Reč vo nije obrađena kao osnovna reč!

Reč vo u karticama drugih reči
BrVlaškiRumunskiSrpskiGnezdo reči  Reč u umotvorinamaAkcija
334  adapa  adăpa  појити  adapa (ĭuo adăp, ĭel adapă) [akc. adapa] (gl. p. ref.) — 1. (za stoku) pojiti, davati vodu ◊ trîabe adapa vićiļi la borugă — treba napojiti stoku na potoku 2. (za zemlju) upijati vodu, postati vlažan ◊ pluaĭe, adapă pomîntu — pada kiša, napaja zemlju [Por.]   [Vidi]

129  adapat  adăpat  појење  adapat (mn. adapaturĭ) [akc. adapat] (i. s.) — 1. pojenje vodom, napajanje, naročito pojenje stoke ◊ vrĭamĭa ĭe đi adapat vićiļi — vreme je za pojenje stoke [Crn.] 2. natapanje zemlje ◊ fusă sîaśita mare, șî pluaĭa đi astîḑ điață un adapat bun la pomînto-sta uskat — bila je velika suša, i današnja kiša donela je jedno obilno napajanje ovoj suvoj zemlji [Por.] ∞ adapa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

122  adavĭeră  adevăr  истина  adavĭeră (mn. adavĭerurĭ) [akc. adavĭeră] (i. ž.) — (izob.) 1. istina ◊ uom đi adavĭeră — čovek od reči, istinoljubiv, kome se može verovati 2. ugađanje, podilaženje ◊ făĭ đi adavĭeră, să nu sa mîńiĭe — učini mu po volji, da se ne naljuti ♦ var. adaverĭe, daverĭe [Por.]   [Vidi]

124  adăvarat  adevărat  истинит  adăvarat (adăvarată) (mn. adăvaraț) [akc. adăvarat] (prid.) — (izob.) 1. istinit, tačan ◊ ma žuor k-am vorbit adăvarat — kunem se da sam govorio istinito 2. (fig.) iskren, otvoren ◊ aĭde akuma sî povestîm adăvarat, sî nu ńi mințîm — hajde sada da popričamo otvoreno, da se ne lažemo [Crn.] ♦ var. adăvărat, adîvarat 3. okolišan, taktičan; diskretan ◊ vreu să-ț spun śeva adăvărat — želim da ti kažem nešto u poverenju (Tanda) [Por.] ∞ adavĭeră  (Ima umotvorina!)[Vidi]

168  adînk  adânc  дубок  adînk (adînkă) (mn. adînś, adînśе) [akc. adînk] (prid.) — dubok, udubljen ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ padurĭe adînkă — gusta i velika šuma ◊ vaļe adînkă — duboka dolina ◊ suomn adînk — dubok san ♦ supr. skund [Por.] ♦ dij. supr. spint (Kobilje) [Stig] ∞ adînśi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

169  adînśi  adînci  дубити  adînśi (ĭuo adînk, ĭel adînkă) [akc. adînśi] (gl.) — dubiti, produbljivati ◊ trîabe adînśi ĭaruga-sta — treba produbiti ovaj kanal ◊ m-am pus să adînk ĭaruga, numa n-am sapă bună — počeo sam da produbljujem jarugu, ali nemam dobru motiku ♦ var. (ĭuo) adînkĭeḑ, (ĭel) adînkĭaḑă ◊ pluaĭa adînkĭaḑă boruga — kiša produbljuje vododerinu [Por.]   [Vidi]

276  afuma  afuma  димити  afuma (ĭuo afum, ĭel afumă) [akc. afuma] (gl.) — 1. dimiti, ispuštati dim ◊ afumă ka mașîna đi vuoz — dimi kao lokomotiva 2. štititi (nešto) dimljenjem ◊ afumă karńa sî nu să strîśe — dimi meso da se ne pokvari ◊ afumă puomi đi brumă — zadimljuje voćke da ih zaštiti od slane [Crn.] 3. pušiti, lulu ili cigaru ◊ nu mis tutunźiu, afum numa kînd șî kînd — nisam pušač, palim (cigaru) samo ponekad ♦ var. afumeḑă [Por.] ∞ fum  [Vidi]

980  aĭduśĭesk  haiducesc  хајдучки  aĭduśĭesk (aĭduśĭaskă) (mn. aĭduśĭeșć) [akc. aĭduśĭesk] (prid.) — hajdučki, koji pripada hajducima ◊ muara aĭduśĭaskă la Strńak, în Arnaglaua, a fakuto Ļikă Golub, kînd a fuźit în duos đi bugarĭ — hajdučku vodenicu na Strnjaku, u Rudnoj Glavi, izradio je Ilija Golub kad se odmetnuo u šumu zbog Bugara (II sv. rat) [Por.] ∞ aĭduk  [Vidi]

1534  aĭurļa  aiurea  глупост  aĭurļa [akc. aĭurļa] (prid.) — glupav vorbĭașće aĭurļa — govori glupavo [Hom.] ♦ dij. var. naĭurļa [Por.]  [Vidi]

5834  alalău  hălălaie  глупост  alalău (mn. alalăĭe) [akc. alalău] (i. s.) — glupost, neistina, izmišljotina ◊ minće kațaua, n-a fuost așa, vorbĭașće alalău — laže kučka, nije bilo tako, priča glupost [Por.]  [Vidi]

5921  albĭa rîuluĭ  albia râului  корито реке  albĭa rîuluĭ [akc. albĭa rîuluĭ] (sint.) — (hidr.) korito reke ◊ pi luok poļažńik, apa ĭe skundă da albĭa rîuluĭ largă — u ravnici, voda je plitka a korito reke široko [Por.] ∞ albĭe  [Vidi]

1081  aluna voĭńiśaskă  ?  војнички лешник  aluna voĭńiśaskă (mn. aluńе voĭńiśĭeșć) [akc. aluna voĭńiśaskă] — (ver.) vojnički lešnik, lešnik uzbran u ponoć na Preobraženje i pripremljen kroz poseban magijski postupak, koji muškarci nose sa sobom kada polaze u rat, jer se veruje da ima moć da zaštiti ljudsko telo od metka ♦ sin. aluna đeskîntatăprebajani lešnik ♦ var. izg. vuoĭńiśaskă, voĭńiśĭaskă [Por.] ∞ alun  (Ima umotvorina!)[Vidi]

154  aluvat  aluat  тесто  aluvat (mn. aluvaturĭ) [akc. aluvat] (i. m.) — testo, mešavina pšeničnog, kukuruznog, raženog ili ječmenog brašna sa vodom i drugim dodacima, od koje se peče hleb ili druge vrste testenina za ljudsku ishranu ◊ aluvat kreskut — naraslo testo ◊ aluvat aḑîm — presno testo ◊ aluvat đi malaĭ — testo za proju ◊ aluvat đi puĭ — testo za pilad [Crn.] ◊ aluvatu sa plumađiașće-n karļiță — testo se meša u naćvama ◊ în aluvat sa puńe olațăl să krĭaskă — u testo se stavlja kvasac, da naraste [Por.] ♦ dij. sin. plomad (Lubnica) [Crn.] ♦ dij. var. aloat [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

189  aļes  ales  изабран  aļes2 (mn. aļeș, aļasă) [akc. aļes] (prid.) — 1. izabran, izdvojen iz grupe izborom ◊ śe aț vrut, aĭa aț aļes — što ste hteli, to ste izabrali [Crn.] ◊ fruntașî śe-s aļeș akuma sî ńi puarće satu, nus đi ńimika — čelnici koji su sada izabrani da nam vode selo, nisu ni za šta [Por.] 2. poseban, vrstan, odabran, istaknut ◊ đi kap marĭe, kaśulă aļasă — za veliku glavu, posebna kapa [Crn.] ◊ uom aļes — poseban, vrstan, istaknut čovek ◊ măĭ aļes đin tuoț — najbolji od svih [Por.] 3. (za govor) jasan, razgovetan; otvoren ◊ spuńe-m aļes śe vrĭeĭ — kaži mi jasno šta hoćeš [Crn.] ◊ nu vorbĭeșć aļes, nu ć-am înțaļes ńimika — ne govoriš razgovetno, nisam te razumeo ništa [Por.] ∞ aļeźa  [Vidi]

1577  amńaḑîța  prînzi  ручати  amńaḑîța (ĭuo amńaḑîț, ĭel amńaḑîță) [akc. amńaḑîța] (gl.) — ručati ◊ nuoĭ vom amńaḑîța fara ćińe — mi ćemo ručati bez tebe ♦ up. amńaḑĭț [Por.]  [Vidi]

2902  Apa albă  Apa albă  Бела вода  Apa albă [akc. Apa albă] (i. ž.) — (hidr.) Bela voda, potok u ataru Majdanpeka ◊ Apa albă a fuost ogaș kare avut izvuor la Kulmeźiĭ, ș-a tunat în Șașka đi đirĭapta, la Stîlp — Bela voda je bio potok, koji je izvirao na Kulma Hadžiji, a ulivao se sa desne strane u Šašku kod Stlpa ◊ unđe a mĭers vrodată Apa albă, akuma ĭe kuopu lu Rudńik, ogașu s-a pĭerdut — gde je nekada tekao potok Bela voda, sada je kop Rudnika, potok se izgubio ◊ nume „apa albă” rumîńi dau la tuot ogașu kare la fund are pĭetre albe — ime „bela voda” Vlasi daju svakom potoku koji na dnu ima belo kamenje ♦ up. apă albă [Por.] ∞ apă  [Vidi]

192  apatuos  apătos  водњикав  apatuos (apatuasă) (mn. apatuoș, apatuasă) [akc. apatuos] (prid.) — vodnjikav, koji sadrži mnogo vode ◊ pĭapino-sta ĭe apatuos, șî nuĭe dulśe — ova dinja je vodnjikava, i nije slatka [Crn.] ◊ mĭ-a dat tata un luok apatuos, numa puot bruoșćiļi să krĭesk în ĭel — dao mi je otac jednu vodnjikavu njivu, mogu samo žabe da gajim u njoj ♦ var. apuos [Por.] ∞ apă   [Vidi]

116  apă  apă  вода  apă (mn. apе) [akc. apă] (i. ž.) — voda ◊ apă adînkă — duboka voda ◊ apă mare — velika (nadošla) voda ◊ apă ļină — tiha, mirna voda ◊ apă skundă — plitka voda, plićak ◊ apă kaldă — topla voda ◊ apă fĭartă — prokuvana voda ◊ apă fĭerbinće — vrela voda ◊ apă molkuță — mlaka voda ◊ apă klośită, klośitură — ustajala, bljutava voda ◊ apă dulśe — slatka, zašećerena voda ◊ apă sarată — slana voda ◊ apă akră — kisela voda ◊ apă ļimpiđe — bistra voda ◊ apă kurată — čista voda ◊ apă tulburĭe — mutna voda ◊ apă albă — bela voda (čest toponim) ◊ apă ńagră — crna voda (zbog crnog kamenja u koritu vodotoka) ◊ apă rîstośită — rastoka, vododelnica ◊ apă înfundată — zajažena, zaustavljena voda; ponornica ◊ apă skumpă — skupa voda, voda iz apoteke ◊ apă întîńită — voda sa sastava dvaju potoka (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă ńinśepută — nenačeta voda, voda na izvoru, voda koju pre tog mesta nije zahvatio i nije pio niko (ima magijsku moć, koristi se u bajanju) ◊ apă întuarsă — voda koja se u vodotoku okreće u mestu; pridaje joj se magijsku moć, i koristi se u bajanju za vraćanje čini ◊ apă morțuagă (morțîșuagă) — mrtvačka voda, voda koja se zatekla u sudovima pri prolasku pogrebne povorke pored kuće (obavezno se baca) ◊ apă slubaḑîtă — „oslobođena” voda, voda koja se u posebnom obredu izlivanja (libacije) namenjuje pokojnicima ◊ apa stuarsă — oceđena voda ◊ apa đi pi strĭeș — kišnica ◊ gura api — ušće ◊ pi apă la valje — nizvodno ◊ pi apă la đal — uzvodno ◊ a luvat apa — odnela voda ◊ îńekat în apă — udavljen u vodi ◊ sa dus pi apă — otišlo niz vodu ◊ a veńit apa — nadošla voda ◊ matka api — vodena matica; matica reke ◊ fara apă — bezvodan [Por.] ◊ apă mută — voda koja se uzima sa tri izvora i daje samrtniku koji teško umire ◊ apă boćeḑată — krštena voda, uzima se na Bogojavljenje i čuva za lečenje ◊ apă skumpă — skupa voda, unosi se u domaćinstvo pokojnika tokom petrovdanskog posta [Crn.] ◊ apă spintă — plitka voda (Kobilje) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

372  apă înpușkată  apă-înpușcată  упуцана вода  apă înpușkată [akc. apă înpușkată] (sint.) — upucana, ubijena voda ◊ apă kurgatuare în kare vrîžîtuorĭu pokńașće ku puška, s-o „omuară” đi sî fakă ku ĭa đeskînćiśiļi aļi măĭ tarĭ — tekuća voda u koju vrač puca puškom, da je „ubije” da bi njome spremao najjače vradžbine ♦ (skr.) apă-npușkată [Por.] ∞ apă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2904  apă întuarsă  apă întoarsă  повраћена вода  apă întuarsă [akc. apă întuarsă] (i. ž.) — (mag.) povraćena voda, voda koja se okreće u krug ◊ apa întuarsă ĭe apă kare-n matkă sa-nvîrćașće în luok, kare sa-ntuarśe napuoĭ — povraćena voda je voda koja se u matici okreće u mestu, koja se kreće unazad ◊ apa întuarsă sa duśe la vrîžîtuare, șî ĭa ku ĭa faśe đeskînćik kare sa kĭamă „întorsură” — povraćena voda nosi se vračari, koja u njoj izvodi bajalicu koja se zove „vraćanje čini” [Por.] ∞ apă  [Vidi]

2903  apă ńinśepută  apă neincepută  неначета вода  apă ńinśepută [akc. apă ńinśepută] (i. ž.) — (mag.) nenačeta voda ◊ apă ńinśepută ĭe apă kurată, kare n-a bauto ńima, luvată đi la luok đi unđe apa izvorĭaḑă đin pomînt — nenačeta voda je čista voda, koju nije pio niko, zahvaćena sa mesta gde voda izvire iz zemlje ◊ ku apă ńinśepută vražîtuoriļi fak tuaće đeskînćiśe — sa nenačetom vodom vračare rade sva bajanja [Por.] ∞ apă   [Vidi]

5575  apă skumpă  apă scumpă  скупа вода  apă skumpă [akc. apă skumpă] (sint.) — (rel.) skupa voda ◊ apă skumpă ĭe apa kare sa dă đi pomană întra Žoj marĭ șî Moșî đi fraź, kă atunśa ĭe raĭu đeșkis, — skupa voda je voda koja se namenjuje pokojnicima između Velikog četvrtka i jagodnih zadušnica, jer je tada raj otvoren [Por.] ∞ apă  [Vidi]

370  apuos  apos  воден  apuos (apuosă) (mn. apuoș, apuosă) [akc. apuos] (prid.) — voden, vodnjikav, podvodan (za zemljište ◊ am un luok lînga rîu, apuos ku tuot, bun ĭe numa đi vîrḑariĭe — imam njivu pored reke, potpuno je vodnjikav, dobar je samo sa kupusište ♦ var. apatuos [Por.] ∞ apă  [Vidi]

371  apuriĭe  apărie  водурина  apuriĭe (mn. apuriĭ) [akc. apuriĭe] (i. ž.) — 1. (augm.) vodurina, velika količina tekuće vode; poplava ◊ apuriĭe în tuaće părțîļi — vodurina na sve strane 2. veća količina prosute vode ♦ var. apușînă ◊ veńi o apușînă ku tuot, șî ńi luvă kasa — nadošla je neka vodurina, i odnela nam kuću ♦ sin. pouod [Por.] ∞ apă   [Vidi]

146  apșuară  apșuară  водица  apșuară (mn. apșuоrĭ) [akc. apșuară] (i. ž.) — 1. (demin.) vodica ◊ apșuară ĭe apă mikă, slabă or puțînă — vodica je plitka, slaba ili mala voda 2. (anat.) vodenjak ◊ a ĭeșît apșuara, akuș sa nașće — potekla je vodica (=pukao vodenjak), brzo će se poroditi [Por.] ∞ apă  [Vidi]

243  arambaș  harambașă  харамбаша  arambaș (mn. arambașă) [akc. arambaș] (i. m.) — 1. harambaša, vođa hajdučke družine ◊ arambașa puartă uoțî — harambaša predvodi hajduke 2. (fig.) silnik; drzak i bezobziran čovek ◊ arambaș mare, aramiu, ńima n-are paśe đi ĭel — veliki harambaša, aramija, niko nema mira od njega [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

145  arat  аrаt  изоран  arat2 (arată) (mn. araț, araće) [akc. arat] (prid.) — izoran, pooran ◊ luoku ĭe abĭa arat ku duauă parĭekĭ đi buoĭ — njiva je jedva izorana sa dva para volova [Crn.] ♦ dij. var. aratuara  (Ima umotvorina!)[Vidi]

232  arata  arăta  показивати  arata (ĭuo arăt, ĭel arată) [akc. arata] (gl. p.) — 1. pokazivati, prikazivati, ukazivati ◊ puvesta, ama nu arata ku mîna kîtra mińe — pričaj, ali nemoj pokazivati rukom na mene 2. otkrivati, obelodanjivati ◊ spuńeț lukru, să nu ći arăt ĭo — priznaj delo, da te ne otkrijem ja 3. dokazivati ◊ tare đi kap, amunka uomu puaće-ĭ arata kă nu vorbĭașće đirĭept — tvrdoglav, teško mu čovek može dokazati da nije u pravu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

182  aratuorĭ  arător  орач  aratuorĭ (aratuorĭе) (mn. aratuorĭ, aratuorĭе) [akc. aratuorĭ] (i. m.) — orač, osoba koji radi sa plugom ◊ kopiĭi đi miś s-a învațat să mîńe plugu, đi să fiĭe aratuorĭ buń — deca su se od malih nogu učila da teraju plug, da bi bili dobri orači ♦ (prid.) — 1. (za zemlju) oraća zemlja ◊ luok aratuorĭ — oranica 2. (za stoku) grlo koje se koristi pri oranju ◊ buou aratuorĭ — oraći vo [Por.] ∞ ara  [Vidi]

112  arđe  arde  горети  arđe (ĭuo ard, ĭel arđe) [akc. arđe] (gl.) — goreti ◊ kînd ińima înśĭape a arđe, nu sa stîmpără ku apă — kad srce počne goreti, ne gasi se vodom ◊ arđeĭ palmă! — ošamari ga! (ošamariti ) ◊ arđe suariļi — sunce peče, žeže ◊ arđe fuoku ku stînsu — vatra gori bez plamena, tinja [Por.] ♦ dij. var. arďe [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

162  ariuș  coricov  киселица  ariuș (mn. ariușă) [akc. ariuș] (i. s.) — (bot.) (zast.) kiselica, vrsta jako kisele divlje jabuke (Malus sylvestris) ◊ ariuș ĭe puom sîrbaćik ku puama akră — kiselica je divlja voćka sa kiselim plodom ♦ var. ariĭuș, iriuș, iriĭuș ♦ sin. korikivă [Por.] ♦ dij. sin. korikuvă [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

220  armată  armată  армија  armată (mn. armaće) [akc. armată] (i. ž.) — 1. armija, vojska, 2. naoružana sila 3. grupa ljudi pod oružjem ◊ s-a dus în armată — otišao u armiju, regrutovan [Por.]   [Vidi]

1868  Arnaut  Arnăut  Арнаут  Arnaut (mn. Arnauț) [akc. Arnaut] (i.m.) — (etn.) Arnaut, Arnautin; Albanac ◊ kînd am trekut pistă Albaniĭa, ń-a batut fuamĭa, źeru șî arnauțî — kad smo prelazili preko Albanije, tukli su nas glad, mraz i Arnauti [Crn.] ◊ kînd armata sîrbĭaskă s-a tras pista Albańiĭa, ńima n-a drîzńit sî fure śeva đi mînkare đi la arnauț, kî arnauțî nu ļ-a dat ńimika ńiś pi bań, numa rumîńi aĭ nuoștri a kućeḑat aĭa să fakă — kada se srpska vojska povlačila preko Albanije, niko nije smeo od Arnauta da ukrade nešto za jelo, jer Arnauti nisu davali ništa ni za pare, samo su naši Vlasi to smeli da urade ♦ sin. Șiptarĭ [Por.]  [Vidi]

3992  arnaut  arnaut ?  арнаут  arnaut (mn. arnauț) [akc. arnaut] (i. m.) — (bot.) arnaut, vrsta kukuruza ◊ arnaut a fuost o fuarmă đe kukuruḑ gruos ku doaḑăś șî patru đi rîndurĭ đi buobe pi drugă — arnaut je bila vrsta debelolg kukuruza sa dvadeset i četiri reda zrna na klipu ◊ samînța đi arnaut a dus aĭ nuoștri voĭńiś đin Albaniĭa, kînd a trĭekut pista ĭa în rato-l đin tîń — seme arnauta doneli su naši vojnici iz Albanije, kada su je prešli u prvom svetskom ratu ◊ arnautu nu s-a prins la nuoĭ, șî lumĭa s-a lasat đi ĭel — arnaut se nije primio kod nas, i ljudi su ga napustili [Por.] ∞ Arnaut   [Vidi]

425  Arnauta  Arnăută  Арнаута  Arnauta [akc. Arnauta] (i. ž.) — (hidr.) Arnauta, reka, izvire u ataru sela Dobro Polje, protiče kroz Dobrujevac, Boljevac, Mali Izvor i Valakonje, i uliva se u Crni Timok, i potok koji izvire u Savincu, i koji se takođe uliva u Crni Timok ◊ Arnauta buļuoțuluĭ pimovara ĭe turburĭe, da vară arĭe apă puțînă — boljevačka Arnauta je s proleća mutna, a leti ima malo vode [Crn.] ∞ Arnaut   [Vidi]

272  aspur  aspru  храпав  aspur (aspură) (mn. aspurĭ, aspurĭe) (prid.) — 1. hrapav, oštar, bodljikav ◊ ĭerĭa ńișći krîstavĭeț đi bîtrîńață ku kaža aspură, akuma, parke, s-a pĭerdut — behu neki starinski krastavci sa rapavom korom, sada su se, čini mi se, izgubili 2. (fig.) strog, grub, tvrd; ljutitit, spreman na svađuvorbĭașće rugoșît, ku glas aspur — govori pomuklo, sa rapavim glasom ♦ var. aspru [Por.] ∞ aspri  [Vidi]

4534  asta-primovară  astă-primovară  пролетос  asta-primovară [akc. asta-primovară] (pril.) — proletos, prošlog proleća ◊ asta-primovară ń-a dat vorbă kă ńi ažută, ama trĭeku anu da đin vroba lor ńimika — proletost su obećali da će nam pomoći, ali prođe godine a od njihovog obećanja ništa [Por.] ∞ asta  [Vidi]

4396  astrînźa  astrânge  сакупљати  astrînźa (ĭuo astrîng, ĭel astrînźe) [akc. astrînźa] (gl. p.) — sakupljati, zbirati ◊ dakă nu va puća pănă la tuamnă astrînźa bańi śe sînt daturĭ, n-o să fiĭe bun đi iĭ ńiśkum — ako ne budu mogli do jeseni skupiti pare koje duguju, neće biti dobro za njih nikako ◊ nuoĭ vom astrînźa pruńiļi pănă astară, da o să veđem pi iĭ dar o să aĭbă să ńi đa śeguod đi mînkare — mi ćemo skupiti šljive do večeras, a videćemo njih da li će imati da nam dadnu štogod za večeru [Por.] ∞ strînźa  [Vidi]

381  atîta  atâta  толикo  atîta [akc. atîta] (pril.) — toliko, ovoliko ◊ atîta ĭ-a fuost drag đi ĭa, đi la urmă s-a do luvat — toliko ju je voleo, da su se na kraju uzeli [Por.]   [Vidi]

5591  atunśa  atuncia  онда  atunśa [akc. atunśa] (pril.) — onda; tada ◊ dakă așa ginđașće, atunśa n-avĭem śe sî măĭ vorbim — ako tako misli, onda više nemamo o čemu da pričamo ◊ atunśa s-a trait într-un fĭeļ, akum în alt — tada se živelo na jedan način, sada na drugi [Por.]  [Vidi]

1163  ăĭs  hăis  ојс  ăĭs (var. îăĭs, akc. îăĭs) (uzv.) — ojs, uzvik kojim se zaprega u kojoj vuku krave ili volovi, skreće na levo ◊ ku „ăĭs” întuorś buoĭi-n źug la stînga, da ku „ća” la đirĭapta — sa „ojs” okrećeš volove u jarmu na levo, a sa „ća” na desno [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2420  ăn  în  у  ăn (predl.) — u, na ◊ „în” șî „ăn” ĭe tuot una, ama ĭastă lume pin saće kare măĭ đies vorbĭașće ku „ăn” đikît ku „în” — „în” i „ăn” je isto, ali ima ljudi po selima koji češće govore „ăn” umesto „în” ◊ uńi ḑîk „înkauśa”, alțî „ănkuaśa”, uńi ḑîk „s-a dus înđial”, alțî: „s-a dus ănđial” — jedni kažu „înkauśa” („ovamo”), drugi „ănkuaśa”, jednu kažu „s-a dus înđial” („otišao na gore”), drugi „s-a dus ănđial” ♦ var. ăm ◊ întrîabe / îmtrîabe : ăntrîabe / ămtrîabe — treba mi [Por.] ∞ în  (Ima umotvorina!)[Vidi]

652  ăńi  iată-ne  ево смо  ăńi1 [akc. ăńi] (uzv.) — evo smo, evo nas, eto nas ◊ ăńi, doveńirăm kumva — evo smo, stugosmo nekako ◊ ăńi, pă faśeț ku nuoĭ śe vi vuoĭa — evo smo, pa činite sa nama šta vam je volja [Por.]   [Vidi]

2417  ăroplan  aeroplan  аероплан  ăroplan (mn. ăroplańe) [akc. ăroplan] (i. s.) — (zast.) (tehn.) aeroplan, avion ◊ đi vrĭamĭa đi mńamț, odată a trekut atîća ăroplańe, đi śĭerĭu nu s-a vaḑut đi iĭ — za vreme Nemaca jednom je prošlo toliko aeroplana, da se nebo nije videlo od njih ◊ am putut sî ma kar ku ăroplanu, numa đi frikă n-am kućeḑat — mogao sam da se vozim aeroplanom, ali od straha nisam smeo ♦ var. iroplan, aroplan ♦ sin. aviuon [Por.]  [Vidi]

505  baĭat  băiat  момак  baĭat (mn. baĭeț) [akc. baĭat] (i. m.) — momak ◊ baĭat ĭe voĭńik ažuns đi însurat — momak je muškarac dospeo za ženidbu ◊ la źuok a veńit o gramadă đi baĭeț, ama fĭaće a fuost puțîńe — na igranku je došla gomila momaka, ali je devojaka bilo malo ◊ baĭat batrîn — stari momak, neženja ♦ sin. danak ♦ supr. fată [Por.] ♦ dij. var. băĭat [Kmp.] ♦ dij. var. (mn. baĭaț) [Crn.]  [Vidi]

482  baĭer  baieră  ручица  baĭer (mn. bairĭe) [akc. baĭer] (i. m.) — 1. ručica, pokretni dodatak na sudovima koji služi za prenošenje, hvataljka ◊ baĭer la kaldarĭe — ručica na bakraču ◊ baĭer la vadră — ručica na vedru [Crn.] ♦ dij. var. bair ◊ s-a rupt bairu la kuafă, șî barbatî-mĭu a pus o žîță kare ma taĭe la mînă kînd duk apa — pokidala se ručica na kofi, i moj muž je stavio jednu žicu koja mi seče ruku kad nosim vodu [Por.] 2. uprtača ◊ baĭer đi kĭes — uprtača za torbicu (Osnić) ◊ trasta ku baĭer — torba sa uprtačem (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. obrańe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3309  bak  bac  скела  bak (mn. bakurĭ) (i. s.) — (tehn.) skela ◊ dăn Ram baku kară prăsta Dunăre dă mulće uorĭ prăsta ḑî — iz Rama skela preko Dunava vozi više puta na dan [Bran.]  [Vidi]

675  balbańi  vâlvâi  батргати се  balbańi (ĭuo balbańesk, ĭel balbańașće) [akc. balbańi] (gl.) — batrgati se, boriti se, koprcati se, otimati se, rvati se (sa nekim problemom, nekom nedaćom, mukom) ◊ sî balbańașće ku lukru, sî skîape đi la bĭață — batrga se, radeći, da se spasi bede ◊ sî balbańeașće buou, nu sa dîă s-îl înžug — otima se vo, ne da da ga upregnem ◊ sî balbańașće ku buala — bori se sa bolešću [Crn.] ♦ var. bîlbańi ◊ ăl trasă, sa bîlbańi kîta, șî sa dusă la fund — povuče ga voda, on se batrgao malo, i ode na dno [Por.]   [Vidi]

536  balćină  băltină  мочвара  balćină (mn. balćiń) [akc. balćină] (i. ž.) — močvara, zemljište nepogodno za obradu i ispašu stoke zbog površinske vode ◊ pi lîngă Ćimuok ĭastă mulće balćiń karĭe nu sî puot lukra — pored Timoka ima mnogo močvara koje se ne mogu obrađivati [Crn.]   [Vidi]

811  balmažî  bălmăji  баљезгати  balmažî (ĭuo balmažîăsk, ĭel balmažîașće) [akc. balmažî] (gl. p.) — (vulg.) baljezgati, trabunjati, govoriti besmislice, koještarije ◊ kît ĭe ḑîua numa balmažîașće — po vazdan govori koještarije ◊ nu balmažî, aĭ grižă śe vorbĭeșć — ne baljezgaj, pazi šta govoriš [Crn.] ♦ dij. var. bîlmažî [Por.]   [Vidi]

534  baltă  baltă  бара  baltă (mn. bĭelț) [akc. baltă] (i. ž.) — a. bara, plitka stajaća voda sa specifičnim biljnim i životinjskim svetom ◊ baltă vĭarđe — zelena bara ◊ în baltă traĭașće draku — u bari živi đavo b. voda koja se zadržava u udubljenjima posle kiše ◊ baltă đin pluaĭe — kišna bara [Crn.] ♦ (demin.) baltuțăbarica ♦ (augm.) baltuońbaretina [Por.]  [Vidi]

579  bandaș  trompetist  трубач  bandaș1 (mn. bandașî) [akc. bandaș] (i. m.) — 1. trubač, svirač na trubi ◊ fraćiļi mĭeu ĭe bandaș — moj brat je trubač [Crn.] 2. bandaž, obruč na točku bicikla ◊ mĭ-a pikat guma đi pi bandaș — smakla mi se guma sa bandaža ◊ s-a rupt guma, ș-a mînat ruata pi bandaș — pukla je guma, pa je vozio bicikl na bandažu [Por.] ∞ bandă  (Ima umotvorina!)[Vidi]

582  baskiĭe  ulucă  баскија  baskiĭe (mn. baskiĭ) [akc. baskiĭe] (i. ž.) — baskija, žioka 1. pojanta, horizontalna prečka u vidu tesane letve koja se zakucava na vertikalnu konstrukciju tokom gradnje objekata od slabog materijala ◊ kasă đi baskiĭ — kuća od pojanti ◊ baskiĭ đi svińak — pojante od crnog graba ◊ baskiĭ đi śaruoń — pojante od cerovine [Crn.] 2. horizontalna greda o koju se prikivaju tarabe ◊ đi gard ăț trîabe kîći duauă baskiĭ întra șćiumpĭ; sa pun poļiažńik, șî đi șćiump sa prind ku klanfe — za ogradu ti trebaju po dve baskije između stubova; postavljaju se vodoravno, i za stub se vezuju klanfama ♦ dij. sin. kuardă (Tanda) [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

743  bată  bată  трака  bată (mn. biaće) [akc. bată] (i. ž.) — uska vodoravna traka drugačije boje u odnosu na boju tkanine ◊ ćurk ku biaće — prsluk sa vodoravnim šarama ◊ kimĭașă ku biaće — košulja sa vodoravnim šarama ◊ krețan ku bĭaće — krecan sa vodoravnim šarama [Hom.]   [Vidi]

54  batrîn  bătrân  стар  batrîn (batrînă) (mn. batrîń, batrîńe) [akc. batrîn] (prid.) — star, mator, koji ima mnogo godina ◊ uomu al batrîn nuĭe batrîn dakă puaće sî lukrĭe — star čovek nije star ako može da radi [Crn.] ◊ ńiś dumńeḑîu nu șćiĭe kît ĭe pomîntu đi batrîn — ni bog ne zna koliko je zemlja stara ◊ s-a înbrakat în țuaļe batrîńe, șî sa dus la lukru — obukao je staro odelo, i otišao na posao ◊ kînćiśiļi alu lîuatari aĭ batrîń, sînt măĭ batrîńe đi kît așća, śe ļi skuot armuńikașî — pesme starih violinista, starije su od ovih koje izvode harmonikaši ◊ kînd a veńit đin vuoĭskă, s-a întuors la lukru-luĭ, al batrîn — kad je došao iz vojske, vratio se svom starom poslu ◊ kal batrîn, nuĭe ńiś đi kîrnaț — mator konj, nije ni za kobasice [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

823  bećažî  beteji  разболети се  bećažî (ĭuo bećažîăsk, ĭel bećažîașće) [akc. bećažî] (gl. p. ref.) — 1. razboleti se, oboleti ◊ bećažîașće, da nu sî ļekuĭe — oboljeva, a ne leči se ◊ să bećažîașće kî nu lukră ńimika — poboljeva, jer ništa ne radi 2. povrediti (se), ozlediti (se) ◊ bećažîașće kopilu ku bataĭa — povređuje dete batinama 3. oštetiti (se) ◊ bećažîașće puomu, kî nuĭe stropit la vrĭamĭe — oboljeva voćka, jer nije prskana na vreme ◊ mana bećažîașće viĭa — plamenjača oštećuje vinograd [Crn.] ♦ dij. var. bićažî, bićežî 3. (fig.) osećati bol u duši, patiti, tugovati ◊ ma bićažîașće duoru tĭeu — patim do tvoje ljubavi / tvoja ljubav mi nanosi bol ♦ sin. îmbolnavi [Por.]   [Vidi]

658  belśug  belciug  алка  belśug (mn. belśuźe) [akc. belśug] (i. m.) — alka, beočug, brnjica ◊ belśug đi fĭer — gvozdena alka ◊ sanźiru mĭeu al đi kar, n-arĭe belśug la kapatîń — moj lanac za kola nema alku na kraju ◊ ĭerĭ am pus belśug la puorś în nas, sî nu rîmuĭe — juče sam svinjama stavio brnjicu, da ne riju ◊ belśug đi purtat biśi — alka za vođenje bikova [Crn.] ◊ puorko-la a-nvîrat buotu-n gard, șî a rupt belśugu — ona svinja je nabila njušku u ogradu, i pokidala brnjicu [Por.]   [Vidi]

669  Bigăr  Bigăr  Бигар  Bigăr [akc. Bigăr] (i. m.) — 1. (top.) Bigar, brdo u selu Sige, opština Žagubica ◊ ma duk la Bigăr dupa apă — idem na Bigar po vodu [Hom.] la Arnaglaua Bigăru ĭe un izvuor țapîn în kotunu lu Kîrșîĭanțî; đ-akolo satu kapîtă apă — u Rudnoj Glavi Bigar je jak izvor u zaseoku Kršijanaca; odande selo dobija vodu [Por.] 2. (mn. bigără) — izvor, izvorište, kladanac ◊ în Izvor-lu Mik ĭastă tri bigără: bigăr-lu Borđan, bigăr-lu Mrļiś, bigăr-lu Dragoĭ — u Malom Izvoru ima tri izvorišta: Borđanov izvor, Mrljišev izvor, Dragojev izvor ◊ tuaće tri bigără izvuară đen kļanț, șî au maĭ bună, șî maĭ rîaśe apă în sat — sva tri izvora izbijaju iz stene, i imaju najbolju i najhladniju vodu u selu [Crn.]   [Vidi]

2148  bik  bic  бик  bik (mn. biś) [akc. bik] (i. m.) — (zool.) bik, neuškopljen vo (Taurus) ◊ biku ĭe vită lasată đi pripluod, să gońaskă vaśiļi, da buou ĭe skopit șî lasat đi tras în žug — bik je grlo ostavljeno za priplod, a vo je uštrojen i ostavljen za vuču ♦ up. buou ◊ (orn.) biku bĭelțî — vodeni bik, bukavac [Por.]  [Vidi]

2149  biku-bĭelțî  bou-de-baltă  букавац  biku-bĭelțî [akc. biku-bĭelțî] (i. m.) — (ornit.) (ret.) bukavac, vodeni bik (Botaurus stellaris) ◊ biku-bĭelțî a fuost o ală, kare a trait în Balta ńigoćinuluĭ, ș-aĭ nuoștri tare s-a ćemut đi ĭa, kî ĭa rău urît a zbĭerat în ćikarișu bĭelțî — bukavac je bila neka ala koja je živela u Negotinskoj bari, i naši su se jako bojal, jer je ona veoma ružno rikala u barskom čestaru ◊ biku-bĭelțî s-a pĭerdut kînd ńigoćințî a uskat balta — bukavac je nestao kada su Negotinci osušili baru [Por.] ∞ bik  [Vidi]

5795  biļeuz  beleuz  простак  biļeuz (biļeuză) (mn. biļeuž, biļeuză) [akc. biļeuz] (prid.) — prostak, tupavko ◊ uom biļeuz stă đ-oparće ku gura kaskată șî nu vorbĭașće ńimika, numa sa uĭtă șî taśe — tupav čovek stoji postrani otvorenih usta i ne govori ništa, samo gleda i ćuti ♦ sin. prostovan [Por.]  [Vidi]

571  bîțai  bâţâi  махати  bîțai (ĭuo bîțîĭ, ĭel bîțîĭe) [akc. bîțai] (gl. p. ref.) — 1. mahati ◊ kîńiļi bîțîĭe đin kuadă kînd sî bukură — pas maše repom kad se raduje ◊ bîțîĭe ku mîńiļi amîndoă — maše obema rukama 2. tresti se, drhtati ◊ bîțîĭe ku kapu, nu-ĭ śuva pi vuoĭe — trese glavom, nije mu nešto po volji ◊ îĭ bîțîĭe mîna — trese mu se ruka [Crn.]   [Vidi]

621  bîrbari  bărăbari  изједначавати  bîrbari (ĭuo bîrbarĭesk, ĭel bîrbarĭașće) [akc. bîrbari] (gl. p. ref.) — izjednačavati, ravnati, poravnavat i ◊ bîrbarĭașće drumu — poravnava put ◊ a veńit rîu, șî apa s-a bîrbarit ku marźina — nadošla je reka, i voda se poravnala sa obalom [Por.] ♦ dij. var. barbari [Crn.]   [Vidi]

1013  bîrbori  chinui (a)  мучити се  bîrbori (ĭuo ma bîrborĭesk, ĭel sî bîrborĭașće) [akc. bîrbori] (gl. p. ref.) — mučiti se, boriti se, opirati se ◊ ći vi bîrbori ku nakazurĭ numa pănă iș ćinîr, kînd înbătrîńeșć, pĭerḑ pućarĭa șî vuoĭa đ-așa trĭabă — boriti se možeš sa nevoljama samo dok si mlad, kad ostariš, gubiš snagu i volju za to ◊ ĭa prins ĭarna la munće, șî trîabe sî să bîrborĭaskă ku namĭeț marĭ đi sî skîape đi rîău — zatekla ih je zima u planini, i treba da se izbore sa velikim smetovima da bi se spasili zla [Crn.] ♦ dij. sin. kinui, nîkažî [Por.]  [Vidi]

757  Bîrloaga  Bârloaga  Брлога  Bîrloaga [akc. Bîrloaga] (i. ž.) — (ojk.) Brloga, staro ime vlaškog sela blizu Dunava u Ključu, opština Kladovo, danas MilutinovacBîrloağan (mn. Bîrloağeń) — Brložani, vlaški naziv za stanovnike sela Brloga ◊ Bîrloğeńi nu sînt ungureń, nu vorbesk ka și rumâńi ďi la munťe — Brložani nisu Ungurjani, ne govore kao Vlasi sa planine ◊ a vindut moșiĭa la un Bîrloağan — prodao je imanje jednom Brložaninu [Kmp.] ∞ bîrluog  [Vidi]

900  bîșńală  bușeală  шикљање  bîșńală (mn. bîșńaļe, bîșńelurĭ) [akc. bîșńală] (i. ž.) — šikljanje, kuljanje, naglo i iznenadno izbijanje veće količine nečega ◊ abĭa am oprit bîșńala api la un izvuor đin đal đi koļibă — jedva sam zaustavio kuljanje vode iz jednog izvora iznad kuće [Por.] ∞ bîșńi  [Vidi]

899  bîșńi  bușni  шикнути  bîșńi (ĭuo bîșńesk, ĭel bîșńiașće) [akc. bîșńi] (gl.) — šiknuti, kuljnuti, izbiti, izleteti, izaći odnekud naglo i neočekivano ◊ kînd vaḑură kă apă puaće bîșńi, fuźiră în tuaće părțîļi, să nu sa uđe — kad su videli da voda može šiknuti, pobegoše na sve strane, da se ne ukvase [Por.]   [Vidi]

665  bîzońală  bâzâială  зујање  bîzońală (mn. bîzońaļе) [akc. bîzońală] (i. ž.) (onom.) — 1. zujanje ◊ s-a spumîntat đi bîzońala lu gîrgauń — uplašio se od zujanja stršljena ◊ s-auđe bîzońala karăbilor — čuje se zujanje gajdi 2. (fig.) nepovezan ili nerazgovetan govor, brbljanje, brbljarija ◊ kopiļe, đestul ku bîzońală, vorbĭa înțaļes, or taś — dete, dosta s brbljanjem, ili govori razumno, ili ćuti [Por.] ∞ bîzai  [Vidi]

565  bĭa  bea  пити  bĭa (ĭuo bĭeu, ĭel bĭa) [akc. bĭa] (gl.) — 1. piti ◊ bĭa apă — pije vodu ◊ bĭa đi sîaće — pije zbog žeđi ◊ bĭa kî-ĭ plaśe — pije jer voli ◊ bĭa đi nakaz — pije od muke ◊ bĭa pistă masură — pije preko mere ◊ bĭa đi uskă (paru) — pije pa suši (čašu) [Crn.] ◊ nu bĭa rakiĭe kum sa bĭa, numa înduapă — ne pije rakiju kako se pije, nego je halapljivo guta ◊ veńasă pi la nuoĭ žîndari, șî mînkasîm bińe, șî bĭasîm tuota nuapća — dolazahu kod nas žandari, i jeđasmo dobro, i pismo po celu noć 2. pušiti ◊ bĭa tutun — puši duvan [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1569  bļau  bleau  тупав  bļau2 (bļaură) (mn. bļaurĭ, bļaure) [akc. bļau] (prid.) (pril.) — 1. (tehn.) tupav, neoštar; loš, neupotrebljiv ◊ sakurĭa bļaură: fakută ka sakurĭa, da nuĭe sakurĭe, nuĭe đi ńimika — tupasta sekira: liči na sekiru, ali nije sekira, nije ni za šta 2. (za ljude) tupav, glupav, priprost ◊ uom batrîn da bļau, fara minće — star čovek a glupav, bez razuma (Tanda) 3. (za narav) lajav, praznorek ◊ vuorba luĭ ĭe bļau în vînt — njegova priča je pišanje uz vetar (Rudna Glava) 4. (u izr.) nimalo, malo, povremeno; retko, slabo ◊ ĭuo vorbĭesk, da ĭel bļau n-a ḑîs — ja govorim, a on nije ni beknuo (Rudna Glava) ◊ kîń-ļi bļeuĭe, ka kînd ĭe bolnau, latră numa kînd șî kînd — pas slabo laje, kao da je bolestan, kevče samo kat-kad (Tanda) [Por.] 5. (onom.) bļau! — vau! onomatopeja lajanja (D. Marković, Leskovo) [GPek]  [Vidi]

671  boboluoș  boboloș  куглица  boboluoș (mn. boboluașă) [akc. boboluoș] (i. m.) — 1. kuglica, okrugli kolačić ◊ boboluașă îs kolaśĭiei kare sî fak dîn untură șî aluvat — kuglice su kolači koji se prave od masti i testa ◊ lu kopiĭ ļi plak boboluașă dulś — deca vole slatke kuglice ◊ kopilu ĭe frumuos ka boboluoșu — dete je slatko kao kolačić [Hom.] 2. loptica, predmet loptastog oblika; grudva; kugla; klupko 3. (fig.) epitet za lepo i punačko dete, ili za jedru devojku ♦ sin. kokoluoș [Por.] ∞ boboloșa  [Vidi]

924  Boćaḑă  bobotează  Богојављање  Boćaḑă [akc. Boćaḑă] (i. ž.) — (kal.) Bogojavljanje, dan u običajnom kalendaru, nepokretni praznik (19. I) ◊ la Boćaḑă dupa śe ći skuoļ, măĭ întîń duś apă đi la fîntînă — na Bogoljavljenje posle buđenja, prvo doneseš vodu sa izvora [Por.] ♦ dij. var. Boboćeaḑă [Crn.] ∞ bućeḑa  [Vidi]

2035  boksaĭ  bocsai ?  коминар  boksaĭ (mn. boksaĭe) [akc. boksaĭ] (i. s.) — kominar, kominište, mesto na zemlji gde truli opalo voće ◊ n-am ažuns să adun pruńiļi, șî ĭaļe s-a spurđișît, șî s-a fakut numa boksaĭ pin pruń — nisam stigao da pokupim šljive, i one su istrulele, pa se napravio kominar po šljivaru ♦ / ? < buaskă [Por.] ∞ buaskă  [Vidi]

981  bolboćină  bolbotină  болботина  bolboćină (mn. bolboćiń) [akc. bolboćină] (i. ž.) — (bot.) bolbotina a. vrsta trave, ne pamti se više tačno koja ◊ ka pin vis țîn minće kî vorbĭa aĭ batrîń đi vro ĭarbă bolboćină, ama n-am luvat la kap baš kare ĭe — kao kroz san pamtim da su stari pominjali nekakvu travku „bolbotinu”, ali nisam upamtio tačno koja je b. zajednički naziv za trave; (pej.) travuljine ◊ a pus în ļegume numa ńișći bolboćiń — stavila je u jelo samo neke travuljine [Por.]   [Vidi]

2994  bolboĭa  bolboia  разрогачити  bolboĭa (ĭuo bolboĭeḑ, ĭel bolboĭaḑă) [akc. bolboĭa] (gl. p.) — razrogačiti oči, raširiti; buljiti ◊ kînd o vaḑu în pĭaļa guală, iĭ sa bolboĭară uoki ka la buou — kad ju je video golu, razrogačile mu se oči kao u vola [Por.]  [Vidi]

836  bolborosî  bolborosi  клокотати  bolborosî (ĭuo bolborosîăsk, ĭel bolborosîașće) [akc. bolborosî] (gl. p. ref.) — (onom.) klokotati 1. (za tečnost) klokotati, ključati ◊ mare bobît, s-auđe đin đeparće kum bolborosîașće apa — jak vodopad, čuje se izdaleka kako klokoće voda ♦ sin. ćurîĭe, burîĭe 2. (za čoveka) brbljati, mrmljati, govoriti sebi u bradu; govoriti nerazgovetno, gunđati ◊ śe-ĭ, drak, la baba-ĭa, numa bolborosîașće pi-n traușă? — koji je đavo onoj babi, samo trtlja po dvorištu? [Por.] ♦ dij. var. bolborosășťe [Kmp.]   [Vidi]

813  Bolboroș  Bolboroș  Болборош  Bolboroș [akc. Bolboroș] ) (i. m.) — (top.) Bolboroš, izvor u ataru sela Dušanovac, opština Negotin ◊ Bolboroș ĭe izvor tare, în kare bolborosășťe apa ka kînd fĭerbe în uoală — Bolboroš je jak izvor u kome voda ključa kao kad se kuva u loncu [Kmp.] ∞ bolborosî  (Ima umotvorina!)[Vidi]

639  bolobuok  inspid ?  бљутав  bolobuok (bolobuokă) (mn. bolobuoś, bolobuaśe) [akc. bolobuok] (prid.) — bljutav, ustajao, bez ukusa ◊ apă bolobuokă — bljutava voda [Hom.] ♦ dij. var. śolobuok, śilobuok [Por.]  [Vidi]

594  boļi  boli  боловати  boļi (ĭuo boļesk, ĭel boļașće) [akc. boļi] (gl. n.) — bolovati ◊ boļașće đi buală grĭa — boluje od teške bolesti ◊ boļașće đi buala rîa — boluje od padavice, epilepsije ◊ boļașće đi frigurĭ — boluje od groznice ◊ boļașće în pat — boluje u krevetu ◊ boļașće đi ļańe — boluje od lenjosti [Crn.] ◊ ĭel a-nśeput a boļi, đi kînd la podmorît să lukrĭe în apă — on je počeo bolovati od kada su ga primorali da radi u vodi [Por.]   [Vidi]

791  borugă  borugă  вододерина  borugă (mn. boruź) [akc. borugă] (i. ž.) — 1. (oron.) a. vododerina, manji ili veći usek u zemlištu koji je napravila tekuća voda; dolja; jarak ◊ a ploĭat ka kînd aĭ turnat ku gaļata, șî ļivĭeḑîļi pi pođiń sînt pļińe đi boruź — kiša je lila kao iz kabla, i livade na padinama pune su vododerina b. korito potoka ◊ borugă mikă — mala dolja ◊ borugă adănkă — dubodolina ♦ sin. dîră 2. potok ◊ dupa śe ļi pașće, pîkurarĭu mînă uoiļi la borugă să ļi adîape — posle paše, čobanin tera ovce na potok, da ih napoji ◊ boruga pi kare kure apa, sa kĭamă ogaș — vododerina kojom teče vode, zove se potok [Por.]   [Vidi]

835  boșćinar  boștinar  воштинар  boșćinar (mn. boșćinarĭ) [akc. boșćinar] (i. m.) — voštinar, otkupljivač boštine ◊ a veńit boșćinari s-aduńe boșćina — došli su voštinari da sakupe voštinu [Crn.] ∞ boșćină  (Ima umotvorina!)[Vidi]

834  boșćină  boștină  воштина  boșćină (mn. boșćiń) [akc. boșćină] (i. ž.) — voština, ostatak prilikom topljenja i ceđenja voska ◊ śară puțînă, da boșćină multă — voska malo, a voštine mnogo [Crn.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

678  botrak  brotac  жаба  botrak (mn. botraś) [akc. botrak] (i. m.) — žaba; mala žaba (Rana esculenta) ◊ nuată ka un botrak — pliva kao mala žaba (Sige, Magudica) ♦ var. brotak (Laznica, Medveđica) [Hom.] ♦ dij. var. brotak [akc. brotak] — 1. vodena žaba ◊ brotak ĭe bruaskă đi apă — brotak je vodena žaba 2. žabac, mužjak (prepoznaje se po tome što „skače” na žabu) ◊ brotaku ĭe bruaskă voĭńiśaskă — brotak je žaba mužjak [Por.] 3. žaba koja skače ◊ brotaku ĭe bruaskă sărituare — brotak je skakutava žaba [GPek]   [Vidi]

989  brĭezdat  brăzdat  браздаст  brĭezdat (brĭezdată) (mn. brĭezdaț, brĭezdaće) [akc. brĭezdat] (prid.) — brazdast, koji ima brazde, koji ima oblik brazde; izbrazdan; udubljen ♦ sin. înkrĭețat, zbîrśit ◊ drumu đi kar pi kulme ĭe tuot înbrĭezdat đi apă, kare a kurs dupa pluaĭe, parke ĭe arat ku plugu — kolski put na kulmi je sav brazdast od vode koja je tekla posle kiše, kao da je izoran plugom ♦ var. brăzduit [Por.] ∞ brăzdui  [Vidi]

