — musav je čovek koji posle jela lepo ne obriše usta ♦ var. muskurit [Por.] ∞ muskuri | [Vidi] | |
5637 | mutare | mutare | померање | mutare (mn. mutărĭ) [akc. mutare] (i. ž.) — pomeranje; izmeštanje; seljenje ◊ ĭ-a ĭeșît pi nas mutăriļi đin sat în sat — izašlo mu je na nos seljenje iz mesta u mesto ♦ var. mutat [Por.] ∞ muta | [Vidi] | |
2835 | mușuruoń | moșoroi | хумка | mușuruoń (mn. mușuruańe) [akc. mușuruoń] (i. m.) — (geog.) humka, gomila zemlje ◊ mușuruoń fak kîrćițîļi șî furńiśiļi, da puaće să fiĭe șî vro gramadă đi pomîntarĭ, pista kare a dat ĭarba — humke prave krtice i mravi, a može biti i neka gomila zemljišta, koja je zarasla u travu ♦ var. mușoruoń ♦ up. kîrćițarĭ, furńikarĭ [Por.] | [Vidi] | |
2968 | nalt | nalt | висок | nalt (naltă) (mn. nalț, nalće) [akc. nalt] (prid.) — visok ◊ padure naltă șî điasă — šuma visoka i gusta ◊ are fată, ama mult măĭ naltă đikît ĭel, șî nus parĭake bună — ima devojku, ali je mnogo višlja od njega, pa nisu dobar par ♦ var. înalt ◊ s-a suit pi ļiemn înalt, ș-a kaḑut — popeo se na visoko drvo, i pao ◊ a fakut puod înalt, sî no-l ĭa apa mare — napravili su visok most, da ga ne odnese veliko voda ♦ (komp) nalt, măĭ nalt, șîmăĭ nalt, măĭ nalt đin tuot — visok, višlji, još višlji, najvišlji (višlji od svega) [Por.] | [Vidi] | |
2970 | naltuț | năltuţ | повисок | naltuț (naltuță) (mn. naltuț, naltuă) [akc. naltuț] (prid.) — (dem.) povisok, ne mnogo visok, neodređeno visok; nevisok ◊ naltuț ĭe aăla kare ĭe kîta măĭ nalt đi kît alalț đin vrsta luĭ — povisok je onaj koji je nešto višlji od ostalih iz njegove vrste ◊ pi drumu pista munće, ĭastă numa o śuakă naltuță, șî alta ńimika — na putu preko planine, ima samo jedno nevisoko brdo, i drugo ništa ♦ / (dem.) nalt + suf -uț ♦ var. înaltuț [Por.] ∞ nalt | [Vidi] | |
3155 | nană | nană | бата ? | nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
6221 | narokuos | norocos | срећан | narokuos (narokuasă) (mn. narokuoș, narokuasă) [akc. norokuos] (prid.) — srećan ◊ rar sa gasîașće astîḑ uom kare ĭe adaverĭe narokuos — teško se danas nalazi čovek koji je odistinski srećan ♦ var. norokuos ♦ supr. ńenarokuos [Por.] ∞ naruok | [Vidi] | |
2056 | nămituorĭ | nămitor | најамник | nămituorĭ (mn. nămituorĭ) [akc. nămituorĭ] (i. m.) — (zast.) najamnik, unajmljenik, čovek angažovan za neki privremeni posao; nadničar ◊ nămituorĭu ĭe sîpatuorĭ kare sapă kukuruḑu înprumut: ĭel sapă la mińe, ĭuo sîăp la ĭel — najamnik je radnik koji okopava kukuruz u zajam: on kopa kod mene, ja kopam kod njega ♦ var. ńimituorĭ ◊ đimińață îm vin ńimituori la sapat la kukuruḑ — sutra ujutru mi dolaze nadničari na okopavanje kukurza [Por.] ♦ dij. var. nimituorĭ [akc. nimituorĭ] (Plavna) [Pad.] ∞ năĭmi | [Vidi] | |
2678 | nămļaḑîț | nămiază | подне | nămļaḑîț (mn. nămļaḑă) [akc. nămļaḑîț] (i. s.) — podne, sredina dana ◊ aźuns nămļaḑîțu, vreamea ĭe dă prînḑî — stiglo je podne, vreme je za ručak ◊ după nămļaḑîțî ńe duśiem la skăldat — posle podne idemo na kupanje (Ranovac, Slana) ♦ var. nămńaḑîț (Kladurovo) [Mlava] ♦ dij. var. namńaḑîț (Duboka) [Zvizd] ♦ dij. var. namńaḑ (Brestovac, Metovnica) ♦ dij. var. amńaḑîț [Por.] ♦ dij. var. amńaz [Kmp.] ∞ amńaḑîț | [Vidi] | |
5808 | nîmeńi | numeni | наменити | nîmeńi (ĭuo nîmeńesk, ĭel nîmeńașće) [akc. nîmeńi] (gl. p. ref.) — (rel.) namenjivati na daći; deliti ◊ la pomană sa nîmeńașće la-l muort tuot śi ĭe sprimit đi ĭel, đi la kolaś pănă la țuaļe — na daći se pokojniku namenjuje sve što je za njega spremljeno, od kolača do odeće ◊ śe guod sa nîmeńașće, sa ĭa-n mînă, sa țukă șî sa ḑîśe să fiĭe la-l muort, în śaso-la să vină șî să primĭaskă — šta god se namenjuje, uzme se u ruku, poljubi i kaže se neka to bude pokojnikovo, u taj čas da dođe i da to primi [Por.] ♦ dij. var. numi (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. meńi (Jasikovo) [GPek] | [Vidi] | |
5721 | nîpraći | năprăti ? | напратити | nîpraći (ĭuo nîpraćesk, ĭel nîpraćașće) [akc. nîpraći] (gl. p. ref.) — (mag.) 1. napratiti, nabaciti čini ◊ a plaćit la vrîžîtuare să-ĭ nîpraćiaskă rău, numa să-l zatrĭaskă nu ĭa-r fi luva kumva moșîĭa — platili su vračaru da mu naprati zlo, samo da ga zatru ne bi li mu nekako uzeli imanje 2. spopasti, obuzeti ◊ a vaḑut vrîžîtuarĭa-n buobe kî s-a nîpraćit śe s-a nîpraćit pi ĭel, ș-aĭa nîpraćit ku mîna muĭerĭaskă — videla je vračara u zrnima da ga je nešto spopalo, i to da je nabačeno od ženske ruke ♦ var. năpraći (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
3866 | nîsarîmbă | năsărâmbă | смицалица | nîsarîmbă (mn. nîsarîmbĭe) [akc. nîsarîmbă] (i. ž.) — smicalica, ujdurma; nestašluk, vragolija; podvala, spletka; glupost ◊ aldrakuluĭ kopil, numa faśe la nîsarîmbĭe, alta nu șćiĭe — đavolje dete, samo pravi smicalice, drugo ne zna [Por.] ♦ dij. var. năsărîmbă (Osnić) [Crn.] | [Vidi] | |
5701 | nîtafļață | nătăfleață | будала | nîtafļață (mn. nîtafļeț) [akc. nîtafļață] (i. s.) — budala, prostak; lenčuga ◊ baĭatu nuĭe ńiś đ-o trĭabă, kî ĭe o nîtafļață întrĭagă — momak nije ni za šta, jer je kompletna budala ♦ var. nîtăfļață, nătăfļață, mîtafļață [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3553 | nodoruos | nodoros | чворноват | nodoruos (nodoruasă) (mn. nodoruoș, nodoruasă) [akc. nodoruos] (prid.) — čvornovat ◊ tutuku sa sparźe grĭeu, kî ĭe tuot nodoruos — panj se teško cepa, jer je sav čvornovat ♦ var. nudoruos [Por.] ∞ nuod | [Vidi] | |
5668 | nou | nou | нов | nou (noă) (mn. noĭ, noĭ) [akc. nou] (prid.) — nov ◊ s-a dat bășka, ș-a fakut koļibă noă — odelili se, i podigli novi kolibu ◊ (u izr.) đin nou — iznova ♦ var. nuou [Por.] | [Vidi] | |
3666 | nuĭauă | nuia | прут | nuĭauă (mn. nuĭaļe) [akc. nuĭauă] (i. ž.) — prut, šiba ◊ nuĭauă ĭe bît supțîre, frînt đin vro krĭangă șî kurațat đi frunḑă — prut je tanka šiba, odlomljena od neke grane i očišćena od lišća ◊ ku nuĭauă s-a bat vaśiļi, kînd sa mînă vrunđiva — prutom se biju krave kada se negde teraju ◊ ku nuĭaļe đemult s-a-npļećit gardurļi — prućem su se nekada plele ograde ◊ gard đi nuĭaļe — ograda od pruća ◊ ku nuĭaļe țîgańi îmļećiesk kutariță șî baluańe — prućem Cigani pletu korpe i balone ♦ var. nuĭa [Por.] | [Vidi] | |
3551 | nuod | nod | чвор | nuod (mn. nuodurĭ) [akc. nuod] (i. s.) — čvor a. na koncu ◊ nuod ĭe un fĭeļ đi ļigatură la ață — čvor je jedna vrsta veze na koncima b. na drvetu ◊ ļemn rău, pļin đi nuodurĭ, nuĭe bun đi blăń — loše drvo, puno čvorova, nije dobro za daske [Por.] ♦ dij. var. nod [Kmp.] ♦ (demin.) nođiț [Por.] | [Vidi] | |
2037 | nușća | niște | неки | nușća [akc. nușća] (zam.) — neki (neka, neko) ◊ mĭ-a uđit în kap kă fĭaćiļi kare a źukat, a fuost kićiće ku nușća kunuń dă fluorĭ — ostalo mi je u sećanju da su devojčice, koje su igrale, bile okićene nekim vencima od cveća [Mlava] ♦ dij. var. ńișći [Por.] | [Vidi] | |
3149 | ńam | neam | род | ńam1 (mn. ńamurĭ) [akc. ńam] (i. s.) — rod, rođak; srodnik, srodstvo; familija ◊ la nuoĭ ĭastă ńam apruape, ńam đipartat șî ńam đi bătrîńață — kod nas ima blizak rod, dalek rod i rod od starina ◊ ńamu sa sokoćiașće pi brîńe, kare înśep đi la kopiĭi alu un uom ku o muĭarĭe — srodstvo se računa po pasovima, koji počinju od dece jednoga muža i žene ◊ kopiĭi kare-ĭ fak uomu ku muĭari-sa sînt fraț, or kă ńam đin brîu al đintîń — deca koju rađaju muž i žena su braća, ili rod u prvom kolenu ◊ ńepuoțî đi la kopiĭi luor sînt vĭerĭ đin fraț, or brîu adoĭļa — unuci od rođene dece su braća od stričeva, ili drugo koleno ◊ ńepuoț đi ńepuoț sînt vĭerĭ a doĭļa, or brîu a triĭļa — praunuci su srodnici u trećem kolenu ◊ pănă la vĭerĭ adoĭļa sa țîńe ńam apruape — do trećeg kolena računa se blizak rod ♦ var. (zast.) ńemeńa ♦ sin. fîmeļiĭe, țîkă, vîăr [Por.] ♦ dij. sin. rudă [Kmp.] | [Vidi] | |
3443 | Ńamț | neamţ | Немац | Ńamț (mn. Ńemț) [akc. Ńamț] (i. m.) — Nemac, pripadnik nemačkog naroda ◊ đi vramĭa đi ratu-sta, nuoĭ am fuźit đi tuoț: vin Ńamțî - fuź, vin flokańi - fuź, vin partizańi - ĭară fuź — za vreme ovog rata, mi smo bežali od svih: dođu Nemci - beži, dođu četnici - beži, dođu partizani - opet beži ♦ var. Mńamț ♦ sin. Gĭermîn ♦ up. Ńemțîĭe, Ńemțuaĭkă [Por.] | [Vidi] | |
3105 | ńavă | nea | снег | ńavă (mn. ńevĭ) [akc. ńavă] (i. ž.) — sneg ◊ ńinźe ńavă albă — pada beli sneg ◊ spulbură ku tuot, vîntu rađikă ńava șî faśe naĭmĭeț pră drum — veje uveliko, vetar podiže sneg i pravi smetove na putu ♦ up. zapadă [Zvizd] [Por.] ♦ dij. var. ńao [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2448 | ńe | ne | се | ńe1 (zam.) — 1. se ◊ ńe adunăm — skupljamo se ◊ ńe faśem kî ĭe tuot bun — pravimo se da je sve u redu ♦ var. ńi ◊ ńi veđem mîńe — vidimo se sutra ◊ ńi proîmblîăm pin bîăĭ — provodimo se po banjama ◊ ńi đipartăm đi kasă — udaljavamo se od kuće 2. nas, nam ◊ fuź, kă ńi prinđe — beži, jer će nas uhvatiti ♦ var. ńa, ńi a, ń-a ◊ nu ń-a fuost đestul — nije nam bilo dosta ◊ nu ń-a batut đestul — nisu nas tuklo dovoljno [Por.] | [Vidi] | |
6123 | ńegura | negura | смркавати се | ńegura (ĭuo ńegurĭeḑ, ĭel ńegurĭaḑă) [akc. ńegura] (gl. ref.) — smrkavati, smračiti se ◊ s-a amînatat, ș-ažuns la kasă dupa śe a ńegurat bińe — zakasnio je, i stigao je kući tek kad se dobro smračilo ◊ uoțî nu pļakă în furaluk pănă nu ńegurĭaḑă — lopovi ne polaze u pljačku dok se ne smrkne ♦ var. ńigura [Por.] ∞ ńegru | [Vidi] | |
2917 | ńegură | negură | тама | ńegură (mn. ńigurĭeț) [akc. ńegură] (i. ž.) — 1. tama, tmina, pomrčina; mrak ◊ đintr-odată sa nuvară, șî sa pusă o ńegură grĭa, parke a kaḑut nuapća pi pomînt — iznenada se naoblači, i nastade teška tama, kao da je noć pala na zemlju ◊ adu lumanarĭa, kă în podrum ĭe ńegura, nu sa vĭađe ńimik — donesi sveću, jer je u podrumu mrak, ne vidi se ništa 2. (fig.) neznanje, beda, teško siromaštvo, slepilo ◊ nu m-a dat tata la șkuală, am krĭeskut în ńegura — nije me dao otac u školu, odras’o sam u mraku 3. (fig.) (psih.) teška tuga, bol, patnja — kînd am-uḑît kî mĭ-a perit tata, mĭ-a kaḑut o ńegură grĭa pi kap — kad sam čuo da mi je poginuo otac, neki težak mrak mi je pao na glavu 4. (rel.) umiranje bez sveće ◊ kînd uomu muare fara lumanare aprinsă în mînă, sa ḑîśe k-a murit în ńegura, șî pi lumĭa-ĭa đi veśiĭe o să traĭaskă în ńegura — kad čovek umre bez upaljene sveće u ruci, kaže se da je umro u mraku, i na onome svetu će večno boraviti u mraku ♦ sin. ńegurĭață ♦ var. ńagură [Por.] ♦ dij. sin. întuńerik [Zvizd] | [Vidi] | |
6222 | ńenarokuos | nenorocos | несрећан | ńenarokuos (ńenarokuasă) (mn. ńenarokuoș, ńenarokuasă) [akc. ńenorokuos] (prid.) — nesrećan ◊ śe gud dă să lukrĭe, nu mĭarźe, parke ĭe blîstamat să fiĭe ńenarokuos — što god pokuša da uradi, ne ide, kao da je proklet da bude nesrećan ♦ var. ńenorokuos ♦ supr. narokuos [Por.] ∞ naruok | [Vidi] | |
3959 | ńibun | nebun | зао | ńibun (ńibună) (mn. ńibuń, ńibuńe) [akc. ńibun] (prid.) — zao, rđav, loš ◊ uom ńibun ku muĭare ńibună — zao čovek sa zlom ženom ♦ var. ńebun ♦ sin. rău ♦ supr. bun [Por.] | [Vidi] | |
6110 | ńigurĭață | negureață | помрчина | ńigurĭață (mn. ńigurĭeț) [akc. ńigurĭață] (i. ž.) — pomrčina, tama, zamračenje ◊ dupa śe zovîrńe suariļi, sa puńe ńigurĭața, kađe nuapća pi pomînt — posle zalaska sunca, nastaje pomrčina, noć pada na zemlju ♦ var. ńegurĭață, ńigurĭală [Por.] ∞ ńegru | [Vidi] | |
6105 | ńigustoriĭe | negustorie | трговина | ńigustoriĭe (mn. ńigustoriĭ) [akc. ńigustoriĭe] (i. ž.) — trgovina ◊ Țînțari a fuost kuprinș ku ńigustoriĭa: đi la nuoĭ a kumparat marfă ĭepćină, ș-a provinduto în orașă unđe ĭa a fuost skumpă — Cincari su se bavili trgovinom: kod nas su kopovali jeftinu robu, i preprodavali je u varošima gde je ona bila skupa [Por.] ∞ ńigustuorĭ | [Vidi] | |
6104 | ńigustuorĭ | negustor | трговац | ńigustuorĭ (mn.) [akc. ńigustuorĭ] (i. m.) — trgovac stokom; preprodavac; nakupac ◊ ńigustuori vin đin lumĭa albă la nuoĭ pi la bîlśurĭ, kumpîră viće ĭepćin, șă ļi mînă unđe ļi va mîna, unđe ļi vind măĭ skump — trgovci dolaze iz belog sveta kod nas na vašare, kupuju stoku jeftino, i teraju je ko zna gde, gde je prodaju skuplje ♦ var. ńegustuorĭ [Por.] | [Vidi] | |
5549 | ńiļiu | nelei | велики левак ? | ńiļiu (mn. ńiļiĭ) [akc. ńiļiu] (i. m.) — veliki levak ◊ ńiļiu ĭe tolśerĭ mare đi ļemn, fakut ka postaua ku țauă la fund, șî ku ĭel sa împlă butuoĭ mare ku vin or ku rakiu — veliki levak je napravljen od drveta u obliku korita sa cevkom na dnu, i služi da se u veliko bure sipa vino ili rakija [Por.] ♦ dij. var. ńeleĭ (Korbovo) [Dun.] ∞ tolśerĭ | [Vidi] | |
2447 | ńima | nima | нико | ńima [akc. ńima] (zam.) — a. niko ◊ ńima nuĭe đevină — niko nije kriv ◊ ńima n-a veńit — niko nije došao b. nikog ◊ nuĭe ńima akolo — nema nikog tamo c. nikom ◊ nu ĭ-am spus la ńima — nisam rekao nikom [Por.] ♦ dij. var. ńimeńa [Crn.] ♦ dij. var. ńime (Dupljana) [Kmp.] | [Vidi] | |
2446 | ńimik | nimic | ништа | ńimik [akc. ńimik] (zam.) — ništa, nimalo ◊ ĭuo mis mik, nu șćiu ńimik — ja sam mali, ne znam ništa ◊ ĭa zatrit đi tuot, n-a măĭ ramas ńimik đin iĭ — zatrli su ih sasvim, nije ostali ništa od njih ◊ ńimik, ńimik, vorbim đi aĭa altadată — ništa, ništa, pričaćemo o tome drugi put ♦ var. ńimika ◊ bauș tuot, ńimika nu lasaș đi mińe — sve si popio, ništa nisi ostavio za mene [Por.] ∞ mik | [Vidi] | |
2442 | ńiskaĭ | niscai | неки | ńiskaĭ [akc. ńiskaĭ] (zam.) — neki, nekakvi ◊ a veńit ńiskaĭ uamiń ńikunoskuț, ș-a-npuļito — došli su neki nepoznati ljudi, i silovali je ◊ duor nu sînt iĭ ńiskaĭ uamiń kum ar trăbuĭa să fiĭe, numa sînt ńișće pugańiĭ kum nu ĭastă pi lume — ma nisu oni nekakvi ljudi kakvi bi trebalo da budu, nego su poganci kakvih nema na svetu ♦ var. ńiskar ♦ up. ńișći [Por.] | [Vidi] | |
6116 | ńiśđikît | nicidecât | николико | ńiśđikît [akc. ńiśđikît] (pril.) — nikoliko, nimalo ◊ n-a marit ńiśđikît k-o s-o bată uomu, a mînat tuot pĭ-a iĭ — nije marila nikoliko da će je muž prebiti, terala je sve po svom ♦ var. ńiśkît [Por.] ∞ kît | [Vidi] | |
2441 | ńiśkare | nicicare | нико | ńiśkare [akc. ńiśkare] (zam.) — niko ◊ spuńe kă n-a vaḑuto ńiśkare, șî đ-aĭa n-are đi śe să-ĭ fiĭe frikă — kaže da je niko nije video, i zato nema čega da se boji ♦ var. ńișkare ♦ sin. ńima Por.] ∞ kare | [Vidi] | |
2440 | ńiśkît | nicicât | нимало | ńiśkît [akc. ńiśkît] (pril.) — nimalo ◊ nu mi drag ńiśkît đi ĭa — nimalo je ne volim ◊ nu sa ogođesk ńiśkît — ne slažu se nimalo ♦ var. ńiśkîta ♦ up. ńiśđikît [Por.] ∞ kît | [Vidi] | |
2443 | ńiśkum | nicicum | никако | ńiśkum [akc. ńiśkum] (pril.) — nikako ◊ ńiśkum nu-nțaļieg kum a putut sî fakă așa śeva — nikako ne razumem kako je mogao tako nešto da uradi ◊ pluaĭe doă ḑîļe una-ntruuna, ńiśkum sî șća — pada kiša dva dana neprekidno, nikako da stane ♦ var. ńișkum ♦ up. ńiśđikum [Por.] ∞ kum | [Vidi] | |
2123 | ńiźel | negel | брадавица | ńiźel (mn. ńiźiĭ) [akc. ńiźel] (i. m.) — (med.) bradavica, oboljenje kože u obliku krastave izrasline (Verruca vulgaris) ◊ ńiźelu măĭ ļesńe sa ļekuĭe ku lapćiļi lu ĭarbă kare o kĭamă peśinźină — bradavica se najlakše leći sokom od trave koja se zove rusa ♦ var. ńiźiel ♦ (demin.) ńiźeluț, ńiźeluș [Por.] | [Vidi] | |
5152 | ńișći | niști | неки | ńișći [akc. ńișći] (čl.) — neki ◊ veńiră ńișći uamiń ńikunoskuț, șă luvară pi tata fara vĭastă — dođoše neki nepoznati ljudi, i odvedoše oca bez najave ◊ ńișći uamiń, ńișći muĭerĭ șî ńișći kopiĭ, tuoț la gramadă a mĭers pi drum — neki ljudi, neke žene i neka deca, svi su u gomili išli putem ♦ var. ńișće ♦ var. ńișća (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. nușće (Šarbanovac) [Crn.] | [Vidi] | |
48 | oćinśi | otinci | кротити | oćinśi (ĭuo oćinśesk, ĭel oćinśiașće) [akc. oćinśi] (gl. p. ref.) — 1. krotiti, smanjiti snagu, uravnotežiti ◊ kînd trag în žug vaka ku buou, fînka ĭe buou măĭ tare, ăl oćiśașće: iĭ ļagă lanțu đi žug șî đi tînžală, șî ĭel ĭe oćiśit, traźe bîrabar ku vaka — kada su zajedno upregnuti vo i krava, vola krote tako što ga vežu lancem za jaram i rudu; on je ukroćen, vuče naporedo sa kravom 2. olakšavati ◊ kînd aĭ să rađiś śeva greu, ĭaĭ pîrgu să oćinśeșć, să rađiś măĭ ļesńe — kad treba da podigneš nešto teško, koristiš polugu da olakšaš dizanje ♦ var. oćiśi, ućiśi, ućinśi ♦ up. oćeșî ♦ sin. ușura [Por.] | [Vidi] | |
2504 | oćităloaĭkă | dăscăliță | учитељица | oćităloaĭkă (mn. oćităloĭś) [akc. oćităloaĭkă] (i. ž.) — učiteljica ◊ pră mińe la șkuală m-anvațat oćităloaĭka, da pră muoșu mĭeu oćităl — mene je u školi učila učiteljica, a moga čiču učitelj ♦ var. oćitoloaĭkă, oćitol [Mlava] ♦ dij. sin. daskîl [Por.] ∞ șkuală | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3829 | ogașăl | ogașăl ? | поточић | ogașăl (mn. ogașîaļe) [akc. ogașăl] (i. s.) — (demin.) potočić ◊ ogașăl ĭe ogaș mik, apă kurgatuare đi pi pođiń, kare tună în vrun ogaș — potočić je mali potok, tekuća voda koja se sliva sa padina i uliva u neki potok ◊ ogașîăļiļi đes sakă pista vară — potočići često presuše preko leta ◊ în ogașîaļe nus pĭeșć, puaće sî sa gasîaskă numa bulobrĭeț — u potočićima nema ribe, mogu da se nađu samo rakušci ♦ / < ogaș + -ăl [Por.] ∞ rîu | [Vidi] | |
4271 | ogļindă | oglindă | огледало | ogļindă (mn. ogļinḑ) [akc. ogļindă] (i. ž.) — 1. ogledalo, glatka površina u kojoj se odražavaju likovi ◊ mulț rumîńi aĭ batrîń n-avut ogļindă, s-a uĭtat în vrun vas ku apă — mnogi stari Vlasi nisu imali ogledalo, ogledali su se u nekom sudu sa vodom ◊ ogļinḑ miś, kare fĭaćiļi a dus în kutariță đi mînă, ļ-a kumparat baĭețî pi la bîlśurĭ — mala ogledalca, koje su devojke nosile u ručnim korpicama, kupovali su im momci na vašarima ◊ kînd muare vrunu în kasă, ogļinda sa astrukă, or sa-ntuarśe la parĭaće — kad neko umre u kući, ogledalo se pokriva, ili okreće ka zidu ◊ faśe ku ogļinda — šalje signal ogledalom 2. (fig.) odraz, slika nekog ili nečega ◊ kopiĭi sînt ogļinda parințîlor — deca su slika roditelja ◊ lukro-sta ĭe ogļinda nuastră adăvărată — ovaj posao je naše verno ogledalo ♦ var. ogļinđao [Por.] ♦ dij. var. ogrnđao (Voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.] | [Vidi] | |
3876 | oguoĭ | ogoi | мир | oguoĭ (mn. oguaĭe) [akc. oguoĭ] (i. s.) — mir, spokojstvo ◊ are mulț kopiĭ, șî ńiśkînd n-are oguoĭ đi iĭ — ima mnogo dece, i nikad nema mira od njih ◊ numa kînd muare uomu puaće să aĭbă oguoĭ kum trîabe — samo kad umre čovek može da ima mir kako treba ♦ var. ogoĭ [Por.] | [Vidi] | |
5665 | olațăl | drojdie | квасац | olațăl (mn. olațăļe) [akc. olațăl] (i. s.) — kvasac ◊ olațălu sa puńa în aluvat, să krĭaskă aluvatu — kvasac se stavlja u testo, da testo naraste ♦ var. aluvațăl (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
1 | oltańi | altoi | калемити | oltańi (ĭuo oltańesk, ĭel oltańiașće) [akc. oltańi] (gl. p) — 1. kalemiti ◊ đemult a fuost ađet sî sa oltańaskă puomi pi lînga drum, sî đa drumașî đi pomană puamiļi la sufļitu lu oltanđiu — nekada je bio običaj da se kaleme voćke pored puta, da putnici namene voće duši kalemara 2. (fig.) poseći, povrediti prst ◊ a oltańit źeĭśtu — zbog sličnosti u načinu previjanja prsta na ruci i kalema na voćki [Por.] ♦ dij. var. altui [Kmp.][Pad.] | [Vidi] | |
3265 | omeńiĭe | omenie | људскост | omeńiĭe (mn. omeńiĭ) [akc. omeńiĭe] (i. ž.) — ljudskost, čovečnost, čast, obraz; moral; ugled; poštenje ◊ fi uom ku lumĭa, să nu daĭ đi rușîńe șî sî pĭerḑ omeńiĭa — budi čovek sa ljudima, da se ne obrukaš i izgubiš obraz ◊ astîḑ omeńiĭa a pus supt piśuare — danas su obraz bacili pod noge ◊ đimult ku omeńiĭa a fakut măĭ mult đikît ku o gramadă đi bań akuma — nekad se poštenjem više činilo nego gomilom novca danas ◊ kînd pĭerḑ omeńiĭa điźaba traĭeșć — kad izgubiš čast, badava živiš ♦ var. uomeńit [Por.] ∞ uom | [Vidi] | |
5651 | omorît | omorât | убијен | omorît (omorîtă) (mn. omorîț, omorîće) [akc. omorît] (prid.) — 1. ubijen, lišen života ◊ uoțî a omorît uomu, l-a-npins supt drum șî l-a astrukat ku frunḑă — odmetnici su ubili čoveka, gurnuli ga van puta i pokrili lišćem 2. premoren ◊ sluga pista ḑî s-a omorît ku lukru, da gazda sara nu ĭ-a dat đi śină — sluga se preko dana ubijao od posla, a gazda mu uveče nije davao večeru ♦ var. uomorît [Por.] ∞ omorî | [Vidi] | |
6006 | opinkarĭ | opincar | опанчар | opinkarĭ (mn. opinkarĭ) [akc. opinkarĭ] (i. m.) — opančar ◊ opinkarĭu ĭe uom kare ĭe maĭstur să fakă la opinś đi gumă — opančar je čovek koji je majstor za izradu gumenih opanaka ◊ opinkari a trait ș-a lukrat pin orașă, da opinśiļi a vindut pi la bîlśurĭ pin saće — opančari su živeli i radili po varošima, a opanke su prodavali na vašarima po selima [Por.] ∞ opinkă | [Vidi] | |
2936 | oprieg | opreg | опрег | oprieg (mn. oprieźe) [akc. oprieg] (i. s.) — (zast.) opreg, pregača, deo nošnje ◊ opriegu ĭe kițăļe ku śĭukurĭ, kare muĭeriļi a purtato đinainće, pista puaļe — opreg je kecelja sa resama, koju su žene nosile spreda, preko pola ♦ var. oprĭeg ♦ sin. kițăļe ku śukurĭ [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2434 | or | ori | или | or (vez.) — ili ◊ ći duś, or nu ći duś? — ideš, ili ne ideš? ◊ do faś lukru, or ći laș? — dovršavaš posao, ili bataljuješ? ♦ sin. au [Por.] ♦ dij. var. ore ◊ mama ĭe muma mumi, ore muma lu tata — baba je majčina ili očeva majka (Osnić) [Crn.] ♦ up. uorĭ | [Vidi] | |
5054 | oraș | oraș | варош | oraș (mn. orașă) [akc. oraș] (i. m.) — varoš, administrativni centar ◊ oraș ĭe luok unđe ĭe șađarĭa lu žîndarĭ ș-alu sud, șă unđe ĭastă dugăĭ marĭ șă unđe s-a țîńe piĭaț mare — varoš je mesto gde je sedište žandara i suda, gde ima velikih trgovina i gde se održava velika pijaca ◊ orașu a kuprins măĭ mulće saće đintr-un țînut, șî țînuto-la s-a kĭemat srez — varoš je obuhvatala više sela u jednoj oblasti, i ta oblast se zvala srez ◊ orașu lu Poreśa mult a fuost Milanovțu, ș-akuma lumĭa a batrînă îĭ ḑîśe ’oraș’ — porečka varoš dugo je bio Donji Milanovac, i sada ga stariji ljudi zovu varoš ◊ oraș sa ḑiśe șî la tot luok măĭ mare, ku kăș măĭ mulće șă adunaće la un luok, unđe lumĭa nu traĭașće đin oĭariĭe or đin munćit la pomînt, numa au vro službă — varoš se zove i svako veće mesto, sa mnogo kuća zbijenih na jednom mestu, gde ljudi ne žive od stočarstva ili zemljoradnje, nego imaju neku službu ◊ oraș ĭe sat mare, în kare traĭesk duomń marĭ alu kuĭ muĭerĭ nu lukră ńimika — varoš je veliko selo u kome živi velika gospoda čije žene ne rade ništa [Por.] | [Vidi] | |
2240 | orbiuluĭ | orbiului | слепачки | orbiuluĭ [akc. orbiuluĭ] (pril.) — (pej.) slepački, raditi nešto kao osoba bez vida ◊ a-ļergat la ĭa orbiuluĭ, n-avut parinț să-ĭ đeșkidă uoki — trčao je kod nje slepački, nije imao roditelje da mu otvore oči ♦ var. uorbiuluĭ [Por.] ∞ uorb | [Vidi] | |
2750 | orbĭală | orbeală | слепило | orbĭală (mn. orbĭaļe) [akc. uorbĭală] (i. ž.) — (zast.) slepilo, slepoća ◊ s-a pus orbĭala pi ĭel, nu măĭ vĭađe ńimika — uhvatilo ga je slepilo, ne vidi više ništa ♦ var. uorbĭală [Por.] ∞ uorb | [Vidi] | |
2960 | oua | oua | снети јаје | oua (ĭuo ovĭesk, ĭel uauă) [akc. oua] (gl. p.) — (ornit.) (ent.) sneti, izbaciti jaje, nositi ◊ o gaină kutkurĭaḑă, akușa o sî uave — jedna kokoš kokodače, uskoro će sneti jaje ◊ dakă gaina-sta îndată nu va înśepe oua, ĭuo o taĭ, ș-o bag în ḑamă — ako uskoro ova kokoš ne počne nositi, ja ću je zaklati, i metnuti u čorbu ◊ gaina uauă în kurĭańik — kokoš nosi jaja u kokošarniku ◊ tuaće gaińiļi a ouat, în kuĭb am gasît șasă uauă, śinś am luvat, da unu am lasat đi kuĭbarĭ — sve su koke snele, u gnezdu sam našao pet jaja, četiri sam uzeo, a jedno sam ostavio za polog ♦ var. ova [Por.] ∞ uou | [Vidi] | |
5204 | padure | pădure | шума | padure (mn. padurĭ) [akc. padure] (i. ž.) — šuma, gora ◊ s-a dus la padure să taĭe frunḑă đi ĭernaćik đi viće — otišli su u šumu da krešu lisnik za zimnicu za stoku [GPek] ♦ dij. var. padurĭe ◊ padurĭe gruasă — velika gusta šuma ♦ dij. sin. kuodru, krîng, dumbrauă, munće ♦ up. Muma Paduri [Por.] | [Vidi] | |
2634 | panžîńiș | păianjeniș | паучина | panžîńiș (mn. panžîńișurĭ) [akc. panžîńiș] (i. s.) — 1. paučina ◊ puodu s-a umplut đi panžîńiș, nu puoț merźa đi iĭ pin ĭel — tavan je pun paučine, ne možeš se kretati od njih po njemu ♦ var. panžîń 2. (med.) očna skrama ◊ baba sa vaĭtă kî-ĭ s-a fakut ńiskaĭ panžîńiș la uokĭ, șî nu vĭađe ńimika, sa ćiame kă kĭorîașće — baba se žali da joj je pala neka skrama na oči, i ne vidi ništa, boji se da ne oslepi [Por.] ∞ panžîn | [Vidi] | |
5053 | paparudă | paparudă | додола | paparudă (mn. paparuđe) [akc. paparudă] (i. ž.) — (kal.) dodola ◊ paparudă a fuost ađet țîgańesk, kare s-a țînut vara kînd a fuost săśită mare — dodole su bile ciganski običaj koji se priređivao leti, kad je vladala velika suša ◊ paparudă a žukat śopîr đi țîgănś, mĭergînd đi la ușă la ușă — dodole je igrala grupa Ciganki, idući od vrata do vrata ◊ pănă a źukat paparuda, țîgănśiļi a kîntat, da muĭeriļi nuaștre a tuarnat apă pi ĭaļe đin gaļiată — dok su igrale dodolu, Ciganke su pevale, a naše žene su sipale na njih vodu iz vedrice [Por.] | [Vidi] | |
5914 | parĭake | pereche | пар | parĭake (mn. parĭekĭ) [akc. parĭake] (i. ž.) — par, parnjak ◊ pi pripurļi nuaștre munțășć, karu înkarkat sa puaće skoća numa ku doă parĭake đi buoĭ — na našim planinskim usponima, natovarena kola mogu se izvući samo sa dva para volova ◊ baĭatu ku fata sînt parĭake bună, kî amînduoĭ sînt înalț — momak i devojka su dobar par, jer su oboje visoki ♦ sin. suoț, đampreuna [Por.] ♦ dij. var. pareĭke (Radujevac) [Kmp.] | [Vidi] | |
4015 | pastramă | pastramă | пастрма | pastramă (mn. pastrame) [akc. pastramă] (i. ž.) — pastrma ◊ pastrama ĭe karńa du pe pork, taĭată bukaturĭ, pusă să știa ku usturoĭ și ku sare, și du pe tri zile sa friğe îm untură, sa puńe la urmă în tulumbe ku untură pistă ĭa kă să țîĭe toata vara — pastrma je svinjsko meso isečeno na komade, posoljeno i sa belim lukom ostavljeno da stoji, posle tri dana peče se u masti, na kraju se stavlja u kačicu i prelije mašću da se koristi celog leta [Tim.] ♦ dij. var. pastîrmă (Rudna Glava) ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
5008 | pat | pat | кревет | pat (mn. paturĭ) (i. s.) — krevet, ležaj; postelja ◊ rumîńi aĭ batrîń, kare a trait pin borđeĭe, n-avut paturĭ, numa a durmit pi rugožînă, așćernută pi pomînt guol — stari Vlasi, koji su živeli u burdeljima, nisu imali krevete, nego su spavali na rogožini, prostrtoj na goloj zemlji ◊ dupa śe a-nśeput să fakă koļibĭ, rumîńi sa-nvațat să fakă șă paturĭ đi ļemn — kada su počeli da dižu kolibe, Vlasi su naučili da prave drvene krevete ◊ întra raturĭ, gîzdoćińiļi s-a momit la paturĭ đi fĭer ku madraț, kare ļ-a kumparat pin orașă — između ratova, bogataši su se namamili na gvozdene krevete sa madracima, koje su kopovali po varošima ◊ patu muorțî — samrtna postelja ◊ pat muaļe — meka postelja ♦ sin. kulkuș [Por.] | [Vidi] | |
3513 | paurî | paurî | опљачкати | paurî (ĭuo paurăsk, ĭel paurîașće) [akc. paurî] (gl. p.) — (zast.) opljačkati ◊ l-a paurît uoțî pănă la pĭaļa guală — opljačkali ga lopovi do gole kože ♦ var. apaurî [Por.][Stig] | [Vidi] | |
3214 | pașćuńe | păștiune | испаша | pașćuńe (mn. pașćuń) [akc. pașćuńe] (i. ž.) — ispaša ◊ pașćuńe ĭe luok unđe pask uoĭļi — ispaša je mesto gde pasu ovce ◊ pi munț, unđ-a trait rumîń-aĭ batrîń kînd s-a kăsătorit în Sîrbiĭe, rar a fuost pașćuńe, uoiļi s-a paskut pin padurĭ — u planinama, na kojima su živeli stari Vlasi po doseljavanju u Srbiju, retko je bilo pašnjaka, ovce su se napasale po šumama ◊ pașćuńe đi viće s-a fakut ku pîržuol — pašnjaci za stoku pravili su se paljevinom ◊ aĭ batrîń a vorbit kă nuĭe pașćuńe fara pîržuol — stari su govorili da nema pašnjaka bez požara ♦ var. pașuńe, pașă, izlaz [Por.] ∞ pașće1 | [Vidi] | |
5167 | pașît | pășitură | корачање | pașît (mn. pașîturĭ) [akc. pașît] (i. s.) — koračanje, hodanje ◊ la bîtrîńață șî pașîtu al măĭ ușuor kađe grĭeu — pod starost i najlaganije koračanje teško pada ♦ var. pașîtura [Por.] ∞ paș | [Vidi] | |
4315 | pădukĭuos | păduchios | вашљив | pădukĭuos (pădukĭuasă) (mn. pădukĭuoș, pădukĭuasă) [akc. pădukĭuos] (prid.) — vašljiv, koji ima vaške ◊ đi vrĭamĭa đi rat, tuata lumĭa a fuost pădukĭuasă — za vreme rata svi su ljudi bili vašljivi ♦ var. padukĭat [Por.] ∞ padukĭe | [Vidi] | |
2491 | păĭmîńe | poimâine | прексутра | păĭmîńe [akc. păĭmîńe] (pril.) — preksutra, prekosutra, drugog dana od danas ◊ păĭmîńe kopiĭi pļiakă la șkuală — preksutra deca polaze u školu [GPek] ♦ dij. var. poĭmîńe (Rudna Glava) [Por.] ∞ mîńe | [Vidi] | |