870  bronkai  broncai ?  басирати  bronkai (ĭuo bruankîĭ, ĭel bruankîĭe) [akc. bronkai] (gl.) — 1. basirati, svirati kontrabas 2. (iron.) imitirati sviranje kontrabasa 3. (pej.) (onom.) brundati, proizvoditi dubok zvuk, sličan zvuku kontrabasa 4. (fig.) terati inat, gunđati ◊ la moșo-sta śeva nu-ĭ pi vuoĭe, numa bruankîĭe pin kasă — ovom čiči nešto nije po volji, samo gunđa po kući [Por.]   [Vidi]

677  bruaskă  broască  жаба  bruaskă (mn. bruoșći) [akc. bruaskă] (i. ž.) — 1. (zool.) žaba (Rana) ◊ ĭ-a ĭeșît uoki ka la bruaskă — iskočile mu oči kao žabi ◊ bruaskă ku śuvań — kornjača (Testudine) [Hom.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovan — kornjača [Crn.] ♦ var. bruaskă ku śovańe — kornjača ◊ broskan — žabac ◊ bruaska đi pi padure — šumska žaba, žaba koja ne živi u vodi ◊ bruaska rîpată — krastava žaba ◊ rîkańel — kreketuša [Por.] ♦ dij. var. bruaskă ku śovań — kornjača [GPek] 2. (za odeću) (zast.) klin između nogavica na muškim pantalonama ◊ śuariśi sî n-a fi avut bruaskă întra kraś, n-a fi putut uomu sî pașiaskă ku iĭ — da pantalone nisu imale klin između nogavica, čovek ne bi mogao da hoda u njima (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. broskă [Buf.] ♦ dij. var. broaskă [Kmp.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

400  brukă  brucă  шиљак  brukă (mn. bruś) [akc. brukă] (i. ž.) — (tehn.) 1. šiljak, zašiljen drveni ili metalni predmet, koji se koristi za bušenje rupa; probojac ◊ în trîabe o brukă sî strapung gaura la kurauă — treba mi šilo da izbušim rupu na kaišu ◊ ku brukă đi ļiemn să fak gîăurļi la opinś — drvenim šilom buše se rupe na opancima 2. sadiljka, zašiljen štap koji se koristi za sađenje povrća ◊ muĭarĭa đemult a pus piparka șî varḑa ku bruka, da an ku sapaļiga — žena je ranije sadila papriku i kupus sadiljkom, a prošle godine motičicom ◊ đi vrodată șî kukuruḑu s-a pus ku bruka — nekada je i kukuruz sejan sadiljkom 3. šilo, majstorska alatka koja se koristi u opančarskom i saračkom zanatu ◊ maĭsturi au mulće suarće đi bruś — majstori imaju razne vrste šila 3. drveni šiljak ili veterinarski pribor, trokar, za probadanje trbuha kod preživara ◊ kînd să unfla vaka đi deteļină, trîăbe ku bruka sî-ĭ să înpungă burta đi parća stîngă — kad se krava prejede deteline, treba da joj se šiljkom probode trbuh sa leve strane [Crn.] 3. (antr.) Brukă, poļikra-n Arnaglaua — Bruka, nadimak u Rudnoj Glavi ◊ la Ĭanku Brukă ĭ-a dat așa poļikră, k-avut narau să „bruśaskă”, să-nvîre nasu șî unđe trîabe, șî unđe nu trîabe — Janko „Bruka” je dobio ovaj nadimak jer je voleo da „buška”, da zabada nos i gde treba i gde ne treba ♦ (demin.) brukiță ♦ (augm.) brukuoń 6. stožer ◊ în Tanda klaĭa să grîmađașće pi brukă — u Tandi plast se dene oko stožera [Por.]   [Vidi]

641  bualkă  ?  млако  bualkă [akc. bualkă] (prid.) — mlako, mlaka ◊ apă bualkă — mlaka voda [Kmp.]  [Vidi]

4723  buankańi  boncai  букати  buankańi (ĭuo buankańesk, ĭel buankańașće) [akc. buankîńi] (gl. ref.) — (o volovima) bukati ◊ buoĭi sa buankîńe kînd sa bat în kuarńe șî rîșkîĭe pomîntu — volovi buču kad se bodu rogovima i razrivaju zemlju papcima [Por.]   [Vidi]

738  buarfă  boarfă  дроњак  buarfă (mn. buarfе) [akc. buarfă] (i. ž.) — 1. dronjak, iznošen komad odeće ◊ nu înbrak buarfa-sta đi klțan — neću da obučem ovaj dronjak od košulje [Crn.] ♦ dij. sin. zdrĭanță, trĭanță, druanță, truanță [Por.] 2. nejestivi deo voća ili povrća, otpadak, lika ◊ pasuĭu al vĭarđe ĭe pļin đi buarfe — boranija je puna otpadaka (like) ♦ sin. loluață [Crn.] 3. iznutrica tikve ◊ buarfe la nuoĭ sa kĭamă samînțîĭa-ĭa ș-alalalt, śe ĭastă în dovļeće — borfa je kod nas naziv za seme i ostalo, što se nalazi u tikvama, bundevama, dulecima (Tanda) [Por.] ∞ borfańi  [Vidi]

794  buaskă  boască  комина  buaskă [akc. buaskă] (i. ž.) — komina, ono što ostane kada se iscedi sok iz voća (šljive, grožđa i dr.) tokom obrade; kom, drop, džibra ◊ buaska sa dîă la puorś — komina se daje svinjama [Por.]   [Vidi]

2214  buduruoĭ  buduroĭ  бадањ  buduruoĭ (mn. buduruaĭe) [akc. buduruoĭ] (i. s.) — (tehn.) badanj, veliki šuplji trupac kroz koji voda pada na vodenički točak (РечникМС1) ◊ buduruoĭu la muară a fuost fakut đin butuarkă đi gorun, kare morarĭu adîns a katato ș-a gasîto pi padurĭe — vodenični badanj bio je napravljen od gorunove šupljike, koju je vodeničar posebno tražio i nalazio u šumi (Tanda) [Por.] ◊ buduruoĭu a fuost tare grĭeu đi gasît în padurĭe — badanj je bilo jako teško naći u šumi (Topla) [Crn.] ♦ sin. butuoń (Rudna Glava), butuoĭ (Crnajka) [Por.] ∞ muară  [Vidi]

944  bufńală  bufneală  хуктање  bufńală (mn. bufńelurĭ) [akc. bufńală] (i. ž.) — (onom.) huktanje, šum naglog i snažnog izdisanja vazduha; duvanje ◊ (vet.) bufńala vaśilor pi nas arată kă vićiļi sînt spomîntaće, șî trăbe să puorț grižă kum lukri ku ĭaļe — duvanje goveda kroz nos pokazuje da su životinje uplašene, i treba da vodiš računa kako radiš sa njima [Crn.] ◊ pazîaće bińe đi bufńala buoilor — čuvaj se dobro od duvanja volova ♦ dij. var. bufńitură [Por.] ∞ bufńi  [Vidi]

1968  bufńit  bufnet  хукање  bufńit (mn. bufńiće) [akc. bufńit] (i. s.) — hukanje, huk, težak i dubok izdisaj vazduha ◊ s-auđe un bufńit grĭeu đin koșîărĭe, ka kînd ĭară sa-npung buoi-ĭa — čuje se neko teško hukanje u štali, kao da se opet bodu oni volovi [Por.] ∞ bufńi   [Vidi]

399  bugarĭașće  bulgărește  бугарски  bugarĭașće [akc. bugarĭașće] (pril.) — bugarski ◊ puțîn înțaļeg kînd vorbĭesk bugarĭașće — slabo razumem kad govore bugarski ◊ bugarĭașće șćiu kîta, da ńamțîașće niśkît — bugarski znam malo, a nemački nimalo [Crn.] ◊ vorbĭașće bugarĭașće ka pi ață — tečno govori bugarski [Por.] ∞ bugarĭ  [Vidi]

905  Bugoglauă  Bugoglaua  Букова глава  Bugoglauă (mn. bugoglăvĭ) [akc. Bugoglauă] (i. ž.) — (top.) Bukova glava, zvano mesto u ataru Rudne Glave, planinski vrh ◊ la Bugoglaua traĭesk bugoglavĭeńi — na Bukovoj glavi žive Bukovoglavci ♦ / < srb. bukova glava < srb. buk vodopad, slap, glava — (reljef) zašiljeni vrh brda : „brdo iznad vodopada” (exp. Durlić ) [Por.]   [Vidi]

1001  bulobrĭaće  amfipode  ракушац  bulobrĭaće (mn. bulobrĭeț) [akc. bulobrĭaće] (i. m.) — (zool.) rakušac, vrsta malih rakova, bez oklopa (Amphipoda) ◊ bulobrĭețî la nuoĭ sa gasăsk pi la izvuarîļi alu ogașă, traĭesk pi supt frunḑă kare a kaḑut în apă — rakušci se nalaze u izvorištima potoka, žive ispod lišća koje je palo u vodu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

953  Buļećin  Bulecin  Бољетин  Buļećin [akc. Buļećin] (i. m.) — (ojk.) Boljetin, ime sela na Dunavu kod Donjeg Milanovca, u opštini Majdanpek ◊ in Buļećin traĭesk duauă fuarme dă rumîń, uńi vorbĭesk la „pră”, da uńi la „pi” — u Boljetinu žive dve vrste Vlaha, jedni govore na „pră”, a drugi na „pi” ◊ ĭastă șî o fîmeļiĭe sîrbĭaskă, a veńit dă la Kosova; saćańi a batut žuok ku iĭ kî sînt „turś dă la Kosova” — ima i jedna srpska familija, doseljena sa Kosova; seljani su zbijali šale sa njima da su „Turci sa Kosova”voĭńiś saćańi sa kĭamă Buļećinț, da muĭerļi Buļećință — muškarci meštani zovu se Boljetinci, a žene Boljetinke ◊ satu ĭe mik, învîrat într-o vaļe adînkă, îngustă șî lungă — selo je malo, sabijeno je u jednu duboku, usku i dugu dolinu ◊ lumĭa s-a tras aiśa dîn mulće pîărț, kî ĭe bun dă viće — ljudi su se povukli ovde sa raznih strana, jer je pogodno za stoku ◊ la Buļećin șî akuma la Sînźuorḑ sa fak kîći șapće-uopt baśiĭ, ka đi bătrîńață — u Bljetinu se i sada na Đurđevdan pravi po sedam-osam bačija, kao u stara vremena (izvor: Durlić, terenski zapisi) [Por.]   [Vidi]

745  buļubașă  bulibașă  буљубаша  buļubașă (mn. buļubașurĭ ?) [akc. buļubașă] (i. m.) — 1. starešina ili vođa grupe vojnika, odmetnika, hajduka ili razbojnika 2. (zast.) nadimak, koji je u pojedinim slučajevima postao prezime potomaka, i sačuvan ili u izvornom obliku (Majdanpek, V. Gradište), ili u nekoj posrbljenoj formi: Buljubašić (Halovo), Buljubašević (Zaječar), i to ne samo u vlaškim, nego i u srpskim porodicama [Por.]   [Vidi]

715  bun  bun  добар  bun (bună) (mn. buń, buńe) 1. (prid.) — dobar ◊ buna ḑîua — dobar dan ◊ buna sara — dobro veče ◊ bun pomînt — plodna zemlja ◊ uom bun — dobar čovek, dobričina ◊ bun lukru, să fĭ sînatos — srećan rad, da si živ i zdrav [Hom.] ◊ (izr.) bun ku al naruod sînt fraț — dobar i lud su braća ◊ puoptă bună — prijatno (izr. za stolom, pre početka obeda) ◊ fraće bun — rođeni brat ◊ suoră bună — rođena sestra ◊ ăl gasîĭ în vuoĭa bună — našao sam ga dobro raspoloženog [Por.] 2. (pril.) dobro, razume se, da, tako je, u redu je ◊ bun, atunśa ń-am vorbit — dobro, onda smo se dogovorili ◊ pă, bun, kînd ḑîś tu, aĭ să fiĭe așa — pa, dobro, kad ti kažeš, neka bude tako ◊ bun, bun, nu trăbe să-m spuń đi dîdauorĭ — dobro, dobro, ne treba dvaput da mi kažeš [Por.]   [Vidi]

333  bunarĭ  bunar  бунар  bunar (mn. bunarĭe) [akc. bunarĭ] (i. m.) — 1. bunar, iskopana rupa u zemlji iz koje se vadi voda ◊ maĭsturi a sapat ș-a zîđit bunarĭ adînk uopt mĭetîrĭe — majstori su iskopali i ozidali bunar dubine osam metara [Crn.] 2. prirodne rupe u zemljištu oblika bunara ◊ la Vrtîăś în Bļizńe ĭastă așa bunarĭ în pĭatră, parke ĭa sapat uomu — na Vrteču u Blizni ima takvih bunara u kršu, kao da ih je iskopao čovek [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

790  buobabi  boul-babei  јеленак  buobabi [akc. buobabi] (i. m.) — (ent.) jelenak (Lucanus servus) ♦ var. boubabi, buoubabi„babin vo ◊ buobabi ĭe o guangă ku kuarńe — jelenak je buba sa rogovima ♦ sin. śerb„jelen” ♦ sin. gongău (Tanda)♦ up. buou, bou [Por.]   [Vidi]

1236  buoișće  boiște  бојиште  buoișće (mn. buoișć) [akc. buoișće] (i. ž.) — 1. bojište а. mesto gde matica reke udara u granu drveta koja se nadnela nad vodu ◊ kînd lukri ku aĭ rîăĭ, șî trîabe să skuoț draśi đin apă đi să-ĭ trîmĭeț vrunđeva, tu će duś la rîu șî kaț krĭanga kare baće buoișća, șă la ĭa đeskînț ku kuțît ńegru — kada se baviš crnom magijom, i treba da izvučeš đavole iz vode da bi ih negde poslao, ti odeš na reku i tražiš granu koja bije po vodi, i kod nje baješ sa crnim nožem (Crnajka) b. mesto u brzacima reke gde, naročito u večernjim satima, ribe iskaču iz vode u lovu na mušice 2. igralište ◊ fiekare luok unđe kopiĭi a batut puarka, or k-a žukat kļisu, s-a kemat buoișće — bilo koje mesto gde su deca igrala „svinjicu” ili klis, zvalo se bojište (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

803  buold  bold  бодља  buold (mn. buolduri, buolđe) [akc. buold] (i. m.) — bodlja, šiljak, zašiljeni vrh ◊ buoldu fusuluĭ đi tuors — vrh vretena za predenje ◊ buoldu lu kalkîńu muori ĭe askuțîț, da kalkîńu ĭe îń patru muke, fakut đin oțăl đi rang — bad ostanca vodeničnog vretena je oštar, a ostanac je četvorostrano iskovan od čelične ćuskije [Por.]   [Vidi]

1896  buonț  bulz  шароње  buonț (mn. buonțurĭ) [akc. buonț] (i. s.) — 1. (nutr.) šaronje,1) šaruljća,2) parče toplog kačamka, sa uvaljanim sirom ◊ buonțu ĭe măĭ dulśe kînd un parśiel đi brînḑă tare șî sarată baź într-un vîžmîk đi koļașă kaldă, fakută đin kukuruḑ alb, șî laș kîta sî șćia pănă brînḑa-ĭa nu sa muaĭe — „bonc” je najslađi kada krišku slanog i tvrdog sira uvaljaš u parče toplog kačamka, naopravljenog od belog kukuruza, i pustiš malo da stoji dok se sir ne smekša ♦ sin. popuțoĭ (Tanda), pupuțuoĭ (Topolnica) [Por.] ♦ dij. sin. kukoluoș (Leskovo) ♦ dij. sin. puțuoĭ (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. guguluoĭ (Slatina, Bor) ♦ sin. pupuoĭ (Topla) [Crn.] ♦ dij. sin. gîskă (Šipikovo) [Tim.] 2. (psih.) ljutito dete, koje se duri ◊ la kopilo-sta śeva nuĭe pi vuoĭe, prĭa mult stă buonț în kuot, șî nu vorbĭașće ku ńima — ovom detetu nešto nije po volji, dugo stoji u ćošku nadureno i ne govori ni sa kim [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

543  buou  bou  во   buou (mn. buoĭ) [akc. buou] (i. m.) — (zool.) vo (Bos taurus) ◊ buou ĭe biku lu kare sînt batuće kuaĭļi, să nu sară pi vaś, numa să fiĭe bun đi lukru — vo je bik kome su stucana jaja, da ne bi mogao da skače na krave, već da bude dobar za rad ◊ tare ka buou — jak kao vo ♦ var. bou ♦ up. bik [Por.] ♦ dij. var. bu (mn. buоĭ) [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4160  burĭaće galbin  burete galbin  лисичарка  burĭaće galbin (mn. burĭeț galbiń) [akc. burĭaće galbin] (i. m.) — (mik.) lisičarka (Cantharellus cibarius) ◊ burĭeț đ-aĭ galbiń sînt śupĭerś galbińe ka śara — lisičarke su pečurke žute kao vosak ◊ burĭeț đ-aĭ galbiń sa măĭ kĭamă șî burĭeț đi pin sfińak — lisičarke se još zovu i pečurke iz crnog grabišta [Por.] ∞ burĭaće  [Vidi]

603  burtanuos  burtos  трбушаст  burtanuos (burtanuasă) (mn. burtanuoș, burtanuosă) [akc. burtanuos] (prid.) — 1. trbušast, sa velikim trbuhom ◊ burtanuos ĭe uom ku burta mare — trbušast je čovek sa velikim stomakom ◊ uamiń burtanuoș đemult n-a fuost mulț, kî tuoț a fomit, ș-a fuost uskaț — trbušastih ljudi je nekada bilo malo, jer su svi gladovali, i bili mršavi 2. obao, zaobljen, izbočen ◊ baluonu đi apă ĭe burtanuos, da kila nu — balon za vodu je trbušast, a flaša nije ♦ sin. tîrbanuos [Por.] ∞ burtă  [Vidi]

778  buśim  bucium  главчина  buśim (mn. buśimĭе) [akc. buśim] (i. m.) — 1. (tehn.) glavčina kolskog točka ◊ buśim ĭe kăpățîna la rotă đi kar, or la rota đi moră — glavčina je deo kolskog točka, ili vodeničnog kola [Buf.] ♦ sin. kîpațînă [Por.] 2. panj ◊ buśimu ĭe bușćanu kare ramîńe în pomînt kînd taĭ ļemnu đen piśuare — bučim je deo drveta koji ostaje uz koren kada se stablo poseče (Jasikovo) [GPek] ♦ sin. bușćan [Por.]   [Vidi]

684  butavi  umfla  надути  butavi (ĭuo butavĭesk, ĭel butavĭașće) [akc. butavi] (gl. p. ref.) — (med.) naduti (se), nateći, dobiti otok, dobiti vodeni podliv usled neke bolest i ◊ baba a-nśeput a butavi la firĭe, n-o să traĭaskă mult — babi je počelo da natiče lice, neće dugo da živi ◊ mare zîpușală, sa butavĭesk vićiļi la pulpĭe — velika je sparina, stoci će da nateknu vimena [Por.]   [Vidi]

567  butuoń  butoi  буре  butuoń (mn. butuańe) [akc. butuoń] (i. m.) — 1. bure, sud napravljen od drvenih duga, koji služi za čuvanje pića ◊ butuoń đi vin — bure za vino ◊ butuoń đi rakiu — bure za rakiju 2. cilindar koji vodu iz jaza usmerava na vodenično kolo ◊ butuońu muori — badanj, vodenično bure ♦ var. butuoĭ (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad, Zlot) [Crn.] ◊ butuońu muori rumîńi đemult a fakut đin butuarkă, lungă pista șasă-șapće pașurĭ, șă îngustă la vîr — badanj su Vlasi nekada izrađivali od šupljeg debla, dužine preko šest-sedam koraka, i suženog pri vrhu ◊ butuarka taĭată đi butuoń s-a ars bińe pi đinuntru, ku fuok đi tîrș uskaț — šuplje drvo isečeno za badanj, paljeno je s unutrašnje strane vatrom od suvaraka ◊ în vîru butuońuluĭ a-nțapat un fĭeļ đi gaļiată kare sa kĭame śutură — na uži kraj badnja nabijala se vrsta cipuna koja se zove kablina ◊ śutura avut gaură la masură, da în ĭa sa bagat gaļeț măĭ strîmće or măĭ larź, pi kum a fuost apa đi tare — kablina je imala otvor po meri, a u nju se nabijali cipuni različitih otvora, prema tome koliko je voda bila jaka [Por.] ♦ dij. var. butoĭ [Kmp.]   [Vidi]

1229  bužuoń  ţâșnitură  млаз  bužuoń (mn. bužuańe) [akc. bužuoń] (i. m.) — mlaz ◊ s-a rupt mațu, ș-a bîșńit un bužuoń dă apă — puklo je crevo, i kuljnuo je mlaz vode ♦ sin. ćućur [Hom.] ♦ dij. sin. vîžuoĭ [Crn.][Por.]  [Vidi]

1023  țapeńiĭe  ţepenie  снага  țapeńiĭe (mn. țapeńiĭ) [akc. țapeńiĭe] (i. ž.) — 1. snaga ◊ marĭe țapeńiĭe ĭe în buoĭ karĭe puot sî tragă tovar grĭeu — velika je snaga u volovima koji mogu da povuku težak teret ◊ țapeńiĭa ĭepuruluĭ ĭe-n pișuarĭe — snaga zeca je u nogama [Crn.] ♦ dij. var. țîpeńiĭe ◊ kînd îș flomînd, or bolnau, n-aĭ ńiś o țîpeńiĭe — kad si gladan, ili bolestan, nemaš nikakvu snagu [Por.] 2. jačina, izdržljivost ◊ sfuara gruasă arĭe mîĭ marĭe țapeńiĭe đi kît a supțîrĭe — debeo konopac ima veću jačinu od tankog [Crn.] ◊ măĭ mare țîpeńiĭe avut lumĭa đemilt, đi kît nuoĭ akuma — veću izdržljivost su imali ljudi nekada, nego mi sada [Por.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

1046  țarină  ţarină  царина  Țarină (mn. țariń) [akc. țarină] (i. ž.) — (top.) Carina je zvano mesto u selu Sige, opština Žagubica, koje označava granicu između naselja i površina sa obradivim zemljištem i salašima ◊ la Țarină nu ma-ĭastă kăș, d-aśĭa pļiakă luokuriļi — na Carini više nema kuća, odande počinju njive ◊ la Țarină în tuotdăuna ĭarna ĭastă naĭmĭeț, da vara luokuriļi îs pļińe dă apă — na Carini su svake zime veliki smetovi, a leti su njive pune vode [Hom.] ♦ dij. var. țarînă ◊ țarînă s-a kĭemat ușa lu gard đi stobuorĭ, ku kare đi vrodată a fuost îngrađit tuot satu — carina je naziv za vrata kroz koja se ulazilo u ogradu od kolja, kojom je nekada bilo ograđeno celo selo [Por.]   [Vidi]

1033  țărmur  ţărmure  узвишење  țărmur (mn. țărmurĭ) [akc. țărmur] (i. m.) — (geog.) uzvišenje, brežuljak; uspon ◊ pi drumu kîtra munće, ĭastă un țărmur ku pripur mare, no-l trĭeś ku karu fara doa parĭekĭ đi buoĭ — na putu prema planini, ima jedno uzvišenje sa velikim usponom, ne možeš da ga pređeš kolima bez dva para volova ♦ var. țîrmur [akc. țîrmur] (s. Tanda, Crnajka) [Por.] ∞ țărmuri  [Vidi]

1530  țărmuri  ţărmuri  уздизати (се)  țărmuri (ĭuo țărmurĭesk, ĭel țărmurĭașće) [akc. țărmuri] (gl. p. ref.) — (za zemljište) uzdizati se, narastati, pretvarati se u brežuljak (obično usled nanosa vode) ◊ dupa pouod sa țărmurĭașće pomîntu unđe a dus apa namuol — posle poplave stvore se brežuljci tamo gde je voda nanela mulj ♦ var. țîrmuri (Tanda) [Por.]  [Vidi]

1047  țîță  ţâţă  сиса  țîță (mn. țîță) [akc. țîță] (i. ž.) — 1. sisa, dojka ◊ ku așa țîță ar puća sî krĭaskă źemanarĭ — sa takvim sisama mogla bi da doji blizance ◊ îĭ mĭarźe lapćiļi đin țîță ka apa đin urśuor, đi aĭa ĭe kopilu marĭe șî kreskut — teče joj mleko iz dojki kao voda iz testije, zato je dete zdravo i napredno 2. usnik na testiji ◊ đin urśuor apă bĭeĭ pi țîță — iz testije vodu piješ na usniku [Crn.] ◊ dă țîță — doji ◊ dă țîță la kopil — doji dete ◊ dă țîță la sapă — „doji motiku”: zabušava na poslu, ne kopa, već stoji grudima naslonjen na držalje motike ♦ (demin.) țîțîșuară (mn. țîțîșuare) [akc. țîțîșuară] ◊ țîțîșuare boldorĭaļe — jedre, nabrekle, oštre, istaknute sise [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5737  Țîgan laĭaće  țigan laiece  црни Циганин  Țîgan laĭaće (mn. Țîgań laĭеț) [akc. Țîgan laĭaće] (sint.) — crni Ciganin ◊ Țîgań laĭeț a fuost ferarĭ, a lukrat la ńikovală șî la fuaļe, a șćut să vorbĭaskă țîgańiașće — crni Cigani su bili kovači, radili su sa nakovnjem i mehom, znali su da govore ciganski ◊ parințî a spumîntat kopiĭi ku Țîgań laĭeț, k-o să-ĭ fure dakă nu va fi kuminț — roditelji su plašili decu sa crnim Ciganima, da će ih uzeti ako ne budu bila dobra ◊ Țîgań laĭeț a trait supt kuort, șî s-a mutat đin sat în sat, katînd đi lukru — crni Cigani su živeli pod čergom, i selili se iz sela u selo, tražeći posao ◊ muĭeriļi alu Țîgań laĭeț a fuost kuprinsă ku đeskînćiśe, ku minśuń șă ku furaluku — žene crnih Cigana bavile su se vražbinama, prevarama i krađom [Por.] ∞ laĭe  [Vidi]

1050  țîgańașće  ţigănește  цигански  țîgańașće [akc. țîgańașće] (pril.) — ciganski, romski, kao Romi ◊ țîgańi đin Lukuva nu șćiu țîgańașće — Romi iz Lukova neznaju romski [Crn.] ◊ dakă vrĭeĭ sî faś kimîtă kî vorbĭeșć țîgańașće, ḑîś ku gîtu strîns: „Kar nou, par nou; sok avĭem, sok arđem!” — ako hoćeš da imitiraš ciganski govor, kažeš stegnutog grla: „Kola nova, kolac nov; zovu imamo, zovu ložimo!” ♦ var. țîgańiuluĭ [Por.] ∞ țîgan  [Vidi]

1103  țîmĭentă  ţiment  цимента  țîmĭentă (mn. țîmĭenće) [akc. țîmĭentă] (i. ž.) — (ret.) cimenta, čaša, šolja, posuda kojom se zahvata voda za piće ◊ lînga fîntînă am lasat o țîmĭentă, atîrnată într-o krĭangă, să aĭbă drumașî ku śe să bĭa apă — pokraj izvora sam ostavio cimentu, okačenu o jednu granu, da putnici imaju čime da piju vodu (Rudna Glava) [Por.] / < lat. cimenta — a. limeni sud za piće b. veći limeni sud, kofa, Sursa: РечникМС6. (exp. Durlić)   [Vidi]

1018  țîndîră  ţandără  ивер  țîndîră (mn. țîndîrĭе) [akc. țîndîră] (i. ž.) — 1. iver, treska koja se odlomi kada se drvo teše ili obrađuje nekim alatom ◊ pănă am śopļit kuadă đi sakurĭe, sari o țîndîră, șî ma lovi în frunće, đin kîta s-îm skuată uokĭu — dok sam deljao dršku za sekiru, odbio se jedan iver i udario me u čelo, umalo da mi izbije oko 2. (fig.) kad se neko ljuti ◊ îĭ sari o țîndîră, șî să dusă — otkači mu se jedan iver, i ode 3. poreklo, deo rodoslova ◊ Marinkuońi au o țandîră đin voĭńeșći — Marinkovići vode poreklo od vojnješći ♦ dij. var. țandîră [Crn.] ♦ dij. var. țandră (mn. țîăndre) [akc. țandră] ◊ adun țîăndre sî fak fuoku — skupljam treske da naložim vatru [Por.]   [Vidi]

1054  țîntă  cent  цент  țîntă (mn. țînturĭ) [akc. țîntă] (i. ž.) — 1. (zast.) cent, stoti deo stranog novca ili neke celine ◊ o țîntă a fuost kît o parauă — cent je bio koliko jedna para 2. sasvim malo, neznatno ◊ đ-o țîntă mĭ-a skapat vuozu — za malo mi je voz pobegao [Crn.] ♦ dij. var. țintă ◊ o țintă ďe om — mali čovek ♦ (vulg.) ĭa ramas o țintă-n kur — (fig.) nije se dobro „olakšao” (Prahovo) [Kmp.]   [Vidi]

1056  țîońa  ţiui  цијукати  țîońa (ĭuo țîuon, ĭel țîuańe) [akc. țîońa] (gl. n.) — (onom.) cijukati, pištati, šištati; ispuštati tanak zvuk ◊ o pasarikă țîuańe în salkă — neka ptičica cijuče na vrbi [Crn.] ◊ îm țîuańe urĭakĭa, sigurat ma vorbĭașće vrunu đi rîău — pišti mi uvo, sigurno me neko ogovara [Por.] ∞ țîu!  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2007  țîpeńiĭe  ţepenie  јачина  țîpeńiĭe (mn. țîpeńiĭ) [akc. țîpeńiĭe] (i. ž.) — 1. jačina, snaga, moć ◊ muĭarĭa n-are țîpeńiĭe în mîń ka uomu, șî nu puaće să bată la parĭ în gard ku boruosu; aăla ĭe lukru voĭńiśiesk — žena nema snagu u rukama kao muškarac, i ne može maljem da nabija kočeve u ogradi; to je muški posao 2. čvrstina; krutost ◊ țapa nuĭe batută bińe, șî nare ńiś o țîpeńiĭe, are klańa ĭuta sî kadă — stožer nije dobro nabijen i nema nikakvu čvrstinu; plast ima brzo da padne [Por.] ♦ dij. var. țapeńiĭe [Crn.] ∞ înțîpeńi  [Vidi]

1065  țîșńitură  ţâșnitură  млаз  țîșńitură (mn. țîșńiturĭ) [akc. țîșńitură] (i. ž.) — 1. mlaz ◊ la nađitura lu mațîļi đi apă, a bîșńit o țîșńitură marĭe — na sastavku creva za vodu, izbio je veliki mlaz 2. (fig.) prznica, naprasit, nadmen ili neobuzdan čovek ◊ țîșńitura-ĭa nu mîĭ askultă pi ńima — taj nadmenko ne sluša više nikog [Crn.] 3. (med.) proliv, sraćkavica ◊ la lovit țîșńitură — dobio je proliv (Tanda) [Por.] ∞ țîșńi  [Vidi]

1068  țof!  ţof ?  шљап!  țof! (uzv.) — (onom.) šljap! zvuk udaranja o vodenu površinu; kretanje kroz vodu ◊ sa đisparțî đi nuoĭ, șî - țof! țof! - trĭeku pin apă, da nuoĭ rîmasîărîm la marźină — odvoji se od nas, i - šljap! šljap! - prođe kroz vodu, a mi ostadosmo na obali [Por.]  [Vidi]

1069  țofai  tofăi  шљапати  țofai (ĭuo țuofîĭ, ĭel țuofîĭe) [akc. țofai] (gl.) — (onom.) šljapati, hodati po vodi ili blatu, gacati ◊ gîșćiļi s-a dus la baltă, șî kînd înśepură a țofaĭa pin apă, sa spumîntară kîńi, șî-n śepură a latra, parke lupi tună pista iĭ — guske su otišle na baru, i kada su počele šljapati po vodi, psi se uplašiše, i počeše lajati kao da kurjaci kidišu na njih ♦ var. ĭel țuafîĭe ◊ țuafîĭe pin morśilă — gaca po blatu [Por.] ∞ țof!  [Vidi]

1051  țuțur  ţuţur  точур  țuțur (mn. țuțurĭe) [akc. țuțur] (i. s.) (prid.) — I. (i. s.) 1. točur; česma, slavina ◊ la țuțur kurĭe apa, moara sî kumparăm nuou — na slavini curi voda, moramo da kupimo novu (s. Topolnica) 2. visuljak; ledenica ◊ s-a fakut țuțurĭe supt strĭeșîna kășî — napravile su se ledenice ispod nadstrešnice II. (prid.) (nepr.) 1. šiljat, oštar predmet; šiljak ◊ bagă sama, să nu ći-nbruś în țuțuro-la — pazi, da se ne nabodeš na taj šiljak 2. (za položaj) uspravan, čvrst; štrkljast ◊ stă țuțur — štrči; stoji uspravno ♦ (augm.) țuțuruoĭ [akc. țuțuruoĭ] ♦ (demin.) țuțurĭel [akc. țuțurĭel] ♦ up. śuśur (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

6128  țug  țug ?  спојница  țug2 (mn. țugurĭ) (i. s.) — (tehn.) spojnica, naprava od zakrivljene šipke u obliku slova „U” ili „П” ◊ la kar đi buoĭ a fuost măĭ puțîn patru țugurĭ, la tuata uosîĭa kî ći duauă; a țînut uosîĭa ļegată đi drik — na volovskim kolima bilo je najmanje četiri cuga, na svakoj osovini po dva; držali su osovinu vezanu za trap [Por.]   [Vidi]

1077  țuĭkă  ţuică  ракија  țuĭkă (mn. țuĭś) [akc. țuĭkă] (i. ž.) — (ret.) rakija ◊ kopsăĭ kuomina, șî fakuĭ țuĭkă numa kît đi kasa nuastră — ispekao sam kominu, i napravio sam rakije tek koliko za našu kuću [Crn.] ◊ nuoĭ la rakiĭe iĭ ḑîśem țuĭka numa kînd ńis kîta-n voĭa bună — mi rakiju zovemo cujkom, samo kada smo malo pod gasom [Por.] ∞ rakiu  [Vidi]

1257  čată  ceată  чета  čată (mn. čeťe) [akc. čată] (i. ž.) — (zast.) četavorba „čată” la noĭ a-nbătîrńit și s-a pĭerdut, akușa număĭ să spuńe „čată” — reč „čată” kod nas je zastarela i nestala, sada se više ne kaže „čată” [Kmp.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1498  ćigori  tigori  оскудевати  ćigori (ĭuo ćigorĭesk, ĭel ćigorĭașće) [akc. ćigori] (gl.) — 1. oskudevati, živeti u nemaštini ◊ am fuost sarak, ș-am ćigorit đi tuaće — bio sam siromah, i uskudevao sam u svemu 2. žudeti, želeti ono za čim se oskudeva u nemaštini ◊ nu vor kopiĭi miĭ sî ćigorĭaskă đi ńimika — ne želim da moja deca žude ni za čim [Por.]   [Vidi]

1154  ćikńi  tihni  пријати  ćikńi (ĭuo ćikńesk, ĭel ćikńașće ) [akc. ćikńi] (gl. p.) (nesvrš.) — prijati, biti po volji, izazivati zadovoljstvo, ugodnost, mir, smirenos t ◊ kînd ăl vîăd kî șîađe la masă, nu-m ćikńașće prînḑu — kad ga vidim da seda za sofru, ne prija mi ručak [Por.]   [Vidi]

1150  ćinîr  tânăr  млад  ćinîr (ćinîră) (mn. ćinîrĭ, ćińirĭe) [akc. ćinîr] (prid.) — mlad a. za čoveka: na uzrastu između detinjstva i zrelosti ◊ uomu al ćinîr tuot puaće — mlad čovek sve može b. za životinje: na uzrastu između mladunčeta i odrasle životinje ◊ buou sî-nvață la žug pîn ĭe ćinîr — vo se uči da vuče jaram dok je mlad ♦ sin. mik c. a biljni svet (obično za visoko rastinje) : stanje između mladice i zrele biljke ◊ puomu sî oltańašće pîn ĭe ćinîr — voćka se kalemi dok je mlada ◊ padurĭa ćinîră nu să taĭe — mlada gora se ne seče [Crn.] ◊ puoț sî ḑîś kî ĭe mîăru, ka puomu, ćinîr, da đi mară, ka puamă, nu: đi mară atunśa ḑîś kî ĭe krudă — možeš da kažeš za jabuku kao voćku da je mlada, ali za jabuku kao plod, ne: za jabuku tada kažeš da je nezrela ♦ dij. var. ćinăr ◊ a murit uom ćinăr — umro je kao mlad čovek [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1160  ćirikaĭală  ciricăială  цвркутање  ćirikaĭală (mn. ćirikaĭelurĭ) [akc. ćirikaĭală] (i. ž.) — (onom.) (ornit.) 1. cvrkutanje, čijukanje ◊ đin padurĭe s-auđe ćirikaĭală tarĭe — iz šume se čuje glasno cvrkutanje 2. (fig.) a. čavrljanje, ćaskanje, brbljanje ◊ s-auđe ćirikaĭală ka la tuors — čuje se čavrljanje kao na prelu [Crn.] b. očijukanje, tepanje, domunđavanje ◊ lasîće đi ćirikaĭală, numa dakă țî drag đi mińe, spuńe đeșkis — mani se „čijukanja”, nego ako me voliš, kaži otvoreno ◊ o sî va ĭasă ćirikaĭala-ĭa pi nas — ima da vam izađe to domunđavanje na nos ♦ dij. var. ćirikaitu [Por.] ∞ ćirik!  [Vidi]

1396  ćișnă  tihnă  тишак  ćișnă (mn. ćișńe) [akc. ćișnă] (i. ž.) — tišak, mesto u reci gde voda miruje i gde je pogodno za kupanje ◊ kopiĭi s-a învațat sî nuaće, șî sluobîd sa skaldă într-o ćișnă adînkă — deca su naučila da plivaju, i slobodno se kupaju u jednom dubokom tišaku ♦ (demin.) ćișnuță ♦ (augm.) ćișnoćeu ♦ up. gîltînă [Por.]   [Vidi]

1166  ćiz  tiz  имењак  ćiz (mn. ćiž) (i. m.) — imenjak ◊ ćizu a mĭeu a kapatat poziu đi sud — moj imenjak je dobio poziv za sud [Crn.] ◊ a brĭe ćuzuļe, așa tu vorbĭeșć đi mińe? — a bre imenjače, tako ti govoriš o meni? [Por.]   [Vidi]

1146  ćokńit  ciocnit  учукан  ćokńit (ćokńită) (mn. ćokńiț, ćokńiće) [akc. ćokńit] (prid.) — 1. učukan, čuknut, udaren, oštećen; ulubljen ◊ n-am vasurĭ buńe, tuaće uaļiļi mi sînt ćokńiće — nemam dobre sudove, svi lonci su mi čuknuti 2. (fig.) ćaknut, koji nije baš pri sebi ◊ nu măĭ vorbĭașće kum trîabe, parke ĭe ćoknit — ne govori više razumno, kao da je ćaknut ♦ sin. lovit, pļesńit [Por.] ♦ dij. var. śokńit [Crn.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1403  ćokńitură  ciocnitură  оштећење  ćokńitură (mn. ćokńiturĭ) [akc. ćokńitură] (i. ž.) — oštećenje na nekom predmetu nastalo čukanjem ◊ uala are ćokńitură, șî đ-aĭa nu vor s-o kumpîr — lonac ima oštećenje, i zato neću da ga kupim [Por.] ♦ dij. var. śokńitură [Crn.] ∞ ćokńi  [Vidi]

1172  ćuș  ciuf  ћук  ćuș1 (mn. ćușî) (i. m.) — 1. (ornit.) ćuk, noćna ptica iz porodice sova (Athene noctua) ◊ ćușu sî kuĭbarĭașće în butuarkă — ćuk se gnezdi u duplji [Crn.] ◊ ćușu ḑîua nu vĭađe ńimika — ćuk danju ne vidi ništa (s. Plavna) [Pad.] ♦ sin. șćuoĭ (Tanda) 2. (fig.) (pej.) a. rogonja, čovek koga žena vara ◊ ćušuļe, đeșkiđeț uoki odată, da nu vĭeḑ śe-ț lukră muĭarĭa pin sat? — rogonjo, otvori oči već jednom, zar ne vidiš šta ti žena radi po selu? b. tupavko, priprost, naivan čovek; glupan ◊ bagă sama śe vorbĭeșć, nu fi ćuș — pazi šta pričaš, ne budi glup ♦ (augm.) ćușumau, ćușuman [Por.] 3. (muz.) naziv jedne od vlaških erotskih pesama, koju su pevali stari lautari [Mlava]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1174  ćuș  clătită  палачинка  ćuș2 (mn. ćușurĭ, akc. ćușurĭ) (i. s.) — (nutr.) a. palačinka, tanka pržena lepinja od pšeničnog brašna, mleka i jaja ◊ aĭa śe ĭe la sîrbĭ „palačinka”, la nuoĭ sa kĭamă „ćuș”, da aĭa śe nuoĭ kemăm „plaśintă”, sîrbi n-au, șî đ-aĭa plaśinta ńiś n-are nume sîrbĭesk — ono što je kod Srba „palačinka”, mi zovemo „ćuš”, a ono što mi zovemo „plačinta”, Srbi nemaju, pa „plačinta” i nema srpski naziv (zas. Blizna, s. Rudna Glava) b. vrsta duguljaste mekike (istočni deo Rudne Glave) ♦ var. ćușka (Crnajka, Tanda) ◊ ćușka sa faśe đin plamad kare ramîńe dupa śe plumađeșć pîńa — ćuška se pravi od testa koji ostaje posle mešenja hleba [Por.] ◊ ćușu faśem dîn fańină, ku kîta brînḑă: mĭastîś, puń în ćipsîĭe șî kuoś în șporĭet — palačinku pravimo od brašna sa malo sira: mesiš, staviš u tepsiju i pečeš u šporetu ◊ alta fuarmă dî ćuș sa faśe dîn fańină mistakată ku kîta apă măĭ multă, puń brînḑă, șî ĭaĭ ku ļingura șî puń în untura kaldă-n ćigańe — druga vrsta palačinke pravi se od brašna pomešanog sa malo više vode, staviš sir, i uzmeš kašikom i staviš u tiganj sa vrelom mašću (s. Medveđica) [Hom.] ♦ dij. sin. gugońaće ◊ la nuoĭ ćuș s-a fakut așa: sparź uou, puń fańină, brînḑă, șî mĭastîś, mĭastîś, șă-l kuoś în ćigańe — kod nas su se palačinke pravile ovako: razbiješ jaje, staviš brašno, sir, i mešaš, mešaš, i pečeš ih u tiganju ◊ asta śe sîrbi kĭamă „palačinke”, n-a fuost đi bîtrîńață, a ĭeșît dupa ratu-sta ku ńamțî; ļi kĭemăm șă pi rumîńașće „palaćinkĭe” — ovo što Srbi zovu „palačinke”, nije bilo kod nas odavnina, pojavile su se posle ovoga rata sa Nemcima; zovemo ih i na vlaškom „palačinke” (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. sin. skovĭardă (Majdanpek) [Buf.]  [Vidi]

3420  dakă  dacă  ако  dakă [akc. dakă] (vez.) — ako ◊ dakă nu va fi așa kum ḑîś tu, o să fiĭ pîkatuos pănă la muarće — ako ne bude tako kako ti kažeš, bićeš grešan do smrti ◊ dakă tatî-su nu va lasao sî sa mariće dupa baĭato-la, pî șî mumî-sa dakă va țîńa parća ku tatî-su, ĭa la urmă tot o să fugă, șî ĭar’ o să fiĭe pi plaku iĭ — ako je otac ne bude pustio da se uda za tog momka, i ako i majka bude na očevoj strani, ona će na kraju sigurno pobeći, i opet će biti po njenoj volji [Por.]  [Vidi]

1180  dalap  dulap  долап  dalap (mn. dalapurĭ) [akc. dalap] (i. m.) — 1. drveni orman, skovan od dasaka ◊ în dalap s-a pus strîăkinļi, ļingurļi, zastruźiļi șî mînkarĭa śe a ramas — u dolapu su držane panice, kašike, zastruzi i hrana koja nije potrošena [Crn.] ♦ dij. var. dolap [Por.] 2. a. dolap, točak sa pričvršćenim posudama koji služi za navodnjavanje ◊ pi marźina Ćimuokuluĭ a fuost dalapurĭ kîće șî baśaļe — na obali Timoka je bilo onoliko dolapa, koliko i bašti [Crn.] b. točak sa lopatica, koji okreće voda ◊ dolap, ruată la apă, kare pista kurauă a mînat stružńița, or muara — dolap, točak na vodeni pogon, koji je preko kaiša pokretao strugaru ili vodenicu [Por.]  [Vidi]

1744  danț  danţ  коло  danț (mn. danțurĭ) [akc. danț] (i. s.) — 1. kolo; vrsta narodne igre u kojoj se igrači uz muziku neprestano kreću laganim koracima napred ili na desnu stranu ◊ danțu la nuoĭ s-a žukat numa pi la nunț, șî aĭa kînd nuntașî a trĭekut pin sat — danc se kod nas igrao samo na svadbama, i to kada su svatovi prolazili kroz selo ♦ sin uără 2. grupa ljudi oko vođe ◊ puartă danțu pin sat, adunat ćińerișu șî-ĭ învață să ļipîĭe la kîărț — kolovođa u selu, okupio mlade i uči ih da lupaju karte ◊ o sî va vină parințî, ș-o sî va spargă danțu — doći će vam roditelji, pa će vam rasturiti družinu ◊ s-a prins într-un danț ku iĭ — uhvatio se u isto kolo sa njima [Por.]  [Vidi]

1279  daskîl  dascăl  учитељ  daskîl (mn. daskîļ) [akc. daskîl] (i. m.) — učitelj, prosvetni radnik ◊ daskulu nuostru nu ń-a lasat sî vorbim rumîńașće la șkuală; am kućeḑat sî vorbim tumu kînd am fi ažuns la kasă — naš učitelj nas nije puštao da govorimo vlaški u školi; smeli smo da govorimo tek kad bismo stigli kući [Por.] ◊ daskîlu nuostru ń-a-nvațat bińe — naš učitelj nas je dobro učio [Crn.] ♦ dij. var. oćitul [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1283    dă  од   (predl.) — a. od ◊ a pļekat dă la noĭ — pošao je od nas ◊ vińe dă la rîsarit — dolazi od istoka b. sa ◊ vińe dă la źuok — dolazi sa igranke [Zvizd] ◊ să koboare dă la munće — silazi sa planine (Rašanac) [Mlava] ◊ pi vorba „dă” sa kunosk ungurĭeńi — po reči „dă” poznaju se Ungurjani [Zvizd] ♦ var. ◊ dî la nuoĭ atîta, dî la vuoĭ ńiś atîta — od nas toliko, od vas ni toliko [Bran.] [Zvizd] [Mlava] ♦ dij. var. đi, đe [Por.] [Crn.]   [Vidi]

1678  dăspră  despre  по  dăspră [akc. dăspră] (predl.) — 1. po, sa ◊ a fuost fraț dăspră mumî-sa — bili su braća po majci 2. o kome ili čemu, u vezi sa kim ili čimvorbăsk dăspră rumîńi dă astîḑ, kum s-a sîrbitu-să așa dă ĭut — govorim o današnjim Vlasima, kako su se posrbili tako brzo [Bran.] ♦ dij. var. đispre [Por.]  [Vidi]

1280  dîskaļiță  dăscăliță  учитељица  dîskaļiță (mn. dîskaļiț) [akc. dîskaļiță] (i. ž.) — učiteljica, prosvetni radnik ◊ fata mĭa a gaćit șkuala đi daskîļ ș-akuma ĭe dîskaļiță, lukră la șkuală la nuoĭ în sat, învață kopiĭi — moja kćerka je završila učiteljsku školu i sada je učiteljica, radi u školi kod nas u selu, uči decu [Por.] ◊ am avut dîskaļiță ćinîră, șî la șkolarĭ mult ļ-a fuost drag đi ĭa — imali smo mladu učiteljicu, i đaci su je mnogo voleli [Crn.] ♦ up. daskîl [Por.] ♦ dij. sin. oćituluaĭkă [GPek] ∞ șkuală  [Vidi]

1220  dobarî  doborâ  скинути  dobarî (ĭuo dobuor, ĭel dobuară) [akc. dobarî] (gl. p.) — 1. skinuti, smaći, sneti ◊ dobuară ogļinda đin parĭaće, s-o șćerg — skini ogledalo sa zida, da ga obrišem [Crn.] ♦ dij. var. dubarî ◊ ažutăĭ să dubuară nuśiļi đin puod — pomogni mu da snese orahe s tavana [Por.] 2. silaziti, ići na dole ◊ đin vuoz s-a dobarît numa o muĭarĭe — sa voza je sišla samo jedna žena [Crn.] ◊ pîkurari tuamna dubuară ku uoĭļi-n sat — pastiri u jesen silaze sa ovcama u selo [Por.] 3. (fig.) osloboditi se tegoba, rasteretiti se neke brige, rešiti neki problem ◊ rînduĭ-će, șî dobuară ńivuoĭa-ĭa đin spinarĭe — sredi se, i skini tu nevolju sa pleća [Crn.] ◊ mare grižă, amunka o s-îm fiĭe s-o dubuor đi pi kap — velika briga, teško će mi biti da je skinem s glave ♦ dij. sin. kobarî [Crn.] kuborî, kubarî ♦ supr. sui [Por.]   [Vidi]

1358  Dopuońi  Dop  Допоњи  Dopuońi [akc. Dopuońi] (i. m.) — (antr.) Doponji, vlaško prezime porodice Kucić u selu Valakonje, dobijeno po pretku sa nadimkom „Dop” — čep, zapušač ♦ / < dop + suf. - uońi ◊ Dopuońi a avut muară astrukată ku ļespiḑ đi pĭatră — Doponji su imali vodenicu pokrivenu kamenim pločama [Crn.] ∞ duop  [Vidi]

1242  drag  drag  љубав  drag (mn. dragurĭ) [akc. drag] (i. s.) — ljubav ◊ tare drag am avut đi viće, pănă am fuost pîkurarĭ — veliku ljubav sam imao za stoku, dok sam bio čobanin ◊ atîta mĭ-a fuost drag đi ĭa, đi m-am spumîntat k-o să-m krîape ińima đi drag — toliko sam je voleo, da sam se plašio da će mi srce pući od ljubavi ◊ (izr.) mi drag đi ćińe — volim te ◊ am prins drag đi ĭa — zavoleo sam je [Por.]   [Vidi]

1433  drik  dric  трап (кола)  drik (mn. drikurĭ) [akc. drik] (i. m.) — trap na kolima, deo sa osovinom i točkovima ◊ karu đi buoĭ are driku đi nainće șî driku đi napuoĭ — volovska kola imaju prednji i zadnji trap ◊ gruoșî đin duos sa skuot numa ku driko-l đi nainće alu karu đi buoĭ — trupci se iz šume izvlače samo sa prednjim trapom volovskih kola [Por.] ♦ up. kalamantă, kolomantă [Mlava] ∞ kar  [Vidi]

1284  druažă  coajă ?  љуска  druažă (mn. druažă) [akc. druažă] (i. ž.) — ljuska, kožica na plodu voća i povrća; kožmura ◊ struguri aĭ śe nu să stropĭesk, au druažă kîta mîĭ gruasă — grožđe koje se ne prska, ima malo deblju kožmuru [Crn.]   [Vidi]

1261  duauăḑîăś  douăzeci  двадесет  duauăḑîăś [akc. duauăḑîăś] (br.) — dvadeset ◊ kînd am înpļińit duauăḑîăś đi ań, m-am dus în vuoĭskă — kad sam napunio dvadeset godina, otišao sam u vojsku [Crn.] ♦ dij. var. doaḑăś, duaḑăś [Por.] ∞ duoĭ  [Vidi]

1268  dudă  dudă  дудиња  dudă1 (mn. duđe) [akc. dudă] (i. ž.) — (bot.) dudinja, dudov plod ◊ am adunat un śubîăr đi duđe đi rakiĭe — sakupio sam jedan čabar dudinja za rakiju [Crn.] ◊ ĭastă duauă fuarme đi duđe, albe șî ńagrĭe, miĭe măĭ mult îm plak aļi ńiagre — ima dve vrste dudinja, bele i crne, ja više volim crne [Por.] ♦ sin. ĭagudă [akc. ĭagudă] (Krepoljin) [Mlava] ∞ dud  [Vidi]

1338  duguĭală  duhoare  задах  duguĭală (mn. duguĭelurĭ) [akc. duguĭală] (i. ž.) — zadah, neprijatan miris; vonj ◊ đin țuaļiļi luĭ mĭarźe duguĭală ka kînd a durmit în ștală — iz njegovog odela širi se zadah kao da je spavao u štali ♦ (skr.) dug (mn. dugurĭ) ◊ vinu đin baśivă arĭe dug urît — vino iz bačve ima neprijatan miris ♦ up. putuarĭe — smrad [Crn.] ♦ dij. var. dug, duguarezapah, težak miris (Leskovo) [GPek]   [Vidi]

1258  Dumuońi  Duman  Думановци  Dumuońi [akc. Dumuońi] (i. m.) — (antr.) Dumanovci, vlaško prezime familije u Osniću - Bukovu koje vodi poreklo od pretka po imenu Duman ◊ Sava lu Duman a fuost kondukter la autobusu maĭdanuluĭ đin Lugńița — Sava Dumanov je bio kondukter na autobusu rudnika u Lubnici [Crn.]   [Vidi]

1314  Dunurĭe  Dunăre  Дунав  Dunurĭe [akc. Dunurĭe] (i. ž.) — (hidr.) reka Dunav ◊ kînd s-a dus lumĭa la lukru în Rumîńiĭe, pistă Dunurĭe a trekut ku vapuoru — kad su ljudi išli na rad u Rumuniju, Dunav su prelazili brodom [Crn.] ♦ dij. var. Dunîrĭe ◊ Dunîrĭe, apă tulburĭe — Dunav, mutna voda ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń, kînd a fuźit đin Țara rumîńaskă, a trĭekut Dunîrĭa, notînd ku truaśiļi la brîu — naši stari, kada su bežali iz Vlaške, prelazili su Dunav plivajući sa tikvama oko pojasa [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1373  duorńik  dornic  жељан  duorńik (duorńikă) (mn. duorńiś, duorńiśe) [akc. duorńik] (prid.) — željan, žudan, koji oseća želju ili žudnju za nečim ili nekim ◊ mis duorńik đi pîńe đin śirińe — željan sam hleba iz crepulje ◊ mi sa-m pare kî sînt măĭ mare duorńik pi pomînt đi apă rîaśe đin fîntînă đi supt fag — čini mi se da sam najveći željnik hladne vode sa izvora ispod bukve ♦ up. dorit [Por.] ∞ duor  [Vidi]

1302  duśa  duce  носити  duśa (ĭuo duk, ĭel duśe) [akc. duśa] (gl. n.) — 1. nositi, prenositi; odnositi; donositi ◊ în spinarĭe sî puaće duśa marĭe tovar — na leđima se može nositi veliki teret [Crn.] ◊ are lukru bun, șî duśe la kasă plată mare — ima dobar posao, i kući donosi veliku platu ◊ vîntol kald duśe buală — topao vetar donosi bolest [Por.] 2. ići, otići, otputovati ◊ muma sî duśe mĭńe la piĭaț ku kîća bukaće șî kîća puamĭe — majka ide sutra na pijacu sa malo povrća i malo voća [Crn.] ◊ du-će drakuluĭ — (kletva) idi dođavola ◊ duśe minća la luok — dolazi k pameti, razume, shvata ♦ up. oćeșî [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

1406  ḑakut  zăcut  устајао  ḑakut (ḑakută) (mn. ḑakuț, ḑakuće) [akc. ḑakut] (prid.) — (za tečnost) ustajao, koji je usled dugog stajanja izgubio svežinu; bajat ◊ apa ḑakută în vas đi fĭer nuĭe bună ńiś đi fĭert mînkarĭa — ustajala voda iz limenog suda nije dobra ni za kuvanje hrane [Por.] ∞ ḑaśa  [Vidi]

1385  ḑîkatură  zicătură  свирка  ḑîkatură (mn. ḑîkaturĭ) [akc. ḑîkatură] (i. ž.) — 1. (muz.) svirka, sviranje na instrumentu ◊ am askultat o ḑîkatură batrînă în fluĭer — slušao sam jednu staru svirku na duduku ♦ dij. var. zîkatură (Valakonje, Savinac, Lubnica, Gamzigrad) [Crn.] ◊ ḑîkatura lu moșu voĭna lăutarĭu a fuost kunoskută șî-n afară dă Mlaoa — sviranje čiča vojne violiniste bilo je poznatgo i izvan Mlave (Busur) [Mlava] ♦ dij. sin. kînćik [Por.] 2. (zast.) izreka, poslovica ◊ muoșu a fuost uom ikļan, a vorbit tuot pin ḑîkaturĭ — čiča je bio mudar čovek, govorio je sve kroz izrekeḑîśa  [Vidi]

1578  đafĭeća  d'afetea  бадава  đafĭeća [akc. đafĭeća] (pril.) — badava, uzalud ◊ đafĭeća ĭ-am vorbit, n-a luvat ńimika la kap — badava sam mu govorio, nije shvatiio ništa ♦ sin. điźaba [Por.]  [Vidi]

1415  đal  deal  брег  đal (mn. đalurĭ) (i. m.) — (geog.) I. (za reljef) breg, brdašce; brdo ◊ kît vĭeḑ ku uoki, numa đalurĭ, nuĭe luok poļažńik ńiśunđe — dokle pogled dopire, samo bregovi, ravnice nema nigde II. (u izr.) 1. za kretanje a. za kretanje ka višim delovima terena ◊ în đal — na brdo, na gore, prema vrhu brda; uzbrdo ◊ ma duk în đal — idem na gore, idem ka brdu; idem na brdo ◊ mĭerg în đal — idem uzbrdo, penjem se na brdo ◊ sa suĭe-n đal — penje se na brdo; uspinje se ◊ mare đal — velika uzbrdica b. za kretanje uzvodno, s obzirom na to da se vodotoci slivaju sa viših delova terena ◊ la đal — uzvodno 2. kao oznaka za stranu sveta, kada se glavni vodotoci u kraju poklapaju sa smerom istok-zapad ◊ kînd rîu în vaļa mare, în kare ĭe pus satu, mĭarźe đi la zovrńit kîtra rĭsarit, atunśa vorbiļi „la đal” ku „zovrńitu” sînt tot una — kada glavna reka u dolini u kojoj je selo, teče sa zapada na istok, onda reči „la đal” :„ka brdu” i „zovrnjit”: „zalazak; zapad” isto znače ♦ supr. vaļe ♦ up. krak, śuakă [Por.]  [Vidi]

1904  đesfrînźa  desfrânge  скршити (се)  đesfrînźa (ĭuo ma đesfrîng, ĭel sa đesfrînźe) [akc. đesfrînźa] (gl.) — 1. skršiti (se), prelomiti (se), skrljati (se) ◊ kaḑuĭ pi gĭață, șî ma đesfrînsîăĭ tuot — padoh na led, i sav se skrših [GPek] ◊ vižuļiĭa a đesfrînt krĭanźiļi la puomĭ — oluja je skršila granje na voćkama 2. (psih.) klonuti duhom; krahnuti ◊ fara lukru, uomu sa đesfrînźe ĭuta — bez posla, čovek brzo krahne [Por.]  [Vidi]

1645  đeskîtaramat  descătărămat  раседлан  đeskîtaramat (đeskîtaramată) (mn. đeskîtaramaț, đeskîtaramaće) [akc. đeskîtaramat] (prid.) — (zast.) rasedlan, jahaća životinja kojoj je skinuto sedlo ◊ ĭapa ĭe đeskîtaramată, bago-n koșîărĭe — kobila je rasedlana, vodi je u košaru ♦ var. điskîtaramat [Por.] ♦ dij. var. điskataramat [Crn.]  [Vidi]

1612  đezbaće  dezbate  разбити  đezbaće (ĭuo đezbat, ĭel đezbaće)[akc. đezbaće] (gl. p.) — razbiti, odvojiti, odvaliti ◊ tata s-a dus să đezbată gĭața la ĭazu muori — otac je otišao da razbije led na vodeničnom jazu (Tanda) ♦ var. đizbaće (Rudna Glava) ◊ la ļiemno-la s- đizbaće drumu-n stînga — kod onog drveta put se odvaja na levo ♦ / đez/điz + baće [Por.]  [Vidi]

1675  đi  de  од  đi (predl.) — a. od ◊ ļingura ĭe fakută đi ļiemn — kašika je napravljena od drveta ◊ kînd am pļekat đi la vuoĭ, m-a prins pluaĭa — kad sam pošao od vas, uhvatila me kiša b. sa ◊ pluaĭa vińe đi la apus — kiša dolazi sa zapada c. iz- ◊ ușa ĭe înkisă đinuntru — vrata su zaključana iznutra d. za ◊ a kumparat șî đi mińe — kupio je i za mene ◊ ak đi kusut — igla za šivenje c. ovorbim đi ĭel — govorimo o njemu ♦ var. đe [Por.] dij. var. , dîă [Hom.][Mlava][Bran.][Stig] ♦ dij. var. ďe [Kmp.] ∞ đe  [Vidi]

1432  đimikat  dumicat  удробљен  đimikat (đimikată) (mn. đimikaț, đimikaće) [akc. đimikat] (prid.) — 1. udrobljen, usitnjen; smrvljen; sitan ◊ malaĭu ku lapće nuĭe dulśe dakă malaĭu nuĭe đimikat marunt — proja sa mlekom nije slatka ako proja nije udrobljena sitno 2. (i. m.) popara ◊ đimikatu sa faśe așa: puń apă ku sarĭe să fĭarbă; kînd fĭarbe apa, puń pîńe zdrumikată, șî mĭastîś; kînd s-angroșîașće, puń brînḑă, șă ĭară mĭastîś — popara se pravi ovako: staviš so u vodu i kuvaš: kad voda provri, staviš udrobljen hleb, i mešaš; kada se zgruša, dodaš sir, i opet mešaš [Por.] ∞ đimika  [Vidi]

1715  đinkît  din cât  умало  đinkît [akc. đinkît] (pril.) — umalo, zamalo ◊ ma grabiĭ ĭuta să trĭek pi punće, șă đinkît sî kad în apă — žurio sam da brzo pređem preko brvna, i umalo da padnem u vodu ♦ var. đinkîta ♦ / điza + înu + kîtamalo [Por.] ∞ kît  [Vidi]

1427  đirĭes  dres  поправљен  đirĭes1 (mn. đirĭasă) (mn. đirĭeș, đirĭasă) [akc. đirĭes] (prid.) — popravljen, opravljen, koji je ispravan ◊ akuma mi ĭe karu đirĭes, șî puot să-l mîn — sada su mi kola popravljena, i mogu da ih vozim [Por.] ∞ đireźe  [Vidi]

1691  đisag  desag  бисага  đisag (mn. đisaź) [akc. đisag] (i. m.) — bisaga, dvostruka torba ◊ a umplut đisaźi ku grîu, ļ-a pus pi kal șî s-a dus ku ĭiĭ la muară — napunio je bisage žitom, bacio ih na konja, i odneo na vodenucu ♦ var. bisag [Por.] ∞ sak  [Vidi]

1549  đisfațat  desfăţat  отворен  đisfațat (đisfațată) (mn. đisfațaț, đisfațaće) [akc. đisfațat] (prid.) — otvoren, iskren; neposredan ◊ ĭel ĭe uom đisfațat, śe guođe vorbĭașće, tuot ĭe adăvarat — on je otvoren čovek, šta god kaže, sve je istinito [Crn.]  [Vidi]

1728  đisfundare  desfundare  отчепљивање  đisfundare (mn. đisfundîărĭ) [akc. đisfundare] (i. ž.) — otčepljivanje, otpušavanje ◊ barbațî-mĭu s-a dus la lukru, kă astîḑ înśape đisfundarĭa țîăvilor đi apă — muž mi je otišao na posao, jer danas počinje otčepljivanje vodovodnih cevi [Por.] ∞ đisfunda  [Vidi]

1727  đisfundat  desfundat  отчепљен  đisfundat (đisfundată) (mn. đisfundaț, đisfundaće) [akc. đisfundat] (prid.) — 1. otčepljen, otpušen; kome je otpalo dno, koji je bez dna ◊ țîăviļi sănt đisfundaće, șî apa akuș vińe — cevi su otčepljenje, i voda će uskoro doći 2. (za svirače) sviranje melodije na visokim tonovima ◊ bun lăutarĭ kare kîntă đisfundat, ka kînd îț dîă îăripĭ pănă žuoś — dobar violinista koji svira visoko, kao da ti daje krila dok igraš ♦ supr. înfundat [Por.] ∞ đisfunda  [Vidi]

1688  đispanat  despănat  расклињен  đispanat (đispanată) (mn. đispanaț, đispanaće) [akc. đispanat] (prid.) — 1. rasklinjen, kome su skinuti klinovi, klipovi ili izvađeni čepivi ◊ am spart gĭața la fusu mori, ș-akuma muara lukră bun, đispanată — razbio sam led sa vodeničnog vretena, i sada vodenica radi dobro, raščepljena 2. razgolićen, raspasan, raščupan, razdrljan, neurednog izgleda — n-a-nkiptorat bumbi kum trîabe, șî mĭarźe ku kamașa đispanată — nije dobro zakopčao dugmad, pa ide sa razdrljanom košuljom [Por.] ∞ đispana  [Vidi]

1655  đispre  despre  наспрам  đispre [akc. đispre] (predl.) — 1. naspram, naprema; preko puta; ispred, pred ◊ kînd a fuost đispre kasă, s-a pus kîńi sî latre, șî ĭel a fuźit — kad je bio naspram kuće, zalajali su psi i on je pobegao ◊ a trĭekut pista Dunîrĭe la ĭuț, đispre Porĭeśa — prelazili su Dunav kod brzaka, naspram Poreča ◊ aĭa fu la un śas đispre zuorĭ — to beše na jedan sat pred zoru 2. o kome ili o čemuvorbim đispre lukru nuostru — govorimo o našem poslu ♦ / < điod, na+ spreprema, ka [Por.] ♦ dij. var. dăspră [Bran.]  [Vidi]

1638  đisputkovi  despotcovi  распоткивати  đisputkovi (ĭuo đisputkovĭesk, ĭel đisputkovĭașće) [akc. đisputkovi] (gl. p. ref.) — raspotkivati, skidati potkov sa kopita životinja, ili obuće; gubiti potkov; ostati bez potkova ◊ s-a đisputkovit un buou, șî ma duk ku ĭel la putkovarĭu să-l în putkovĭaskă ĭară — otpao je potkov jednome volu pa idem sa njim kod potkivača da ga ponovo potkuje [Por.]  [Vidi]

1653  đișkiptorat  deschiotorat  раскопчан  đișkiptorat (đișkiptorată) (mn. đișkiptoraț, đișkiptoraće) [akc. đișkiptorat] (prid.) — raskopčan, sa otkopčanom odećom ◊ în vuoĭskă ńima nu kućaḑă sî mĭargă đișkiptorat — u vojsci niko ne sme da ide raskopčan ♦ supr. înkiptorat [Por.] ∞ đișkiptora  [Vidi]

1610  đizgoļi  dezgoli  разголитити  đizgoļi (ĭuo ma đizgoļiesk, ĭel sa đizgoļiașće) [akc. đizgoļi] (gl. p. ref.) — razgolititi (se), skinuti se go, svući (se); otkriti (se) ◊ nu traźa pîătura đi pi mińe, nu ma đizgoļi kî mi frig — ne skidaj ponjavu sa mene, nemoj me otkriti jer mi je hladno ◊ kînd vrĭeĭ sî skuoț puomu đin pomînt, tu măĭ întîń iĭ đizgoļieșć rîdaśińiļi — kad hoćeš da izvadiš voćku iz zemlje, ti joj najpre razgolitiš korenje ♦ sin. đizbraka, đistruka ♦ supr. astruka [Por.] ∞ guol  [Vidi]

1625  đizgropat  dezgropat  откопан  đizgropat (đizgropată) (mn. đizgropaț, đizgropaće) [akc. đizgropat] (prid.) — otkopan, iskopan, izvučen iz zemlje kopanjem ◊ ńișći puomĭ a ramas đizgropaț la dunga gruopi — neke voćke su ostale iskopane na ivici rupe ♦ supr. îngropat [Por.] ∞ đizgropa  [Vidi]

1475  đizļegatuorĭ  dezlegător  одвезивач  đizļegatuorĭ (đizļegatuare) (mn. đizļegatuorĭ, đizļegatuare) [akc. đizļegatuorĭ] (prid.) — odvezivač, lice koje odvezuje ili razvezuje ◊ đizļegatuorĭ la saś la muară, đizļegatuorĭ la snuopĭ la mașînă đi trîirat — odvezivač džakova u vodenici, odvezivač snopova na vršalici [Por.] ∞ đizļega  [Vidi]

5870  đizmećiśi  dezmetici  освестити  đizmećiśi (ĭuo đizmećiśesk, ĭel đizmećiśașće) [akc. đizmećiśi] (gl. p. ref.) — (psih.) osvestiti se, doći k sebi ◊ a fuost mult amețît, pănă n-a turnat apă pĭe ĭel să-l đizmećiśaskă — bio je dugo ošamućen, dok nisu sipali vodu na njega da ga osveste [Por.]  [Vidi]

1907  đizvîrćit  dezvârtit  одврнут  đizvîrćit (đizvîrćită) (mn. đizvîrćiț, đizvîrćiće) [akc. đizvîrćit] (prid.) — odvrnut, odvijen (za zavrtanj, vijak) ◊ n-am bagat sama, mi s-a lîbovit șrafurļi la ruată, șî ĭuo ku ĭaļe așa đizvîrćiće am karat gata un śias șî măĭ bińe — nisam primetio, olabavili su mi se zavrtnji na točku, i ja sam sa njima tako odvrnutim vozio gotovo sat i nešto [Por.] ♦ dij. var. đezvîrćit [GPek] ∞ đizvîrći  [Vidi]

1909  đizvîrḑît  dezverzit  размршен  đizvîrḑît (đizvîrḑîtă) (mn. đizvîrḑîț, đizvîrḑîće) [akc. đizvîrḑît] (prid.) — 1. razmršen, raspetljan; razvezan; odvezan ◊ kînd vaḑuĭ firîļi đizvîrḑîće, tunaĭ în razbuoĭ ku drag — kad videh razmršene niti, uđoh u razboj puna volje 2. (fig.) razrešen, raspetljan, razmršen, razjašnjen problem, sukob ili nesporazum ◊ parkĭe ĭe măĭ ușuor đi kînd ĭe întra nuoĭ tuot đizvîrḑît — kao da je lakše otkad je muđu nama sve raspteljano ♦ supr. învîrḑît [Por.] ♦ dij. var. đezvîrḑît [GPek] ∞ đizvîrḑî  [Vidi]

1731  đižuga  dejuga  испрегнути  đižuga (ĭuo đižug, ĭel đižugă) [akc. đižuga] (gl. p.) — ispregnuti, osloboditi se jarma; skinuti jaram ◊ đižugă buoĭi sî ođińaskă, șî dîăļe kîta uruĭală — ispregni volove da se odmore, i daj im malo jarme ♦ supr. înžuga [Crn.]  [Vidi]

1732  đižugat  dejugat  испрегнут  đižugat (đižugată) (mn. đižugaț, đižugaće) [akc. đižugat] (prid.) — ispregnut, vučno grlo oslobođeno jarma ◊ vaka ĭe đižugată, ș-akuma ođińiașće — krava je ispregnuta, i sada odmara [Crn.] ◊ a lasat buoĭi đižugaț în marźina luokuluĭ, șî iĭ s-a bagat în kukuruḑ — ostavio je ispregnute volove na ivici njive, i oni su ušli u kukuruz ♦ var. đežugat (Tanda) [Por.] ♦ supr. înžugatźug  [Vidi]

1823  e  e  е  e (uzv.) — 1. (često sa ponavljanjem) za iskazivanje ili pojačavanje nekog osećanja ◊ numa „e”, or „eee”, sa ḑîśe kînd će mirĭ đi śauva, kînd îț pare rău k-aĭ auḑît vrun rîău, kînd iș ńisufarat or mîńiuos — samo „e”, ili „eee”, kaže se kada se čudiš nečemu, kada ti je žao zbog nečeg lošeg što si čuo, kada si nestrpljiv ili ljut ◊ eee, kopiĭ, ńimik n-o sî fiĭe đin vuoĭ, kă durmiț pănă-n amńaḑîț — eee, deco, ništa neće biti od vas, jer spavate do podne 2. za izražavanje pitanja sa sumnjom (zar?) ◊ kînd vrĭeĭ s-întrîăbĭ, kî nu baș do krĭeḑ în aĭa ś-aĭ-uḑît — kad želiš da (se) pitaš, jer ne veruješ sasvim u ono što si čuo ◊ e, măĭ ḑî odată, pă sî krĭed în urĭekiļi mĭaļe — e, kaži još jednom, pa da poverujem svojim ušima 3. a. za dozivanje ◊ kînd kĭem pi vrunu, or kaț sî sa-ntuarkă kîtra ćińe — kada zoveš nekog, ili tražiš da se okrene prema tebi ◊ e, auḑ tu śe-ț vorbĭesk, or sî-ț trag o palmă — e, čuješ li šta ti govorim, ili da ti razvučem jednu šamarčinu b. za poštapanje u govoru ◊ kînd înśĭepĭ vuorba, da nu iș baș đi tuot sigirat śe trîabe să spuń — kad počneš rečenicu, a nisi baš siguran šta treba da kažeš ◊ e, pă ĭuo atîta am șćut, atîta v-am spus — e, pa ja sam toliko znao, toliko sam vam kazao [Por.]  [Vidi]

2043  față  faţă  лице  față (mn. fĭață) [akc. față] (i. ž.) — lice; prednja strana 1. (anat.) ljudsko lice ◊ fața uomuluĭ kuprinđe frunća, uoki, nasu, obrazu, gura șî barba — lice kod čoveka obuhvata čelo, oči, nos, obraz, usta i bradu ◊ kare ĭe vićaz, întuarśe fața kîtra uom, șî-ĭ tuot đeșkis în uokĭ onaj ko je hrabar, okreće lice prema čoveku, i kaže mu sve otvoreno u lice (Rudna Glava) [Por.] ◊ sî-ntuarsă ku fața kîtră mińe, șî roșî ka raku — okrenu se licem prema meni i pocrvene kao rak (Osnić) [Crn.] 2. gornja ili prednja strana predmeta ◊ puńe pîătura pi pat ku fața-n sus — stavi ponjavu na krevet sa licen na gore 3. (reljef) osunčana, prisojna strana ◊ fața ĭe pomîntu întuors kîtra suare — „faca” je zemljište okrenuto suncu (Tanda) [Por.] ◊ în față mîĭ îndată rasîarĭe kukuruḑu, kî ĭe pomîntu mîĭ kalduruos — u prisoju ranije niče kukuruz, jer je zemlja toplija (Osnić) [Crn.] 4. (prostor) lice mesta ◊ a ĭeșît în fața luokuluĭ, adunat marturi, ș-aratat k-a vorbit đ-adaverĭe — izašao je na lice mesta, okupio je svedoke, i dokazao da govori istinu (Rudna Glava) 5. (top.) šumska parcela na prisojnoj strani, označena imenom vlasnika, veličinom, ili nekim karakterističnim objektom ◊ Fața mikă (or mare) — Malo (ili veliko) prisoje ◊ Fața lu Ĭuon — Jonovo prisoje (Tanda) ◊ Fața muori — vodenično prisoje (prisojna strana iznad vodenice) (Crnajka) 6. (za doba dana) osvit, praskozorje ◊ aĭa a fuost în față đi ḑîuă — to je bilo u osvitu dana (Blizna) ♦ up. firĭe ♦ supr. duos [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1802  fagur  fagur  саће  fagur (mn. fagurĭ) [akc. fagur] (i. m.) — saće, ploča od voska sa ćelijama u koje pčele stavljaju med ◊ aźutaĭ la dĭeda să muće stupi, șî kîpataĭ duoĭ fagurĭ đi mńare — pomogoh dedi da premesti košnice, i dobih dva saća s medom [Por.]  [Vidi]

1852  famĭeĭașće  femeiește  женскасто  famĭeĭașće [akc. famĭeĭașće] (pril.) — ženskasto, kao žena, slično ženi ◊ saraku, nu kî nare ńiś un sîămn voĭńiśiesk, numa șî vorbĭașće kumva famĭeĭașće — siroma, ne samo da nema nijedan muški znak, nego i nekako govori ženskasto [Por.] ∞ famĭaĭe  [Vidi]

5717  fańină  fanină  брашно  fańină (mn. fańiń) [akc. fańină] (i. ž.) — (nutr.) brašno ◊ fańina sa maśină la muară đin buobe đi mărințîș — brašno se melje u vodenici od semena žitarica ◊ đi kum sa ogođașće pĭatra muori, fańina puaće fi măĭ maruntă, or măĭ mare — od toga kako se namešta vodenični kamen, brašno može biti finije i krupnije ♦ var. faină (Crnajka, deo Tande) [Por.]  [Vidi]

1839  farbă  farbă  фарба  farbă (mn. farbe, fărburĭ) [akc. farbă] (i. s.) — (color) 1. farba, obojeni pigment ◊ đimult fărburļi a fakut muĭerļi đin buĭeḑ, d-akuma fiĭe śe farbă-ț trîabe, o gasîășć în dugaĭe — nekada su farbe pravile žene od biljaka, a sada koja god ti farba zatreba, nađeš je u prodavnici ◊ mĭ-a mînžît tumobilu ku farbă ńagră la vo doă-triĭ luokurĭ — namazali su mi kola crnom farbom na dva-tri mesta 2. boja (šara) ◊ farbă albă, galbină, ruoșîĭe, bilovinkă — boja bela, žuta, crvena, ljubičasta ◊ farbă đeșkisă, farbă înkisă — svetla boja, tamna (zagasita) boja ◊ fărburļi pi pîătură, ś-a țasuto mama đimult, nu sa ogođesk prĭa bińe — boje na ponjavi, koju je davno izatkala baba, ne slažu se najbolje [Por.]  [Vidi]

2238  farmikă  farmec  враџбина  farmikă (mn. farmiśe) [akc. farmikă] (i. ž.) — (mag.) vradžbina, čini, mađija ◊ ĭ-a fakut vrîžîtuarĭa șî vro farmikă, s-o labiđe în drumu fĭeći, pi unđe ĭa sa duśe la apă, șî ĭar’ ńimika, fata n-a prins drag đi ĭel — napravila mu je vračara i neku vradžbunu, da je baci na put kud devojka ide na vodu, i opet ništa: devojka ga nije zavolela ◊ faśe farmiśe — pravi čini, mađije; vrača ◊ labdă farmiśe — baca čini ♦ sin. mamută, momuată, fîkatură, trîmisatură, nîpraćitură ♦ up. farńikă [Por.]  [Vidi]

1871  fata  făta  рађати  fata (ĭuo fîăt, ĭ-a fată) [akc. fata] (gl.) — a. (za životinje) (vet.) rađati, donositi mladunče na svet ◊ fată tuata žuavina: vaka, skruafa, ĭapa, ursuaĭka, lupuaĭka; rumîńi nau vuorbĭe adînsă đi tuata suartă đi viće — rađa svaka životinja: krava, krmača, kobila, medvedica, vučica; Vlasi nemaju posebne reči za pojedine životinje b. (za ljude) (med.) (pej.) rađati; porađati (se) ◊ đi la žuaviń, vuorba a trĭekut la muĭerĭ, ama aĭ batrîń a vorbit kî ĭe rușîńe șî pakat sî sa ḑîkă đi vro muĭarĭe kî fată, a ḑîs: „Vaka fată, da muĭarĭa sa nașće!” — sa životinja, reč se prenela na žene, ali su stari govorili da je sramota i greh reći tako za neku ženu, govorili su: „Krava se teli, a žena se porađa!” ◊ feĭma a fatat a sară, a fakut duoĭ kopiĭ đi źiamîn — ćerka mi se sinoć porodila, dobila je dva deteta blizanaca ♦ sin. faśa, nașće [Por.]  [Vidi]

1840  fărbui  fărbui  фарбати (се)  fărbui (ĭuo ma fărbuĭ, ĭel sa fărbuĭe) [akc. fărbui] (gl. p. ref.) — 1. farbati (se), bojiti, obojiti (se) ◊ ĭuo nu dau la feĭmĭa sî fărbuĭe buḑîļi, kă ĭe prĭaćinîră, șî numa sa buskofĭașće — ja ne dam ćerki da farba usne, jer je premlada, i samo se razmaže 2. (fig.) lagati, varati; „mazati” oči ◊ n-askulta tuaće-tuaćiļi śe-ț vorbĭașće baĭatu, kî puaće-fi vrĭa numa s-ț fărbuĭe uoki, șî sî ći lasă-nkarkată — ne slušaj sve i svašta što ti govori momak, jer možda hoće samo da ti namaže oči, i da te ostavi trudnu [Por.] ∞ farbă  [Vidi]

1874  fećiuară  fecioară  девица  fećiuară (mn. fećiuarĭe) [akc. fećiuară] (i. ž.) — (zast.) devica, nevina devojka ◊ fată fećiuară, înga nu șćiĭe śi ĭe lukru voĭńiśesk — nevina devojka, još uvek ne zna šta su muška posla ♦ up. fećiĭa [Por.] ∞ fată   [Vidi]

5766  fedeleș  fedeleș  ћутурица  fedeleș (mn. fedeleșurĭ) [akc. fedeleș] (i. s.) — ćuturica, buklija ◊ fedeleșu ĭeste vas de lemn în kare se duče apa și alta bere — buklija je drveni sud u kome se nosi voda i drugo piće ◊ la lok kînd ń-am dus la săpat, am dus apa ku fedeleșu, kî ĭeste vas de lemn în kare apa sta mult reče — kad smo išli da kopamo njivu, nosili smo vodu u bukliji, jer je sud od drveta u kome voda dugo ostaje hladna [Tim.] ♦ dij. sin. pluoskă [Por.] ∞ vas  [Vidi]

2262  Feļeșana  Feleșan  Фелешана  Feļeșana [akc. Feļeșana] (i. ž.) — (hidr.) Felešana, rečica u ataru sela Debeli Lug, leva pritoka Crne reke ◊ Feļeșana ĭe un rîurĭel, izvorĭaḑă supt Pĭatra roșîĭe, la izvuor are un bobît mik; sa-npreună ku Brĭeza, șî la gura văĭu tună-n Țrna; Țîrnă măĭ amînat, la kapu satuluĭ, tună-n Pĭek — Felešana je rečica, izvire ispod Crvenog krša, na izvoru ima mali vodopad; sastaje se sa Brezom, i na izlazi iz doline uliva se u Crnu reku; Crna reka se kasnije, na kraju sela, uvire u Pek [GPek] ♦ var. Fiļișana (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

1957  ferbĭa  fierbe  врети  ferbĭa (ĭuo fĭerb, ĭel fĭarbe) [akc. ferbĭa] (gl. p. ref.) — 1. (za tečnosti) vreti, provreti, ključati usled zagrevanja na visokoj temperaturiva ferbĭa apa-sta odată, or nu?hoće li ova voda već jednom provreti, ili ne? 2. (nutr.) spremati kuvanu hranu ◊ la tuata muĭarĭa măĭ întîń s-a katat să șćiĭe să fĭarbă uala — od svake žene se najpre tražilo da zna da „kuva lonac” (=sprema kuvanu hranu) 3. (psih.) biti napet, vreti od uzbuđenja ◊ fĭarbe tuot đi mîńiĭe, numa śe nu krapă — kipti sav od besa, samo što ne prsne ♦ var. fĭerbĭa, ferbi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2246  fir  fir  нит  fir (mn. firĭe) (i. s.) — 1. nit, konac, vrpca ◊ fir đi ață — končana nit ◊ mĭarźe ka pi fir — ide kao pod konac ◊ s-a rupt firu — pokidao se konac ◊ fir supțîrĭe, gruos — konac tanak, debeo ◊ nu șćiĭe sî țîasă, numa-nvîrḑîașće fir-ļi — ne zna da tka, samo mrsi konce 2. struk cveta ◊ fir đi busuĭuok — struk bosiljka 2. dlaka ◊ nu-ĭ faļiașće fir đi pîăr đin kap — ne fali joj dlaka kose sa glave 3. generacija; potomstvo ◊ șî fir đi firu luĭ o să tragă pakaćiļi luĭ — i daleki potomci će nositi njegov greh 4. (geogr.) istaknuta i uska kosa, čijom ivicom vodi put ◊ pļekăm đin sat șî pi fir în sus, ńi duśem la Śuaka uokńi-n rudńik la lukru — pođemo iz sela i kosom na gore, idemo na Čoka okni u rudnik, na posao [Por.]  [Vidi]

2391  firizană  firizană  стругара  firizană (mn. firizăń) [akc. firizană] (i. ž.) — (tehn.) strugara ◊ la firizană sa taĭe blîăń đin tutuśe gruasă — na strugari se režu daske iz debelih trupaca ◊ firizańiļi batrîńe a foust la un luok ku muorîļi, șă pi ĭaļe a mînat apa tuot într-un fĭeļ ka pi muară — stare strugare su bile na istim mestima sa vodenicama, i njih je pokretala voda na isti način kao i vodenicu [Por.] ♦ dij. var. stružńiță [GPek] ∞ firiz  [Vidi]

2058  firĭe  fire  лице  firĭe [akc. firĭe] (i. ž.) — lice, ten ◊ pînă nu s-a bolnavit, a fuost ruoșu la firĭe, da akuma ĭe galbin ka śara — dok se nije razboleo, bio je rumen u licu, a sada je žut kao vosak [Crn.] ♦ dij. var. fire [akc. fire] ◊ față ĭe parća đi-nainće alu kapu uomuluĭ, da fire ĭe faktura fĭețî: puaće-fi ruoșu la fire, alb, ńegru, pusumorît, tras ... — „faca” je prednja strana čovekove glave, a „fire” je izgled njegovog lica: može biti crven u licu, beo, crn, natmuren, ispijen ... (Rudna Glava) [Por.] ♦ up. față, obraz  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2293  fiu  fiu  син  fiu (mn. fiĭ) (i. m.) — (zast.) (srod.) sin, muško dete ◊ am vorbit đi mik la fiu-mĭu să poarće griža śe fată-n suară, nu ma askultat — od malena sam mom sinu govorio da vodi računa kakvu devojku ženi, nije me slušao ◊ akuma vĭađe șî ĭel kă đin fiu-su n-o sî fiĭe ńimika — sad vidi i on da od njegovoga sina neće biti ništa ◊ Fiu-Vaśi, numiļi alu un kopil đi-ntr-o povastă, pi kare la fakut vaka — Sin Krave, ime dečaka iz jedne pripovetke, koga je rodila krava (Tanda) ♦ sin. kopil, fiśuor ♦ up. fiĭkă [Por.]   [Vidi]

1787  fiulare  fiulare  полица ?  fiulare (mn. fiulîărĭ) [akc. fiulare] (i. ž.) — 1. polica, donja letva na jarmu ◊ źugu a fuost slab, șî buoĭi kînd a tras, a pokńit fiularĭa — jaram je bio slab, i kad su volovi povukli, pukla je polica 2. (anat.) podgušnjak kod goveda ◊ fiulare sa kĭamă șî pĭaļa đi supt gît la viće, aĭa kare spînḑură đi la buot, păn-la pĭept — „fiulare” je naziv za kožu ispod goveđeg vrata, ona koja visi od njuške do grudi ♦ var. făulare ♦ up. źug [Por.]   [Vidi]

4268  fîntînar  fântânar  бунарџија  fîntînar (mn. fîntînarĭ) [akc. fîntînar] (i. m.) — bunardžija ◊ tata a fost fîntînar țapîn, l-a șćut șă-n lăturĭ dă Mlaoa — otac mi je bio jak bunardžija, znali su ga i izvan Mlave ◊ fîntînarĭu a fuost muara să șćiĭe să gasaskă apa pă tuma prăurmă să săpe bunarĭu — bunardžija je morao da zna da nađe vodu pa tek posle toga da iskopa bunar [Mlava] ∞ fîntînă  [Vidi]

2181  fîntînă  fântână  извор  fîntînă (mn. fîntîń) [akc. fîntînă] (i. ž.) — uređen izvor pijaće vode a. kladenac ◊ kînd în padure daĭ pista izvuor đi apă, șă-l ćistășć đi luomurĭ, șă-ĭ faś la fund kîta kroviț đi s-aduńe apa đi baut, aĭe ĭe fîntînă — kada u šumi naiđeš na izvor vode, pa ga očistiš od trunja, pa mu napraviš malo udubljenje na dnu da može da se sakupi voda za piće, to je kladenac b. česma ◊ alta fuarmă đi fîntînă ĭe kînd îngrađieșć izvuoru, ăl zîđeșć șă-ĭ puń śuśur, aĭa vińe un fieļ đi śieșmă — druga vrsta izvora je kad ogradiš izvor, kad ga ozidaš i staviš točur, to mu dođe neka vrsta česme ♦ sin. izvuor [Por.]   [Vidi]

2182  fîntîńuară  fîntînioară  изворчић  fîntîńuară (mn. fîntîńuare) [akc. fîntîńuară] (i. ž.) — (demin.) izvorčić, uređen mali izvor sa pijaćom vodom, kladenčić ◊ đ-akuma am fakut numa o fîntîńuară-n padurĭe unđe sînt ku vićiļi, kă izvuoru mi slab — zasad sam uredio samo jedan kladenčić u šumi gde sam sa stokom, jer mi je izvor slab ♦ / fîntîn[ă] + —ĭuară ♦ var. fîntînuță ♦ sin. izvorĭel [Por.] ∞ fîntînă   [Vidi]

2229  fîrfai  forfăi  фрфљати  fîrfai (ĭuo fîrfîĭ, ĭel fîrfîĭe) [akc. fîrfai] (gl.) — (onom.) frfljati, trtljati, brbljati ◊ uomu fîrfîĭe kînd are vro faļinkă, or kînd vorbĭașće ńințaļies — čovek frflja kada ima neku manu, ili kada govori nerazumno ◊ fîrfîĭe aăla kare nare đințî đinainće, șî nu-l înțaļieź śe vorbĭașće — frflja čovek koji nema prednje zube, i ne razumeš ga šta govori ◊ baba s-a mîńiĭat pi muoșu, șî numa fîrfuańe pin kasă — baba se naljutila na dedu, i samo frflja po kući ♦ var. fîrfońa [Por.]   [Vidi]

1985  fîrtațî  fârtaţi  братимити се  fîrtațî (ĭuo ma fîrtațîăsk, ĭel sa fîrtațîașće) [akc. fîrtațî] (gl. p. ref.) — bratimiti se, sprijateljivati se, sklapati pobratimstvo, prijateljstvo, drugarstvo; ortakluk ◊ m-a-ntrabă sî ma fîrtațîăsk ku ĭel, ama miĭe nu-nd-o fi pi vuoĭe, ș-așa am ramas numa ka duoĭ kunoskuț — pitao me je da se pobratimimo, ali meni nije bilo baš po volji, pa smo tako ostali samo dva poznanika ♦ var. fîrtașî (fîrtașîăsk, fîrtașîașće) [Por.] ∞ fîrtat  [Vidi]

1920  fĭarigă  ferigă  папрат  fĭarigă (mn. fĭariź) [akc. fĭarigă] (i. ž.) — (bot.) paprat, bescvetna biljka senovitih šuma (Aspidium filix-mas) ◊ fĭarigă măĭ đies krĭașće pi duos, pin krovańe apatuasă, șî apruape đi faźet — paprat najčešće raste na osoju, po vodnjikavim uvalama, i u blizini bukvika ◊ ku fĭarigă s-a astrukat borđiĭiļi — papratom su se pokriovali burdelji [Por.]  [Vidi]

3175  flămînd  flămânzare  гладна јама  flămînd (mn. flămînḑ) [akc. flămînd] (i. m.) — (anat.) gladna jama ◊ flămîndu ĭe un krîu la șăļe kare-l are vaka, bou, kalu, uaĭa șî kapra — gladna jama je jedno udubljenje na leđima koje ima krava, vo, konj, ovca i koza ◊ kînd ĭe vita flămîndă or bolnavă, flămîndu ĭe adînk, ka kînd ĭe ļipit đi burtă — kad je stoka gladna ili bolesna, onda je gladna jama uvučena, kao da je slepljena za stomak ♦ sin. adînkatură, krîu [Por.] ∞ flomînd  [Vidi]

5484  fļekaći  flecăti  блебетати  fļekaći (ĭuo fļekaćesk, ĭel fļekaćașće) [akc. fļekaći] (gl.) — blebetati, lupetati, brbljati ◊ fļekaćașće aăla kare vorbĭașće mult, da ńimika nu spuńe — blebeće onaj koji mnogo priča, a ništa ne kaže [Por.]  [Vidi]

5486  fļekarĭ  flecar  блебетало  fļekarĭ (mn. fļekarĭ) [akc. fļekarĭ] (i. m.) — (ret.) blebetalo, laprdalo ◊ fļekarĭ ĭe însa kare fļekaćiașće, kare vorbĭașće la fļekariĭ — blebetalo je osoba koja blebeće, koja govori bljuvotine [Por.] ∞ fļekaći  [Vidi]

2462  fļintă  flintă  дроца  fļintă (mn. fļinće) [akc. fļintă] (i. ž.) — droca ◊ fļintă ĭe muĭarĭa kare a pļekat đi la uom, șî mĭarźe ka uļimișńița, nu puartă griža kum ĭe-nbrakată, ńiś śe vorbĭașće, or ku kare duarme — droca je žena koja je pošla od muža, ide kao uličarka, ne vodi računa o oblačenju, niti šta govori, ili s kim spava [Por.] ◊ fļintă ĭe o žîguare dă muĭare — droca je džukela od žene (Manastirica, Mlava) [Mlava] ◊ fļinta ĭe muĭare fara rînd, kare fļikaćiașće mult, șî vorbĭașće lumĭa đe rău fara ńiśkotrĭabă — flinta je žena koja nema reda, koja mnogo blebeće, i ogovara ljude bez ikakvog razloga (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

1997  fofikă  fofică  хистеруша  fofikă (mn. fofiś) [akc. fofikă] (i. ž.) — (zast.) (pej.) histeruša, žena strasna u seksu; vatrena ljubavnica ◊ fusăĭ ku ĭa asară, ńiś în vis n-a fi krĭeḑut kă ĭe o fofikă întrĭagă, ma supsă, ma măśină ka muară, șî ma frînsă tuot — bio sam s njom sinoć, ni u snu ne bih verovao da je ona jedna prava histeruša, isisala me je, samlela kao vodenica, i svog me polomila ♦ skr. fikă ♦ up. fofik [GPek] ∞ fofoluok  [Vidi]

3311  fofĭaḑă  fofeze  крило  fofĭaḑă (mn. fofĭeḑ) [akc. fofĭaḑă] (i. ž.) — 1. (tehn.) krilo vrteške ◊ kînd sa faśe trăkăĭtuarĭa în luok să spomînće păsîrļi, măĭ întîń iĭ sa faśe vîrćańița ku doă fofĭaḑă — kad se pravi trakalica u njivi da plaši ptice, prvo se pravi vrteška sa dva krila ◊ fofĭaḑîļi la trăkătuare-s pusă-n kostîș ka śuoiļi la muară, să prindă bataĭa vîntuluļ kum prind śuoiļi vîžuoĭu api đin butuońu muori — krila trakalice postavljene se ukoso kao kašike na vodenici, da uhvate udar vetra kao što kašike hvataju mlaz vode iz vodeničnog bureta (Tanda) [Por.] 2. (anat.) usmine vagine ◊ dar așa fuost đe đemult, or ĭe bažuokură đe kurînd, nu șću, ama đe kînd mis ĭuo kopilandru, la nuoĭ fofĭaḑă sa ḑîśe șî la buḑîļi pižđi — da li je tako bilo od davnina, ili je neka skorašnja šala, ne znam, ali otkako sam se ja zamomčio, kod nas se „fofjadza” kaže i za pičkine usmine (Topla) [Crn.]   [Vidi]

4499  frațîașće  frătește  братски  frațîașće [akc. frațîașće] (pril.) — bratski, na bratski način ◊ ar fi bun fraćiļi să ći bată ka pi uom, da nu frațîașće, k-atunśa îț vo măĭ rămîńa vrun uos întrĭeg — bilo bi dobro da te brat bije kao čoveka a ne bratski, jer bi ti tada neka koska ostala čitava ◊ a mințițo k-o țukă frațîașće, a fuost amînat kînd a-nțaļes kă minće ka kîńiļi — slagao je da će je ljubiti bratski, bilo je kasno kad je shvatila da laže ko pas [Por.] ∞ fraće  [Vidi]

4496  fraće  frate  брат  fraće (mn. fraț) [akc. fraće] (i. m.) — (srod.) brat ◊ fraće ĭe kopil voĭńiśesk, or đintr-o mumă or đintr-un tată — brat je muško dete, ili od iste majke, ili istog oca ◊ fraće bun ĭe ăla kare ĭe naskut đin o mumă șî đin un tată — rođeni brat je onaj koji je rođen od iste majke i istog oca ◊ fraće dăorat ĭe fraće numa đi pi mumă or đi pi tată — polubrat je brat samo po majci, ili po ocu ◊ la fraći-ļa-l mare sa ḑiśe nană — stariji brat se oslovljava sa bato ◊ (mag.) fraće đi kruśe — pobratim ♦ supr. suoră [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

1973  frîmîntat  frământat  мешен  frîmîntat (frîmîntată) (mn. frîmîntaț, frîmîntaće) [akc. frîmîntat] (prid.) — 1. mešen, izmešen, mleven, samleven, gnječen, izgnječen, sitnjen, usitnjen, drobljen, izdrobljen ◊ pîńa ĭe bună kînd ĭe aluvatu frîmîntat bińe — hleb je dobar kada je testo dobro izmešeno 2. (fig.) zlostavljen, mučen, slomljen (batinama), umoran, fizički smoren teškim radom ◊ am lukrat tuata nuapća, ș-akuma mis atita đi frîmîntat đi nu puot sta în piśuare — radio sam celu noć, i sada sam tako slomljen da ne mogu stajati na nogama ◊ sînt frîmîntat parke ma mîśinat muara — slomljen sam kao da me je mlela vodenica ♦ var. frămîntat ♦ sin. plumađit, đimikat, zdrobit [Por.] ∞ frîmînta   [Vidi]

3079  frînźe  frânge  ломити  frînźe (ĭuo frîng, ĭel frînźe) [akc. frînźe] (gl. p. ref.) — lomiti, prelomiti; slomiti ◊ atîta a rođit puomi anu-sta, đi sa frîng înkarkaț ku puame — toliko su voćke rodile ove godine, da se lome pretovarene plodovima ◊ a dat ku kuasa în bușćan, ș-a frînto đin kalkîń — zakačio kosom panj, i polimio je u kolenu ◊ la frînt đi bataĭe — plomio ga je od batina ◊ a frînt držaļa la sakurĭe — slomio je držalje na sekiri [Por.]  [Vidi]

1818  frînțuańe  frontoane  забат  frînțuańe (mn. frînțuoń) [akc. frînțuańe] (i. ž.) — zabat, kalkan, trouglasti deo čeone ili zadnje strane kuće, čiji je krov na dve vode ◊ la frunțuańa kîășî sa lasă duauă gîăurĭ în patru kuolțurĭ, or una înkruśată, pi kare sa rasuflă puodu — na zabatu se ostavljaju dve četvrtaste rupe, ili jedna u obliku krsta, kroz koje se tavan provetrava [Por.] ♦ dij. var. franțîaļe (Jasikovo) [GPek] ♦ dij. var. frunțuańe (Topla) [Crn.] ♦ / < frunćekasă  [Vidi]

2000  frumoșață  frumuseţe  лепота  frumoșață (mn. frumoșîățurĭ) [akc. frumoșață] (i. ž.) (pril.) — lepota, krasota, divota I. (i. ž.) a. (za ljude) fizička lepota ◊ đi frumoșața iĭ mi sa-nvîrćiașće-n kap — od njene lepote vrti mi se u glavi b. (za predmete) ukras ◊ kînd faś zakuańe đi pomană, puń pi ĭaļe frumoșîățurĭ kum am învațat đi la babiļi-nuaștre — kada mesiš „zakončiće” za daću, stavljaš na njih ukrase kakve smo naučili od naših baba c. (za društvo) mir, napredak, sreća ◊ paśe-n țară, traĭ fara raturĭ: frumoșața lumi — mir u zemlji, život bez ratova: divota jedna d. (psih.) divljenje, ushićenje ◊ mare frumoșață ĭe kă vorbarĭu nuostru ažuns la doa miĭe đi vuorbe numa la ḑîaśe-unsprîaśe sluove — velika je divota da je naš rečnik stigao do dvehiljade reči, i to na svega deset-jedanaest slova II. (pril.) (uzv.) ironično, za nešto što je ispalo naopako ◊ Frumoșață! — (iron.) Lepota! ♦ sin. mîndrĭață [Por.] ∞ frumuos  [Vidi]

1819  fruntaș  fruntaș  челник  fruntaș (mn. fruntaș, ž.r. fruntașîță) [akc. fruntaș] (i. m.) — čelnik, predvonik, vođa; rukovodilac; političar ◊ rumîńi ńiśkînd n-avut ńiskaĭ fruntaș a luor kare ar fi đi vro trĭabă sî sa pumeńiaskă — Vlasi nikad nisu imali neke svoje vođe, koje bi bile vredne pomena ◊ fruntașî ar trăbuĭa să mĭargă înainća lumi, să-ĭ puarće kîtra bunataće đi tuoț — rukovodstvo bi trebalo da ide ispred naroda, da ga vodi ka opštem dobru [Por.] ∞ frunće  [Vidi]

606  fuaļe  foale  мешина  fuaļe (mn. fuoĭ) [akc. fuaļe] (i. ž.) — 1. mešina, meh ◊ fuaļe đi apă — mešina za vodu ◊ fuaļe în karĭe pakurari a dus fańina — mešina u kojoj su čobani nosili brašno ◊ fuaļe la karîăbĭ — mešina na gajdama ◊ fuaļe đi fuok la kaminu đi lukrat la fĭer — mehovi za kovačku vatru [Crn.] 2. (anat.) stomak; trbuh ◊ s-a umflat fuaļiļi — naduo se stomak [Por.] ◊ ļikitău astrukă muĭera dă la fuaļe pănă la źenunkĭ — kecelja pokriva ženu od stomaka do kolena (Rečica) [Stig]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

638  fugarĭ  fugar  бегунац  fugarĭ (mn. fugari) [akc. fugarĭ] (i. m.) — 1. begunac ◊ fugarĭ đi puoćiră — begunac pred poterom 2. izbeglica, lice koje je pobeglo sa svoje teritorije da bi se spasilo ◊ a fuost fugarĭ đi vrĭamĭa đi namț — bio je izbeglica za vreme nemačke okupacije 3. dezerter ◊ fugarĭ đin vuoĭskă — dezerter iz vojske [Crn.] ♦ dij. var. fugaș [Por.] ∞ fuźi  [Vidi]

1867  fund  fund  дно  fund (mn. fundurĭ) (i. m.) — dno 1. a. dno posude ◊ fundu uaļi — dno lonca ◊ s-a prins đi fund — o jelu: zagorelo jelo, uhvatilo se za dno posude b. poklopac, zaklopac ◊ puńe fundu pi kuafă, sî nu piśe luomurĭ în apă — poklopi kofu, da ne padne trunje u vodu 2. lopar ◊ pîńa sa plumađiașće pi fund, șî ku ĭel sa bagă-n koptuorĭ — hleb se mesi na loparu, i njime se unosi u pećnicu ◊ vrîžîtuarĭa dă ku bobiļi pi fund — vračara baca zrna na loparu 3. tur na pantalonama ◊ s-a karat pi gĭață pi kur, ș-a rupt śuariśi la fund — klizao se na ledu na zadnjici, pa je pocepao pantalone na turu 4. (geog.) dno vodotoka; dubodolina ◊ fundu boruźi, ogașuluĭ, rîuluĭ — dno dubodoline, potoka, reke 5. (fig.) najniži društveni nivo ◊ a kaḑut la fund, ńima nu-l măĭ fuarmîĭe đi ńimika — pao je na dno, niko ga više ne ferma ni za šta 5. (rel.) najdublji deo pakla ◊ ku atîta pakaće, ńiś la fundu ĭaduluĭ n-o sî fiĭe luok đi ĭel — sa tolikim gresima, ni na dnu pakla neće biti mesta za njega [Por.]  [Vidi]