5692 | păkurariță | păcurariță | пастирица | păkurariță (mn. păkurariț) [akc. păkurariță] (i. ž.) — pastirica, čobanica ◊ păkurarița ĭe însă muĭerĭaskă kare pazîașće uoĭiļi — pastirica je ženska osoba koja čuva ovce ♦ var. pîkurariță [Por.] ∞ păkurarĭ | [Vidi] | |
5695 | păkurariĭe | păcurărie | пастирство | păkurariĭe (mn. păkurariĭ) [akc. păkurariĭe] (i. ž.) — pastirstvo, ovčarstvo, čobanovanje ◊ Pădurĭeńi în Porĭeśa gata tuoț a trait đin păkurariĭe — Padurjani u Poreču su gotovo svi živeli od pastirstva ♦ var. pîkurariĭe [Por.] ∞ păkurarĭ | [Vidi] | |
5691 | păkurarĭ | păcurar | пастир | păkurarĭ (mn. păkurarĭ) [akc. păkurarĭ] (i. m.) — pastir, čobanin ◊ a fuost păkurarĭ đi mik, întîń a pazît mńiĭi, da kînd a-npļińit noă ań, ĭ-a dat să pazîaskă șî uoĭiļi — bio je pastir od malena, prvo je čuvao jagnjad, a kad je napunio devet godina, dali su mu da čuva i ovce ♦ var. pîkurarĭ [Por.] | [Vidi] | |
5693 | păkurarĭașće | păcurarește | чобански | păkurarĭașće [akc. păkurarĭașće] (pril.) — čobanski, pastirski ◊ l-a lovit păkurarĭașće, đintr-o dată, fara vĭastă — udario ga je čobanski, iznenada, bez najave ♦ var. pîkurarĭașće [Por.] ∞ păkurarĭ | [Vidi] | |
5694 | păkurarĭesk | păcurăresc | пастирски | păkurarĭesk (păkurarĭaskă) (mn. păkurarĭeșć) [akc. păkurarĭesk] (prid.) — pastirski, čobasnki ◊ tuoț nuoĭ am avut kopilariĭe păkurarĭaskă — svi smo mi imali pastirsko detinjstvo ◊ traĭ păkurarĭesk ĭe măĭ frumuos — čobanski život je najlepši ◊ dupa uoĭ s-a kîntat kînćiśe păkurarĭeșć, kare gata tuaće a fuost đi rușîńe — za ovcama su se pevale čobanske pesme, koje su gotovo sve bile bezobrazne ♦ var. pîkurarĭesk [Por.] ∞ păkurarĭ | [Vidi] | |
5696 | păkuraș | păcuraș | чобанче | păkuraș (mn.) [akc. păkuraș] (i. m.) — (demin.) čobanče, pastirče ◊ n-am îmļińit noă ań, da parințî ma dat să fiu păkuraș la baśiĭe ku o sută đi uoĭ — nisam napunio devet g odina, a roditelji su me dali da budem čobanče na bačiji sa stotinu ovaca ♦ var. pîkuraș [Por.] ∞ păkurarĭ | [Vidi] | |
5253 | pănă | pănă | док | pănă [akc. pănă] (predl.) — 1. dok ◊ pănă nu sa adună tuoț, nu înśepĭem ku prînḑu — dok se ne skupe svi, nećemo početi sa ručkom ◊ a spus kă pănă ĭel nu sa lasă đi bĭare, ĭa nu sa-ntuarśe la kasă — rekla je da dok se on ne mane pića, ona se ne vraća kući 2. do određene mere ili granice ◊ ļ-a spus pănă kînd să așćaće, șî ĭ-a trîmĭes la kasă — rekli su im do kada treba da čekaju, i poslali ih kući ◊ n-a șćut pănă unđe kućaḑă să mĭargă — nisu znali dokle smeju da idu 3. raditi što preko mere, preterano ◊ kînd a vaḑuto kum s-a pipćenat, s-a rîs pănă-pănă — kad su videli kako se očešljala, pukli su od smeha ◊ a lukrat pănă-pănă, fara ńiś o dobîndă — ubili se od posla, bez ikakve koristi ♦ var. pînă [Por.] | [Vidi] | |
2697 | păpuk dă kar | păpuc de car ? | лочка | păpuk dă kar (mn. păpuś dă kară) [akc. păpuk dă kar] (i. m.) — (tehn.) ločka, kočnica za zaprežna kola, (dosl.) „cipela za kola” ◊ păpuk dă kar să faśe dîn ļiemn dă băgram — kolska kočnica se pravi od bagremovog drveta ◊ dîn băgram să taĭe un tutuśiel dă lung vro źumătaće dă mĭetîr — iz bagrema se iseče jedan trupčić dužine oko pola metra ◊ papuku pră mižluok are un žgĭab, în kare tună rouata dă kar — kolska kočnica ima po sredini žljeb, u koji ulazi kolski točak ◊ papuku dîn-nainće are o alkă, dă kare să ļagă sănźiru, șî dîn parće-ĭa ĭe ćeșît — kočnica s prednje strane ima jednu alku, o koju se veže lanac, i na toj strani je otesana ◊ papuku ĭe măĭ bun dă ļieamn, dă kît dă fĭear, kă ļieamnu să ruoađe, șî așa karu să înpĭeđikă măĭ bińe — kočnica je bolja od drveta nego od gvožđa, jer se drvo tare, i tako se kola bolje koče ♦ var. papuk [Mlava] ♦ dij. sin. pivă [Por.] ♦ dij. sin. pĭađikă [GPek][Crn.] ∞ pĭađikă | [Vidi] | |
3042 | păr | păr | крушка (дрво) | păr1 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (bot.) kruška, drvo (Pirus sativa) ◊ păru ĭe puom kare rođiașće ku pĭară — kruška je voćka koja rađa kruške ◊ păr sîrbaćik — divlja kruška ◊ păr oltańit — kalemljena kruška ◊ păr rotat — razgranata kruška ◊ în frunḑa pîăruluĭ pîkurari kîntă măĭ frumuos — u kruškov list čobani najlepše sviraju ♦ var. pîăr [Por.] | [Vidi] | |
3044 | păr | păr | коса | păr2 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (anat.) kosa, dlaka na glavi ◊ ĭ-a albit păru đin kap, a înkarunțît — pobelela mu je kosa na glavi, osedeo je ◊ pļeșîu, fara păr pi kap — ćelav, bez kose na glavi ◊ păru puorkuluĭ — svinjska dlaka ◊ supțîrĭe ka păru đin kap — tanko kao vlat kose sa glave ◊ a fuost rușîńe suokru să vadă păru lu nuora ćinîră, șî ĭa întra ĭel ńiśkînd n-a fuost đispurpađită — bilo je sramota da svekar vidi kosu mlade snajke, i ona pred njim nikada nije išla razbrađena ♦ var. pîăr [Por.] | [Vidi] | |
5220 | pătrînșăl | pătrunjel | першун | pătrînșăl (mn. pătrînșăĭ) [akc. pătrînşăl ] (i. m.) — (bot.) peršun (Petroselinum crispum) ◊ pătrînșăl sa krĭașće pin građină, kă ĭe bun đi mînkare — peršun se gaji u bašti, jer je dobar za jelo [GPek] ♦ dij. var. perșîn (Topolnica) [Por.]ș | [Vidi] | |
4125 | peļag | peleag | ћелав | peļag (peļagă) (mn. peļaź, peļaźe) [akc. peļag] (prid.) — ćelav, bez kose ◊ peļag ĭe uom fara păr, or ku păru rar — ćelav je čovek bez kose, ili sa retkom kosom ♦ var. pipiļag (Topolnica) ♦ sin. pļeșîu [Por.] | [Vidi] | |
5212 | petreśe | petrece | провести | petreśe (ĭuo petrĭek, ĭel petrĭaeśe) [akc. petreśe] (gl. p. ref.) — 1. (o provodu) provesti se, zabaviti se ◊ la nunta fĭeći ń-am pitrekut tare frumuos — na ćerkinoj svadbi smo se proveli jako dobro 2. (o ispraćaju) ispratiti ◊ s-a dus baba ku fluorĭ să petrĭakă muortu — otišla je baba sa cvećem da isprati pokojnika ◊ kînd a pļekat đi la iĭ, l-a pitrekut pănă n-a ĭeșît đin sat — kada je pošao od njih, ispratiliu su ga sve dok nije izašao iz sela 3. (o meri) preteći, preostati ◊ bańî śe ĭ-a pitrekut, ĭ-a-ngropat supt vrun nuk — novac koji mu je preostao, zakopao je pod nekim orahom 4. (o odnosu) mimoići se; prestići ◊ a fuost nuapća șî ńiś n-a vaḑut kînd s-a pitrekut — bila je noć, i nisu ni videli kad su se mimoišli ◊ tuoț aĭ măĭ țapiń kopiĭ l-a pitrekut la aļergatură — sva jača deca prestigla su ga na trčanju ♦ var. pitreśe [Por.] ∞ treśa | [Vidi] | |
4475 | Petriśaua | Petricaoa | Петричава | Petriśaua (i. ž.) — (top.) Petričava, zvano mestu u Rudnoj Glavi ◊ Petriśaua je luok în Arnaglaua, în aritu kulmĭa Bubînuluĭ, așa numit kî ĭe luok petruos — Petričava je zvano mesto u Rudnoj Glavi, na području kulme Bubanj, tako nazvano zbog kamenitog terena ♦ var. Petriśeļe [Por.] ∞ pĭatră | [Vidi] | |
4472 | petriśikă | petricică | каменчић | petriśikă (mn. petriśiaļe) [akc. petriśikă] (i. ž.) — (demin.) kamenčić ◊ kînd s-a dus la vrîžîtuare sî sa đeskînće đi „suare săk”, bolnavu ĭ-a dus noă petriśiaļe đi la noă izvorĭaļe — kad se išlo kod vračare za bajanje od „suvog sunca”, nosilo se devet kamenčića od devet izvorčića ♦ var. petriśauă, (mn. petriśeļe) [Por.] ∞ pĭatră | [Vidi] | |
5114 | peșće | peste | преко | peșće [akc. peșće] (predl.) — preko ◊ n-a putut să treakă ńime peșće voĭa părințîlor — nije mogao da pređe niko preko volje roditelja ◊ ar fost frumosă peșće tot pomîntu — bila je najlepša na svetu [Rom.] ♦ dij. var. pista [Por.] ∞ pista | [Vidi] | |
3246 | pi | pe | по | pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd] | [Vidi] | |
4095 | pinga | pingă | поред | pinga [akc. pinga] (predl.) — (o položaju) pored, kraj, pokraj; oko ◊ ĭa a statut pinga ĭel tuota noapća — ona je stajala pored njega cele noći ♦ var. pingă [GPek] ◊ pinga lukro-la ĭe multă mîraśală — oko tog posla mnogo je petljancije ◊ a mĭers tot pinga ogaș, pănă n-ažuns la rîu — išli su sve pored potoka, dok nisu stigli do reke (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
3064 | piroći | piroti | куњати | piroći (ĭuo piroćiesk, ĭel piroćiașće) [akc. piroći] (gl. n.) — (zast.) kunjati, dremati ◊ a veńit đesńață tîbarît șî frînt, kî tuata nuapća a piroćit la lukru — došao je jutros umoran i slomljen, jer je celu kunjao na poslu ♦ sin. obosî ♦ var. pirośi (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
3065 | piroćit | pirotit | поспан | piroćit (piroćită) (mn. piroćiț, piroćiće) [akc. piroćit] (prid.) — pospan, sanjiv ◊ tuata nuapća a batut la kărț, ș-akuma sînt piroćiț șî ustańiț — celu noć su lupali karte, i sada su pospani i umorni ♦ sin. obosît, somnoruos, ustańit ♦ var. pirośit (Tanda) [Por.] ∞ piroći | [Vidi] | |
5122 | pis | pis | шиц | pis (uzv.) — šic! uzvik kojim se tera mačka ◊ ku „pis!” uomu dudîĭe mîțu kînd faśe vro șćetă — sa „šic!” čovek tera mačku kad načini neku štetu ♦ var. pîs ♦ supr. mîț-mîț! [Por.] | [Vidi] | |
5195 | pista | peste | преко | pista [akc. pista] (predl.) — preko 1. (o pložaju u prostoru) preko, iznad ◊ a śerkat să trĭakă pista puod ku karu pļin, ama n-a putut, kă puodu s-a frînt — pokušali su da pređu preko mosta sa natovarenim kolima, ali nisu mogli, jer je most pukao ◊ trĭaśe pista śuakă kî ĭe măĭ aprupe — prelazi preko brda jer je bliže 2. (o trajanju u vremenu) duže, preko, više ◊ a trait în strinataće pista ḑîaśe ań đi ḑîļe — živeo je u tuđini preko deset godina ◊ pista nuapće a veńit uoțî șî ĭ-a apaurît păn-la pĭaļă guală — preko noći došli lopovi i opljačkali ih do gole kože 3. (fig.) granica psihičke podnošljivosti ◊ pista tuot puaće trĭeśa, ama pista înfruntaśuńe nu — preko svega može preći, ali preko uvreda ne [Por.] ♦ dij. var. peșće (Brodica) [Rom.] ♦ dij. var. prăsta (Voluja) [Zvizd] | [Vidi] | |
5891 | piurmă | pormă | доцније | piurmă [akc. piurmă] (pril.) — docnije, kasnije, posle ◊ dăĭ piurmă pi la mińe — navrati kasnije do mene ◊ măĭ întîń n-avrut, ama piurmă, kînd vaḑu śi ĭe, ĭel a veńit sîngur — u početku nije hteo, ali posle, kad je video šta je, on je došao sam ♦ var. piormă (Klokočevac) [Por.] ∞ urmă | [Vidi] | |
5726 | pișatură | pișătură | пишање | pișatură (mn. pișaturĭ) [akc. pișatură] (i. ž.) — pišanje, uriniranje ◊ s-a bulnavit muoșu, șă are tare nakaz ku pișatura — razboleo se čiča, i ima težak problem sa pišanjem ♦ var. pișat [Por.] ∞ pișa | [Vidi] | |
1453 | pîl! | pâl | лепет (оном.) | pîl! (uzv.) — (onom.) (ornit.) reč kojom se imitira lepet krila ◊ pasîrĭa ma vaḑu, șî „pîl-pîl” đin îăripĭ șî sa dusă — ptica me je videla, pa „pl-pl” krilima i ode ♦ var. pîlp! [Por.] | [Vidi] | |
5955 | pîlariĭe | pălărie | шешир | pîlariĭe (mn. pîlariĭ) [akc. pîlariĭe] (i. ž.) — šešir ◊ pîlariĭa n-a fuost kaśulă batrînă la Rumîńi nuoștri, kă iĭ tuoț a dus kăśuļ đi lînă șî vara șî ĭarna — šešir nije bila stara kapa kod naših Vlaha, jer su oni nosili svi šubare i leti i zimi ◊ pîlariĭe a dus măĭ întîń gîzdoćińi, kare s-a domńit dukîndu-să đes pin oraș — šešir su prvi nosili bogataši koji su se pogospodili idući često u varoš ◊ ađet a fuost pîlariĭa sî sa dukă numa pănă la Sîntamariĭa Mikă — običaj je bio da se šešir nosi samo do Male Gospojine [Por.] | [Vidi] | |
2104 | pîlk | pâlc | јато | pîlk (mn. pîlkurĭ) [akc. pîlk] (i. s.) — jato, gomila, skup ◊ a zburat un pîlk đi śuara, șî sa slubaḑî în aratură — poletelo je jato vrana, i spustilo se na oranicu ♦ var. pîlg (Tanda) ♦ sin. gramadă, spuḑă [Por.] ♦ dij. var. pîlg [Crn.] | [Vidi] | |
5073 | pîńe | pâine | хлеб | pîńe (mn. pîń) [akc. pîńe] (i. ž.) — (nutr.) hleb; pogača ◊ pîńa sa faśe đin fańină đi grîu, da đimult s-a fakut șî đi sakară șî uorḑ — hleb se pravi od pšeničnog brašna, a nekad se pravio i od raži i ječma ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a mînkat đes pîńe, n-a fuost grîu șî pîńa s-a plumađit numa pi la prazńiśe șî la pomĭeń — stari Vlasi nisu često jeli hleb, žita nije bilo i hleb se mesio samo za slave i daće ◊ dupa grîu đi prazńik lumĭa đin Poreśa s-a dus pi piśuare la Kraĭna ș-a dus grîu în trășć pi șîaļe — po žito za slavu ljudi su išli peške u Krajinu, i donosili žito u torbama na leđima ◊ pîńa s-a kuopt în śirińe la kamin, da kînd a trăbuit măĭ mult, s-a kuopt la koptuorĭ — hleb se pekao u crepulji na kaminu, a kad je trebalo više, pekao se u hlebnoj peći ◊ bun ka pîńa — dobar kao hleb ◊ fańină đi pîńe — hlebno brašno [Por.] ♦ dij. var. pîĭne (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. sin. pită [Buf.] | [Vidi] | |
5318 | pîrîu | pârâu | поток | pîrîu (mn. pîrîĭe) [akc. pîrîu] (i. s.) — potok ◊ pin satu nostu treče un pîrîu, kare pista vară sakă — kroz naše selo protiče potok, koji leti presušuje [Kmp.] ♦ dij. sin. ogaș [Por.] | [Vidi] | |
5472 | pîrluog | pârlog | парлог | pîrluog (mn. pîrluaźe) [akc. pîrluog] (i. m.) — (agr.) parlog ◊ pîrluog ĭe luok lasat să ođińaskă un an đi ḑîļe ńiarat, or lasat đi tuot, kî n-are kare să-l lukre — parlog je njiva ostavljena godinu dana da odmori nepoorana, ili napuštena sasvim jer nema ko da je obrađuje ♦ var. pîrluagă ♦ var. pîrlag (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
2680 | pîrpak | pălpag | полуга | pîrpak (mn. pîrpaśe) [akc. pîrpak] (i. s.) — poluga, motka, tojaga; palija ◊ pîrpak ĭe o palugă đi ļiemn skurtă șî gruasă, ku kare s-a-npiđekat karu đi vaś, kînd a mĭers înkarkat pi stîrmină — prpak je kraća i jača motka kojom su se zaprežna kola kočila na nizbrdici ◊ kînd vrĭeĭ s-înpĭađiś karu, pîrpaku ăl petrĭeś pin spiță lu ruoțîļi đi-napuoĭ, bîrabar ku uosiĭa, șă-l ļieź ku sfuara să nu piśe — kad hoćeš da zakočiš kola, prpak gurneš kroz spice zadnjih točkova, uporedo sa osovinom, i vežeš ga konopcem da ne spadne ◊ ku pîrpak ć-ažuț kînd trăbe să mișć đin luok śuava grĭeu — prpakom se pomažeš kada treba da pomeriš s mesta nešto teško ◊ đin patru krĭenź ļegaće la vîr șă pusă pista porkuoń, sa faśe pîrpak kare țîńe porkuońu să nu-l sprînžaskă vîntu — od čeiri grane vezane na vrhu i stavljene preko stoga, pravi se lemez koji drži stog da ga ne rasturi vetar[Por.] ◊ pîrpaku a fuost un fĭeļ đe pĭađikă bătrîńaskă đe karu đe viće — prpak je bila jedna vrsta starinske kočnice za zaprežna kola (Bučje) [Crn.] ◊ pîrpak ĭe śumag mare ku kare puoț să baț śe vrĭeĭ — prpak je velika motka sa kojom možeš da mlatiš šta hoćeš (Debeli Lug) [GPek] ♦ var. părtak ♦ sin. dorîngă, palugă, par, pîrg, pražînă, śumag [Por.] | [Vidi] | |
3006 | pîrśuakă | poșircă | брља | pîrśuakă (mn. pîrśuoś) [akc. pîrśuakă] (i. ž.) — brlja, loša rakija ◊ pîrśuakă ĭe rakiĭa kare nuĭe ńiś đe o trĭabă, măĭdo ka șî pakuta — brlja je rakija koja nije ni za šta, gotovo kao pakota ♦ var. pîśuakă [Por.] ∞ rakiu | [Vidi] | |
3008 | pîrviță | frunte | првенац | pîrviță (mn. pîrviță) [akc. pîrviță] (i. ž.) — prvenac, prva rakija koja potekne iz kazana ◊ pîrviță ĭe rakiĭa-ĭa kare kure măĭ întîń kînd pļakă kazanu — prvenac je ona rakija koja prva potekne kada krene kazan ◊ pîrviță ĭe tare ka otraoa, nu sa bĭa numa sa lasă să kure în źuban, kă dupa kîta vrĭame înśiape să mĭargă rakiĭa măĭ muaļe, pă ĭa sa muaĭe — prvica je jaka kao otrov, ne pije se nego se pušta da curi u džban, jer iza nje počne da teče mekša rakija, pa se ona ublaži [Por.] ♦ dij. var. pîrveńak (Topla) [Crn.] ∞ rakiu | [Vidi] | |
5128 | pîržî | prăji | пржити | pîržî (ĭuo pîržăsk, ĭel pîržașće) [akc. pîržî](gl. p. ref.) — pržiti; zapržiti ◊ vara uomu, lukrînd în kîmp, sa pîržîașće la suare tota ḑîua — leto se čovek, radeći u polju, prži na suncu po ceo dan ◊ akuma a pîržît la tuoț lukratuorĭ kîći doă uauă, da đi prînḑ o să ļi pîržaskă ḑamă đi varḑă ku karńe — sada je ispržila za svakog radnika po dva jaja, a za ručak će im zapržiti čorbu od kupusa s mesom [Por.] | [Vidi] | |
4319 | pîsarĭesk | păsăresc | птичји | pîsarĭesk (pîsarĭaskă) (mn. pîsarĭesșć, pîsarĭașće) [akc. pîsarĭesk] (prid.) — (ornit.) ptičji ◊ rasună padurĭa đi kînćik pîsarĭesk — odjekuje šuma od ptičje pesme ◊ zburatura pîsarĭaskă — ptičji let ♦ var. păsarĭesk, păsărișć ◊ (med.) vlașî păsărișć — ptičji crvi [Por.] ∞ pasîrĭe | [Vidi] | |
5917 | pîsaruoĭ | păsăroi | птичурина | pîsaruoĭ (mn. pîsaruaĭe) [akc. pîsaruoĭ] (i. s.) — (rel.) ptičurina, pasaroj ◊ pîsaruoĭ ĭe pasîrĭe ńagră ku ćuoku đi fĭer, kare sîare la-l muort pi drumu đi raĭ — pasaroj je crna ptica sa gvozdenim kljunom, koja napada pokojnika na putu za raj ◊ în pîsaruoĭ s-a profak aĭ muorț kare a murit ńibućeḑaț, dupa iĭ kopiĭ lupadaț, șî insă lu kare ńima nu dă đi pomană — u pasaroje se pretvaraju oni koji su umrli nekršteni, zatim pobačena deca, i osobe kojima niko ne daje pomane ◊ đi sî nu spomînće pĭ-al muort, la păsîrĭ ńagre în Porĭeśa sa dă kolak đi pomană, adîns fakut ’đi pîsaruoĭ’ — da ne bi plašili pokojnika, crnim pticama se u Poreču na pomanama namenjuje kolač, posebno napravljen ’za pasaroje’ ◊ kolaku đi pîsaruoĭ ĭe fakut đin šapće boboluașă fara ńiś un sămn pi ĭaļe — kolač za ’pasaroje’ sastoji se od sedam kuglica, bez ikakvih šara na njima ◊ kolaku ’đi pîsaruoĭ’ kînd sa dă đi pomană, nu sa dă la ńima-n mînă, numa sa lapîdă pista kap în traușă, să-l manînśe kîńi or gaińiļi — kolač ’za pasaroje’ kad se namenjuje, ne daje se nikom u ruke, nego se baca preko glave u dvorište, da ga pojedu psi ili kokoške ♦ var. păsaruoĭ [Por.] ∞ pasîre | [Vidi] | |
23 | pîtpalak | pitpalac | препелица | pîtpalak1 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) (onomat.) prepelica (Coturnix communis) ◊ pîtpalaku fuźe pin ļivađe, n-o-l prinḑ fara pușkă — prepelica beži po livadi, ne možeš je uloviti bez puške [GPek] ◊ pîtpalaku ĭe o pasîrĭe mikă, sa kuĭbarĭaḑă prăn ļiveḑ — prepelica je mala ptica, gnezdi se po livadama (Boljetin) ◊ đemult s-a adunat uauļi lu pîtpalak, a fuost ļak đi ńiskaĭ buaļe kopilarĭeșć — nekad su se skupljala prepeličina jaja, bila su lek za neke dečje bolesti (Tanda) ♦ sin. potrńiśe [Por.] ♦ dij. var. piptălakă (Mala Kamenica) [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5138 | pîșku | cufureală | пролив | pîșku (mn. pîșkurĭ) [akc. pîșku] (i. m.) — (med.)(zast.) proliv ◊ l-a lovit pîșku, șî sa duśe în ișîtuare pintru ĭel una-ntru-una — dobio je proliv, i ide u nužnik poradi sebe svaki čas ♦ sin. kufurĭală, kîkalare ♦ var. pîșka (Tanda) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
600 | pĭaļe | piele | кожа | pĭaļe (mn. pĭeĭ) [akc. pĭaļe] (i. ž.) — 1. koža (kod ljudi i životinja) ◊ đizbrakat în pĭaļe — go, nag ◊ ud pîn-la pĭaļe — mokar do kože ◊ ĭî sa zbrśit pĭaļa — naborala mu se koža ◊ ț-a roșît pĭaļe đi suarĭe — pocrvenela ti je koža od sunca ◊ pĭaļe đi karîăbĭ — koža za gajde ◊ la tuobă sî puńe o pĭaļe đi ĭed, șî una đi mńel — na bubanj se stavlja jedna jareća, i jedna jagnjeća koža 2. (fig.) ◊ a ramas în pĭaļa guală — ostao je samo sa golom kožom, osiromašio je, propao ◊ a pus pĭaļa în luoku luĭ — podmetnuo je kožu umesto njega: preuzeo je tuđu krivicu ◊ ĭa fakut pĭaļa tuobă — od kože mu je načinio bubanj: istukao ga je dobro ◊ ći manînkă pĭaļa — svrbi te koža: hoćeš batine ◊ mi śudă đ-aș ĭașî đin pĭaļe — krivo mi je toliko, da bih iz kože iskočio ♦ var. pĭeļe (Valakonja, Savinac) [Crn.] ◊ a dat pĭaļa — „dao kožu”, uhvatili ga, otkrili ga u nekom nedozvoljenom poslu (poređenje sa životinjom kojoj oderu kožu kada je uhvate) ◊ ku pĭaļa gruasă — debelokožac ♦ (demin.) pĭelkuță — kožica ♦ (klet.) Kopiļe, trasńirĭa-n pĭelkuța-tĭa! — Dete, grom ti spalio kožicu! [Por.] ♦ dij. var. pĭeļe, pťeļe ◊ pťeļe uskată — suva koža ◊ pťeļa ďe pork — svinjska koža ◊ a rămîns în pťeļa goală — (fig.) ostao je go, osiromašio je [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5260 | pĭapćin | pieptăn | чешаљ | pĭapćin (mn. pĭapćiń) [akc. pĭapćin] (i. m.) — češalj ◊ muĭeriļi s-a pipćenat ku pĭapćin đi ļemn — žene su se češljale češljem od drveta ♦ var. pĭepćin (Tanda) [Por.] ∞ pipćena | [Vidi] | |
5481 | pĭarđe | pierde | губити | pĭarđe (ĭuo pĭerđ, ĭel pĭarđe) [akc. pĭarđe](gl. p. ref.) — gubiti, izgubiti ◊ tare bun păkurarĭ nu pĭarđe uoiļi đin uokĭ pista tota ḑîua — jako dobar pastir ne gubi iz vida ovce preko celog dana ◊ muoșu a fîntîrezît, kîć-o dată atîta sa pĭarđe đi nu șćiĭe ńimika đi ĭel — čiča je izlapeo, ponekad se toliko gubi da ništa ne zna o sebi ♦ var. perđa [Por.] | [Vidi] | |
50 | pĭată | pată | пега | pĭată (mn. pĭaće) [akc. pĭată] (i. ž.) — pega, mrlja ◊ pi firĭa iĭ ĭe pĭată lînga pĭată — na njenom licu je pega do pege [Por.] ♦ dij. var. pată [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4469 | pĭatră | piatră | камен | pĭatră1 (mn. pĭetre) [akc. pĭatră] (i. ž.) — (geol.) kamen, stena ◊ pomîntu ĭe đi lukrat, da pĭatra ĭe uosu pomîntuluĭ — zemlja je za obradu, a kamen je kost zemlje ◊ pĭatră maruntă — sitan kamen ◊ pĭatră đi var — krečnjak ◊ pĭatră vînîtă — plavi kamen (bakar sulfat) ◊ pĭatră skumpă — dragi kamen ◊ pĭatră đi muară — vodenični kamen ◊ pĭatră đin rîu — rečni kamen [Por.] | [Vidi] | |
5259 | pĭepin | pepene | диња | pĭepin (mn. pĭepiń) [akc. pĭepin] (i. m.) — (bot.) dinja (Cucumis melo) ◊ pĭepinu ĭe un duļaće ku kuaža rîpată șî ku mńeḑu galbin, dulśe ka mńarĭa — dinja je dulek sa rapavom korom i žutim mesom, slatkim kao med ♦ var. pĭapin (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
5483 | pĭerđală | pierdere | губљење | pĭerđală (mn. pĭerđaļe) [akc. pĭerđală] (i. ž.) — gubljenje, nestajanje; gubitak ◊ kînd mîń vićiļi đinđeparće la bîlś, aĭ mare pĭerđală la kîntarĭ, kî ĭaļe slabĭesk kînd mĭerg mult — kad teraš stoku izdaleka na vašar, imaš veliko gubljenje na meri, jer stoka slabi kad dugo hoda ♦ var. perđală ♦ var. pĭerđare [Por.] ∞ pĭarđe | [Vidi] | |
4824 | pĭeśină | pecie | кртина | pĭeśină (mn. pĭeśiń) [akc. pĭeśină] (i. ž.) — (anat.) krtina ◊ pĭeśină ĭe karńe fara ńiśun uos, șî fara slańină — krtina je meso bez kostiju i bez slanine ◊ puorśi kare a țînut aĭ batrîń, s-a arańit în padurĭe, șî kînd s-angrașat, avut numa pĭeśină ćistîtă — svinje koje su držali naši stari, hranile su se u šumi i kad su se gojile, imale su samo čistu krtinu ♦ supr. slańină [Por.] ♦ dij. var. pečiĭe (Šipikovo) [Tim.] | [Vidi] | |
3302 | pluop | plop | топола | pluop (mn. pluopĭ) [akc. pluop] (i. m.) — (bot.) topola (Populus) ◊ pluopu ĭe ļemn înalt, dă pi la luokurĭ ku pomînt marunt — topola je visoko drvo, koje raste na sitnom zemljištu ◊ pluopu ĭe ļemn muaļe kare sa lukră ļesńe, ș-aĭ batrîń đin ĭel a fakut skamńe, mĭasă, ușă đi kasă, șî măĭ mulće kare-śe — topola je meko drvo koje se lako obrađuje, pa su stari od nje pravili stolice, sofre, vrata za kuću, i mnogo koje šta drugo ◊ Poĭana ku pluopĭ — Livada sa topolama (top. u Rudnoj Glavai) ◊ pluop trămuratuorĭ — jasika ♦ var. plop [Por.] | [Vidi] | |
4968 | pluoskă | ploscă | буклија | pluoskă (mn. pluoșć) [akc. pluoskă] (i. ž.) — buklija, ploska ◊ pluoska ĭe vas đi bĭare pļoskanat, đi ļemn or pomînt, ku kare s-a kĭemat guoșći la nuntă — buklija je pljosnati drveni ili zemljani sud za piće, kojim su se gosti pozivali na svadbu ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đe pļuoșć: đi ļegat pista umăr, đi dus în mînă, ĭastă șă đe stîklă — ima više vrsta ploski: za nošenje preko ramena, za nošenje u ruci, ima i staklenih ◊ pluoska guovi — mladina buklija ♦ var. pļuoskă (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. fedeleș [Tim.] ∞ vas | [Vidi] | |
5213 | pļană | pleană | грудвица | pļană (mn. pļeńe) [akc. pļană] (i. ž.) — grudvica, romuljica brašna u testu ◊ kukoluoș đi faină kare ramîńe pi mîna muĭeri śe plămăđașće, sa kĭamă pļană — grudvica brašna koja ostaje na rukama žene što mesi, zove se pljana ♦ var. pļemiță ◊ pļemiță sînt parśeluță đe plămad kare ramîn ăn postao đe faină dupa plămăđit — plemice su komadići testa koji ostaju u naćvama sa brašnom posle mešenja ♦ var. pļamiḑă (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
5268 | pļekare | plecare | полазак | pļekare (mn. pļekărĭ) [akc. pļekare] (i. ž.) — polazak ◊ s-a varstar zoriļi, vrĭamĭa ĭe đi pļekare — svanulo je, vreme je za polazak ♦ var. pļekat [Por.] ∞ pļeka | [Vidi] | |
5597 | pļesńi | plesni | ударити | pļesńi (ĭuo pļesńesk, ĭel pļesńașće) [akc. pļesńi] (gl. p. ref.) — (o šamaru) udariti, opaliti, zalepiti ◊ kînd ĭ-a pļesńit o palmă, triĭ ḑîļe ĭ-a țîońat urĭakĭa — kad joj je opalio šamar, tri dana joj je zvonilo uvo ♦ ? var. pļusńi [Por.] | [Vidi] | |
5366 | pļimba | plimba | шеткати се | pļimba (ĭuo pļimb, ĭel pļimbă) [akc. pļimba] (gl.) — (zast.)(folk.) šetkati se, špacirati; provoditi se, zabavljati ◊ pin oraș, pin Țăļigrad pļimba mi să Janśo-l bat — po varoši Carigradu šetka mi se bekri-Janko ♦ var. proumbla [Por.] ∞ umbla | [Vidi] | |
4093 | poaće | poate | можда | poaće [akc. poaće] (pril.) — možda ◊ poaće o fi șî așa, kum ĭel spuńe — možda je i tako kako on kaže ◊ poaće fi — može biti [GPek] ♦ dij. var. puaće ◊ puaće kă nu puaće, kî ĭe batrîn — možda ne može, jer je star (Rudna Glava) [Por.] ∞ puća | [Vidi] | |
5332 | Pobražîmĭa | Pobreajen | Преображење | Pobražîmĭa [akc. Pobražîmĭa] (i. ž.) — (kal.) Preobraženje ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikad ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestu ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njih ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kum ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povreda ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.] | [Vidi] | |
5274 | pođină | podină | подина | pođină (mn. pođiń) [akc. pođină] (i. ž.) — podina ◊ pođina ĭe žumataća klăńi a đi žuos — podina je donja polovina plasta ♦ var. puođină ♦ up. klańe [Por.] ∞ puod | [Vidi] | |
5269 | pok | poc | бум | pok (uzv.) — (onom.) bum ◊ numa pușka kînd pokńașće s-auđe „pok” or „pak” — samo puška kad opali čuje se „bum” ili „bam” ♦ var. pak [Por.] | [Vidi] | |
2527 | pokrouț | pocrovăț | покровац | pokrouț (mn. pokrouțurĭ) [akc. pokrouț] (i. s.) — pokrovac, deo konjske opreme ◊ pokrouțu ĭe un fĭeļ đi pîătură ku kare sa astrukă kalu đi la gît păn-la kuadă, să nu raśiaskă — pokrovac je vrsta ponjave kojom se pokriva konj od grla do repa, da se ne prehladi ♦ var. prokovăț (Tanda) ♦ up. poklad [Por.] | [Vidi] | |
5532 | popći | pofti | желети | popći (ĭuo popćiesk, ĭel popćiașće) [akc. popći] (gl. p.) — (izob.) želeti, izvoljevati ◊ kînd ma duk la mumă, măĭ mult popćesk să-m frigă plaśinț — kad odem kod majke, najviše želim da mi ispeče plačinte ◊ ń-a-ntrabat śe popćim đi śină, ama noă ń-a fuost rușîńe să spuńem — pitala nas je šta želimo za večeru, ali nas je bilo stid da kažemo [Por.] ♦ dij. var. pofti [Buf.] | [Vidi] | |
5531 | poptă | poftă | апетит | poptă (mn. popće) [akc. poptă] (i. ž.) — (zast.) apetit, želja za jelom ◊ kînd ĭe mînkarĭa dulśe, o manînś ku mare poptă — kad je jelo slatko, jedeš ga sa velikim apetitom ◊ (u izr.) așćată popće — izvoljeva, čeka neki specijaltitet [Por.] ♦ dij. var. poftă [Buf.] ∞ popći | [Vidi] | |
3336 | porkońi | porcoi | саденути | porkońi (ĭuo porkońesk, ĭel porkońiașće) [akc. porkońi] (gl. p. ref.) — sadenuti, skupiti seno u stog ◊ kînd sa uska fînu în kupițîaļe, lumĭa înśiape să porkońaskă — kad se seno u naviljcima osuši, ljudi počinju da sadevaju stogove ◊ porkońitu sa lukră ku furśiļi đi ļemn au đi fĭer — sadevanje stogova vrši se gvozdenim ili drvenim vilama ◊ marimĭa porkuońuluĭ sa ĭa dupa aĭa kum ăl trag pănă la klańe — veličina stoga određuje se prema tome kako će ga prevući do plasta ◊ dakă ĭe ļivađa mare ku fîn grĭeu, sa fak șî porkuońi măĭ marĭ, șî sa înžugă vićiļi kă așa porkouń sa traźe ku tînžala — ako je livada velika sa tešklim senom, prave se i veći stogovi, pa se preže stoka jer se takav stog prevlači potegljicom ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină, or ĭe măĭ mikă ku fîn măĭ ușuor, șî porkuońi sînt măĭ miś kî sa trag ku mîńiļi pi tîrș, or iĭ duk duoĭ inș pi duoĭ parĭ lunź, bagaț supt porkuoń — ako je livada na padini, ili je manja sa lakšim senom, i stogovu su manji jer se prevlače rukama na granju, ili ih nose dve osobe između sebe, na dve dugačke motke, podmetnute pod stog [Por.] ♦ dij. var. porkoi (Malajnica) [Pad.] ∞ fîn | [Vidi] | |
4923 | postauă | postavă | наћве | postauă (mn. postăvĭ) [akc. postauă] (i. ž.) — (tehn.) naćve, korito ◊ în postauă đi ļemn sa plumađașće pîńa — u drvenim naćvama mesi se hleb ◊ în postauă mare s-a žumuļit puorko-l taĭat — u velikom koritu šurila se zaklana svinja ◊ postăviļi đi ļemn a fakut țîgańi — drvena korita izrađivali su Cigani ♦ var. postavă ♦ sin. karļiță ♦ (demin.) postaviță [Por.] | [Vidi] | |
5937 | postîrmă | pastramă | пастрма | postîrmă (mn. postîrmĭe) [akc. postîrmă] (i. ž.) — (nutr.) pastrma ◊ postîrma ĭe karńe uskată șî afumată la kamin — pastrma je meso sušeno i dimljeno na kaminu ◊ đi postîrmă s-a aļes đin karńe numa pĭeśina — za pastrmu birala sa od mesa samo krnetina ♦ var. păstrîmă (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
20 | potluog | potlog | уложак | potluog (mn. potluaźe) [akc. potluog] (i. m.) — 1. uložak, umetak (u obuću); ◊ a pus potluog în papuś, să no-l bată — stavio uložak u cipele, da ga ne žuljaju 2. zakrpa ◊ s-a rupt guma la ruată, șî n-avut potluog s-o krpĭaskă — probušila se guma na biciklu, i nije imao zakrpu da je zalepi 3. (fig.) čovek bez samopoštovanja, koji dozvoljava da ga svi gaze ◊ am pļekat, kă n-am vrut să măĭ fiu potluogu luor, sî ma gazîaskă kare kum vrĭa — pošao sam, jer nisam više želeo da budem njihov podmetač, da me gazi kako ko hoće ♦ var. plotuog [Por.] | [Vidi] | |
3348 | priĭer | prier | април | priĭer [akc. priĭer] (i. m.) — (kal.) (izob.) april ◊ luna priĭer kađe întra marta șî florarĭu — mesec april pada između marta i maja ♦ var. prir [Por.] ∞ lună | [Vidi] | |
4984 | primĭažđe | primejdie | опасност | primĭažđe (mn. primĭežđ) [akc. primĭažđe] (i. ž.) — opasnost, nesreća; zlo ◊ nu s-a dus kî ĭ-a spus o vrîžîtuare să nu pļaśe la drumo-la, kă-l așćată vro primĭažđe rîa — nije otputovao jer mu je jedna vračara rekla da ne polazi na taj put, jer ga čeka neka velika opasnost ◊ đi primĭažđa ursată uomu nu puaće skapa ńiśkum — od zle sudbine čovek ne može uteći nikako ◊ (u izr.) are primĭažđe — preti mu opasnost ◊ (u izr.) ažuns la primĭažđe grĭa — doživeo je tešku nesreću ◊ (ver.) rumîn-aĭ batrîń tare a kreḑut kî ĭe tuata primĭažđa lupadată đi la vrîžîtuorĭ kare lukră ku al rău — stari Vlasi su čvrsto verovali da je svaka nesreća nabačena od vračara koje se bave crnom magijom ♦ var. primĭežđe ♦ sin. rău [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3261 | prioćasă | preuteasă | попадија | prioćasă (mn. prioćes) [akc. prioćasă] (i. ž.) — (izob.) popadija ◊ prioćasă a fuost numiļi al batrîn đi muĭarĭa lu puopa, kînd pi puopa lumĭa a kĭemat preuoț — preotesa je bio stari naziv za popovu ženu, kad su ljudi popa zvali preoc ♦ var. preoćasă, priućasă, priośasă ♦ sin. popađiĭa [Por.] ∞ puopă | [Vidi] | |
4458 | priskopală | prișcopală | пуцаљка | priskopală (mn. priskopĭaļe) [akc. priskopală] (i. ž.) — pucaljka, dečja igračka od zove ◊ priskopală ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đin țauă đi suok, în kare s-a pus plumb fakut đin valuș đi kîlț — pucaljka je dečja igračka napravljena od zovine cevi, u koju se stavljao metak napravljen od valjutka kučine ◊ đi pokńit ku priskopala s-a fakut duauă valușurĭ, șî s-a udat bun ku șkipĭeț să aluńiśe pi țauă — za pucanje pucaljkom pravila su se dva valjutka od kučine, i dobro nakvasila pljuvačkom, da lako klize niz cev ◊ valușurļi s-a-npins în priskopală ku răzbiku đin žuardă đi kuorn — valjuci su se u pucaljku gurali pomoću arbije od drenovine ◊ un văluș s-a-npins pin priskopală pănă la vîru țăvi, da lalalt s-a bagat dupa ĭel șî ku razbiku s-a-npins măĭ tare ś-a putut — jedan valjutak se gurao kroz pucaljku sve do vrha cevi, a drugi se ubacivao za njim i arbijom gurao najjače što se moglo ◊ kînd țaua astupată s-a-nflat đin înđesală, valușu al đi la vîr a izbit đin priskopală ka plumbu đin pușkă — kad je začepljena cev nabrekla od pritiska, prednji valjutak je izbiajao iz pucaljke kao metak iz puške ◊ kînd valușu a izbit, s-a-uḑît puakńit ka đin-tro pușkuļița, ama dragu kopiĭilor a fost mare pănă-n śĭerĭ — kada je valjutak izbijao iz pucaljke, čuo se prasak kao iz neke puščice, ali je dečja radost bila je do neba ♦ up. țîșńituare [Por.] ♦ dij. var. pușkală (Šipikovo) [Tim.] | [Vidi] | |
779 | pristaĭkă | pestelcă | кецеља | pristaĭkă (mn. pristaĭś) [akc. pristaĭkă] (i. ž.) — kecelja, deo ženske nošnje ◊ mi-am pus pristaĭka șî krețanu ku puĭ, șî m-am dus la źuok — obukla sam kecelju i šareni krecan, i otišla na igranku ♦ sin. zavĭelkă [Hom.] ♦ dij. var. pistălkă, pistîălkă [Por.] | [Vidi] | |
5132 | prîvari | inchega ? | запарити | prîvari (ĭuo ma prîvarĭesk, ĭel sa prîvarĭașće) [akc. prîvari] (gl. p. ref.) — (nutr.) zapariti se ◊ kînd sa đirĭaźe uala, șă dakă sa puńe uou batut în ḑamă ferbinće, uou sa prîvarĭașće șî-n ḑamă sa fak torofļoanță — kad se začini jelo, i ako se umućeno jaje ulije u vrelu čorbu, jaje se zapari i u čorbi se naprave dronjci ♦ var. pîrvari [Por.] | [Vidi] | |
2762 | prĭežbă | preajmă | околина | prĭežbă (mn. prĭežbe) [akc. prĭežbă] (i. ž.) — okolina, neposredno okruženje; vidokrug; nadomak nečega; u blizini nečega ◊ kînd sa întuors đin rat, ažuns în prĭežba kășî, șî aśiĭa la lasat piśuariļi — kad se vratio iz rata, došao je nadomak kuće, i tu ga izdale noge ◊ (u izr.) vuź đin prĭežba mĭa — beži mi se s očiju ♦ var. prĭažmă (Blizna), prĭežmă (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
6231 | proîmblare | plimbare | шетање | proîmblare (mn. proîmblărĭ) [akc. proîmblare] (i. ž.) — šetanje, šetnja ◊ s-a dus în proîmblare, șî înga nu sa măĭ întuors — otišao je u šetnju, i još se nije vratio ♦ var. proumblare [Por.] ∞ umbla | [Vidi] | |
3274 | prokît | latrină | клозет | prokît (mn. prokîće) [akc. prokît] (i. s.) — (zast) nužnik, klozet ◊ prokît ĭe luok unđe uomu sa duśe pintru ĭel — „prokot” je mesto gde čovek ide poradi sebe ♦ sin. ișîtuare, nužńik [Por.] ♦ dij. var. pruokît (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. prokăt (Manastirica) [Mlava] ◊ s-a dus sî sa kaśe în prokît — otišao je da vrši nuždu u klozetu (Vrbica) [Stig] ∞ nužńik | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4725 | prolukă | prelucă | пролаз | prolukă (mn. proluś) [akc. prolukă] (i. ž.) — (geog.) prolaz ◊ prolukă ĭe fakută ka un žgĭab lung pi pomînt — prolaz je kao neki dugačak žljeb na zemlji ♦ var. prorukă (Tanda) ◊ Tanđeńi ḑîk prorukă la lok unđe apa rupe ĭazu muori, șî pin ĭel apa kure afară, da ĭazu sakă — Tanđani kažu prolaz za mesto na vodeničnom jazu gde je probila voda, i kroz koji voda otiče, a jaz presušuje [Por.] | [Vidi] | |
3477 | promă | pe urmă | после | promă [akc. promă] (predl.) — posle, ono što sledi iza tekuće radnje ◊ întîń ńe duśem la morminț, promă dăm țuaļiļi dă pomană, pă tumu promă puńem pomana — prvo idemo na groblje, posle namenjujemo odelo, pa tek posle postvaljamo daću ♦ / (skr.) < pră urmă [Res.] ♦ dij. var. pi urmă, pĭe urmă [Por.] | [Vidi] | |
5367 | proumbla | preumbla | шетати | proumbla (ĭuo proumblu, ĭel proumblă) [akc. proumbla] (gl. p. ref.) — šetati, prošetati; provesti se, zabavljati ◊ s-a dus fata sî sa proumbļe pi lînga rîu — otišla je devojka da se prošeta pored reke ♦ var. proîmbla ♦ up. pļimba [Por.] ♦ dij. var. preumbla (Slatina) [Crn.] ∞ umbla | [Vidi] | |
5271 | puakńit | pocnit | пуцањ | puakńit (mn. puakńiće) [akc. puakńit] (i. s.) — (onom.) pucanj ◊ nu s-a-uḑît puakńitu, numa a sîmțît kî śuava la lovit în pĭept — nije se čuo pucanj, samo je osetio kako ga je nešto pogodilo u prsa ♦ var. poakńit [Por.] ∞ pok | [Vidi] | |
5528 | pućare | putere | моћ | pućare (mn. pućerĭ) [akc. pućare] (i. ž.) — moć, snaga ◊ uom tare, are mare pućare în mîń — snažan čovek, ima veliku snagu u rukama ◊ a îmbătrîńit, a perdut pućarĭa — ostareo je, izgubio moć ◊ fara pućare — nemoćan ♦ var. pućarĭe ♦ supr. ńipućare [Por.] ∞ puća | [Vidi] | |
5519 | puf | puf ? | пуф | puf2 (mn. pufe) (i. s.) — (nutr.) puf ◊ puf ĭe mînkare kare sa făśe đin kodri đi turtă rîaśe, zdrumikaț ku kîta brînḑă, șî fripț în untură — puf je jelo koje se sprema od ostataka hladne projare, mrvljenih sa malo sira, i prženih na masti ◊ puf ĭe mînkare alu aĭ saraś — puf je sirotinjsko jelo ♦ var. pufă [Por.] | [Vidi] | |
2163 | pula-bĭelśi | rodul-pământului | козлац | pula-bĭelśi [akc. pula-bĭelśi] (i. ž.) — (bot.) kozlac (Arum maculatum) ◊ pula-bĭelśi ĭe buĭađe kare krĭașće pin buźak pi lînga apă — kozlac je biljka koja raste po budžaku pored reke ◊ buĭađa l-aĭ nuoștri aĭ batrîń n-a fuost đi alta trĭabă, numa-n ĭa sî vadă kum o să fiĭe birekĭetu pi vara śe vińe — biljka našim starima nije služila za drugo, nego da po njoj gataju kakav će biti rod u toku narednog leta ♦ / pula-bĭelśi — (dosl.) (vulg.) belčin kurac ♦ sin. ruodu-pomîntuluĭ — rod zemlje; berićet [Por.] ◊ pula-bĭelśi or ruodu-pomîntuluĭ dă șî pi ļivĭeḑ, samînă la frunḑă ku drîgaviĭu, șî kînd ńi duśam dupa drîgaviĭ, aĭ batrîń sa rîđa đi fĭaće kare n-a șćut să ļi kunuaskă — kozlac ili zemljin rod raste i po livadama, lišćem podseća na zelje, i kada bismo išli po zelje, stari su se podsmevali devojkama koje nisu umele da ih razlikuju (Plavna) [Pad.] ∞ pulă | [Vidi] | |
3817 | pumeńală | pomenire | буђење | pumeńală (mn. pumeńelurĭ) [akc. pumeńală] (i. ž.) — buđenje ◊ kîntă kokuoșî, ažuns vrĭamĭa đi pumeńală — pevaju petlovi, došlo je vreme za buđenje ◊ dupa taĭatură avut pumeńală rău grĭa — posle operacije, imao je jako teško buđenje ♦ var. pumeńit2 ♦ var. pumeńire ◊ numa pumeńa-ma tu ka nuapća trekută, ș-o sî țîșńaskă đin ćińe așa pumeńire — samo me ti probudi kao prošle noći, pa će ti presesti takvo buđenje [Por.] ∞ pumeńi | [Vidi] | |
3815 | pumeńi | pomeni | будити | pumeńi (ĭuo pumeńesk, ĭel pumeńașće) [akc. pumeńi] (gl. p. ref.) — 1. buditi ili probuditi nekoga iz sna; buditi se, probuditi se ◊ s-a dus să pumeńaskă lukratuori, kî s-a varsat zuoriļi — otišao je da probudi radnike, jer je svanulo ◊ kopilu s-a pumeńit șî plînźe — dete se probudilo i plače 2. pominjati nekoga, sećati ga se ◊ ńi luvarîm la taĭnă, șî pumeńirîm pi tuoț aĭ nuоștri aĭ batrîń — započesmu priču, i pomenusmo sve naše stare ◊ kînd uomu sugiță, vrunu ăl pumeńașće, șî dakă giśașće kare, sugițatu stă — kada čovek štuca, neko ga pominje, i ako pogodi ko je, štucanje prestaje [Por.] | [Vidi] | |
4251 | puop | scripcăraș | попац | puop2 (mn. puopĭ) [akc. puop] (i. m.) — (ent.) popac (Gryllus campestris) ◊ puopi sînt guonź miś șî ńagre, sa gasăsk mulț vara pi luokurĭ — popci su male crne bube, kojih ima puno leti po njivama ♦ up. griĭir [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5565 | puort | port | ношња | puort (mn. puorturĭ) [akc. puort] (i. s.) — nošnja, svečana odeća ◊ puortu barbațăsk alu rumîńi aĭ batrîń a fuost kunoskut măĭ pult pi kaśulă mare, kare a purtato șî ĭarna șî vara — muška nošnja starih Vlaha bila je poznata po velikoj šubari, koju su nosili i zimi i leti ◊ puort muĭerĭesk — ženska nošnja ◊ puort rumîńesk — vlaška nošnja [Por.] ∞ purta | [Vidi] | |
3970 | pustîń | pustiu | пуст | pustîń (pustîńe) (mn. pustîń, pustîńe) [akc. pustîń] (prid.) — (o prostoru) pust, bez ičega ◊ luok pustîń, kăș pustîńe, nuĭe ńima pusta — pusto mesto, puste kuće, nema nigde nikog ♦ var. pustîĭ [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5266 | putlaźană | pătlăgea | парадајз | putlaźană (mn. putlaźańe) [akc. putlaźană] (i. ž.) — (bot.) paradajz (Lycopersicum esculentum) ◊ putlaźeńiļi s-a kuļes vĭerḑ, șî s-a akrit đi ĭarnă, mistakaće ku krstavĭeț șî piparkă — paradajz se brao zelen, i kiselio se za zimu, zajedno sa krastavcem i paprikom ♦ var. plutaźană, plătăźană, plotoźană [Por.] | [Vidi] | |
5302 | puvestî | povesti | причати | puvestî (ĭuo puvestăsk, ĭel puvestîașće) [akc. puvestî] (gl.) — pričati, pripovedati; govoriti, kazivati ◊ la șîḑîtuorĭ s-a puvestît povĭeșć în tuaće fĭelurĭ — na sedeljkama su se pričale svakojake priče ◊ đi źaba muoșu a puvestît, n-avut la kare — uzalud je čiča pričao, nije imao kome [Por.] ♦ dij. var. povista [Buf.] ∞ povastă | [Vidi] | |
5226 | puzanarĭ | buzunar | џеп | puzanarĭ (mn. puzanare) [akc. puzanarĭ] (i. s.) — džep na odeći ◊ puzanarĭ ĭe un fĭeļ đi pungă kusută pi țuală în kare sa țîn mîńiļi kînd ĭe frig, or kĭesu ku bań, or alt marunțîș — džep je vrsta kese ušivene na odeći u koju se drže ruke kad je hladno, ili kesa s novcem, ili druge sitnice ◊ puzanarĭ guol — prazan džep ◊ puzanarĭu lu toĭa — tuđi džep ◊ puzanarĭ la pîntaluoń — džep na pantalonama ◊ puzanarĭu lu burkă — džep kaputa ♦ var. pîzanarĭ, păzînar; (Tanda: pazanarĭ, păznarĭ) [Por.] | [Vidi] | |
4024 | rabĭelă | rebel | бунџија | rabĭelă (mn. rabĭeļe) [akc. rabĭelă] (i. ž.) — bundžija, baraba, neposlušna osoba ◊ țîn minće bińe kînd întorśam vuorba la mama, ĭa ńi žuđika: „Rabĭelo tu śi ĭeș!” — pamtim dobro, kad bismo babi prigovarali, ona bi nas grdila: „Bundžijo jedna što si!” ♦ var. rabilă [Por.] | [Vidi] | |
5811 | rak | rac | рак | rak (mn. raś) (i. m.) — (zool.) rak (Astacus fluviatilis) ◊ raśi traĭesk în apă ku multă pĭatră đi var — rakovi žive u vodi sa dosta krečnjaka ◊ raśi mĭerg înapuoĭ — rakovi se kreću unazad ◊ raku kînd sa fĭarbe, roșașće — rak kad se skuva, pocrveni [Por.] | [Vidi] | |
4933 | rang | rangă | ћускија | rang (mn. rangurĭ) [akc. rang] (i. s.) — (tehn.) ćuskija, štangla, poluga ◊ rangi ĭe o șćangă lungă șî supțîre đi oțăl, ku un kîpatîń askuțît đi sapat, șî ku unu tîmpit đi batut ku boruosu — ćuskija je poduža štanga od čelika, sa jednim oštrim krajem za kopanje i jednim tupim u koji se udara maljem ◊ ku rangu măĭ mult sa sapă găurļi adînś đi șćumpĭ điu gard — ćuskijom se najčešće kopaju duboke rupe za stubove za ogradu ♦ sin. șćangă [Por.] ♦ dij. var. arang (Leskovo) [GPek] ♦ dij. sin. surgiĭe (Ranovac) [Mlava] | [Vidi] | |
5292 | rańi | răni | ранити | rańi (ĭuo rańesk, ĭel rańiașće) [akc. rańi] (gl. p. ref.) — (med.) raniti, ozlediti ◊ s-a rańit sîngur, numa să nu sa dukă-n rat — sam se ranio, samo da ne ode u rat ♦ var. răńi ♦ sin. lovi, vîtama [Por.] | [Vidi] | |
4910 | raspînćiśe | răspintie | раскршће | raspînćiśe (mn. raspînćă) [akc. raspînćiśe] (i. ž.) — raskršće ◊ raspînćiśe ĭe luok unđe sa đisparće drumu — raskršće je mesto gde se razdvaja put [Por.] ♦ dij. var. răskruče [Kmp.] ∞ drum | [Vidi] | |
1788 | rastău | răsteu | палица | rastău (mn. rastîaĭe) [akc. rastău] (i. s.) — palica, drveni ili metalni štap kojim se zatvara jaram prilikom prezanja grla ♦ var. rastîău ◊ rastău đimult a fuost fakut đin bît đi ļiemn — palica je nekada bila izrađena od drvenog štapa ◊ la źug ĭastă duauă rastîaĭe, la tuata parća kîći unu — na jarmu ima dve palice, sa svake strane po jedna [Por.] ♦ dij. var. răsťiu [Kmp.] ∞ źug | [Vidi] | |
5767 | ravĭež | rebej | ђокица | ravĭež (mn. ravĭežurĭ) [akc. ravĭež] (i. s.) — (pej.) (o dečjem penisu) đokica ◊ ravĭež ĭe nume blînd đi puļița kopiluluĭ — đokica je kulturan naziv za dečji kurčić ◊ pazîțî-va fećițîlor, kî la kopilașu nuostru ĭ-a krĭeskut ravĭežu — čuvajte se devojčice, jer je našem dečkiću porastao đokica ◊ ĭ-a skapat ravĭežu đin izmĭańe — ispao mu đokica iz gaća ♦ var. răvež [Por.] | [Vidi] | |
5508 | raș | aș | бих | raș (gl. pom.) — bih, bi ◊ ĭuo raș vrĭa kal kuminśuor, să ma dukă miriuor — ja bih hteo mirnog konja, da me nosi polagano (iz narodne pesme) [Mlava] ♦ dij. var. aș [Por.] ∞ aș | [Vidi] | |
6355 | răsufla | răsufla | испуштати | răsufla (ĭuo rasuflu, ĭel rasuflă) (gl.) — (o vazduhu) ispuštati, izduvati ◊ fuaļiļi rasuflă, sigurat are gaură vrunđiva — meh ispušta, sigurno ima rupu negde ♦ var. rîsufla [Por.] ∞ sufļit | [Vidi] | |
4210 | răsuśi | răsuci | упрести | răsuśi (ĭuo răsuśesk, ĭel răsuśașće) [akc. răsuśi] (gl. p. ref.) — upresti, ispresti od više niti jednu; sukati, obrtati, saviti ◊ muoșu șîađe la kamin, tutuńașće, șî kînd-șî-kînd, răsuśașće mustîațîļi — čiča sedi kraj kamina, puši, i kat-kad suče brkove ◊ baba răsuśașće doă fire, îndoĭașće, đin doă fire faśe unu — baba upreda dva konca, udvostručuje, od dva konca pravi jedan ◊ kînd ĭ-a tras o palmă, ĭel, saraku, đe triĭ uorĭ s-a răsuśit în luok — kad mu je opalio šamar, on se, siroma, tri puta okrenuo u mestu ◊ žîndarĭu l-a prins, ĭ-a răsuśit mîńiļi la șîaļe, șî ĭ-a pus fĭarîļi — žandar ga je uhvatio, savio mu ruke na leđa, i stavio mu lisice ♦ / ră + suśi < ĭară suśi ♦ up. suśi ♦ var. rîsuśi [Por.] ∞ suśi | [Vidi] | |
3852 | rău | rău | зло | rău2 (mn. rîaļe) [akc. rău] (i. s.) — zlo, nesreća, zverstvo ◊ mare rău a dat pista ĭel — veliko zlo mu se desilo ◊ razbălu ĭe măĭ mare rău kare puaće să fiĭe pi lume — rat je najveće zlo koje može da bude na svetu ◊ bugari la nuoĭ a fakut mare rîaļe đi vrĭamĭa đi rato-l đin tîń — Bugari su kod nas učinili velika zverstva za vreme Prvog svetskog rata ♦ var. răotaće ♦ supr. bińe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5602 | rîgaĭală | râgăială | подригивање | rîgaĭală (mn. rîgaĭelurĭ) [akc. rîgaĭală] (i. ž.) — (med.) podrigivanje ◊ rîgaĭala dupa masă nuĭe ađet frumuos — podrigivanje za stolom nije lep običaj ♦ var. rîgîĭtură [Por.] ∞ rîgîi | [Vidi] | |
3034 | rîkabuș | răcăbuș | клизалиште | rîkabuș (mn. rîkabușă) [akc. rîkabuș] (i. s.) — klizalište; brazda; trag na nizbrdici iza nečega što se vuče po zemlji ◊ rîkabușu ĭe luok unđe kopiĭi ĭarna sa kară ku saĭna — klizalište je mesto gde se deca zimi sankaju ♦ ◊ rîkabuș ĭe dîră în pomînt kare ramîńe dupa śeva śe sa traźe pi pađină-n vaļe — „rikabuš” je brazda u zemlji koja ostaje iza nečega što se vuče nizbrdo ♦ var. rîpaguș (Tanda) ♦ sin. kîrauș [Por.] | [Vidi] | |
3497 | rîkîĭtură | râcâitură | чепркање | rîkîĭtură (mn. rîkîĭturĭ) [akc. rîkîĭtură] (i. ž.) — (o zemljištu) čeprkanje, radnja čeprkanja ◊ nu șćim kum să ńi aparăm đi rîkîĭturi-ļi păsîrilor, kă ano-sta kad pi sîmanatură ka nuvăru — ne znamo kako da se zaštitimo od ptičjeg čeprkanja, jer ove godine padaju na posejanu njivu kao oblak ♦ var. rîkaĭală [Por.] ∞ rîkai | [Vidi] | |
6233 | rîmașît | nenorocit | проклет | rîmașît (rîmașîtă) (mn. rîmașîț, rîmașîće) [akc. rîmașît] (prid.) — proklet, jadan ◊ rîmașîto-la đi kopil, ĭară a fuźit đi la kasă — prokleto dete, opet je pobeglo od kuće [Por.] ♦ dij. var. romașît (Rašanac) [Mlava] | [Vidi] | |
3241 | rîńe | râie | шуга | rîńe (mn. rîńe) [akc. rîńe] (i. ž.) — (med.) šuga (Scabies) ◊ rîńe ĭe buală đi kare pi uom ăl manînkă pĭaļa — šuga je bolest od koje čoveka svrbi koža ◊ uomu ku rîńe sa skarpină ka naruodu, ama pĭaļa șî măĭ rău ăl manînkă — čovek sa šugom češe se ko lud, ali ga koža još više svrbi ♦ var. rîĭe ♦ up. rîp [Por.] | [Vidi] | |
6353 | rîpśugă | murdar | прљавко | rîpśugă (mn. rîpśuź) (i. ž.) — prljavko, aljkavko ◊ rîpśugă ĭe insă pļină đi rîp — prljavko je osoba puna prljavštine ♦ var. rîpśuagă [Por.] ∞ rîp | [Vidi] | |
2995 | rîskańa | răscrăcăna | раскречити | rîskańa (ĭuo rîskańeḑ, ĭel rîskańiaḑă) [akc. rîskańa] (gl. p. ref.) — raskrečiti se, raširiti noge ◊ ku drag rîskańaḑă piśuariļi la tuot nat — rado svakom širi noge ♦ var. rîskana, rîskrîkana [Por.] | [Vidi] | |
2201 | rîskańat | răscrăcănat | раскречен | rîskańat (rîskańată) (mn. rîskańaț, rîskańaće) [akc. rîskańat] (prid.) — a. (za položaj nogu) raskrečen, raširenih nogu ◊ fată, nu șađa rîskańată, kî țî sa vĭađe rușîńa — curo, ne sedi raskrečena, jer ti se vidi sramota b. (za izgled nogu) krivonog, koji ima „o” noge ◊ kînd înbătrîńim, tuoț o sî fim rîskańaț — kad ostarimo, svi ćemo biti krivonogi ◊ var. rîskanat [Por.] ∞ rîskańa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2517 | rîșkiĭa | rășchia | намотавати | rîșkiĭa (ĭuo rîșkiĭ, ĭel rîșkiĭe) [akc. rîșkiĭa] (gl. p. ref.) — 1. namotavati pređu na motovilo ◊ sa rîșkiĭe tuorsu đi pi fus or đi pi gĭem pi rîșkituorĭ, đi sî sa fakă moutke — namotava se rpeđa sa vretena ili klubeta na motovilo, da bi se napravila kanura 2. (onom.) škripati ◊ iĭ rîșkiĭe opinśiļi pănă mĭarźe pi drum, kă đi ļiańe nu rađikă piśuariļi, numa ļi traźe pi pomînt — škripe mu opanke dok hoda drumom, jer od lenjosti ne diže noge, nego ih vuče po zemlji ◊ rîșkiĭe ku ļingura pi ćipsîĭe, o kurîță đi kańală kare sa prins pi fund — škripi kašikom po tepsiji, čisti je od masnoće koja se uhvatila na dnu (Tanda) ♦ var. rășkiĭa [Por.] | [Vidi] | |
3828 | rîuļeț | râuleţ | речица | rîuļeț (mn. rîuļețurĭ) [akc. rîuļeț] (i. s.) — (demin.) rečica, mala reka ◊ rîuļeț ĭe apă kurgatuare kare ĭe măĭ skurtă đikît rîu, da ku apă măĭ multă đikît ogașu — rečica je tekuća voda kraća od reke, a sa više vode od potoka ♦ var. rîuļaće ♦ / < rîu + -ļeț [Por.] ∞ rîu | [Vidi] | |
2518 | rîșkituorĭ | rășchitor | рашак | rîșkituorĭ (mn. rîșkituare) [akc. rîșkituorĭ] (i. s.) — (tehn.) rašak, motovilo ◊ rîșkituorĭu ĭe un bît lungaćik, ku źamînă la un kîpatîń, da ku o blanuța kare o kĭamă „kuarńiļi”, la alalt — rašak je jedan poduži štap, sa rakljom na jednom kraju, i daščicom koja se zove „rogovi”, na drugom ◊ la rîșkituorĭol mare s-a șćut masura: a fuost ḑîaśe pălmĭ đi lung — za veliki rašak znala se mera: bio je deset dlanova dugačak ◊ pi rîșkituorĭ sa rîșkiĭe muotkiļi đi țasut la razbuoĭ — na rašku se namotavaju kanure za tkanje na razboju ♦ var. rășkituorĭ ♦ up. frîmbĭe, muotkă [Por.] ∞ rîșkiĭa | [Vidi] | |
5631 | roĭbă | roibă | броћ | roĭbă (mn. roĭbe) [akc. roĭbă] (i. ž.) — (bot.) broć (Rubia tinctorum) ◊ roĭbă ĭe buĭađe ku kare s-a fîrbuit uauļi la Pașć — broć je biljka kojom su se farbala jaja za Uskrs ◊ uauļi la Pașć s-a fîrbuit ku rîdaśina roĭbi kare s-a fĭert în apă, în kare s-a pus șă kîta ćipsă, sî sa ļipĭaskă farba măĭ bun đi uoj — jaja su se na Uskrs farbala korenom broća koji se kuvao u vodi, u koju se stavljalo i malo i stipse da bi se boja bolje lepila za jaje ◊ đin roĭbă fĭartă s-a kîpatat farbă rîgovană — iz broća se dobijala boja jorgovana [GPek] ♦ dij. var. ruoĭbă [Por.] | [Vidi] | |
2119 | rozăv | rozăv ? | розе | rozăv (rozăvă) (mn. rozăvĭ, rozăve) [akc. rozăv] (prid.) — (color) (ret.) roze, ružičast ◊ miĭe îm plaśe vin rozăv — meni se sviđa roze vino ♦ var. rozaćik [GPek] | [Vidi] | |
3485 | ruabă | roabă | колица | ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.] | [Vidi] | |
2191 | rugožînă | rogojină | рогозина | rugožînă (mn. rugožîn) [akc. rugožînă] (i. ž.) — rogozina, prostirka od upletenog rogoza ◊ rugožîna s-amplećit đin papura lată — rogozina se plela od širokolisnog rogoza ◊ pi rugožînă s-a durmit în borđiĭ, da kînd lumĭa a fakut koļibĭ șî paturĭ, pi rugožîń a durmit kopiĭi — na rogozini se spavalo u burdeljima, a kada su ljudi napravili kolibe i krevete, na rogozinama su spavala deca ◊ rugožîna nu s-a pus pi pomîntol guol, numa supt ĭa s-a pus giž — rogozina se nije prostirala na goloj zemlji, nego se ispod nje stavljala šaša ♦ var. rogožînă [Por.] ∞ papură | [Vidi] | |
5197 | rugoșî | răguși | промукнути | rugoșî (ĭuo rugoșăsk, ĭel rugoșașće) [akc. rugoșî] (gl.) — (med.) promuknuti ◊ uomu rugoșașće kînd raśașće gîtu șă-ĭ sa skimbă glasu — čovek promukne kad prehladi grlo pa mu se promeni glas [Por.] ♦ dij. var. răgușî (Valakonje) [Crn.] | [Vidi] | |
2803 | ruonț | ronţ | хрскавица | ruonț (mn. ruonță) [akc. ruonț] (i. s.) — (anat.) hrskavica ◊ s-a mînkat ruonțu în kișiță — ojela se hrskavica u zglobu ♦ var. ronț [Por.] | [Vidi] | |
4350 | ruost | rost | ред | ruost (mn. ruosturĭ) [akc. ruost] (i. s.) — 1. (o organizaciji) red, uređenost; sistem; organizacija ◊ muĭare batrînă, ama n-are ńiś un ruost în kasă, la ĭa tuot nat traźe în parća luĭ — matora žena, ali nema nikakav red u kući, kod nje svako vuče na svoju stranu 2. (o razboju) zev ◊ ruost la razbuoĭ ĭe kaskatura la urḑală kare o fak ițîļi kînd sa skimbă — zev kod razboja je razmak koji u osnovi prave nite kad se menjaju 3. (med.) menstruacija ◊ sa ḑîśe đi muĭare kî ĭe ĭertată kînd pĭarđe ruostu muĭerĭesk — kaže se za ženu da je čista kad izgubi menstruaciju ♦ sin. rînd [Por.] ♦ dij. var. rost [Buf.] | [Vidi] | |
6162 | ruoșu | roșu | црвен | ruoșu (ruoșe) (mn. ruoș, ruoșe) [akc. ruoșu] (prid.) — (color) crven ◊ ruoșu ĭe farba lu sînźe — crveno je boja krvi ◊ruoșu ĭe śerĭu kînd zovîrńe suariļi — crveno je nebo kad zalazi sunce ♦ var. ruoșîĭe ◊ (ver.) đemult s-a kreḑut kî aĭ tare ruoș la fire sînt vîrkolaś, kare manînkă luna șî suariļi — nekad se verovalo da su ljudi, koji su jarko crveni u licu, vukodlaci koji jedu Mesec i Sunce [Por.] | [Vidi] | |
5776 | ruptură | ruptură | исцепотина | ruptură (mn. rupturĭ) [akc. ruptură] (i. ž.) — 1. iscepotina, prekid; rupa ◊ ruptura ĭe luok unđe śuava s-a rupt, ș-a ramas gaură, luok guol — iscepotina je mesto gde se nešto prekinulo, pa je ostala rupa, praznina ◊ drumu dupa pluaĭe ĭe pļin đi rupturĭ — put je posle kiše pun rupa 2. dronjak ◊ mĭarźe, saraku, tota vara rupt, numa într-o ruptură đi țuală — ide celo leto, siroma, pocepan, samo u nekom dronjku od odeće [Por.] ∞ rupĭa | [Vidi] | |
3529 | saćană | săteană | сељанка | saćană (mn. saćańe) [akc. saćană] (i. ž.) — seljanka ◊ saćană ĭe insă muĭerĭaskă kare traĭașće în sat — seljanka je ženska osoba koja žvii na selu ◊ tuaće saćańiļu nuaștre sînt muĭerĭ tare vrĭańiśe — sve naše seljanke su jako vredne žene ♦ var. saćankă [Por.] ∞ sat | [Vidi] | |
2510 | saĭnă | sanie | санке | saĭnă (mn. săĭń) [akc. saĭnă] (i. ž.) — (tehn.) sanke 1. saonice, prevozno sredstvo ◊ saĭnă ĭe fakută đi karat pi zapadă — sanke su napravljene za prevoz po snegu ◊ saĭnă đi viće — sanke za stočnu vuču ◊ saĭnă kopilarĭaskă, saĭnă đi kopiĭ miś — dečje sanke, sanke za malu decu 2. sanac na razboju ◊ saĭna lu razbuoĭ sînt doă o bîrń đi un lat đi mînă, śopļiće-n patru mukĭe, lunź đi vro doă pașurĭ — sanac na razboju jesu dve grede široke jedan pedalj, otesane sa četiri strane, duge oko dva koraka ◊ saĭna lu razbuoĭ are duoĭ saĭńieț, đi stînga, șă đi đirĭapta — sanac razboja ima dva saonika, levi i desni [Por.] ♦ dij. var. saniĭe (Šipikovo) [Tim.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4374 | saka | seca | пресушути | saka (ĭuo sîăk, ĭel sakă) [akc. saka] (gl.) — (hidr.) (o vodi) presušiti; smanjiti nivo ◊ a-nśeput ogașu saka, o să muară vićiļi đi sîaće — počeo je potok da presušuje, polipsaće nam stoka od žeđi ◊ đemult n-a sakat rîu đi tuot ka vara-sta — odavno nije reka presušila sasvim kao ovoga leta [Por.] ∞ săk | [Vidi] | |
4444 | sakat | secat | пресушен | sakat (sakată) (mn. sakaț, sakaće) [akc. sakat] (prid.) — (ret.) presušen, suv, bezvodan ◊ ogașu sakat ĭe ogaș fara apă — presušeni potok je potok bez vode ♦ var. săk [Por.] ∞ săk | [Vidi] | |
3077 | sakurĭe | secure | секира | sakurĭe (mn. sakurĭ) [akc. sakurĭe] (i. ž.) — sekira ◊ ku sakurĭa sa taĭe șî sa sparg ļiamńiļi — sekirom se seku i cepaju drva ◊ ku sakurĭa sa śopļașće grinda — sekirom se teše greda ◊ sakurĭe mikă sa kĭamă topuor — mala sekira zove se sekirče ◊ ku mukĭa sakuri sa bat pari — telućem sekire nabijaju se kočevi ♦ var. sakure ♦ up. bardă, topuor [Por.] | [Vidi] | |
4346 | salamură | salamură | расол | salamură (mn. salamurĭ) [akc. salamură] (i. ž.) — (nutr.) rasol, salamura ◊ salamură ĭe apă sarată în kare sa puńe turșîĭa, varḑa kînd sa akrĭașće, or karńa kînd sa sprimĭașće đi uskat — rasol je slana voda u koju se stavlja turšija, kupus kad se kiseli, ili meso kad se sprema za sušenje ◊ karńa đin salamură ĭe rău dulśe, kînd sa friźe-n ćigańe șî sa manînkă ku koļașă — meso iz salamure je jako slatko, kad se prži u tiganju i jede sa kačamakom ♦ var. sîlamură [Por.] ♦ dij. var. sălămură (Jasikovo) [GPek] ∞ sare | [Vidi] | |
4599 | samînțîĭe | sămânțiș | семење | samînțîĭe (mn. samînțîĭ) [akc. samînțîĭe] (i. zb.) — semenje ◊ ambarĭu nuostru ĭe pļin đi samînțîĭe — naš ambar je pun semenja ◊ samînțîșu sa pazîașće la luok uskat — semenje se čuva na suvom mestu ♦ var. samînțîș [Por.] ∞ samînță | [Vidi] | |
733 | sanźir | singir | синџир | sanźir (mn. sanźire) [akc. sanźir] (i. s.) — sindžir, lanac ◊ sanźir đe tras la ļamńe — lanac za vučenje drva ◊ sanźir đe motuarkă — lanac za motornu testeru ◊ ļagă vaka ku sanźiru — vezuje kravu lancem [Crn.] ◊ sanźiru s-a rupt — lanac se pokidao (Jasikovo) [GPek]♦ sin. lanț [Por.] ♦ dij. var. sănğir (mn. sănğire) [Kmp.] | [Vidi] | |
4577 | sańińață | senineață | ведрина | sańińață [akc. sańińață] (i. ž.) — (o nebu) vedrina ◊ sańińață ĭe kînd ĭe śerĭu ļimpiđe, fara nuvirĭ, ḑîua or nuapća — vedrina je kad je nebo čisto, bez oblaka, danju ili noću ♦ var. sańińiș [Por.] ∞ sańin | [Vidi] | |
60 | sapat | săpat | копање | sapat [akc. sapat] (i. ž.) — 1. kopanje, iskopavanje ◊ are triĭ lukratuorĭ la sapat — ima tri radnika na kopanju 2. (zast.)(kal.) doba godine kada se okopavao kukuruz ◊ đi vrĭamĭa đi sapat, veśińi s-a ažutat uńi la alțî — u vreme okopavanja, komšije su pomagale jedni drugima [Por.] ♦ dij. var. săpat [Kmp.] ∞ sapa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4343 | sare | sare | со | sare (mn. sărurĭ) [akc. sare] (i. ž.) — (nutr.) so ◊ uomu șî uaĭa nu puot fara sare — čovek i ovca ne mogu bez soli ◊ sarĭa sa pazît în soļńiță — so se čuvala u slaniku ◊ sarĭa đi viće sa kumparat în krușîță — so za stoku kupovala se u krupicama ◊ mînkarĭa sa sarĭaḑă să fiĭe sarată — jelo se soli da bi bilo slano ◊ mînkarĭa fara sare ĭe sarbîdă — jelo bez soli je bljutavo ♦ var. sarĭe [Por.] | [Vidi] | |