2270  fuńe  funie  штранга  fuńe (mn. fuńi) [akc. fuńe] (i. ž.) — štranga; uže 1. štranga; povodac ◊ fuńe ĭe sfuară skurtă la kapăstru, ku kare sa puartă vaka — štranga je kratko uže na ularu, kojim se vodi krava 2. slamnati povez na žitnom snopu ◊ fuńe đi ļegat snuopi s-a fakut đin paĭe đi ovăsk — uže za vezivanje snopova pravila se od ovsene slame (Tanda) 3. (fig.) kontrola nad ženom ◊ țîńe muĭarĭa strîns đi fuńe, las-o ku fuńa skurtă, să fiĭe kuminće, să nu sa zburđaḑă, șî sî sa dukă la altu — drži ženu čvrsto na užetu, daj joj kratak povodac da bude krotka, da se ne pomami i ode kod drugoga ♦ sin. frengiĭe, sfuară [Por.]  [Vidi]

2209  fuńiźină  funingine  чађ  fuńiźină (mn. fuńiźiń) [akc. fuńiźină] (i. ž.) — čađ, ugljenik u obliku lakog praha koji se taloži iz dima i plamena; gar ◊ fuńiźina sa faśe pi kuoș or pi ćunk — čađ se hvata na dimnjaku, ili čunku ◊ fuńiźină muĭeriļi a pus în śară topită, șă đin mistakatura-ĭa a luvat ku konđeĭu ș-ankonđeĭat uauļi đi pașć — čađ su žene stavljale u rastopljeni vosak, i iz te mešavine uizimale kondeljom i šarale uskršnja jaja ♦ var. fuńinźină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2249  furńikuță  furnicuţe  мравић  furńikuță (mn. furńikuț) [akc. furńikuță] (i. ž.) — (demin.) (ent.) mravić, mali mrav ◊ a ĭeșît đi-ntr-o gaură în oźak ńișći furńikuță galbińe, am turnat apă fĭartă pi ĭaļe, șî ńimika, ĭaļe ĭasă șî ĭasă — izašli su iz jedne rupe u kaminu nekakvi žuti mravići, sipao sam vrelu vodu na njih, i ništa, oni izlaze pa izlaze [Por.] ∞ furńikă   [Vidi]

2116  furtună  furtună  фортуна  furtună (mn. furtuń) [akc. furtună] (i. ž.) — fortuna, nalet ili talas jakog vetra, snega, kiše ◊ sa unflă vîntu șî đață o furtună pista nuoĭ: sa rupsără puomi șî zbură kîramida đi pi kîăș — podiže se vetar i udari jedan nalet na nas: pokidaše se voćke i odleti ćeramidu sa kuća [Por.]  [Vidi]

39  gaină  găină  кокошка  gaină (mn. gaiń) [akc. gaină] (i. ž.) — kokoška (Gallus domestica) ◊ am gaiń mulće, pļină mi traușa đi ĭaļe — imam mnogo kokošaka, puno mi ih je dvorište ◊ gaină ku puĭ sa kĭamă kluoța — kokoška s pilićima zove se kvočka ◊ gaina voĭńiśaskă sa kĭamă kokuoș — mužjak kokoške zove se petao ◊ gaină porîmbakă — graorka ♦ up. uou, kuĭb, kurĭańik, kokuoš [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3123  galbin  galbin  жут  galbin1 (galbină) (mn. galbiń, galbińe) [akc. galbin] (prid.) — 1. (color) žut ◊ farbă galbină — žuta boja ◊ galbin đeškis — svetlo žuto ◊ galbin înkis — tamno žuto ◊ galbin ku vînît dau vĭarđe — žuto i plavo daju zeleno ◊ fîrbuit ku galbin — obojeno u žuto ◊ galbin la fire ka śiara — žut u licu kao vosak 2. (num.) (mon.) dukat ◊ sapă dupa galbiń — kopaju za dukatima ◊ ļikură ka galbinu — sija kao dukat [Por.]   [Vidi]

2496  galuată  galuată  колеснице  galuată (mn. galuaće) [akc. galuată] (i. ž.) — (tehn.) kolesnice, primitivne dvokolice; taljige ◊ galuată ĭe žumataće ći kar đi viće, are numa driko-l đinainće — „galota” je polutka zaprežnih kola, ima samo prednji trap ◊ galuată a fakut aĭ saraś, kare n-a putut să aĭbă kar — „galotu” je pravila sirotinja, koja nije mogla da ima kola ◊ ku galuată s-a dus tovar mik, pi drumurĭ rîaļe, unđe n-a putut să trĭakă karol đi buoĭ — sa „galotom” se prevozio manji tovar, lošim putevima, gde nisu mogla da prođu volovska kola ♦ sin. karĭetă, taļigă [Por.] ∞ kar  [Vidi]

2213  gaļețuĭkă  găleţușă  ципун  gaļețuĭkă (mn. gaļețuĭś) [akc. gaļețuĭkă] (i. ž.) — (zast.) (tehn.) cipun, cifun, manja cev, šupalj drveni trupac koji se uglavljuje u kablinu na dnu vodeničkog badnja kada treba da se umanji protok vode koja bije u vitlo ◊ gaļețuĭka ĭe o țauă tolśerată la butuońu đi muară — cipun je levkasta cevka na vodeničnom badnju ◊ gaļețuĭkă sa skobĭașće ku o skuabă adînsă kare sa kĭamă gin — cipun se dubi jednim posebnim dletom koje se zove gin ♦ / (demin.) < gaļiată = gaļ[iată] + -ețuĭkă [Por.] ∞ gaļiată  [Vidi]

2212  gaļiată  găleată  кабао  gaļiată (mn. gaļieț) [akc. gaļiată] (i. ž.) — (tehn.) kabao, drvena posuda za tečnost; vedro; kofa ◊ gaļiata ĭe vas skobit în ļiemn muaļe, în kare s-a dus apă pi kobilkă, în kare s-a muls uoiļi or s-a-nkĭegat lapćiļi la baśiĭe — kabao je drveni sud izdubjen u mekom drvetu, u kome se na obramici nosila voda, u kome se muzle ovce ili se sirilo mleko na bačiji ◊ gaļiată la butuońu đi muară — kablina, drvena cev na kraju vodeničkog badlja, kroz koju voda pada na vitlo ◊ (zast.) (demin.) gaļețuĭkă, gaļiată mikă la butuońu đi muară, kare sa baće-n gaļiată kînd trîabe sî sa mićikuļiaḑă apa śe kađe pi ruata muori — cipun, cifun šuplja drvena cev na donjem delu vodeničnog badlja, koja se umeće u kablinu kada treba da se umanji protok vode na vodenično vitlo ♦ var. gaļată ♦ sin. vadră [Por.] ∞ vas  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3012  garđin  gardin  жљеб  garđin (mn. garđin) [akc. garđin] (i. m.) — 1. (tehn.) žljeb, utor ◊ garđin la butuoń ĭe žgĭab, însamnat ku garđinarĭu, șî skobit ku rĭenda adînsă — utor na bureti je žljeb obeležen podutorom, i iskopan specijalnom rendom 2. ograda; pregrada; ograđeni prostor ◊ garđin la źuban ĭe luoko-l guol đi la fundo-l đisupra pănă la vîru daoźilor — garđin na žbanu je prazan prostor od gornjeg danca do vrhova doga 3. mera za kvaliet komine i količinu rakije ◊ kînd ĭe komina bună, sa faśe rakiĭe multă đi trĭaśe pista źuban șă umpļe garđinu, atunśa sa ḑîśe kă s-a fript doă or kă triĭ garđińe đi rakiĭe — kad je komina dobra, peče se dosta rakije koja prelije žban, pa se kaže da je ispečeno dva ili tri „garđina” rakije 4. (fig.) mera, obzirvorbĭașće fara garđin la gură — govori bez mere (bez „ograde” na ustima) [Por.] ∞ gard  [Vidi]

2350  gargazală  gălăgie  галама  gargazală (mn. gargazălurĭ) [akc. gargazală] (i. ž.) — 1. (za zvuk) galama, larma; halabuka ◊ sa adunară tuoț, șă înśepură ku gargazală: vorbăsk șî sa zbĭară într-un glas, nu-ĭ înțaļaźe ńiś draku — skupiše se svi, i počeše sa galamom: pričaju i viču svi u jedan glas, ne može ni đavo da ih razume ♦ var. gărgazală, gîrgozală ♦ sin. larmă, zguomît [Por.] 2. (za skup) mnoštvo ljudi, masa, vreva, stiska ◊ ažuns marfă ĭepćină la dućan, șî s-a fakut o gargazală đă uamiń — sigla je jeftina roba u prodavnicu, i skupila se masa ljudi [Mlava]  [Vidi]

3587  gasăļńiță  găselniţă  восков мољац  gasăļńiță (mn. gasăļńiț) [akc. gasăļńiță] (i. ž.) — (zool.) voskov moljac (Caleria mellonela) ◊ gasăļńița ĭe vĭarme kare sa faśe în śară, șî puaće să zatrĭaskă stupu — voskov moljac je crv koji se leže u vosku, i može da uništi pčelinje leglo [GPek]  [Vidi]

3277  gatat  gătat  завршен  gatat (gatată) (mn. gataț, gataće) [akc. gatat] (prid.) — (o poslu) završen, svršen, gotov ◊ konaku muori gatat, ku suoba lu morarĭ unđe r-a fakut vatra fuokuluĭ, a i s-a ḑîs ođekļiĭe — završen vodenični konak, sa vodeničarovom sobom gde se ložila vatra, nazivao se odžaklija [Mlava] ♦ dij. var. gaćit [Por.] ∞ gata  [Vidi]

5102  Giță Kîtańiță  Ghiță Cătănuță  Гица Катаница  Giță Kîtańiță [akc. Giță Kîtańiță] (sint.) — (mitol.) Gica Katanica ◊ Giță Kîtańiță ĭe insă đin kînćik bătrîńesk alu rumîń, kare s-a luptat ku Florĭa Florirol, arambașa uoțîlor — Gica Katanica je lik iz stare vlaške balade, koji se rvao sa Florom Florićem, hajdučkim harambašom ◊ Giță Kîtańîța a fuost uom viu, naskut în sat Kurĭače, în komuna lu Građișće — Gice Katanica je bio isrtorijska ličnost, rođen je u selu Kurjači, u opštini Veliko Gradište ◊ Giță a fuost katană la Milenko Stojković, în razbălu ku turśi kare a rîđikatu Karađorđe — Gice je bio vojnik kod Milenka Stojkovića, u ustanku protiv Turaka koji je podigao Karađorđe [Por.] ∞ katană  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2211  gin  ghin  длето  gin (mn. ginurĭ) (i. s.) — (tehn.) dleto ◊ ginu ĭe o skuabă đi fĭer, ku taișu înkîrśurat ka luna ćinără — „gin” je metalna dubilica, sa polumesečastim sečivom ◊ ku ginu s-a lukrat la gaļiată đi lapće, șî la gaļețuaĭka đi muară — „ginom” se radilo na vedrici za mleko, na cipunu za vodenicu ♦ sin. skuabă [Pom.]  [Vidi]

2914  giśi  ghici  одгонетати  giśi (ĭuo giśesk, ĭel giśașće) [akc. giśi] (gl.) — odgonetati 1. odgonetati zagonetke ◊ la șîḑîtuorĭ đemult, la tuoț măĭ mult ļ-a fuost drag sî giśaskă la śumĭelś — na sedeljkama nekad, svi su najviše voleli da odgonetaju zagonetke 2. pogađati, otkrivati ◊ giśașće, śe ța-m dus în trastă — pogodi, šta sam ti doneo u torbi 3. predviđati, prognozirati vreme ◊ pi zovîrńitu suariluĭ aĭ batrîń a giśit kum o să fiĭe vrĭamĭa mîńe ḑî — po zalasku sunca, stari su pogađali kakvo će biti vreme sutradan ◊ dupa kum zbuară gîrluźiļi tuamna, lumĭa a giśit kum o să fiĭe ĭarna — prema letu gusaka ujesen, ljudi su pogađali kakva će biti zima 4. (mag.) gatati, vračanjem otkrivati budućnost, ili uzrok bolesti ◊ vrîžîtuarĭa giśașće-n buobe đi kukuruḑ — vračara gata u zrna kukuruza ♦ (u izr.) giśu-miśu — abrakadabra ♦ var. giśiesk [Por.]  [Vidi]

2716  gîlśauă  gâlceavă  свађа  gîlśauă (mn. gîlśevĭ) [akc. gîlśauă] (i. ž.) — svađa ◊ gîlśaua ĭe kînd duoĭ or măĭ mulț uamiń, zbĭară mîńiuos uńi pi alțî — svađa je kad dvoje ili više ljudi, viču ljutito jedni na druge ◊ gîlśauă ĭe kînd sînt uamińi mîńiuoș șî vorbĭesk intro vrĭame; atunśa zbĭară unu pi altu kă ńima pi ńima nu askultă — svađa je kad su ljudi ljuti i govore u isto vreme, tada viču jedan na drugog, jer niko nikog ne sluša ◊ đi mulće uorĭ, đin gîlśauă uomu ĭasă ku kapu spart, kî dupa ĭa vińe bataĭa — više puta, čovek iz svađe izađe sa razbijenom glavom, jer iza nje dolazi tuča ♦ var. gîlśavă ♦ sin. zgomît, sfadă, śartă, śarkă [Por.]  [Vidi]

2719  gîlśavituorĭ  gâlcevitor  свађалица  gîlśavituorĭ (mn. gîlśavituorĭ) [akc. gîlśavituorĭ] (i. m.) — svađalica, prznica ◊ fuź đi uom gîlśavituorĭ, kî luĭ ļi măĭ drag đi gîlśauă đi kît đi pîńe — beži od čoveka svađalice, jer on više voli svađu nego hleba ◊ n-a putut să traĭaskă mult: ĭel gîlśavituorĭ, ĭa gîlśavituare, pî s-a đisparțît ĭut dupa kunuńiĭe — nisu mogli da žive dugo: on svađalica, ona svađalica, pa su se razveli ubrzo posle venčanja [Por.] ∞ gîlśauă  [Vidi]

827  gîltuop  gâldău  вир дубок  gîltuop (mn. gîltuapĭe) [akc. gîltuop] (i. s.) — (augm.) veliki i dubok vir u vodi ◊ gîltuop ĭe ćișnă mare șî adînkă — veliki i duboki tišak u rečnoj matici ♦ / < gîltînă ♦ var. gîltuoń [Por.] ∞ gîltînă  [Vidi]

2644  gîngavĭelă  gângăvelă  муцавац  gîngavĭelă (mn. gîngavĭelurĭ) [akc. gîngavĭelă] (i. ž.) — (med.) mucavac, mucavko, osoba koja boluje od mucavosti ◊ s-a mîritat dupa o gîngavĭelă, muorĭ đi rîs kînd ăl askulț kum vorbĭașće — udala se za jednog mucavca, umireš od smeha kada ga slušaš kako govori [Por.] ∞ gîngai  [Vidi]

5089  gînž  gânj  уже  gînž (mn. gînžăĭe) [akc. gînž] (i. s.) — (zast.) uže od like ili lijana ◊ gînž a fuost sfuară skurtă fakută đin kurpiń, đin ćiĭ, or kă đin nuĭaļe — ganž je bilo kratko uže napravljeno od lijana, like ili prućavorba gînž s-a pĭerdut, a skimbato vuorba gužbă, ama șî ĭa sa pĭarđe, kă ńima nu măĭ faśe sfuorĭ đi kurpiń — reč ganž se izgubila, zamenila je reč gužba, ali se i ona gubi, jer niko više ne plete užad od lijana ♦ sin. gužbă [Por.]  [Vidi]

4936  gînžăĭ  gânjei  тулац  gînžăĭ (mn. gînžăĭe) [akc. gînžăĭ] (i. s.) — (tehn.) tulac, toce ◊ gînžăĭ ĭe țauă đi ļemn, înțapată în gaura lu pĭatra muori a đi žuos, pin kare trĭaśe stăńu alu fusu muori — tulac je drvena cevka, uglavljena u rupu donjeg vodeničnog kamena, kroz koju prolazi senj vodeničnog vretena ◊ gînžăĭu ĭe fakut đin salkă ruoșe, kî ĭa ĭe muaļe đi lukru, da nu sa tośașće ĭuta — tulac je napravljen od crvene vrbe, jer je ona meka za obradu, a ne troši se brzo ◊ kînd stăńu manînkă gînžăĭu, șî gaura îĭ sa faśe ovat, îĭ sa bat pĭańe în parća-ĭa pănă gaura nu sa totîrļaḑă ĭară — kad senje ojede tulac, i rupa postane jajolika, udaraju se klinovi sa te strane dok rupa ponovo ne postane okrugla ♦ var. grinžăĭ [Por.] ∞ gînž  [Vidi]

2728  gît  gât  врат  gît (mn. gîturĭ) [akc. mn. gîturĭ] (i. s.) — 1. (anat.) a. vrat ◊ tuata žuavina kare are kap, are șî gît — svaka životinja koja ima glavu, ima i vrat ◊ avut gît skurt șî gruos, ș-a vorbit ku un glas rogoșît — imao je kratak i debeo vrat, i govorio je promuklim glasom ◊ stîrku are gît lung — roda ima dugačak vrat b. guša ◊ sa luvară đi gît, șî sa batură pănă-pănă — uhvatiše se za gušu, i žestoko se potukoše c. grlo ◊ a mĭers ku gura kaskată, șî ĭ-a skapat vro guangă pi gît — išao otvorenih ustiju, i upala mu neka buba u grlo d. deo penisa iza glavića ◊ sa ḑîśe kî tuot śe are kap are șî gît, fînka pula are kap, are șî ĭa, saraka, gît, ama-ĭ stă strîmb — kaže se da sve što ima glavu ima i vrat, pošto kurac ima glavu, ima i on, siroma, vrat, ali mu stoji krivo ◊ gîtu puļi — kurčev vrat 2. (med.) razne bolesti grla ◊ ăl strînźe-n gît, nu puaće să îngită — steže ga u grlu, ne može da guta ◊ vrodată, kînd la kopil s-a fi unflat în gît, s-a dus ku ĭel la vro babă sî-ĭ đa în gît — nekada, kada bi detetu natekli krajnici, odveli bi ga kod neke babe da mu ih prstima izgnječi 3. (tehn.) grlo, grlić, izduženi otvor na sudovima za tečnost ◊ gît au vasurļi: kila, kîrśagu șî baluonu — grlo imaju sudovi: flaša, krčag i balon [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4998  gĭață  ghiață  лед  gĭață (mn. gĭețurĭ) [akc. gĭață] (i. ž.) — led ◊ gĭața sa faśe đin apă kînd ĭe źer, șă kînd apa mult sa raśiașće — led se pravi od vode kad je mraz, i kad se voda mnogo ohladi ◊ gĭața ĭe rîaśe șî aluńikuasă — led je hladan i klizav ◊ kopiĭi ĭarna sa kară pi gĭață — deca se zimi klizaju na ledu [Por.]  [Vidi]

4992  glumăț  glumeț  шаљивиџија  glumăț (glumăță) (mn. glumăț, glumăță) [akc. glumăț] (prid.) — šaljivčija, duhovit čovek ◊ đi uom vĭasîl șî glumăț lu tuoț ļi drag — veselog čoveka i šaljivdžiju svi vole ◊ frumuos ĭe să fîĭ glumăț, numa să aĭ marźină — lepo je da budeš šaljivdžija, ali da imaš meru [Por.] ∞ glumi  [Vidi]

2260  gogoman  gogoman  сељак  gogoman (mn. gogomań) [akc. gogoman] (i. m.) — 1. (pej.) seljak, čovek sa sela; seljačina ◊ ar vińit gogomańi đi la sat, șî ń-ar luvat lukru — došle su seljačine sa sela, i uzele nam posao ◊ nu vorbi rumîńiașće, kă nu iș gogoman — ne govori vlaški, jer nisi seljak 2. (fig.) glupak, tupavko ◊ nu poaće gogomano-la să-nțaļagă, k-ăĭ forte prost — ne može taj glupak to da shvati, jer je veoma prost ♦ var. guguļan [Buf.] ♦ dij. var. guguman [Por.] ∞ Guguļan  [Vidi]

2259  gogoș  gogoașă  лепиња  gogoș (mn. gogoașă) [akc. gogoș] (i. s.) — 1. (nutr.) lepinja ◊ gogoșu ĭe pîńe aḑîmă, kuaptă pră tabla lu șporĭet, a sa faśe dîn fańină ku apă șî ku sare, fîr dă olațăl, șî sa mursîkă ku mîńiļi spalaće — gogoš je beskvasna lepinja, pečena na tabli šporeta, pravi se od brašna sa vodom i solju, bez kvasca, i mesi se opranim rukama [Mlava] 2. (med.) kvrga na glavi, aterom ◊ kapu-ĭ pļin đu gogoașă, no-l măĭ tunź vĭek — puna mu glava kvrga, ne možeš ga ošišati vavek (Tanda) [Por.]   [Vidi]

4335  gońi  goni  гонити  gońi (ĭuo gońesk, ĭel gońașće) [akc. gońi] (gl. p. ref.) — goniti, ganjati, terati ◊ rău kińez a fuost, a gońit lumĭa ka pi buoĭ — loš knez je bio, ganjao je ljude kao volove ◊ (vet.) a veńit vrĭamĭa žuńinka sî sa gońaskă la bik — došlo je vreme da se junica tera kod bika [Por.]   [Vidi]

15  graĭ  grai  наречје  graĭ (mn. graĭurĭ) (i. s.) — 1. narečje, dijalekat ◊ nuoĭ ku vuoĭ nu vorbim tuot un graĭ — mi i vi ne govorimo istim narečjem 2. (ret.) razgovor, govor ◊ mi sa-mparu kă sa uḑî un graĭ pi kulmĭe — učinilo mi se da sam čuo neki razgovor na brdu [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5630  grind  grind  спруд  grind (mn. grinḑ) [akc. grind] (i. s.) — (o reljefu) sprud, nanos, greda ◊ grind ĭe prund fakut đin pomîntarĭ kare l-a dus apa — sprud je uzvišenje od zemljišta koje je nanela voda ♦ sin. prund, tapșan [Por.]  [Vidi]

4729  grîmađit  grămădit  саденут  grîmađit2 (grîmađită) (mn. grîmađiț, grîmađiće) [akc. grîmađit] (prid.) — sadenut; nagomilan ◊ klańa nuĭe bun grîmađită, kînd sa vo puńa vro vižuļiĭe, o s-o trînćaskă — plast nije dobro sadenut, kad bude udarila neka oluja, ima da ga obori [Por.] ∞ gramadă  [Vidi]

2033  grînguri  gânguri  гугутати  grînguri (ĭuo grîngurĭesk, ĭel grîngurĭașće) [akc. grînguri] (gl.) — (onom.) gugutati ◊ kopilu grîngurĭașće pănă nu sa-nvață să vorbĭaskă — dete guguče pre nego što nauči da govori ◊ đi pasîrĭe ḑîśem kă ćirikîĭe, da đi kopil mik ḑîśem kă grîngurĭașće — za pticu kažemo da cvrkuće, a za malo dete kažemo da guguče ♦ var. grănguri (Tanda) [Por.]   [Vidi]

4641  grĭeu  greu  тешко  grĭeu2 [akc. grĭeu] (pril.) — teško ◊ la muoș nuĭe bun: grĭeu suflă șî grĭeu vorbĭașće — čiči nije dobro: teško diše, i teško govori ◊ grĭeu o sî ĭasă ku ĭel în kîpatîń — teško će izaći s njim na kraj [Por.]  [Vidi]

3432  gruzavi  grozăvi  згадити  gruzavi (ĭuo gruzavĭesk, ĭel gruzavĭașće) [akc. gruzavi] (gl. p. ref.) — zgaditi, gaditi se ◊ kînd a vaḑut guanga-n ḑamă, iĭ s-a gruzavit mînkarĭa — kad je video bubu u čorbi, zgadilo mu se jelo ◊ kînd s-a luvat, nu ļ-a fuost drag unu đi altu, da akuma spun kă ļi sa gruzavĭașće traĭu đin ḑî în ḑî — kad su se uzeli, nisu voleli jedno drugo, a sada kažu da im se zgađuje život iz dana u dan [Por.] ∞ grozau  [Vidi]

3014  gușă  gușă ?  водени црв ?  gușă (mn. guș) [akc. gușă] (i. ž.) — (zool.) vodeni crv (Paragordius tricuspidatus) ◊ gușă ĭe vĭarme đin apă, alb, lung șî supțîre ka păru đin kap — vodeni crv je beo, dugačak i tanak kao vlat kose ◊ unđe traĭașće gușă, apa ĭe kurată — gde živi vodeni crv, voda je čista ◊ dakă uomu nu bagă sama șă bĭa vro gușă, puaće sî sa bulnavĭaskă, pă șî sî muară — ako čovek ne pazi i popije vodenog crva, može da se razboli, pa i da umre(ver.) kare nu bagă sam kînd bĭa apă đin vrun ogaš đin padure, șî bĭa gușă, iĭ sa faśe nuod pi gît, kare sa kĭamă gușă — ko ne vodi računa kad pije vodu sa šumskog potoka, i popije vodenog crva, napravi mu se čvor na vratu, koji se zove guša [Por.] ♦ dij. var. gușăĭ ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ (Kobilje) [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

3033  gușăĭ  gușei ?  очни црв  gușăĭ (mn. gușăĭi) [akc. gușăĭ] (i. m.) — (zool.) očni crv (Loaloa ?) (Filaria bancrofti ?) (Paragordius tricuspidatus ?) ◊ (vet.) gușăĭi sa fak la viće în uoki, măĭ mult la vaś șî la buoĭ — očni crvi se javljaju kod stoke, najčešće kod krava i volova ◊ (med.) kînd a vaḑut gușăĭu în uokĭu buoluĭ, aĭ batrîń l-a ļegat țapîn în razbuoĭu dă potkovit, șî ku ļingura ĭ-a skuos uokĭu a fară; a prins gușăĭu ku aku șî la lupadat, a uokĭu a spalat ku mĭare, șî la prontuors înapuoĭ — kada su videli očnog crva u očima vola, stari su vola vezali čvrsto u potkivačkom ramu i kašikom mu vadili oko napolje; crva su hvatali iglom i bacali, a oko bi namazali medom i vratili nazad ♦ up. gușă ♦ sin. șărpuț, tuortu tarturuĭ [Stig] ∞ vlaș  [Vidi]

2920  gutîn  gutui  дуња (воћка)  gutîn (mn. gutîń) [akc. gutîn] (i. m.) — (bot.) dunja, voćka (Cydonia oblonga) ◊ am un gutîn în traiușa kășî, sađit înga đi paradĭeda — imam jednu dunju u dvorištu, posađenu još od pradede ◊ gutîn oltańit rođașće gutîńe marĭ, apruape la o kilă kîć-o gutîne — kalemljenja dunja rađa velike dunje, gotovo kilo po neka dunja ♦ up. gutînă Por.]   [Vidi]

2921  gutînă  gutuie  дуња (плод)  gutînă (mn. gutîńe) [akc. gutînă] (i. ž.) — (bot.) dunja, plod ◊ gutîna ĭe puama lu gutîn, galbină șî fakută ka para — dunja je plod voćke dunje, žute je boje nalik na krušku [Por.] ♦ dij. var. gutîĭe [Kmp.] ∞ gutîn  [Vidi]

1738  gužbă  gujbă  гужва  gužbă (mn. gužbĭe) [akc. gužbă] (i. ž.) — gužva, karika, veza od upletenog pruća, lijana, slame i sl. ◊ gužbă ĭe înpļećitură đi kurpiń ku kare s-a ļegat gardu — gužva je upletena lijana kojom su se vezivale ograde ◊ gužba îmļećită đi kurpiń vrodată a fuost un fĭeļ đi proțap, ļegatura întra plugu đi ļiemn șî źugu, kare l-a tras buoĭi — gužva upletena od lijana bila je nekada vrsta rude, veza između drvenoga pluga i jarma, koji su vukli volovi [Por.]  [Vidi]

2479  hoĭ!  hoi!  хој!  hoĭ! (uzv.) — hoj! ◊ mînă buoĭ, șî zbĭară: „Hoĭ! Hoĭ”, rasună vaļa tuată — tera volove i viče: „Hoj! Hoj!”, odjekuje cela dolina [Por.]   [Vidi]

3390    ei  они   (zam.) — oni ◊ iĭ nu-s rumîń đin parća nuastră, iĭ vorbĭesk alt graĭ, ama ĭară pućem ńi înțăļeźa — oni nisu Vlasi iz našeg kraja, oni govore drugo narečje, ali se opet možemo razumeti ◊ a mĭers ku iĭ la șkuală — išao je s njima u školu ◊ nu s-a ćemut đi iĭ ńiśkînd — nije se bojao njih nikada ◊ vĭeḑ đi iĭ, kă iĭ sînt miś — pazi na njih, jer su oni mali ◊ đi iĭ ļi drag lu toț — njih svi vole ♦ var. ĭeĭ ♦ up. ĭaļe (ž.r.) — one [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

4099  ikļan  viclean  мудар  ikļan (ikļană) (mn. ikļeń, ikļańe) [akc. ikļan] (prid.) — mudar, bistar; promućuran ◊ uom ikļan pazĭașće bińe śe vorbĭașće — mudar čovek pazi dobro šta govori [GPek]   [Vidi]

5040  ińiĭe  inie  иње  ińiĭe [akc. ińiĭe] (i. ž.) — inje ◊ kînd ĭe źer slab, sa prinđe pră apă numa kîta ińiĭe, ka arćiĭa dă supțire — kad je slab mraz, nahvata se na vodi samo malo inja, tanko ko papir [Mlava]  [Vidi]

2799  Isîkovĭan  Isâcovean ?  Јасиковљанин  Isîkovĭan (mn. Isîkovĭeń) [akc. Isîkovĭan] (i. m.) — Jasikovljanin, stanovnik sela Jasikovo u opštini Majdanpek ◊ m-am kunoskut ku un Isîkovĭan ćinîr pi vuoz đi Măĭdan — upoznao sam jednog mladog Jasikovljanina u vozu za Majdanpek ◊ Isîkovĭană — Jasikovljanka ◊ am nuoră Isîkovĭană — imam snajku Jasikovljanku ♦ var. inov. Ĭesîkovĭan [GPek] ∞ Isîkuva  [Vidi]

5092  izlaz  izlaz  испаша  izlaz (mn. izlazurĭ) [akc. izlaz] (i. s.) — ispaša, popaša; pašnjak; izlaz za stoku ◊ izlaz ĭe luok unđe pask vićiļi — ispaša je mesto gde pase stoka ◊ rumîńi aĭ batrîń kînd sa kăsătorit aiśa, s-a uĭtat să fiĭe apa apruape, șă să fiĭe đestul izlaz đi viće — kad su se stari Vlasi naseljavali ovde, gledaliu su da bude voda blizu, i da bude dovljno ispaše za stoku ♦ sin. pașćuńe [Por.]  [Vidi]

5889  îmbrațîșare  îmbrățișare  грљење  îmbrațîșare (mn. îmbrățîșărĭ) [akc. îmbrațîșare] (i. ž.) — grljenje ◊ dakă ļi va fi pi vuoĭe îmbrațîșarĭa, parințî n-o sî-ĭ puată opri — ako im bude po volji grljenje, roditelji ih neće moći sprečiti ♦ var. înbrațîșare [Por.] ∞ braț  [Vidi]

5915  împarekĭa  împerechea  упарити  împarekĭa (ĭuo împarekĭ, ĭel împarĭake) [akc. împarekĭa] (gl. p. ref.) — upariti, spariti ◊ kînd învĭeț bou ćinîr la žug, ăl împarekĭeḑ ku bou batrîn, pă-ĭ mîń să tragă đampreuna — kad navikavaš mladog vola na jaram, upariš ga sa starim volom, pa ih teraš da vuku zajedno [Por.] ∞ parĭake  [Vidi]

5155  împețîtuor  pețitor  просац  împețîtuor (mn. împețîtuorĭ) [akc. împețîtuor] (i. m.) — (zast.) prosac ◊ la-mpețăńe ka împețîtorĭ s-a dus ńamu baĭatuluĭ — na prosidbu kao prosci išli su momkovi rođaci ◊ întra împețîtuorĭ a fuost uamiń đin ńam adîns aļeș numa pintru kă a fuost buń vorbituorĭ — među proscima bilo je rođaka koji su posebno odabrani samo zato što su bili dobri govornici ◊ taĭna la împețăńe n-a fuost ușuară, măĭ greu a fuost vorba đi mirazu fĭeći — razgovor na prosidbi nije bio lak, najteži je bio pregovor o devojčinom mirazu ♦ var. înpețîtuor [Por.] ∞ împețî  [Vidi]

2935  împuțîna  împuţina  умањити  împuțîna (ĭuo împuțîńeḑ, ĭel împuțîńaḑă) [akc. împuțîna] (gl. p.) — umanjiti, smanjiti iznos nečega ◊ s-a înkis șkuala, kî s-a înpuțînat kopiĭi — škola se zatvorila, jer se smanjio broj dece ◊ împuțîńaḑă mînkarĭa kîći kîta, dakă vrĭeĭ sî slabĭeșć — smanjuj pomalo hranu, ako želiš da oslabiš ◊ bań ĭastă, numa ļi s-a împuțînat vrĭadu — novaca ima, ali im se smanjila vrednost ◊ n-am ku śe să ud bașćaua, kî s-a împuțînat apa în rîu — nemam čime da zalijem baštu, jer se smanjila voda u reci ♦ var. înpuțîna ♦ supr. mulțî [Por.] ∞ puțîn  [Vidi]

5973  împuĭatură  împuitură  шара  împuĭatură (mn. împuĭaturĭ) [akc. împuĭatură] (i. ž.) — 1. šara, vez; ukras ◊ kimĭeșîļi lu Rumîńśiļi đi la Kraĭna au împuĭaturĭ măĭ mulće șî măĭ frumuasă đi kît anuaștre — košulje Vlajni iz Krajine imaju više i lepše šare od naših 2. ukrašavanje ◊ fĭaćiļi marĭ đemult tare a bagat sama să-nvĭață śe guod măĭ bun împuĭatură, kă măĭ mare katare avut aļa kare a împuĭat frumuos țuaļiļi — udavače su nekad mnogo vodile računa da što bolje savladaju ukrašavanje, jer su na većoj ceni bile one koje su lepše ukrašavale odeću ♦ var. înpuĭatură [Por.] ∞ puĭ  [Vidi]

2419  în  în  у  în (predl.) — u, na ◊ nu ći mistaka în lukru lu tuoĭa — ne mešaj se u tuđi posao ◊ a pļekat ku karu pi drum în đal — krenuo je kolima putem na gore ◊ îndarăt = în + darăt — unazad = u + nazad ◊ kînd sa vorbiașće, măĭ đi mulće uorĭ „î” đin „în” sa pĭarđe, sa-ngiće, șă-n luoku luĭ skriĭem o liniuță — u govoru se „î” iz „în” najčešće gubi, guta se, i u umesto njega pišemo crticu ♦ var. ăn [Por.] ♦ dij. var. îm (Šipikovo) [Tim.]  [Vidi]

4054  înapuoĭ  înapoi  уназад  înapuoĭ [akc. înapuoĭ] (pril.) — (o kretanju) unazad; naopako ◊ a stokńit buoĭi înapuoĭ, kă n-a putut să trĭakă ku karu pista rîu — terao je volove unazad, jer nije mogao da pređe kolima preko reke ◊ parke ĭe blîstamat, tuot iĭ mĭarźe înapuoĭ — kao da je proklet, sve mu ide naopako ♦ var. înapuoĭșa ♦ sin. îndarăt [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3895  înđemna  îndemna  нагонити  înđemna (ĭuo înđemn, ĭel înđamnă) [akc. înđemna] (gl. p. ref.) — nagoniti, nagovarati, podsticati, podbadati; mamiti, namamiti ◊ n-a fakut aĭa đi vuoĭa luĭ, numa ka kînd la înđemnat draku sî fakă așa nîsarîmbă — nije to učinio svojom voljom, nego kao da ga je nagovorio đavo da učini takvu glupost ◊ draku înđamnă uomu sî fakă rîaļe — đavo nagoni čoveka da čini zlo ◊ la bîlś tuot ńigustuorĭu ći înđamnă să kumpirĭ numa đi la ĭel — na vašaru svaki trgovac te mami da kupiš samo kod njega [Por.]  [Vidi]

1717  înđirĭeptat  îndreptat  исправљен  înđirĭeptat (înđirĭeptată) (mn. înđirĭeptaț, înđirĭeptaće) [akc. înđirĭeptat] (prid.) — ispravljen, koji više nije kriv ◊ drumo-l batrîn a fuost pļin đi kovĭaĭe, al nuou ĭe înđirĭeptat, mîndriĭe ĭe să mîń karu pi ĭel — stari put je bio pun krivina, novi je ispravljen, milina je da voziš kola po njemu [Por.] ∞ înđirĭepta  [Vidi]

1820  înfrunta  înfrunta  увредити  înfrunta (ĭuo ma înfrunt, ĭel sa înfruntă) [akc. înfrunta] (gl. p. ref.) — uvrediti (se), izgrditi (se); govoriti nekom otvoreno u lice neprijatne stvari ◊ uomu sa-nfruntă kînd iĭ spuń śeva đeșkis, śe-ĭ nuĭe pi vuoĭe, ș-aĭa iĭ spuń đirĭept în frunće — čovek se vređa kada mu kažeš nešto otvoreno, što mu nije po volju, i to mu kažeš direktno u čelo (=lice) ◊ nu-ĭ spuńa aĭa ś-aĭ auḑît đi ĭa, kî sa-nfruntă đi muarće — nemoj joj reći to što si čula o njoj, jer će se na smrt uvrediti ◊ baba țîfnuasă, sa-nfruntă ĭuta șî ļesńe — baba je prznica, vređa se brzo i lako ◊ nu măĭ vrĭeu să am trĭabă ku ĭel, kă numa ma-nfruntă đi fiĭ śe — ne želim više da imam posla s njim, jer me samo grdi za bilo šta [Por.] ∞ frunće   [Vidi]

5897  îngalḑîtură  încălzitură  грејање  îngalḑîtură (mn. îngalḑîturĭ) [akc. îngalḑîtură] (i. ž.) — (ret.) grejanje ◊ ku ļamńe vĭerḑ nu sa puaće vorbi đi vro îngalḑîtură bună — sa sirovim drvima ne može se gvoriti o dobrom grejanju [Por.] ∞ kald  [Vidi]

5000  îngețat  înghețat  залеђен  îngețat (îngețată) (mn. îngețaț, îngețaće) [akc. îngețat] (prid.) — zaleđen, sleđen, smrznut ◊ a trekut ku vićiļi pista rîu îngețat, numa a bagat sama să nu đa pista gĭață supțîre — prešli su sa stokom preko zaleđene reke, samo su pazili da ne nalete na tanak led ◊ ļimba rumîńaskă ḑaśe pi moarće, kînd ćińerișu dă s-o vorbĭaskă, parke ļi gura îngețată, da ińima guală — vlaški jezik je na samrti, kad ga mladi govore, kao da su im usta zaleđena, a srce prazno ♦ supr. đižgețat [Por.] ∞ gĭață  [Vidi]

3129  îngîlbińit  îngălbenit  пожутео  îngîlbińit (îngîlbińită) (mn. îngîlbińiț, îngîlbińiće) [akc. îngîlbińit] (prid.) — 1. (color) požuteo, postao žut ◊ bolnau đi gîlbinare, a-ngîlbińit ka śara — bolestan od žutice, požuteo je kao vosak ◊ a veńit tuamna, a-ngîlbińit frunḑa în duos — došla je jesen, požutelo je lišće u šumi ♦ var. îngîlbeńit, îngălbińit, ăngălbińit 2. (med.) prebledeti, izgubiti krv u licu ◊ kînd îĭ spusîră k-a murit mumî-sa, ĭel sa pĭerdu, șî statu într-o vrĭame îngîlbińit șî luvat, fara pik đi sînźe în firĭe — kad mu rekoše da mu je majka umrla, on se izgubi, i stajaše jedno vreme bled i oduzet, bez kapi krvi u licu [Por.] ∞ galbin  [Vidi]

3380  îngļimpa  înghimpa  пробадати  îngļimpa (ĭuo îngļimp, ĭel îngļimpă) [akc. îngļimpa] (gl. p. ref.) — (med.) probadati, grepsti, čupkati ◊ a baut apă rîaśe, śă-l îngļimpă-n gît, a raśit sî ĭară o sî-ĭ sa umfļe śerbiśi — pio je hladnu vodu i grebe ga u grlu, prehladio se i opet će mu nateći krajnici ◊ sa vaĭtă kă-l îngļimpă în pĭept — žali se da ga probada u grudima ♦ (skr.) gļimpa (gļimp, gļimpă) [Por.]   [Vidi]

4826  îngrașa  îngrășa  угојити  îngrașa (ĭuo îngras, ĭel îngrasă) [akc. îngrașa] (gl. p. ref.) — gojiti, ugojiti, udebljati ◊ ș-akuma lumĭa mînă puorśi în padure la žîr, kă akolo măĭ bun sa îngrașă — i sada ljudi teraju svinje u šumu na žir, jer se tamo najbolje ugoje ◊ kînd parințî nu bagă sama kîće dulśețurĭ dau la kopiĭ, iĭ sa îngrașă ka pĭapińi — kad roditelji ne vode računa koliko slatkiša daju deci, on se ugoje ko lubenice ♦ up. îngroșa [Por.] ∞ gras  [Vidi]

6184  îngreonat  îngreunat  отеžан  îngreonat (îngreonată) (mn. îngreonaț, îngreonaće) [akc. îngreonat] (prid.) — otežan, opterećen ◊ sa miră tuoț kum ĭel va puća trai, îngreonat ku atîta pakat — svi se čude kako on može živeti, opterećen sa tolikim grehom ◊ dakă trasta ku buobe n-a fuost grĭa, dukindo în șîaļe pănă la muară, ĭa tare mi sa îngreonat — iako torba sa zrnevljem nije bila teška, noseći je na leđima do vodenice, ona mi je jako otežala ♦ var. îngreunat [Por.] ∞ grĭeu  [Vidi]

5880  înkît  încât  уколико  înkît [akc. înkît](pril.) — ukoliko ◊ am să ć-așćet pi ćińe să viń sî ma karĭ, înkît nu va veńi tata înainća tĭa — čekaću tebe da dođeš da me voziš, ukoliko otac ne bude došao pre tebe ♦ var. întrukît ♦ / în + kît [Por.] ∞ kît  [Vidi]

4377  însîtoșa  însetoșa  жеднети  însîtoșa (ĭuo însîtoșăḑ, ĭel însîtoșaḑă) [akc. însîtoșa] (gl.) — žedneti ◊ a mînkat brînḑă sarată, șî kînd a-nśeput însîtoșa, un krśag đi apă nu la sîturat — jeo je slani sir, i kad je počeo žedneti, krčag vode ga nije zasitio ◊ măĭ rău ĭe kînd însîtoșaḑă vićiļi, da ogașîļi a sakat — najteže je kad stoka ožedni, a potoci presušili [Por.] ∞ sîaće  [Vidi]

5997  însura  însura  женити  însura (ĭuo însuor, ĭel însuară) [akc. însura] (gl. p. ref.) — ženiti, oženiti ◊ sa ćem parințî kă kopilu nu sa va însura ńiśkînd, kă nu marĭașće đi fĭaće — boje se roditelji da se sin neće oženiti nikad, jer ne mari za devojke ◊ atîta ăl traźe ińima la fata-ĭa đi sigurat o sî sa însuare ku ĭa — toliko voli tu devojku, da će se sigurno njome oženiti [Por.]   [Vidi]

5998  însurat  însurat  ожењен  însurat (însurată) (mn. însuraț, însuraće) [akc. însurat] (prid.) — (o muškarcima) oženjen ◊ uomu kare ĭe însurat ku fata mĭa, miĭe vińe źińire — čovek koji je oženjen mojom ćerkom, meni je zet ◊ traĭu ĭ-a trĭekut ku nasu-n kărț, parke a fuost însurat ku ĭaļe, atîta ĭ-a fuost drag đi ĭaļe — život je proveo sa nosom u knjigama, kao da je bio oženjen njima, toliko ih je voleo [Por.] ∞ însura  [Vidi]

4622  înśudat  înciudat  љутит  înśudat (înśudată) (mn. înśudaț, înśudaće) [akc. înśudat] (prid.) — ljutit, ljutvorba înśudat ĭe pastrată într-un kînćik batrîn, kare înga-l kînta moșu Miroslau Śuļin đin Șarbanuț — reč inčudat sačuvana je u jednoj staroj pesmi, koju peva čiča Miroslav Čulin iz Šarbanovca ♦ sin. mîńiuos [Crn.] ◊ n-aĭ ku ĭel trĭabă, kî ĭe rău înśudat — nemoj da imaš posla s njim, jer je jako ljut (Jasikovo) [GPek]   [Vidi]

2817  învățamînt  învăţământ  образовање  învățamînt (mn. învățamînće) [akc. învățamînt] (i. s.) — obrazovanje; učenost; znanje; škola ◊ uom vikļan, ku învățamînt mare — mudar čovek, sa visokim obrazovanjem ◊ nu ĭ-a fuost drag đi învățamînt, a fuźit đi la șkuală, ș-aramas păkurarĭ la uoĭ — nije voleo učenje, pobegao je iz škole, i ostao čobanin kod ovaca ♦ var. învîțamînt [Por.] ∞ învața  [Vidi]

6139  înźuga  înjuga  ујармити  înźuga (ĭuo înźug, ĭel înźugă) [akc. înźuga] (gl. p. ref.) — ujarmiti, upregnuti u jaram ◊ buoĭi ćińirĭ nuĭe ļesńe înźuga, trăbe koźa sî sa đa la źug — mlade volove nije lako ujarmiti, reba vremena da se naviknu na jaram ◊ žunku întîń s-a-nźugă ku buou batrîn, pănă nu sa-nvață sî tragă źugu-n parĭake — junac se prvo preže sa starim volom, dok ne nauči da vuče jaram u paru ♦ var. înžuga [Por.] ∞ źug   [Vidi]

6140  înźugat  înjugat  ујармљен  înźugat (înźugată) (mn. înźugaț, înźugaće) [akc. înźugat] (prid.) — ujarmljen, upregnut u jaram ◊ buoĭi înźugaț abĭa trag în plug, kî ĭe pomîntu uskat șî tare — upregnuti volovi jedva vuku plug, jer je zemlja suva i tvrda ◊ la pripur mare, ku tovar grĭeu în kar, sa înźugă măĭ mulće parĭake đi buoĭ — na velikom usponu, sa teškim teretom u kolima, prežu se više pari volova ♦ var. înžugat [Por.] ∞ źug  [Vidi]

5254  înșala  înșela  оседлати  înșala1 (ĭuo înșaļeḑ, ĭel înșaļaḑă) [akc. înșala] (gl. p. ref.) — 1. osedlati ◊ n-a putut să-nșaļaḑă kalu, k-a fuost ńimĭarńik — nije mogao da osedla konja, jer je bio nemiran 2. (fig.) uzeti pod svoje, zajahati ◊ prostavĭela, nu vĭađe kă fîrtatu l-a înșalat bińe, șă-l puartă ka pi kal — budala, ne vidi da ga je prijatelj zajahao, i vodi kao konja [Por.] ∞ șauă   [Vidi]

5908  îńeka  neca  давити  îńeka (ĭuo îńek, ĭel îńakă) [akc. ńeka] (gl. p. ref.) — 1. daviti u vodi ◊ tuoț sa miră kum s-a îńekat în apă skundă — svi se čude kako se udavio u plitkoj vodi 2. zadaviti se hranom ◊ nu-ndopa așa ĭuta bukatură mare, kă ći îńeś — ne gutaj tako halapljivo krupne zaloga, jer ćeš se zadaviti 3. (o životinjama) klati se ◊ kînd sa îńakă kîńi ku lupi, iĭ prind uńi pi alțî ku đințî đi gît — kad se psi kolju sa vukovima, oni hvataju jedni druge zubima za gušu ♦ var. ńeka [Por.]   [Vidi]

5022  îrće  hârte  миш  îrće (mn. îrț) [akc. îrće] (i. m.) — (zool.) miš (Mus musculus) ◊ am înkis pĭatra muori în sanduk dă blăn, să nu tuńe îrtî — obložio sam vodenični kamen drvenim sanudkom, da ne uđu miševi ♦ up. sobol [Mlava] ♦ dij. sin. șokîće [Por.]  [Vidi]

3308  ĭakă  iacă  ено  ĭakă [akc. ĭakă] (uzv.) — eno; evo ◊ fi bun, kă ĭakă vińe mum-ta, șî kapiț bataĭe — budi dobar, jer eno, dolazi ti mati, pa ćeš dobiti batine [Crn.] ◊ (u izr.) ĭak-așa — evo ovako, tako ◊ akuma minće, da șćiu bińe kî ń-am vorbit ĭak-așa să fiĭe — sada laže, a znam dobro da smo se dogovorili evo ovako da bude (Rudna Glava) ♦ var. ĭakîtă [Por.] ∞ ăće  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3725  ĭardum  tragere  вуча  ĭardum (mn. ĭardumurĭ) [akc. ĭardum] (i. s.) — (zast.) vuča, vučenje lađe uz Dunav ◊ aĭ măĭ saraś baĭeț a lukrat la ĭardum: a tras ku sfuara la vopuară pi Dunîrĭe la đal — najsiromašniji mladići radili su na jardumu: vukli su konopcima lađe uz Dunav [Por.]   [Vidi]

4912  ĭarugă  ierugă  јаруга  ĭarugă (mn. ĭaruź) [akc. ĭarugă] (i. ž.) — jaruga, odvodni kanal ◊ ĭaruga ĭe kanalu pi kare mĭarźe apa đi la ĭaz pănă la muară — jaruga je kanal kojim ide voda od jaza do vodenice ♦ var. ĭerugă [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4903  ĭaz  iaz  јаз  ĭaz (mn. ĭazurĭ) [akc. ĭaz] (i. s.) — jaz, zagat ◊ ĭaz ĭe primĭeḑ la rîu đi la kare sa đisparće o ĭarugă śe duśe apă la muară — jaz je pregrada na reci, od koje se odvaja jaruga kojom teče voda za vodenicu ◊ ĭazu muori — vodenični jaz [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4142  ĭemț  acord  јемство  ĭemț (mn. ĭemță) [akc. ĭemț] (i. s.) — jemstvo, ugovor; prinuda ◊ n-a luvat lukru la ĭemț, pă să lukre ka bou tota ḑîua — nije uzeo posao pod jemstvom, pa da radi kao vo celog dana ♦ var. emț [Por.]  [Vidi]

5878  ĭubi  iubi  љубити  ĭubi (ĭuo ĭubĭesk, ĭel ĭubĭașće) [akc. ĭubi] (gl. p. ref.) — (folk.) ljubiti, voleti ◊ kînd sa ĭubĭesk duoĭ aĭ ćińirĭ, țukatu-luor ĭe dulśață mare — kad se vole dvoje mladih, njihovo ljubjenje je velika poslastica ♦ up. țuka [Por.]  [Vidi]

5078  ĭuțală  iuțeală  брзина  ĭuțală (mn. ĭuțaļe) [akc. ĭuțală] (i. ž.) — 1. (o kretanju) (izob.) brzina; ubrzanje ◊ s-a rîpeḑît prĭamult, șî kînd a kîpatat ĭuțală mare, s-a-npiđekat ș-a kaḑut — zaleteo se previše, i kad je dostigao veliku brzinu, sapleo se i pao 2. (o ukusu hrane) ljutina ◊ la rumîń-aĭ batrîń mult ļ-a plakut să manînśe ĭuće, pućem să ḑîśem kă a kreskut ku ĭuțală — stari Vlasi su mnogo voleli da jedu ljuto, možemo da kažemo da su rasli sa ljutinom ◊ piparkă ĭuće — ljuta paprika [Por.] ∞ ĭut  [Vidi]