3527 | satuļeț | sătuleţ | сеоце | satuļeț (mn. satuļețurĭ) [akc. satuļeț] (i. s.) — (dem.) seoce ◊ satuļeț ĭe sat mik, ku kăș puțîńe șî lumĭe puțînă — seoce je malo selo, sa malo kuća i malo ljudi ♦ var. satuț [Por.] ∞ sat | [Vidi] | |
4381 | săk | sec | сув | săk1 (sakă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) — suv, koji je presušio; sušan ◊ săk ĭe luok kare avut apă, ș-a sakat — suvo je mesto koje je imalo vode, pa je presušilo ◊ vaļa sakă ĭe vaļe pi kare kurźe rîu kare sakă pista vară — suva dolina je dolina kojom teče reka koja leti presušuje ◊ ogașol săk sa kĭamă ogaș kare are apă kînd șî kînd în primovară, da pista vară sakă — suvi potok se zove potok koji ima vodu ponekad u proleće, a preko leta presuši ♦ sin. uskat [Por.] | [Vidi] | |
4589 | săkatură | secatură | шепртља | săkatură (mn. săkaturĭ) [akc. săkatură] (i. ž.) — šeprtlja, trapavko ◊ săkatură ĭe uom ļenuos, kare n-are vuoĭe đi ńimika, kare nu șćiĭe să lukre ńimika, da ńiś nu vrĭa să-nvĭață vrun lukru — šeprtlja je lenj čovek, koji nema volje ni za šta, koji ne zna ništa da radi, niti želi da nauči neki posao [GPek] ♦ dij. var. sîkatură [Por.] ∞ săk | [Vidi] | |
4566 | sălśińiș | sălciniș | врбак | sălśińiș (mn. sălśińurĭ) [akc. sălśińiș] (i. s.) — (bot.) vrbak ◊ sălśińiș ĭe luok ku mulće sălś — vrbak je mesto sa mnogo vrba ◊ pista ḑîuă vrșĭa ĭe pitulată în sălśińiș, da sara sa puńe în rîu sî să prindă pĭeșći pista nuapće — preko dana vrška je skrivena u vrbaku, a uveče se stavlja u reku da bi se preko noći nahvatala riba ♦ var. sălkariș ♦ sin. zavuoĭ [Por.] ∞ salkă | [Vidi] | |
3894 | sămikariță | sămicariţă ? | покућарица | sămikariță (mn. sămikariț) [akc. sămikariță] (i. ž.) — pokućarica, žena koja prodaje robu idući od kuće do kuće; torbarka ◊ sămikariță la nuoĭ s-a kĭemat muĭerĭ, rumînke đi la Kraĭna Ńigoćinuluĭ, kare a mĭers đi la kasă la kasă ș-a skimbat marfa — pokućarice su se kod nas zvale žene, Vlajne iz Negotinske Krajine, koje su išle od kuće do kuće, i trampile robu ◊ sămikariță a înđemnat lumĭa ku marfă đi kare la nuoĭ a fuost ńistoțală, da đi la nuoĭ a luvat măĭ mult lînă, kî la Kraĭna n-a fuost uoĭ ka la nuoĭ — pokućarice su nudile robu za koju je kod nas bila nestašica, a od nas su uzimale najviše vunu, jer u Krajini nije bilo ovaca kao kod nas ♦ var. sîmikariță, sîmińikariță [Por.] | [Vidi] | |
4600 | sămn | semn | знак | sămn (mn. sîamńe) [akc. sămn] (i. s.) — znak, simbol, predskazanje ◊ nuĭe sămn bun kînd aĭ durĭerĭ grĭaļe la burtă, șă ći țîn ku ḑîļiļi una-ntruuna — nije dobar znak kad imaš jake bolove u stomaku, i drže te danima neprekidno ◊ sămn rău — loš znak ◊ sămn vorbit — dogovoren znak ◊ uomu trăbe să baźe sama prĭabińe la sîamńe, kă sămnu puaće-fi vro aratare — čovek treba veoma dobro da pazi na znakove, jer znak može biti neko predskazanje ◊ ĭastă mulț śe krĭed în sîamńe kare sa arată în visurĭ, ka-n aratărĭ adîvaraće — ima mnogih što veruju u znakove koji se javljaju u snovima, kao u istinita predskazanja ◊ are sămn la burtă đi la nașćire — ima znak na stomaku od rođenja ♦ var. sîămn [Por.] | [Vidi] | |
4601 | sămnatură | sămnătură | ознака | sămnatură (mn. sămnaturĭ) [akc. sămnatură] (i. ž.) — oznaka, znak ◊ ku ańi a katat pin pĭeșćirĭ sămnatură đi bańi îngropaț alu vrun Raĭku voĭvoda, șî n-a gasît ńimika — godinama je tražio oznake zakopanog blaga nekog Rajka vojvode, i nije našao ništa ♦ var. sîmnatură [Por.] ∞ sămn | [Vidi] | |
183 | săpoĭel | săpăligă | мотичица | săpoĭel (mn. săpoĭeļе) [akc. săpoĭel] (i. m.) — (demin.) motičica, mala motika ◊ săpoĭel ĭe o sapă mikă — motičica je mala motika [Tim.] ♦ dij. var. săpaļigă [Por.] ∞ sapa | [Vidi] | |
5288 | săraśi | sărăci | осиромашити | săraśi (ĭuo săraśesk, ĭel săraśiașće) [akc. săraśi] (gl.) — osiromašiti ◊ multă lume a săraśit đi vrĭamĭa đi rat — mnogo ljudi je osiromašilo za vreme rata ♦ var. sîraśi [Por.] ∞ sarak | [Vidi] | |
4646 | săritură | săritură | скакање | săritură (mn. săriturĭ) [akc. săritură] (i. ž.) — skakanje ◊ kopiĭi-șća ńiśkum sî sa sature đi săriturĭ — ova deca nikako da se zasite skakanja ♦ var. sarit [Por.] ∞ sari | [Vidi] | |
5435 | sărśinată | sărcinată | трудна | sărśinată (mn. sărśinaće) [akc. sărśinată] (prid.) — (izob.) trudna ◊ au fost sărśinată, dar omu n-o šćiut — bila je trudna, ali muž nije znao ♦ var. însărśinată [Buf.] ♦ dij. sin. greuańe [Por.] ∞ sarśină | [Vidi] | |
2455 | săś | seci | живица | săś (mn. săśuri) (i. s.) — živica, ograda od šiblja i žbunja ◊ săśu ĭe gard đi tîrș șî đi spiń, în kare s-a slubuod mńiĭi sî paskă sîngurĭ, fara păkurarĭ — živica je ograda od granja i trnja, u koju se puštaju jaganjci da pasu sami, bez čobanina ♦ var. sîăś ♦ sin. ćeir, gard [Por.] | [Vidi] | |
3411 | săśeruaĭkă | seceruie | гладиола | săśeruaĭkă (mn. săśeruaĭś) [akc. săśeruaĭkă] (i. ž.) — (bot.) gladiola (Gladiolus imbricatu) ◊ săśeruaĭkă pi rumîńașće are nume ļegat đi sîaśira kă înfluare pi vrĭamĭa lu sîśarat — gladiola ima vlaško ime vezano za srp jer cveta u vreme žetve ♦ var. săśeruĭkă (Tanda) [Por.] ∞ săśiră | [Vidi] | |
3869 | săśetuos | secetos | сушан | săśetuos (săśetuasă) (mn. săśetuoș, săśetuasă) [akc. săśetuos] (prid.) — sušan, bezvodan ◊ n-a ploĭat doa luń, șî vara a fuost săśetuasă — nije padala kiša dva meseca, i leto je bilo sušno [Por.] ∞ săk | [Vidi] | |
3451 | sfińak | sfineac | бели граб | sfińak (mn. sfińeś) [akc. sfińak] (i. m.) — (bot.) beli grab (Carpinus orientalis) ◊ sfińaku ĭe ka karpinu, ama ĭe mult măĭ supțîrĭe, bun đi tîrș đi pasuĭ, đi împļećit gardu, đi parĭ, da șî bun arđe-n fuok — beli grab je sličan grabu, ali je mnogo tanji, dobar za pritke, za pletenje ograde od pruća, za kočeve, a i dobro gori u vatri ♦ var. svińak ♦ up. karpin [Por.] ∞ karpin | [Vidi] | |
4584 | sfînt | sfânt | свет | sfînt1 (sfîntă) (mn. sfînț, sfînće) [akc. sfînt] (prid.) — (rel.) svet, čist, uzvišen, božanski ◊ nu sa suduĭe pomîntu, kî ĭe sfînt, arańașće tota lumĭa — ne psuje se zemlja, jer je sveta, hrani ceo svet ◊ bisîarika ĭe kasa sfîntă, kă î-ńa sa-ntîńesk kređințuoșî ku dumńeḑîu luor — crkva je sveta kuća, jer se u njoj sreću vernici sa svojim bogom ◊ tota sîrbatuarĭa a fuost ḑîua sfîntă — svaku praznik je bio sveti dan ♦ var. sînt [Por.] | [Vidi] | |
4097 | sfîrk | sfârc | брадавица | sfîrk (mn. sfîrkurĭ) [akc. sfîrk] (i. s.) — (anat.) bradavica na dojci ◊ sfîrk ĭe vîru țîțî muĭerĭeșć — bradavica je vrh ženske dojke ♦ var. sfîrśel ♦ (demin.) sfîrkuļec, sfîrkuș ♦ var. svîrk [Crn.] ∞ țîță | [Vidi] | |
2608 | sfîrśiel | sfîrcel | штапић | sfîrśiel (mn. sfîrśiaļe) [akc. sfîrśiel] (i. s.) — (tehn.) štapić u čunku na koji se stavlja cevka sa potkop za tkanje ◊ sfîrśielu lu sovĭaĭkă ĭe fakut đin bît đi kuorn uskat — štapić čunka napravljen je od suvog drenovog pruta ♦ up. surśiel, sovĭaĭkă [Por.] ♦ dij. var. surśiel (Osnić) [Crn.] ∞ razbuoĭ | [Vidi] | |
4811 | sforarĭ | sforar | ужар | sforarĭ (mn. sforarĭ) [akc. sforarĭ] (i. m.) — užar ◊ sforarĭ ĭe maĭsturu kare faśe la sfuorĭ — užar je zanatlija koji pravi užad ◊ sforarĭ a fuost numa pin orașă, đi unđe a veńit pin saće la bîlśurĭ să vindă la sfuorĭ — užara je bilo samo po varošima, odakle su dolazi u sela na vašare da prodaju užad [Por.] ∞ sfuară | [Vidi] | |
3005 | sfrĭađir | sfredel | сврдло | sfrĭađir (mn. sfrĭađirĭ) [akc. sfrĭađir] (i. m.) — svrdlo, burgija ◊ sfrĭađiru ĭe un fus đi fĭer, ku vîru askuțît șî suśit, đi fakut găurĭ în ļiemn — svrdlo je metalna šipka sa oštrim i uvijenim vrhom, za bušenje rupa u drvetu ◊ sfrĭađiru ĭe bagat în mîńiĭ đi ļiemn, fakut ka kuarńiļi, kare sa învîrćiesk ku mînă kînd sa îngăură — svrdlo je nasađeno na drvenu dršku u obliku rogova, koja se okreće rukom kada se buši ◊ sfrĭađiri a fakut kovaśi — svrdla su izrađivali kovači ♦ var. sfrieźel (Tanda) ◊ vîru sfrieźeluĭ sa kĭamă fluare — vrh svrdla zove se cvet ◊ kînd îngăură, sfrieźelu đin ļiemn skuaće rugumatură — kad buši, svrdlo iz drveta izvlači piljevinu ♦ sin. burgiĭe [Por.] | [Vidi] | |
3139 | sfulđir | fulger | муња | sfulđir (mn. sfulđire) [akc. sfulđir] (i. s.) — munja ◊ sfulđir ĭe lumină tare kare luśașće pi śerĭ înainća duraituluĭ — munja je jako svetlo koje bljesne na nebu pre grmljavine ◊ dupa tuot sfulđiru dă trîasńitu în vrun ļemn mare, șă-l krapă ku saźata pănă la pomînt — iza svake munje udara grom u neko veliko drvo, i strelom ga rascepi sve do zemlje ◊ saźata sfulđiruluĭ ĭe fakută đin krîmput đi krĭamińe askuțît — munjina strela napravljena je od komada oštrog kremena ♦ var. sfulđer (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźer [Crn.] | [Vidi] | |
3141 | sfulđira | sfulgera | севати | sfulđira (ĭuo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati 1. (o munji) sevati ◊ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraitu — seva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina 2. (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ◊ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo 3. (med.) (o bolu) probadati; sevati ◊ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ∞ sfulđir | [Vidi] | |
4492 | sî | să | да | sî (vez.) — da, neka ◊ aș veńi ĭuo, numa nu vrĭa muma sî ma lasă — došla bih ja, ali majka neće da me pusti ◊ sî spună kare śe vrĭa, ĭa nu dă ńiś doă parîaļe pi povĭeșćiļi luor — neka kaže ko šta hoće, ona ne da ni dve pare na njihove priče ◊ a rugato sî sa muće đin sato-la, n-a vrut ńiś s-audă — molio je da se preseli iz tog sela, nije htela ni da čuje ♦ var. să [Por.] | [Vidi] | |
4375 | sîaće | sete | жеђ | sîaće [akc. sîaće] (i. ž.) — žeđ ◊ rău ĭe kînd sa puńe sîăća pi uom, da apă nuĭe ńiśunđe — teško je kad čoveka spopadne žeđ, a vode nema nigde ◊ sîăća sa stîmpîră ku apă rîaśe — žeđ se gasi hladnom vodom ◊ muare đi sîaće — umire od žeđi ♦ var. săće [Por.] | [Vidi] | |
3868 | sîaśită | secetă | суша | sîaśită (mn. sîaśiće) [akc. sîaśită] (i. ž.) — suša ◊ sîaśită ĭe ćimp fara pluaĭe — suša je vreme bez kiše ◊ mare sîaśită — velika suša ♦ var. săśită ♦ sin. uskatură [Por.] ∞ săk | [Vidi] | |
4593 | sîmanatură | semănare | сличност | sîmanatură2 (mn. sîmanaturĭ) [akc. sîmanatură] (i. ž.) — sličnost ◊ la sîmanatură nu sînt tot una — prema sličnosti nisu sasvim isti ◊ întra îĭ nuĭe ńiś o sîmanatură — među njima nema nikakve sličnosti ♦ var. sîmanat [Por.] ∞ sîmana2 | [Vidi] | |
4493 | Sîmțî | Sâmți | Младенци | Sîmțî [akc. Sîmțî] (i. m.) — (kal.) Mladenci ◊ Sîmțî sa sîrbĭaḑă ka pomana lu patruḑăś đi kopiĭ kare ĭ-a omorît ĭemrei pintru śe s-a dus în koļindrĭeț în śinsta lu Dumńeḑîu — Mladenci se slave kao pomen na četrdesetoro dece koje su ubili Jevreji zbog učešća u kolindrecima u čast Boga (Leskovo) [GPek] ◊ la Sîmț sa întîńesk ĭarna ku vara, șî sa ĭau la bataĭe: vară dă žos ku ĭarna, ama iĭ pĭer patruḑăś șî patru đi baĭeț — na Mladence se sreću zima i leto, i započinju rat: leto pobeđuje, ali joj ginu četrdeset i četiri mladića (Rudna Glava) [Por.] ◊ la Sîmț s-a bat „babiļi”, ḑîļiļi rîaļe đi ĭarnă, ku „muoșî”, ḑîļiļi buńe đi vară; muoșî frîng babiļi șă ļi bagă-n pomînt, șă đi-ńaļe pomîntu pista vară kapîtă rîveńală — na Mladence se biju „babe”, zli zimski dani, sa „starcima”, dobrim letnjim danima; starci pobeđuju i nabiju babe u zemlju, i od njih zemlja preko leta dobije vlagu (Debeli Lug) [GPek] | [Vidi] | |
2237 | sîmḑîĭană | sânziană | ивањски цвет | sîmḑîĭană (mn. sîmḑîĭańe) [akc. sîmḑîĭană] (i. ž.) — (bot.) ivanjski cvet (Galium verum), broćika ◊ sîmḑîĭańiļi a kuļes fĭaćiļi marĭ la Sîmḑîĭană; s-a dus în kuļes đinuapće, pi ińima guală, șă pi lînga sîmḑîĭană, a kuļes ș-alalće buĭeḑ buńe đi ļiak: romańiță, măturĭaļe, podubiță — ivanjsko cveće brale su devojke na Ivandan; u berbu su išle rano ujutru, na šte srca, i pored ivanjskog cveća brale su i drugo lekovito bilje: kamilicu, kantarion, majčinu dušicu ◊ đin sîmḑîĭańe fĭaćiļi a-nplećit kunuń, șă ļ-a pus đisupra đi ușă, să dukă sînataće șî naruok la kasă, da birekĭet la moșîĭe — od ivanjskog cveća devojke su plele vence i stavljale ih na pročelje kuće, da donesu zadrvlje i sreću ukućanima, a berićet njihovom imanju ♦ var. sînḑîĭană [Por.] | [Vidi] | |
4691 | Sîmḑîĭańiļi | Sânziană | Ивањдан | Sîmḑîĭańiļi [akc. Sîmḑîĭańiļi] (i. ž.) — (kal.) Ivanjdan ◊ (ver.) sa krĭađe kî la Sîmḑîĭańiļi ĭarba stă, nu măĭ krĭașće, đ-aĭa lumĭa sa duśe să kuļagă buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ — veruje se da na Ivanjdan trava prestaje da raste, zato ljudi idu da beru razno bilje ◊ đin buĭeḑîļi kuļasă la Sîmḑîĭańiļi sa fak kunuńe ku kare sa kićesk vrăkńițîļi, sî fiĭe în sînataća kăsîtuorilor — od bilja ubranog na Ivanjdan prave se venci kojima se kite vratnice na ogradi dvorišta, za zdravlje ukućana [Por.] ♦ dij. var. Sînzîĭenili (Šipikovo) [Tim.] ♦ dij. var. Sîmḑîĭana (Kladurovo) [Mlava] ∞ sîmḑîĭană | [Vidi] | |
4597 | sîmînatuare | semănătoare | сејалица | sîmînatuare (mn. sîmînatuorĭ) [akc. sîmînatuare] (i. ž.) — (tehn.) sejalica ◊ sîmînatuarĭa ĭe mașînă đi sîmanat, kare mult a ușurat lukru lu pomînćeń, kî n-a măĭ trîbuit să samińe ku mîna — sejalica je mašina za sejanje, koja je mnogo olakšala posao zemljoradnika, jer više nisu morali da seju rukom ♦ var. sămînatuare [Por.] ∞ samînță | [Vidi] | |
4495 | sîmțîĭe | simțire | осећање | sîmțîĭe (mn. sîmțîĭ) [akc. sîmțîĭe] (i. ž.) — osećanje ◊ a kreskut în padure ka žuavina, uom fara ńiś o sîmțîĭe — odraso je u šumi kao životinja, čovek bez ijednog osećanja ♦ var. sîmțîre, sîmțală [Por.] ∞ sîmțî | [Vidi] | |
4523 | sîngurataće | singurătate | самоћа | sîngurataće (mn. sînguratăț) [akc. sîngurataće] (i. ž.) — samoća, usamljenost ◊ are tuot, ama sa vaĭtă kă-l manînkă sîngurataća — ima sve, ali se žali da ga ubija samoća ♦ var. sîngurĭață, sînguriĭe [Por.] ∞ sîngur | [Vidi] | |
4696 | sînt | sânt | свет | sînt (sîntă) (mn. sînț, sînće) [akc. sînt] (prid.) — (rel.) svet ◊ sînt nuĭe vrurba sîngură, numa înpreuna ku vro ḑî mare, or vro insă sfîntă: „sînta Dumińika” , „sînta Maĭka Prĭastîśe” — svet nije samostalna reč, ona uvek ide zajedno sa nekim praznikom ili svetim bićem: „sveta Nedelja”, „sveta Majka Prečista” ♦ var. sfînt [Por.] ∞ sfînt | [Vidi] | |
4562 | sînźeruos | sângeros | крвав | sînźeruos (sînźeruasă) (mn. sînźeruoș, sînźeruasă) [akc. sînźeruos] (prid.) — krvav ◊ s-a batut ku ńiskaĭ kopiĭ, ș-a veńit la koļibă tuot sînźaruos — potukao se sa nekom decom, i došao je kući sav krvav ♦ var. sînźaruos ♦ sin. krunt [Por.] ∞ sînźe | [Vidi] | |
62 | sîpaļigă | săpăligă | мотичица | sîpaļigă (mn. sîpaļiź) [akc. sîpaļigă] (i. ž.) — 1. (pej.) loše izrađena motika, nepodesna za rad [Rudna Glava] 2. posebna vrsta motike, za rad u bašti [Crnajka] 3. (ret.) (demin.) mala motika, motičica [Por.] ♦ dij. var sapaļigă ◊ sapaļigă ĭe sapă mikă, îngustă, đi sapat la śapă — to je motičica sa uskim sečivom za okopavanje luka (Osnić) [Crn.] ∞ sapa | [Vidi] | |
59 | sîpatură | săpătură | ископина | sîpatură (mn. sîpaturĭ) [akc. sîpatură] (i. ž.) — iskopina, mesto gde se kopa (lo) [Por.] ♦ dij. var. săpătură [Kmp.] ∞ sapa | [Vidi] | |
5290 | sîrîkaśuos | sărăcăcios | јадан | sîrîkaśuos (sîrîkaśuasă) (mn. sîrîkaśuoș, sîrîkaśuasă) [akc. sîrîkaśuos] (prid.) — jadan, bedan, siromašan ◊ s-a mîritat, sîrmana, da baĭatu ĭe sîrîkaśuos đi nu măĭ puać’ să fiĭe — udala se, sirota, a momak joj je jadan da jadniji ne može biti ♦ var. sarîkaśuos, sărîkaśuos, sărăkaśuos, sîrkaśuos [Por.] ∞ sarak | [Vidi] | |
4571 | skađa | scădea | опадати | skađa (ĭuo skad, ĭel skađe) [akc. skađa] (gl.) — (o nivou) opadati ◊ apa-n lak pista vară skađe gata pănă la žumataće — voda u jezeru preko leta opada gotovo do pola ◊ mama mĭ-a ļegat faļiĭe đi krumpiĭ pi lînga gît, șî miĭe fuoku pănă la ḑîuă a skaḑut — baba mi je obložila kriške krompira oko vrata, i meni je temperatura do zore opala ♦ up. kađa [Por.] | [Vidi] | |
2137 | skaĭ | scai | чкаљ | skaĭ (mn. skaĭeț) [akc. skaĭ] (i. m.) — (bot.) čkalj (Onopordon acanthium) ◊ skaĭu ĭe buĭađe spinuasă, la vîr are skaĭeće, o buată ku muoț bilovink — čkalj je bodljikava biljka, na vrhu ima čkalju, glavicu sa ružičastom ćubom ♦ var. sin. skaĭeće, skaĭaće [Por.] | [Vidi] | |
2138 | skaĭeće | scaiete | чичак | skaĭeće (mn. skaĭeț) [akc. skaĭeće] (i. m.) — (bot.) čičak (Arctium lappa) ◊ skaĭećiļi ĭe un fĭeļ đi skaĭ, fara spiń pi bît — čičak je vrsta čkalja, bez trnja po stablu ◊ skaĭu ku skaĭećiļi ĭe, mi sa-m pare, tuot o buĭađe, numa skaĭeće iĭ ḑîśem la buata-ĭa spinuasă kare sa prinđe đi țuaļe, da măĭ rău ĭe kînd sa prinđe đi lîna uoilor đi abĭa o skarmîń, dupa śe tunź uoiļi — čičak i čkalj su, čini mi se, iste biljke, samo se „skajaće” zove ona čičkava glava koja se hvata za odeću, a najgore je kad se uhvati za ovče runo da jedva raščešljaš vunu posle striže ◊ ĭastă mulće fĭerlurĭ đi skaĭ, nuoĭ la tuaće ļi ḑîśem spiń — ima više vrsta čkalja, mi ih sve zovemo trnje (Rudna Glava) ♦ var. skaĭaće (Rudna Glava) [Por.] ∞ skaĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5179 | skaldat | scăldare | купање | skaldat1 (mn. skaldaturĭ) [akc. skaldat] (i. s.) — kupanje ◊ kînd ĭerasăm miś, abĭa așćetasăm să gaćim lukruriļi, șă să ńi slubuadă parințî la rîu, la skaldat — kad smo bili mali, jedva bismo dočekali da posvršimo poslove, pa da nas roditelji puste na reku, na kupanje ◊ kît sî fiĭe apa-n rîu đi mikă, kopiĭi gasa ćișnă bună đi skaldat — koliko god da bude voda plitka, deca su na reci nalazila tišak pogodan za kupanje ♦ var. skaldare [Por.] ∞ skalda | [Vidi] | |
3886 | skaluș | scăluș | скакавац | skaluș (mn. skalușî) [akc. skaluș] (i. m.) — (ent.) skakavac (Caelifera, Saltatoria) ◊ skalușu ĭe guangă kare traĭașće pin ĭarbă, șî sîare kînd ći apropiĭ đi ĭel — skakavac je buba koja živi u travi, i skače kad joj se približiš ◊ skalușî vara sînt bună momĭală đi prins pĭeșći ku ungița — skakavac je leti dobar mamac za ribolov na udicu ♦ / skaluș < s + kaluș ♦ sin. lakustă [Por.] | [Vidi] | |
3520 | skăpatat | scăpătat | залазак | skăpatat (mn. skăpataťe) [akc. skăpatat] (i. s.) — 1. (o Suncu) zalazak; suton ◊ Soariļi ĭe la skăpatat, akușa ĭe čina — Sunce je na zalasku, skoro će večera ◊ skăpatatu soarluĭ — zalazak sunca 2. (o prostoru) zapad, strana sveta ◊ ažuns la raskruče, și s-a dus la skăpatat — stigao je na raskršće, i otišao na zapad ♦ var. skîpatat ♦ up. skăpăta [Kmp.] ∞ skapa | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4767 | skimbat | schimbat | промена | skimbat2 (mn. skimbaturĭ) [akc. skimbat] (i. s.) — promena, menjanje; presvlačenje ◊ vrĭamĭa ĭe đi skimbat — vreme je za promenu ♦ var. skimbare ♦ sin. primeńit [Por.] ∞ skimba | [Vidi] | |
4737 | skimotoșală | schimonoseală | неред | skimotoșală (mn. skimotoșăļe) [akc. skimotoșală] (i. ž.) — nered ◊ s-a dus, da skimotoșala mĭ-a lasat miĭe să sîruĭ — otišli su, a nered su ostavili meni da sredim ♦ skr. skimoșală ♦ var. skimotosală [GPek] ∞ skimotoșî | [Vidi] | |
4736 | skimotoșît | schimonosit | разбацан | skimotoșît (skimotoșîtă) (mn. skimotoșîț, skimotoșîće) [akc. skimotoșît] (prid.) — razbacan, ispreturen ◊ iĭ nu șćiu đi rînd, la iĭ ĭe tuot skimotoșît în tuaće părțîļi — oni ne znaju za red, kod njih je sve razbacano na sve strane [GPek] ♦ dij. var. skimotosît (Tanda) [Por.] ∞ skimotoșî | [Vidi] | |
4450 | skinćiĭe | scânteie | искра | skinćiĭe (mn. skinćiĭ) [akc. skinćiĭe] (i. ž.) — iskra, varnica ◊ kînd ĭe pîržuol mare, șî arđe tufarișu-n duos, săr skinćiĭi đin para fuokuluĭ pănă-n śerĭ — kad je veliki požar, i gori grmlje u šumi, varnice iskaču iz plamena vatre svi do neba ◊ kînd tutunźiu skapîre ku amnarĭu, ĭaska sa aprinđe đin skinćiĭiļi lu krĭamińe — kad pušač kreše ocilom, trud se pali od iskrica iz kremena [Por.] | [Vidi] | |
4451 | skinćiĭuos | scânteios | варничав | skinćiĭuos (skinćiĭuasă) (mn. skinćiĭuoș, skinćiĭuasă) [akc. skinćiĭuos] (prid.) — varničav, iskričav ◊ lukru la fuaļe în kovaśiĭe ĭe tare skinćiĭuos — rad na mehu u kovačnici je jako iskričav ◊ a șaḑut la kamin ku fuok skinćiĭuos, a sarit skinćiĭa șî ĭa ars krețanu — sedela je kraj kamina sa iskričavom vatrom, iskočila je varnica i progorela joj krecan [Por.] ∞ skinćiĭe | [Vidi] | |
6350 | skîpara | scăpăra | варничити | skîpara (ĭuo skapîr, ĭel skapîră) (gl.) — 1. varničiti, sevati, bljeskati ◊ sa ḑîśe kă śuava skapîră kînd săr skinćiĭi, ka kînd skapirĭ ku amnarĭu — kaže se da nešto varniči kad iskaču varnice, kao kad krešeš kresivom 2. kresati kresivom ◊ muoșu skapîră ku amnarĭu, sa kinuĭe să aprindă lula, ama ĭaska nu-ĭ bună — čiča kreše ocilom, muči se da zapali lulu, ali mu trud ne valja ♦ sin. străluśi [Por.] | [Vidi] | |
6351 | skîparat | scăpărare | варничење | skîparat (mn. skîparaturĭ) (i. s.) — varničenje ◊ fu ńagura bîznă, ama sa vaḑu un skîparat, kakînd dă vrunu ku amnarĭu să aprindă lula — beše mrkli mrak, ali se videlo neko varničenje, kao kad neko pokušava da kresivom zapali lulu ♦ var. skîparatură [Por.] ∞ skîpara | [Vidi] | |
4454 | skîrț | scârț | шкрип | skîrț (uzv.) — (onom.) škrip! ◊ s-auḑît śeva „skîrț! skîrț” pin puod, ama tata n-a putut gasa śi ĭe — čulo se neko „škrip! škrip!” na tavanu, ali otac nije mogao otkriti šta je ♦ var. skîrța ♦ skr. kîrț [Por.] | [Vidi] | |
4455 | skîrțaĭală | scârțâială | шкрипа | skîrțaĭală (mn. skîrțaĭaļe) [akc. skîrțaĭală] (i. ž.) — škripa, škripanje ◊ uom mare, blăńiļi în patus uskaće, numa skîrțaĭala s-auđe pănă ĭel mîńiuos trăiră pin suobă — čovek kupan, daske u podu suve, samo se škripanje čuje dok on ljutit šeta po sobi ◊ đin skîrțîĭe ĭasă skîrțaĭală, da đin skîrțuańe, skîrțońală — od „škripi” dolazi reč „škripa”, a od „škripnje” ĭe „škripanje” ♦ var. skîrțońală [Por.] ∞ skîrț | [Vidi] | |
5182 | skîrmușî | răspândi ? | растрести | skîrmușî (ĭuo skîrmușăsk, ĭel skîrmușașće) [akc. skîrmușî] (gl. p. ref.) — rastresti, raširiti ◊ muma skîrmușașće slamńaku, ń-el sprimĭașće đi kulkare — majka rastresa slamaricu, rasprema nam je za spavanje ♦ var. skrîmușî [Por.] | [Vidi] | |
732 | skîrtaș | scârtaș | черенац | skîrtaș (mn. skîrtașă) [akc. skîrtaș] (i. m.) — (tehn.) čerenac, vrsta ribarske mreža, pričvršćene za motku ◊ dakă ĭe kuada lungă la skîrtaš, nu ći uḑ la piśuarĭe — ako čerenac ima dugačku dršku, nećeš ukvasiti noge [Crn.] ◊ ku skîrtașu a prins pĭeșć đi prazńik — čerencem su lovili ribu za slavu [Por.] ♦ dij. var. krîstaș (Jasikovo) [GPek] | [Vidi] | |
4790 | skîržală | scrijeleală | шкработина | skîržală (mn. skîržăļ) [akc. skîržală] (i. ž.) — škrabotina ◊ śe gud skîržală pi pĭatră la Kîrșe gasăsk rumîńi nuoștri, ginđesk kă ĭe sămn đi bań — koju god škrabotinu dađu na kamenu na Kršu naši Vlasi, misle da je znak zakopanog blaga ♦ var. skrižală [Por.] | [Vidi] | |
4789 | skîržîĭa | scrijeli | шкрабати | skîržîĭa (ĭuo skîržîĭ, ĭel skîržîĭe) [akc. skîržîĭa] (gl. p. ref.) — škrabati ◊ a fuost rău la șkuală, n-a-nvațat să skriĭe frumuos, numa skîržîĭe pi arćiĭe śuaua śe ńiś ĭel nu-nțaļaźe — bio je loš u školi, nije naučio da piše lepo, nego sama škraba po hartiji nešto što ni sam ne razume ♦ var. skîržoĭa [Por.] ∞ skîržală | [Vidi] | |
4452 | skobituare | scobitoare | чачкалица | skobituare (mn. skobituorĭ) [akc. skobituare] (i. ž.) — čačkalica ◊ skobituarĭa a fuost fakută đin bîćiśel supțîrĭe đi ļemn uskat, a fuost skurtă șă askuțîtă la un kap — čačkalica je bila napravljena od tankog štapića suvog drveta, bila je kratka i zašiljena na jednom kraju ◊ ku skobituarĭa s-a skobit đințî dupa mînkare — sa čačkalicom su se čačkali zubi posle jela ◊ tot nat în kasă avut skobituarĭa luĭ — svako je u kući imao svoju čačkalicu ◊ skobituariļi s-a țînut înțapaće într-un kĭes, atîrnat la kamin, lînga aragu đi mîsurat lapćiļi — čačkalice su se držale ubodene u kesu, okačenu kod kamina, pored raboša za merenje mleka ♦ var. skoabiță (Tanda)[Por.] ∞ skuabă | [Vidi] | |
4740 | skobîlțat | scobîlțat | нераван | skobîlțat (skobîlțată) (mn. skobîlțaț, skobîlțaće) [akc. skobîlțat] (prid.) — (geogr.) neravan, džombast ◊ luoku đi kasă ĭe tare skobîlțat, mult lukru o să avĭem să-l putrivim kum trăbe — mesto za kuću je jako neravno, mnogo posla ćemo imati dok ga ne poravnamo kako valja ♦ var. skobîlțat ♦ sin. ńiputrîvit [Por.] ∞ skobîlțî | [Vidi] | |
4739 | skobîlțîĭe | gaura | удубљење | skobîlțîĭe (mn. skobîlțîĭ) [akc. skobîlțîĭe] (i. ž.) — (geog.) udubljenje, rupa ◊ đi kînd nu traĭașće ńima la munće, drumu pin padure ĭe numa skobîlțîĭe lînga skobîlțîĭe — otkad niko ne živi u planini, put kroz šumu je samo rupa do rupe ♦ var. skr. skobîlț [Por.] ∞ skobîlțî | [Vidi] | |
3289 | skoborî | scoborî | силазити | skoborî (ĭuo skobuor, ĭel skoboară) [akc. skoborî] (gl. p. ref.) — silaziti, sići ◊ s-a skoborî dăn puod pră skară — sišao je s tavana niz merdevine [Stig] ♦ dij. var. kubarî [Por.] | [Vidi] | |
2878 | skofîrļiĭe | scăfârlie | чашица колена | skofîrļiĭe (mn. skofîrļiĭ) [akc. skofîrļiĭe] (i. ž.) — (anat.) čašica kolena (Patulla) ◊ skofîrļiĭa ĭe uos mik, totîrlat kare țîńe źanunkiļi să nu sară đin înkeĭatură — čašica je mala, okrugla koska koja drži koleno da ne iskoči iz zgloba ◊ s-a lovit ku sakurĭa în skofîrļiĭe, ș-a noroḑît đi durĭare, pănă n-ažuns la doptur — udario se sekirom u čašicu kolena, i poludeo je od bolova dok nije stigao do lekara ♦ var. skofîrțîĭe [Por.] | [Vidi] | |
2335 | skovĭardă | scovardă | палачинка | skovĭardă (mn. skovĭerḑ) [akc. skovĭardă] (i. ž.) — (nutr.) palačinka ◊ skovĭarda sa faśe đin faină đi grîu ku apă șî ku lapće — palačinka se pravi od pšeničnog brašna, vode i mleka ♦ var. skovardă ♦ up. ćuș2 [Buf.] | [Vidi] | |
4780 | skrisuare | scrisoare | писање | skrisuare (mn. skrisurĭ) [akc. skrisuare] (i. ž.) — pisanje ◊ a fuost bun șkolarĭ, adîns la skrisuare ńima nu l-a putut întreśa — bio je dobar đak, naročito ga u pisanju niko nije mogao nadmašiti ♦ var. (skr.) skris ♦ up. skripsuare [Por.] ∞ skriĭa | [Vidi] | |
3032 | skrivală | scrivală | усек | skrivală (mn. skrivĭaļe) [akc. skrivală] (i. ž.) — (tehn.) usek, žljeb, utor ◊ skrivala ĭe un fĭeļ đi înkeĭatură întra doă ļiamńe, ku kare śuava faśiem — žljeb je jedan od načina spajanja dva drveta, kojima nešto gradimo ◊ skrivală ĭe žgĭab sapat întra duauă grinḑ în puodu koļibi — skrivala je utor iskopan između dve grede na tavanu kolibe ◊ skrivală ĭe înkeĭatură la razbuoĭ — skrivala je način spajanja dva dela razboja ♦ [Por.] dij. var. skripală ♦ sin. ĭapă (Kobilja) [Stig] ∞ înkeĭa | [Vidi] | |
2931 | skurtatură | scurtătură | ократак | skurtatură (mn. skurtaturĭ) [akc. skurtatură] (i. ž.) — 1. (o dužini) okratak, kratež, koji je kraći od uobičajene dužine ◊ a tunat în traușă ku o skurtatură đi bît, șî kînd a sarit kînoćeĭi aĭ miĭ la ĭel, n-avut ku śe sî sa apire — ušao je u dvorište sa jednim kratežom od štapa, i kada su moje psine skočile na njega, nije imao čime da se brani ◊ fĭaćiļi puartă o skurtatură đi sukńe, n-au ku śe ńiś kuru s-astruśe — devojke nose okratak od suknje, nemaju čime ni dupe da pokriju 2. (o rastojanju) (zast.) prečica ◊ kînd lumĭa amĭers pi piśuare, s-a katat skurtaturĭ la drum, fiĭe kît đi lung să fiĭe — kad su ljudi išli pešice, tražile su se prečice na putu, ma koliko dug bio ♦ var. skurtak [Por.] ∞ skurta | [Vidi] | |
4559 | skutura | scutura | трести | skutura (ĭuo skutur, ĭel skutură) [akc. skutura] (gl. p. ref.) — 1. (tehn.) tresti, stresti, istresti ◊ tata skutură prunu, da kopiĭi adună pruńiļi đi pu žuos în kuafe, ļi duk în kîzańiĭe șî ļi varsă-n kadă — otac trese šljivu, a dace skupljaju šljive sa zemlje u kofe, nose ih u kazanicu i sipaju u kacu ◊ nu-l lasă în koļibă pănă nu skutură tuata zapada đi pi burkă — ne pušta ga u kući dok ne otrese sav sneg sa kaputa 2. (med.)(psih.) doživeti stres ◊ spuńe kă la Morminț-aĭ Batrîń a vaḑut moruońi, șî atîta s-a skuturat đi frikă đi doă ḑîļe n-a ĭeșît đin koļibă — kaže da je kod Starog Groblja videla vampire, pa se toliko potresla od straha da dva dana nije izlazila iz kuće ♦ sin. zgîndîra [Por.] | [Vidi] | |
4818 | slańină | slănină | сланина | slańină (mn. slańiń) [akc. slańină] (i. ž.) — slanina, potkožna masnoća na životinjskom telu ◊ puorśi đi bătrîńață kînd s-a-ngrașat vrodată, avut pĭeśină multă, da slańină puțînă — starinske svinje koje su se nekada tovile, imale su samo krtinu, a slanine malo ◊ slańină uskată — sušena slanina ◊ slańină afumată — dimljena slanina ◊ slańină pîržîtă — pržena slanina ♦ var. slaină (Crnajka, Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. kļisă [Buf.] | [Vidi] | |