5057  kaldare  caldare  бакрач  kaldare (mn. kaldărĭ) [akc. kaldare] — bakrač, kotao ◊ kaldarĭa ĭe vas đi aramă, or đi fĭer, kare s-a atîrnat pi ḑîaļe la kamin, đi fĭerta apa — kotao je sud od bakra, ili gvožđa, koji se kačio o verige na kaminu, za kuvanje vode [Por.] ∞ kald  [Vidi]

2234  kalu puopi  calul-popii  вилин коњиц  kalu puopi (mn. kaĭi puopi) [akc. kalu puopi] (i. m.) — (ent.) vilin konjic (Anisoptera) ◊ kalu puopi ĭe o guangă ku trupu lung, ku kap mare șî ku duauă rîndurĭ đi ăripĭ — vilin konjic je buba sa dugim trupom, velikom glavom i dvostrukim krilima ◊ kalu puopi traĭașće numa pi lînga apă; vĭermi luĭ sînt pi supt pĭetre, bună momĭală đi pĭeșkarĭ kare prind ku ungița — vilin konjic živi samo pored vode; njegove larve su ispod kamenja, dobar mamac za ribare koji pecaju udicom [Por.] ∞ kal  [Vidi]

4199  kalumĭa  ca lumea  добро  kalumĭa [akc. kalumĭa] (prid.) (pril.) — dobro, ispravno; kako treba ◊ ĭel lukră kalumĭa, n-am śe sî ḑîk — on radi dobro, nemam šta da kažem; nemam primedbe ◊ uom kalumĭa — dobar, pošten čovek ◊ n-a kîrpit kaldarĭa kalumĭa, slubuađe apă — nije zakrpio kotao dobro, propušta vodu ♦ / ka + lumĭa = kao ljudi, kao svet ♦ var. kalumńa [Por.]  [Vidi]

5644  kapak  capac  поклопац  kapak (mn. kapaśe) [akc. kapak] (i. s.) — 1. poklopac ◊ kapak ĭe lukru ku kare sa-nkiđe śuava guol śе аре gaură la vîr — poklopac je stvar kojom se zatvara nešto šuplje što ima otvor na vrhu ◊ kapak đi ļemn are bunarĭu or vro gaură-n pomînt, are lada or sanduku, da puaće avĭa șî vadra đi apă — drveni poklopac imaju bunar ili neka rupa uzemlji, imaju ladica ili sanduk, a može imati i vedro sa vodom 2. kapak na prozoru ◊ mulće kăș kare sînt fakuće în vînt, au kapaśe đi ļemn la ferĭeșć — mnogo kuća koje su podignute na vetrometini, imaju drvene kapke na prozorima [Por.]   [Vidi]

4949  kapĭaće  căpete  мерица  kapĭaće (mn. kapĭeț) [akc. kapĭaće] (i. m.) — merica za ujam ◊ kapĭaće ĭe vas đi ļemn đi luvat vama la muară — merica je drveni sud za uzimanje ujma na vodenici [Por.] ∞ muară  [Vidi]

3387  kapră  capră  коза  kapră1 (mn. kapre) [akc. kapră] (i. ž.) — (zool.) koza (Capra hircus hircus) ◊ aĭ nuoștri aĭ batrîń a fuist oĭarĭ, ama tot nat a țînut șî kîć-o kapră đi lapće — naši stari su bili ovčari, ali je svako držao i po neku kozu zbog mleka ◊ kapra n-a baut apă đi fiĭe-unđe, numa đi la izvuară aļi măĭ kuraće — koza nije bilo vodu bilo gde, nego na najčistijim izvorima ◊ kînd aĭ batrîń s-a mutat đes đin luok în luok, s-a mutat kă kapriļi n-a vrut să bĭa apă đin loko-la unđe iĭ a ginđit sî sa kăsătorĭaskă — kad su se stari često selili iz mesta u mesto, selili su se jer koze nisu htele da piju vodu sa mesta gde su oni mislili da se nastane ◊ aĭ batrîń a puvestît kî ĭe kapra žuavina drakuluĭ, kă are kuarńe șî barbă ka draku — stari su pričali da je koza đavolja životinja, jer ima rogove i bradu kao đavo ♦ up. ĭed, pîrś, țap [Por.]  [Vidi]

3489  kar đi buoĭ  car de boi  воловска кола  kar đi buoĭ (sint.) — (tehn.) volovska, zaprežna kola ◊ đe mult n-a fuost kasă fara kar đi buoĭ, da akumă kare ăl măĭ are, la fîrbuit, la kićit ku fluorĭ șă-l țîńe đi frumoșață în avļiĭa kășî — nekada nije bilo kuće bez volovskih kola, a sada ko ih još ima, ofarbao ih, okitio cvećem i drži ih kao ukras u dvorištu kuće ◊ karîļi đi buoĭ a skimbat trakturu — zaprežna kola zamenio je traktor ◊ atîrnat în vrun bușćan, ș-a rîsturnat karu pļin đi fîn — zakačio neki panj, i preturio kola puna sena [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3490  kara  căra  возити  kara (ĭuo kar, ĭel kară) [akc. kara] (gl. p. ref.) — 1. voziti, upravljati vozilom ◊ fata mi tare frikuasă, nu vrĭa sî sa kare ku fiĭe kare — kćerka mi je jako plašljiva, neće da se vozi sa bilo kim ◊ đi kurînd sa-nvațat sî kare, înga nu kućaḑă sîngur la drum măĭ lung — skoro je naučio da vozi, još uvek ne sme sam na duži put ◊ ćińerișu nu numa śe kară ĭuta, numa ĭastă kare kară bĭeț muorț — omladina ne samo što vozi brzo, nego ima ih koji voze mrtvi pijani ♦ sin. mînă 2. (fig.) vozati, navlačiti; okoristiti; vući za nos ◊ prostavĭela, amînat a vaḑut kî ĭel o kară kum vrĭa — glupača, kasno je uvidela da je on voza kako hoće [Por.]  [Vidi]

3492  karare  cărare  стаза  karare1 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — (zast.) staza, puteljak ◊ întra koļibiļi luor la munće a fuost o karare, a mĭers pin padure đasă, akuma a-nkiso dudău, kă nuĭe ńima să trĭakă pi ĭa — između njihovih koliba u planinii bila je jedna staza, vodila je kroz gustu šumu, sada je zarasla u korov, jer nema nikoga da njome prolazi ◊ tuată kararĭa ĭe drum đirĭept — svaka staza je prečica ♦ var. kalare ♦ sin. poćakă [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3493  karare  cărare  раздељак  karare2 (mn. karărĭ) [akc. karare] (i. ž.) — razdeljak, razvojak ◊ kînd sa pĭapćină, uńi nu vor karare, da uńi o fak la o parće, alțî ĭară pi la mižluok, kare kum iĭ drag — kad se češljaju, neki ne vole razdeljak, neki ga prave sa strane, neki opet po sredini, kako ko voli [Por.] ∞ kara  [Vidi]

3491  karatură  cărătură  вожња  karatură (mn. karaturĭ) [akc. karatură] (i. ž.) — (izob.) vožnja, prevoženje ◊ am înbunat la fata mĭa triĭ karaturĭ pi kîrauș kînd o fi bîlśu, ma iĭ i kaḑu munkă la a đintîń, șî abĭa a sufarat numa o karatură — obećao sam svojoj devojci tri vožnje na ringišpilu kad bude vašar, ali njoj pripade muka već kod prve, pa je jedva podnela samo jednu vožnju ♦ var. kîratură ◊ nu puot să sufîr kîratură lungă ku tumobilu — ne mogu da podnesem dugu vožnju automobilom [Por.] ∞ kara   [Vidi]

78  kare  care  ко  kare [akc. kare] (zam.) — a. ko, koji, koja ◊ kare să duče după apă? — ko ide po vodu? ♦ sin. čińe [Kmp.] ◊ kare vińe dupa nuoĭ? — ko dolazi po nas? b. koga ◊ la kare va sîmana kopilo-sta — na koga li liči ovo dete? ◊ n-aĭ đi kare să ći ćiemĭ — nemaš koga da se bojiš ◊ la kare aĭ vaḑut aĭa? — kod koga si to video? c. sa kim, sa kojim ◊ ku kare ć-aĭ țukat? — s kim si se ljubila? [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5119  karļiță  carliță  корито  karļiță (mn. kărļiț) [akc. karļiță] (i. ž.) — korito, naćve ◊ karļița ĭe postao mare skobită-n ļemn, kare a fakuto țîgańi — korito je veliko naćve izdubljeno u drvetu, koje su izrađivali Cigani ◊ în karļiță s-a skaldat lumĭa șî s-a žumuļit porśi, da ĭarna sa karat kopiĭi în-ĭa pi zapadă — u koritu su se kupali ljudi i šurile svinje, a zimi su se u njemu vozila deca na snegu ♦ sin. postao [Por.]  [Vidi]

4883  karuță  căruță  каруце  karuță (mn. karuță) [akc. karuță] (i. ž.) — (demin.) karuce ◊ karuța ĭe kar ușuor ku patru ruoț, kare-l trag kaĭi, unu or duoĭ, șî ku kare sa kară gîzdoćińiļi kînd ĭasă la vro visaļiĭe — karuce su lagana kola sa četiri točka, koje vuku konji, jedan ili dva, i kojim se voze bogataši kad izlaze na neku svetkovinu ♦ / (demin.) < kar ♦ sin. kośiĭe [Por.] ∞ kar   [Vidi]

5099  katană  cătană  солдат  katană (mn. katăń) [akc. katană] (i. s.) — (folk.) soldat, vojnik ◊ vuorba katană s-a pastrat numa pin kînćiśe aļi batrîńe, însamnă pi uom soldat, în armată — reč katana sačuvala se samo u starim pesmama, označava soldata u vojsci ♦ sin. soldat [Por.]  [Vidi]

5034  kiđe  chidă  иње  kiđe (mn.) [akc. kiđe] (i. ž.) — inje ◊ kiđe sînt aburĭ đi apă îngețaț pi krĭanźiļi ļemnuluĭ, kînd dă źer uskat — inje je vodena para smrznuta na granama drveća, u vreme suvomrazice ◊ kiđe sa prinđe pi ļemn đin parća-ĭa đin kare baće vîntu — inje se hvata na drveće sa one strane sa koje duva vetar ◊ kiđe ĭe un fĭeļ đi brumă — inje je vrsta slane [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5123  kisaļiță  chísăliță  киселица  kisaļiță (mn. kisaļiț) [akc. kisaļiță] (i. ž.) — (nutr.) kiselica ◊ kisaļița ĭe ḑămă akră đi pruńe — kiselica je kisela čorba od šljiva ◊ kisaļița sa faśe đin pruńe kuapće, or uskaće, ļi speļ, ļi puń în apă șă ļi fĭerbĭ, la urmă puń kîta miriśikă — kiselica se pravi od zrelih ili suviš šljiva, opereš ih, staviš u vodu i kuvaš, na kraju dodaš malo šećera [Por.]  [Vidi]

2426  kînd  când  кад  kînd (pril.) — 1. kad ◊ kînd am uḑît kum a putut să pĭară, frika ma taĭat — kad sam čuo kako su mogli da stradaju, strah me je presekao ◊ s-a dus đemult, ńima nu șćiĭe kînd va veńi — otišli su davno, niko ne zna kad li će doći ◊ ńi vorbim kînd o veńi tata — razgovaraćemo kad bude došao otac 2. (u izr.) kad-kad, ponekad ◊ sa-uđe kînd-kînd șî vîntu kînd baće pin krianźe — čuje se kad-kad i vetar kad bije kroz granje ◊ kînd șî kînd — s vremena na vreme, ponekad [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3110  kîńipă  cânepa  конопља  kîńipă (mn. kîńipĭ) [akc. kîńipă] (i. ž.) — (bot.) konoplja (Cannabis) ◊ kîńipa ĭe buĭađe kare mult s-a sîmanat, kă đin ĭa a fuost mare dobîndă la țăsatură — konoplja je biljka koja se mnogo sejala, jer od nje bilo velike koristi u tkanju [GPek] ◊ kînd sa kuaśe, kîńipa sa žumuaļe, pî sa bagă în topilă sî sa murĭaḑă — kada sazri, konoplja se čupa i na topilu potapa u vodi ♦ up. in [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4927  kîpațînă  căpățînă  главчина  kîpațînă (mn. kîpațîń) [akc. kîpațînă] (i. ž.) — (augm.) 1. (tehn.) glavčina ◊ kîpațîna la ruata đi kar — glavčina na kolskom točku ◊ kîpațîna la ruata muori — glavčina na vodeničnom vitlu [Por.] ♦ sin. buśim [Mlava] 2. (demin.) (bot.) glavica ◊ kîpațîna đi varḑă — glavica kupusa 3. (fig.) (pej.) tupoglavac, glupak ◊ kîpațînă ĭe kopil kare ĭe tare đi kap, șă grĭeu înțaļaźe — tupoglavac je dete koje je tvrdoglavo i teško shvata [Por.] ∞ kap  [Vidi]

3494  kîrauș  carusel  рингишпил  kîrauș (mn. kîraușă) [akc. kîrauș] (i. m.) — 1. (tehn.) ringišpil, vrteška, okretaljka sa korpama za zabavu mladeži ◊ dragu ćińerișuluĭ ĭerĭa kînd pi la bîlśurĭ a veńit țîgańi ku kîrauș — mladi su se mnogo radovali kada bi na vašare dolazili Cigani sa ringišpilom ◊ kîraușu đi bîtrîńață a fuost tuot đi ļemn, șî la-nvîrćit baĭețî, kare a vrut sî sa kare điźaba — starinski ringišpil je bio sav od drveta, i okretali su ga momci koji su želeli da se voze badava 2. klizalište ◊ slubaḑîndu-sa ku săĭńiļi, kopiĭi a fakut un kîrauș lung întra gardurĭ — spuštajući se sankama, deca su napravila jedno dugo klizalište između ograda ♦ up. rîkabuș [Por.] ∞ kara  [Vidi]

5109  kîraveĭ  cărăvei  палија  kîraveĭ (mn. kîravĭaĭe) [akc. kîraveĭ] (i. s.) — palija ◊ kîraveĭ ĭe o frîntură đi krĭangă, gruos đi vro doă źeĭśće, da lung đi un lakît đi mînă — palija je krnjak od grane, debele oko dva prsta i duge ko ruka do lakta ◊ ku kîraveĭu kopiĭi a batut puomi kînd a vrut să dubuară puame đin ļemn în kare n-a kućeḑat sî sa suĭe — palijom su deca mlatila voćke kad su htela da skidaju plodove sa drveta na koje nisu smela da se penju ◊ pîkurari ku kîraveĭ a dat dupa viće kînd ĭaļe s-a bagat în vrun luok — palijom su pastiri gađali stoku kad bi ova ušla u neku njivu ♦ var. kîravĭeĭ, kărăveĭ [Por.]  [Vidi]

5191  kîrļibuonț  cârlibonț  матракука  kîrļibuonț (mn. kîrļibuanță) [akc. kîrļibuonț] (i. s.) — (izob.) matrakuka, šiba ◊ kîrļibuonț ĭe pražînă întortoĭată kare sa puńe în vîru klăńi să țînă fînu să nu sa voamîĭe klańa— matrakuka je krivak koji se stavlja na vrh plasta da drži seno o da se plast ne raspe ♦ var. kîrļibonț ♦ sin. panžîn [Por.]  [Vidi]

4970  kîrśag  cârceag  крчаг  kîrśag (mn. kîrśaźe) [akc. kîrśag] (i. s.) — krčag ◊ kîrśagu ĭe vas đi pomînt đi apă — krčag je zemljani sud za vodu ♦ var. gîrśag [Por.] ∞ vas  [Vidi]

2674  kîrśuabă  cârcioară  крпељ мужјак  kîrśuabă (mn. kîrśuabe) [akc. kîrśuabă] (i. ž.) — (ent.) krpelj mužjak ◊ kîrśuabă ĭe kapușă voĭńiśiaskă, aĭa ĭe o guangă tare mikă — krčoba je mužjak krpelja, to je jedna jako mala buba ♦ dij. var. skîrśuabă (Plavna) [Pad.] ♦ up. grapiță [Por.][Zvizd] ∞ kapușă  [Vidi]

5100  kîtańiĭe  cătănie  војска  kîtańiĭe (mn. kîtańiĭ) [akc. kîtańiĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska ◊ kînd a trait rumîńi aĭ nuoștri pin Banat, ĭ-a luvat unguru ăn kîtańiĭe — kad su naši Vlasi živeli u Banatu, uzimali su ih Mađari u vojsku ♦ sin. soldațîĭe [Por.] ∞ katană  [Vidi]

5101  kîtańiță  cătăniță  катаница  kîtańiță (mn. kîtańiț) [akc. kîtańiță] (i. ž.) — (folk.) (hip.) (demin.) katanica, katandžija ◊ kîtańiță ĭ-a spus la vrun soldat đi kare la lumĭe a fuost drag — katanicom su ljudi nazivali nekog vojnika koji im je bio drag ◊ măĭ kunoskut kîtańiță đin kînćiśe rumîńeșć a fuost vrunu Giță — najpoznatiji katanica u vlaškim pesmamam bio je neki Gice [Por.] ∞ katană  [Vidi]

2616  kĭaĭe  cheie  кључ  kĭaĭe (mn. kĭeĭ) [akc. kĭaĭe] (i. ž.) — 1. (tehn.) ključ ◊ lumĭa đemult a trait în borđiĭ, șî n-avut kĭaĭe la ușă kă borđiĭu gata ńiś n-avut ușă — ljudi su nekada živeli u zemunici, i nisu imali ključ na vratima, jer zemunica gotovo da nije ni imala vrata ◊ kĭaĭe lu bîrnarĭață a fuost tot una ku kĭaĭa đi muară — ključ za brvnaru bio je isti kao i ključ za vodenicu 2. (geog.) usek na prevoju ◊ (top.) Kĭaĭa Vrațuluĭ — Vrata, usek na prevoju između Gornjana i Vlaola [Por.]  [Vidi]

4299  klośitură  clocitură  мућак  klośitură (mn. klośiturĭ) [akc. klośitură] (i. ž.) — 1. (ornit.) mućak, pokvareno jaje ◊ klośitură ĭe uou kare s-a strîkat supt kloță — mućak je jaje koje se pokvarilo pod kvočkom 2. (o vodi) ustajalost, bljutavost ◊ klośitură ĭe apa kare stă mult în vas — ustajala je voda koja dugo stoji u sudu [Por.] ∞ klośi  [Vidi]

5325  kobilkă  cobilcă  обрамица  kobilkă1 (mn. kobilś) [akc. kobilkă] (i. ž.) — obramica ◊ kare n-avut apă apruape, a dus apă đi la fîntînă đipartaće în gaļieț pi kobilkă — ko nije imao vodu u blizini, nosio je vodu sa udaljnih izvora na obramici u vedricama [Por.]  [Vidi]

4228  kokiĭe  cochie  кокија  kokiĭe (mn. kokiĭ) [akc. kokiĭe] (i. ž.) — kokija, obredni hleb sa motivom svastike ◊ kokiĭa ĭe kolak đi pomană, fakut ka kruśa ku vîrurĭ înkîrśuraće — kokija je obredni hleba na pomanama, napravljen kao krst sa uvojitim vrhovima ◊ (ver.) sa krĭađe kă kokiĭa puartă pĭ-al muort đi pi lumĭa-sta pi lumĭa-ĭa — veruje se da kokija vodi pokojnika sa ovoga sveta na onaj svet ◊ ku kokiĭe mikă fakută đi śară în mînă, đemult s-a-ngropat tuot muortu — sa malom kokijom od voska u ruci, nekada se sahranjivao svaki pokojnik ◊ în Peko-l đe Sus la pomana đe patruḑăś sa fak patruḑăś șî patru đe kokiĭ — u Gornjem Peku na pomanama četrdesetnicama pravi se četrdeset i četiri kokija ◊ în Ļiskuauă kokiĭa la pomĭeń sa kĭamă șî patruḑăśiļi, kă atunśa ĭa petrĭaśe pĭ-al muort pista punća raĭuluĭ în raĭ — u Leskovu se kokija na pomanama zove i četrdesetnica, jer tada ona prevodi pokojnika preko rajskog brvna u raj [Por.] ∞ kukă  [Vidi]

4234  kokĭază  coacăză  боровница  kokĭază (mn. kokĭez) [akc. kokĭază] (i. ž.) — (bot.) borovnica (Vaccinium myrtillus) ◊ kokĭază la Măĭdan a dat pi o śokă aprope đi oraș — borovnice su u Majdanpeku rasle na jednom brdu u blizini naselja ◊ kokĭază ĭe pomă sîrbaćikă, o tufă ku boabe miś șî ńagre — borovnica je divlja voćka, žbun sa malim i crnim bobicama ◊ kînd s-ar kopt kokĭezîļi, kopiĭi bufańilor a ĭeșît đin kokazar ńegri ka draśi — kad se borovnice dozrele, bufanska deca su iz borovnjaka izlazila crna ko đavoli ♦ var. kokezară [Buf.]  [Vidi]

5991  kolomaz  unsură  коломаст  kolomaz [akc. kolomaz] (i. m.) — (tehn.) kolomast ◊ kolomazu a fuost unsură gruasă ku kare s-a mînžît uosîĭļi la karu đi buoĭ — kolomast je bila gusta mast kojom su se podmazivale osovine volovskih kola ◊ kolomazu s-a kumparat pi la bîlśurĭ — kolomast se kupovala na vašarima [Por.] ∞ unsură  [Vidi]

5297  kolovuoz  colovoz ?  коловоз  kolovuoz (mn. kolovuozurĭ) [akc. kolovuoz] (i. s.) — (ret.) kolovoz, kolski put ◊ kolovuoz ĭe drum đi kar đi buoĭ pista vrun krak lung — kolovoz je put za volovksa kola preko neke duge kose ◊ luok kare sa kĭamă ’kolovuoz’ ĭastă la Bļizńe în kotunu Arnaglăvi, șî-n Țîrnaĭka, kînd sa ĭasă đin sat la kulmĭa Vîrbi — mesto koje se zove ’kolovoz’ ima u Blizni, zaseoku Rudne Glave, i u Crnajki, kad se iz sela izlazi na kosi Vrbe [Por.]  [Vidi]

3676  kopilandru  copilandru  момчић  kopilandru (mn. kopilandri) [akc. kopilandru] (i. m.) — momčić ◊ kopilandru ĭe kopil, krĭeskut întra kopilariĭe șî baĭețîĭe — momčić je dečak uzrastа između dečaštva i momaštva ◊ am fuost kopilandri dupa viće, șî măĭ drag ń-a fuost să baćem puarka, đikît să aļergăm dupa fĭaće — bili smo momčići za stokom, i više smo voleli da igramu svinjicu, nego da jurimo za devojkama ♦ sin, țopîrlan [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

2951  kopilaș  copliaș  малишан  kopilaș (ž. r. kopilașă) (mn. kopilașî) [akc. kopilaș] (i. m.) — (dem.) mališan ◊ kopilașî s-a luvat la žuakă, șî s-a zuĭtat đi șkuală — mališani su se zaigrali, i zaboravili na školu ◊ kopilașa vrĭańikă s-a dus dupa apă — vredna mališanka otišla je po vodu ♦ / kopil + suf. - [Por.] ∞ kopil  [Vidi]

3331  kosî  cosi  косити  kosî (ĭuo kosîăsk, ĭel kosîașće) [akc. kosî] (gl. p. ref.) — kositi, naročito travu za ishranu stoke ◊ fînu sa kosîașće ku kuasa — seno se kosi kosom ◊ fînka sînt ļivĭeḑîļi pi śuośiļi nuaștre grĭaļe, kî ĭe ĭarba mare șî fînuasă, la nuoĭ ĭe kosîtu măĭ grĭeu lukru saćeńesk — pošto su livade na našim brdima teške, zbog velike i guste trave, kod nas je kosidba najteži seoski posao ◊ kopil voĭńiśesk sa ĭa în sama kî ĭe krĭeskut voĭńik, kînd înśiape să kosaskă în rînd ku kosîtuorĭ aĭ batrîń — muško dete smatra se odraslim muškarcem, kad počne da kosi u grupi sa starim koscima [Por.]  [Vidi]

4930  kostîș  costiș [Mold.]  кос  kostîș (kostîșă) [akc. kostîș] (prid.) — (o položaju) kos, iskošen, nakošen; nagnut ◊ klańa ĭe grîmađită kostîș, are să kadă kînd va baća vrun vînt măĭ tare — plast je koso sadenut, ima da padne čim dune neki jači vetar [Por.] ◊ kuń dă ļemn sa baće kostîș lînga tuată lopețauă în buśimu lu ruata muori — drveni klin nabija se koso pored svake lopatice na glavčini vodeničnog točka (Manastirica, Mlava) [Mlava] ∞ kuastă2  [Vidi]

2845  kotun  cotun  заселак  kotun (mn. kotuńe) [akc. kotun] (i. m.) — 1. (zast.) zaselak, deo sela naseljen jednom familijom ◊ veńiră la bîlś Kuśuĭdańi ku kotunu lor întrĭeg — dođoše na vašar Kučujdani, sa zaseokom svojim celim ◊ nuoĭ kînd vorbim đi kotun, ńi ginđim la munćeń kare traĭesk pi vro vaļe întra śuoś — mi kad govorimo o kotunu, pomislimo na planince koji žive u nekoj udolji između brda (Rudna Glava) 2. kutak, ugao, ćošak teritorije ◊ kotunu ĭe un kuot đi sat — kotun je jedan ugao sela ◊ kotun are șî luoku, șî ļivađa — ćošak imaju i njiva, i livada (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. malauă [Zvizd]  [Vidi]

6114  kređințuos  credincios  верник  kređințuos (kređințuasă) (mn. kređințuoș, kređințuasă) [akc. kređințuos] (prid.) — (rel.) vernik ◊ numa pi la ḑî marĭ sa aduna kređințuoșî pi la bisîarikă, da ș-atunśa măĭ mult babiļi veńa să ĭa moļidvă — samo se o praznicima skupaljahu vernici kod crkve, pa i tada više je baba dolazilo da uzmu svetu vodicu [Por.] ∞ kređa  [Vidi]

4911  krîu  crou  удубљење  krîu (mn. krîurĭ) [akc. krîu] (i. s.) — (o formi) udubljenje, plića rupa, jama; bara ◊ krîu ĭe o adînkatură în pomînt, în kare sa adună apa — krou je udubljenje u zemlji u kome se skuplja voda ◊ tuoț stramoșî miĭ avut krîu în barba, numa ĭuo nam — svi moji preci su imali rupicu u bradi, samo ja nemam ♦ (augm.) krovan ♦ (demin.) kroviț ♦ var. krou [Por.]  [Vidi]

3685  krop  crop  кроп  krop (mn. kropurĭ) [akc. krop] (i. s.) — (zast.) krop, vrela voda ◊ krop ĭe vuorbă batrînă, așa s-a kĭemat apa fĭartă, ku kare s-a ļimpeḑît vasurļi or țuaļiļi — krop je stara reč, tako se zvala vrela voda kojom su se ispirali sudovi ili odeća [GPek] ♦ dij. var. klop (Češljeva Bara) [Bran.]  [Vidi]

3686  kropîĭa  cropia ?  испирати  kropîĭa (ĭuo kropîĭ, ĭel kropîĭe) [akc. kropîĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) ispirati, kropiti ◊ sa kropîĭe vasurļi or țuaļiļi, fiva ku apă fĭartă, fiva ku apă rîaśe, totuna — ispiraju se sudovi ili odeća, bilo vrelom, bilo hladnom vodom, svejedno ♦ var. kropiĭa ◊ s-a dus la rîu să kropiĭaskă rufiļi — otišli su na reku da ispiraju rublje [GPek] ∞ krop   [Vidi]

5584  krovan  crovan  рупчага  krovan (mn. krovańe) [akc. krovan] (i. s.) — (augm.) (o reljefu) rupčaga, rupetina ◊ krovan ĭe gaură mare pi pomînt ka tolśerĭu, adînkatură, ama fara apă — rupčaga je velika rupa na tlu u obliku levka, udubljenje, ali obično bez vode ◊ krovan sa faśe la luok unđe sa skufundă pomîntu — rupčaga nastaje na mestu gde se sleže zemljište ♦ up. vîrkan [Por.] ∞ krîu  [Vidi]

5208  kruța  cruța  штедети  kruța (ĭuo kruț, ĭel kruță) [akc. kruța] (gl. p.) — (o jelu) štedeti, malo jesti; grickati ◊ nu ń-a dat parințî prĭamult să mînkăm, ń-a mînat la tuata mînkarĭa să kruțăm — nisu nam davali roditeji previše da jedemo, terali su nas kod svakog jela da štedimo ◊ ș-akuma aud pi mama kare đi vrĭamĭa prînḑuluĭ ńi vorbĭa „kruțaț, kopiĭ, kruțaț, kî ĭe fuamića mare” — i sada čujem babu koja nam je za vreme ručka govorila „štedite, deco, štedite, jer je glad velika” ♦ sin. pastra [Por.]  [Vidi]

5500  krud  crud  незрео  krud (krudă) (mn. kruḑ, kruđe) [akc. krud] (prid.) — 1. (o voću) nezreo; nedozreo ◊ đin puama krudă sa strapeđaḑă đințî — od nezrelog voća trnu zubi 2. (o ljudima) (fig.) nezrelo, nedoraslo ◊ tuot śe ĭe astîḑ ļegat đi Rumîń în Sîrbiĭe, tuot ĭe krud șî putrîd — sve što je danas u Srbiji vezano za Vlahe, sve je nedozrelo i trulo ◊ a furat o fată krudă, ńidokreskută, făra țiță șî făra minće — oženio je nezrelu devojku, bez sisa i bez pameti ♦ supr. kuopt [Por.]  [Vidi]

2844  kuada vaśi  coada-vacii  дивизма  kuada vaśi [akc. kuada vaśi] (sint.) — (bot.) divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada vaśi — kravlji rep ◊ kuada vaśi ĭe buĭađe înaltă, ku fluorĭ galbińe — divizma je visoka biljka, sa žutim cvetom ◊ ku kuada vaśi aĭ batrîń a prins pĭeșć đi pazńik, kînd ļ-a tîbuit pĭeșć măj mulț — sa divizmom su stari lovili ribu za slavu, kad im je trebala veća količina ribe ◊ kuada vaśi fara rîdaśiń a puso în vrun sak, șa batuto pista sako-la ku buata, măĭ la đal đi luoku ku pĭeșć mulț — divizmu bez korena stavljali su u džak, i motkom je mlatili preko tog džaka, uzvodno od mesta gde je bilo dosta ribe ◊ pĭeșći kare a-ngițît apa ku lapćiļi đi kuada vaśi, numa sa-ntuors pi șîaļe, ș-a mĭers pi rîu ka kînd sînt otraviț — ribe koje su se nagutale vode sa mlekom divizme, prevrtale su se na leđa, i plivale površinom reke kao da su otrovane ♦ up. vakă, pĭașće [Por.] ∞ kuadă  [Vidi]

2996  kuadă  coadă  реп  kuadă (mn. kuoḑ) [akc. kuadă] (i. ž.) — 1. (anat.) a. rep kod životonja ◊ žuavińiļi șî pîsărļi au kuadă, da uomu nu — životinje i ptice imaju rep, a čovek ne b. delovi ljudskog tela ◊ kuada uokĭuluĭ — krajičak oka 2. (kal.) svršetak vremenskog ciklusa ◊ kuada luńi, anuluĭ — kraj meseca, godine ◊ kuada prazńikuluĭ — paterice 3. (tehn.) deo predmeta ◊ kuada karuluĭ — srčanica ◊ kuada lu topuor, sakure — držalje sekirčeta, sekire ◊ kuada ćigăńi — drška tiganja 4. (bot.) imena raznih biljaka koja imaju repast oblik ◊ kuada vaśi — (dosl.) „kravlji rep”, divizma (Verbascum phlomoides) ◊ kuada kokuoșuluĭ — (dosl.) „petlov rep”, mirišljava pokosnica, zaliz (Polygonatum) ◊ kuada kaluluĭ — (dosl.) „konjski rep”, preslica (Equisetum) 5. (fig.) a. glasine ◊ s-a mutat, ama înga sa măĭ trag kuoḑ dupa ĭel, înga-l vorbĭașće lumĭa đi rău — iselio se, ali se još uvek vuku repovi za njim, još ga ogovaraju zli jezici b. poniznost ◊ baće đin kuadă — maše repom, umiljava se c. gordost; prepotencija ◊ prĭa mult a rîđikat kuada — previše je digao rep [Por.]  [Vidi]

6031  kuardă  coardă  основа ткања  kuardă2 (mn. kuorḑ) [akc. kuardă] (i. ž.) — (tehn.) osnova ◊ kuarda đi țasut la razbuoĭ sa urḑîașće pi gard đi parĭ ku aļergatuarĭa đi pi kare sa đizvîrḑăsk mosuarîļi pļińe đi tuors — osnova za tkanje na razboju snuje se na ogradi od kolja pomoću motovila sa kojeg se odmotavaju kalemovi puni pređe ◊ grosîmĭa șî lunźimĭa kuorḑî ĭasă đin lukru kare trăbe fi gaćit în razbuoĭ, ăće, đi o pătură kuardă sa lasă patru mĭetîrĭe șî žumataće — debljina i dužina osnove zavisi od posla koji treba da se odradi u razboju, za jednu ponjavu, na primer, osnova se pušta do četiri i po metara ◊ đimult lunźimĭa kuorḑî s-a sokoćit la rîșkituorĭ, da akuma la mĭetîrĭe — dužina osnove se nekad određivala prema motovilu, a sada na metar ◊ kuarda sa adună đi pi gard în bîrță, pazîndu-să să nu sa învîrḑaskă, șî sa puńe bășka pănă nu vińe vrĭamĭa șî sa pună pi sul ku învaļituarĭa — osnova se skida sa ograde u pletenice, vodeći računa da se ne umrsi, i skloni se u stranu dok ne dođe vreme da se snuje na vratilo preko snovaljke [Por.] razbuoĭ  [Vidi]

4929  kuastă  coastă  косина  kuastă2 (mn. kuașće) [akc. kuastă] (i. ž.) — (geogr.) kosina, padina; nagnuta strana brda ◊ kusta ĭe pođina alu kulmĭe — kosina je padina kose ◊ drumu đi kar într-o vrĭame mĭarźe pi kuastă, pĭeurmă ĭasă la kulme șă pi vîru kulmi țîńe pănă la baśiĭe la munće — kolski put jedno vreme ide kosinom, posle izlazi na kosu i grebenom kose vodi do bačije u planini ◊ (u izr.) đa kuasta — ukoso, kosinom ♦ sin. kostîș [Por.]  [Vidi]

3363  kuaśe  coace  пећи  kuaśe (ĭuo kuok, ĭel kuaśa) [akc. kuaśe] (gl. p. ref.) — peći, biti pod delovanjem visoke temperature 1. (nutr.) peći namirnice od testa ◊ śe guod sa plumađiașće, sa kuaśe pi fuok: în śirińe la kamin, or în rĭernă la șporĭet — sve što se mesi od testa, peče se na vatri: ili u crepulji na kaminu, ili u rerni šporeta ◊ măĭ dulśe ĭe pîńa śe sa kuaśe în śirińe supt țîăst — najslađiji je hleb koji se peče u crepulji ispod sača 2. (bot.) (o plodu) zreti, sazreti, dozreti ◊ anu a fuost bun, șî puamiļi s-a kuopt măĭ ćimpuriu — godina je bila dobra, i voće je ranije dozrelo ◊ pîkurarĭu n-așćetat pruńiļi sî sa kuakă bińe, numa ļ-a mînkat kruđe, șî l-a lovit pîșku — čobanin nije sačekao da šljive dobro sazru, nego ih je jeo nedozrele, pa ga je spopao proliv 3. (o suncu) žariti, jako grejati ◊ uamińi sapă în luok, da la amńaḑîț suariļi nu kî arđe, numa kuaśe đi kriĭri țî s-a topĭesk în kap — ljudi kopaju u njivi, a u podne sunce ne da greje, nego peče da ti se mozak topi u glavi 4. (psih.) goreti od želje, tuge, bola ◊ s-a koaśe viĭe đi žăļ dupa kopilu śi ĭ-a perit đi kurînd — živa gori od tuge za sinom koji joj je skoro poginuo [Por.]   [Vidi]

3310  kućińel  cătinel  тихо  kućińel [akc. kućińel] (pril.) — tiho, sporo, polakovorbăsk măĭ kućińel ku ĭeal, kă auđe bińe — govorim tiše sa njim, jer čuje dobro ♦ var. kućuńel (Žitkovica, Dvorište) [Bran.] ♦ up. înkućinat (Vrbica) [Pom.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4226  kukă  cucă  кука  kukă (mn. kuś) [akc. kukă] (i. ž.) — 1. kuka, okačaljka ◊ kuka ĭe tuot śi ĭe fakut ka gĭara, șî sa puaće atîrna fiĭe śe î-ńa — kuka je sve što ima oblik kandže, i može se okačiti bilo šta o nju ◊ a batut în parĭaćiļi muori doă kuś đi kuorn uskat — zakucao u vodeninični zid dve kuke od suvoga drena ♦ up. kokiĭe, kokăĭe ♦ (demin.) kukiță [Por.] 2. ljuljaška (Jasikovo) [GPek]  [Vidi]

4221  kulmĭe  culme  коса  kulmĭe (mn. kulmĭ) [akc. kulmĭe] (i. ž.) — (geogr.) kosa, povijarac ◊ kulmĭa ĭe koamă lungă pi śuakă, pi kare ĭastă drum đi kar, șî unđe lumĭa are kîăș șî moșîĭe lukratoare — kosa je dugačak povijarac na brdu, po kome vodi kolski put, i gde ljudi imaju kuće i obradivo zemljište ♦ (demin.) kulmiță ♦ up. krak [Por.]  [Vidi]

2908  kumguod  oricum  какогод  kumguod [akc. kumguod] (pril.) — kakogod, bilo kako ◊ kumguod daĭ să faś, luĭ nuĭe pi vuoĭe — kakogod da uradiš, njemu nije po volji ♦ sin. fiĭekum [Por.] ∞ guod   [Vidi]

3985  kunuașćire  cunoaștere  познанство  kunuașćire (mn. kunuașćirĭ) [akc. kunuașćire] (i. ž.) — poznanstvo ◊ minće đi rupe kă are kunuașćire ku mulț în oraș, akolo no-l șćiĭe ńima — laže pa cepa da ima mnoga poznanstva u gradu, tamo ga ne zna niko ◊ kunuașćire đin vuoĭskă a trekut în prećeńiĭe — poznanstvo iz vojske, prešlo je u prijateljstvo [Por.] ∞ kunoșća  [Vidi]

2406  kuodru  codru  комад  kuodru (mn. kuodri) [akc. kuodru] (i. m.) — 1. komad, deo nečega ◊ kuodru đi pîńe — komad hleba 2. (zast.) šumavorba „kuodru” s-a pĭerdut đin ļimbă, a ramas numa pin kînćiśe batrîńe; a skimbato vuorba „padure”, fînka aļa duauă vuorbe tot una a-nsamnat: padure — reč „kodru” se igubila iz jezika, ostala je samo u starim pesmama; zamenila je reč „padure”, budući da su obe reči isto označavale: šumu ♦ sin. padure [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3996  kuorn  corn  рог  kuorn1 (mn. kuarńe) [akc. kuorn] (i. s.) — (zool.) rog, koštana izraslina na glavi nekih životinja ◊ vićiļi ku kuarńe — rogata stoka ◊ kuarńe are buou, pîrśu, śerbu — rogove ima vo, jarac, jelen ◊ mĭ marĭ kuarńe are śerbu — najveće rogove ima jelen ♦ (demin.) kornuț [Por.]  [Vidi]

3906  kur  cur  дупе  kur (mn. kururĭ) [akc. kur] (i. s.) — (anat.) dupe, guza, zadnjica ◊ a kaḑut în kur — pao na dupe ◊ ăl duare-n kur, nu marĭașće kî ăl vorbĭașće lumĭa đi rău — boli ga dupe, ne mari što ga ljudi ogovaraju ◊ nu-ĭ rușîńe kî kopiĭi mĭerg ku kuru guol — ne stidi se što mu deca idu gologuza ◊ înžuramînt đes la nuo ĭe „futul în kur să-l fut” — česta psovka kod nas je „jebem ga u dupe da ga jebem” ♦ (dem.) kurițdupence ♦ (augm.) kurimandupište [Por.]  [Vidi]

5922  kurat  curat  чист  kurat (kurată) (mn. kuraț, kuraće) [akc. kurat] (prid.) — čist ◊ kurat, luminat ka staua pi śerĭ — čist i svetao kao zvezda na nebu ◊ apă kurată — čista voda ◊ lukru kurat — čist, pošten posao ♦ supr. ńikurat [Por.]  [Vidi]

5434  kurgatuorĭ  curgător  текући  kurgatuorĭ (kurgatuare) (mn. kurgatuorĭ, kurgatuare) [akc. kurgatuorĭ] (prid.) — (o vodi) tekući ◊ ogașu la baśiĭe ĭe ku apă kurgatuare — potok na bačiji ima tekuću vodu [Por.] ∞ kurźe  [Vidi]

2965  kurĭańik  curelnic  кокошарник  kurĭańik (mn. kurĭańiś) [akc. kurĭańik] (i. m.) — kokošarnik, kokošinjac ◊ kurĭańik ĭe koćeț đi gaiń, kulkuș, kasuță în traușă, fakută đi blăń, đi bîrńe, or înplećită đi nuĭaļe — kokošarnik je kutak za kokoške, legalo, kućica u dvorištu izgrađena od dasaka, greda, ili ispletena od pruća ◊ đimult, lumĭa n-a fakut kurĭańiśe, kă gaińiļi vor să duarmă sus, pi krĭanźiļi lu vrun puom, în aritu kășî — nekada, ljudi nisu pravili kokošarnike, jer kokoške hoće da spavaju gore, na granama neke voćke, u blizini kuće [Por.] ◊ ńiś în kurĭańik gaińiļi nu duorm žuos, numa pi bîće, țînîndu-sa ku gĭarîļi đi ĭeaļe — ni u kokošinjcu kokoške ne spavaju dole, već na prečkama, držeći se kandžama za njih ◊ koćețu kurĭańikuluĭ ku kuĭburļi, unđe gaińiļi uauă, đisparțît ĭe đi kulkuș, or ĭe la o parća lu kurĭańik, or ĭe supt puodu luĭ — deo kokošarnika sa gnezdima, u koja koke nose jaja, odvojen je od legala, ili je sa strane kokošarnika, ili je pod njegovim krovom ◊ vulpĭa a tunat în kurĭańik, ș-a mînkat gaińiļi — lisica je upala u kokošarnik, i pojela kokoške [GPek] ♦ dij. var. kuńerik (voluja) [Zvizd] ♦ sin. kulkuș ♦ up. gaină [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2861  kurkubău  curcubău  дуга  kurkubău (mn. kurkubăĭe) [akc. kurkubău] (i. s.) — duga, pojava u atmosferi posle kiše ◊ kurkubău ĭasă numa dupa pluaĭe — duga se javlja samo posle kiše ◊ kurkubău are doă kapiće, șî ku amîndoă bĭa apă đin doă ogașă or doă rîurĭ — duga ima dve glave, i sa obe pije vodu sa dva potoka ili dve reke ◊ kurkubău are noă fărburĭ: vînît, bilovink, galbin băl, galbin înkis, vĭarđe băl, vĭarđe înkis, ruoșu, ruoșu măĭ băl șî ruoșu înkis — duga ima devet boja: plavu, ljubičastu, svetlo žutu, tamno žutu, svetlo zelenu, tamno zelenu, crvenu, svetlo crvenu i tamno crvenu [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5433  kurźe  curge  тећи  kurźe (ĭuo kurg, ĭel kurźe) [akc. kurźe] (gl.) — (o vodi) teći, proticati ◊ ogașu kurźe în valje, da rîu kurźe la vaļe — potok teče nizbrdo, a reka teče ka istoku ◊ avut kasă lînga rîu, apa a kurs pi-nga parĭeț — imali su kuću pored reke, voda je proticala kraj samih zidova ♦ up. skurźe [Por.]  [Vidi]

3999  labdă  laudă  похвала  labdă (mn. lăbḑ) [akc. labdă] (i. ž.) — pohvala ◊ sa omuară ku lukru, fara ńiś o labdă — ubija se od posla, bez ikakve pohvale ◊ la kopiĭi miś trăbe șî žuđikă șî labdă, să învĭață śi ĭe rău, da śi ĭe bińe — maloj deci treba i kritika i pohvala, da nauče šta je zlo a šta je dobro ◊ luĭ nu-ĭ trăbe ńiś o labdă, kă lukră aĭa śe-ĭ drag — njemu ne treba nikava pohvala, jer radi ono što voli ♦ var. labdatură [Por.] ∞ labda  [Vidi]

3916  ladă  ladă  сандук  ladă (mn. lăḑ) [akc. ladă] (i. ž.) — 1. sanduk, kovčeg, škrinja ◊ lada ĭe kućiĭe đi blănuță ku kapak, în kare s-a țînut skimburĭ đi ḑîļe marĭ, đi nuntă, or đi muarće — lada je drvena kutija sa poklopcem u kojoj se čuvalo novo odelo za svečane dane, svadbu ili sahranu ♦ sin. sanduk [Por.] 2. mućnjak ◊ faina la moră, đi supt pĭatră pikă-n lada, đin kare s-adună ku lopata șî sa puńe-n sak — brašno u vodenici ispod kamena pada u mućnjak, odakle se skuplja isponom i sipa u džak [Buf.]  [Vidi]

5739  lak  lac  бара  lak (mn. lakurĭ) (i. m.) — (hidr.) 1. bara ◊ vaśiļi adapă la un lak kare nu sakă ńiśkînd — krave poji na bari koja nikad ne presušuje 2. jezero ◊ kînd a fuost în armată, ažuns la vrun lak pista kare a trĭekut ku orańițîļi — kad je bio u vojsci, naišli su na neko jezero koje su preplovili na čamcima 3. kladenac, izvor ◊ supt un fag în moșîĭa nuastră, în adînkatură đi pĭatră s-a skure apă rîaśe, țîńe șă vara șă ĭarna, lak țapîn đi apă bautuare đi doă-triĭ kăș veśińe — pod jednom bukvom na našem imanju, u kamenom udubljenju, skuplja se hladna voda, ima je i leti i zimi, jak izvor pijaće vode za dve-tri susedne kuče [Por.]  [Vidi]

5740  lakuļeț  lăculeț  барица  lakuļeț (mn. lakuļeță) [akc. lakuļeț] (i. s.) — (demin.) barica; jezerce ◊ dupa pluaĭe, în urmiļi vaśiluor, pi unđ-a mĭers pin pomîntarĭ muaļe, đ-arîndu a ramas lakuļeț ku apă — posle kiše, na kravljim tragovima, kud god su išle preko mekog zemljišta, svuda su ostale barice sa vodom ♦ var. lakuț ♦ var. lakșuor [Por.] ∞ lak  [Vidi]

4925  laviță  laviță  полица  laviță (mn. laviț) [akc. laviță] (i. ž.) — (izob.) polica za sudove ◊ lavița ĭe o blană pusă pi doĭ truș dupa ușă la oźak, pi kare stau vasurļi ku apă — lavica je daska stavljena na dva trupca iza vrata kamina, na kojoj se drže sudovi za vodu ◊ uńi ḑîk laviță șî la postavița đi supt kuoșu muori — neki lavicom zovu i korice ispod voideničnog koša [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

6040  lăkomiță  zăgaz ?  устава  lăkomiță (mn. lăkomiț) [akc. lăkomiță] (i. ž.) — (tehn.) ustava, brana ◊ lăkomița ĭe ușă fakută pi marźîna ĭaruźi, kare sa înkiđe ku blăń, kînd trăbe sî sa oprĭaskă or sa porńaskă muara — ustava je prolaz na obali jaruge, koji se zatvara daskama, kad treba da se zaustavi ili pokrene vodenica ◊ kînd lăkomița sa înkiđe, apa mĭarźe pi ĭarugă șă umpļe butuońu, șî muara lukră — kad se ustava zatvori, voda teče jarugom, puni badanj i vodenica radi ◊ kînd lăkomița sa đeșkiđe, apa nu kure kîtra butuoń, numa sa duśe ĭară în rîu, înapuoĭ, șî muara stă — kad se ustava otvori, voda ne teče ka badnju, nego se vraća nazad u reku, i vodenica stoji ♦ var. lîkovița [Por.] ♦ dij. sin. zapuor (Plavna)[Pad.] ∞ muară  [Vidi]

4632  lokșuor  locșor  постељица  lokșuor (mn. lokșuară) [akc. lokșuor] (i. s.) — (anat.)(izob.) posteljica, placenta ◊ lokșuoru sa faśe în ruodu muĭeri, kînd ĭa ramîńe greuańe — posteljica se formira u ženinoj materici, kad ona zatrudni ◊ în lokșuor în burta mumi traĭașće șî krĭașće kopilu pănă la noă luń — u posteljici u majčinoj utrobi živi i raste dete do devetog meseca ◊ (ver.) ĭastă kopiĭ kare s-a fak în lokșuor, đi iĭ sa ḑîśe kî sînt fakuț „în kimĭașă”, șă sa krĭađe kă sînt vîlvuoș — ima dece koja se rađaju u posteljici, za njih se kaže da su rođeni „u košulji”, i veruje se da imaju natprirodnu moć ◊ vita are suarće, da muĭarĭa lokșor — stoka ima „soarće” a žena „lokšor” ♦ sin. suarće, kimĭașă [Por.] ◊ (mag.) dupa nașćire, lokșuoru să-ngruapă supt vrun puom rođituorĭ, muĭarĭa sî măĭ rođaskă ka pomo-la, da kopîĭi să krĭaskă sînatuoș — posle porođaja, posteljica se zakopa pod nekom rodnom voćkom, da žena rađa i dalje, a da deca rastu zdrava (Leskovo, kaz. Milica Adamović, r. 1954) [GPek] ♦ dij. var. lokșor [Buf.]  [Vidi]

2812  lozî  lozi  глупавити  lozî (ĭuo lozăsk, ĭel lozîașće) [akc. lozî] (gl.) — 1. (psih.) glupaviti, gubiti razum; tupaviti; lapiti ◊ baba a-nśeput să lozîaskă, nu măĭ șćiĭe śe vorbĭașće — baba je počela da lapi, više ne zna šta govori 2. (fig.) govoriti gluposti; spletkariti; glupirati se; lupati, lupetati ◊ nu sa ćiame đi ńima, mĭarźe pin sat șî lozîașće — ne boji se nikoga, ide selom i spletkari [Por.] ∞ luază  [Vidi]

2811  luază  loază  глупост  luază (mn. luază) [akc. luază] (i. ž.) — 1. glupost, nepromišljena reč, ili postupakvorbĭașče la luază — lupa gluposti ◊ luază đi gruază — grozne gluposti ◊ atîća luază sa puvestăsk đi ĭa pin sat, da ĭa nu dă doă parîaļe — tolike glupost se pričaju o njoj po selu, a ona ne da dve pare ♦ var. lozîĭe 2. starudija, otpad ◊ podrumu s-a umplut đi luază, kînd îm vińe odată, pi tuaće ļi labîd în borugă — podrum je pun starudija, kad mi jednom dođe, sve ću ih baciti u potok 3. (tehn.) deo nekog sklopa, kome se ne zna ime ◊ muoșu Ļikă a fuost kovaś bun, dupa rat la luvat partizańi sî fakă la luază đi plug — čuča Ilija je bio dobar kovač, posle rata vlast ga je unajmila da pravi delove za plug ◊ nu s-a dus la muară, kî-ĭ s-a frînt vro luază la kar — nije otišao na vodenicu, jer mu se polomio neki deo na kolima ♦ up. lauză [Por.]  [Vidi]

6370  lulă  lulă  лула  lu (mn. luļe) (i. ž.) — lula1. lulă sa ḑîśe la tuata țauă strîmbă — lulom se naziva svaka iskrivljena cev 2. lula la kazan — kazanska lula ◊ lula lu kazan ĭe o țauă đi aramă, lungă șî strîmbă, pin kare rakiu ĭasă đin kazan ka aburu, șă trĭaśe pin kada ku apă rîaśe, unđe đin abur sa faśe bĭeutură, śe kure pi luļiu în źuban — kazanska lula je jedna bakarna cev, duga i kriva, kroz koju rakija izlazi iz kazana kao para, i koja prolazi kroz kadu sa hladnom vodom, gde se iz pare pretvara u piće, koje kroz lulište curi u žban 3. lula đi tutuńit — pušačka lula ♦ var. luļiululište [Por.]  [Vidi]

2318  lunźi  lungi  издужити  lunźi (ĭuo lunźiesk, ĭel lunźiașće) [akc. lunźi] (gl. p. ref.) — 1. (za materiju) a. izdužiti, povećati meru rastezanjem ◊ mi sa lunźi kuraua, o să-m piśe pîntaluońi — izdužio mi se kaiš, pašće mi pantalone b. produžiti, dodavanjem nove količine ◊ dakă ĭe o sfuară skurtă, ļeź duauă, șă ļi lunźieșć sî aĭ lunźime kît îț trăbe — ako je jedan konopac kratak, vežeš dva, pa ih produžiš da imaš dužinu koliko ti treba 2. (za vreme) produžiti trajanje ◊ s-a lunźit ḑîua, akuma ĭe mult măĭ lung đi kît ĭarna — produžio se dan, sad je mnogo duži nego zimi ◊ dakă puorț griža đi mînkare, ăț lunźieșć traĭu — ako vodiš računa o ishrani, produžićeš sebi život 3. (fig.) a. potkradati ◊ i s-a lunźit mîna, pănă la gramada ku bań — produžila mu se ruka, do gomila sa novcem b. ogovarati, spletkariti ◊ nu lunźi ļimba dupa lume, kî ț-o skurtă vrunu — ne izdužuj jezik za ljudima (=ne ogovaraj), jer će neko da ti ga skrati ♦ supr. skurta [Por.] ∞ lung  [Vidi]

67  ļegin  lighean  лавор  ļegin (mn. ļegiń) [akc. ļegin] (i. m.) — (mobil.) lavor, posuda za umivanje i pranje, od metala ili plastike ◊ ļeginu ku apă — lavor sa vodom (s. Zlot) ♦ / < tur. liğen, legen [Crn.] ♦ dij. var. ļigĭan [Kmp.]   [Vidi]

5685  ļenoșa  lenoșa  олењити се  ļenoșa (ĭuo ma ļenoșăḑ, ĭel sa ļenoșaḑă) [akc. ļenoșa] (gl. ref.) — olenjiti se ◊ pĭerduĭ vuoĭa đi lukru, ma ļenoșaĭ ka ńima — izgubio sam volju za posao, olenjio sam se kao niko ◊ baće kopilu kînd vĭeḑ kî sa ļenoșaḑă, kă đi ļańe bataĭa ĭe măĭ bun ļak — tuci dete kad vidiš da se olenjilo, jer je za lenjost batina najbolji lek ♦ var. înļenoșa [Por.] ∞ ļeńa  [Vidi]

5684  ļeńa  lene  лењост  ļeńa (mn.) [akc. ļeńa] (i. ž.) — lenjost ◊ ļeńa ĭe o buală kare nu duare, sa kapîtă kînd sa pĭarđe vuoĭa đi fiĭe-śe lukru — lenjost je bolest koja ne boli, dobija se kad se izgubi volja za bilo kakav posao ♦ var. ļańe [Por.]   [Vidi]

3000  ļimbă  limbă  језик  ļimbă (mn. ļimbĭ) [akc. ļimbă] (i. ž.) — jezik 1. (anat.) govorni organ ◊ ļimbă ĭe un parśel đi karńe, lunguĭat, kare îmblă pin gură, ș-ažută la uom să vorbĭaskă înțaļes — jezik je duguljasto parče mesa, koje se kreće po ustima, i pomaže čoveku da govori razgovetno 2. (tehn.) delovi naprava nalik na jezik, jezičak ◊ ļimbă la kîtaramă, la kĭaĭa đi bîtrîńață đi koļibă șî đi muară, la kîrļig đi lanț đi fĭer, șî alta — jezičak na kopči kaiša, na starinskim ključevima za kolibe i vodenice, na kukama metalnih lanaca, i dr. 3. (bot.) jezikolike biljke ◊ ļimba-uoi — bokvica (Plantago major) 4. (fig.) sredstvo komunikacije ◊ în strinataće, zauĭț ĭuta șî ļimba mumi — u tuđini, brzo zaboraviš i maternji jezik ◊ ļimba nuastră sa kĭamă, đi kînd ĭe vaku șî aminu, ļimba rumîńaskă — naš jezik se zove, od kad je sveta i veka, vlaški jezik ◊ ļimba ĭe viĭe numa păn’ sa vorbĭașće ku ĭa — jezik je živ samo dok se njime govori ◊ rumîńi aĭ nuoștri s-a kakat pi ļimbă, ļi rușîńe s-o vorbĭaskă, ș-a lasato s-o pisaḑă ļimba sîrbĭaskă — naši Vlasi su posrali svoj jezik, srame se da ga govore, pa su pustili da ga pregazi srpski jezik [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3024  ļipituare  lipitoare  пијавица  ļipituare (mn. ļipituorĭ) [akc. ļipituare] (i. ž.) — (zool.) pijavica (Hirundo) ◊ ļipituarĭa ĭe o žuavină ļigauă, samînă ku rîmă șî traĭașće în apă — pijavica je ljigava životinja, liči na glistu i živi u vodi ◊ ku ļipituoriļi đemult s-a ļikuit lumĭa, ļ-a pus la luok dureruos, să sugă sînźiļi pin pĭaļe — sa pijavicama su se nekad lečili ljudi, stavljali su ih na bolno mesto da kroz kožu sišu krv [Por.] ∞ ļipi  [Vidi]

2797  ļiskovĭan  liscovean ?  Лесковљанин  ļiskovĭan (mn. ļiskovĭeń) [akc. Ļiskovĭan] (i. m.) — (etn.) Leskovljanin, stanovnik sela Leskovo u opštini Majdanpek ◊ ļiskovĭeńi au vuoz, ku kare puot să drumîĭe đi Măĭdan, or đi Buor — Leskovljani imaju voz, kojim mogu da putuju za Majdanpek, ili Bor ◊ mulț ļiskovĭeń au kăș șî-n sat, șî pi śuoś — mnogi Leskovljani imaju kuće i u selu, i po brdima ♦ up. ļiskovĭanăLeskovljanka [GPek] ∞ Ļiskuauă   [Vidi]

3700  ļеșîĭе  leșie  цеђ  ļеșîĭе (mn. ļеșîĭ) [akc. ļеșîĭе] (i. ž.) — ceđ ◊ ļеșîĭa ĭe śanușă, străkurată pin țăńik đi sak, șî topită în apă fĭartă — ceđ je pepeo, proceđen kroz cedilo od tkanine, i potopljen u vrelu vodu ◊ ku ļeșîĭa s-a spalat vasurļi, rufiļi șî lumĭa, pănă nu s-a izaflat sapunu — ceđom su se prali sudovi, rublje i ljudi, dok se nije otkrio sapun [GPek]  [Vidi]

5097  malaĭ  mălai  проја  malaĭ (mn. malaĭe) [akc. malaĭ] (i. s.) — (nutr.) proja ◊ malaĭ sa faśe đin fańină đi kukuruḑ, în kare sa puńe kîta fańină đi grîu, șî sa plumađașće în apă fĭartă — proja se pravi od kukuruznog brašna, u koje se doda malo pšeničnog, i mesi se u vreloj vodi ◊ pin povĭeșćiļi lu aĭ batrîń, pănă n-ažuns kukuruḑu, malaĭu s-a fakut đin fańină đi miĭ — prema pričanju starih, dok nije stigao kukuruz, proja se pravila od brašna prosa ♦ up. turtă [Por.]  [Vidi]

5939  malter  maltă  малтер  malter [akc. malter] (i. m.) — malter ◊ malter sa faśe đin var, pĭesîk șî apă, kare sa mĭastîkă pănă nu sa faśe kaș alb șî gruos ka lapćiļi — malter se pravi od kreča, peska i vode, koji se mešaju sve dok se ne stvori kaša bela i gusta kao mleko [Por.]   [Vidi]

3370  marćiń  brumar  новембар  marćiń [akc. marćiń] (i. m.) — (kal.) (izob.) novembar ◊ abĭa sa țîńe minće kă babiļi vorbĭa đi vro lună kare a kĭemato marćiń kă pi ĭa a kaḑut Marćino-l Mare — jedva se pamti da su babe govorile o nekom mesecu koji se zvao „marćin” jer su u njemu padali Veliki Mratinci ◊ marćińi aĭ babĭeș sa ogođesk ku novembru đi pi kîļindarĭu ăl bisăriśesk — bapski „marćinj” podudara se sa novembrom iz crkvenog kalendara ◊ alt nume alu luna unsprăśiļa pi an, a fuost „rîpśuń” — drugi naziv za jedanaesti mesec u godini bio je „rapčun” ♦ sin. rîpśuń [Por.] ♦ dij. sin. brumarĭ, brumarĭol mare [Crn.]∞ lună   [Vidi]

2940  mare  mare  велики  mare (mn. marĭ) [akc. mare] (prid.) — veliki ◊ uom mare, da faśe noroḑîĭ — odrastao čovek, a pravi gluposti ◊ mare uom, mulće bunatățurĭ a fakut đi lume — veliki čovek, mnoga dobra dela je učinio za narod ◊ atita uom đi mare n-a măĭ vaḑut, kapu ka mĭerńica, da piśuariļi ka karļița — toliko velikog čoveka još nisam video: glava ko merica, a noge ko korito ◊ uom mare are muĭare mare — veliki čovek ima veliku ženu ◊ amarĭelurĭ marĭ a tras în traĭu luĭ — velike je muke propatio u svom životu ◊ a veńit apa mare, ș-a luvat punća — nadošla je velika voda, i odnela brvno ◊ asta ĭe fraćiļi mĭeu al mare — ovo je moj stariji brat ♦ supr. mik [Por.]  [Vidi]

3356  markuș  morcov-porcesc  чичока  markuș (mn. markușă) [akc. markuș] (i. s.) — (bot.) čičoka (Helianthus tuberosus) ◊ markușu ĭe buĭađe mare, ku fluare galbină, în pomînt are krumpĭel ku kuaža roșkaćikă, or gălbinaćikă — čičoka je visoka biljka, sa žutim cvetom, u zemlji ima krtolu sa crvenkastom ili žućkastom korom ◊ nu sa țîńe minće kî markușu vrunđiva a krĭeskut sîrbaćik, numa lumĭa a luvat đi la uńi la alțî, șî la pus pin luokurĭ — ne pamti se da je čičoka negde rasla divlje, samo su je ljudi uzimali jedni od drugih, i sadili po njivama ◊ krumpĭelu lu markuș nu źeźiră, ramîńe în pomînt pista ĭarnă șî ano-lalalt markușu krĭașće sîngur — krtola čičoke se ne smrzava, ostaje u zemlji preko zime i sledeće godine čičoka niče sama ◊ s-a mînkat krumpĭelu markușuluĭ ka un fĭeļ đi dulśață, numa-l spĭeļ đi pomînt șă-l manînś ka pi puamă — krtola čičoke se jela kao vrsta poslastice, samo je opereš od zemlje i jedeš kao voćku ◊ markușu mult iĭ plaśe șî la puorś, șî kînd ăl sîmćesk pi vrun luok, iĭ tuot ăl sparg đi rîmuĭală dupa ĭel — čičoku mnogo vole i svinje, i kad ga nanjuše u nekoj njivi, one je svu raskopaju rijući za njim ◊ tumu în vrĭamĭa nuastră s-auḑît kî ĭe markușu tare bun ļak đ-aășća kare au șećer — tek u naše vreme se saznalo da je čičoka dobar lek za one koji imaju šećer ♦ var. morkuș [akc. morkuș] (Tanda) [Por.] ♦ dij. sin. nap (Rakova Bara) [Zvizd]  [Vidi]

6309  marturiĭe  marturie  сведочење  marturiĭe (mn. marturiĭ) [akc. marturiĭe] (i. ž.) — 1. svedočenje ◊ prĭaćinu l-a dat đi martur la vro gîlśauă ku veśinu, șî ĭel s-a dus astîḑ la oraș sî đa marturiĭa luĭ — prijatelj ga je dao za svedoka u nekoj svađi sa komšijom, pa je on otišao danas u varoš da da svoje svedočenje 2. (rel.) obred na pomani ◊ marturiĭa ĭe un ađet în kare muĭarĭa śe puartă pomana, ku kolaku mărturiĭi șî k-o lumanarĭe aprinsă în mînă, marturisîașće kî ĭe pomana împļińită ku tuot śe sa kată, șî sa ruagă la Suare, la Lună șî la șapće ḑîļe-n stamînă, șî la tuoț sfînțî pi nume, sî sa ĭa đi mînă șî sî kadă în źanunkĭ șî să-l skuată pĭ-al muort đi pi lumĭa-ĭa șî să-l dukă la pomană — marturija je obred u kome žena koja vodi pomanu, sa marturijskim hlebom i upaljenm svećom u ruci, svedoči da je pomana postavljena sa svim što se traži, i moli Sunce, Mesec, sedam dana u nedelji i sve svece po imenu, da se uzmu za ruke, kleknu na kolena i izvuku pokojnika sa onog sveta i dovedu ga na daću [Por.] ∞ martur  [Vidi]

3243  maruos  măros  поносан  maruos (maruasă) (mn. maruoș, maruasă) [akc. maruos] (prid.) — 1. ponosan ◊ a vorbito tuoț đi rău, ama ĭa ĭară mĭarźe maruasă pin lume, șĭ ku kapu rîđikat sa uĭtă la lume-n uokĭ — svi su je ogovarali, ali ona opet ide ponosno kroz svet, i dignute glave gleda ljude u oči ◊ fi maruos kî ĭș rumîn — budi ponosan što si Vlah 2. uobražen, ohol ◊ (u izr.) uom maruos — puvander, hvalisav ◊ sa faśe, sa țîńe maruos — pravi se važan, duva se ◊ đi źaba sa faśe maruos, kî tuoț ăl șćiu kare ĭe — badava se pravi važan, kad svi znaju ko je ♦ up. frumuos, mîndru [Por.] ∞ mare  [Vidi]

2489  măldar  maldăr  сноп  măldar (mn. măldarĭ) [akc. măldar] (i. m.) — snop, uvezani naramak tuluzine ◊ dupa śe kuļieź kukuruzu, tuļeńi iĭ taĭ șî faś măldar, kăt puoț să ĭaĭ ăn brață, șă-l ļieź ku nuĭauă đi salkă — posle berbe kukuruza, poseku se stabljike i napravi snop, koliko možeš da poneseš u naručju, i povežeš ga vrbovim prutom ◊ dupa śe gaćieșć luoku, aduń măldari, șî-ĭ faś glugă — kad požanješ njivu, sakupiš snoplje, i napraviš kopu [Crn.] ◊ sa adună vro ḑăśe-unsprăś măldarĭ șî sa faśe o glugă — skupi se deset-jedanaest snopova i napravi se jedna kopa šaše (Plavna) [Pad.] ◊ țîn minće, kînd am fuost mik, m-am dus ku tata la muară, șî ĭel ăn spuńe: „Dăĭ un mîldarĭ đi tuļeń la o vakă, alalt mîldarĭ la laltă!” — pamtim, kad sam bio mali, išao sam sa ocem na vodenicu, i on mi kaže: „Daj jedan snop tuluzine jednoj kravi, a dugi snop drugoj!” (Tanda) ♦ sin. val (Crnajka), braț (Rudna Glava) [Por.]   [Vidi]

3976  minśună  minciună  лаж  minśună (mn. minśuń) [akc. minśună] (i. ž.) — laž, neistina ◊ a-nvațato parințî đi mikă să nu krĭadă în minśuna baĭețîluor — naučili je roditelji od malena da ne veruje u momačke laži ◊ minśună guală șî grĭa — gola i teška laž ◊ la prins la minśună — uhvatili ga u laži ◊ mare ĭe minśună kă rumîńi n-au ļimba luor, șî đ-aĭa vorbĭesk ļimba sîrbĭaskă opaśită — velika je laž da Vlasi nemaju svoj jezik, pa zato govore izopačenim srpskim jezikom [Por.] ∞ mințî  [Vidi]

4915  miśkatuorĭ  mișcător  покретан  miśkatuorĭ (miśkatuare) (mn. miśkatuorĭ, miśkatuare) [akc. miśkatuorĭ] (prid.) — pokretan ◊ miśkatuorĭ ĭe śuava śe ĭe fakut sî șća, ama nuĭe ļegat đi luoko-la, numa sa puaće miśka în ļăturĭ — pokretno je nešto što je napravljeno da stoji, ali nije vezano za to mesto, nego se može pomeriti u stranu ◊ mîșńiku la muară ĭe ladă miśkatuare, kă puoț s-o muț în lăturĭ kînd lukri pi lînga pĭatra muori — mučnjak na vodenici je pokretan sanduk, jer ga možeš pomeriti u stranu kad radiš oko vodeničnog kamena ♦ up. îmblatuorĭ [Por.] ∞ miśka  [Vidi]

2884  mižluok  mijloc  средина  mižluok (mn. mižluaśe) [akc. mižluok] (i. s.) — sredina 1. mesto na polovini nečega ◊ nu mînă karu pin mižluoku drumuluĭ — nemoj voziti kola sredinom puta ◊ a fakut gaura la mižluoku blăńi — izbušio je rupu na sredini daske ◊ balta ĭe la mižluok măĭ adînkă — bara je na sredini najdublja 2. položaj između dve strane ◊ muma a durmit đi đirĭapta, tata đi stînga, da ĭuo la mižluok, întra iĭ — majka je spavala sa desne strane, otac sa leve, a ja u sredini, između njih [Por.]  [Vidi]

5168  mîlaĭeț  mălăieț  сочан  mîlaĭeț (mîlaĭață) (mn. mîlaĭeț, mîlaĭeće) [akc. mîlaĭeț] (prid.) — (o plodu) sočan, mek; ukusan ◊ mîlaĭață puaće să fiĭe numa vro puamă kuaptă — sočno može biti samo neko zrelo voće ♦ sin. muaļe [Por.] ∞ muaļe  [Vidi]

4202  mîndră  mândră  драга  mîndră (mn. mîndre) [akc. mîndră] (i. ž.) — (folk.) draga, ljubavnica; mila osoba ◊ mare ibomńik a fuost, în tuot satu avut kîć-o mîndră — veliki ljubavnik je bio, u svakom selu je imao po jednu ljubavnicu ◊ ĭ-a spus đeșkis: mîndra mĭa, draga mĭa ĭubită, ńimika đin dragu nuostru — rekao joj je otvoreno: mila moja, draga moja voljena, mišta od naše ljubavi ♦ (demin.) mîndruță ♦ sin. ibomńikă [Por.] ∞ mîndru  [Vidi]

4201  mîndru  mândru  дивно  mîndru (mîndră) (mn. mîndri, mîndre) [akc. mîndru] (prid.) — divno, krasno ◊ muma a țasut mîndre đi păturĭ, ama la kopiĭi n-a fuost pi vuoĭe să ļi pazîaskă — majka je tkala divne ćilimove, ali deca nisu bila voljna da ih sačuvaju ◊ fata mare are mîndru đi baĭat — devojka ima divnog momka ♦ sin. frumuos [Por.]  [Vidi]

4063  mînkatură  mâncătură  оједина  mînkatură (mn. mînkaturĭ) [akc. mînkatură] (i. ž.) — 1. (tehn.) ojedina, mesto koje se ojelo od tarenja; žljeb ◊ ruata s-a strîmbat ș-a fakut mînkatură ĭn uosiĭe adînkă đi un źeĭśt întrĭeg — točak se iskrivio i napravio ojedinu u osovini duboku ceo prst 2. (geog.) potkop, udubljenje ◊ a batut apa-n mal ș-a fakut mînkatură adînkă în prund — udarala je voda u obalu, i napravila dubok potkop u sprudu [Por.] ∞ mînka  [Vidi]

4887  mîșńik  mâșnic  мучњак  mîșńik (mn. mîșńiśe) [akc. mîșńik] (i. s.) — (tehn.) mućnjak ◊ mișńiku ĭe sanduk đi ļemn în muară, în kare kađe fańina, mîśinată supt pĭatra muori — mučnjak je drveni sanduk u vodenici, u koji pada brašno, samleveno pod vodeničnim kamenom [Por.] ♦ dij. sin. ladă [Buf.] ∞ muară  [Vidi]

3442  mńamț  neamţ  Немац  mńamț (mn. mńemț) [akc. mńamț] (i. m.) — (zast.) Nemac, pripadnik nemačkog naroda ◊ în ratu ku mńamțî, pi dĭeda la întîļerit în Rumîńiĭe, ș-akolo kînd a spus kî ĭe rumîn ș-a vaḑut kă vorbĭașće bun rumîńașće, iĭ la slubaḑît la kasă — za vreme rata sa Nemcima, dedu su internirali u Rumuniju, i tamo kad je rako da je Vlah i kad su videli da dobro govori vlaški, oni su ga pustili ♦ var. ńamț [Por.] ∞ ńamț  [Vidi]

3182  mńare  miere  мед  mńare (mn. mńare) [akc. mńare] (i. ž.) — 1. (nutr.) med ◊ mńarĭa fak albińiļi — med prave pčele ◊ mńarĭa ĭe măĭ mare dulśață — med je najveći slatkiš [Por.] ◊ la bubuoń sa puńe mńarĭe đi stup, mestakată ku fańină đi uorḑ — na čir se stavlja pčelinji med, pomešan sa ječmenim brašnom (Osnić) [Crn. ] 2. smola sa voćki ◊ prunu faśe mńare, kare lumĭa o manînkă, kî ĭe dulśe — šljiva pravi smolu koju ljudi jedu, jer je slatka ♦ var. mńiare [Por.] ♦ dij. sin. kļeĭ (Ranovac) [Mlava] ♦ dij. var. mĭere (Majdanpek) [Buf.] 3. šećer ◊ s-a dus kopilu în sat sî kumpirĭe kîta mńarĭe, sî fak vro dulśață đi prînḑ, șî înga nuĭe — otišlo je dete u selo da kupi malo šećera, da napravim neki slatkiš za ručak, i još ga nema (Osnić) [Crn.] ♦ up. albină  [Vidi]

6115  moļidvă  agheazmă  света водица  moļidvă (mn. moļidve) [akc. moļidvă] (i. ž.) — (rel.) sveta vodica ◊ moļidva ĭe apă kare la Boćaḑă o śećașće popa, ș-o-nparće la kređințuoșî kare în ḑîua-ĭa vin adîns dupa ĭa — sveta vodica je voda koju na Bogojavljanje očita sveštenik, i deli vernicima koji tog dana dolaze posebno zbog nje ◊ aĭ miĭ ńiśkînd nu s-a dus la bisîarikă, numa kîćodată mama sa duśa dupa moļidvă, să stropĭaskă vićiļi đi buaļe — moji nikad nisu išli u crkvu, samo je baba ponekad odlazilla da uzme svetu vodice, da škropi stoku protiv bolesti ♦ sin. apă sfîntă [Por.]  [Vidi]

3426  momĭent  moment  тренутак  momĭent (mn. momĭenturĭ) [akc. momĭent] (i. s.) — trenutak, tren; čas; prilika; momenat ◊ sa-ntuors, kă a vaḑut kă nuĭe bun momĭent đ-așa lukru — vratio se, jer je video da nije dobar trenutak za takav posao ◊ în momĭent bun aĭ veńit, tuman vorbim đi ćińe — u pravi čas si došao, upravo pričamo o tebi [Por.]  [Vidi]

4909  morariță  morăriță  воденичарка  morariță (mn. morariț) [akc. morariță] (i. ž.) — vodeničarka ◊ morarița ĭe muĭarĭa morarĭuluĭ, kare đes lukra ku ĭel la muară, or a ramas văduva șî sîngură puartă griža đi muară — vodeničarka je žena vodeničara, koja često sa njim radi na vodenici, ili koja je ostala udovica pa sama vodi brigu o vodenici ♦ supr. morarĭ [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4908  morarĭ  morar  воденичар  morarĭ (mn. morarĭ) [akc. morarĭ] (i. m.) — vodeničar ◊ morarĭu ĭe uom kare are muară, or kare lukră ku muara — vodeničar je čovek koji ima vodenicu, ili koji radi na vodenici ◊ morarĭ kare are muară kunoskută, kapîtă poļikră „morarĭ” kare trĭaśe șă pi ńepoțî luĭ — vodeničar koji ima poznatu vodenicu, dobija nadimak „morar” koji prelazi i na njegovo potomstvo [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4482  moșîĭe  moșie  дедовина  moșîĭe (mn. moșîĭ) [akc. moșîĭe] (i. ž.) — (zast.) dedovina; imovina, posed; nasledstvo ◊ moșîĭa ĭe averĭa uomuluĭ kare a moșćeńito đi la stramoșî luĭ — dedovina je čovekova svojina, koju je nasledio od predaka ◊ đimult s-a purtat griža să nu sa pĭardă đin moșîĭe ńiś o brĭazdă đi pomînt — nekad se vodilo računa da se od dedovine ne izgubi ni brazda zemlje ♦ sin. averĭe [Por.]  [Vidi]

2215  muară  moară  воденица  muară (mn. muorĭ) [akc. muară] (i. ž.) — (tehn.) vodenica ◊ lumĭa n-a putut să traĭaskă fara muară — ljudi nisu mogli da žive bez vodenice ◊ muară la apă — vodenica potočara ◊ muară la vînt — vodenica na vetar; vetrenjača ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tuota kasa avut rîșńiță, kare a-nvîrćito muĭeriļi ku mîna — dok se nisu napravile vodenice potočare, svaka kuća je imala žrvanj, koji su žene okretale rukom ◊ morarĭ — vodeničar ◊ muară la vînt — vetrenjača ◊ rînd la muară — red, raspored korišćenja vodenice ◊ rîndaș la muară — deoničar koji ima udeo u vodenici(ver.) kînd dumńeḑîu a lasat muară la uom, rîndașî aĭ đintîń a fuost draku, sĭntuađiri, șî vrîžîtuoriļi kare fak ku al rîău — kada je bog dao čoveku vodenicu, prvi redaši su bili đavo, todorovci, i vračare koje se bave crnom magijom [Por.] ♦ dij. var. moră [Buf.] ♦ dij. var. moară [Dun.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5613  muțî  muți  онемити  muțî (ĭuo muțăsk, ĭel muțașće) [akc. muțî] (gl.) — (med.) onemiti ◊ uomu muțîașće kînd pĭarđe pućarĭa să vorbĭaskă — čovek onemi kad izgubi moć da govori ◊ uomu puaće muțî șî đi vro frikă mare — čovek može onemiti i od nekog velikog straha [Por.] ∞ mut  [Vidi]

3115  mura  mura  натапати  mura (ĭuo murĭeḑ, ĭel murĭaḑă) [akc. mura] (gl. p.) — 1. natapati, potapati, kiseliti konoplju ◊ muĭeriļi s-a dus la topilă să murĭaḑă kîńipa — žene su otišle na topilo da potope konoplju ◊ kîńipa sa murĭaḑă în apă sî sa muaĭe pazdărĭu șî măĭ ușuor sî sa razńiaskă fuĭuoru — konoplja se potapa u vodi da bi smekšao pozder i lakše se odvojilo povesmo 2. natapati, „kiseliti” odeću ◊ kînd sa spală țuaļiļi imuasă, sa lasă o vrĭame topiće în apă, sî sa murĭaḑă, kî măĭ ușuor sa spală usuku — kad se pere prljava odeća, ostavlja se jedno vreme potopljena u vodi, da nakisne, kako bi se lakše sprala masnoća [Por.] 3. kiseliti kupus ◊ ĭerĭ am pus varḑa, krĭed kă sa va mura đi Kraśun — juče sam potopio kupus, verujem da će se ukiseliti do Božića [Crn.] ∞ kîńipă  [Vidi]

5612  mutavĭelă  mutălău  мутавко  mutavĭelă (mn. mutavĭeļe) [akc. mutavĭelă] — (med.) mutavko ◊ mutavĭelă ĭe uom kare nu vorbĭașće kî ĭe mut, or pruost — mutavko je čovek koje ne govori jer je nem, ili priprost [Por.] ∞ mut  [Vidi]

5782  naĭkă  naică  драги  naĭkă (mn. naĭki) [akc. naĭkă] (i. m.) — (folk.) dragi, dragan, voljeni muškarac; ljubavnik ◊ ĭ-a veńit naĭka ku fluarĭa la pălariĭe — došao joj je dragi, sa cvetom na šeširu ◊ în tuaće kînćiśe rumîńeșć, la ibomńik sa ḑîśe naĭka — u svim vlaškim pesmama, ljubavnik se naziva ’najka’ ◊ (demin.) naĭkuță — draganče ◊ naĭkuța — dragana [Por.]  [Vidi]

2968  nalt  nalt  висок  nalt (naltă) (mn. nalț, nalće) [akc. nalt] (prid.) — visok ◊ padure naltă șî điasă — šuma visoka i gusta ◊ are fată, ama mult măĭ naltă đikît ĭel, șî nus parĭake bună — ima devojku, ali je mnogo višlja od njega, pa nisu dobar par ♦ var. înalt ◊ s-a suit pi ļiemn înalt, ș-a kaḑut — popeo se na visoko drvo, i pao ◊ a fakut puod înalt, sî no-l ĭa apa mare — napravili su visok most, da ga ne odnese veliko voda ♦ (komp) nalt, măĭ nalt, șîmăĭ nalt, măĭ nalt đin tuot — visok, višlji, još višlji, najvišlji (višlji od svega) [Por.]   [Vidi]

3155  nană  nană  бата ?  nană (mn. nań) [akc. nană] (i. m.) — bata; oslovljavanje starijeg brata ◊ șî suroriļi aļi măĭ ćińirĭe, șî frațî aĭ măĭ ćinîrĭ, ḑîk la frațî luor aĭ măĭ batrîń nană — i mlađe sestre i mlađa braća oslovljavaju svoju stariju braću sa „nana” ♦ skr. var. na ◊ kînd vorbĭesk ĭuta or sa mîngîĭe, nu ḑîk „nană” numa „na”, șî în luok đi nana Lazîr ḑîk na-lazîr, în luok đi nana Ĭanku ḑîk na-Ĭanku, ș-așa ramîńe păn’ la muarće — kada govore brzo, ili se maze, ne kažu „nana” nego samo „na”, i umesto nana Lazar, kažu na-Lazar, umesto nana Janko, kažu na-Janko, i tako ostaje sve do smrti ◊ suora mĭa are duoĭ nań — moja sestra ima dva starija brata ♦ var. nano, nańi ♦ up. dadă (Rudna Glava) ◊ nană sa ḑîśe șî la vrun uom strin, kare ĭe đ-o vrstă ku nana-l tĭeu — „nana” kažeš i stranom čoveku, ako je vršnjak sa tvojim starijim bratom (Tanda) [Por.] ∞ ńam  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3104  naslap  năslap  слап  naslap (mn. naslapĭ) [akc. naslap] (i. m.) — slap, talas ◊ a ńegrit śerĭu, vińe pluaĭa ku naslap — potamnelo je nebo, dolazi kiša u slapovima ◊ spulbură ku śasurĭ, șî vîntu duśe naslapurĭ đi zapadă pi drumurĭ — veje već satima, i vetar nanosi slapove snega na puteve ◊ naslap đi apă; buobît — slap vode; vodopad [Por.]  [Vidi]

3543  nașće  naște  родити  nașće (ĭuo nask, ĭel nașće) [akc. nașće] (gl. p. ref.) — (zast.) roditi, poroditi se ◊ bagă sama, muĭarĭa ĭe greuańe, akuș trăbe sî sa nașće — obrati pažnju, žena je trudna, uskoru treba da se porodi ◊ paramamiļi nuaștre sa nașćirit sîngure, dupa viće, pi drum la muară, pi luok în mižluoku sapatuluĭ — naše prabake su se porađale same, za stokom, na putu u vodenicu, na njivi usred kopanja ◊ muĭeriļi la nuoĭ s-a naskut stînd în piśuare pănă dupa ratu ku mńamțî — žene su se kod nas porađale stojeći na nogama sve do posle rata sa Nemcima ♦ sin. ușura ♦ sin. inov. fată [Por.]   [Vidi]

3839  nota  înota  пливати  nota (ĭuo nuot, ĭel nuată) [akc. nota] (gl.) — plivati ◊ am krĭeskut la munće đeparće đi rîu, đ-aĭa nu șću să nuot — odraso sam u planini daleko od reke, zato ne znam da plivam ◊ ĭel nuată tare bińe, kućaḑă șî la Dunîrĭe sî nuaće — on pliva jako dobro, sme i na Dunavu da pliva ◊ kare nu șćiĭe sî nuaće, puaće sî sa-ńaśe șîn apă skundă — ko ne zna da pliva, može da se udavi i u plitkoj vodi ◊ kînd a trĭekut Dunîrĭa, fugari đin Rumîńiĭe a notat ku truaśiļi la brîu — kad su prelazili Dunav, begunci iz Vlaške su plivali sa tikvama o pojasu [Por.]  [Vidi]

3840  notat  înotat  пливање  notat (mn. notaturĭ) [akc. notat] (i. s.) — plivanje ◊ s-a dus kopiĭi śuardă la rîu, k-a gasît ćișńe buńe đi notat — deca su otišla džumle na reku, jer su našla dobre tišake za plivanje ◊ nu șću să nuot, kă la munće nuĭe apă ńiś đi skaldat, ńiś đi notat — ne znam da plivam, jer na planini nema vode ni za kupanje, ni za plivanje [Por.] ∞ nota  [Vidi]

3388  nuoĭ  noi  ми  nuoĭ [akc. nuoĭ] (zam.) — mi ◊ nuoĭ am ažuns amînat, șî đ-aĭa ńa întuors — mi smo kasno stigli, zato su nas vratili ◊ tare rău ĭe în țară, śe va fi ku nuoĭ, nu șću — jako je loše u državi, šta će biti s nama, ne znam ◊ sa puvestîașće kă în țăriļi strińe rău urît sa vorbĭașće đi nuoĭ — priča se da se u stranim državama veoma loše govori o nama ◊ la nuoĭ — kod nas ◊ ku nuoĭ — sa nama ◊ đi nuoĭ — za nas ◊ pintru nuoĭ — zbog nas ◊ đispre nuoĭ — o nama ◊ ku nuoĭ — sa nama ◊ întra nuoĭ — među nama [Por.] ∞ ĭuo  [Vidi]

5536  ńeaćins  neatins  нетакнут  ńeaćins (ńeaćinsă) (mn. ńeaćinș, ńeaćinșă) [akc. ńeaćins] (prid.) — netaknut ◊ mara ĭe ńeaćinsă, kuļasă ku mîna đe-n pom — jabuka je netaknuta, uzbrana je rukom sa voćke ♦ supr. aćins [Kmp.] ∞ aćinźa  [Vidi]

3130  ńentorkatuor  neîntorcător  неповратан  ńentorkatuor (ńentorkatuare) (mn. ńentorkatuori, ńentorkatuarĭe) [akc. ńentorkatuor] (prid.) — nepovratan ◊ apa ĭe ńentorkatuare kă kure tuot înainće — voda je nepovratna jer stalno teče napred ◊ kaļe ńentorkatuare — put bez povratka ♦ supr. întorkatoare [Por.] ∞ întuarśe  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6367  ńidośopļit  nedocioplit  неотесан  ńidośopļit (ńidośopļi) (mn. ńidośopļiţ, ńidośopļiće) (prid.) — (psih.) neotesan, nevaspitan, tupav, glup ◊ uom ńidośopļit nu bagă sama śe vorbĭașće, șă nu-ĭ sa pasă dar aĭa śe faśe ĭe la luok or nu — neotesan čovek ne vodi računa šta govori, i nije ga briga da li je to što čini na mestu, ili nije [Por.] ∞ śopļi  [Vidi]

2446  ńimik  nimic  ништа  ńimik [akc. ńimik] (zam.) — ništa, nimalo ◊ ĭuo mis mik, nu șćiu ńimik — ja sam mali, ne znam ništa ◊ ĭa zatrit đi tuot, n-a măĭ ramas ńimik đin iĭ — zatrli su ih sasvim, nije ostali ništa od njih ◊ ńimik, ńimik, vorbim đi aĭa altadată — ništa, ništa, pričaćemo o tome drugi put ♦ var. ńimika ◊ bauș tuot, ńimika nu lasaș đi mińe — sve si popio, ništa nisi ostavio za mene [Por.] ∞ mik  [Vidi]

5392  ńispalat  nespălat  неопран  ńispalat (ńispalată) (mn. ńispalaț, ńispalaće) [akc. ńispalat] (prid.) — neopran, neumiven; prljav ◊ nu daț la kopiĭ puame ńispalaće — ne dajte deci neoprano voće ◊ nu ĭ-a fuost rușîńe să mĭargă în țuaļe ńispalaće — nije se stideo da ide u prvljavom odelu ◊ a ĭeșît în lumĭe ńispalat pi uokĭ — izašao je među ljude neumiven [Por.] ∞ spala  [Vidi]

2440  ńiśkît  nicicât  нимало  ńiśkît [akc. ńiśkît] (pril.) — nimalo ◊ nu mi drag ńiśkît đi ĭa — nimalo je ne volim ◊ nu sa ogođesk ńiśkît — ne slažu se nimalo ♦ var. ńiśkîta ♦ up. ńiśđikît [Por.] ∞ kît  [Vidi]

2368  oćig  otic  отикач  oćig (mn. oćiźe) [akc. oćig] (i. s.) — (tehn.) otikač, otik na oraćem plugu ◊ oćigu ĭe un bît măĭ lung đi kuorn, bagat la grinđiĭ, unđe sînt ruaćiļi pluguluĭ — otikač je poduži drenov štap, nabijen u gredelj, na mestu gde su točkovi pluga ◊ ku oćigu lukră uom adîns, ažutuorĭ la arat, kare ku oćigu puartă plugu să nu sa fakă pîrśurĭ — otikačem upravlja poseban čovek, pomoćnik na oranju, koji otikačem vodi plug da se izbegnu oplazine [Por.] ♦ up. orităk [Mlava] ∞ plug  [Vidi]

48  oćinśi  otinci  кротити  oćinśi (ĭuo oćinśesk, ĭel oćinśiașće) [akc. oćinśi] (gl. p. ref.) — 1. krotiti, smanjiti snagu, uravnotežiti ◊ kînd trag în žug vaka ku buou, fînka ĭe buou măĭ tare, ăl oćiśașće: iĭ ļagă lanțu đi žug șî đi tînžală, șî ĭel ĭe oćiśit, traźe bîrabar ku vaka — kada su zajedno upregnuti vo i krava, vola krote tako što ga vežu lancem za jaram i rudu; on je ukroćen, vuče naporedo sa kravom 2. olakšavati ◊ kînd aĭ să rađiś śeva greu, ĭaĭ pîrgu să oćinśeșć, să rađiś măĭ ļesńe — kad treba da podigneš nešto teško, koristiš polugu da olakšaš dizanje ♦ var. oćiśi, ućiśi, ućinśi ♦ up. oćeșî ♦ sin. ușura [Por.]   [Vidi]

3829  ogașăl  ogașăl ?  поточић  ogașăl (mn. ogașîaļe) [akc. ogașăl] (i. s.) — (demin.) potočić ◊ ogașăl ĭe ogaș mik, apă kurgatuare đi pi pođiń, kare tună în vrun ogaș — potočić je mali potok, tekuća voda koja se sliva sa padina i uliva u neki potok ◊ ogașîăļiļi đes sakă pista vară — potočići često presuše preko leta ◊ în ogașîaļe nus pĭeșć, puaće sî sa gasîaskă numa bulobrĭeț — u potočićima nema ribe, mogu da se nađu samo rakušci ♦ / < ogaș + -ăl [Por.] ∞ rîu  [Vidi]

4271  ogļindă  oglindă  огледало  ogļindă (mn. ogļinḑ) [akc. ogļindă] (i. ž.) — 1. ogledalo, glatka površina u kojoj se odražavaju likovi ◊ mulț rumîńi aĭ batrîń n-avut ogļindă, s-a uĭtat în vrun vas ku apă — mnogi stari Vlasi nisu imali ogledalo, ogledali su se u nekom sudu sa vodom ◊ ogļinḑ miś, kare fĭaćiļi a dus în kutariță đi mînă, ļ-a kumparat baĭețî pi la bîlśurĭ — mala ogledalca, koje su devojke nosile u ručnim korpicama, kupovali su im momci na vašarima ◊ kînd muare vrunu în kasă, ogļinda sa astrukă, or sa-ntuarśe la parĭaće — kad neko umre u kući, ogledalo se pokriva, ili okreće ka zidu ◊ faśe ku ogļinda — šalje signal ogledalom 2. (fig.) odraz, slika nekog ili nečega ◊ kopiĭi sînt ogļinda parințîlor — deca su slika roditelja ◊ lukro-sta ĭe ogļinda nuastră adăvărată — ovaj posao je naše verno ogledalo ♦ var. ogļinđao [Por.] ♦ dij. var. ogrnđao (voluja) [Zvizd] (Sige) [Hom.]  [Vidi]

5645  oĭagă  oiagă  стакло  oĭagă (mn. oĭag) [akc. oĭeź] (i. ž.) — staklo ◊ mĭ-aĭ spart flașa dă oĭagă, șî nu măĭ vreu să vorbăsk ku ćińe — razbio si mi staklenu flašu, i neću više da govorim s tobom ♦ sin. stîklă [Bran.] ♦ sin. țaklă [Res.]  [Vidi]

1  oltańi  altoi  калемити  oltańi (ĭuo oltańesk, ĭel oltańiașće) [akc. oltańi] (gl. p) — 1. kalemiti ◊ đemult a fuost ađet sî sa oltańaskă puomi pi lînga drum, sî đa drumașî đi pomană puamiļi la sufļitu lu oltanđiu — nekada je bio običaj da se kaleme voćke pored puta, da putnici namene voće duši kalemara 2. (fig.) poseći, povrediti prst ◊ a oltańit źeĭśtu — zbog sličnosti u načinu previjanja prsta na ruci i kalema na voćki [Por.] ♦ dij. var. altui [Kmp.][Pad.]   [Vidi]

6191  opari  opări  барити  opari (ĭuo oparĭesk, ĭel oparĭașće) [akc. opari] (gl. p. ref.) — bariti, kuvati, šuriti ◊ uauă opariće — kuvana jaja ◊ s-a oparit ku apă fĭartă — ošurio se vrelom vodom [Por.]   [Vidi]

2511  opri  opri  зауставити  opri (ĭuo oprĭesk, ĭel oprĭașće) [akc. opri] (gl. p. ref.) — 1. zaustaviti (se); stati; prestati ◊ oprĭașće karu sî ĭeșîm, k-am ažuns — zaustavi kola da izađemo, jer smo stigli ◊ kînd sa va puńa pi bĭare, triĭ ḑîļe n-o sî sa oprĭașkă — kad bude počeo da pije, tri dana neće prestajati ◊ muoșu s-a dus să oprĭaskă muara, kă apa a sakat — čiča je otišao da zaustavi vodenicu, jer je voda presušila 2. zadržati (se) ◊ s-a oprit ku ĭel în taĭnă, șî s-a amînatat đi lukru — zadržao se s njim u razgovoru, i zakasnio za posao ◊ am oprit kopilu đi la șkuală, kă n-are kare să-m pazîaskă vićiļi — zadržao sam dete od škole, jer nemo ko da mi čuva stoku ♦ sin. zăđina (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2512  oprit  oprit  заустављен  oprit (oprită) (mn. opriț, opriće) [akc. oprit] (prid.) — (za kretanje) 1. zaustavljen, prekinut u radu ◊ muara stă oprită triĭ ḑîļe, kă nuĭe apă — vodenica stoji zaustavljena tri dana, jer nema vode ◊ kopiĭi opriț đi la șkuală ramîn kĭuorĭ la uokĭ — deca prekinuta u školovanju ostaju slepa kod očiju ◊ mńiĭi sînt opriț đi supt, nu măĭ sug — jagnjići su prekinuti u sisanju, ne sišu više (odvojeni su od ovaca) 2. zadržan ◊ nu sufăr să fiu prĭa mult oprit pi drum numa la taĭnă guală — ne podnosim da budem previše zadržan na putu sami radi praznog razgovora [Por.] ∞ opri  [Vidi]

4926  oźak  ogeac  оџак  oźak [akc. oźak] (i. s.) — (zast.) odžak, odaja kolibe sa ognjištem; iža ◊ oźak ĭe odaĭe în koļibiļi batrîńe, în kare s-a tunat đirĭept đ-afară, șî-n kare a fuost vatra fuokuluĭ ku kaminu șî gaura đi fum în puod — odžak je odaja u starim kolibama u koju se ulazilo ravno spolja, i u kojoj je bilo ognjište sa kaminom i otvorom za dim na tavanu ◊ la oźak într-un kuot a fuost kaminu đi fakut fuoku, în alalalt lavița ku vasurļi đi apă — u jednom delu odžaka bilo je ložište, u drugom polica sa sudovima za vodu ◊ la oźak s-a țînut skamńiļi đi șaḑut, ku masa șî vasurļi đi mînkare — na odžaku su se držali tronošci za sedenje, sa sofrom i priborom za jelo ◊ pi parĭețî oźakuluĭ șî la grindă a fuost kuńe đ-atîrnat țuaļiļi, trășćiļi, kutarițîļi, kiț ku buĭeḑ în tuaće fĭelurĭ, șî măĭ mulće lomańe — po zidovima odžaka i na gredama plafona bili su klinovi za kačenje odeće, torbi, korpi, kitica raznog bilja, i koje šta drugo ◊ rumîńi aĭ batrîń măĭ multă vrĭamĭa a pitrekut în odaĭe kare a kĭemato oźak — stari Vlasi su najveći deo svoga vremena provodili u odaji koju svu zvali odžak ♦ sin. kamin [Por.] ∞ kasă  [Vidi]

5053  paparudă  paparudă  додола  paparudă (mn. paparuđe) [akc. paparudă] (i. ž.) — (kal.) dodola ◊ paparudă a fuost ađet țîgańesk, kare s-a țînut vara kînd a fuost săśită mare — dodole su bile ciganski običaj koji se priređivao leti, kad je vladala velika suša ◊ paparudă a žukat śopîr đi țîgănś, mĭergînd đi la ușă la ușă — dodole je igrala grupa Ciganki, idući od vrata do vrata ◊ pănă a źukat paparuda, țîgănśiļi a kîntat, da muĭeriļi nuaștre a tuarnat apă pi ĭaļe đin gaļiată — dok su igrale dodolu, Ciganke su pevale, a naše žene su sipale na njih vodu iz vedrice [Por.]  [Vidi]

3043  pară  pară  крушка (плод)  pară2 (mn. pĭară) [akc. pară] (i. ž.) — (bot.) kruška, plod ◊ para ĭe puamă dulśe — kruška je slatko voće ◊ pară mîlaĭață — sočna kruška ◊ pară krudă — nezrela kruška ♦ up. stankuță, korikivă [Por.] ∞ pîăr  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5914  parĭake  pereche  пар  parĭake (mn. parĭekĭ) [akc. parĭake] (i. ž.) — par, parnjak ◊ pi pripurļi nuaștre munțășć, karu înkarkat sa puaće skoća numa ku doă parĭake đi buoĭ — na našim planinskim usponima, natovarena kola mogu se izvući samo sa dva para volova ◊ baĭatu ku fata sînt parĭake bună, kî amînduoĭ sînt înalț — momak i devojka su dobar par, jer su oboje visoki ♦ sin. suoț, đampreuna [Por.] ♦ dij. var. pareĭke (Radujevac) [Kmp.]  [Vidi]

2063  paskarĭ  pescar  водени кос  paskarĭ (mn. paskarĭ) [akc. paskarĭ] (i. m.) — (ornit.) vodeni kos ili brljak, vrsta ptice koja živi pored vode i hrani se ribama (Cinclus cinclus) ◊ paskarĭ la nuoĭ ĭe o pasîrĭe mikă, ńiagră, kare traĭașće pi lînga rîu, stă pi pĭatră șî baće đin kuadă, șî sa arańiașće ku pĭeșć — vodeni kos je kod nas mala, crna ptica koja živi pored reke, stoji na kamenu, mlati repom i hrani se ribom [Por.]  [Vidi]

5949  pastrăv  păstrăv  шкрипавац  pastrăv (mn. păstrăvĭ) [akc. pastrăv] (i. m.) — (mik.) škripavac (Agaricus ostreatus) ◊ pastrăv ĭe un fĭeļ đi burĭaće kare dă numa pi nuk, źugastru, salkă șă palćin — škripavac je gljiva koja raste samo na orahu, klenu, vrbi i javoru ◊ (ver.) dakă vrĭeĭ să kuļeź pastrăvu, nu kućeḑ să vorbĭeșć pănă nu puń mîna pi ĭel, kă no-l măĭ sprimĭeșć đi mînkare ńiśkînd — ako hoćeš da bereš škripavac, ne smeš da progovoriš dok ne staviš ruku na njega, jer ga nikad nećeš spremiti za jelo [Por.]  [Vidi]

4478  Patruț  Patruț  Патруц  Patruț [akc. Patruț] (i. m.) — (antr.) Patruc, vlaško lično ime ◊ Patruț ĭe nume voĭńiśesk, skuos đi milă đin nume Pătru — Patruc je muško ime od milja, izvedeno od imena Petar ◊ đin nume or poļikră Patruț s-a skuos nume skurtat Truță, đes la rumîń — od imena ili nadimka Patruc, izvodilo se skraćeno ime Truce, često kod Vlaha ♦ up. Pătru [Por.] ∞ pĭatră  [Vidi]

2552  patrusprîaśe  patrusprezece  четрнаест  patrusprîaśe [akc. patrusprîaśe] (br.) — četrnaest ◊ are numa patrusprîaśe ańi, ama nu-ĭ drag đi șkuală, șî vrĭa sî sa mariće — ima samo četrnaest godina, ali ne voli školu, i hoće da se uda [Por.] ∞ patru  [Vidi]

3214  pașćuńe  păștiune  испаша  pașćuńe (mn. pașćuń) [akc. pașćuńe] (i. ž.) — ispaša ◊ pașćuńe ĭe luok unđe pask uoĭļi — ispaša je mesto gde pasu ovce ◊ pi munț, unđ-a trait rumîń-aĭ batrîń kînd s-a kăsătorit în Sîrbiĭe, rar a fuost pașćuńe, uoiļi s-a paskut pin padurĭ — u planinama, na kojima su živeli stari Vlasi po doseljavanju u Srbiju, retko je bilo pašnjaka, ovce su se napasale po šumama ◊ pașćuńe đi viće s-a fakut ku pîržuol — pašnjaci za stoku pravili su se paljevinom ◊ aĭ batrîń a vorbit kă nuĭe pașćuńe fara pîržuol — stari su govorili da nema pašnjaka bez požara ♦ var. pașuńe, pașă, izlaz [Por.] ∞ pașće1  [Vidi]

6012  păļiță  viciu, gărgăuni ?  бубица  păļiță (mn. păļiț) [akc. păļiță] (i. ž.) — (psih.) bubica, loša narav ◊ sa dzâśe că vrunu are păļiț kînd vorbĭașće naĭurļa, or faśe nîsarîmbe, kînd sa puartă ka kînd ie ćokńit — kaže se da neko ima bubice kad govori gluposti, ili pravi ujdurme, kad se ponaša kao da je ćaknut ◊ uom ku mulće păļiță — čovek sa mnogo bubica; ćaknut, blesav [Por.]  [Vidi]

3042  păr  păr  крушка (дрво)  păr1 (mn. pĭerĭ) [akc. păr] (i. m.) — (bot.) kruška, drvo (Pirus sativa) ◊ păru ĭe puom kare rođiașće ku pĭară — kruška je voćka koja rađa kruške ◊ păr sîrbaćik — divlja kruška ◊ păr oltańit — kalemljena kruška ◊ păr rotat — razgranata kruška ◊ în frunḑa pîăruluĭ pîkurari kîntă măĭ frumuos — u kruškov list čobani najlepše sviraju ♦ var. pîăr [Por.]  [Vidi]