4347 | slubaḑî | slobozî | пустити | slubaḑî (ĭuo slubuod, ĭel slubuađe) [akc. slubaḑî] (gl. p. ref.) — 1. pustiti, osloboditi ◊ daskulu a slubaḑît șkolari đi la șkuală sî sa dukă la kasă, da iĭ s-a dus đirĭept la rîu la skaldat — učitelj je pustio đake iz škole da idu kući, a oni su otišli pravo na reku na kupanje ◊ kînd trĭaśe amńaḑîțu, vrĭamĭa ĭe sî sa slubuadă vićiļi la pașuńe — kad prođe podne, vreme je da se pusti stoka na pašu ◊ a slubaḑît radionu prĭa tare, da kopiĭi înga duorm — pustio je radio prejako, a deca još spavaju 2. sjuriti se, napasti ◊ kîńiļi n-a fuost ļegat, șî s-a slubaḑîț ku furiș la un drumaș đ-a ăla, saraku, abĭa a skapat — pas nije bio vezan, pa se krišom sjurio na putnika da je ovaj, siroma, jedva utekao ♦ var. sluboḑî [Por.] | [Vidi] | |
3921 | slućitură | sluţitură | наказа | slućitură (mn. slućiturĭ) [akc. slućitură] (i. ž.) — nakaza, rugoba ◊ slućitură đi uom — nakaza od čoveka ◊ fuź đi la mińe, slućituro — beži od mene, nakazo ♦ var. slutavĭelă [Por.] ∞ slući | [Vidi] | |
4358 | sluobîd | slobod | слободан | sluobîd1 (sluobîdă) (mn. sluobîḑ, sluobîđe) [akc. sluobîd] (prid.) — slobodan ◊ la Sîmĭedru s-a đizļegat sluźiļi, șî iĭ a fuost sluobîḑ pănă la Sînźuorḑ — na Mitrovdan su se otpuštale sluge, i one su bile slobodne do Đurđevdana ◊ ńima n-a kreḑut kî ĭa puaće să fiĭe așa muĭare sluobîdă — niko nije verovao da ona može biti tako slobodna žena ◊ dupa kosît, vićiļi sînt sluobîđe sî paskă đarîndu — posle kosidbe stoka je slobodna da pase svuda [Por.] ♦ dij. var. slobîd [Buf.] ∞ slubaḑî | [Vidi] | |
2312 | smiđak | smidariie | шипражје | smiđak (mn. smiđaś) [akc. smiđak] (i. m.) — (bot.) šipražje, gustiš, čestar ◊ smiđak ĭe luok pļin dă smidă — šipražje je mesto puno šipraga ♦ var. smidariĭe [Mlava] ♦ dij. var. smidar (Tanda) [Por.] ∞ smidă | [Vidi] | |
5509 | smîntînă | smântână | кајмак | smîntînă (mn.) [akc. smîntînă] (i. ž.) — (nutr.) kajmak ◊ smîntînă ĭe o kuažă dulśe kare sa faśe pi lapće, lasat în vrun vas să šća măĭ mult — kajmak je slatka pokorica koja se stvara na mleku, ostavljeno u nekom sudu duže da odstoji ♦ var. zmîntînă (Topolnica), zîmîntînă (Tanda) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
6135 | smuolńiță | smolniță | смоница | smuolńiță (mn. smuolńiț) [akc. smuolńiță] (i. ž.) — (geogr.) smonica ◊ smuolńița ĭe pomînt rođituorĭ — smonica je plodno zemljište ♦ var. smolńiță [Por.] ∞ smuală | [Vidi] | |
5024 | sobuol | sobol | пацов | sobuol (mn. sobuoļ) [akc. sobuol] (i. m.) — (zool.) pacov (Rattus) ◊ sobuoļi sînt mult măĭ marĭ dă kît îrțî — pacovi su mnogo veći od miševa [Mlava] ♦ dij. var. șobuol [Por.] | [Vidi] | |
3863 | soće | sotea | ђаво | soće (mn. suoć) [akc. soće] (i. s.) — (demon.) đavo, nečastivi ◊ soća ĭe draku, uśigăl tamîĭa — soća je đavo, spalio ga tamjan ◊ kît ĭe fata-ĭa đe urîtă, ńiś soća n-o ĭa đe muĭare — koliko je ta devojka ružna, ni đavo je neće uzeti za ženu (Tanda) ◊ la ĭel nuĭe numa o soće, numa o gramadă đe suoć, futuĭ în źanunkîe — kod njega nije samo jedan đavo, nego gomila đavola, ’bem ih u koleno (Crnajka) ♦ var. suoće ♦ sin. drak, ńikruśat, naĭbă [Por.] | [Vidi] | |
3566 | solț | solz | крљушт | solț (mn. solțî) [akc. solț] (i. m.) — (iht.) krljušt ◊ solțu ĭe o ļaspiđe đi uos, mikă, luśituare, ku kare ĭe astrukat trupu pĭeșćilor — krljušt je sjajna pljosnata koščica, kojom je pokriveno riblje telo (Rudna Glava) ◊ șî trupu zmăuluĭ ĭe astrukat ku solț, șî kînd aprind butuarkă, đin zmău ăl ars ramîńe numa untura șî solțî, marunț ka șikiru — i zmajevo telo je pokriveno krljuštom, i kad zapale deblo, od izgorelog zmaja ostaje samo mast, i krljušt sitna kao šečer (Tanda) ♦ var. suolț [Por.] ∞ pĭașće | [Vidi] | |
2235 | solomîzdră | solomâzdră | даждевњак | solomîzdră (mn. solomîzdrĭe) [akc. solomîzdră] (i. ž.) — (zool.) daždevnjak (Salamandra salamandra) ◊ solomîzdra ĭe o žuavină ka șopîrla, ama ńagră ku pĭaće galbińe; ĭasă dupa pluaĭe pi lînga boruź — daždevnjak je životinja nalik na guštera, ali je crna sa žutim pegama; javlja se posle kiše pored potoka [Por.] ♦ dij. var. zolomîzdră (Bučje) [Crn.] ♦ dij. var. salamîzdră (Gradskovo) [Tim.] ♦ dij. var. șolomîzdră (Radenka) [Zvizd] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3506 | soļńiță | solniţă | сланик | soļńiță (mn. soļńiț) [akc. soļńiță] (i. ž.) — (zast.) slanik ◊ soļńiță ĭe vas mik đi ļemn, đi țînut sare — slanik je mali drveni sud za držanje soli ◊ a fuost đemult un fĭeļ îi soļńiță, fakută ka kućiĭa ku kapak, șî s-a țînut atîrnată în kuń pi parĭaće — bila je nekada vrsta slanika, u obliku kutije s poklopcem, koja se držala okačena o klin na zidu ♦ var. suoļńiță ♦ sin. zastrug, slańik [Por.] ∞ sare | [Vidi] | |
4579 | Somođiva | Samodiva | Самодива | Somođiva [akc. Somođiva] (i. ž.) — (demon.) Samodiva ◊ Somođiva ĭe muarća, ĭa vińe la-l śe traźe să-ĭ ĭa sufļitu — Samodiva je smrt, ona dolazi kod samrtnika da mu uzme dušu ◊ Somođiva ĭe śuava măĭ urît pi lume śe uomu nu vĭađe ku uoki luĭ, pănă nu-ĭ vińe śasu muorțî — Samodiva je nešto najružnije na svetu što čovek ne vidi svojim očima, dok mu ne dođe smrtni čas ◊ la-l śe traźe, Aranźelu ku kuțîćiļi stă la piśuare, da Somođiva la kap, șî ĭel kînd întuarśe uoki pi duos ș-o vĭađe, sa taĭe đi frikă șî muare — kod samrtnika, Aranđel sa noževima stoji kod nogu, a Samodiva kod glave, i kad on prevrne oči i ugleda je, prestravi se i umre ♦ var. Somođiĭa, Sumođiĭa, Sumođiva, Điĭa [Por.] | [Vidi] | |
4371 | somsău | ? | самсов | somsău (mn. somsăĭ) [akc. somsău] (i. m.) — (pej.) samsov, gluperda ◊ are duoĭ fiśuorĭ, unuĭe kum trăbe, da alalalt ĭe un somsău ku tuot, pruost la kap șă urît la fire ka draku — ima dva sina, jedan je kako valja, a drugi je potpuni samsov, tupav i ružan ko đavo ♦ var. somsou [Por.] | [Vidi] | |
5144 | sorîk | șorici | кожурица | sorîk (mn. sorîśe) [akc. sorîk] (i. s.) — (nutr.) kožurica ◊ sorîk ĭe parśel đi pĭaļe đi pork ku kîta slańină — kožurica je komad svinjske kože sa malo slanine ◊ sorîku măĭ đes sa puńe în ḑamă đi varḑă — kožurica se najčešće stavlja u kuvan kupus ♦ sin. bukatură [Por.] | [Vidi] | |
4550 | soruok | soroc | пророштво | soruok (mn. soruoaśe) [akc. soruok] (i. s.) — (mag.)(izob.) proroštvo, urok ◊ soruoku ĭe o momuată kare sa lapîdă kînd sa sorośașće ursa kuĭvi — urok je proroštvo koje se izriče kad se predodređuje nečija sudbina ◊ kare guod vrăžîtuare faśe soruaśe, trăbe arsă-n fuok — koja god vračara pravi uroke, treba da se baci u vatru ♦ var. sorok ♦ sin. momuată [Por.] | [Vidi] | |
2609 | sovĭaĭkă | suveică | чунак | sovĭaĭkă (mn. sovĭeĭś) [akc. sovĭaĭkă] (i. ž.) — (tehn.) čunak, deo opreme za tkanje na razboju; cevnjak ◊ sovĭaĭkă ĭe un odolan lunguĭat đi ļiemn tare, ku vîrurļi askuțîće șî ku mižluoku skobit, în kare sa puńe țaua ku baćală — čunak je duguljast predmet od čvrstog drveta, sa šiljastim vrhovima i izdubljenom sredinom, u koji se umeće cevka sa potkom ♦ up. țauă, sfîrśiel ♦ var. suvĭaĭkă ♦ (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. suvĭaĭkă (Manastirica, Mlava) [Mlava] ♦ dij. var. suvĭeaĭkă (Kobilje) [Stig] ∞ razbuoĭ | [Vidi] | |
4682 | spalat | spălat | прање | spalat1 (mn. spalaturĭ) [akc. spalat] (i. ž.) — pranje ◊ sa vĭađe kă la nora grĭeu kađe spalatu vasîlor — vidi se da snajki teško pada pranje sudova ◊ la Marța vasîlor la rînd a veńit spalato-l mare lu tuot ś-avut în koļibă — na Čisti utorak na red je dolazilo veliko pranje svega što su imali u kolibi ♦ var. spalatură [Por.] ∞ spala | [Vidi] | |
4857 | sparźare | spargere | разбијање | sparźare (mn. sparźerĭ) [akc. sparźare] (i. ž.) — razbijanje, lupanje ◊ bĭat a spart tuot śe ĭ-a fuost îndamînă, șî s-a lasat tumu kînd a ustańit đi sparźare — pijan je razbijao sve što mu je bilo pod rukom, i prestao je tek kad se umorio od razbijanja ◊ uomu puaće noroḑî dakă sparźarĭa kapuluĭ pintru nakazurĭ grĭaļe, ăl va țîńa măĭ multă vrĭame — čovek može poludeti ako ga lupanje glave zbog teških briga, bude držalo duže vremena ♦ var. spart [Por.] ∞ sparźe | [Vidi] | |
4434 | spikuos | spicos | класат | spikuos (spikuasă) (mn. spikuoș, spikuosă) [akc. spikuos] (prid.) — (bot.) klasat, koji ima razvijen klas ◊ sakara ĭe un fĭeļ đi marunțîș spikuos: are spiśe lunź ku țăpe askuțîće — raž je vrsta klasate žitarice: ima dugačko klasje sa oštrim osjem ♦ var. spikoșat [Por.] ∞ spik | [Vidi] | |
4861 | spinariș | spinăriș | трњиште | spinariș [akc. spinariș] (i. zb.) — trnjište ◊ pomînt rău ĭe akolo, numa spinariș șă ruź — loša je tamo zemlja, samo trnjište i kupinjar ♦ var. spîńiș [Por.] ∞ spińe | [Vidi] | |
2751 | spinćika | spinteca | располутити | spinćika (ĭuo spinćik, ĭel spinćikă) [akc. spinćika] (gl. p. ref.) — raspolutiti, iseći nešto uzduž na dva dela; raseći, cepati; parati, rasporiti ◊ sa spinćikă śeva śe ĭe lunguĭat șî înblanat — raspolućuje se nešto što je duguljasto i pljosnato ◊ nu spinćika pînḑa, pănă nu masurĭ kalumĭa — nemoj parati platno, dok dobro ne izmeriš ◊ blana ku nuodurĭ nu sa spinćikă ļesńe — daska sa čvorovima ne cepa se lako ◊ îm pļak pĭeșći, ama kînd trăbe să-ĭ spinćik, îm kađe grĭață — volim ribu, ali kad treba je rasporim, padne mi muka ♦ var. spinćeka ♦ var. spinđeka (Tanda) ♦ up. đispinćika [Por.] | [Vidi] | |
2752 | spinćikat | spintecat | располућен | spinćikat (spinćikată) (mn. spinćikaț, spinćikaće) [akc. spinćikat] (prid.) — raspolućen; rasečen, rascepan, rasparan, rasporen ◊ mĭ-a dus pĭeșći spinćikaț, n-am avut mare lukru pi lînga iĭ — doneo mi je rasporenu ribu, nisam imao mnogo posla oko nje ◊ tutuśi spinćikaț ĭ-a lasat în padure, n-are ku śe să-ĭ tragă — raspolućene panjeve ostavio je u šumi, nema čime da ih izvuče ♦ var. spinćekat ♦ up. đispinćikat [Por.] ∞ spinćika | [Vidi] | |
2753 | spinćikatură | spintecătură ? | расцеп | spinćikatură (mn. spinćikaturĭ) [akc. spinćikatură] (i. ž.) — rascep, uzdužna napuklina, naprslina ◊ sa vĭađe o spinćikatură în blană, trăbe ļipită să nu krîape đi tuot — vidi se napuklina na dasci, treba da se zalepi dok ne pukne skroz ♦ var. spinćekatură [Por.] ∞ spinćika | [Vidi] | |
3841 | spînḑ | spînz | кукурек | spînḑ (mn. spînḑurĭ) [akc. spînḑ] (i. m.) — (bot.) kukurek (Helleborus purpurascens, H. Odorus) ◊ ĭastă măĭ mulće fĭalurĭ dă spînḑă, una, kare ĭe măĭ tare ļak, sa kĭamă spînḑ stărp, kă n-are fluare — ima više vrsta kukureka, jedna, koja je najjači lek, zove se neplodni kukurek, jer nema cveta ◊ spînḑol stărp nu-nfluare; luĭ la Sîmț iĭ sa skuaće rîdaśina, șî sa lasă sî sa ușće — neplodni kukurek ne cveta; njemu se na Mladence vadi koren, i ostavi da se suši ◊ ku rîdaśina uskată alu spînḑol stărp sa ĭarbĭaḑă vićiļi rugumatuare — sa osušenim korenom neplodnog kukureka leče se domaći preživari ◊ spînḑu ĭe buĭađe veńinuasă, șî lumĭa trăbe să baźe sama bińe, kînd miraśiașće ku ĭa — kukurek je otrovna biljka, i ljudi treba dobro da paze kada je upotrebljavaju [Mlava] ♦ dij. var. spînḑă (Krivača) [Bran.] ♦ dij. sin. kutkurĭegĭ [Por.] | [Vidi] | |
4416 | spre | spre | према | spre [akc. spre] (predl.) — prema, ka ◊ nu ĭ-a fakut ńimika spre aĭa ś-a katat ĭa — nije joj uradio ništa prema onom što je ona tražila ◊ spre taĭna luor, a trăbuit să fiĭe lukru gata înga ĭerĭ — prema njuhovog dogovoru, posao je trebalo da bude gotov još juče ♦ var. sprĭe, sprĭa ♦ sin. kîtra ♦ up. đispre [Por.] | [Vidi] | |
2889 | sprinśană | sprinceană | обрва | sprinśană (mn. sprinśeń) [akc. sprinśană] (i. ž.) — (anat.) obrva, veđa ◊ sprinśana ĭe păr pi frunće, đisupra đi uokĭ — obrva je dlaka na čelu, iznad oka ◊ babiļi nuaștre n-avut ađet să śupă sprinśańiļi — naše babe nisu imale običaj da čupaju obrve [Por.] ♦ dij. var. sprînśană, mn. sprînśańe (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. sprînčană, mn. sprînčeńe (Prahovo) [Kmp.] ♦ dij. var. spîrśană, spîrśiańe (Subotica) [Res.] ∞ uokĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2890 | sprinśenat | sprincenat | обрваст | sprinśenat (sprinśenată) (mn. sprinśenaț, sprinśenaće) [akc. sprinśenat] (prid.) — (anat.) obrvast, koji ima guste i velike obrve ◊ stramoșî miĭ a fuost tuoț sprinśenaț, ka duamńe pazîașće — moji preci su bili svi obrvasti, kao sačuvaj me bože ♦ var. sprinśanat, sprinśanuos [Por.] ∞ sprinśană | [Vidi] | |
4749 | sprižońală | sprijineală | придржавање | sprižońală (mn. sprižońaļe) [akc. sprižońală] (i. ž.) — pridržavanje, oslanjanje; oslonac, podrška ◊ fara sprižońală, ńima n-o sî trĭakă punća — bez pridržavanja, niko neće preći brvno ◊ astîḑ uomu n-are ńiś o sprižońală-n kopiĭ — čovek danas nema nikakav oslonac u deci ♦ var. sprižońit [Por.] ∞ sprižońi | [Vidi] | |
4748 | sprižońi | sprijăni | придржати | sprižońi (ĭuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — pridržati, prihvatiti ◊ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvna ◊ muoșu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicu ◊ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemlju ♦ var. sprižońa [Por.] | [Vidi] | |
4420 | spuńa | spune | казати | spuńa (ĭuo spun, ĭel spuńe) [akc. spuńa] (gl. p. ref.) — 1. kazati, govoriti, pričati ◊ ń-a kriśit kă nu măĭ vrĭa să ńi spună ńimika, fînka ń-a spus tuot śe șćiĭe — poručio nam je da više ne želi da nam kaže ništa, pošto nam je ispričao sve što zna ◊ spuńe śe aĭ, șă fuź — kaži šta imaš, i briši 2. odati, izdati ◊ s-a rugat đi mińe sî n-o spun k-am vaḑuto kum sa țukă ku alțî — molila me je da je ne odam da sam je video kako se ljubi sa drugima 3. ogovarati ◊ spuńe mulće — ogovara [Por.] ♦ dij. var. spuĭe (Brodica) [Rom.] | [Vidi] | |
4080 | stamînă | săptămînă | седмица | stamînă (mn. stamîń) [akc. stamînă] (i. ž.) — (kal.) sedmica, nedelja ◊ stamînă ĭe un parśel đin lună kare țîńe șapće ḑîļe — sedmica je deo meseca koji traje sedam dana ◊ ḑîļiļi în stamînă sînt: luń, marț, mĭerkurĭ, žuoĭ, vińirĭ, sîmbîtă șî dumińikă — dani u nedelji su: ponedeljak, utorak, sreda, četvrtak, petak, subota i nedelja ♦ var. sîptamînă [Por.] ♦ dij. var. saptamînă (Osnić) [Crn.] | [Vidi] | |
4380 | stapîńasă | stăpâneasă | домаћица | stapîńasă (mn. stapîńasă) [akc. stapîńasă] (i. ž.) — (zast.) domaćica, gazdarica ◊ stapîńasa ĭe muĭarĭa stapînuluĭ, da puaće-fi șî gazda kășî kînd ĭe văduvă — domaćica je žena domaćina, a može biti i domaćin kuće kad je udovica ♦ var. stapînă [Por.] ∞ stapîn | [Vidi] | |
4511 | Starițîu | Starețiu | Старица | Starițîu [akc. Starițîu] (i. m.) — (top.) Starica, ostenjak iznad Majdanpeka ◊ Starițîu ĭe numiļi lu un kîrșot lunguĭat șî nalt la Măĭdan — Starica je ime duguljastog i visokog ostenjka kod Majdanpeka ◊ Bufańi kred kă-n Starițîu Raĭku aĭduku a-ngropat șapće tovară đe bań — Bufani veruju da je u Starici hajduk Rajko zakopao sedam tovara blaga ♦ var. Starețîu [Buf.] | [Vidi] | |
5647 | stîklă | sticlă | стакло | stîklă (mn. stîkļe) [akc. stîklă] (i. ž.) — 1. staklo ◊ pănă n-ažuns stîkla în dugăĭ, ferĭeșćiļi s-astupat ku vrun fĭeļ đi arćiĭe śețuasă șă unsuruasă — dok nije stiglo staklo u prodavnicama, prozori su se zatvarali nekom mutnom i masnom hartijom ◊ în luok đi stiklă la ferĭeșć alu koļibĭ pi śuoś s-a pus șă pĭaļe đi bĭeșîkă porśaskă — umesto stakla na prozore koliba po brdima stavljala se i koža od svinjske bešike ◊ stîkla ferĭeșći — prozorsko staklo [Por.] ♦ var. șćiklă (Brodica)[Rom.], țaklă [Res.] ♦ sin. oĭagă [Bran.] 2. flaša, stakleni sud ◊ a veńit k-o stîklă đi rakiĭe să ńi kĭame la nuntă — došao je sa flašom rakije da nas pozove na svadbu [Por.] | [Vidi] | |
4424 | stîmpara | stîmpăra | хладити | stîmpara (ĭuo stîmpîr, ĭel stîmpîră) [akc. stîmpara] (gl. p. ref.) — hladiti, utuliti, stišati; gasiti ◊ apa đi žumuļit puorku ĭe prĭa ferbinće, trăbe sî sa stîmpîre kîta, să nu ńi arđem — voda za šurenje svinje je prevrela, treba malo da se ohladi, da se ne opečemo ◊ s-a dus tata ku un uom la varńiță, trăbe astîḑ să stîmpîre varu — otišao je otac sa jednim čovekom na krečanu, treba danas da gase kreč ◊ fuoku ĭe prĭa tare, stîmpărăl kîta, să nu sa strîvĭaskă ļamńiļi fara ńiśkotrĭabă — vatra je prejaka, utuli je malo, da se ne troše drva nepotrebno ◊ tuota ḑîua a kosît, da n-avut ku śe sî stîmpîre săća — ceo dan je kosio, a nije imao čime da gasi žeđ ◊ grĭeu duor ĭ-a kaḑut pi ińimă, șî mĭarźe kîpiĭat pin lume, katînd ku śe să-l stîmpîre — težak bol mu je pao na srece, i luta ošamućen po svetu, tražeći čime može da ga stiša ◊ kînd śuava sa stîmpîră, kaldura sa mićikuļaḑă, da kînd sa stînźe, kaldura sa pĭarđe đi tuot — kad se nešto hladi, toplota se smanjuje, a kad se gasi, toplota nestaje sasvim ♦ sin. stînźa [Por.] | [Vidi] | |
4570 | stîmparat | stâmparat | угашен | stîmparat (stîmparată) (mn. stîmparaț, stîmparaće) [akc. stîmparat] (prid.) — ugašen ◊ var stîmparat — gašeni kreč ◊ săća stîmparată — ugašena žeđ [Por.] ∞ stîmpara | [Vidi] | |
4746 | stîngaśit | mamită | маститис | stîngaśit [akc. stîngaśit] (i. s.) — (vet.) mastitis, upala vimena ◊ uoĭļi sa bulnavĭesk đi stîngaśit kînd pĭerd lapćiļi la o țîță — ovce obole od mastitisa kad izgube mleko u jednom vimenu ◊ am duauă uoĭ stîngaśe — imam dve ovce obolele od upale vimena ◊ aĭ batrîń a ginđit kî uoiļi stîngaśesk kînd ļi muśkă vro ală — stari su mislili da ovce obole od upale vimena kad ih ujede neka zmija ◊ uńi stîngaśala a ļikuit ku frunḑă đ-alun șă sare, ku śe s-a ļikuit đi nopîrś, alțî ku lapis — jedni su upalu vimena lečili leskovim lišćem i solju, kako se lečilo od ujeda zmije, drugi sa lapisom ♦ var. stîngaśală [Por.] ∞ stîng | [Vidi] | |
3980 | stîns | stins | угашен | stîns (stînsă) (mn. stînș, stînsă) [akc. stîns] (prid.) — ugašen ◊ ńagura, da ĭel mĭarźe ku viđarĭa stînsă să no-l vadă ńima — mrak, a on ide sa ugašenim svetlom da ga ne vidi niko ◊ kaminu stîns da kasa pustîńe — ognjište ugašeno a kuća pusta ◊ (tehn.) var stîns — gašeni kreč [Por.] ∞ stînźa | [Vidi] | |
3297 | stîrk | stârc | рода | stîrk (mn. stîrś) [akc. stîrk] (i. m.) — (ornit.) 1. roda (Ciconia Ciconia) ◊ stîrk ĭe pasîrĭe ku ćiku lung, kare vińe primovara șî sa kuĭbĭaḑă în vîru kuoșuluĭ — roda je ptica sa dugim kljunom, koja dolazi s proleća i gnezdi se na vrhu dimnjaka ♦ dij. var. stîlk (Sige) ♦ dij. sin. barḑă [Crn.] ♦ dij. sin. barză [Kmp.] 2. kobac ◊ a tunat stîrśu în gaiń — ušao kobac u kokoške ♦ sin. uļ (Mosna) [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4363 | stîrļezî | uita | заборављати | stîrļezî (ĭuo stîrļezăsk, ĭel stîrļezîașće) [akc. stîrļezî] (gl.) — zaboravljati, gubiti pamćenje; ishlapiti ◊ baba a-nśeput înga dă-n ćińerĭață să stîrļezîaskă — baba je počela još od mladosti da zaboravlja [Bran.] ♦ dij. var. șturļiza (Sige) [Hom.] | [Vidi] | |
5187 | strapunźe | străpunge | пробости | strapunźe (ĭuo strapung, ĭel strapunźe) [akc. strapunźe] (gl. p. ref.) — probosti, probiti; probušiti ◊ kînd bou înpunźe uomu, puaće să-l strapungă ku kuarńiļi — kad vo bode čoveka, može da ga probije rogovima ◊ ku șîla sa strapung găurļi la opinka đi puork — sa šilom sa buše rupe na svinjskim opankama [GPek] ♦ dij. var. strapunźa (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
3301 | strașură | sperietoare | страшило | strașură (mn. strașurĭ) [akc. strașură] (i. ž.) — strašilo ◊ strașură ĭe o žukariĭe fakută ka uomu în țuaļe rupće, înțapată în mižluoku luokuluĭ pļin đi ruod, sî spomînće păsîrļi — strašilo je naprava u obliku odrpanog čoveka, postavljena u sredinu njive pune roda, da plaši ptice ◊ pi lînga strașură, mulț a spumîntat păsîrļi șî ļ-a dudait đi pi luokurļi luor ku tuakă — pored strašila, mnogi su plašili ptice i terali ih sa svojih njiva pomoću čegrtaljke [Por.] ♦ dij. var. strașlă (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. spomînta ◊ am pus spomînta în porumb — postavio sam strašilo u kukuruzu (Malajnica) [Pad.] ♦ dij. var. spamînta (Gradskovo, Mali Jasenovac) [Tim.] | [Vidi] | |
4369 | stražăr | steajăr | стожер | stražăr (mn. stražărĭ) [akc. stražăr] (i. m.) — (tehn.) stožer ◊ stražăr a fuost un par înțapat în mižluoku ări, đi kare a fuost ļegat kalu kare a mĭers în okuol ș-a gazît snuopi la trăiratu đi bătrîńață — stožer je bio kolac nabijen u sred gumna, o koji je bio vezan konj koji je išao u krug i gazio snoplje na starinskoj vršidbi ♦ var. stažărĭ [Por.] | [Vidi] | |
5185 | străbaća | străbate | пробити | străbaća (ĭuo strabat, ĭel strabaće) [akc. strabaće] (gl. p. ref.) — probiti se; prodreti ◊ pin namĭeț pănă-n brîu, abĭa s-a străbatut pănă la koļibă — kroz smetove do pojasa, jedva su se probili do kolibe ◊ a fakut ușa đin blană tare, să n-o poată străbaća ńimika — pravili su vrata od tvrde daske, da je ne može probiti ništa [Por.] ♦ dij. var. strabaća (Leskovo) [GPek] | [Vidi] | |
4438 | străkurat | străcurat | процеђен | străkurat (străkurată) (mn. străkuraț, străkuraće) [akc. străkurat] (prid.) — proceđen, oceđen ◊ numa lapćiļi străkurat s-a-nkĭagă — samo oceđeno mleko se siri ♦ var. strîkurat ♦ supr. ńistrăkurat [Por.] ∞ străkura | [Vidi] | |
5924 | strămući | strămuta | унаказити | strămući (ĭuo strămućesk, ĭel strămućașće) [akc. strămući] (gl. p. ref.) — unakaziti; poružniti ◊ atîta s-a strămućit ku pipćenatol nou đi nu sa puaće kunoșća — toliko se unakazila novom frizurom da se ne može prepoznati ♦ var. strîmuta ♦ sin. slući [Por.] | [Vidi] | |
4710 | strănutat | strănut | кијање | strănutat (mn. strănutaturĭ) [akc. strănutat] (i. s.) — (med.) kijanje ◊ đi đesńață s-a pus un strănutat pi mińe, đi o sî-m sară uoki đin kap — od jutros me je spopalo takvo kijanje, da će mi oči iskočiti iz glave ◊ strînutatu sa puńe pi uom kînd ăl prinđe frigu — kijanje uhvati čoveka kad se prehladi ♦ skr. strănut ♦ var. strînutat [Por.] ♦ dij. sin. străfigat (Šipikovo) [Tim.], (Urovica) [Pad.] ∞ strănuta | [Vidi] | |
3597 | streșînă | streașină | стреха | streșînă (mn. streșîń) [akc. streșînă] (i. ž.) — streha, nadstrešnica ◊ streșînă ĭe un parśel đi astrukamîntu kășî, kare trĭaśe în afară đi parĭeț, șî-ĭ pazîașće đi pluaĭe — streha je deo krova na kući, koji prelazi spoljne zidove, i čuva ih od kiše ◊ zapada sa topĭașće, șî apa pikură đi pi streșînă ka kînd pluaĭe — sneg se topi, i voda kaplje sa strehe kao kad pada kiša ♦ var. strĭeșînă [Por.] | [Vidi] | |
3599 | strîkatuare | strecurătoare | цедиљка | strîkatuare (mn. strîkatuorĭ) [akc. strîkatuare] (i. ž.) — cediljka ◊ strîkatuare ĭe un parśel đi pînḑă supțîre, pin kare sa străkură kașu đi lapće, sî sa đispartă șî sî ramînă brînḑa — cediljka je parče tankog platna, kroz koje se cedi mlečna kaša, da bi se odvojila surutka i ostao sir ♦ var. străkatuare, străkuratuare [Por.] ∞ străkura | [Vidi] | |
4842 | strîkatură | stricătură | покварењак | strîkatură (mn. strîkaturĭ) [akc. strîkatură] (i. ž.) — pokvarenjak, pokvarenština ◊ draku va șći unđe s-a gasît ku vro strîkatură, șî s-a dus ku ĭel în lumĭa albă — đavo će znati gde je našla nekog pokvarenjaka, i otišla s njim u beli svet ♦ var. strîkaśuńe [Por.] ∞ strîka | [Vidi] | |
4392 | strîns | strâns | стегнут | strîns (strînsă) (mn. strînș, strînsă) [akc. strîns] (prid.) — 1. (tehn.) stegnut, pritegnut, zategnut ◊ ļigatura la sak n-a fuost strînsă bińe, șî saku s-a đizļegat șî s-a varsat — povez na džaku nije bio dobro zategnut, pa se džak odvezao i rasuo ◊ a mînat ruata ku lanțu strîns, șî lanțu a pokńit — vozio je bicikl sa stegnutim lancem, i lanac je pukao 2. (fig.) cicija, tvrdica ◊ au bań kî sînt strînș, zgîrśiț — imaju pare jer su tvrdice, cicije [Por.] ∞ strinźa | [Vidi] | |
4962 | stuomnă | stamnă | ћуп | stuomnă (mn. stuomńe) [akc. stuomnă] (i. ž.) — ćup ◊ stuomna ĭe măĭ mare vas đi pomînt kare l-a avut rumîńi în kășîļi luor — ćup je najveći glineni sud koji su imali Vlasi u svojim kućama ◊ stuomńe a fakut olari, șî ļ-a vindut pi la bîlśurĭ — ćupove su izrađivali grnčari, i prodavali po vašarima ◊ în stuomnă s-a țînut mulće kare-śe, đi la krîstavĭeț akri đi ĭarnă, pănă la untură — u ćupu se držalo mnogo koje-šta, od kiselih krastavaca za zimu, do masti ♦ var. stomnă [Por.] | [Vidi] | |
3400 | sudom | sudom | потоп | sudom (mn. suduame) [akc. sudom] (i. s.) — potop, teška provala oblaka ◊ kînd pluaĭe atîta dă mult șî dă grĭeu, dă lumĭa sa înfrikošaḑă kă s-a dășkis śerĭu șî sa aproapiĭe kapu vakuluĭ, atunś sa spuńe kă ĭe aĭa suduom — kada pada kiša tako mnogo i jako, da ljude uhvati panika kako se nebo otvorilo i da se bliži smak sveta, onda se kaže da je to potop [Mlava] ♦ dij. var. suduom [Por.] ∞ pluaĭe | [Vidi] | |
4527 | suduom | sodom | пролом | suduom (mn. suduame) [akc. suduom] (i. s.) — 1. prolom, nagli veliki izliv kiše ◊ suduom đi pluaĭe — provala oblaka 2. klizište zemlje, oburvina ◊ dupa pluaĭe s-a rupt pomîntu pi pođină, ș-a veńit un suduom ku tuot, șî ļ-a kutrupit toblarĭu ku viće — posle kiše pokrenulo se zemljište na padini, nadošla oburvina i zatrpala tor sa stokom [Por.] ♦ dij. var. sudom [Mlava] | [Vidi] | |
5174 | sugar | sugar | сисавац | sugar (mn. sugarĭ) [akc. sugar] (i. m.) — sisavac, dojenče ◊ a vindut mńelu sugarĭ, kă l-a fatat o uaĭe apļekatuarĭe — prodali su gagnje sisavče, jer ga je ojagnjila ovca nedoilja ♦ var. sugarĭ [Por.] ∞ suźa | [Vidi] | |
4607 | sugițat | sughițat | штуцање | sugițat (mn. sugițaturĭ) [akc. sugițat] (i. s.) — (med.) štucanje ◊ kînd iĭ s-a-mparut k-o să-ĭ șća ińima đ-atîta sugițat, s-a dus ĭuta la duoltur — kad mu se učinilo da će mu stati srce od tolikog štucanja, otišao je brzo kod lekara ♦ var. sugițît [Por.] ∞ sugița | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4546 | sugruma | sugruma | сузити | sugruma (ĭuo sugrum, ĭel sugrumă) [akc. sugurma] (gl. p. ref.) — suziti, otanjiti ◊ s-a sugrumat pista mižluok — suzio se po sredini ♦ var. sugurma ♦ sin. îngusta, pițîguĭa [Por.] | [Vidi] | |
4547 | sugrumat | sugrumat | сужен | sugrumat (sugrumată) (mn. sugrumaț, sugrumaće) [akc. sugrumat] (prid.) — sužen, otanjen ◊ rîu nuostru đi la un luok înkoluo mĭarźe sugrumat đi tuot — naša reka od jednog mesta na dalje, teče sasvim suženo ♦ sin. îngust [Por.] ♦ dij. var. sugurmat (Jasikovo) [GPek] ∞ sugruma | [Vidi] | |
4548 | sugrumatură | sugrumătură | сужавање | sugrumatură (mn. sugrumaturĭ) [akc. sugrumatură] (i. ž.) — sužavanje ◊ a mĭers ku karu pănă la un luok, ș-a dat pista o sugrumatură kare nu ļ-a dat sî măĭ mĭargă înainće — išli su kolima do jednog mesta, i naišli na sužavanje koje im nije dalo da idu dalje ♦ var. sugurmatură [Por.] ∞ sugruma | [Vidi] | |
2743 | sukală | sucală | цевљаник | sukală (mn. sukaļe) [akc. sukală] (i. ž.) — cevljanik, sprava kojom žene suču cevi za tkanje; sukalo ◊ ku sukala sa umplă țaua đi pus în sovĭaĭkă la razbuoĭ — cevljanikom se puni cevka za čunak na razboju ♦ var. sokală [Por.] ∞ razbuoĭ | [Vidi] | |
4158 | suorb | sorb | брекиња | suorb (mn. suorbĭ) [akc. suorb] (i. m.) — (bot.) brekinja (Sorbus aria) ◊ kînd taĭ suorbu, đin ĭel mĭarźe ḑama ruoșîĭe ka sînźiļi — kad presečeš brekinju, iz nje curi tečnost crvena kao krv ◊ (mitol.) đin suorb țîgańi a fakut kuńe, ku kare ĭemreĭi a prins pi dumńeḑîu pi kruśe — od brekinje su Cigani napravili klinove kojima su Jevreji prikovali boga za krst ◊ (mitol.) đin suorb a fakut sîn-Źuorḑu suļiță ku kare a-npuns ala ś-a vrut să îngită fata lu vrun împarat — od brekinje je sveti Đorđe napravio koplje kojim je probo aždaju koja je htela da proguta kćer nekog cara [Por.] ♦ dij. var. sorb (Majdanpek) [Buf.] | [Vidi] | |
3937 | supțîre | subţire | танак | supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭel — tanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.] | [Vidi] | |
3939 | supțîrik | subţirel | танушан | supțîrik (supțîrikă) (mn. supțîriś, supțîriśe) [akc. supțîrik] (prid.) — (demin.) tanušan, tanan ◊ s-auđe o pîsarikă, ćićirikîĭe supțîrik, ka kînd ĭe puĭ ś-a kaḑut đin kuĭb — čuje se ptičica, tanušno cvrkuće, kao da je ptiče što je ispalo iz gnezda ◊ fată mikă, supțîrika — cura mala, tanana ◊ supțîrik ka părușălu — tanan kao dlačica ♦ var. supțîrĭel [Por.] ∞ supțîre | [Vidi] | |
4900 | supus | supus | подметнут | supus (supusă) (mn. supuș, supusă) [akc. supus] (prid.) — 1. (o položaju u prostoru) podmetnut, stavljen ispod ◊ a supus ńișći podvaļe supt kada ku varḑă, ș-a rîđikato kîta đi la pomînt, să nu putraḑaskă — stavio je podvale pod kacu s kupusom, i odigo je malo od zemlje, da ne istrune 2. (o položaju u društvu) potčinjen, porobljen ◊ kînd Sîrbiĭa a fuost supusă la bugarĭ, mulț n-a putut să-ĭ sufere, ș-a fuźit în duos — kad je Srbija bila porobljena od Bugara, mnogi nisu mogli da ih trpe, pa su se odmetnuli u šumu [Por.] | [Vidi] | |
4515 | surḑală | surzeală | глувило | surḑală (mn. surḑăļe) [akc. surḑală] (i. ž.) — (med.) gluvilo, gluvoća ◊ baba s-a bulnavit đi surḑală ku duoĭ ań măĭ întîń đikît muoșu, ama surḑala luĭ a fuost măĭ grĭa — baba se razbolela od gluvila dve godine pre čiče, ali je negovo gluvilo bilo mnogo teže ♦ var. surḑîĭe[Por.] ∞ surd | [Vidi] | |
2805 | surśiel | surcea | шибљика | surśiel (mn. surśieļe) [akc. surśel] (i. s.) — (bot.) šibljika, grančica ◊ ku drag ńe duśam să kuļeźem la surśieļe đi fuok la Žoĭ Marĭ — sa radošću smo odlazili da beremo šibljike za vatru na Veliki Četvrtak ♦ sin. șîbĭao, șîbiĭaļe (Rudna Glava) ◊ țîn minće kă kînta muĭeriļi un kînćik „Să kuļeźem la surśeaļe” — sećam se da su žene pevale pesmu: „Da beremo šibljike” (Tanda) ♦ var. surśel ♦ up. sfîrśiel [Por.] | [Vidi] | |
2755 | surupină | surupină | сурвина | surupină (mn. surupiń) [akc. surupină] (i. ž.) — (geog.) survina, oburvina; strmina ◊ surupina ĭe kostîș fakut đin pomînt surupat — survina je strmina nastala od oburvanog zemljišta ♦ var. surupatură ♦ sin. sutuļiĭe [Por.] ∞ surupa | [Vidi] | |
6058 | sută | sută | сто | sută (mn. suće) [akc. sută](br.) — (br.) sto, stotinu ◊ pista o sută đi stăpîń s-adunat în sat să șća-n drum la partizań, să nu li ĭa moșîĭ-ļi đi vrun kolkoz — preko stotinu domaćina okupilo se u selu da stane na put komunistima, da im ne uzmu imanje za neki kolhoz ◊ sa krĭađe kă đemult a fuost măĭ multă lume kare a trait pista o sută đi ań — veruje se da je nekad bilo više ljudi koji su živeli preko sto godina ♦ var. o sută [Por.] | [Vidi] | |
3163 | șćiră | știr | неплодна | șćiră (mn. șćirĭe) [akc. șćiră] (prid.) (samo u ž.r.) — (o rađanju) neplodna, sterilna ◊ șćiră ĭe śeva muĭerĭesk śe nu fată: muĭerĭa, vaka, skruafa au uaĭa — neplodna je neka ženka koja ne rađa: žena, krava, krmača ili ovca ◊ uaĭe șćiră — jalovica, neplodna ovca ♦ sin. stărp, starpă ♦ up. șćir [Por.] ♦ dij. var. șćirńikă (Ševica) [Zvizd] | [Vidi] | |
4306 | șkolarĭașće | școlărește | школски | șkolarĭașće [akc. șkolarĭașće] (pril.) — školski, zanatski ◊ rar skriĭe, ș-aĭa kînd skriĭe, șkriĭe șkolarĭașće, ka kînd înga sa uĭta daskîlu la ĭel kum skriĭe — retko piše, i to kad piše, piše školski, kao da ga učitelj još uvek gleda kako piše ♦ var. șkolariuluĭ, șkolarĭesk [Por.] ∞ șkuală | [Vidi] | |
4300 | șovîrnuog | șovârnog | богаљ | șovîrnuog (șovîrnuagă) (mn. șovîrnuoź, șovîrnuaźe) [akc. șovîrnuog] (prid.) — bogalj ◊ s-a žukat ku buamba ś-a ramas dupa rat, buamba a pokńit, ĭ-a rupt piśuoru șî ĭel pănă la muarće a fuost șovîrnuog — igrao se bombom koja je ostala iza rata, bomba je pukla, pokidala mu je nogu i on je sve do smrti bio bogalj ♦ var. șovîrnog ♦ sin. șkĭuop, oluog [Por.] | [Vidi] | |
3322 | șuop | nătang ? | глуп | șuop (șuapă) (mn. șuopĭ, șuape) [akc. șuop] (prid.) — (o razumu) glup, priglup; tup, koji teško shvata; tvrdoglav; šašav ◊ sa faśe șuop, sî ginđaskă lumĭa kî n-a șćut śe faśe — pravi se glup, da misle ljudi da nije znao šta radi (Rudna Glava) ◊ nu ći faśa șuop, kă će șćiu bińe — ne pravi se glup, jer te dobro znam ◊ o muĭare șuapă, đe o sută đi uorĭ să-ĭ spuń, nu măĭ ĭa la kap — glupa žena, sto puta da joj kažeš, neće shvatiti (Crnajka) ◊ șuop ĭe uom tare đe kap kare n-askultă đe ńima — „šop” je tvrdoglav čovek koji ne sluša nikoga (Tanda) [Por.] ◊ șuop ĭe uom tare đe kap — „šop” je tvrdoglav čovek (Krivelj) ◊ șuop ĭe uom pruost la kap — „šop” je priglup čovek (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. șop ◊ șop la noĭ pe sîrbĭeșťe ar fi „șașăv” — „šop” bi kod nas na srpskom značilo „šašav” (Radujevac) [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4026 | șușa | drum | пут | șușa (mn. șușele) [akc. șușa] (i. ž.) — put ◊ pănă la oraș să merğ tot pe șușa, să nu daĭ de drept pe potekă — do varoši da ideš samo putem, nemoj da ideš prečicom ♦ sin. drum, kaļe ∞ drum | [Vidi] | |
3581 | śață | ceaţă | магла | śață (mn. śețurĭ) [akc. śață] (i. ž.) — magla ◊ śața sa faśe kînd aburĭaḑă apa đen pomînt uđiluos — magla se stvara kad voda isparava iz vlažne zemlje [GPek] ♦ dij. var. śĭață ◊ atîta s-a mîńiĭat đi ĭ-a kaḑut śĭața pi uokĭ — toliko se naljutio, da mu je magla pala na oči ◊ fînka śața merĭeu sa rađikă, đi lumĭe kare mĭerg mirekuț kînd trăbe sî grabĭaskă, sa ḑîśe kî sa trag ka śața — pošto se magla sporo diže, za ljude koji idu polako kada treba da žure, kaže se da se vuku kao magla (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
5067 | śapa śuarilor | ceapa-ciorii | врањи лук | śapa śuarilor [akc. śapa śuarilor] (sint.) — (bot.) vranji luk, ptičje mleko (Ornithogalum umbellatum) ◊ śapa śuarilor ĭe fluare đi primovară kare krĭașće pi ļivĭeḑ, are buată șî fuoĭ ka śapa đin građină — vranji luk je prolećno cveće koje raste po livadama, ima glavicu i perje kao baštenski crni luk ◊ aĭ batrîń a spumîntat kopiĭi să nu manînśe śapa śuarilor kă ļi sa faśe ļimba buată — stari su plašili decu da ne jedu vranji luk jer će im se udebljati jezik ♦ dij. var. śapa śori (Tanda) ◊ śapa śori dă odată ku ĭarba — vranji luk niče u isto vreme kad i trava [Por.] ∞ śapă | [Vidi] | |
3258 | śapsă | ceapsă | чепац | śapsă (mn. śepsurĭ) [akc. śapsă] (i. ž.) — (izob.) čepac, vrsta starinske ženske kape ◊ śapsa a fuost o kaśuļiță lunguĭată șî îngustă ku un kuorn înainće, kare a purtato muĭeriļi vrodată pi kap, prinsă ku kuopśe đi pļećirĭ — čepac je bila uska i duguljasta kapica sa jednim rogom napred, koju su žene nekada nosile na glavi, prikačenu kopčama za pletenice ◊ śapsa a fuost înpistrită ku braḑ — čepac je bio ukrašen vezom ◊ înga sa țîn minće povĭeșćiļi kum žîndari sîrbĭeșć a vurait muĭeriļi kare a dus śapsă, șî pi kare a prins ku ĭa-n kap, a tunso ka pi uaĭe, șî ĭa s-a pĭerdut đin puortu nuostru — još se pamte priče kako su srpski žandari jurili žene koje su nosile čepac, i koju su hvatali sa njime na glavi, strizali bi je kao ovcu, i on se izgubio iz naše nošnje ♦ var. śĭapsă, śapță ♦ up. pļećir [Por.] | [Vidi] | |
3483 | śarkîn | cearcăn | корона | śarkîn (mn. śarkîńe) [akc. śarkîn] (i. s.) — korona, aureola, svetlosni krug oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînuĭe śerk kare sa faśe pi śerĭ pi lînga Suare, or pi lînga Lună — korona je krug koji se stvara na nebu oko Sunca ili Meseca ◊ śarkînu sa faśe șî kînd ĭe sańin, da șî kînd ĭe nuverĭală, măĭ đes sa vĭađe kînd Suariļi strabaće pin nuvirĭ — korona se javlja i kad je vedro, i kad je oblačno, najčešće se vidi kad Sunce probija kroz oblake ♦ var. śarkă ◊ śarka ĭe aratare la sîaśită — korona predskazuje sušu (Tanda) [Por.] ◊ kînd sa faśe śarkînu sa vremuĭe vrĭamĭa — kad se javlja korona menja se vreme (Jasikovo) [GPek] ∞ śerk | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4 | śas | ceas | сат, час | śas (mn. śasurĭ) (i. m.) — 1. čas, vremenska jedinica od šezdeset minuta ◊ đimult lumĭa n-avut śasurĭ, s-a purtat dupa Suare — nekad ljudi nisu imali satove, upravljali se prema Suncu ◊ a fuost đeparće, ń-a trăbuit un śas șî măĭ tare — bilo je daleko, trebalo nam je sat i nešto jače ◊ un śas șî žumataće — sat ipo 2. sat, naprava za merenje vremena ◊ śasol đi la mînă — ručni sat ◊ śasol muĭerĭesk — ženski sat ◊ śasol đin parĭaće — zidni sat ♦ var. (augm.) śastuorńik [akc. śastuorńik] ◊ đi kînd ńi s-a strîkat pîrdańiku đi śastuorńik, parke sînćem pĭerduț, kă ń-am învațat ku ĭel pi parĭaće — od kada nam se pokvario prokleti sat, kao da smo izgubljeni, jer smo se navikli sa njim na zidu 3. vreme, doba ◊ śasol rău — zao čas ◊ śasu muorțî — smrtni čas 3. (zast.) pozdravna fraza na rastanku ◊ ramîń ku śasol bun — ostaj mi u dobri čas [Por.] ♦ dij. var. čas [Kmp.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2437 | śe | ce | шта | śe (zam.) — šta ◊ śe va puća să fiĭe aĭa śe zbuară pi śierĭ, nu șću — šta li može biti to što leti nebom, ne znam ◊ śe ma kuaștîĭe să-l frîng ku bataĭa? — šta me košta da ga prebijem? ◊ đi śe? — zašto? zbog čega? ◊ la śe? — čemu? na šta? [Por.] ♦ dij. var. če [Kmp.] | [Vidi] | |
2484 | śeći | citi | читати | śeći (ĭuo śećiesk, ĭel śećiașće) [akc. śeći] (gl. p.) — čitati ◊ mis kĭuară la uokĭ, nu șću ńiś să skriu, ńiś sî śećiesk — slepa sam kod očiju, ne znam ni da pišem, ni da čitam ◊ am învațat să śećiesk la șkuală, pi sîrbĭașće: mulț ań am śećit, ama n-am înțaļies gata ńimika, kî sîrbĭașće ń-a fuost ļimbă strină — naučio sam da čitam u školi, na srpskom: dosta godina sam čitala, ali nisam razumela gotovo ništa, jer nam je srpski bio strani jezik ◊ nu puaće s-o mintă, k-ăl śećiașće ka pi karće — ne može da je laže, jer ga čita kao knjigu ♦ var. inov. ćitui, ćităi [Por.] | [Vidi] | |
5671 | śep | cep | чеп | śep (mn. śepurĭ) [akc. śep] (i. s.) — čep, zapušač ◊ śep ĭe astupuș ku kare s-a-nkid găuriļi — čep je zapušač kojim se zatvaraju rupe ◊ śep đi ļemn — drveni čep ♦ var. śiep ♦ sin. duop, astupuș [Por.] | [Vidi] | |
4162 | śerĭeș | cireș | трешња (дрво) | śerĭeș (mn. śerĭeș) [akc. śerĭeș] (i. m.) — (bot.) trešnja, drvo (Prunus avium) ◊ śerĭeș ĭe puom kare faśe śerĭașă, puame ruoșîĭe șî dulś ka mńarĭa — trešnja je voćka koja daje trešnje, plodove crvene i slatke ko med ◊ đin kuažă đi śerĭeș s-a fakut vapaĭț đi viđerat — od trešnjine kore pravila luč za osvetljenje ♦ var. śereș, śerieș ♦ up. śerĭașă [Por.] | [Vidi] | |
3484 | śerka | încerka | покушати | śerka (ĭuo śerk, ĭel śarkă) [akc. śerka] (gl.) — pokušati, probati ◊ a śerkat sî rađiśe sîngur, ș-a vaḑut kă nu puaće — pokušao je da podigne sam, i video je da ne može ◊ ĭuo śerk ku mare kin să ma las đi bĭare, da ĭel ma mînă ku sîla sî bĭeu — ja pokušavam s velikom mukom da ostavim piće, a on me tera na silu da pijem ◊ numa śarkă să daĭ în mińe, dakă kućeḑ — samo probaj da me udariš, ako smeš ◊ đi o sută đi uorĭ să śarkă, nu skapă đi mińe — sto puta da pokuša, neće uteći od mene ◊ śarkî-ma, pî vĭeḑ sîngur o sînt bună — probaj me, pa vidi sam da li sam dobra ◊ am śerkat, șî m-am lasat, nu mis kadîr đ-ala lukru — probao sam i batalio, nisam sposoban za taj posao ♦ var. înśerka [Por.] | [Vidi] | |
2603 | śeva | ceva | нешто | śeva [akc. śeva] (zam.) — nešto ◊ a măĭ ramas śeva puțîn pănă la urmă — ostalo je još nešto malo do kraja ◊ așa śeva — tako nešto ◊ așćată să-ĭ kadă śeva đin śierĭ — čeka da mu nešto padne s neba ♦ var. śuava [Por.] ♦ dij. var. śevra (Kobilje) [Stig] | [Vidi] | |
3084 | śiarńe | cerne | просејати | śiarńe (ĭuo śiern, ĭel śiarńe) [akc. śiarńe] (gl. p. ref.) — prosejati, prosejavati ◊ sa ḑîśe kî sa śiarńe kînd śeva marunt ka pulburu petrĭeś pin sîtă, or pin śur — kaže se da se prosejava kada nešto sitno kao prah proteraš kroz sito, ili rešeto ◊ măĭ đies sa śiarńe fańina șĭ pĭesîku — najčešće se prosejava brašno i pesak ♦ var. śarńe, śierńe [Por.] | [Vidi] | |
2910 | śiguod | orice | штогод | śiguod [akc. śiguod] (pril.) — štogod, štagod, bilo šta ◊ fak kum am ginđit, pă să fiĭe śiguod va fi — uradiću kako sam naumio, pa nek bude štagod bude ♦ var. śeguod, śigud [Por.] ∞ guod | [Vidi] | |
6092 | śikuarĭe | cicoare | цврчак | śikuarĭe2 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (ent.) cvrčak, zrikavac ◊ śikuarĭe ĭe o guangă ka skalușu, kare vara, kînd ĭe măĭ mare zăpușală, kîntă una-ntruuna „zri-zri-zri” đi-ț tună-n kriĭir — cvrčak je insekt kao skakavac, koji leti, kada je najveća vrućina, peva neprekidno „zri-zri-zri” da ti ulazi u mozak [Por.] | [Vidi] | |
43 | śimpuoĭ | cimpoi | гајде | śimpuoĭ (mn. śimpuaĭe) [akc. śimpuoĭ] (i. m.) — (zast.) gajde; deo gajdi ♦ var. karabă [Por.] ♦ dij. var. čumpuoĭ [Kmp.] | [Vidi] | |
2065 | śinś | cinci | пет | śinś (br.) — pet ◊ śinś kîăș are kotunu nuostru — pet kuća ima naš zaselak ◊ đi śinś uorĭ ț-am vorbit, ama tu nu-nțaļeź ńimika — pet puta sam ti govorio, ali ti ništa ne razumeš ◊ ćinîră, are numa śinsprîaśe ań — mlada je, ima samo petnaest godina ◊ număru kîășî ĭe śinḑăś șî śinś — kućni broj je pedeset i pet ◊ turśi ń-a țînut śinsuće đi ań — Turci su nas držali petsto godina [Por.] ♦ dij. var. činč (Vajuga) [Dun.] | [Vidi] | |
73 | śińe | cine | неко | śińe [akc. śińe] (zam.) — neko, ko, koji ◊ uĭtă, śińe ĭasă đin padure? — gle, neko izlazi iz šume? (ili: gledaj, ko to izlazi iz šume? ) ♦ sin. kare? — ko? koji? ♦ var. śińiva, śińeva ◊ fug, kă vińe śińeva — bežim, jer neko dolazi ♦ up. vereśińe [Por.] | [Vidi] | |
4098 | śińiva | cineva | неко | śińiva [akc. śińiva] (zam.) — neko ◊ dakă nu va șći ĭel, va șći śińiva altu — ako on ne bude znao, znaće neko drugi ◊ așćată să trĭakă śińiva pi drum — čeka da neko prođe putem ♦ / < śińe + va ♦ var. śińeva [Por.] ∞ śińe | [Vidi] | |
3773 | śokiță | ciochiţă ? | брдашце | śokiță (mn. śokiț) [akc. śokiță] (i. ž.) — (demin.) (geog.) brdašce ◊ đarîndu luok poļažńik kît vĭeḑ ku uoki, niś unđe ńiś o śokiță sî sa vadă — svud ravnica dokle pogled seže, nigde ni brdašce da se vidi ♦ var. śokaļeće [Por.] ∞ śuakă | [Vidi] | |
1541 | śorobară | ciorcobară | сврака | śorobară (mn. śorobărĭ) [akc. śorobară] (i. ž.) — (ornit.) svraka (Pica pica) ◊ śorobara a mînkat uavăļi lu mĭerlă dîn kuĭb — svraka je pojela kosu jaja iz gnezda [Hom.] ♦ dij. var. koțofană [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4977 | śovańe | ciuvan | оклоп | śovańe (mn. śovań) [akc. śovańe] (i. ž.) — (anat.) oklop, ljuštura ◊ un fĭeļ đi bruoșć are śovańe đi uos, ș-așa bruoșć sa kĭamă bruoșć ku śovańe — jedna vrsta žaba ima koštani oklop, i takve žabe zovu se kornjače [Por.] ♦ dij. var. śuvan (Sige) [Hom.] ♦ dij. var. śovan (Osnić) [Crn.] ♦ dij. var. śovań [GPek] ∞ bruaskă | [Vidi] | |
2610 | śuava | ceva | нешто | śuava [akc. śuava] (zam.) — nešto ◊ sa puvestîașće śuava șî bun đi ĭel, nu numa rîău — priča se i nešto dobro o njemu, ne samo loše ♦ var. śeva [Por.] ♦ dij. var. śua [Buf.] ∞ śeva | [Vidi] | |
3479 | śukîrći | ciocîrti | сецкати | śukîrći (ĭuo śukîrćiesk, ĭel śukîrćiașće) [akc. śukîrći] (gl. p. ref.) — (o sečivu) seckati, deljati; kratiti ili obrađivati grubim seckanjem ◊ śukîrćiașće sa ḑîśe kînd vrunu ku kuțîtu nu taĭe đirĭept, or đi tuot, numa taĭe kîćikîta, șî strîmb — secka se kaže kad neko nožem ne seče pravo, ili skroz, nego secka pomalo, i nakrivo ◊ parinćiļi śukîrćiașće ļemnu đi ćiĭ uskat kî vrĭa să fakă o papușă ka žukariĭe đi fata mikă — roditelj delje drvo od suve lipe jer hoće da napravi lutku kao igračku za malu devojčicu ♦ var. śokîrći ♦ sin. taĭa [Por.] | [Vidi] | |
3480 | śukîrćit | ciocîrtit | исецкан | śukîrćit (śukîrćită) (mn. śukîrćiț, śukîrćiće) [akc. śukîrćit] (prid.) — iseckan, izreckan, loše sečivom obrađen; isfronclan ◊ ĭ-am plaćit să-m raćaḑă puomi frumos, da ĭel numa î-a śukîrćit, șî đ-aĭa nu îa-m plaćit ńimika — platio sam mu da mi voćke lepo obreže, a on ih je samo isfronclao, i zato mu nisam platio ništa ♦ var. śokîrćit [Por.] ∞ śukîrći | [Vidi] | |
3734 | śulau | ciulă | чулав | śulau (śulauă) (mn. śulavĭ, śulave) [akc. śulau] (prid.) — (med.) čulav, bez uha ◊ śulau ĭe uom or žuavină fara urĭake, or ku urĭekĭ miś — čulav je čovek ili žvitonja bez ušiju, ili sa malim ušima ♦ var. śuļau [Por.] ∞ śuļi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3824 | śumalkă | cimilitură | загонетка | śumalkă (mn. śumĭelś) [akc. śumalkă] (i. ž.) — (zast.) čumalka, reč kojom je počinjalo svako zagonetanje ◊ măĭ mare rîs la șăḑîtuorĭ a fuost kînd s-a luvat la śumĭelś — najviše smeha je na sedeljkama bilo kada su se hvatali zagonetki [GPek] ♦ dij. var. śumĭelśu (mn. śumĭelśe) ◊ nu puot sî-nțaļeg śumĭelśu-sta, da șî alće śumĭelśe grĭeu înțaļeg — ne mogu da shvatim ovu zagonetku, a i druge zagonetke teško shvatam (Neresnica) [Zvizd] ♦ sin. giśituare [Por.] ∞ giśi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3853 | śuob | ciob | саксија | śuob (mn. śoburĭ) (i. s.) — 1. saksija, zemljani sud ◊ śuob ĭe vas đe pomînt đe florĭ — saksija je zemljani sud za cveće ♦ var. śob [Crn.] ◊ are pļin đi śuoburĭ ku fluorĭ — ima puno saksija sa cvećem (Rudna Glava) [Por.] 2. kadionica ◊ kînd să pļakă đi la morminț după śe să-ngruapă uomu, śuobu să sparźe đi kruśe — kad se polazi sa groblja posle ukopa pokojnika, kadionica se razbije o krst (Osnić) [Crn.] | [Vidi] | |
3063 | śur | ciur | решето | śur (mn. śururĭ) (i. s.) — rešeto ◊ śuru la nuoĭ a fuost înainća lu sîtă, șî pin ĭel s-a śernut fańina ș-a đi kukuruḑ, ș-a đi grîu — rešeto je kod nas bilo pre sita, i kroz njega se sejalo i kukuruzno i pšenično brašno ◊ śuro-l đi bătrĭńață avut obadă fakută đin kuaža đi ćiĭ, da sîta đi pĭaļe đi śerb — starinsko rešeto imalo je obod od lipove kore, a sito od jelenske kože ♦ var. śĭur [Por.] ♦ dij. sin. sîtă ◊ la nuoĭ ĭe vuorba śur ńikunoskută, nuoĭ șî la śur ḑîśem sîtă — kod nas je reč „śur” nepoznata, mi i rešeto zovemo sitom (Isakovo) [Mor.] ♦ dij. var. čĭur [Dun.] ♦ dij. var. čurel (Gradskovo) [Tim.] | [Vidi] | |
4834 | taĭkă | taică | свекар | taĭkă (mn. tăĭk) [akc. taĭkă] (i. m.) — (srod.) svekar ◊ nuora la tata lu uomî-su, kînd vorbĭașće ku ĭel, îĭ ḑîśe taĭkă, da kînd puvestășće đi ĭel ku śińiva, poaće să-l kĭame șî suokru — snajka se ocu svoga muža obraća sa tajka, a kad priča o njemu sa nekim, može ga nazvati i svekrom ♦ var. (hip.) taĭa ♦ / (hip.) < tată ♦ up. suokru [Por.] ∞ ńam | [Vidi] | |
2311 | talaz | talaz | талас | talaz (mn. talazurĭ) [akc. talaz] (i. s.) — talas ◊ kînd ĭe vînt șî-n Dunare apa mare, baće talazu șî rupe malu ka la mărĭ — kad je vetar i u Dunavu velika voda, biju talasi i kopaju obalu kao na moru ♦ var. talas [Por.] | [Vidi] | |
3278 | talpă | talpă | табан | talpă (mn. tălpĭ) [akc. talpă] (i. ž.) — (anat.) taban, donji deo stopala ◊ kînd am fuost kopil, vara am mĭers tuot đeskulț, șî mĭ-a fuost pĭaļa pi tălpĭ gruasă șî rîpată ka kuaža đi śaruoń — kad sam bio dete, leti sam stalno išao bos, i bila mi je koža na tabanima debela i rapava kao cerova kora ◊ kopilu fuźe đi frikă đi bataĭe, đi tălpiļi iĭ sfulđiră — dete beži u strahu od batina, da mu tabani sevaju ♦ (augm.) talpuoń ♦ (demin.) talpuță, talpiță ♦ up. talpa gîșći [Por.] | [Vidi] | |
2515 | talpiță | tălpiţă | подношка | talpiță (mn. talpiț) [akc. talpiță] (i. ž.) — 1. (tehn.) podnoška, papučica na razboju kojom se podižu niti ◊ talpița ĭe o blanuță supt razbuoĭ, ļegată đi fuśel la iță, pi kare țîsatuarĭa kalkă kînd skimbă ițîļi — podnoška je daščica ispod razboja, vezana za nitnjaču, na koju tkalja nagazi kada menja niti 2. (anat.) (demin.) tabančić ◊ talpiță ĭe talpă mikă, ka la kopil — tabančić je mali taban, kao kod deteta ♦ var. talpuță ♦ / (demin.) < talpă ♦ up. razbuoĭ [Por.] ∞ talpă | [Vidi] | |
6235 | tamîńe | tămâie | тамјан | tamîńe (i. ž.) — (rel.) tamjan ◊ tamîńa ĭe mirosală smolauă ku kare sa tamîńe — tamjan je mirisna smola kojom se kadi ◊ tamîńa, kînd sa aprinđe, dă miruos frumuos — tamjan, kad se upali, daje lep miris ◊ miruosu đi tamîńe ĭe tare pi vuoĭe la dumńeḑîĭ șî la-ĭ muorț — miris tamjana jako vole bogovi i pokojnici ♦ var. tamîĭe (istočni deo Poreča) [Por.] | [Vidi] | |
6243 | tamîńerĭ | tămâier | кадионица | tîmîńerĭ (mn. tîmîńere) [akc. tîmîńerĭ] (i. s.) — kadionica ◊ ku tîmîńerĭu muĭeriļi tîmîńesk tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadionicom žene kade sve što je vezano za mrtve ◊ tamîńerĭu đi bîtrîńață a fuost în krîmput đi kîramidă spartă — starinska kadionica bila je komad razbijene ćeramide ◊ în tamîńerĭ sa pun duoĭ-triĭ karbuń aprinș, da pi iĭ un buob đi tamîńe — u kadionicu se stave dva-tri upaljena ugarka, a na njih jedno zrno tamjana ♦ var. tîmîĭerĭ [Por.] ∞ tamîńe | [Vidi] | |
19 | taśuńe | tăciune | угарак | taśuńe1 (mn. taśuń) [akc. taśuńe] (i. m.) — ugarak, ostatak sagorelog drveta ◊ ku taśuńu muoșu aprinđe lula — ugarkom čiča pali lulu [Por.] ♦ dij. var. tăčuńe [Kmp.] ♦ sin. karbuńe [Por.] ∞ fuok | [Vidi] | |
2151 | taśuńe | taciune | пламењача | taśuńe2 (mn. taśuń) [akc. taśuńe] (i. m.) — (bot.) plamenjača, biljna bolest (puccinia graminus) ◊ taśuńiļi ĭe buala grîuluĭ — plamenjača je žitna bolest [Por.] dij. var. tăčuńe [Kmp.] ♦ dij. sin. bastră [Hom.] | [Vidi] | |
33 | tăčuńe | tăciune | пламењача | tăčuńe (mn. tăčuń) [akc. tăčuńe] (i. m.) — plamenjača, biljna bolest koja najčešće napada žito (puccinia graminus) ◊ ano-sta grîu ĭeste pļin đe tăčuńe — ove godine žito je puno plamenjače [Kmp.] ♦ dij. var. taśuńe, [Por.] ♦ dij. var. bastră [Hom.] | [Vidi] | |
2112 | tămîńuară | tămâioară | виола | tămîńuară (mn. tămîńuare) [akc. tămîńuară] (i. ž.) — (bot.) viola, vrsta ljubičice (Viola) ◊ tămîńuară dă pi ļivađe, pi padure nu sa află; are numa o fluare albă, or ka iļiļaku, întuarsă ka kîrļigu ku vîru-n žuos — viola raste na livadi, u šumi je nema; ima samo jedan cvet bele boje, ili boje jorgovana, iskrivljen sa vrhom na dole ◊ tămîńuară măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi în priomovara — viola najlepše miriše od svih prolećnih cvetova ◊ tămîńuară babiļi ku drag o dau đi pomană, șî kĭamă pi aĭ muorț „să vină la primovară, pi miruos đi tămîńuară” — babe je rado namenjuju pokojnicima, pozivajući ih „da dođu u proleće, po mirisu violinom” ♦ var. tîmîńuară, tămîĭuară [Por.] ∞ viorĭauă | [Vidi] | |
6236 | tîmîńa | tămâia | кадити | tîmîńa (ĭuo tamîń, ĭel tamîńe) (gl. p. ref.) — (rel.) kaditi ◊ sa tamîńe tuot śi ĭe ļegat đ-aĭ muorț — kadi se sve što je vezano za mrtve ◊ la pomană sa tamîńe înapuoĭ: đi la đirĭapta la stînga, sî sa-nuarkă ăĭ muorț đi pi lumĭa-ĭa — na daći se kadi unazad: s desna ulevo, da se pokonici vrate sa onog sveta ◊ la prazńik sa tamîńe înainće: đi la stînga la đirĭapta, si đa tuot viu înainće — na slavi kadi se unapred: s leva na desno, da sve živo krene u napredak ♦ var. tîmîĭa [Por.] ∞ tamîńe | [Vidi] | |
590 | tîmplă | tâmplă | слепоочница | tîmplă (mn. tîmpļe) [akc. tîmplă] (i. ž.) — slepoočnica, područje glave iznad obraza, između oka i uha ◊ tîmplă ĭe mîĭ muaļe uos la kap — slepoočnica je najmekša kost na glavi ◊ kînd ći duarĭe kapu, frĭakă tîmpļiļi ku bauță đin apă — kad te boli glava, masiraj slepoočnice belucima iz vode [Crn.] ♦ var. uokĭol mourt — (dosl.) mrtvo oko (Rudna Glava) [Por.] ♦ var. uokĭu al uorb — (dosl.) slepo oko (Ranovac) [Mlava] | [Vidi] | |
495 | tobașîarĭ | toboșar | добошар | tobașîarĭ (mn. tobașîărĭ) [akc. tobașîarĭ] (i. m.) — dobošar, bubnjar, bubanjdžija, onaj koji lupa bubanj ◊ Ĭanku lu Andriĭ đin Osńiśa șî Marćin đin Baśevița, a fuost anuoștri mîĭ buń tobașîarĭ — Janko Andrijev iz Osnića i Martin iz Bačevice, bili su naši najbolji bubnjari [Crn.] ♦ var. tobașîărĭ [Por.] ∞ tuobă | [Vidi] | |
5698 | tofloguos | toflogos | шљампав | tofloguos (tofloguosă) (mn. tofloguoș, tofloguasă) [akc. tofloguos] (prid.) — šljampav ◊ tofloguasă ĭe insă kare are vro zmintă ku piśuariļi: or ĭe flokuasă, or puartă înkîlțamînt ku vrun număr-doă măĭ mare, or mĭarźe ka rața — šljampava je osoba koja ima neke smetnje sa nogama: ili je dlakava, ili nosi obuću za broj-dva veću, ili se gega kao plovka ♦ var. toflogan [Por.] ∞ tuofļa | [Vidi] | |
5547 | tolśerĭ | tolcer | левак | tolśerĭ (mn.) [akc. tolśerĭ] (i. m.) — levak ◊ tolśerĭu ĭe fakut ka klopîtu, larg la gură, da đi žuos are cauă îngustă kare sa bagă-n vas — levak je napravljen kao zvono, širok na gornjem kraju, a na donjem ima usku cev koja se nabija u sud ◊ ku tolśerĭ sa tośașće bĭeutura đin vas în vas ku gîtu îngust — levkom se pretače tečnost iz suda u sud sa uskim grlom ♦ sin. pîlńiĭe, finkă (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. turćel (Brodica) [Rom.] ♦ dij. sin. storśaļ (Vuković) [Bran.] | [Vidi] | |
3958 | tontalău | tontălâu | будалетина | tontalău (tontalăuă) (mn. tontalăĭ, tontalăĭe) [akc. tontalău] (prid.) — (augm.) budaletina, gluperda ◊ nuĭe prostavĭelă kum să fiĭe, numa un tontalău întrĭeg — nije prostak ko što biva, nego jedna celcata budaletina ♦ var. tontaļiaće [Por.] ∞ tuont | [Vidi] | |
3547 | tot | tot | све | tot1 (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosa ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednost ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.] | [Vidi] | |
5402 | tot nat | tot natul | свако | tot nat [akc. tot nat] (sint.) — svako ◊ tot nat kată trĭaba luĭ — svako gleda svoja posla ◊ pazîaće, să nu fiĭ bun ku tot nat, kă nu șćiĭ kare kum ĭe — pazi se, nemoj biti dobar sa svakim, jer ne znaš ko je kakav ♦ var. tot natu [Por.] ∞ tuot | [Vidi] | |
5401 | totđeuna | totdeauna | увек | totđeuna [akc. totđeuna] (pril.) — (ret.) uvek, u svako doba ◊ ĭ-a kriśit kă puaće să vină lă ĭel în totđeuna — poručio je da može doći kod njega u svako doba ♦ var. tođeuna, întođeuna [Por.] ∞ tuot | [Vidi] | |
4073 | totîrlat | rotund | округао | totîrlat (totîrlată) (mn. totîrlaț, totîrlaće) [akc. totîrlat] (prid.) — (geom.) okrugao ◊ totîrlă ĭe totîrlată — krug je okrugao ◊ s-a dus la rîu sî kaće ļaspiđe totîrlată đi pĭatră s-o pună pi varḑă-n kadă — otišao je na reku da traži okruglu kamenu ploču da je stavi na kupus u kaci [Por.] ∞ totîrlă | [Vidi] | |
3549 | totodată | totodată | истовремено | totodată [akc. totodată] (pril.) — istovremeno, odjednom ◊ a pļekat totodată đi la kasă, pĭeurmă unu a tîbarît, șî s-a-ntuors înapuoĭ — pošli su istovremeno od kuće, posle se jedan umorio, i vratio nazad ♦ var. totđodată [Por.] ∞ tuot | [Vidi] | |
2593 | totuna | totuna | свеједно | totuna [akc. totuna] (pril.) — svejedno ◊ dakă plînźe șî sa ruagă, totuna o să-l las — ako plače i moli, svejedno ću ga ostaviti ♦ / tot + una ♦ var. tuotuna [Por.] ∞ tuot | [Vidi] | |
6125 | Traieraka | Trei-Ierarhi | Три Јерарха | Traieraka (mn. Traieraśi) (i. ž.) — (kal.) Tri Jerarha ◊ la Traieraka sa oltańesk śerĭeșî — na Tri Jerarha se kaleme trešnje ♦ var. Triraku (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
1554 | traĭan | troian | траг | traĭan (mn. traĭań) [akc. traĭan] (i. m.) — trag ◊ traĭanu ĭe urma kare ramîńe dupa śeva śe trĭaśe pin fîn ńikosît, or pin grîu — trajan je trag koji ostaje iza nečega što prođe kroz nekošenu travu, ili žito ◊ traĭan ĭe urma dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — trajan je trag u mekoj zemlji iza kolskih točkova ♦ sin. povuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. troĭan (Osnić) [Crn.] ◊ în Porĭeśa asta vuorbă nuĭe kunoskută; aiśa urma pin fîn or pin grîu sa kĭamă povuoĭ — u Poreču ova reč nije poznata; ovde se trag u travi ili žitu zove povoj (Rudna Glava, Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
3227 | trastă | traistă | торба | trastă (mn. trășć) [akc. trastă] (i. ž.) — 1. torba ◊ trastă țasută — tkana torba ◊ trastă ku obrăń — torba za uprtačima ◊ trastă guală — prazna torba ◊ trastă pļină — puna torba ◊ kînd sa dus la muară ku trasta pļină đi grîu, a kusuto la gură sî nu sa vĭarsă — kad se išlo u vodenicu sa torbom punom žita, opšivao joj se otvor da se ne prospe 2. (za odeću) kad je neki haljekat loše krojen, ili je prevelik ◊ kimĭașa ĭe prĭa mare, stă trastă pi kopil — košulja je prevelika, visi kao torba na detetu ♦ (demin.) trastuță ♦ (augm.) trastuoń [Por.] ♦ dij. var. traĭstă (Majdanpek) [Buf.] ♦ up. tagîrță [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3878 | trăbui | trebuie | требати | trăbui (ĭuo trĭabe, ĭel trĭabe) [akc. trăbui] (gl.) — trebati ◊ n-ar trăbui așa să lukre — ne bi trebalo tako da radi ◊ are sînataće, nu-ĭ trĭabe alta ńimika — ima zdravlje, ne treba mi drugo ništa ◊ nu ĭ-a trăbuit aĭa — nije mu to trebalo ◊ n-are bań đ-ažuns, o sî-ĭ măĭ trăbuĭe șîmăĭ — nema dovoljno para, trebaće mu još ♦ var. trebuĭa ♦ up. trĭabă [Por.] | [Vidi] | |
5848 | trăĭera | treiera | вршити | trăĭera (ĭuo trăĭer, ĭel trăĭeră) [akc. trăĭera](gl. p.) — 1. (o žitu) vršiti ◊ grîu đimult s-a trăĭerat ku kalu, pănă n-a ĭeșît mașîń đi trîĭerat — žito se dugo vršilo konjima, dok se nisu pojavile vršalice 2. (o kretanju) trčkarati okolo, ići u krug ◊ baĭatu đi kînd trăiră pi lînga koļiba fĭeći, ama iĭ nu-ĭ dă-n gînd să ĭasă la-ntîńală ku ĭel — momak otkad trčkara oko devojčine kolibe, ali njoj ne pada na pamet da izađe na sastanak s njim ♦ var. trîĭera [Por.] | [Vidi] | |
5849 | trăĭerat | treierat | вршидба | trăĭerat (mn. trăĭeraturĭ) [akc. trăĭerat](gl. p.) — 1. (o žitu) vršidba ◊ numa pin povĭeșć alu aĭ batrîń sa șćiĭe kă đimult trăĭeratu a fuost ku kalu la are — samo se kroz prile starih zna da je nekada vršidba bila sa konjem na guvnu 2. (o kretanju) vršljanje, trčkaranje u krug ◊ kînd pi vrunu n-o-l țîńe luoku, numa mĭarźe rotokol înkolo-nkoluo, sa ḑîśe kă „trăiră”, ka aĭ batrîń kare a mĭers pi lînga are kare a fuost totîrlată — kad nekog ne drži mesto, nego trčkara u krugu okolo, kaže se da „vršlja”, kao stari koji su išli oko gumna koje je bilo okruglo ♦ var. trîĭerat [Por.] ∞ trăĭera | [Vidi] | |