4476  Pătru  Pătru  Петар  Pătru1 [akc. Pătru] (i. m.) — (antr.) Petar ◊ nume Pătru s-a dat la mulț kopiĭ voĭńiśeșć kă să fiĭe tarĭ ka pĭatra, să fiĭe sînatuoș, șă să traĭaskă mult — ime Petar davalo se velikom broju muške dece da budu jaki kao kamen, da budu zdravi i da dugo žive ◊ fînka nume Pătru a fuost mulțît, să puată să-ĭ razńaskă șî sî-ĭ kunuaskă ļesńe, lumĭa a proskuos mulće fuarme đi poļikre đin nume Pătru — pošto je ime Petar bilo mnogobrojno, da bi mogli da ih razlikuju i lako prepoznaju, ljudi su iz imena Petar izveli mnoge forme ◊ đin Pătru a ĭeșît Petrikă șî Patruț, đin Petrikă Trikă, da đin Patruț Truța, đin Truță ĭară Truĭa, ș-așa-nainće — od Petra su nastala imena Petrika i Patruc, od Petrike Trika, a od Petruca Truce, od Truca opet Truja, i tako dalje ◊ parĭaka muĭerĭaskă alu nume voĭńiśesk Pătru a fuost Petriĭa, or Pĭetra — par muškom imenu Petar bilo je žensko ime Petrija, ili Petra [Por.] ∞ pĭatră   [Vidi]

5002  Pătru  Petru  Петар  Pătru2 [akc. Pătru] (i. m.) — (mitol.) Petar, l.i. Sunca ◊ sa țîńe minće kă aĭ bătrîń, kînd a vorbit đi Suare, nu ĭ-a spus „Suare”, numa ĭ-a ḑîs „Pătru”: a rîsarit Pătru, a zăvîrńit Pătru, ș-așa — pamti se da stari, kad bi pominjali Sunce, nisu govorili „Sunce” nego „Petar”: izašao je Petar, zašo je Petar, i tako ◊ Pătru la Suare ĭ-a ḑîs ș-aĭ bătrîń în Șarbanuț șî-n Metońița — Petrom su Sunce zvali i stari u Šarbanovcu i Metovnici [Crn.] ♦ dij. sin. Pau [Por.] ∞ suare   [Vidi]

5159  peri  peri  погинути  peri (ĭuo pĭer, ĭel pĭare) [akc. peri] (gl.) — 1. poginuti, smrtno stradati ◊ triĭ kopiĭ avut, toț triĭ a perit pin raturĭ — tri sina je imala, sva trojica su poginula u ratovima ◊ aluna voĭńiśaskă a dus rumîńi pin raturĭ, să-ĭ pazaskă să nu pĭară đi plumb — vojnički lešnik nosili su Vlasi u ratovima, da ih čuva da ne poginu od metka 2. nestati, izgubiti ◊ mulće kare śe ļ-a perit đin kasă, pănă n-a prins pi sluga în furaluk — mnogo koje šta im je nestajalo iz kuće, dok nisu uhvatili slugu u krađi ◊ mĭ-a perit đin uokĭ — izgubio sam ga iz vida ♦ sin. perđa [Por.]  [Vidi]

5214  petrekatură  petrecătură  испраћај  petrekatură (mn. petrekaturĭ) [akc. petrekatură] (i. ž.) — 1. ispraćaj, rastanak ◊ đi vrĭamĭa lu Tita kînd s-a dus baĭațî-n vuoĭskă, s-a fakut marĭ petrekaturĭ ku bandașî — u Titovo vreme kad su mladići odlazili u vojsku, pravljeni su veliki ispraćaji sa trubačima 2. (rel.) pesma za ispraćaj pokojnika ◊ petrekatura, kare a kîntato patru muĭerĭ kînd s-a pitrekut muortu, s-a pĭerdut gata đ-a rîndu la rumîń — pesma, koju su pevale četiri žene kad se pratio pokojnik, izgubila se kod Vlaha gotovo svuda [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

5114  peșće  peste  преко  peșće [akc. peșće] (predl.) — preko ◊ n-a putut să treakă ńime peșće voĭa părințîlor — nije mogao da pređe niko preko volje roditelja ◊ ar fost frumosă peșće tot pomîntu — bila je najlepša na svetu [Rom.] ♦ dij. var. pista [Por.] ∞ pista  [Vidi]

3246  pi  pe  по  pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (voluja) [Zvizd]  [Vidi]

5217  piparkă  piparcă  паприка  piparkă (mn. pipărś) [akc. piparkă] (i. ž.) — (bot.) paprika (Capsicum) ◊ piparka ĭe buruĭană kare sa sađașće-n građină, șî sa krĭașće đi mînkare — paprika je biljka koja se sadi u bašti, i neguje zbog jela ◊ ĭastă măĭ mulće fĭelurĭ đi pipărś, da la lumĭe măĭ mult ļi plaśe piparkă ĭuće — ima više vrsta paprika, ali ljudi najviše vole ljutu papriku ◊ piparkă aļină — aleva paprika [Por.] ♦ dij. sin. arďi [Kmp.]  [Vidi]

5261  pipćena  pieptăna  чешљати  pipćena (ĭuo pĭapćin, ĭel pĭapćină) [akc. pipćena] (gl. p. ref.) — češljati ◊ lu fată ĭ-a fuost tare drag să pĭapćińe papușa, dakă păru papușî a fuost đi kîlț — devojčica je mnogo volela da češlja lutku, iako je lutkina kosa bila od kučine [Por.]  [Vidi]

5263  pipćenat  pieptănat  чешљање  pipćenat1 (mn. pipćenaturĭ) [akc. pipćenat] (i. s.) — češljanje ◊ đi mikă ĭ-a fuost drag đi pipćenat, pî đ-aĭa a-nvațat zanatu să tungă muĭeriļi — od malena je volela češljanje, pa je zato naučila zanat da frizira žene [Por.] ∞ pipćena  [Vidi]

6185  pisk  pisc  оплен  pisk (mn. piskurĭ) [akc. pisk] (i. s.) — (ten.) oplen, deo zaprežnih kola ◊ pisku ĭe parśelu karuluĭ đi buoĭ, înkeĭat în tri muke șî învîrat în driko-l đinainće, đi kare ĭe ļegat proțapu — oplen je trouglasti deo volovskih kola, ugrađen i prednji trap, u koji je uvučena kolska ruda [Por.] ♦ dij. sin. opļan (Osanica) [Hom.]   [Vidi]

3716  pișmańi  răzgândi  пишманити се  pișmańi (ĭuo ma pișmańesk, ĭel sa pișmańiașće) [akc. pișmańi] (gl. ref.) — pišmaniti se, popišmaniti se, predomisliti se, odustati, promeniti mišljenje ◊ nuĭe uom đi trĭabă, frumuos ńi vorbim șî-nśepĭem ku lukru, dupa doa-triĭ ḑîļe ĭel sa pișmańiașće șî sa duśe — nije čovek od reči, lepo se dogovorimo i počnemo posao, posle dva-tri dana on se popišmani i ode ◊ a trîbuit sî sa-nsuare, ama fata s-a pișmańit — trebalo je da se ženi, ali se devojka predomislila ♦ sin. lasa [Por.]  [Vidi]

2514  piśoroagă  piciorong  штула  piśoroagă (mn. piśoroaźe) [akc. piśoroagă] (i. ž.) — (tehn.) štula, pomagalo za prelazak preko vode ◊ kînd vrodată a trekut pista apă unđe n-a fuost punće, a trekut ku piśoroaźe — nekada kada su prelazili preko vode gde nije bilo brvna, prelazili su na štulama ◊ piśoroaźiļi stau lînga rîu, șă kînd trĭeś înapuoĭ ļe prolaș dă unđe ļ-aĭ luvat, kă vińe altu, pă trăbe să trĭakă șî ĭel — štule stoje pored vode, i kad se vratiš ti ih ostaviš gde si ih našao, jer dolazi drugi, pa treba da pređe i on [Mlava] ∞ piśuor  [Vidi]

2221  pîrporiță  pârpăriţă  паприца  pîrporiță (mn. pîrporiț) [akc. pîrporiță] (i. ž.) — (tehn.) paprica 1. drvena ili metalna poluga na vrhu vodeničkog vretena ◊ pîrporița sa puńe supt pĭatra muori a đi sus, într-o gaură skobită pi masura ĭeĭ în pĭatră, șî-n ĭa sa bagă vîru fusuluĭ, șă învîrćiașće pĭatra — paprica se stavlja pod gornji vodenički kamen, u jedno ležište izdubljeno u kamenu po njenoj meri, i u nju ulazi vrh vodeničkog vretena i okreće kamen ◊ pîrporița akuma sa faśe đi fĭer, da đimult a fuost đi ļiemn, șî aĭa la uńi luokurĭ đin duauă blanuță pusă-n kruś, să fiĭe măĭ țapîn — paprica se danas pravi od gvožđa, a ranije je bila od drveta, i do od dve drvene daščice postavljene unakrst, da bude jače (Rudna Glava) ♦ sin. gižăĭ (Tanda) 2. korice, drveni žljeb ispod vodeničnog koša ◊ pîrporița ĭe žgĭab đi ļiemn ļegat supt kuoš, în kare vin buobiļi đin kuoș, șî pi kare ăl zgîndură śuokîtu sî piśe buobiļi-n gaura pĭetri — paprica je drveni žljeb vezan ispod koša, u koji dolaze zrna iz koša, i koga trese čeketalo da bi zrna padala u otvor vodeničnog kamena (Tanda) [Por.] ∞ muară  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2380  pîrś  pârci  оплазина  pîrś1 (mn. pîrśurĭ) [akc. pîrś] (i. m.) — oplazina ◊ pîrś sa faśe la aratură kănd ĭe pomîntu tare, da plugarĭu n-are țăpeńiĭe să țînă la kuarńe kum trăabe, șî plugu sîare đin brĭazdă ka pîrśu, ș-o șļingă đin brĭazdă đi vrun paș-duoĭ ramîńe ńiarată — oplazina nastaje na oranju kada je zemlja tvrda, a orač nema snagu da vodi plug kako valja, pa plug iskače iz brazde kao jarac, i jedan deo brazde od korak-dva ostaje nepooran [Por.]  [Vidi]

5136  pîșkovi  pâșcăvi  гњити  pîșkovi (ĭuo ma pîșkovĭesk, ĭel sa pîșkovĭașće) [akc. pîșkovi] (gl. p. ref.) — (o voću) gnjiti, omekšavati usled prezrevanja ◊ puamiļi sa pîșkovĭesk kînd sa muaĭe kî sa kuok prĭamult în ļemn — voće ugnjili i smekša kad predugo zri na drvetu ◊ pruńi sînt pļiń đi pruńe pîșkoviće, kă n-avut kare să ļi aduńe — šljivar je pun gnjilih šljiva, jer nije imao ko da ih sakupi [Por.] ∞ pîșku  [Vidi]

5137  pîșkovit  pâșcăvit  гњио  pîșkovit (pîșkovită) (mn. pîșkoviț, pîșkoviće) [akc. pîșkovit] (prid.) — (o voću) gnjio ◊ s-a dus ku puame pîșkoviće la piĭaț, șă n-a vindut ńimika — otišao je na pijac sa gnjilim voćem, i nije prodao ništa [Por.] ∞ pîșku  [Vidi]

5724  pîșļaće  pâș  пух  pîșļaće (mn. pîșļeț) [akc. pîșļaće] (i. m.) — (zoo.) puh (Glis glis) ◊ pîșļaćiļi ĭe o žuavină padurĭaļńikă śe samînă la șobuol ku kuada ka vîrveriță — puh je šumska životinja koja liči na pacova sa repom veverice ◊ pîșļaćiļi faśe kuĭb în ļemn — puh se gnezdi na drvetu ◊ pîșļaćiļi ĭe žuavină nopțaskă, ka șî ćușu — puh je noćna životinja, kao i sova ◊ pîșļețî sa arańesk ku puĭ đi pasîrĭ, ku mugur, ku samînțîșu buĭeḑîlor, ku puame sîrbaćiśe — puhovi se hrane mladuncima ptica, pupoljcima, semenjem biljaka, divljim voćkama ◊ pîșļaćiļi faśe în tuot fĭeļu — puh se ogašava na razne načine ◊ fakînd kimîta ka pîșļaćiļi, Sîrbi a rîźîļit Rumîńi, zberînd dupa iĭ ’Vla-Vla-pîș-pîș!’, pintru śe Rumîńi întođeuna s-a batut ku iĭ — imitirajući puhove, Srbi su se sprdali sa Vlasima, vičući za njima ’Vla-Vla-piš-piš!’, zbog čega bi se Vlasi redovno potukli sa njima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2679  pĭađikă  piedică  кочница  pĭađikă (mn. pĭađiś) [akc. pĭađikă] (i. ž.) — 1. (tehn.) kočnica ◊ nu kućeḑ sî mĭerź ku karu pi rîpiļi nuaștre, dakă n-aĭ sprimită vro pĭađikă — ne možeš da ideš kolima po našim vrletima, ako nemaš spremnu neku kočnicu ◊ pĭađikă la kar đi vaś a fuost đemult: pîrpak, pivă șî prenț — kočnice na volovskim kolima nekada su bile: prečka, piva i prenc 2. zapletka ◊ pĭađikă ĭe kînd tu mĭerź, or aļerź, da vrunu ăț puńe piśuoru, șă tu daĭ în piśuoru luĭ șă kaḑ în kurișkapće — zapletka j kada ti ideš, ili trčiš, a neko ti podmetne nogu, pa ti udariš u nju i padneš naglavačke ♦ up. pivă, pîrpak, prenț, oprituare [Por.] ∞ împiđeka  [Vidi]

6196  plak  plac  укус  plak (mn. plakurĭ) [akc. plak] (i. s.) — ukus, sviđanje, dopadanje; volja ◊ ĭ-a fuost tare drag đi ĭa, șî-n tođeuna ĭ-a kumparat țuaļe pi plaku iĭ — mnogo ju je voleo, i uvek joj je kupovao odeću po njenom ukusu ◊ nu l-a lasat parințî sî fakă tuot pi plaku luĭ — nisu ga puštali roditelji da čini sve po svojoj volji [Por.] ∞ plaśa  [Vidi]

6195  plaśa  plăcea  допадати се  plaśa (miĭe îm plaśe, lu îĭ plaśe) [akc. plaśa] (gl.) — 1. (nutr.) dopadati se, biti po ukusu ◊ nora ćinîră s-a ćemut kă lu suakrî-sa nu-ĭ va plaśa mînkarĭa ś-o gaćașće ĭa — mlada snaja se bojala da se svekrvi neće dopasti hrana koju ona sprema 2. (psih.) biti po volji ◊ aĭa ś-a fakut ĭel ku bańi, nu ĭ-a plakut la ńima — to što je on uradio sa novcem, nije bilo po volji nikom [Por.]  [Vidi]

5068  pluaĭe  ploaie  киша  pluaĭe (mn. pluoĭ) [akc. pluaĭe] (i. ž.) — kiša ◊ pluaĭa ĭe apă kare kađe đin nuvirĭ în fuarmă đi pikurĭ — kiša je voda koja pada iz oblaka u vidu kapljica ◊ pluaĭa adapă pomîntu sî krĭaskă buĭeḑîļi — kiša natapa zemlju da rastu biljke ◊ ĭastă doa fĭelurĭ đi pluaĭe: a bună, șî a rîa, a rîa vińe ku vînt șî trăsńiće, șî faśe pouađe marĭ — ima dve vrste kiše: dobra i loša, ova loša dolazi sa vetrom i gromovima, i pravi velike poplave (Tanda) [Por.]  [Vidi]

2062  pļiskă  plișcă  плиска  pļiskă (mn. pļiske) [akc. pļiskă] (i. ž.) — (ornit.) pliska, mala siva ptica dugog repa, koja je neprestano u pkretu (Motacilla alba) ◊ pļiska traĭașće pi lînga apă, ńișkînd nuĭe mĭarńikă, numa sîare đi pi pĭatră pi pĭatră, da kuadă-ĭ trîămură în sus-în žuos ka frunḑa la vînt — pliska živi pored vode, nikada ne miruje, samo skakuće s kamena na kamen, a rep joj podrhtava gore-dole kao list na vetru ♦ sin. codabiță (Tanda) [Por.]  [Vidi]

5332  Pobražîmĭa  Pobreajen  Преображење  Pobražîmĭa [akc. Pobražîmĭa] (i. ž.) — (kal.) Preobraženje ◊ Pobražîmĭa ĭe în tot anu în a noăsprîaśiļa ḑî alu gustarĭ, nu sa mută đin aĭa ḑîuă ńiśkînd — Preobraženje je svake godine devetnaestog dana avgusta, ne menja taj datum nikad ◊ la Porbražîmĭa tuot ś-a kreskut or s-a kuopt stă pi stare — na Preobraženje sve što je raslo ili dozrevalo, stoji u mestu ◊ Pobražîmiļi sînt măĭ grĭa sîrbatuare đi nopîrś, ńiś ața nu sa kućaḑă ļega đi rău luor — Preobraženje je najvažniji zmijski praznik, ni konac se ne sme vezati u strahu od njih ◊ Pobražîmiļi sînt ḑîua sfîntă alu alun, kare ĭe nașu nopîrśilor — Preobraženje je sveti dan leske, koja je zmijski kum ◊ la Pobražîmĭa sa kuļaźe șî sa đeskîntă aluna voĭńiśaskă, kare apîră uamińi đi plumbĭ șî fîrîmaturĭ — na Preobraženje se bere i priprema vojnički lešnik, koji štiti muškarce od metka i povreda ♦ var. Pobražîmĭ, Pobražîmiļi [Por.]  [Vidi]

5225  poļažńik  polejnic  раван  poļažńik (poļažńikă) (mn. poļažńiś, poļažńiśe) [akc. poļažńik] (prid.) — (geog.) ravan ◊ kînd a kuprins moșîĭa, stramoșî a katat să fîĭe luok poļažńik, șă apruape đi apă — kad su preci zauzimali zemljište, gledali su da bude ravno i blizu vode ♦ sin. putrîvit [Por.]  [Vidi]

4118  pomńată  pomneată  крпа  pomńată (mn. pomńaće) [akc. pomńată] (i. ž.) — (rel.) krpa, komad obrednog platna ◊ pomńata ĭe pĭaćik dă pînḑă albă pră kare sa sloboađe apa dă al muort — pomnjata je bela krpa, na koju se izliva voda za pokojnika [Crn.] ◊ pomńata s-a țăsut la razboĭ și s-a atîrnat la umăru ăl stîng la tot barbatu kare a veńit la înmormîntare — pomnjata se tkala na razboju i kačila o levo rame svakom muškarcu koji je dolazio na sahranu (Šipikovo) ◊ pomńata ĭe kîrpă ku kare să dăruĭește lumńa če duče ļagînu ku al mort — pomnjata je marama kojom se daruju ljudi koji nose sanduk sa pokojnikom (Gradskovo) [Tim.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

5082  ponćur  panceaur  намћор  ponćur (ponćură) (mn. ponćurĭ, ponćure) [akc. ponćur] (prid.) — (psih.) namćor, prznica ◊ uom ponćur ĭe aăla kare ĭe întođeuna mîńiuos șî-nkis, kare sa țîńe în lăturĭ đi lume, lu kare ńimika nuĭe pi vuoĭe — namćor je onaj koji je stalno ljut i zatvoren, koji se drži po strani od ljudi, kome ništa nije po volji [Por.]   [Vidi]

5048  porîmbă  porumbă  трњина (плод)  porîmbă (mn. porîmbĭe) [akc. porîmbă] (i. ž.) — (bot.) trnjina (plod) ◊ porîmba ĭe puama lu porîmb, puamă mikă, buboloșată ka pruna, șî amară — trnjina je plod trnjine, mala voćka, okrugla kao šljiva, i gorka [Por.] ∞ porîmb  [Vidi]

5298  pospaĭ  pospai  паспаљ  pospaĭ (mn. pospaĭe) [akc. pospaĭ] (i. s.) — paspalj ◊ pospaĭ ĭe fańina a măĭ marunt măśinată la muară, marunt ka pulburu — paspalj je najsitnije samleveno brašno na vodenici, sitno kao prah ◊ morarĭu ĭe alb kî ĭe pļin đi pospaĭ — vodeničar je beo jer je pun paspalja [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4924  postaviță  postăviță  корице  postaviță (mn. postaviț) [akc. postaviță] (i. ž.) — (tehn.) korice, korito na vodenici ◊ postavița ĭe un vas mik miśkatuorĭ, ļegat supt kuoșu mori în kare pikă buobiļi mîśińișuluĭ — korice su mali pokretan sud, vezan ispod vodeničnog koša u koji padaju zrna meljave ◊ đi postaviță ĭe ļegat śokîtu kare totoroskîĭe pi pĭatra muori, ș-o zgîndîră đi sî piśe buobiļi đin kuoș îń gaura pĭetri — za korice je vezano čeketalo koje skakuće po vodeničnom kamenu, i trese ga da zrna iz koša padnu u rupu kamena ♦ sin. laviță ♦ / (demin.) < postauă [Por.] ♦ dij. sin. lupețao (Manastirica) [Mlava] ∞ muară  [Vidi]

5196  prăsta  peste  преко  prăsta [akc. prăsta] (predl.) — preko ◊ n-a vrut să trĭakă prăsta voĭa kopiluluĭ — nije hteo da pređe preko dečije volje [Hom.] ∞ pista  [Vidi]

4324  primeḑî  îngrădi  преградити  primeḑî (ĭuo primeḑăsk, ĭel primeḑașće) [akc. primeḑî] (gl. p. ref.) — (tehn.) pregraditi ◊ s-a adunat rîndașî la muară să primeḑaskă ĭaruga șî să fakă ĭaz — sakupili su se pomeljari da pregrade jarugu i naprave jaz ◊ pănă ĭe apa mikă, ogașu sa primeḑîașće ļesńe — dok je mala voda, potok se pregrađuje lako [Por.] ∞ primĭeḑ  [Vidi]

5162  prĭaćeńiĭe  prietenie  пријатељство  prĭaćeńiĭe (mn. prĭaćeńiĭ) [akc. prĭaćeńiĭe] (i. ž.) — prijateljstvo ◊ a vorbit prĭaćina đi rău, ș-a strîkat prĭaćeńiĭa — ogovarala je prijateljicu, i pokvarila prijateljstvo ◊ la lumĭa strîkată prĭaćeńiĭa nu țîńe mult — kod pokvarenih ljudi prijateljstvo ne traje dugo [Por.] ∞ prĭaćin  [Vidi]

1782  proțap  proţap  процеп  proțap1 (mn. proțapurĭ) [akc. proțap] (i. s.) — procep, ruda na volovskim kolima, spojena procepom za prednji trap ◊ proțapu ĭe o pražînă lungă, śopļită kalumĭa, raklată la un kîpatîń ku kare ĭe prinsă la drikol đinainće la kar, da alalalt are katușă pin kare sa bagă kuńu alu źug — procep je otesana dugačka motka, rakljasta na jednom kraju kojim je povezana za prednji trap volovskih kola, a na drugom ima okov kroz koji prolazi klin i spaja je sa jarmom ♦ up. rudă, tînžală, źug [Por.]  [Vidi]

4725  prolukă  prelucă  пролаз  prolukă (mn. proluś) [akc. prolukă] (i. ž.) — (geog.) prolaz ◊ prolukă ĭe fakută ka un žgĭab lung pi pomînt — prolaz je kao neki dugačak žljeb na zemlji ♦ var. prorukă (Tanda) ◊ Tanđeńi ḑîk prorukă la lok unđe apa rupe ĭazu muori, șî pin ĭel apa kure afară, da ĭazu sakă — Tanđani kažu prolaz za mesto na vodeničnom jazu gde je probila voda, i kroz koji voda otiče, a jaz presušuje [Por.]  [Vidi]

5820  prorupe  prorupe  застати  prorupe (ĭuo prorup, ĭel prorupe) [akc. prorupe] — (o toku vode) 1. zastati ◊ pluaĭe ka kînd tuorń ku gaļată, ma să prorupă numa kîta, nuoĭ ĭuta o să aļergăm la kasă — kiša lije kao iz kabla, ali samo malo da zastane, mi ćemo brzo otrčati kući 2. probiti, izliti se ◊ a prorupt apa, șă nu măĭ mĭarźe pi ĭаrugă în građina lu veśin, numa kure în ogaș — voda je probila, i ne ide više jarugom u komšijsku baštu, nego se izliva u potok ♦ up. pro rupĭa Por.] ∞ rupĭa  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3964  prostîĭe  prostie  простота  prostîĭe (mn. prostîĭ) [akc. prostîĭe] (i. ž.) — prostota, prostakluk; glupost ◊ nu ĭ-a fuost rușîńe să vorbĭaskă la prostîĭ întra kopiĭ — nije ga bilo sramota da govori prostote pred decom ◊ prostîĭe mare — velika glupost [Por.] ∞ pruost  [Vidi]

5950  prun  prun  шљива дрво  prun (mn. pruń) [akc. prun] (i. m.) — (bot.) šljiva (Prunus domestica) ◊ prun ĭe puom pus đi mîna uomuluĭ, în kare rođesk pruńiļi đi rakiu șă đi pekmĭez — šljiva je voćka koju sadi čovek, koja daje šljive za rakiju i pekmez [Por.]  [Vidi]

5527  prund  prund  спруд  prund (mn. prundurĭ) [akc. prund] (i. s.) — (geog.) sprud ◊ prund ĭe pomînt rîđikat în apă, or pi marźina api — sprud je uzdignuto zemljište u vodi, ili na obali vode ◊ a sakat rîu, a ramas numa prundurĭ guaļe — presušila reka, ostali samo goli sprudovi ♦ sin. tapșan, grind [Por.]  [Vidi]

5194  pruoptă  proptă  подупирач  pruoptă (mn. pruopće) [akc. pruoptă] (i. ž.) — podupirač ◊ atîta ruodu đi mare a fuost, đ-a pus pruopće supt pomĭ să nu sa frîngă — toliko je veliki rod bio, da su stavili podupirače pod voćke da se ne bi slomile [Por.] ∞ propći  [Vidi]

4172  puală  poală  крило  puală (mn. puaļe) [akc. puală] (i. ž.) — 1. (anat.) krilo ◊ țîńe kopilu în puală, șă-l ļagînă sî-l aduarmă — drži dete u krilu, i ljulja ga da ga uspava 2. (o nošnji) podsuknja ◊ muĭeriļi supt krețan a dus puaļiļi întariće — žene su pod krecanom nosile uštirkane pole 3. (geog.) podnožje ◊ ažuns la puaļiļi munțî, ș-a đižugat buoi să-ĭ uđińaskă — stigli su do podnožja planine, i raspregli volove da ih odmore ♦ up. polakă [Por.]   [Vidi]

4771  pulbur  pulbere  прашина  pulbur (mn. pulburĭ) [akc. pulbur] (i. m.) — 1. prašina ◊ kînd sa mătură koļiba, să nu sa rađiśe pulbur, întîń sa stropĭașće puodu ku apa — kad se metli koliba, da se ne digne prašina, pod se prvo poprska vodom ◊ la trăirat sa rađikă măĭ mare pulbur — na vršidbi se diže najveća prašina 2. prah ◊ fańina đi grîu ĭe pulbur alb marunt — pšenično brašno je sitan beli prah ◊ în puf kuopt ĭastă pulbur ku kare păkurari a oprit sînźiļi kînd a kurs đin lovitură — u zreloj puhari ima prah kojim su čobani zaustavljali krv kad je curila iz rane ♦ sin. puf [Por.]  [Vidi]

5276  punće  punte  брвно  punće (mn. punț) [akc. punće] (i. ž.) — (tehn.) brvno ◊ punća ĭe tuot ļemnu pus pista apă, pista kare sa puaće trĭeśa pi piśuare — brvno je svako drvo stavljeno preko vode, preko koga se može preći pešice [Por.]  [Vidi]

5272  puod  pod  мост  puod1 (mn. puodurĭ) [akc. puod] (i. s.) — (tehn.) most ◊ puodu sa rađikă la luokurĭ unđe trăbe sî sa trĭakă ku karîļi pista rîu ku apa mare, or ku vaļe adînkă — most se podiže na mestima gde treba da se prelazi kolima preko reke sa velikom vodom, ili dubokim koritom ◊ puodu s-a fakut đi ļemn șî đi pĭatră — most se gradio od drveta i kamena [Por.]  [Vidi]

5553  Puostu kruśi  Postul cruci  Крстовдан  Puostu kruśi (sint.) — (kal.) Krstovdan, 18 januara ◊ Puostu kruśi ĭe măĭ grĭeu puost, kă atunśa a kaḑut kruśa în apă — Krstovdan je najteži post jer je tada krst pao u vodu ◊ la Puostu kruśi sa înkĭaptură arțuri, șî înśep puosturļi mĭerkurĭa șî vińirĭa — na Krstovdan se završavaju nekršteni dani i počinju postovi sredom i petkom [Por.] ∞ puost  [Vidi]

5562  purta  purta  водити  purta (ĭuo puort, ĭel puartă) [akc. purta] (gl. p. ref.) — 1. voditi ◊ nu kată lukru luĭ, numa puartă griža lu alțî — ne gleda svoja posla, nego vodi tuđu brigu ◊ puartă vaśiļi đi fuńe, sa duśe ku ĭaļe l-a paskut — vodi krave za štrangu, ide sa njima na pašu ◊ puartă griža bińe śe faś — dobro vodi računa šta radiš 2. ponašati se ◊ kînd će duś în gostîĭe la prazńik, nu ći purta fiĭe kum, numa fi kum trăbe — kad ideš u goste na slavu, ne ponašaj se bio kako, nego budi pristojan [Por.]  [Vidi]

5563  purtatuorĭ  purtător  водећи  purtatuorĭ (purtatuarĭe) (mn.) [akc. purtatuorĭ] (prid.) — vodeći, koji predvodi, prednjači ◊ l-a lasat să strabată î-nainće pin namĭaće, să fiĭe purtatuorĭ în śopîr đi kopiĭ kare pista munće s-a-ntuork la kasă — pustili ga da se probije napred kroz smet, da bude vodeći u grupi dece koja se preko planine vraća kući [Por.] ∞ purta  [Vidi]

5106  putraḑî  putrezi  трулити  putraḑî (ĭuo putraḑăsk, ĭel putraḑașće) [akc. putraḑî] (gl.) — truliti, raspadati se ◊ ļemnu śe sa uskă-n padure șî kađe, pă đi vrĭame putraḑîașće, șî sa faśe pomîntarĭ — drvo koje se u šumi osuši, padne na zemlju pa vremenom istruli i pretvori se u zemljište ◊ tutuku putraḑîașće dakă stă mult în apă — panj istruli ako dugo stoji u vodi [Por.] ∞ putrîd  [Vidi]

4126  rață  raţă  пловка  rață (mn. răță) [akc. rață] (i. ž.) — (ornit.) plovka ◊ răță țîn aăĭa kare sînt ku kasa pi lînga vro apa — plovke drže oni kojima je kuća pored neke vode ◊ rațuoń — plovan ◊ (onom.) rața măkîĭe — plovka kvače ◊ rață sîrbaćikă — divlja plovka [Por.]  [Vidi]

2203  rađină  radină  редина  rađină (mn. rîăđiń) [akc. rađină] (i. ž.) — (geog.) redina, živa obala; potkop na obali vodotoka; čkalja ◊ rađina sa faśe la malu rîuluĭ, unđe apa sapă da pomîntu nu sa suduame kî ăl țîn rîdaśińiļi alu ļiamńe kare krĭesk pi lînga apă — redina nastaje na obali reke, gde voda podlokava, ali zemlja ne klizi jer je drži korenje drveća koje raste pored vode ◊ în rađină sa bagă pĭeșći aĭ măĭ marĭ — u redinu se uvlače najkrupnije ribe [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4010  raĭ  rai  рај  raĭ (mn. raĭurĭ) (i. s.) — (rel.) raj ◊ raĭu ĭe luok pi lumĭa-ĭa unđe sa duk aĭ muorț, șî unđe traĭesk đi veśiĭe — raj je mesto na onom svetu na koje idu mrtvi, i gde žive večno ◊ în raĭ uomu are numa aĭa ś-a dat đi viĭață sîngur luĭ đi pomană, kînd ĭ-a fuost măĭ frumuos — u raju čovek ima samo ono što je sebi namenjivao za života, kada mu je bilo najlepše ◊ raĭu ĭe un kîmp în padure mare, ku un ļemn mare în mižluok ku umbră gruasă, supt kare izvorĭaḑă ogașăl ku apă rîaśe — raj je proplanak u velikoj šumi, usred koga raste veliko drvо sa debelim hladom, ispod koga izvore potočić sa hladnom vodom ◊ în raĭ sa duśe tot nat kare trĭaśe pista punća raĭuluĭ — u raj ide svako ko pređe preko rajskog brvna ♦ supr. ĭad [Por.]  [Vidi]

5811  rak  rac  рак  rak (mn. raś) (i. m.) — (zool.) rak (Astacus fluviatilis) ◊ raśi traĭesk în apă ku multă pĭatră đi var — rakovi žive u vodi sa dosta krečnjaka ◊ raśi mĭerg înapuoĭ — rakovi se kreću unazad ◊ raku kînd sa fĭarbe, roșașće — rak kad se skuva, pocrveni [Por.]  [Vidi]

2897  rakiu  rachiu  ракија  rakiu (mn. rakiĭe) [akc. rakiu] (i. s.) — rakija ◊ rakiu ĭe bĭare kare sa faśe măĭ mult đin pruńe, da puaće sî sa fakă șî đin alće puame — rakija je piće koje se pravi najviše od šljiva, a može da se pravi i od drugog voća ◊ rakiu sa friźe la kazan — rakije se peče na kazanu ◊ rakiĭe đi prună — šljivovica ◊ Arnaglavĭańi frig rakiu la kazan, da Tanđeńi o kuok — Rudnoglavci „prže” rakiju na kazanu, a Tanđani je „peku” ♦ sin. țuĭkă [Por.]   [Vidi]

5814  ras  ras  бријање  ras (mn. rasurĭ) (i. s.) — brijanje ◊ în vuoĭskă kînd vińe rîndu đi ras, ći rad fara sapun șă ku apă rîaśe — u vojsci kad dođe red na brijanje, brijaju te bez sapuna i hladnom vodom [Por.] ∞ rađe  [Vidi]

6348  rastuakă  răstoacă  растока  rastua (mn. rastauăśe) (i. ž.) — (hidr.) rastoka, rastočje; rukavac ◊ rastuaka ĭe luok unđe apa kurgatuarĭe sa-nparće în doă — rastoka je mesto gde se tekuća voda račva u dva toka ◊ luok unđe ĭazu muori sa đisparće đi ogaš, sa kĭamă rastuakă — mesto gde se vodenični jaz odvaja od potoka, zove se rastoka ◊ (mag.) la rastuakă sa labdă momuaćiļi lu đeskînćik đi-ntorsură, kî sî sa đispartă trîmisaturļi đi uom kum sa đisparće rastuaka đi matka api, șă sî sa dukă rău pi apă — na rastoci se bacaju vradžbine protiv napratnice, da bi se bačene čini odvojile od čoveka kao što se rukavac odvaja od matice, i da zlo odu niz vodu [Por.] ∞ răstośi  [Vidi]

2369  raśi  răci  хладити  raśi (ĭuo raśiesk, ĭel raśiașće) [akc. raśi] (gl. p. ref.) — 1. (o temperaturi) hladiti, hladiti se; ohladiti, ohladiti se ◊ bĭarĭa măĭ ĭuta sa raśiașće la fîntînă ku apă rîaśe — piće se najbrže hladi na izvoru sa hladnom vodom 2. (med.) prehladiti se ◊ nu sta guol în frig, kă raśieșć — nemoj stajati go na hladnoći, jer ćeš se prehladiti 3. (fig.) lenčariti ◊ nu lukră ńimika, numa raśiașće kuru, îmblînd înđal-învaļe — ne radi ništa, samo ’ladi dupe, šetajući gore-dole [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2371  raśială  răceală  хладноћа  raśială (mn. raśielurĭ) [akc. raśială] (i. ž.) — 1. (tehn.) a. hladnoća ◊ s-a pus mare raśială, vrĭamĭe ĭe să faśem fuoku — nastupila je velika hladnoća, vreme je da naložimo vatru b. promaja ◊ înkiđeț ușa, kî traźe raśială đi afară — zatvorite vrata, jer vuče promaja spolja 2. (med.) prehlada ◊ s-a pus raśiala pi ĭa, ș-akuma numa stranută — uhvatila je prehlada, pa sada samo kija 3. (izob.) (nutr.) jelo od hladnog kačamka ◊ raśiala ĭe un fĭeļ đi mînkare đi bătrîńață: zdrumiś koļiașa rîaśe-n apă kaldă, o sparź ș-o mĭastîś ku ļingura, puń sare șî oțăt, ș-o manînś — „rašiala” je vrsta starinskog jela: zdrobiš hladan kačamak u toplu vodu, razbiješ ga i promešaš kašikom, dodaš so i sirće, i jedeš [Por.] ∞ rîaśe  [Vidi]

2529  raśiao  răcilă  рачило  raśiao (mn. raśiaļe) [akc. raśiao] (i. ž.) — račilo, mamac za rakove ◊ raśiao ĭe momĭală đe prins raśi — račilo je mamac za hvatanje rakova ◊ raśiao ĭe un bît lu kare-ĭ un kapatîĭ învăluit ku lîna, da-n ĭe sînt bagaće rîme; baź bîto-la în apă ku raś, ĭeĭ vin la rîme șî sa-nkîlśesk în lînă — račilo je štap čiji je jedan kraj uvijen u vunu, a u nju su stavljene gliste; nabiješ taj štap u vodu sa rakovima, oni dođu na gliste, i upetljaju se u vunu [Buf.] ∞ rak  [Vidi]

2424  razbuoĭ  război  разбој  razbuoĭ (mn. razbuaĭe) [akc. razbuoĭ] (i. s.) — (tehn.) razboj 1. sprava za tkanje ◊ în razbuoĭ muĭerļi vrodată a țasut gata tuot śe-n kasă a trîbuit đi înbrîkamînt șî astrukamînt — u razboju su žene nekada tkale gotovo sve što je u kući trebalo za odevanje i pokrivanje ♦ sin. arźa [Por.] ♦ dij. sin. kaluoń (Laznica) [Hom.], (Stamnica)[Mlava] 2. ram za potkivanje goveda ◊ razbuoĭu dă potkovit vaśiļi șî buoĭi l-ar fakut kovaśi în avļiĭe prîngă kovaśiĭe — razboj za potkivanje krava i volova pravili su kovači u dvorištu pored kovačnice (Kobilje) [Stig] ♦ dij. sin. raćkă (Tanda) [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6349  răstośi  răstoci  расточити  răstośi (ĭuo răstośiesk, ĭel răstośiașće) (gl.) — rastočiti, razdvojiti tok ◊ vuorba răstośi ĭe đispre apa kurgatuare, kînd matka iĭ sa-nparće în doă, ka kînd sa sapă ĭazu muori — reč rastočiti odnosi se na teluću vodu, kad njenu maticu razdelimo na dva dela, kao kad se kopa vodenični jaz ♦ sin. đisparțî [Por.]   [Vidi]

2370  rîaśe  rece  хладан  rîaśe (mn. rîăś) [akc. rîaśe] (prid.) — 1. (za temperaturu) hladan ◊ tună tuamnă, nuopțîļi sînt rîăś, nu sa măĭ puaće durmi afară — dođe jesen, noći su hladne, više se ne može spavati napolju ◊ apă rîaśe — hladna voda ◊ vrĭamĭa rîaśe — hladno vreme ◊ bĭare rîaśe — hladno piće ◊ mînkare rîaśe — hladno jelo 2. (psih.) bezosećajan ◊ astîḑ lumĭa are ińimă rîaśe, la ńima nu-ĭ sa pasă đi ńima — danas ljudi imaju hladno srce, nikoga nije briga ni za koga ♦ supr. kald [Por.]   [Vidi]

5334  rîćeḑa  reteza  пререзати  rîćeḑa (ĭuo raćeḑ, ĭel raćiaḑă) [akc. rîćeḑa] (gl. p.) — (tehn.) prerezati, obrezati, ravno iseći jednim potezom ◊ kînd sa ḑîśe kî śuava sa raćaḑă, sa ginđașće kî sa taĭe đintr-odată, ku taĭatură đirĭaptă — kad se kaže da se nešto prerezuje, misli se da se seče odjednom, ravnim rezom ◊ a trĭekut pin puomĭ, șî spuńe kă pruńi ar trabui rîćeḑat — prošao je kroz voćnjak, i kaže da bi šljive trebalo obrezati ♦ sin. taĭa, kurta [Por.]   [Vidi]

4046  rîndaș  rândaș  помељар  rîndaș (mn. rîndaș) [akc. rîndaș] (i. m.) — pomeljar, redaš ◊ rîndaș ĭe uom kare are rînd la muară, șî maśină kînd vińe rîndu luĭ — pomeljar je čovek koji ima udeo u vodenici, i melje kad dođe njegov red ◊ rîndaș are rînd la muară kă aźutat kînd ĭa s-a fakut, or a kumparat rîndu đi la alt rîndaș — pomeljar ima red na vodenici jer je pomagao pri njenoj izgradnji, ili je red kupio od drugog pomeljara [Por.] ∞ rînd  [Vidi]

5616  rînkaś  râncaci  јаловац ?  rînkaś (mn.) [akc. rînkaś] (prid.) — (med.) jalovac, samo sa jednim testisom ◊ rînkaś ĭe bou or berbĭek ku un kuoĭ — jalovac je vo ili ovan samo sa jednim testisom [Por.]  [Vidi]

4039  rîpeḑînă  repezină  брзак  rîpeḑînă (mn. rîpeḑîń) [akc. rîpeḑînă] (i. ž.) — brzak, ubrzan tok reke ◊ la rîpeḑîń ĭe apa skundă — na brzacima je voda plitka ◊ la rîpeḑînă trĭeś rîu kînd ĭe apa mikă — kod brzaka pređeš reku kad je vodostaj nizak ◊ la rîpeḑînă s-a prins pĭeșći ku ļasa — na brzaku se hvatala riba pomoću lesa [Por.] ∞ rîpeḑî  [Vidi]

3204  rîu  râu  река  rîu (mn. rîurĭ) [akc. rîu] (i. s.) — 1. (vodotok) reka ◊ rîu ĭe apă mare kurgatuarĭe kare mĭarźe pi vaļe, adunînd ogașăļi śe sa skurg đi pi śuoś șî đi pi munț — reka je veći vodotok koji teče dolinom, skupljajući potoke što se slivaju sa brda i sa planina ◊ rîu sakă numa kînd ĭe sîaśită mare, șî aĭa numa akolo unđe ĭe apa măĭ skundă — reka presuši samo kad je velika suša, i to samo tamo gde je voda najplića 2. (ukras na haljetku) prugasti vez ◊ kimĭeșîļi șî omeńeșć șî muĭerĭeșć, a fuost înpuĭaće ku rîurĭ — košulje i muške i ženske bile su ukrašene prugastim vezom ♦ (demin.) rîuļeț ♦ up. ogaș, parău [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

3828  rîuļeț  râuleţ  речица  rîuļeț (mn. rîuļețurĭ) [akc. rîuļeț] (i. s.) — (demin.) rečica, mala reka ◊ rîuļeț ĭe apă kurgatuare kare ĭe măĭ skurtă đikît rîu, da ku apă măĭ multă đikît ogașu — rečica je tekuća voda kraća od reke, a sa više vode od potoka ♦ var. rîuļaće ♦ / < rîu + -ļeț [Por.] ∞ rîu  [Vidi]

4888  rîșńiță  râșniță  жрвањ  rîșńiță (mn. rîșńiț) [akc. rîșńiță] (i. ž.) — (tehn.) žrvanj ◊ pănă nu s-a fakut muorĭ la apă, tota kasa avut rîșńită, ku kare s-a mîśinat mîrunțîșu — dok se nisu pojavile vodenice, svaka kuća je imala žrvanj kojim su se mlele žitarice ◊ rîșńița s-a-nvîrćit ku mîna — žrvanj se okretao rukom [Por.] ∞ muară  [Vidi]

5631  roĭbă  roibă  броћ  roĭbă (mn. roĭbe) [akc. roĭbă] (i. ž.) — (bot.) broć (Rubia tinctorum) ◊ roĭbă ĭe buĭađe ku kare s-a fîrbuit uauļi la Pașć — broć je biljka kojom su se farbala jaja za Uskrs ◊ uauļi la Pașć s-a fîrbuit ku rîdaśina roĭbi kare s-a fĭert în apă, în kare s-a pus șă kîta ćipsă, sî sa ļipĭaskă farba măĭ bun đi uoj — jaja su se na Uskrs farbala korenom broća koji se kuvao u vodi, u koju se stavljalo i malo i stipse da bi se boja bolje lepila za jaje ◊ đin roĭbă fĭartă s-a kîpatat farbă rîgovană — iz broća se dobijala boja jorgovana [GPek] ♦ dij. var. ruoĭbă [Por.]  [Vidi]

2092  ropan  ropan  подбел велики  ropan (mn. ropań) [akc. ropan] (i. m.) — (bot.) podbel veliki, repuh, repuv (Tussilago farfara) ◊ ropanu krĭașće pi lînga apă; are frunḑă kare sîpatuori đemult a pus în kap în luok đi pîlariĭe, kînd a fuost žîăgĭ mare — podbel raste pored vode; ima veliki list koji su kopači nekada stavljali na glavu umesto šešira, kada je bila velika žega ◊ đin duda ropanuluĭ kopiĭi vrodată a fakut fluir — od podbelove cevke deca su nekada pravila frulu [Por.]  [Vidi]

3485  ruabă  roabă  колица  ruabă1 (mn. ruabe) [akc. ruabă] (i. ž.) — (tehn.) kolica ◊ ruabă ĭe karuț đi ļemn ku o ruată mikă đinainće, ku kotur mik la mižluok, șî ku doĭ kraś la urmă, kare iĭ țîń in mîń kînd trăbe să-npinź ruaba — drvena kolica su kolica sa jednim točkom spreda, sa malim sandukom na sredini, i sa dve drške pozadi, koje držiš rukama kada guraš kolica ◊ ku ruaba a dus ĭarbă đi puorś, a karat tuor pi luok, ș-a dus alt tovar kare a fuost grĭeu đi dus în șîaļe — kolicima se vozila trava za svinje, razvozilo se đubre po njivi, i vozio se drugi teret koji je bio težak da se nosi na leđima ♦ sin. (inov.) karuță [GPek] ◊ ruaba đi ļiemn a fuost grĭa șî ĭa, da șî lukru kare s-a lukrat ku ĭa, kă ruata ĭ-a fuost pusă đipartat înainće, șî tuota greotaća a kaḑut pi pućarĭa uomuluĭ — drvena kolica bila su sama teška, kao i posao koji se sa njima radio, jer je točak bio stavljen daleko napred, pa je sav teret padao na snagu čoveka (Rudna Glava) ♦ var. roabă [Por.]   [Vidi]

4914  ruata muori  roata morii  воденични точак  ruata muori [akc. ruata muori] (sint.) — (tehn.) vodenični točak; kolo ◊ ruata muori ĭe ka ruata đi kar, numa śe în luok đi șpiță, are ăripĭ fakuće ka ļingura, șî-nțapaće în kîpațînă pin kare trĭaśe fusu muori — vodenični točak je sličan kolskom točku, samo što umesto paoka ima krilca u obliku kašike, uglavljene u glavčinu, kroz koju prolazi vodenično vreteno ◊ ruata muori ĭe întarită ku śerk, kare țîńe ăripiļi strînsă în kîpațînă — vodenični točak je ojačan obručem, koji drži krilca čvrsto na glavčini ◊ în ruata muori baće vîžuoĭu api đin butuoń, șî-nvîrćașće fusu muori, kare întuarśe pĭatră đi sus, śe maśină — u vodenični točak bije mlaz vode iz badnja, i okreće vreteno koje vrti gornji kamen što melje ◊ nuĭe tuot una în śe parće sa-nvîrćașće ruata muori, la muară lu kare pĭatra sa-nvîrćașće în stînga, vin vrăžîtuoriļi șî ĭau apă đi-ntorsură — nije svejedno na koju stranu se okreće vitlo, na vodenicu čiji se kamen obrće u levo, dolaze vračare i uzimaju vodu za vraćanje čini ◊ la mulće muorĭ în vrĭamĭa đi Tita ruata s-a fakut đi fĭer — na mnogim vodnicama u vreme Tita vodenično kolo je izrađeno od gvožda [Por.] ∞ muară  [Vidi]

6008  ruată  bicicletă  бицикл  ruată2 (mn. ruоț) [akc. ruată] (i. ž.) — (tehn.) bicikl ◊ ruată la nuoĭ în sat măĭ întîń s-a vaḑut đi vrĭamĭa đi rat, a karato voĭńiśi ńemțășć — bicikl se kod nas u selu prvi put video za vreme rata, vozili su ga nemački vojniți ◊ đin aĭnuoștri, ruoț a kumparat măĭ întîń lukratuori kare a drumait la Măĭdan la lukru — od naših, prve bicikle su kupovali radnici koji su putovali u Majdanpek na posao [Por.]   [Vidi]

5199  rugoșală  răgușeală  промуклост  rugoșală (mn. rugoșăļe) [akc. rugoșală] (i. ž.) — (med.) promuklost ◊ s-a pus pi ĭel o rugoșală grĭa, abĭa vorbĭașće — uhvatila je teška promuklost, jedva govori [Por.] ∞ rugoșî   [Vidi]

4630  ruod  uter  материца  ruod2 (mn. ruađe) [akc. ruod] (i. s.) — (anat.) materica (lat. uterus) ◊ ruodu ĭe luoku în burta muĭeri unđe sa poļimĭesk kopiĭi — materica je mesto u ženinom stomaku, gde nastaju deca ◊ în ruodu muĭeri ĭastă un kĭes panușîuluĭ, pļin đi apuriĭe, kare-l kĭamă apșuor — u ženinoj materici nalazi se opnasta kesa, puna tečnosti, koji se zove vodenjak ◊ ruodu uomuluĭ krĭașće-n apșuor, șî dupa noă luń, apșuoru pokńașće, pi śe sa kunuașće k-a-nśeput nașćirĭa — ljudski plod raste u vodenjaku, i posle deved meseci vodenjak pukne, po čemu se prepoznaje da je počeo porođaj [Por.]   [Vidi]

2314  rușînuasă  traista-ciobanului  русомача  rușînuasă (mn. rușînuasă) [akc. rușînuasă] (i. ž.) — (bot.) rusomača, hoću-neću (Capsella bursa-pastoris) ◊ ku rușînuasa ćińerișu a giśit kare ļi drag dă ĭeĭ, a lu kare nu — sa rusomačom mladež je gatala ko ih voli, a ko ne [Mlava] ∞ rușîńe  [Vidi]

4000  rușîńe  rușine  срамота  rușîńe (mn. rușîń) [akc. rușîńe] (i. ž.) — 1. sramota, bruka; skandal ◊ asta śe fak iĭ ku nuoĭ ĭe numa o rușîńe mare — to što oni čine sa nama je samo jedna velika sramota ◊ đi śe va fi rușîńe la rumîń să spună kă sînt rumîń, rar kare șćiĭe să spună — zašto je Vlahe sramota da kažu da su Vlasi, malo ko zna da objasni ◊ a da đi rușîńe — obrukati se 2. stid ◊ la rumîńi aĭ ćińirĭ s-a bagat rușîńa în uasă kă sînt rumîń, đ-așa buală nuĭe ļak — mladim Vlasima stid što su Vlasi ušla je u kosti, i od te boljke leka nema ◊ iĭ rușîńe la oraș să spună kă ĭe rumînă, kî tuoț o sî sa rîdă đi ĭa, ș-o sî zbată žuok — stidi se u gradu da kaže da je Vlajna, jer će joj se svi smejati i rugati ◊ șćiĭe rumîńașće, ama iĭ rușîńe sî vorbĭaskă — zna vlaški, ali se stidi da priča ◊ puțîń rumĭń a măĭ ramas lu kare nuĭe rușîńe kă sînt rumîń — malo je Vlaha ostalo koji se ne stide što su Vlasi ◊ n-are đi śe să ńi fiĭe rușîńe, sa vĭađe frumuos kă ļimba rumăńaskă are pista patru miĭe đi vuorbe, da ĭe rînduită numa o śinśimĭa vorbarĭuluĭ — nema zašto da nas bude stid, lepo se vidi da vlaški jezik ima preko četiri hiljade reči, a obrađena je tek jedna petina rečnika ♦ sin. rîs [Por.]  [Vidi]