3143 | trăsńit | trăsnet | гром | trăsńit (mn. trăsńiće) [akc. trăsńit] (i. s.) — grom ◊ kînd sfulđiră, durîĭe șî pluaĭe, ńiśkînd uomu să nu sa pituļe supt ļemn sînguraćik în kîmp, kî ĭel măĭ tare traźe trîasńitu — kad seva, grmi i pada kiša, čovek nikad da se ne sklanja pod usamljeno drvo u polju, jer ono najjače vuče grom ♦ var. trîăsńit [Por.] ∞ trasńi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3145 | trăsńitură | trăsnitură | грмљавина | trăsńitură (mn. trăsńiturĭ) [akc. trăsńitură] (i. ž.) — grmljavina ◊ măĭ marĭ trăsńiturĭ sînt pi lînga Svići Iļiĭa, kă ĭel lukră ku trăsńićiļi — najveće grmljavine su oko Svetog Ilije, jer on upravlja gromovima ♦ var. trasńală [Por.] ∞ trasńi | [Vidi] | |
4920 | treśa | trece | пролазити | treśa (ĭuo trĭek, ĭel trĭaśe) [akc. trĭeśa] (gl. p. ref.) — prolaziti ◊ a fuźit în duos, k-a vaḑut ńiskaĭ lumĭe ńikunoskută kum trĭaśe pi lînga koļibă — pobegao je u šumu, jer je video neke nepoznate ljude kako prolaze pored kuće ◊ traĭu uomuluĭ prĭaĭut trĭaśe — čovekov život prebrzo prolazi ◊ trĭekînd pin apă adînkă, s-a udat đi tuot — prolazeći kroz duboku vodu, potpuno se ukvasio ♦ var. treśare [Por.] | [Vidi] | |
2560 | triĭme | treime | трећина | triĭme [akc. triĭme] (br.) — (ret.) trećina, treći deo nečega ◊ a tunat apukatu în kopiĭi aĭ miś, đin tuoț șkolari la șkuală a veńit numa o triĭme — zahvatio grip malu decu, od svih učenika jedva je u školu došla jedna trećina ♦ var. trime [Por.] ∞ triĭ | [Vidi] | |
2146 | trikeļiś | sărăcica | котрљан | trikeļiś (mn. trikeļiś) [akc. trikeļiś] (i. m.) — kotrljan (Eryngium campestre) ◊ trikeļiśu ĭe un fĭeļ đi skaĭaće, krĭașće pin ļivĭeḑ, șî dakă kuprinđe ļivađa, fînu nu puaće să sa kosîaskă đi ĭel, șă đin ļivađa-ĭa nuĭe ńiś o dobîndă — kotrljan je vrsta čkalja, raste po livadama, i ako osvoji livadu, seno ne može da se kosi, i od te livade nema nikakve vajde ♦ var. trîkeļiś, tîrkeļiś ♦ up. skaĭ, skaĭeće [Por.] | [Vidi] | |
5617 | trist | trist | тужан | trist (tristă) (mn. trișć, trișće) [akc. trist] (prid.) — tužan ◊ a lasato baĭatu, șî ĭa ku ḑîļiļi a fuost tristă — ostavio je momak, i ona je danima bila tužna ◊ veńiră doă muĭerĭ trișće, ku duoĭ kopiĭ trișć, sî sa vaĭće kî ļ-a perit uomu — dođoše dve tužne žene, sa dvoje tužne deca, da se žale da su im poginuli muževi ♦ var. întristat ♦ sin. magńit [Por.] | [Vidi] | |
4284 | trînćală | trânteală | обарање | trînćală (mn. trînćeļe) [akc. trînćală] (i. ž.) — obaranje; rvanje ◊ l-a kemat la trînćală întra tuoț, kreḑînd kî ĭe măĭ tare đi kît ĭel — izazvao ga je na rvanje pred svima, verujući da je jači od njega ◊ trînćală pi ĭarbă vĭarđe a fuost źukariĭa pîkurarĭska a măĭ frumuasă — rvanje na zelenoj travi bila je nalepša čobanska igra ♦ var. trînćit, trînćitură ♦ sin. luptă [Por.] ∞ trînći | [Vidi] | |
1555 | troĭańit | troienit | улегнут | troĭańit (troĭańită) (mn. troĭańiț, troĭańiće) [akc. troĭańit] (prid.) — ulegnut, udubljen (u zemlju) ◊ drumu ĭe tuot troĭańit đi ruoț đi kar — put je sav udubljen od kolskih točkova ◊ troĭanu karuluĭ: urma kare ramîńe dupa ruoț đi kar, kînd ĭe pomîntu muaļe — kolski „trojan”: trag koji ostaje iza kolskih točkova kada je zemlja meka [Crn.] ♦ dij. var. traĭańit [GPek] | [Vidi] | |
5442 | tufarĭ | tufar | жбуње | tufarĭ (mn. tufare) [akc. tufarĭ] (i. zb.) — (bot.) žbunje ◊ tufarĭ ĭe luok pļin đi tufe — žbunje je mesto puno žbunova ♦ var. tufariș [Por.] ∞ tufă | [Vidi] | |
5443 | tufiș | tufiș | жбуниште | tufiș (mn. tufișurĭ) [akc. tufiș] (i. s.) — (bot.) žbunište ◊ ĭepuru a skapat đi kopuoĭ kînd s-a bagat într-un tufiș — zece je utekao kerovima kad je ušao u jedno žbunište ♦ var. tufariș [Por.] ∞ tufă | [Vidi] | |
5445 | tufuos | tufos | жбунаст | tufuos (tufuasă) (mn. tufuoș, tufuasă) [akc. tufuos] (prid.) — žbunast ◊ tufuasă ĭe aĭa buĭađe kare ĭe mikă da are krĭenź ka tufa — žbunasta je ona biljka koja je niska a ima granje kao žbun ♦ var. tufăruos [Por.] ∞ tufă | [Vidi] | |
5042 | tuglă | teglă | цигла | tuglă (mn. tugļe) [akc. tuglă] (i. ž.) — cigla ◊ parśel đi pomînt plumađit în patru muke, ku kare sa zîđăsk kășîļi — četvrtast komad presovane zemlje, kojim se zidaju kuće ◊ kăș đi tugļe a-nśeput la noĭ sî sa zîđaskă tumu dupa ratu ku mńamțî — kuće od cigala počele su kod nas da se zidaju tek posle rata sa Nemcima ◊ tuglă kuaptă — pečena cigla ♦ var. țîglă [Por.] | [Vidi] | |
3947 | tuma | tuma | чак | tuma [akc. tuma] (pril.) — čak; tek ◊ s-a suit sîngur tuma la vîru śuośi — popeo se sam čak na vrh brda ◊ a pĭerdut vaśiļi, șî ļ-a gasît tuma a triĭ-ļa ḑî — izgubio je krave, i našao ih je tek trećeg dana ♦ var. tumu, tumće, tumiće [Por.] | [Vidi] | |
2265 | tuman | tuman | таман | tuman [akc. tuman] (pril.) — (srb.) taman, baš ◊ tuman ĭuo șaḑuĭ sî śin, ĭel ažunsă — taman sam ja seo da večeram, on stiže ◊ nu-ĭ dau să fiĭe kum vrĭa ĭel, pî tuman să fiĭe nu șću śe — ne dam mu da bude kako on hoće, pa taman da bude ne znam šta ♦ var. taman [Por.] | [Vidi] | |
494 | tuobă | tobă | бубањ | tuobă (mn. tuobĭ) [akc. tuobă] (i. ž.) — (muz.) doboš, bubanj ◊ tuobă mikă — mali bubanj ◊ tuobă đi fĭer — metalni bubanj ◊ tuobă ku san — bubanj sa činelom [Crn.] ♦ dij. var. tobă [Kmp.] | [Vidi] | |
3867 | tuont | tont | глуп | tuont (tuantă) (mn. tuonț, tuanće) [akc. tuont] (prid.) — glup, priprost, tup ◊ a fuost tuont la mumî-sa șî tare đi kap la tatî-su, șî đ-aĭa nu ĭ-a mĭers șkuala — bio je glup na majku i tvrdoglav na oca, i zato mu nije išla škola ◊ (u izr.) tuanto! — glupačo! ♦ (augm.) tontalău — gluperda ◊ (u izr.) ĭel ĭe un tontalău ku tuot — on je jedna potpuna budala (= velika budala) [Por.] ♦ dij. var. tontoakă (Šipikovo) [Tim.] | [Vidi] | |
2070 | turturĭauă | turturea | грлица | turturĭauă (mn. turturĭaļe) [akc. turturĭauă] (i. ž.) — (ornit.) grlica, divlja (Streptopelia turtur) ◊ turturĭauă pi rumîńașće sa kĭamă așa, kă kîntă numa într-un fĭeļ: „turrr-turrr” — grlica se na vlaškom zove „turturjaua” zato što peva samo na jedan način: „turr-turr” ♦ var. turturikă [Por.] | [Vidi] | |
2169 | turuĭag | tulug | тулај | turuĭag (mn. turuĭaź) [akc. turuĭag] (i. m.) — (bot.) 1. tulaj, tuluz, šarovina, kukuruzovina, kukuruzna stabljika ◊ a rođit kukuruḑu, turuĭagu-iĭ măĭ nalt đi kît uomu — kukuruz je rodio, tulaj mu je višlji od čoveka (Tanda) 2. stabljika drvenaste biljke ◊ tuata buĭađa ļiemnuasă are turuĭag: aĭa ĭe ļiemnu a iĭ fara frunḑă, fara vîr șî fara krĭenguță — svaka drvenasta biljka ima tulaj: to je njeno stablo bez lišća, bez vrha i bez grančica (Rudna Glava) ♦ dij. var. tululoĭ (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukuruḑ | [Vidi] | |
4459 | turuĭag | torofină | шаровина | turuĭag (mn. turuĭaźe) [akc. turuĭag] (i. s.) — (bot.) šarovina, kukuruzovina ◊ turuĭag ĭe tuļan đi kukuruḑ guol, făr đi fuoĭ șă druź — šarovina je ogoljeno stablo kukuruza, bez lišća i klipova ◊ a batut pĭatra, ș-a ramas pi luok numa turuĭaźe guaļe — tukao je grad, i na njivi su ostale samo gole šarovine ♦ up. tuļan [Por.] ♦ dij. var. tululoĭ (Šipikovo) [Tim.] ∞ kukuruḑ | [Vidi] | |
2893 | tutuk | tutuc | трупац | tutuk1 (mn. tutuś) [akc. tutuk] (i. m.) — (bot.) trupac, odsečeni deo stabla ◊ am trînćit ļamńe, ļ-am taĭat tutuśe, da tutuśi am skuos ku buoĭ đin ogaș la drum — obarao sam stabla, sekao sam ih u trupce, a trupce sam volovima izvlačio iz potoka na put [Por.] ♦ dij. var. ćućuk (Urovica) [Pad.] | [Vidi] | |
64 | ťindă | tindă | трем | ťindă (mn. ťinďe) [akc. ťindă] (i. ž.) — trem, nadstrešnica [Kmp.] ♦ dij. var. ćindă ◊ la muoș măĭ mult iĭ drag sî șadă-n ćindă — čiča najviše voli da sedi na tremu [Por.] | [Vidi] | |
132 | uără | horă | коло | uără (mn. uărĭ) [akc. uără] (i. ž.) — 1. kolo, vrsta narodne igre u otvorenom krugu ◊ puartă uără dupa uără, da nu șćiĭe sî žuaśe kalumĭa — vodi kolo za kolom, a ne zna dobro da igra 2. veselje sa igrankom, kome mogu da prisustvuju svi ◊ nuĭe ńima la kasă, s-a dus tuoț în sat la uără — nema nikog kod kuće, svi su otišli u selo na igranku ♦ sin. danț [Por.] ♦ dij. var. uoră (mn. uorĭ) [Kmp.] | [Vidi] | |
3285 | ukaș | rocoș | прек | ukaș (ukașă) (mn. ukaș, ukașă) [akc. ukaș] (prid.) — prek, drzak, naprasit ◊ la uom ukaș nu-ĭ dășkiḑ uoki, să provadă, puoț numa să-ĭ daĭ ku buata întra kuarńe — prekom čoveku ne možeš da otvoriš oči, da uvidi, možeš samo da ga mlatneš močugom posred rogova [Mlava] ♦ dij. var. pîrgau (Rudna Glava) [Por.] | [Vidi] | |
5365 | umbla | umbla | кретати се | umbla (ĭuo umblu, ĭel umblă) [akc. umbla] (gl.) — kretati se, ići ◊ kînd ĭerĭa baĭat, umbla đin sat în sat dupa fĭaće — kad beš momak, iđaše iz sela u selo u potrazi za devojkama ◊ đemult, n-a putut lumĭa să umbļe đin sat în sat fara pasuș — nekad ljudi nisu mogli da idu iz sela u selo bez pasoša ♦ var. îmbla, înbla [Por.] | [Vidi] | |
5910 | umblatuorĭ | umblator | покретан | umblatuorĭ (umblatuare) (mn. umblatuorĭ, umblatuare) [akc. umblatuorĭ] (prid.) — pokretan ◊ pĭatra đi muară a đi sus ĭe umblatuare, da a đi žuos nu — gornji vodenični kamen je pokretan, a donji nije ♦ var. înblatuorĭ [Por.] ∞ umbla | [Vidi] | |
22 | umbrĭel | umbrelă | кишобран | umbrĭel (mn. umbrĭelurĭ) [akc. umbrĭel] (i. m.) — kišobran, suncobran ◊ umbrĭelu ĭe lukru domńesk, aĭ nuoștri aĭ batrîń n-așćut đi ĭel — kišobran je gospodska stvar, naši stari za njega nisu znali [Por.] ♦ var. umbrarĭ (Slatina, Bor) [Crn.] ♦ dij. sin. parazol [Buf.] ♦ dij. sin. čedîr [Tim.] ∞ umbră | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5966 | umplut | umplut | напуњен | umplut (umplută) (mn. umpluț, umpluće) [akc. umplut] (prid.) — napunjen, ispunjen ◊ a țînut pușka umplută atîrnată-n kuń, să-ĭ fiĭe întođeuna îndamînă — držao je napunjenu pušku okačeno o klin, da mu uvek bude pri ruci ♦ var. împlut [Por.] ∞ pļin | [Vidi] | |
5965 | umpļe | umple | напунинти | umpļe (ĭuo umplu, ĭel umpļe) [akc. umpļe] (gl. p. ref.) — (o materiji) napunuti ◊ uomu împļińașće ańi da umplă kada ku varḑă or vadra ku apă — čovek navršava godine, a puni kacu s kupusom, ili vedro sa vodom ♦ var. împļe [Por.] ∞ pļin | [Vidi] | |
3195 | unđe | unde | где | unđe [akc. unđe] (pril.) — 1. gde ◊ unđe a fuost pănă akuma, ńima nu șćiĭe — gde je bio do sada, niko ne zna ◊ unđe puaće să audă, kînd ĭe surd? — gde može da čuje, kad je gluv? 2. odakle, otkuda ◊ đi unđe veńiră nuviri-șća aĭ ńegri, kî fu sańin pănă đinuarļa? — odakle dođoše ovi crni oblaci, kad beše vedro do malopre? ◊ đi unđe ĭeș kopiļe, đin śe sat? — odakle si dečko, iz kog sela? ◊ a veńit ńiś đi unđe — došao niotkuda 3. dokle ◊ aratat la marturĭ đi unđe pănă unđe ĭe moșîĭa luĭ — pokazao je svedocima odakle dokle je njegovo imanje 3. kuda ◊ numa draku șćiĭe unđe mĭarźe asta povastă, baș nuĭe bun ńiśkum — samo đavo zna kuda vodi ova priča, baš nije dobro nikako ♦ var. unđi ◊ unđi ĭe akuma, să-ĭ arăt ĭuo — gde je sada, da mu ja pokažem [Por.] ♦ dij. var. uńe (Vajuga) [Dun.] | [Vidi] | |
2911 | unđiguod | oriunde | гдегод | unđiguod [akc. unđiguod] (pril.) — gdegod, bilo gde ◊ unđiguod sa va pitula, ĭuo tuot ăl gasăsk — ma gdegod se bude krio, ja ću ga svejedno naći ♦ var. unđeguod, unđigud [Por.] ∞ guod | [Vidi] | |
3270 | uom | om | човек | uom (mn. uamiń) [akc. uom] (i. m.) — 1. (prema polu) čovek, muškarac ◊ a veńit un uom al nuostru k-o muĭare ńikunoskută — došao je jedan naš čovek, sa jednom nepoznatom ženom ◊ uom înalt — visok čovek ◊ uom gras — debeljko ◊ uom uskat — mršavko 2. suprug, muž ◊ a fuźit đi la uom — pobegla od muža ◊ uomu o baće întota ḑîua — muž je bije svaki dan 3. (za karakter ili moral) čovečna osoba; ličnost ◊ sa kată măĭ întîń să fiĭe uom, pă pĭe urmă tuot alalt — prvo se traži da bude čovek, a posle sve ostalo ◊ nuĭe ńiś un uom — nije nikakav čovek ◊ mamî-mĭa a fuost uom tare rău — baba mi je bila jako loš čovek ◊ kîńe đi uom — pseto od čoveka [Por.] ♦ var. om ◊ (augm.) omoćeu — ljudina [Buf.] | [Vidi] | |
2749 | uorbi | orbi | ослепити | uorbi (ĭuo uorbĭesk, ĭel uorbĭașće) [akc. uorbi] (gl. p. ref.) — (zast.) oslepiti, gubiti vid ◊ uomu puaće să orbĭaskă, dakă sa uĭtă ku uoki guoĭ în Suare — čovek može da oslepi, ako gleda golim oko u Sunce ♦ var. orbi ♦ sin. kĭuorî [Por.] ∞ uorb | [Vidi] | |
2521 | urḑî | urzi | сновати | urḑî (ĭuo urḑîăsk, ĭel urḑîașće) [akc. urḑî] (gl. p. ref.) — snovati, navijati pređu za tkanje ◊ astîḑ înśiep a urḑî, n-o sî puot kapu rîđika đi lokru — danas počinjem snovati, neću moći glavu da dignem od posla ◊ kînd vrĭeĭ să urḑîășć, trîabe să aĭ mosuară pļińe, aļergatuare sprimită, șî gard lung đi parĭ or đi tarabă, ćistît, đi sî puoț puńa kuarda pi ĭel — kad hoćeš da snuješ, treba da imaš kalemove pune pređe, spremljeno motovilo, i dugačku i čistu ogradu, od kolja ili tarabe, da se može snovati osnova na nju ♦ var. orḑî [Por.] | [Vidi] | |
3192 | urđinatură | urdinare | пролив | urđinatură (mn. urđinaturĭ) [akc. urđinatură] (i. ž.) — (med.) proliv, dijareja ◊ a mînkat puame pîșkoviće, șî l-a lovit o urđinatură đi tuot s-a stuors — jeo je gnjilo voće, i spopao ga je takav proliv, da se sav iscedio ♦ sin. pîșku [Por.] ♦ dij. var. urđińiș [Crn.] ♦ dij. sin. kăkăuș [Mlava] ∞ urđina | [Vidi] | |
3190 | urđińiș | urdiniș | лето | urđińiș1 (mn. urđińișurĭ) [akc. urđińiș] (i. s.) — (tehn.) leto, otvor na košnici ◊ urđińiș ĭe gaura la kuoșńiță, or la sanduk, pi kare tună șî ĭasă albińiļi — leto je otvor na košnici, ili sanduku, kroz koji ulaze i izlaze pčele ♦ var. urđinatuare [Por.] | [Vidi] | |
3924 | urî | urî | омрзнути | urî (ĭuo urăsk, ĭel urîașće) [akc. urî] (gl. p. ref.) — omrznuti, namrznuti; poružneti; smučiti se ◊ puaće fi va urî-o ĭuta, ama ĭa nu sa lasă đi ĭel — možda će je omrznuti brzo, ali ona ga neće ostaviti ◊ iĭ s-a urît tuot k-o țuală sî sa dukă la visaļiĭe — smučilo joj se da sve u istoj haljini ide na veselje ◊ muĭare ćinîră, da ći nakaz a urît pista nuapće — mlada žena, a od muka poružnela preko noći ◊ sa țîńe ku baĭeț ćińirĭ, nu sa ćiame k-o urîașće uomu, ș-o dudîĭe — ljubaviše sa momcima, ne boji se da će je muž omrznuti, i oterati ♦ var. urîțî [Por.] | [Vidi] | |
2158 | urĭake | ureche | уво | urĭake (mn. urĭekĭ) [akc. urĭake] (i. ž.) — 1. (anat.) uvo, organ čula sluha kod čoveka i životinja ◊ uomu are duauă urĭekĭ — čovek ima dva uva ◊ baba ĭe surdă, n-auđe la o urĭake — baba je gluva, ne čuje na jedno uvo ◊ kînd n-am șćut sîrbĭașće la șkuală, daskîlu m-a batut șî m-a tras đi urĭekĭ — kad nisam znao srpski u školi, uičitelj me je tukao i vukao za uši ◊ gaura urĭeki — ušni kanal ◊ muoișća urĭeki, în ĭa sa puńe śerśelu — ušna resa, u nju se stavlja minđuša 2. ušice, delovi predmeta ◊ urĭakĭa akuluĭ — iglene uši ◊ vasurļi kare sînt fakuće să ļi ĭa uomu-n mină, or să ļi dukă, au urĭake: uala, șărpĭa, kuafa, kaldarĭa, kazanu — sudovi koji su pravljeni da ih čovek uzima u ruke, ili da ih nosi, imaju ušice: lonac, šerpa, kofa, bakrač, kazan 3. (bot.) predmetak u složenim imenima raznih biljaka ◊ urĭakĭa-babi, urĭakĭa-lupuluĭ, urĭakĭa-uoĭi ... — babino uvo, vučje uvo, ovčje uvo ... ♦ var. urĭakĭe [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2349 | urļet | urlăt | урлање | urļet (mn. urļeț) [akc. urļet] (i. m.) — 1. (za životinje) urlanje ◊ dămult a fost lupĭ pļină munća, ĭarna nu sa puća durmi dă urļetu luor — nekada je bilo vukova puna planina, zimi se nije moglo spavati od njihovog urlanja 2. (za grom) grmljavina ◊ s-a pus mare urļet șĭ pluaĭe — nastala je jaka grmljavina sa kišom [Mlava] ♦ dij. var. urļit [Por.] ∞ urla | [Vidi] | |
4113 | usturatură | usturătură | жарење | usturatură (mn. usturaturĭ) [akc. usturatură] (i. ž.) — žarenje, peckanje, pečenje ◊ usturatură ĭe sîmțală pi pĭaļe kînd pi uom ăl muśkă urḑîka — žarenje je osećaj na koži kad čovek ožari kopriva ♦ var. usturime [Por.] ∞ ustura | [Vidi] | |
3036 | ușńerkă | ușernică | уличарка | ușńerkă (mn. ușńerś) [akc. ușńerkă] (i. ž.) — uličarka, prostitutka ◊ a pļekat dă la parinț, ș-akuma ĭe o ușńerkă guală kare mĭarźe dă la ușă la ușă, șî sa kulkă ku fiĭe kare, kare-ĭ dă un kuodru dă pîńe — pošla je od roditelja, i sada je jedna teška uličarka koja ide od vrata do vrata, i legne sa svakim koji joj da komad hleba ♦ var. ușńikurtă [Mlava] ∞ ușńer | [Vidi] | |
3414 | valśauă | vălcea | удолина | valśauă (mn. valśiaļe) [akc. valśauă] (i. ž.) — 1. (geogr.) udolina, mala uska dolina kojom teče voda ◊ valśaua ĭe vaļe mikă, îngustă șă ku apă puțînă kurgatuare — udolina je mala dolina, uska i sa slabom tekućom vodom ♦ var. valśavă 2. (top.) ◊ Valśavă, luok așa numit în vaļa Șășki, întra Măĭdan șî Arnaglaua, în apruape đi Rîmna Rĭeka — Valčava, zvano mesto u dolini Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glave, u blizini Ravne Reke [Por.] ∞ vaļe | [Vidi] | |
2472 | vapaĭță | văpaiţă | луч | vapaĭță (mn. vapăĭțurĭ) [akc. vapaĭță] (i. ž.) — (tehn.) luč, baklja ◊ vapaĭță s-a fakut đin viță đin viĭe — luč se pravio od vinove loze (Tanda) ♦ var. vapaĭț (i. m.) (Rudna Glava) ◊ vapaĭțu s-a fakut đin kuažă đi śerĭeș, uskată șî învîluită pi un bît, kare s-a dus în mînă — luč se pravio od trešnjine kore, osušene i obavijne oko jednog štapa, koji se nosio u ruci ◊ ku vapaĭț s-a dus nuapća-n peșkariĭe pi Șașka, kînd ļ-a trăbuit pĭeșć đi prazńik — sa lučom su noćom odlazili u rubolov na Šašku, kada im je trebala riba za slavu (Rudna Glava) ♦ sin. fakļiĭe [Por.] ∞ vapaĭe | [Vidi] | |
3413 | vară | vară | лето | vară1 (mn. verĭ) [akc. vară] (i. ž.) — 1. (kal.) leto, godišnje doba ◊ vara ĭe vrĭamĭa în an întra primovară șî tuamnă — leto je godišenje doba između proleća i jeseni ◊ vara ĭe vrĭamĭa măĭ kaldă pi an — leto je najtoplije doba godine 2. (u izr.) ◊ vara-sta — ovo leto ◊ vara trĭekută — prošlog leta ◊ vară kălduruasă — toplo leto ◊ vară friguruasă — hladno leto ◊ vară ploĭuasă — kišno leto ◊ vară săśituasă — sušno leto ◊ în vară; la vară — u leto; na leto ◊ pista vară — preko leta ◊ îm mižluoku vĭeri — u sred leta ♦ supr. ĭarnă [Por.] ∞ an | [Vidi] | |
5944 | vară | vară | братаница | vară2 (mn. vĭere) [akc. vară] (i. ž.) — bratanica ◊ vara mĭa fata uĭki, đi pi mumă or đi pi tată — bratanica je ujkova ili stričeva ćerka [Por.] ∞ ńam | [Vidi] | |
3088 | varḑă | varză | купус | varḑă (mn. vĭerḑ) [akc. varḑă] (i. ž.) — (bot.) kupus (Brassica oleracea) ◊ varḑa ĭe un fĭeļ đi buĭađe, kare uomu o puńe-n građină, ș-o sapă, ș-o udă, pănă nu sa kuaśe đi mînkare — kupus je jedna vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, i okopava je i zaliva dok ne sazri za jelo ◊ varḑa are o kîpațînă mare, totîrlată, krĭeskută đin śokan, kare ĭe rîdaśina vĭerḑî, krĭașće đin pomînt șî tună adînk în îńima lu kîpațînă — kupus ima veliku okruglu glavicu, izraslu iz korena koji zalazi duboko u središte glavice ◊ luoku unđe sa puńe varḑă măĭ multă sa kĭamă vîrḑariĭe — mesto gde se sadi kupus zove se kupusište ◊ varḑa kată multă apă — kupus traži mnogo vode ◊ varḑă akră — kiseli kupus ◊ varḑă dulśe — slatki kupus ◊ rasad đi varḑă — rasad za kupus [Por.] | [Vidi] | |
3037 | vargă | vargă | трака | vargă (mn. vărź) [akc. vargă] (i. ž.) — (tehn.) 1. traka, crta, linija; pruga ◊ a luvat karbuńiļi, ș-a tras o vargă ńagră pi blană, ka un sămn unđe trăbe s-o taĭe — uzeo je ugljen, i povukao jednu crnu crtu na dasci, kao znak gde treba da je preseče ◊ pîătura înpuĭată ku vărź ruoșîĭe — ponjava ukrašena crvenim prugama 2. rub, ivica; rebro ◊ kuasa đi kosît are kuțît lung, lu kare ĭe pînḑa întarită ku o vargă îngustă, đi kovaś înkoveĭată-n sus — kosa za košenje ima dugačko sečivo, čije platno ojačano rebrom, uskim delom platna koji je kovački iskrivljeno na gore (Tanda) ♦ sin. dungă [Por.] | [Vidi] | |
5941 | varńiță | varniță | кречана | varńiță (mn. vărńiț) [akc. varńiță] (i. ž.) — krečana ◊ varńița ĭe gaură mare în pomînt la luok kostîșat, umplută pănă la vîr ku pĭatra đi var đin kare sa stîmpîră varu — krečana je velika rupa u zemlji na nagnutom terenu, puna krečnog kamena, od koga se pravi kreč [Por.] ∞ var | [Vidi] | |
3948 | varsa | vărsa | просипати | varsa (ĭuo vărs, ĭel varsă) [akc. varsa] (gl. p. ref.) — 1. prosipati ◊ kîrśagu s-a spart șî apa s-a varsat — krčag se razbio, i voda se prosula ◊ saku ku grîu n-a fuost ļegat bun, șî grîu tuot s-a varsat pi pomînt guol — džak nije bio dobro vezan, i žito se svo prosulo na golu zemlju 2. (med.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa varsă — napio se ko ćurka, i sada samo povraća ♦ sin. rîsîpi [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3950 | varsat | vărsat | просут | varsat (varsată) (mn. varsaț, varsaće) [akc. varsat] (prid.) — prosut, rasut ◊ s-a mîńiĭat ș-a luvat saśi luĭ, da kukuruḑu a ramas varsat pi pomînt, să-l manînśe puorśi — naljutio se i odneo svoje džakove, a kukuruz je ostao rasut po zemlji, da ga pojedu svinje ◊ śe va fi varsat pi masă nu șćiĭe ńima, da nu sa puaće ńiś spala — šta li je prosuto po sofri ne zna niko, a ne može se ni oprati ◊ (u izr.) varsat đi zuorĭ — svanuće ♦ sin. rîsîpit [Por.] ∞ varsa | [Vidi] | |
3951 | varsatu zuorilor | revărsatul zorilor | свануће | varsatu zuorilor (sint.) — svanuće, cik zore ◊ a drumait tuota nuapća, șî la koļibă ažuns în varsatu zuorilor — putovali su celu noći, i kući stigli u svanuće [Por.] ∞ varsa | [Vidi] | |
5945 | varuĭkă | văruică | пријатељица | varuĭkă (mn. varuĭś) [akc. varuĭkă] (i. ž.) — prijateljica ◊ nuoĭ doă sînćem đ-o samă, am krĭeskut amîndoă, ș-am ramas varuĭke buńe pănă-n ḑî đi astîḑ— nas dve smo vršnjakinje, odrasle smo zajedno i ostale smo dobre prijateljica do današnjeg dana [Por.] ∞ văr | [Vidi] | |
6063 | vatuĭ | vătui | младо јаре | vatuĭ (mn. vatuĭ) [akc. vatuĭ] (i. m.) — (zool.) mlado jare; vatuljak ◊ vatuĭ ĭe ĭed pănă la anu đi ḑîļe — vatuljak je jare do godinu dana [Por.] ♦ dij. var. fatuĭ (Rečica)[Stig] ∞ ĭed | [Vidi] | |
2134 | vărḑîșuară | verzișoară | чуваркућа | vărḑîșuară (mn. vărḑîșuorĭ) [akc. vărḑîșuară] (i. ž.) — (bot.) čuvarkuća (Sempervivum tectorum) ◊ vărḑîșuară trebuĭe să aĭbă tuota kasa, s-o țînă pi astrukamîntu ĭeĭ — čuvarkuću treba da ima svaka kući, da je drži na njenom krovu (Tanda) [Por.] ◊ vărḑîșuară ĭe ļiak đi urĭekĭ: kînd pi kopil ăl duare urĭakĭa, ĭaĭ frunḑa, o taĭ șă-ĭ stuorś lapćiļi aĭeĭ đen frunḑă în urĭake la kopil — čuvarkuća je lek za uši: kada dete zaboli uvo, uzmeș list, presečeš ga i ocediš sok iz lista detetu u uvo (Topla, kaz. Ljubiša Petrović) [Crn.] ◊ ĭa ĭe bună șî dă bubuoń la burtă: manînś dă triĭ uorĭ la ḑîvă kîć-o frunḑă viĭe înainća dă mînkare — ona je dobra i za čir u stomaku: pojedeš tri puta dnevno pre jela po jedan sirov list (Laznica, kaz. Petar Njamculović) [Hom.] ∞ varḑă | [Vidi] | |
5942 | vărui | vărui | кречити | vărui (ĭuo văruĭ, ĭel văruĭe) [akc. vărui](gl. p.) — (tehn.) krečiti ◊ sa văruĭe numa kășîļi zîđiće, kare sînt măltîrisîće — kreče se samo zidane kuće, koje su omalterisane ◊ ∞ var | [Vidi] | |
3152 | veńi | veni | доћи | veńi (ĭuo vin, ĭel vińe) [akc. veńi] (gl.) — doći 1. (za kretanje) doći, dolaziti, pristizati, ići ka govorniku ◊ akuș ńi vińe muma, ńi duśe mĭnkare — uskoro će nam doći majka, donosi nam hranu ◊ tata đemult a veńit, numa s-a kulkat kî ĭe ustańit — otac je odavno došao, ali je legao jer je umoran 2. (za odnose slaganja) slagati se, uklapati se ◊ asta nu vińe la luok, măĭ trăbe lukrat —ovo ne dolazi na mesto (=ne uklapa se), treba još da se obrađuje ◊ nu vin unu ku altu, nu sînt parĭake — ne idu jedno s drugim, nisu par 3. (fig.) a. ponašati se moralno ili nemoralno, pristojno ili nepristojno ◊ aĭa ś-a fakut iĭ duoĭ bĭeț, întra lume, nu vińe ńiśkum să fakă lumĭa krĭeskută — ono što su njih dvojica uradili pijani, pred svetom, ne ide nikako da rade odrasli ljudi b. značiti ◊ ĭ-a spus drumașu śeva, ama ĭel n-a-nțaļes kum vińe aĭa — rekao mu je putnik nešto, ali on nije razumeo šta to znači [Por.] ♦ dij. var. vińi (Majdanpek) [Buf.] (Brodica) [Rom.] | [Vidi] | |
3153 | veńit | venit | дошљак | veńit (mn. veńiț) [akc. veńit] (i. m.) — (ret.) došljak, dođoš ◊ nuĭe đin babaluk în sat, a luĭ sînt veńiț — nije od starina u selu, njegovi su došljaci ◊ Rumîńi nuoștri sînt gata tuoț veńiț đin Rumîńiĭe — naši Vlasi su gotovo svi došljaci iz Vlaške ♦ var. vinoćik [Por.] ∞ veńi | [Vidi] | |
2763 | vereśińe | vericine | нико | vereśińe [akc. vereśińe] (zam.) — niko ◊ kare vińe? vińe vereśińe — ko dolazi? ne dolazi niko ♦ var. vîraśińe, văraśińe, vărăśińe [Por.] ∞ śińe | [Vidi] | |
5420 | viđare | vedere | вид | viđare (mn. viđearĭ) [akc. viđare] (i. ž.) — 1. (anat.) vid, čulo ◊ viđarĭa uokĭuluĭ — očni vid ◊ dakă ĭe batrînă, înga are bună viđarĭe — iako je star, još uvek ima dobar vid ♦ up. uokĭ 2. (optički) videlo, svetlost ◊ tuma kînd ĭeșî đin ńegura la viđare, vaḑură kare ĭe — tek kad je izašao iz mraka na videlo, videli su ko je ◊ viđarĭa đi lumanarĭe sa dă đi pomană la-ĭ muorț, kă iĭ sînt piu lumĭa-ĭa tuot în ńagura — svetlost sveće se namenjuje pokojnicima, jer su oni na onom svetu stalno u mraku ◊ Suraiļi dă măĭ tare viđare — Sunce daje najjaču svetlost ♦ var. veđare [Por.] ∞ veđa | [Vidi] | |
5423 | viđera | vedera | осветлити | viđera (ĭuo viđer, ĭel viđare) [akc. viđera] (gl. p. ref.) — osvetliti, obasjati ◊ rumîńi aĭ batrîń a viđerat koļiba ku său — stari Vlasi su osvetljavali kolibe lojanicom ♦ var. veđera ♦ var. viđereḑă ◊ lumanarĭa slab viđerĭaḑă — sveća slabo svetli [Por.] ∞ veđa | [Vidi] | |
3154 | vinoćik | persoană care vine | дођош | vinoćik (mn. vinoćiś) [akc. vinoćik] (i. m.) — (zast.) (pej.) dođoš, došljak; naknadno doseljen ◊ rar kare sînt đin babaluk, tuoț sînt vinoćiś đin tuaće părțîļi — malo je starinaca, svi su došljaci sa raznih strana ◊ spuńa aĭ batrîń kî la vinoćiśi ļ-a ḑîs șî vinćilă, vinćiluońi — kazivahu stari da su došljake zvali i vinčilo, vinčilovići ♦ var. vinośik, veńit [Por.] ∞ veńi | [Vidi] | |
3732 | vinoćikă | persoană care vine | дошљакиња | vinoćikă (mn. vinoćiśe) [akc. vinoćikă] (i. ž.) — (zast.) došljakinja ◊ s-a-nsuart k-o vinoćikă đin alt sat — oženio se došljakinjom iz drugog sela ♦ var. vinośikă [Por.] ∞ veńi | [Vidi] | |
4832 | Visaļina | Veselina | Веселинка | Visaļina [akc. Visaļina] (i. ž.) — (antr.) Veselinka, žensko l.i. ◊ Visaļina ĭe nume muĭerĭesk, moșćeńit đi la rumîńi aĭ batrîń — Veselinka je žensko ime, nasleđeno od starih Vlaha ♦ var. inov. Visaļinka — Veselinka ♦ supr. Visaļin [Por.] ∞ vĭasîl | [Vidi] | |
1701 | viskul | viscol | мећава | viskul (mn. viskuļe) [akc. viskul] (i. s.) — mećava, vejavica ◊ s-a dus ĭarna ku vićiļi la munće, șî kînd s-a pus viskulu, ĭa-ngețat đi frig akolo — otišla je zimi sa stokom u planinu, i kada je nastala mećava, ona se tamo smrzla od hladnoće [GPek] ♦ dij. var. viskuol [akc. viskuol] (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. visk (Rudna Glava) [Por.] ∞ viskuļi | [Vidi] | |
5386 | viśe | bănui ? | ваљда | viśe [akc. viśe] (part.) — valjda, verovatno ◊ viśe așa ĭe, kînd spun tuoț kî ĭe așa — valjda je tako, kad svi kažu da je tako ◊ viśe n-a măĭ putut să sufire, đ-aĭa a lasat uomu — valjda više nije mogla da trpi, zato je napustila muža [Por.] ♦ dij. var. veśi (Slatina) [Crn.] | [Vidi] | |
3234 | vižlă | vijlă ? | ћоштере | vižlă (mn. vižļe) [akc. vižlă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) ćoštere, drvodeljsko rende za pravljenje žljebova ◊ ku vižla s-a fakut žgĭaburĭ la pođaļe, kare s-a pus pi grinḑ la puodu brnarĭețî — ćošterom su se pravili žljebovi na šindama, koje su se stavljale na tavanske grede brvnare ♦ var. viržlă (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
4291 | vîr | vârf | врх | vîr (mn. vîrurĭ) (i. s.) — vrh ◊ a fakut koļiba în vîru śuośi, să nol îńaśe fumu đi la kamin — podigao je kolibu na vrhu brda, da ga ne davi dim sa kamina ◊ askuțît ka vîru akuluĭ — oštar kao vrh igle ◊ uńi darîmă frunḑa đi la vîru ļemnuluĭ, da-ĭ înțaļeș darîmă đi la pomînt în sus — jednu krešu lisnik od vrha drveta, a pametni ljudi krešu od zemlje na gore ◊ iĭ s-a suit kopiĭi în vîru kapuluĭ — popela su joj se deca na vrh glave ♦ var. vîrf [Por.] ♦ dij. var. vîrv (Topolovnik) [Bran.] | [Vidi] | |
4259 | vîrdare | verdare | детлић | vîrdare (mn. vîrdarĭ) [akc. vîrdare] (i. ž.) — (ornit.) detlić (Picus viridis) ◊ vîrdarĭa ĭe pasîre kare mĭarźe pi ļiemn însus-înźuos șî ćokńașće ku ćiku în butuarkă katînd la vĭermĭ — detlić je ptica koja se kreće po drvetu gore-dole i kucka kljunom po deblu tražeći crve ◊ vîrdarĭa sa kuĭbĭaḑă în butuarkă — detlić se gnezdi u duplji ◊ vîrdarĭa ĭe pasîrĭe ćokńituare — detlić je ptica čukačica [Por.] ♦ dij. var. vurdare (Ranovac) [Mlava] | [Vidi] | |
3089 | vîrḑariĭe | vărzărie | купусиште | vîrḑariĭe (mn. vîrḑariĭ) [akc. vîrḑariĭe] — kupusište ◊ vîrḑariĭa ĭe luok unđe sa puńe varḑa — kupusište je mesto gde se sadi kupus ◊ fînkă varḑa kată multă apă, măĭ bun ĭe vîrḑariĭa să fiĭe apruape đi rîu, or đi vrun ogaș — pošto kupus traži mnogo vode, najbolje je da kupusište bude blizu reke, ili nekog potoka [Por.] ∞ varḑă | [Vidi] | |
3949 | vîrsatură | vărsătură | сипар | vîrsatură (mn. vîrsaturĭ) [akc. vîrsatură] (i. ž.) — 1. (geog.) sipar, odron sa stena ◊ am un luok supt kîrșe, șî în tota primovara žumataće ăl kutrupĭașće vîrsatura śe sa suduame đi pi kļanț — imam njivu ispod krša, i svakog proleća do pola je pokrije sipar koji se obrušava sa ostenjaka 2. (med.) povraćka ◊ s-a dus drakuluĭ, da vîrsatura n-a șćers đi pi pat unđ-a durmit bat muort — otišao je u majčinu, a povraćku nije obrisao sa kreveta na kome je spavao mrtav pijan ♦ sin. șîfîr [Por.] ∞ varsa | [Vidi] | |
4290 | vîrv | vârv | врх | vîrv (mn. vîrvurĭ) (i. s.) — vrh ◊ n-a tras porkoń dăstuĭ să fakă klańa păn la vîrv — nije dovukao dovoljno stogova da sadene plast do vrha [Bran.] ♦ dij. var. vîr [Por.] | [Vidi] | |
5709 | vîržîtuare | vrăjitoare | врачара | vîržîtuare (mn. vîržîtuoĭr) [akc. vîržîtuare] (i. ž.) — (mag.) vračara ◊ vîržîtuare ĭe muĭare kare șćiĭe să đeskînće — vračara je žena koja zna da baje ◊ vîržîtuare ku đeskînćiśiļi ļekuĭe lumĭa bolnauă — vračara bajalicama leči bolesne ljude ◊ (ver.) fata mare kare s-auđe kă urđină la vîržîtuorĭ, grĭeu sa marită, kî lumĭa ginđașće kă śuava nuĭe bun ku ĭa — udavača koja često obilazi vračare, teško se udaje, jer ljudi misle da s njom nije nešto u redu ♦ var. vrîžîtuare, vrăžîtuare [Por.] ∞ vražî | [Vidi] | |
1418 | vĭaspiĭe | viespe | оса | vĭaspiĭe (mn. vĭespiĭ) [akc. vĭaspiĭe] (i. ž.) — 1. (ent.) osa (vespidae) ◊ vĭaspĭa a mușkat kopilu đi mînă — osa je ujela dete za ruku 2. (fig.) vredna i okretna osoba ◊ ĭa ĭe vĭaspiĭe đi muĭarĭe, ažunźe đarîndu — ona je osa od žene, svuda stiže ♦ var. vĭespiĭe (Valakonje, Savinac) [Crn.] | [Vidi] | |
4140 | vĭer | vier | вепар | vĭer (mn. vĭerĭ) [akc. vĭer] (i. m.) — vepar ◊ vĭer ĭe puork ńiskopit, lasat đe prasîlă — vepar je neuštrojen prasac, ostavljen za priplod ♦ up. maskur [Por.] ♦ dij. var. veroćik (Jabukovac) [Pad.] ♦ dij. var. vder (Šipikovo) [Tim.] ∞ puork | [Vidi] | |
762 | vĭerme | vierme | црв | vĭerme (mn. vĭermĭ) [akc. vĭerme] (i. m.) — (helm.) crv ◊ vĭermi đin tuor sint buń đe prins la pĭașće — crvi iz stajskog đubriva dobri su za pecanje ◊ în žđerîtură a puĭat vĭermi — na odranom mestu pojavili su se crvi ♦ var. verme (mn. vermĭ) [akc. vermi] [Crn.] ♦ dij. var. vĭarme, vĭarmĭe ♦ dem. vĭermuș (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
5634 | vĭerminuos | vermănos | црвљив | vĭerminuos (vĭerminuasă) (mn. vĭerminuoș, vĭerminuasă) [akc. vĭerminuos] (prid.) — (helm.) crvljiv ◊ mĭ-a dus karńe vĭerminuasă, ș-a fuost muara s-o labîd tuată — doneo mi je crvljivo meso, pa sam morao svo da ga bacim ◊ lovitură vermanuasă, puamă vermanuasă — crvljiva rana, crvljiva voćka ♦ var. vĭermanuos [Por.] ∞ vĭerme | [Vidi] | |
759 | vlaś | vierme | власи | vlaś (mn.) [akc. vlaś] (i. m.) — (zool.) vlasi, crvi u zagađenoj rani ◊ în žđerîtură a înpuĭat vlaś — na oderotini su se pojavili crvi ◊ la taĭatura-ĭa la piśuoru vaśi ĭastă vlaś — u rani na kravljoj nozi ima crva [Crn.] ♦ dij. var. vlaș [Por.] ♦ dij. var. stradomaș [Mlava] ∞ vlaș | [Vidi] | |
4959 | voĭală | dârstă | ваљавица | voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — valjavica, valjarica; stupa ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustela [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș — na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušće (Tanda) [Por.] | [Vidi] | |
3417 | voma | voma | повраћати | voma (ĭuo voamîĭ, ĭel voamîĭe) [akc. voma] (gl. p.) — 1. (med.) (zast.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa vuamîĭe — napio se kao ćurka, i sada samo povraća ♦ inov. sin. varsa 2. (tehn.) parati, rasparati; rasuti; odmotati; razmotati ◊ kînd a gemuit, n-a strîns ața pi gĭem bińe, șî gĭemu akuma tuot s-a vomait — kad je motala klube, nije konac namotala čvrsto, pa se klube sada svo razmotalo [Por.] ∞ varsa | [Vidi] | |
6361 | vrîsńik | vârstnic | вршњак | vrîsńik (mn. vrîsńiś) (i. m.) — vršnjak ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o samă, ĭel ĭe vrîsńiku mĭeu — nas dvojica smo isto godište, on je moj vršnjak ♦ var. vîrsńik [Por.] ∞ vrîstă | [Vidi] | |
6360 | vrîstă | vârstă | годиште | vrîstă (mn. vrîșće) (i. ž.) — 1. godište, uzrast ◊ nuoĭ duoĭ sînćem đ-o vrîstă — nas dva smo isto godište 2. vrsta, fela — ar ḑîśa uomu kă sînt fluori-ļaļa o vrîstă, un fĭeļ, ama nu-s — rekao bi čovek da su ti cvetovi iste vrste, iste fele, ali nisu ♦ var. vîrstă ♦ sin. fĭeļ [Por.] | [Vidi] | |
1711 | vrunđiva | undeva | негде | vrunđiva [akc. vrunđiva] (pril.) — negde ◊ puaće fi kă akuma vrunđiva ńinźe, da vrunđiva pluaĭe — može biti da sada negde pada sneg, a negde kiša ♦ var. vrunđeva ♦ var. unđeva [Por.] ∞ unđe | [Vidi] | |
999 | vuorbă | vorbă | реч | vuorbă (mn. vuorbĭе) [akc. vuorbă] (i. ž.) — 1. reč, govor, razgovor ◊ vuorba nuastră — naša reč ◊ uom đi vuorbă — čovek od reči ◊ lasă vuorba — ostavlja poruku, poručuje ◊ trîmĭaće vuorbă — šalje poruku, poručuje ◊ ăl țîńe đi vuorbă — drži ga za /datu/ reč ◊ vuorbă ușuară — /o/laka reč, laž ◊ vuorbĭe mulće — brbljarije, koještarije, tračevi; uvrede; klevete ◊ altă vuorbă — druga priča ◊ vuorbă grĭa — teška reč, uvreda 2. sporazum, dogovor ◊ tăĭnuĭ ku ĭel đi lukru, ș-a ramas vuorbă sî ńi măĭ gasîm odată la mińe — pričao sam s njim o poslu, i ostao je dogovor da se nađemo još jednom kod mene ♦ sin. taĭnă 3. jezik, narečje ◊ altă vuorbă ĭe la mńamț, altfĭeļ vorbĭesk, nu-ĭ înțaļeź fara învațat — drugi je jezik kod Nemaca, drugačije govore, ne možeš da ih razumeš bez učenja [Por.] ♦ dij. var. vorbă [Kmp.] ∞ vorbi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4487 | vuvaĭală | vuială | брујање | vuvaĭală (mn. vuvaĭaļe, vuvaĭelurĭ) [akc. vuvaĭală] — (onom.) brujanje, hujanje ◊ kînd treśa aropļańiļi, dukîndu-să l frontu ku rușî, śerĭu ĭerĭa ńegrit da nuoĭ astupam urĭekiļi să nu surḑîm đi vuvaĭala lor — kad su prolazili aeroplani, idući na ruski front, nebo beše crno a mi pokrivasmo uši da ne ogluvimo od njihovog brujanja ♦ var. vuvait, vuvăt [Por.] ∞ vuv | [Vidi] | |
4485 | vuvă | vuvă | зврк | vuvă (mn. vuve) [akc. vuvă] (i. ž.) — zvrk, vuvalica; brujalica ◊ vuvă ĭe žukariĭa kopilarĭaskă, fakută đintr-o ruată đi ļemn ku găurĭ, pin kare ĭe trasă ața, șî kînd strînź șî slubuoḑ ața-ĭa, roćița sa-nvîrćașće șî vuvîĭe — zvrk je dečja igračka, napravljena od drvenog točkića kroz koji je provučen konac, pa kad taj konac stežeš i opuštaš, točkić se okreće i bruji ♦ var. vuvăĭtuare [Por.] ∞ vuv | [Vidi] | |
3017 | zapadă | zăpadă | снег | zapadă (mn. zapĭeḑ) [akc. zapadă] (i. ž.) — sneg ◊ ĭarna kad flotaśi đin nuvîr șă astrukă pomîntu ku zapadă albă — zimi padaju pahuljice iz oblaka i pokrivaju zemlju belim snegom ◊ đin zapadă kopiĭi fak kukoluașă — od snega deca prave grudve ◊ kînd ĭe zapada mare șî baće vîntu, sa fak namĭeț — kad je sneg veliki i duva vetar, prave se smetovi ◊ ńinźe zapada — pada sneg ◊ kopiĭi sa kară ku săĭńiļi pi zapadă — deca se sankaju na snegu ◊ pin zapadă mare s-a mĭers numa ku vîrzuabiļi — po dubokom snegu išlo se samo sa krpljama [Por.] ♦ dij. sin. ńavă [Kmp.] ♦ dij. var. ńao [Mlava] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
6212 | zaprĭală | zăpreală | затвор | zaprĭală (mn. zaprĭaļe) [akc. zaprĭală] (i. ž.) — (med.) zatvor (opstirpacija) ◊ zaprĭală ĭe buală kînd uomu nu puaće sî sa dukă pintru ĭel — zatvor je bolest kad čovek ne može da vrši nuždu ◊ đi zaprĭală nu sa bulnavĭesk numa uamińi, numa șă vićiļi — od zatvora ne oboljevaju samo ljudi, nego i stoka ◊ zaprĭala s-a ļikuit ku ḑamă đi varḑă, or ku spumă đi sapun — zatvor se lečio rasolom, ili sapunicom [Por.] ∞ zapri | [Vidi] | |
5786 | zapușală | zăpușală | врућина | zapușală (mn. zapușălurĭ) [akc. zapușală] (i. ž.) — vrućina, vrelina, zapara ◊ vara-sta ĭe prĭa mare zapușală, nu sa puaće sufla — ovog leta je prevelika vrućina, ne može se disati ♦ sin. fertuare [Por.] ∞ zapuk | [Vidi] | |
5586 | zavuoĭ | zăvoi | завој | zavuoĭ (mn. zavuaĭe) [akc. zavuoĭ] (i. s.) — (geog.) zavoj, zemljište pored reke ◊ zavuoĭ ĭe luok poļažńik în kare rîu faśe koveĭ, șî unđe ĭastă kîća ļamńe — zavoj je ravnica u kojoj reka pravi okuku, i gde ima malo drveća ◊ măĭ drag mĭ-a fuost vara să pazăsk faśiļi pi zavuoĭ, pănă vaśiļi pask, ĭo ma skald or prind la pĭeșć — najviše sam voleo leti da čuvam krave u zavoju, dok krave pasu, ja se kupam ili lovim ribu [Por.] | [Vidi] | |
4465 | zbiśi | zbici | просушити | zbiśi (ĭuo zbiśesk, ĭel zbiśașće) [akc. zbiśi] (gl. p. ref.) — prosušiti, osušiti ◊ sa zbiśașće śuava śe sa uskă numa kîta, or numa pi o parće — prosušuje se nešto što se osušilo samo malo, ili samo na jednoj strani ◊ a ĭeșît suariļi, șî pîkurari așćată numa kîta ĭarba sî sa zbiśaskă đi ruauă, șî sî mîńe uoĭiļi — izašlo je sunce, i čobani čekaju samo malo trava da se prosuši od rose pa da poteraju ovce ♦ var. zbiśula ♦ sin. zvînta [Por.] | [Vidi] | |
5658 | zbiśit | zbicit | сув | zbiśit (zbiśită) (mn. zbiśiț, zbiśiće) [akc. zbiśit] (prid.) — (o vlazi) suv, osušen ◊ a dat suariļi ș-akuma pomîntu ĭe zbiśit kalumĭa, ruaua s-a dus — izašlo je Sunce, i sada je zemlja sasvim suva, rosa je isparila ♦ var. zbiśulat ♦ sin. uskat, zvîntat [Por.] ∞ zbiśi | [Vidi] | |
2142 | zburdat | zburdat | разуздан | zburdat (zburdată) (mn. zburdaț, zburdaće) [akc. zburdat] (prid.) — (za decu) razuzdan, raskalašan, obesan; nemiran; nevaspitan ◊ kopiĭi-luor sînt zburdaț, kî au đi tuaće — njihova deca su razuzdana, jer imaju svega ♦ var. đizburdat [Por.] ∞ zburda | [Vidi] | |
3326 | zdumpańi | zdupăi | трескати | zdumpańi (ĭuo zdumpăn, ĭel zdumpăńe) [akc. zdumpańi] (gl. p. ref.) — (onom.) treskati, jako udarati o nešto uz tresak ◊ s-a mîńiĭat pi muĭare, mĭarźe đin suobă-n suobă, șî numa zdumpîńe ku ușîļi, parke sînt ușîļi đevină — naljutio se na ženu, ide iz sobe u sobu i samo treska vratima, kao da su mu vrata kriva ◊ s-a dus să vadă śe zdumpîńe-n puod, kă kopiĭi sa ćem să nu fiĭe vrun moruoń — otišao je da vidi šta to treska na tavanu, jer se deca boje da nije neki vampir ♦ var. (ret.) zdumpai [Por.] ∞ zdump | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
4309 | zgîi | zgâi | кеzити се | zgîi (ĭuo ma zgîĭesk, ĭel sa zgîĭașće) [akc. zgîi] (gl. ref.) — zijati, ceriti se, keziti se ◊ sa zgîĭașće kîtra lumĭe ku gura kaskată, ka un prostovan — zija u ljude otvorenih usta, kao neki prostak ◊ nu ći zgîi așa kîtra mińe, kă-ț zdau o palmă — ne zijaj tako u mene, jer ću ti opaliti šamar ◊ ĭ-a spus frumuos să nu sa zgaĭaskă, da ĭel tot sa zgaĭașće șî sa strîmbă ka kînd ĭe plesńit — lepo mu je rekla da se ne kezi, ali on se i dalje kezi i bekelji kao da je blesav ♦ var. zgai (zgaĭesk, zgaĭașće) ♦ sin. zgîmboĭa, bîzgoĭa [Por.] | [Vidi] | |
3896 | zgîĭe | zgâie | зијавко | zgîĭe (mn. zgîĭ) [akc. zgîĭe] (i. ž.) — (pej.) zijavko, kezavko; blenta ◊ zgîĭe ĭe uom kam pruost kare askultă ku gura kaskată, kă nu înțaļaźe ńimika — zijavko je priprost čovek koji sluša otvorenih usta, jer ne razume ništa ♦ var. zgîĭtură [Por.] ∞ zgîi | [Vidi] | |
3899 | zgîrśitură | zgârcitură | тврдица | zgîrśitură (mn. zgîrśiturĭ) [akc. zgîrśitură] (i. ž.) — (pej.) tvrdica, cicija; sebičnjak ◊ zgîrśitură grĭa, pļin đi bań da nu dă la ńima ńiś în prumut — teška tvrdica, pun para, a ne da nikom ni na zajam ♦ var. zgîrśit [Por.] ∞ zgîrśi | [Vidi] | |
2506 | zgribĭenț | zgrebenţ | загребенци | zgribĭenț (mn. zgribĭențurĭ) [akc. zgribĭenț] (i. m.) — zagrebenci, zagrebenće; grebenac, ostaci kučine ◊ zgribĭențu ĭe otpadu dî la kîlț śe uđașće-n darak, bun dă străkurat rakiĭa kînd sa friźe la kazan — zagrebenac je otpad sa kučine koji ostaje na grebenu, dobar je za proceđivanje rakije kad se peče na kazanu ◊ dăn ĭel sa fakut șă baćală dă kuśimă — od njega se pravila i osnova za ponjavu [Mlava] ♦ dij. var. zgrĭebiń (Tanda) [Por.] ♦ up. gibură [Por.] | [Vidi] | |
5387 | zîbovi | zăbovi | забавити се | zîbovi (ĭuo ma zîbovĭesk, ĭel sa zîbovĭașće) [akc. zîbovi] (gl. ref.) — zabaviti se, zamajati se, zadržati se ◊ s-a zîbovit ku fîrtațî pin kafană, șî sa amînatat la lukru — zadražao se sa pajtašima u kafani, i zakasnio na posao ♦ sin. zăđina [Por.] ♦ dij. var. zîbavi (Šarbanovac) [Crn.] | [Vidi] | |
3804 | zminćală | sminteálă | сметња | zminćală (mn. zminćaļe) [akc. zminćală] (i. ž.) — 1. smetnja, ometanje ◊ ńiś o dobîndă nuĭe đin ĭel, numa zminćală la tuot lukru — nikakva korist od njega, samo smetnja na svakom poslu ◊ zminćală la vuorbă — smetnja u govoru 2. (med.) mentalna bolest ◊ s-a fakut ku zminćală la kap, lovit — rodio se sa nekom mentalnom smetnjom, ćaknut ♦ var. sminćală [Por.] ∞ zminći | [Vidi] | |
3803 | zminći | zminti | сметати | zminći (ĭuo zminćesk, ĭel zminćașće) [akc. zminći] (gl. p. ref.) — 1. smetati, ometati ◊ fuź, nu ma zminći đin lukru — beži, nemoj mi smetati u poslu 2. pogrešiti ◊ a zminćit drumu, ș-a pļekat în parća strîmbă — pogrešio je put, i krenuo na krivu stranu ◊ a zminćit la numîr — pogrešio u brojanju ♦ var. sminći ♦ sin. greșî [Por.] | [Vidi] | |
3806 | zminćit | smintit | ометен | zminćit (zminćită) (mn. zminćiț, zminćiće) [akc. zminćit] (prid.) — 1. ometen, sa smetnjama ◊ zminćit đin vrĭame rîa, s-a pĭerdut în munće — ometen lošim vremenom, zalutao je u planini 2. (med.) ćaknut, lud ◊ nu țîńe minće ńimika, kî ĭe đin vro buală în kopilariĭe kîta zminćit la kap — ne pamti ništa, jer je od neke bolesti u detinjstvu malo udaren u glavu ♦ var. sminćit [Por.] ∞ zminći | [Vidi] | |
4107 | znam | znamă | споменик | znam (mn. zname) [akc. znam] (i. s.) — spomenik ◊ ș-am dus akolo, am taĭat purśiel, ș-am dat znamu, să aĭbe znam la groapă, la kasă ĭeĭ, să aĭbe dă vĭek, dă veśiĭe — i odnela sam tamo, zaklala sam prase, i namenila spomenik, da ima na grobu, kod njene kuće za vek, za večnost ♦ / skr. < znamîn [Bran.] ♦ dij. var. znamîn [Por.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2338 | znobiuluĭ | zlobiu | злобнички | znobiuluĭ [akc. znobiuluĭ] (pril.) — zlobnički ◊ nu ĭ-anvaț ńima, iĭ lukre tuot znobiuluĭ kî așa sînt fakuț — niko ih nije učio, oni sve rade zlobnički jer su tako rođeni ♦ var. (skr.) znobiu [Mlava] ∞ znuabă | [Vidi] | |
2395 | zomńiță | zomniţă | зобница | zomńiță (mn. zomńiț) [akc. zomńiță] (i. ž.) — zobnica ◊ trasta đin kare sa arańiașće kalu ku zuob — torba iz koje se konj hrani zobom ♦ var. zuomńița ♦ sin. zobară [Por.] ∞ kal | [Vidi] | |
2732 | zuĭta | zăuita | заборавити | zuĭta (ĭuo zauĭt, ĭel zauĭtă) [akc. zuĭta] (gl. p. ref.) — zaboraviti, zaboravljati (se) ◊ aĭa ś-a fuost, trăbe zuĭta — to što je bilo, treba zaboraviti ◊ răotaća nu sa zauĭta ļesńe, or ĭuta — zločin se ne zaboravalja lako, ili brzo [Por.] ♦ dij. var. uĭta [Kmp.] | [Vidi] | |
3911 | zuort | zor | журба | zuort (mn. zuorturĭ) [akc. zuort] (i. s.) — 1. žurba, zort ◊ lukru ku zuort — rad u žurbi ◊ a dat mare zuort, ama ĭară n-a gaćit lukru — zapeli su iz sve snage, ali opet nisu svršili posao 2. frka, nevolja ◊ ńima nu șćiĭe śe zuort a dat pista lumĭe kînd a veńit mńamțî — niko ne zna kakva je nevolja snašla ljude kada su došli Nemci ◊ a kriśit kă nu puaće să vină, kă are vrun zuort — poručio je da ne može doći, jer ima neku frku ♦ var. zort ♦ sin. grab, vuraĭală, dura [Por.] | [Vidi] | |
5793 | žîguĭală | jeguială | жгаравица | žîguĭală (mn. žîguĭelurĭ) [akc. žîguĭală] (i. ž.) — (med.) žgaravica, gorušica ◊ kînd dupa vro mînkare or bĭare će arđe-n pĭept, sa ḑîśe kă ć-astupă žîguĭala — kada te posle nekog jela ili pića peče u grudima, kaže se da te davi gorušica ♦ var. žuguĭală [Por.] | [Vidi] | |
2080 | žńap | jneap | крњак | žńap (mn. žńepĭ) [akc. žńap] (i. m.) — krnjak, odlomljen deo tanje grane koji služi kao motka ◊ pusă mîna pi un žńap, șî ma luvă pi dupa kap, șî dăĭ, șî dăĭ, pănă nu kaḑuĭ tuot sînźaruos — dohvati jedan krnjak, pa počne da me mlati, pa udri, pa udri, dok ne padoh sav krvav ♦ var. žńiap ♦ up. žńapîn [Por.] ∞ bît | [Vidi] | |
2327 | Žoĭeń | Joieni | Четврткари | Žoĭeń (jed. Žoĭan) [akc. Žoĭeń] (i. m.) — (antr.) Četvrtkari, nadimak koji su Vlasi Carani dali zapadnim Vlasima, Munćanima, zato što nisu radili četvrkom ◊ rumîń țarańi đi la Kraĭna a ḑîs l-aĭ nuoștri „žoĭeń”, kă aĭ nuoștri n-a lukrat žuoĭa, đi la Žuoĭ-Marĭ pănă la Ispas, karĭe kađe tuot žuoĭa — Vlasi Carani iz Krajine, zvali su naše „četvrtkari”, jer naši nisu radili četvrtkom od Velikog Četvrtka do Spasovdana, koji uvek pada u četvrtak ♦ var. Žoĭańi [Por.] ∞ žuoĭ | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3296 | žordaļiĭe | zărzălie | кајсија (плод) | žordaļiĭe (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiĭe] (i. ž.) — (bot.) kajsija (plod) ◊ žordaļiĭa ĭe puamă dulśe, ku kuaža galbină șî ńaćidă — kajsija je slatko voće, sa žutom i glatkom korom ♦ var. zorzoļiĭe (Tanda, Crnajka) [Por.] dij. var. zărzăļiĭe (Topla) [Crn.] ∞ žordaļiu | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3295 | žordaļiu | zărzălui | кајсија (дрво) | žordaļiu (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiu] (i. m.) — (bot.) kajsija (drvo), (Prunus armeniaca) ◊ žordaļiu ĭe puom mik, ku fluorĭ albe șî puamă galbină — kajsija je niska voćka sa belim cvetom i žutim plodom ◊ žordaļiu ĭe puom kare la nuoĭ sa pĭarđe mirekuț, sa măĭ gasîașće unđe-unđe, al tuot măĭ rar — kajsija je voćka koja se kod nas polako gubi, još se može naći tu i tamo, ali sve ređe ♦ var. zorzoļiu (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. zărzaļiu (Novi Sip) [Dun.] ♦ dij. var. zărzăļiu (Topla) [Crn.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
5103 | žumataće | jumătate | половина | žumataće (mn. žumatăț) [akc. žumataće] (i. ž.) — polovina, pola ◊ śuava śe ĭe întrĭeg are doă žumatăț — nešto što je celo, ima dve polovine ◊ žumatățîļi sînt întođeuna tot una — polovine su uvek jednake ♦ supr. întrĭeg [Por.] ♦ dij. var. źumataće (Rečica, Požarevac) [Bran.] | [Vidi] | |
2948 | žumuļală | jumuleală | черупање | žumuļală (mn. žumuļelurĭ) [akc. žumuļală] (i. ž.) — čerupanje, čupanje ◊ s-a dus muma la ćeĭka, să-ĭ ažuće la žumuļală, kă ćeĭka are mulće gaiń đi taĭat — otišla je mati kod tetke da joj pomogne u čerupanju, jer tetka ima mnogo živine za klanje ◊ sfadă mare întra muĭerĭ, o să fiĭe akușa vro žumuļală — velika svađa među ženama, biće skoro neko čupanje ♦ var. žumuļit ♦ var. žumuļitură [Por.] ∞ žumuļi | [Vidi] | |
2821 | žunk | junc | јуне | žunk (mn. žunś) [akc. žunk] (i. m.) — (zool.) june ◊ žunku ĭe boișuor ćinîr, kare n-a măĭ sarit pi vaś — june je mladi vočić koji još nije naskakao krave ♦ var. źunk ♦ augm. žunkan ♦ up. žuńinkă [Por.] | [Vidi] | |
2820 | žuńinkă | juninca | јуница | žuńinkă (mn. žuńinś) [akc. žuńinkă] (i. ž.) — (zool.) junica ◊ žuńinkă ĭe vițaoă kare înga n-a fatat — junica je goveče koje se još nije telilo ♦ var. źuńinkă ♦ up. žunk [Por.] | [Vidi] | |
2152 | žuoĭ | joi | четвртак | žuoĭ (mn. žuoĭe) [akc. žuoĭ] (i. ž.) — (kal.) četvrtak ◊ žuoĭ ĭe ḑîuă în stamînă întra mĭerkuĭ șî vińirĭ — četvrtak je dan u nedelji između srede i petka ♦ up. Žuoĭ marĭ, Žuoĭa vĭarđe, Žuoĭa ĭepilor ♦ var. žuoĭa (i. ž.) ♦ var. (zast.) źuoĭ [Por.] ∞ stamînă | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
2464 | źam | geam | рам | źam (mn. źamurĭ) [akc. źam] (i. m.) — (tehn,) ram, okvir a. prozorski ram ◊ źamu đi la ferĭasta ĭe fakut đi blanuță îngușće đi ļiemn, ĭnkeĭaće în patru kuolțurĭ, șă au un žgĭab skobit în kare sa puńe uokna lu stîklă — prozorski ram napravljen je od uzanih drvenih daščica, spojene na četiri ćoška, koje imaju jedan udubljeni žljeb u koji se umeće stakleno okno ◊ źamu ferĭeșći ĭe prins đi darak ku țîțîńe, đi sî puată sî sa đeșkiđa șî în kiđă — prozorski ram spojen je sa okvirom prozora pomoću šarki, da može da se otvara i zatvara b. (ret.) ram za slike ◊ tuaće sļikurĭ batrîńe, kare mĭ-a ramas đi la tata, ļ-am pus într-un źam, șî ļ-am atîrnat în parĭaće — sve stare slike, koje su mi ostale od oca, stavio sam u ram, i okači na zid ♦ var. źiam [Por.] ♦ dij. var. ğam [Kmp.] | [Vidi] | |
4988 | źeme | geme | јечати | źeme (ĭuo źem, ĭel źiame) [akc. źeme] (gl.) — (o zvuku) ječati, odzvanjati; stenjati ◊ în tuata đimińața în varsat đi zuorĭ, źiame vaļa đi kîntatu kokoșîlor — svakog jutra u svanuće ječi dolina od kukurikanja petlova ◊ źame padurĭa șî vaļa, da đin žuaviń źeme numa vaka kînd fată — ječi šuma i dolina, a od životinja stenje samo krava kad se teli [Por.] | [Vidi] | |
6081 | źenunkĭe | genunchi | колено | źenunkĭe (mn. źenunkĭ) [akc. źenunkĭe] (i. m.) — (anat.) koleno ◊ źenunkĭu ĭe o parće đin piśuoru lu uom, or alu žuavină — koleno je deo noge čoveka, ili životinje ◊ źenunkiļi ĭe înkeĭatură în kare sa înkonvĭaĭe piśuoru pănă uomu pașîașće — koleno je zglob u kome se savija noga dok čovek hoda ◊ în frunća źenunki ĭe skofîrțîĭa kare nu dă la piśuor să sa-nkovĭaĭe înainće — u čeonom delu kolena je čašica koja ne dozvoljava nozi da se savija unapred ♦ var. źanunkĭe [Por.] | [Vidi] | |
2363 | źeźețăl | degeţel | прстић | źeźețăl (mn. źeźețîaļe) [akc. źeźețăl] (i. s.) — (demin.) (anat.) prstić, mali prst ◊ kopilu a fîrîmat źeźețălu, ama nuĭe ńimik rău — dete je povredilo prstić, ali nije ništa strašno ♦ var. źiźețăl, źeźețîăl [Por.] ∞ źeĭśt | [Vidi] | |
6311 | źińirĭe | ginere | зет | źińirĭe (mn. źińirĭ) (i. m.) — (srod.) zet ◊ źińirĭe ĭe barbatu alu fată or alu suoră — zet je ćerkin ili sestrin muž [Por.] ♦ dij. var. ğińere [Kmp.] | [Vidi] | |
3010 | źuban | butoi | жбан | źuban (mn. źubańe) [akc. źuban] (i. s.) — žban, džban ◊ źubanuĭe vas đi ļiemn, fakut đin dauoź, în kare kure rakiu la kazan — žban je drveni sud od doga, u koji teče rakija na kazanu ♦ var. źiban (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. buriu (Debeli Lug) [GPek] | [Vidi] | |
1729 | źug | jug | јарам | źug (mn. źugurĭ) (i. s.) — jaram ◊ źugu sa faśe đin tutuk đi frasîn — jaram se izrađuje od jasenovog drveta ◊ źugu trîabe să șćiĭe să fakă tot stapînu kîășî, kî s-a ḑîs đimult: „kare nu șćiĭe ńiś źugu sî fakă, đi źaba traĭașće pi pomînt” — jaram treba da ume da napravi svaki domaćin, jer se nekada govorilo: „ko ne zna ni jaram da napravi, badava živi na zemlji” ◊ în źug sa înźugă vaśiļi șî buoĭi — u jaram se prežu krave i volovi ♦ var. žug [Por.] ∞ kar | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
3262 | źugastru | jugastru | клен | źugastru (mn. źugastri) [akc. źugastru] (i. m.) — (bot.) klen, vrsta javora (Acer campestre) ◊ źugastru ĭe ļemn ușuor, žîlau șî tare, șî đin ĭel s-a fakut źugurĭ, gavańe ș-așa, da a fuost bun șă đi fuok — klen je lako, žilavo i jako drvo, i od njega su se pravili jarmovi, pastirske kašike i slično, a bio je dobar i za vatru ♦ var. žugastru [Por.] | [Vidi] | |
4279 | źuka | juca | играти | źuka (ĭuo źuоk, ĭel źuаkă) [akc. źuka] (gl. p. ref.) — igrati, igrati se ◊ pănă sînt uoiļi în ḑîkatuare, pîkurari sa źuakă fara grižă — dok su ovce na plandištu, čobani se bezbrižno igraju ◊ baĭatu ku fata źuakă-n uară — momak i devojka igraju u kolu ♦ var. žuka [Por.] ∞ źuok | [Vidi] | |
4280 | źukariĭe | jucărie | играчка | źukariĭe (mn. źukariĭ) [akc. źukariĭe] (i. ž.) — 1. igračka ◊ avut kopilariĭe sarakă, fara ńiś o źukariĭe — imao je siromašno detinjstvo, bez ijedne igračke ◊ faśe la źukariĭ đi kopiĭ — izrađuje igračke za decu 2. osoba kojom se manipuliše ◊ s-a mîńiĭat șî ĭ-a spus kă nu măĭ vrĭa să fiĭe źukariĭa în mîńiļi luĭ — naljutila se, i rekla mu je da više ne želi da bude igračka u njegovim rukama ♦ var. žukariĭa [Por.] ∞ źuok | [Vidi] | |
4281 | źukatuorĭ | jucător | играч | źukatuorĭ (mn. źukatuorĭ) [akc. źukatuorĭ] (i. m.) — igrač, učesnik u igri ◊ a fuost kopiĭ puțîń pi śuakă, đes ńiś đi puarkă n-a fuost źukatuorĭ đ-aźuns — bilo je malo dece na brdu, često ni za svinjicu nije bilo dovoljno igrača ◊ Đinkă țîganu a fuost tare źukatuorĭ la kărț — Đinka Ciganin bio je jak igrač na kartama ◊ nu lasă uara să-l trĭakă la visaļiĭe, kî ĭe bun źukatuorĭ, șî źuakă tare frumuos, mîndrĭață sî će uĭț la ĭel — ne da da mu kolo promakne na veselju, jer je dobar igrač i igra jako lepo, milina je da ga gledaš ♦ var. žukatuorĭ [Por.] ∞ źuok | [Vidi] | |
2339 | źungĭa | junghia | заклати | źungĭa (ĭuo źungîĭ, ĭel źungîĭe) (gl. p. ref.) — (fig.) zaklati, preklati, zatreti; slomiti; uništiti ◊ prinsăĭ Bugarĭu, fata mîn-sa, șă-l trăbui źungĭa frumuos, ama-ĭ miĭ nu-m đațără — uhvatih Bugarina, majčicu mu, i trebaše ga lepo zaklati, ali mi moji ne dadoše [Mlava] ♦ dij. var. žungĭa [Por.] | [Vidi] | |
2340 | źungĭat | junghiat | заклан | źungĭat (źungĭată) (mn. źungĭaț, źungĭaće) [akc. źungĭat] (prid.) — (fig.) zaklan, satrt; uništen ◊ așa uom znobiu dămult ar trăbuĭa să fiĭe źungĭat — takav zlobnik je odavno trebalo da bude zaklan [Mlava] ♦ diĭ. var. žungĭat [Por.] ∞ źungĭa | [Vidi] | |
4278 | źuok | joc | игра | źuok (mn. źuokurĭ) [akc. źuok] (i. s.) —1. igra; igranka; zabava ◊ ḑîua la pîkurarĭ trĭaśe ĭuta, dakă au fîrtaț đi źuok — pastirima dan brzo prođe, ako imaju društvo za igru ◊ pi fata mare n-o trĭek źuokurļi, kă trăbe sî gasaskă soț đi mîritat — odrasla devojka ne propušta igranke, jer treba da nađe muža za udaju ◊ pușka nuĭe đi źuok, kă puaće să pokńaskă sîngură — puška nije za igru, jer može da opali sama ◊ źuok kopilarĭesk — dečja igra 2. kolo ◊ đi patru ĭe măĭ đes źuok kare sa źuakă pi la visaļiĭ — četvorka je najčešće kolo koje se igra na veseljima ◊ źuok đi bîtrĭńață — starinsko kolo ◊ źuok rumîńesk — vlaško kolo 3. (fig.) šala, sprdnja, spletka ◊ mînă źuok, faśe źuokurĭ ku veśińi — tera šegu, pravi šale na račun komšija ◊ nu sa batut źuok đi ńima, k-a fuost rușîńe — nije se ismevao nikog, jer je ružno ♦ var. žuok [Por.] | [Vidi] | |
5677 | șaḑut | șezut | седење | șaḑut (mn. șaḑuturĭ) [akc. șaḑut] (i. s.) — sedenje ◊ tumu kînd s-a sturat đi șaḑut, sa do pus pi lukru — tek kad su se nasitili sedenja, započeli su posao ◊ uomu đin șaḑut n-are ńiś o dobîndă — čovek od sedenja nema nikakve koristi ♦ var. șađare [Por.] ∞ șađa | [Vidi] | |
5708 | șćirńikă | vrăjitoare | чињарица | șćirńikă (mn. șćirńiś) [akc. șćirńikă] (i. ž.) — (mag.) činjarica; napratilja, vračara ◊ șćirńikă ĭe muĭare kare faśe ko-l rău la Sînźuorḑ să pĭardă uoiļi băśiĭarilor lapćiļi, đi sî fiĭe uoĭļi iĭ măĭ buńe la mîsurat, — činjarica je žena koja vraža na Đurđevdan da ovce bačijara izgube mleko, da bi njene ovce bile najbolje na merenju ♦ var. șćirńikă-ńevĭerńikă [Por.] ∞ vražî | [Vidi] | |
5025 | șobuol | șobolan | пацов | șobuol (mn. șobuoļ) [akc. șobuol] (i. m.) — (zoo.) pacov (Rattus) ◊ în kasa batrînă puodu ĭe pļin đi șobuoļ — u staroj kući tavan je pun pacova [Por.] ♦ dij. var. sobol [Mlava] | [Vidi] | |
6174 | șuapît | șopată | шапат | șuapît (mn. șuapîće) [akc. șuapît] (i. s.) — šapat ◊ vorbĭesk ku șuapîće, n-auđe ńima ńimika śe tăĭnuĭe — pričaju šapatom, ne čuje niko ništa o čemu pričaju ◊ numa un șuapît ĭ-a spus la urĭakĭe, șî ĭa đin luok a pļekat ku ĭel — sam joj je jedan šapat rekao na uvo, i ona je smesta krenula sa njim ♦ var. șuopît, șuopăt [Por.] ∞ șopći | [Vidi] | |
4008 | șukĭatură | șucheatură | блесавко | șukĭatură (mn. șukĭaturĭ) [akc. șukĭatură] (i. ž.) — (med.) blesavko, blenta; umobolnik ◊ s-a luvat dupa o șukĭatură đi baĭat, ș-a fuźit đi la parinț — uhvatila se sa nekom blentom od momka, i pobegla od roditelja ♦ var. șukĭavelă ♦ sin. kăpiĭatură [Por.] ∞ șukĭat | [Vidi] | |
5084 | șurumpău | șarampău | шарампов | șurumpău (mn. șurumpăĭe) [akc. șurumpău] (i. s.) — trag, šanac; niz ◊ a ploĭat țapîn, șî apa a fakut numa ńișći șurumpăĭe pista drum — padala je jaka kiša, i napravila je samo neke šančeve preko puta ◊ kînd am fuost miś, paduki ń-a mĭers șurumpău pista frunće — kad smo bili male, vaške su nam išle u nizu preko čela [Por.] ♦ dij. var. șarampoĭ (Malajnica) [Pad.] | [Vidi] | |
5111 | țîgankuță | țigăncuță | Циганчица | țîgankuță (mn. țîgankuț) [akc. țîgankuță] (i. ž.) — (demin.) Cigančica ◊ kînd a fuost săśită amre, o țîgankă ku doă țîgankuță, a mĭers đi la ușă la ușa, ș-a žukat paparuda — kad je bila velika suša, jedna Ciganka sa dvema Cigančicama, išle su od vrata do vrata, i igrale dodolu ♦ var. țîgankușă (Tanda) [Por.] ∞ țîgan | [Vidi] | |
ŠAlJI KOMENTAR: |
|||||||||||||||||||||||||||||||
124176
|