4672  sađi  sădi  садити  sađi (ĭuo sađesk, ĭel sađașće) [akc. sađi] (gl. p.) — (agr.) saditi ◊ muma sađiașće rasad în bașćauă — majka sadi rasad u bašti ◊ dupa dĭeda a ramas mulće puame sađiće đi mîna luĭ — iza dede su ostale mnoge voćke zasađene njegovom rukom ♦ up. sîmana [Por.]  [Vidi]

6065  saiz  seiz  коњушар  saiz (mn. saiž) [akc. saiz] (i. m.) — konjušar, konjovodac ◊ muoșu mĭeu a fuost în armata lu kraļu saiz, a lukrat ku kai — moj deda je u kraljevoj vojsci bio konjušar, radio je sa konjima [Por.]  [Vidi]

3179  sak  sac  џак  sak (mn. saś) (i. m.) — džak, vreća ◊ saku ĭe o trastă mare, țasut đi kîńipă, sî puată sî țînă tovar grĭeu — džak je velika torba, izatkan od konolje, da bi mogao da drži težak teret ◊ în sak s-a dus la muară buobe đi grîu or đi kukuruḑ, da đi la muară s-a-ntuors ku ĭel pļin đi fańină — u džaku se nosilo na vodenicu žito, ili kukuruz, a iz vodenice se vraćali sa njim punim brašna ◊ saku pļin s-a karat ku karu, or pi kal, da kare aĭa n-avut, l-a dus în șîaļe — pun džak vozio se kolima, ili na konjima, a ko to nije imao, nosio ga je na ledjima ◊ kînd s-a dus în șîaļe, saku pļin s-a pus pi trastă ku obrăń, șî s-a rîđikat-n șîaļe, da obrăńiļi ļ-a ļegat đi-nainće, pista pĭept — kad se nosio na leđima, džak se postavljao na torbu sa uprtačima, a uprtači su se vezila spreda, na grudima [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4374  saka  seca  пресушути  saka (ĭuo sîăk, ĭel sakă) [akc. saka] (gl.) — (hidr.) (o vodi) presušiti; smanjiti nivo ◊ a-nśeput ogașu saka, o să muară vićiļi đi sîaće — počeo je potok da presušuje, polipsaće nam stoka od žeđi ◊ đemult n-a sakat rîu đi tuot ka vara-sta — odavno nije reka presušila sasvim kao ovoga leta [Por.] ∞ săk  [Vidi]

4444  sakat  secat  пресушен  sakat (sakată) (mn. sakaț, sakaće) [akc. sakat] (prid.) — (ret.) presušen, suv, bezvodan ◊ ogașu sakat ĭe ogaș fara apă — presušeni potok je potok bez vode ♦ var. săk [Por.] ∞ săk  [Vidi]

4346  salamură  salamură  расол  salamură (mn. salamurĭ) [akc. salamură] (i. ž.) — (nutr.) rasol, salamura ◊ salamură ĭe apă sarată în kare sa puńe turșîĭa, varḑa kînd sa akrĭașće, or karńa kînd sa sprimĭașće đi uskat — rasol je slana voda u koju se stavlja turšija, kupus kad se kiseli, ili meso kad se sprema za sušenje ◊ karńa đin salamură ĭe rău dulśe, kînd sa friźe-n ćigańe șî sa manînkă ku koļașă — meso iz salamure je jako slatko, kad se prži u tiganju i jede sa kačamakom ♦ var. sîlamură [Por.] ♦ dij. var. sălămură (Jasikovo) [GPek] ∞ sare  [Vidi]

4565  salkă  salcă  бела врба  salkă (mn. sălś) [akc. salkă] (i. ž.) — (bot.) bela vrba (Salix alba) ◊ salka krĭașće pi lînga rîu — bela vrba raste pored vode ◊ salka are ļemn mare, gruos, înkrengarat, ku rîdaśiń țapîńe — bela vrba ima veliko, debelo i razgranato stablo, sa jakim korenjem ◊ ļemnu sălśi ĭe muaļe, șă đin ĭel s-a fakut postăvi, gaļeț, bļidurĭ — vrbovo drvo je meko, i od njega su se pravila korita, vedrice, tanjiri ◊ (ver.) salka ĭe ļemnu drakuluĭ, supt ĭa, în apă, traĭesk draśi — vrba je đavoļe drvo, pod njom u vodi žive đavoli ♦ up. rakită [Por.]  [Vidi]

4669  Samar  samară  Самар  Samar [akc. Samar] (i. m.) — (top) Samar, kosa u Rudnoj Glavi ◊ Samaru ĭe o kuamă pi un krak lung, kare țîńe đi la Drumo-l mik pănă la Śuaka arnaglăvi — Samar je prevoj na jednoj dugačkoj kosi, koja vodi od Malog puta do Rudnoglavskog brda [Por.] ∞ samar   [Vidi]

4368  sanćim  ?  тобоже  sanćim [akc. sanćim] (pril.) — (zast.) tobože, bajagi ◊ sa źuară kî așa a fuost, sanćim vorbĭașće adîvarat, da sa vĭađe ku uoki-nkiș kă minće đi uskă — kune se da je tako bilo, tobož govori istinu, a vidi se žmureći da laže pa cepa ♦ up. belśim [Por.]   [Vidi]

4376  satuos  setos  жедан  satuos (satuasă) (mn. satuoș, satuasă) [akc. satuos] (prid.) — žedan ◊ kosîtuori sa vaĭtă kă sînt satuoș, da ńima nu s-a dus dupa apă — kosci se žale da su žedni, a niko nije otišao po vodu [Por.] ∞ sîaće  [Vidi]

4381  săk  sec  сув  săk1 (sakă) (mn. sakaț, sakaće) (prid.) — suv, koji je presušio; sušan ◊ săk ĭe luok kare avut apă, ș-a sakat — suvo je mesto koje je imalo vode, pa je presušilo ◊ vaļa sakă ĭe vaļe pi kare kurźe rîu kare sakă pista vară — suva dolina je dolina kojom teče reka koja leti presušuje ◊ ogașol săk sa kĭamă ogaș kare are apă kînd șî kînd în primovară, da pista vară sakă — suvi potok se zove potok koji ima vodu ponekad u proleće, a preko leta presuši ♦ sin. uskat [Por.]  [Vidi]

4589  săkatură  secatură  шепртља  săkatură (mn. săkaturĭ) [akc. săkatură] (i. ž.) — šeprtlja, trapavko ◊ săkatură ĭe uom ļenuos, kare n-are vuoĭe đi ńimika, kare nu șćiĭe să lukre ńimika, da ńiś nu vrĭa să-nvĭață vrun lukru — šeprtlja je lenj čovek, koji nema volje ni za šta, koji ne zna ništa da radi, niti želi da nauči neki posao [GPek] ♦ dij. var. sîkatură [Por.] ∞ săk  [Vidi]

4600  sămn  semn  знак  sămn (mn. sîamńe) [akc. sămn] (i. s.) — znak, simbol, predskazanje ◊ nuĭe sămn bun kînd aĭ durĭerĭ grĭaļe la burtă, șă ći țîn ku ḑîļiļi una-ntruuna — nije dobar znak kad imaš jake bolove u stomaku, i drže te danima neprekidno ◊ sămn rău — loš znak ◊ sămn vorbit — dogovoren znak ◊ uomu trăbe să baźe sama prĭabińe la sîamńe, kă sămnu puaće-fi vro aratare — čovek treba veoma dobro da pazi na znakove, jer znak može biti neko predskazanje ◊ ĭastă mulț śe krĭed în sîamńe kare sa arată în visurĭ, ka-n aratărĭ adîvaraće — ima mnogih što veruju u znakove koji se javljaju u snovima, kao u istinita predskazanja ◊ are sămn la burtă đi la nașćire — ima znak na stomaku od rođenja ♦ var. sîămn [Por.]  [Vidi]

4601  sămnatură  sămnătură  ознака  sămnatură (mn. sămnaturĭ) [akc. sămnatură] (i. ž.) — oznaka, znak ◊ ku ańi a katat pin pĭeșćirĭ sămnatură đi bańi îngropaț alu vrun Raĭku voĭvoda, șî n-a gasît ńimika — godinama je tražio oznake zakopanog blaga nekog Rajka vojvode, i nije našao ništa ♦ var. sîmnatură [Por.] ∞ sămn  [Vidi]

4762  sfađi  sfădi  свађати  sfađi (ĭuo ma sfađesk, ĭel sa sfađașće) [akc. sfađi] (gl. p. ref.) — svađati se, posvađati ◊ bun a trait, nu s-a svađit ńiśkînd — dobro su živeli, nisu se svađali nikad ◊ mult iĭ drag să svađaskă lumĭa — mnogo voli da svađa ljude ♦ sin. gîlśavi [Por.] ∞ sfadă  [Vidi]

4634  sfiĭi  sfii  устручавати се  sfiĭi (ĭuo ma sfiĭĭesk, ĭel sa sfiĭĭașće) [akc. sfiĭi] (gl. ref.) — (folk.) ustručavati se, snebivati se ◊ kînd muĭarĭa kare puartă rîndu nuĭe đin ńam apruape ku al muort, ĭa kînd iĭ nîmeńașće pomana sa ruagă đe ĭel „s-o primĭaskă, să nu sa sfiĭaskă” pintru śe o dă însă strină — kad žena koja vodi obred nije blizak rod sa pokojnikom, ona ga pri namenjivanju pomane moli da je „primi, da se ne ustručava” što je namenjuje nesrodnik [GPek]  [Vidi]

4585  sfînt  sfânt  светац  sfînt1 (mn. sfînț) [akc. sfînt] (i. m.) — (rel.) svetac, svetitelj ◊ uomo-la ĭe tare kređințuos, traĭașće ka sfîntu — taj čovek je veliki vernik, živi kao svetac ◊ rumîń-aĭ batrîń đin tuoț sfînțî măĭ mult a puvestît đi svići Pĭetre, kare a purtat lupi — stari Vlasi su od svih svetaca najviše pričali o svetom Petru, koji je vodio vukove [Por.]  [Vidi]

3141  sfulđira  sfulgera  севати  sfulđira (ĭuo sfulđir, ĭel sfulđiră) [akc. sfulđira] (gl. p.) — sevati 1. (o munji) sevati ◊ sfulđiră una-ntruuna, ama đeparće, nu s-auđe duraitu — seva neprekidno, ali daleko, ne čuje se grmljavina 2. (o brzini) ići munjevito; (fig.) šišati; leteti ◊ nu kară kum sa kară, numa sfulđiră kînd trĭaśe pin sat — ne vozi kako se vozi, nego leti kao munja kad prođe kroz selo 3. (med.) (o bolu) probadati; sevati ◊ đintr-odată anśeput s-o sfulđire tare pista pĭept — odjednom je počelo oštro da je seva preko grudi ♦ var. sfulđera (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. fulźera [Crn.] ∞ sfulđir   [Vidi]

4207  sigurat  sigurat  сигуран  sigurat2 (sigurată) (mn. siguraț, siguraće) [akc. sigurat] (prid.) — siguran ◊ a fuost sigurat kă trĭaśe pista apă ku piśoruaźiļi, ama la žumataća rîuluĭ matka la trînćit, șî la luvat — bio je siguran da će preći preko vode na štulama, ali na sredini reke matica ga je oborila, i odnela ◊ a kriśit să n-o așćeț, kă nuĭe sigurată kî vińe — poručila je da je ne ćekaš, jer nije sigurna da će doći [Por.]   [Vidi]

4375  sîaće  sete  жеђ  sîaće [akc. sîaće] (i. ž.) — žeđ ◊ rău ĭe kînd sa puńe sîăća pi uom, da apă nuĭe ńiśunđe — teško je kad čoveka spopadne žeđ, a vode nema nigde ◊ sîăća sa stîmpîră ku apă rîaśe — žeđ se gasi hladnom vodom ◊ muare đi sîaće — umire od žeđi ♦ var. săće [Por.]  [Vidi]

5176  sîļi  sili  присиљавати  sîļi (ĭuo sîļesk, ĭel sîļașće) [akc. sîļi] (gl. p. ref.) — prisiljavati ◊ kît sî ma sîļaskă, nu puaće treśa pista vuoĭa mĭa — koliko god da me prisiljava, ne može preći preko moje volje [Por.] ∞ sîlă  [Vidi]

5177  sîļit  silit  присиљен  sîļit (sîļită) (mn. sîļiț, sîļiće) [akc. sîļit] (prid.) — prisiljen, prinudjen ◊ n-a fi fakut ĭel aĭa đi vuoĭa luĭ, tuoț ginđesk kî ĭe sîļit đi vruńi să fakă așa — nije on to uradio od svoje volje, svi misle da je bio prisiljen od nekoga da tako uradi [Por.] ∞ sîlă  [Vidi]

4692  Sîmpĭetru  Sâmpetru  Петровдан  Sîmpĭetru [akc. Sîmpĭetru] (i. m.) — 1. (kal.) Petrovdan ◊ Sîmpĭetru ĭe sîrbatuare kare sa țîńe pintru trîasńiturĭ — Petrovdan je praznik koji se svetkuje zbog groma ◊ (rel.) la Sîmpĭetru măĭ întîń sa dau đi pomană la-ĭ muorț puame kare ažuns, da kare pănă atunśa aĭ viĭ n-a kućeḑat sî manînśe — na Petrovdan se prvi put pokojnicima namenjuje voće koje je dozrelo, a koje do tada živi nisu smeli da jedu 2. (mitol.) Sveti Petar, lik iz folklora ◊ în povĭeșć rumîńešć, Sîmpĭetru puartă lupi, țîńe kĭeiļi raĭuluĭ, baće kopiĭi pîkatuoș kare a mînkat mĭară pănă la ḑîua luĭ, șî alta — u vlaškim pričama, Sveti Petar vodi vukove, drži rajske ključeve, bije grešnu decu koja su jela voće pre njegovog dana, i dr. [Por.]  [Vidi]

5642  sîmt  sfânt ?  слава  sîmt (mn. sîmț) [akc. sîmt] (i. m.) — (rel.)(kal.) slava ◊ sîmt ĭe sfîntu kare poartă griža dă birekĭetu pomîntuluĭ șî sînataća kășî — slava je svetac koji vodi računa o berićetu imanja i zdravlju ukućana ◊ sîmtu ĭe prazńik kare are tota kasa rumîńaskă — slava je praznik koji ima svaka vlaška kuća ◊ la nuoĭ sîmtu sa sîrbĭaḑă dă kînd ĭe lumĭa șă pomîntu — kod nas se slava svetkuje od kad je sveta i veka ◊ sîmtu țîńe trîĭ ḑîļe — slava traje tri dana ♦ sin. prazńik [Bran.]  [Vidi]

4981  sînait  bombat  испупчен  sînait (sînaită) (mn. sînaiț, sînaiće) [akc. sînait] (prid.) — (tehn.) ispupčen, trbušast ◊ pĭatra muori a dă źuos trăbe să fiĭe sînaită, kosomită, ku mižluoku bokat în sus — donji vodenični kamen treba da bude ispupčen, trbušast, sa izdignutom sredinom [Zvizd] ∞ sîn  [Vidi]

4671  sîramură  saramură  саламура  sîramură (mn. sîramurĭ) [akc. sîramură] (i. ž.) — (nutr.) salamura ◊ sîramură ĭe apă sarată în kare sa țîńe karńa pănă nu sa duśe la uskat — salamura je slana voda u kojoj se čuva meso pre nego što se odnese na sušenje [Por.] ∞ sare  [Vidi]

4351  sîrńik  sârnic  уредан  sîrńik (sîrńikă) (mn. sîrńiś, sîrńiśe) [akc. sîrńik] (prid.) — uredan, čist ◊ măĭ mult kînd sa vorbĭașće đi vro muĭare, or fată mare, sa kată dar ĭe, or nuĭe sîrńikă, kî dakă ĭe sîrńikă, are măĭ mare katare — najviše kad se govori o nekoj ženi, ili devojci udavači, gleda se da li je, ili nije uredna, jer ako je uredna, ima veći ugled ♦ sin. arńik [Por.]  [Vidi]

4704  sîta ḑîńi  sita-zinelor  вилино сито  sîta ḑîńi (mn. sîće ḑîńiluor) [akc. sîta ḑîńi] (sint.) — (bot.) vilino sito (Carlina acaulis L.), kravljak ◊ sîta ḑîńi ĭe buĭađe așaḑată șî spinuasă, kare krĭașće pi marźina ļivĭeḑî — vilino sito je niska bodljikava biljka, koja raste po obodima livada ◊ (ver.) rumîńi krĭed kî sîta ḑîńi dă la luokurĭ unđe žuakă ḑîńiļi — Vlasi veruju da vilino sito raste na mestima gde igraju vile [Por.] ◊ (ver.) greuańa kare vrĭa să sa nașće ușuor, trăbe să bĭa apă în kare s-a fĭert sîta ḑîńi — trudnica koja želi da se lako porodi, treba da pije vodu u kojoj se kuvalo vilino sito (Snegotin) [Bran.] ∞ sîtă  [Vidi]

4572  skađare  scădere  опадање  skađare (mn. skađerĭ) [akc. skađare] (i. ž.) — opadanje ◊ așćată la marźină să-nśapă skađarĭa api, șă să trĭakă rîu — čekaju na obali da počne opadanje vode, pa da pređu reku [Por.] ∞ skađa  [Vidi]

5179  skaldat  scăldare  купање  skaldat1 (mn. skaldaturĭ) [akc. skaldat] (i. s.) — kupanje ◊ kînd ĭerasăm miś, abĭa așćetasăm să gaćim lukruriļi, șă să ńi slubuadă parințî la rîu, la skaldat — kad smo bili mali, jedva bismo dočekali da posvršimo poslove, pa da nas roditelji puste na reku, na kupanje ◊ kît sî fiĭe apa-n rîu đi mikă, kopiĭi gasa ćișnă bună đi skaldat — koliko god da bude voda plitka, deca su na reci nalazila tišak pogodan za kupanje ♦ var. skaldare [Por.] ∞ skalda  [Vidi]

4769  skiĭe  schi  смучка  skiĭe (mn. skiĭ) [akc. skiĭe] (i. ž.) — smučka, skija ◊ skiĭe rar kare a karat la nuoĭ đi bătrîńață, s-a vaḑut măĭ întîń dupa rat pin vuoĭskă — skije retko je ko vozio od starina, viđene su prvi put u vojsci posle rata ◊ skiĭ-ļi a fakut ćińerișu đin blăń đi tarabă — skije je pravila omladina od dasaka za tarabu [Por.]  [Vidi]

6088  skîrmana  scărmăna  влачити  skîrmana (ĭuo skarmîn, ĭel skarmînă) [akc. skîrmana] (gl. p.) — (o vuni) vlačiti ◊ dupa śe sa spală șî sa uskă, lîna trăbe skîrmana, đin skurt ḑîs: trăbe trekută pin mîńiļi muĭerilor, kî đemult n-a fuost mașînă đi miță — posle pranja i sušenja, vunu treba vlačiti, u najkraćem rečeno: vuna treba proći koz ženske ruke, jer ranije nije bilo vunovlačara ◊ skîrmanînd lîna, muĭeriļi o kurîță đi lomańe kare s-a nîklait în lînă, pănă uoĭļi s-a tras pin buĭeḑare șî pin tufare, da apa n-a putut să ļi ļimpeḑaskă — vlačeći vunu, žene su je čistile od krhotina koje su se usukale u vuni , dok su se ovce provlačile koz bujad i šipražje, a voda nije mogla da ih spere [Por.]  [Vidi]

4449  skobitură  scobitură  удубљење  skobitură (mn. skobiturĭ) [akc. skobitură] (i. ž.) — udubljenje, šupljina, rupa nastala dubljenjem; rezbarija ◊ skobiturĭ faśe uomu ku skuaba, faśe apa-n pomînt kînd sa-nvrćașće-n luok, faśe karĭaćiļi kînd ruađe ļemnu — udubljenja pravi čovek dubačem, voda u zemlji kad se okreće u mestu, crv kad nagriza drvo ◊ a ramas đi la mama o furkă đi tuors ku skobituriļi lu dĭeda — ostala je od babe preslica sa dedinim rezbarijama [Por.] ∞ skuabă  [Vidi]

2335  skovĭardă  scovardă  палачинка  skovĭardă (mn. skovĭerḑ) [akc. skovĭardă] (i. ž.) — (nutr.) palačinka ◊ skovĭarda sa faśe đin faină đi grîu ku apă șî ku lapće — palačinka se pravi od pšeničnog brašna, vode i mleka ♦ var. skovardă ♦ up. ćuș2 [Buf.]  [Vidi]

4782  skriĭatuor  scriitor  писар  skriĭatuor (mn. skriĭatuoĭ) [akc. skriĭatuor] (i. m.) — (zast.) pisar ◊ skriĭatuor ĭe uom învațat kare șćiĭe sî skriĭe aĭa śe lumĭa vorbĭașće — pisar je učen čovek koji zna da zapisuje ono što ljudi govore ◊ (mit.) pi lumĭa-ĭa măĭ mare skriĭatuorĭ ĭe svići Pĭetre, kî ĭel skriĭe kît ĭe la tot nat ursat să traĭaskă — na onom svetu najveći pisar je sveti Petar, jer on zapisuje koliko je kome suđeno da živi ♦ sin. pisarĭ [Por.] ∞ skriĭa  [Vidi]

3562  skump  scump  скуп  skump (skumpă) (mn. skumpĭ, skumpĭe) [akc. skump] (prid.) — (za novčanu vrednost) skup ◊ are plată mikă, nu puaće să kumpire aĭa śi ĭe skump — ima malu platu, ne može da kupi ono što je skupo ◊ prĭa skump — preskupo ◊ (u izr.) pĭatră skumpă — dragi kamen ◊ apă skumpă — skupa voda, voda koja se za dušu pokojnika nosi i izliva 40 dana posle njegove smrti ♦ supr. ĭepćin [Por.]  [Vidi]

6015  skuok  scoc  нагиб  skuok (mn. skuokurĭ) [akc. skuok] (i. m.) — (tehn.) nagib, ugao; pad ◊ skuok ĭe kuot supt kare apa đin buduruoĭ baće în ruata muori — nagib je ugao pod kojim voda iz badnja bije u vodenični točak ◊ skuoku lu buduruoĭu muori kîtra ruata muori, trăbe să fiĭe în žumataća kuotuluĭ stîmpit — nagib vodeničnog badnja prema vodeničnom točku, treba da bude na polovini pravog ugla [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4809  skurĭa  scura  отицати  skurĭa (ĭuo ma skur, ĭel sa skurĭe) [akc. skurĭa] (gl. ref.) — (o tečnosti) oticati, slivati se; kapati ◊ la trekut apa đi zapuk, șî pikurĭ đi apă sa skurs pi firĭe șî pi gît — probio ga je znoj od vrućine, i grašci znoja slivali su mu se niz lice i vrat ◊ s-a batut đi pluaĭe supt un ļemn, ș-a statut aśiĭa pănă apa đi pi krĭanźe na-nśeput skurĭa luĭ dupa kap — sklonio se zbog kiše pod jedno drvo, i stajao je tu dok mu se voda sa grana nije počela slivati za vrat [Por.] ∞ kure  [Vidi]

4816  služî  sluji  служити  služî (ĭuo služăsk, ĭel služașće) [akc. služî] (gl. p. ref.) — služiti ◊ rumîńi kare a služît vuoĭska đi vrĭamĭa lu kraļu, grĭeu aļes komanda „leva-desna”, șî ļ-a ļegat la un piśuor paĭe, la alalt fîn, șî ĭ-a mînat „paĭe-fîn!”, „paĭe-fîn!” pănă nu s-a do-nvațat — Vlasi koji su služili vojsku u vreme kralja, teško su razlikovali komandu „leva-desna”, pa su im vezivali na jednu nogu slamu, na drugu seno, i terali ih „seno-slama!”, „seno-slama!”, dok se nisu naučili ◊ moșu Adam a fuost mare kređințuos, șî kînd l-a-ngropat, l-a služît duoĭ puopĭ — čiča Adam je bio veliki vernik, i kad je sahranjen, služili su ga dva popa [Por.]  [Vidi]

6134  smokină  smochină  смоква  smokină (mn. smokiń) [akc. smokină] — (bot.) smokva (Ficus carica) ◊ smokina ĭe bukată rară la nuoĭ, ama ĭe tare dulśe kînd ĭe kuaptă — smokva je kod nas retka voćka, ali je jako slatka kad je zrela ◊ (stih) uoki ńegri ka ńegina, dulśe gura ka smokina — oči crne kao gar, usta slatka kao smokva [Por.]   [Vidi]

4754  soldat  soldat  војник  soldat (mn. soldaț) [akc. soldat] (i. m.) — (folk.) vojnik ◊ soldat a fuost pin kînćiśe lu lîutarĭ uom ćinîr, luvat đi la kasă să služaskă în armată — soldat je u lautarskim pesmama bio mlad čovek, uzet od kuće da služi vojsku ♦ sin. katană [Por.]   [Vidi]

4755  soldațîĭe  soldăție  војска  soldațîĭe (mn. soldațîĭ) [akc. soldațîĭe] (i. ž.) — (folk.) vojska, soldateska; vojni rok ◊ vuorba soldațîĭe la nuoĭ a fuost kunoskută numa pin kînćiśe lu lîutarĭ batrîń — reč soldateska je kod nas bila poznata samo kroz pesme starih lautara ♦ sin. armată, kîtańiĭe [Por.] ∞ soldat  [Vidi]

4681  spala  spăla  прати  spala (ĭuo spăl, ĭel spală) [akc. spala] (gl. p. ref.) — prati, umivati ◊ sa spală śuava kînd ku apă dubuorĭ imala — pere se nešto kad se vodom skida prljavština ◊ muĭeriļi spală rufiļi la ogaš — žene peru rublje na potoku ◊ în tota đimińața sa spală pi uokĭ șî pi mîń — svakog jutra umivaju lice i peru ruke [Por.]  [Vidi]

4858  spartură  spărtură  крш  spartură (mn. sparturĭ) [akc. spartură] — krš, krhotina; olupina ◊ dupa trămurala pomîntuluĭ, đin kăș zîđiće ku tuglă, a ramas numa sparturĭ, da la bîrnarĭeț n-a fuost ńimika — posle zemljotresa, od kuća zidanih ciuglom ostao je samo krš, a brvnarama nije bilo ništa ◊ a vindut buoĭi, șă-n luok să kumpire kar nuou, ĭel a kumparat o spartură ku tuot đi la ńiska-ĭ țîgań đi la Kraĭna — prodao je volove, i umesto da kupi nova kola, on je kupio jedan potpuni krš od nekih Cigana iz Krajine [Por.] ∞ sparźe  [Vidi]

4863  spiță  spiță  паок  spiță (mn. spiț) [akc. spiță] (i. ž.) — (tehn.) paok, spica ◊ spița ĭe un parśel đi ruata karuluĭ đi buoĭ — paok je deo točka volovskih kola ◊ spița ĭe o blanuță kare ĭe ku un kap bagată în naplaț da ku alalt în kîpațina lu ruata karuluĭ — paok je daščica koja je jednim krajem uglavljena u naplatak, a drugim u glavčinu kolskog točka ◊ la tuot naplațu mĭerg kîći doă spiț — na svaki naplatak idu po dva paoka [Por.]  [Vidi]

4640  spomînta  spăimânta  плашити  spomînta (ĭuo spomînt, ĭel spomîntă) [akc. spomînta] (gl. p. ref.) — plašiti, uplašiti ◊ am avut daskîl kare ń-a spomîntat ku bataĭe dakă vorbim rumîńașće — imali smo učitelja koji nas je plašio batinama ako govorimo vlaški ♦ sin. spaĭma [Por.]  [Vidi]

2154  sporiș  sporiș  љутовница  sporiș (mn. sporișă) [akc. sporiș] (i. s.) — (bot.) ljutovnica, verbena (Verbena officinalis), sporiš ◊ sporișu krĭașće pi lînga marźina duosuluĭ, pin puomĭ, pin buśińiș pi lînga kasă — ljutovnica raste na ivici šume, po voćnjacima, po budžacima oko kuće [Por.] ∞ spuorĭ  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4748  sprižońi  sprijăni  придржати  sprižońi (ĭuo sprižuon, ĭel sprižuańe) [akc. sprižońi] (gl. p. ref.) — pridržati, prihvatiti ◊ baĭatu a sprižońit fata pănă a trekut pista punće — momak je pridržao devojku dok je prešla preko brvna ◊ muoșu điskarkă saśi ku grîu đin kar, da ńepuotu îĭ sprižuańe, șî-ĭ duśe-n muară — deda istovaruje đakove sa žitom iz kola, a unuk ih prihvata, i nosi u vodenicu ◊ a vrut s-o sprižuană, ama slabuț, n-a putut, șă stîkla ĭ-a kaḑut đin mîń, șî s-a spart đi pomînt — hteo je da ga pridrži, ali slabašan, nije uspeo, pa mu je staklo ispalo iz ruku, i razbilo se o zemlju ♦ var. sprižońa [Por.]   [Vidi]

4521  spumuos  spumos  пенушав  spumuos (spumuasă) (mn. spumuoș, spumuasă) [akc. spumuos] (prid.) — penušav ◊ sapunurļi nuaștre, aļi batrîńe, na do fuost atîta spumuasă — naš stari sapun nije baš bio toliko penušav ◊ muĭeriļi đ-akuma vor sî sa skalđe în apă spoumuasă șî mirosată — današnje žene vole da se kupaju u penušavoj i mirišljavoj vodi [Por.] ∞ spumă   [Vidi]

4413  spurka  spurca  опоганити  spurka (ĭuo spurk, ĭel spurkă) [akc. spurka] — 1. (rel.) opoganiti, obesvetiti, uprljati, usmrdeti ◊ la rumîń vorba spurka ĭe măĭ mult ļegată đi kuku, kare ăț spurkă gura dakă iș flomînd kînd ăl auḑ măĭ întîń — kod Vlaha je reč opoganiti najviše vezana za kukavicu, koja ti opogani usta ako si gladan kad je prvi put čuješ ◊ puaće sî sa spurśe șî pomana, dakă vrunu đin ńam apruape bagă vro vină kă śuava nuĭe bun, or vrunu înžură — može da se opogani i daća, ako neko od bliskih rođaka nađe neku zamerku, ili neko opsuje 2. (fig.) imati pokvarene misli ◊ la naĭkuțu sa spurka gîndurļi kînd god veđa fata luĭ kum fîrțuańe, dukîndu-să la apă ku vasurļi pi kobilkă — momku bi se pokvarile misli kad god bi video svoju devojku kako frcka, idući na vodu sa sudovima na obramici ♦ supr. đispurka [Por.]  [Vidi]

4751  stagar  stegar  барјактар  stagar (mn. stagarĭ) [akc. stagar] (i. m.) — barjaktar, stegonoša ◊ în vrĭamĭa lu armată ku kaĭ, al măĭ înalt, al măĭ frumos ș-al măĭ țapîn soldat întra kîlarĭeț s-a aļes să fîĭe stagar — u vreme vojske sa konjicom, najviši, najlepši i najjači vojnik među konjanicima birao se za barjaktara ◊ mare mîndrîĭe a fuost đi kutare să fiĭe stagarĭ în armată — velika čast je bila za nekoga da bude barjaktar u vojsci ◊ stagarĭu đin armată a ramas ku așa poļikră șî kînd a veńit la kasă — barjaktar iz vojske nosio je taj nadimak i kad je došao kući [Por.] ∞ stag   [Vidi]

4366  starpi  stârpi  јаловити  starpi (ĭuo starpĭeḑ, ĭel starpĭaḑă) [akc. starpi] (gl. p. ref.) — 1. (vet.) jaloviti, izjaloviti, postati neplodan ◊ ĭastă un fĭeļ đi ĭarbă, krĭașće pi kîrșuaće, kare uoĭļu nu kućaḑă s-o manînśe, kî starpĭaḑă tuaće — ima jedna vrsta trave, raste po krševima, koju ovce ne smeju da jedu, jer će se sve izjaloviti 2. (med.) pobaciti, abortirati ◊ ĭastă muĭerĭ kare starpĭaḑă đi la dumńeḑîu, da ĭastă kare sa starpĭaḑă sîngure, đi vuoĭa luor — ima žena koje pobacuju od boga, a ima koje pobacuju same, od svoje volje [Por.] ∞ stărp  [Vidi]

6263  statuorĭ  stătător  стајаћи  statuo (statuare) (mn. =) [akc. statuorĭ] (prid.) — (o vodi) stajaći ◊ balta ĭe pļină đi apă statuare — bara je puna stajaće vode [Por.] ∞ sta  [Vidi]

4365  stărp  sterp  јалов  stărp (starpă) (mn. stărpĭ, stîarpe) [akc. stărp] (prid.) — jalov, neplodan ◊ muĭarĭa fara kopiĭ ĭe starpă, pomînt fara ruod ĭe stărp, puom fara puamĭe ĭe ĭară stărp — žena bez dece je jalova, zemlja bez roda je jalova, voćka bez ploda je takođe jalova ◊ măĭ đes sa ḑîśe đi uaĭe șî đi vakă kî sînt stîarpe — najčešće se kaže za ovcu i kravu da su jalove [Por.]   [Vidi]

4556  stîlp  stâlp  стуб  stîlp (mn. stîlpĭ) [akc. stîlp] (i. m.) — 1. (bot.) struk, stabljika niske biljke ◊ vićiļi sa stropĭesk ku moļidva ku un stîlp đi busuĭuok — stoka se škropi svetom vodicom pomoću jednog struka bosiljka ◊ nuĭe frumos să će duś la morminț numa ku un stîlp đi fluare — nije lepo da ideš na groblje samo sa jednim strukom cveta 2. (tehn.) direk; stub, trupac ◊ stîlp ĭe ļemn taĭat, kurațat đi krĭanźe șă skurtat pi masură śe trăbe — direk je drvo isečeno, očišćeno od granja i skraćeno prema potrebnoj meri ♦ sin. bunduk, șćump, tutuk [Por.]  [Vidi]

4538  stîngaś  stângaci  левак  stîngaś (stîngaśe) (mn. stîngaś, stîngaśe) [akc. stîngaś] (prid.) — 1. levoruk ◊ kopilu ĭe stîngaś, baće ku pĭatră ku mîna stîngă — dete je levoruko, baca kamen levom rukom 2. levak ◊ stîngaś ĭe buou kare-l înžuź đi parća stîngă — levak je vo koga prežež sa leve strane [Por.] ∞ stîng  [Vidi]

4055  stokńi  stucni  стукнути  stokńi (ĭuo stokńesk, ĭel stokńașće) [akc. stokńi] (gl. p. ref.) — stuknuti, ustuknuti, kretati se unazad; odstupiti; odvrtatiti; zaustaviti ◊ n-a putut să stokńaskă buoĭi la pripur, ș-a trekut karu pista ĭel — nije mogao da stukne volove na nizbrdici, pa su kola prešla preko njega ◊ kînd vrĭeĭ să stokńeșć buoĭi, zbĭerĭ „stu-napuoĭ”, da la kal zbĭerĭ „țurik” — kad hoćeš da stukneš volove, vikneš „stu-nazad”, a konju vikneš „curik” ◊ vîlvuos uom, nu sa stokńașće la ńima — hrabar čovek, ne uzmiče ni pred kim [Por.]   [Vidi]

5187  strapunźe  străpunge  пробости  strapunźe (ĭuo strapung, ĭel strapunźe) [akc. strapunźe] (gl. p. ref.) — probosti, probiti; probušiti ◊ kînd bou înpunźe uomu, puaće să-l strapungă ku kuarńiļi — kad vo bode čoveka, može da ga probije rogovima ◊ ku șîla sa strapung găurļi la opinka đi puork — sa šilom sa buše rupe na svinjskim opankama [GPek] ♦ dij. var. strapunźa (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

3598  străkura  străcura  цедити  străkura (ĭuo străkur, ĭel străkură) [akc. străkura] (gl. p. ref.) — cediti (se) ◊ sa străkură kașu đi lapće, ļegat în străkatuare, șă atîrnat în kuń la kamin — cedi se mlečna kaša, vezana u cediljku i okačena o klin na kaminu ◊ sa străkura apa đi pi țuaļe uđe — cedi se voda sa mokre odeće [Por.]  [Vidi]

3597  streșînă  streașină  стреха  streșînă (mn. streșîń) [akc. streșînă] (i. ž.) — streha, nadstrešnica ◊ streșînă ĭe un parśel đi astrukamîntu kășî, kare trĭaśe în afară đi parĭeț, șî-ĭ pazîașće đi pluaĭe — streha je deo krova na kući, koji prelazi spoljne zidove, i čuva ih od kiše ◊ zapada sa topĭașće, șî apa pikură đi pi streșînă ka kînd pluaĭe — sneg se topi, i voda kaplje sa strehe kao kad pada kiša ♦ var. strĭeșînă [Por.]  [Vidi]

4677  strîmba  strâmba  кривити  strîmba (ĭuo strîmb, ĭel strîmbă) [akc. strîmba] (gl. p. ref.) — 1. (o materiji) kriviti, iskriviti ◊ rangu s-a strîmbat, da kovaśu l-a-ngalḑît la fuaļe, șî l-a-nđireptat — ćuskija se iskrivila, a kovač je zagrejao na mehu, i ispravio 2. (o istini) lagati, krivo govoriti, izvrtati istinu ◊ kînd vaḑu k-o să fiĭe prinsă la minśună, ĭa îńśepu a strîmba povasta đin tîn — kad vide da će biti uhvaćena u laži, ona poče izvrtati prvobitnu priču 3. (o izrazu) kreveljiti se ◊ đi triĭ uorĭ ĭ-a spus mumî-sa să nu sa strîmbe așa kînd vorbĭașće, da ĭel ńimika, ka kînd ĭe kopilu drakuluĭ — tri puta mu je majka govorila da se ne krevelji tako kad govori, a on ništa, kao da je đavolje dete ♦ supr. đirepta [Por.] ∞ strîmb  [Vidi]

4391  strînźa  strânge  стезати  strînźa (ĭuo strîng, ĭel strînźe) [akc. strînźa] (gl. p. ref.) — stezati ◊ kînd sa taĭe tutuku la firizană, trăbe să fiĭe tare bun strîns ku klanfe đi bîrnă ku kare sa traźe pi șîń — kad se trupac reže na strugari, treba da buda veoma dobro stegnut klanfama za gredu kojom se vuče po šinama ◊ mi sa strîns ińima în pĭept kînd am vaḑut kum traĭesk oĭari nuoștri la munće — srce mi se steglo kad sam video kako žive naši stočari u planini ◊ ažuns rîndu la ĭel să vorbĭaskă, ama kînd sa skulat ș-a vaḑut kîtă lume-l askultă, iî s-a strîns śoa-n gît, șî n-a putut — došao je red na njega da govori, ali kad je ustao i video koliko ga ljudi sluša, nešto mu se steglo u grlu, i nije mogao [Por.]  [Vidi]

6022  stropi  stropi  капати  stropi (ĭuo stropĭesk, ĭel stropĭașće) [akc. stropi] — kapati, kropiti; prskati ◊ pluaĭe tota ḑua, da đi pi strĭeșînă stropĭașće apa ka kînd tuorń ku gaļata — pada kiša ceo dan, a sa strehe kaplje voda kao da sipaš vedricom [Por.]  [Vidi]

4275  Stružńiță  Strujniţă  Стружница  Stružńiță [akc. Stružńiță] (i. ž.) — (top.) Stružnica ◊ Struźńiță, așa numit luok întra Arnaglaua șă Vlauļa, în Porĭeśa đi Sus — Stružnice, svano mesto između Rudne Glave i Vlaola, u Gornjem Poreču ◊ Stružńiță așa sa kĭamă, kă vrodată aśiĭa a țînut vrunu vro firizană la apă — Stružnica se tako zove jer je nekada tu neko držao strugaru na vodu [Por.] ∞ stružńiță  [Vidi]

3106  stružńiță  strujniţă  стругара  stružńiță (mn. stružńiț) [akc. stružńiță] (i. ž.) — (zast.) (teh.) strugara ◊ stružńița a fuost firiz mare, kare pista dolap șî kurao l-a mînat apa đi pi ĭarugă — strugara je bila velika testera koju je preko dolapa i kaiša pokretala voda sa jaruge [GPek] ♦ up. firizană  [Vidi]

4056  stu!  stu!  сту  stu! (uzv.) — stu! uzvik kojim se zaprega tera unazad ◊ zberă tare „stu! stu! stu-napuoĭ! ” șî buoĭi sîngurĭ stokńiră îndarăt — viknu jako „stu! stu! stu-nazad!” i volovi sami stuknuše natrag [Por.] ∞ stokńi  [Vidi]

4623  suarće  soarte  постељица  suarće (mn. suorț) [akc. suarće] (i. ž.) — (anat.) posteljica (lat. placenta) ◊ suarće ĭe o bĭeșîkă muaļe în burta muĭeri, în kare krĭașće kopilu pănă nu sa nașće — posteljica je meka opna u ženinom stomaku, u kojoj raste dete dok se ne rodi ◊ suarće are-n burtă muĭarĭa greuańe, vaka, uaĭă, ĭapa șă ńișći žuaviń alće — posteljicu ima u stomaku trudna žena, krava, ovca, kobila i druge neke životinje ◊ kopilu krĭașće în apșuară, apșuara stă în suarće, da suarća ĭe în ruod — plod raste u vodenjaku, vodenjak je u posteljici, a posteljica je u materici ♦ sin. lokșuor [Por.]  [Vidi]

4423  suare  soare  сунце  suare (mn. suorĭ) [akc. suare] (i. m.) — sunce ◊ suariļi ĭe stauă kare mĭarźe pi śerĭ, șî viđerĭaḑă pomîntu — sunce je zvezda koja se kreće nebom, i osvetljava zemlju ◊ suariļi rasîare đimińața la rîsarit — sunce se rađa ujutru na ustoku ◊ suariļi ĭe măĭ sus pi śerĭ la amńaḑîț — sunce je najviše na nebu u podne ◊ suariļi sara zavîrńe la apus — sunce uveče zalazi na zapadu ◊ (mag.) rumîń-aĭ batrîń tare a bagat sama să nu-nžure suariļi, pomîntu șî pîńa — stari Vlasi su jako vodili računa da ne psuju sunce, zemlju i hleb [Por.]  [Vidi]

4893  suđeḑa  asuda  овлажити  suđeḑa (ĭuo suđeḑ, ĭel suđaḑă) [akc. suđeḑa] (gl. p.) — ovlažiti, navlažiti ◊ kînd ĭe suđală mare, atîta suđaḑă sarĭa în soļńiță đi tuată sa profaśe apă sarată — kad je velika vlaga, toliko se ovlaži so u slaniku da se sva pretvori u slanu vodu [Por.] ∞ suđală  [Vidi]

4898  suđină  sudină  суђеник  suđină [akc. suđină] (i. ž.) — (rel.) suđenik; suđenica ◊ suđină ĭe voĭńik kare Ursa la ursat kînd s-a fakut să fiĭe barbatu alu vro muĭere adînsă — suđenik je muškarac kome su Suđaje prorekle kad se rodio da će biti muž neke određene žene ◊ baĭat kare moare ńinsurat, gasașće suđina luĭ pi lumĭa-ĭa — momak koji umre neoženjen, nalazi svoju suđenicu na onom svetu ♦ up. Ursă [Zvizd]  [Vidi]

5747  sugituare  plămânăriță  плућњак  sugituare (mn. sugituorĭ) [akc. sugituare] (i. ž.) — (bot.) plućnjak (Pulmonaria officinalis) ◊ sugituarĭa dă pinga ape la boruź, șî-nfluare primovara în vrĭame — plućnjak raste pored vode potoka i cveta rano u proleće ◊ kopiĭi kînd află sugituarĭa, iĭ rup floarĭa ș-o sug kî are tare dulśață — deca kad nađu plućnjak, kidaju mu cvet i sišu ga, jer je jako sladak ◊ sugituarĭa la nuoĭ sa fĭarbe kî ĭe bun sî sa bĭa ka ļak pintru tușît — plućnjak se kod nas kuva i pije jer je dobar lek za kašalj [GPek]  [Vidi]

4608  sugițît  sughiț  штуцавица  sugițît (mn. sugițurĭ) [akc. sugiț] (i. s.) — (med.) štucavica ◊ kînd pi uom ăl prinđe sugițîtu, ĭel trăbe să bĭa apă rîaśe, da dakă n-are, să astupe nasu șî să țînă așa kît puaće măĭ mult — kad čoveka spopadne štucavica, treba da pije hladnu vodu, a ako nema, da zatvori nos i izdrži tako što duže može [Por.] ∞ sugița   [Vidi]

2623  suiș  suiș  пењање  suiș (mn. suișă) [akc. suiș] (i. s.) — 1. penjanje ◊ đi la un luok înśape suișu đi uoki-ț ĭasă pănă nu ći suĭ la vîru śuośi — od nekog mesta počinje penjanje da ti oči izađu dok se ne popneš na vrh brda 2. (geog.) uspon; uzbrdica ◊ mare suiș — velika uzbrdica ◊ nu puoț să skuoț karu akolo, ńiś ku duauă parĭekĭ đi buoĭ, kî ĭe prĭa mare suiș — ne možeš tamo da izvučeš kole ni sa dva para volova, jer je preveliki uspon ♦ sin. pripur ♦ supr. kubarîș [Por.] ∞ sui  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4843  suokru  socru  таст  suokru (mn. suokri) [akc. suokru] (i. m.) — (srod.) tast, svekar ◊ la rumiîń tot o vorbă đi ńam ĭe șî đi tata guovi, șî đi tata mlîdožăńi: suokru — kod Vlaha je isti srodnički naziv i za mladinog i za mladoženjinog oca: sokru ◊ dakă traĭesk la un luok, nuora iĭ ḑîśe la suokrî-su: taĭkă — ako žive u zajednici, snajka se obraća svekru sa ’tajka’ [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

3941  supțîĭat  subţiat  истањен  supțîĭat (supțîĭată) (mn. supțîĭaț, supțîĭaće) [akc. supțîĭat] (prid.) — istanjen, izoštren; razređen ◊ șîna la ruată đin urmă ĭe supțîĭată, numa śe nu pikă — šina na zadnjem točku je istanjena, samo što spadne ◊ a pus apă-n lapće șî atîta la supțîĭat đi nuĭe đi mînkare — sipala vodu u mleko i toliko ga razredila da nije za jelo [Por.] ∞ supțîre  [Vidi]

3937  supțîre  subţire  танак  supțîre (mn. supțîrĭ) [akc. supțîre] (prid.) — 1. (o materiji) a. tanak ◊ pînḑa supțîre sa kîrpĭașće ku ață supțîre — tanko platno krpi se tankim koncem ◊ tuort supțîre — tanko predivo ◊ ak supțîre — tanka igla b. vitak ◊ baĭatu ĭe supțîre la stat — momak je vitak u stasu c. oštar, šiljat ◊ kununa kîrși are vîrurĭ supțîĭrĭ, numa kapriļi sa suĭe pi ĭaļe — venac krša ima oštre vrhove, samo se koze pentraju na njih 2. (o zvuku) visok, tanak; piskutav ◊ fata kîntă ku glas supțîre, da uomu ku glas gruos, șî sa ogođiesk frumuos — devojka peva visokim glasom, a čovek dubokim, pa se lepo slažu 3. (o tečnosti) a. redak ◊ ḑamă supțîre, apă guală fara o bukatură đi karńe — retka čorba, gola voda bez komada mesa ◊ lapćiļi uoiluor al đi vară ĭe măĭ supțîrĭe đikît al đi tuamnă — letnje ovčje mleko je ređe od jesenjeg b. mek, slab ◊ la kazanu đi-ntîń rakiĭa a ĭeșît supțîre đi tuot, pă am prokuopto — na prvom kazanu rakija je ispala sasvim meka, pa sam je prepekao ♦ (demin.) supțîrik, supțîrĭeltanano, tanušno ♦ var. supțîrĭe ♦ supr. gruos [Por.]  [Vidi]

2589  șaĭsprîaśiļa  șaisprecelea  шеснаести  șaĭsprîaśiļa [akc. șaĭsprîaśiļa] (br.) — šesnaesti ◊ trĭeku ș-a șaĭsprîaśiļa ḑî la lukru, da đi plata înga nu vorbĭașće ńima — prođe i šesnaesti dan na poslu, a o plati još niko ne govori [Por.] ∞ șasă   [Vidi]

4007  șukĭat  șucheat  блесав  șukĭat (șukĭată) (mn. șukĭaț, șukĭaće) [akc. șukĭat] (prid.) — (med.) blesav, blentav, umno poremećen ◊ uom șukĭat, prostavĭelă, vorbĭașće naĭurļa, nu șćiĭe đi ĭel — blesav čovek, prostak, govori gluposti, ne zna za sebe ♦ sin. kîpiĭat [Por.]  [Vidi]

3581  śață  ceaţă  магла  śață (mn. śețurĭ) [akc. śață] (i. ž.) — magla ◊ śața sa faśe kînd aburĭaḑă apa đen pomînt uđiluos — magla se stvara kad voda isparava iz vlažne zemlje [GPek] ♦ dij. var. śĭață ◊ atîta s-a mîńiĭat đi ĭ-a kaḑut śĭața pi uokĭ — toliko se naljutio, da mu je magla pala na oči ◊ fînka śața merĭeu sa rađikă, đi lumĭe kare mĭerg mirekuț kînd trăbe sî grabĭaskă, sa ḑîśe kî sa trag ka śața — pošto se magla sporo diže, za ljude koji idu polako kada treba da žure, kaže se da se vuku kao magla (Rudna Glava) [Por.]  [Vidi]

4100  śară  ceară  восак  śară [akc. śară] (i. ž.) — vosak ◊ śara sa faśe đin fagurĭ đi mńarĭe — vosak se pravi od pčelinjih saća ◊ đin śară măĭ mult sa fak lumanărĭ — od voska se najviše izrađuju sveće [Por.]   [Vidi]

5700  śećituorĭ  cititor  читалац  śećituorĭ (śećituarĭe) (mn.) [akc. śećituorĭ] (prid.) — (ret.) čitalac ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a fuost śećituorĭ, kă n-a șćut să śećaskă — stari Vlasi nisu bili čitaoci jer nisu znali da čitajuvorbarĭu nuostru are mulț śećituorĭ: pista doa miļiuańe șî žumataće, arată numîratuorĭu — naš rečnik ima mnogo čitalaca: preko dva i po miliona, pokazuje brojač [Por.] ∞ śeći  [Vidi]

4162  śerĭeș  cireș  трешња (дрво)  śerĭeș (mn. śerĭeș) [akc. śerĭeș] (i. m.) — (bot.) trešnja, drvo (Prunus avium) ◊ śerĭeș ĭe puom kare faśe śerĭașă, puame ruoșîĭe șî dulś ka mńarĭa — trešnja je voćka koja daje trešnje, plodove crvene i slatke ko med ◊ đin kuažă đi śerĭeș s-a fakut vapaĭț đi viđerat — od trešnjine kore pravila luč za osvetljenje ♦ var. śereș, śerieș ♦ up. śerĭașă [Por.]  [Vidi]

4101  śerui  cerui  увоштити  śerui (ĭuo śeruĭ, ĭel śeruĭașće) [akc. śerui] (gl. p.) — (tehn.) uvoštiti ◊ sa śeruĭașće śeva kînd sa traźe pin śară topită — uvoštava se nešto kad se provlači kroz istopljeni vosak ◊ spatarĭu ku ață śeruită a ļegat đințî la spată đi razbuoĭ — brdar je uvoštenim koncem vezivao zupce na brdu razboja [GPek] ◊ Mila Pļeșî dîn Lazńița ĭe rumîna dăntîń kare a-nśeput să fakă lumanărļi raĭuluĭ ku ață śeruită — Mila Pavlović iz Laznice je prva Vlajna koja je počela da radi rajske sveće od uvoštenog konca (Laznica) [Hom.] ∞ śară  [Vidi]

6091  śikuarĭe  cicoare  цикорија  śikuarĭe1 (mn. śikuorĭ) [akc. śikuarĭe](i. ž.) — (bot.) cikorija, vodopija (Cichorium Intubus) ◊ śikuarĭe ĭe buĭađe ku dudă lungă șî tare, đin kare sa faśe țauă đi skuos rakiĭe — cikorija je biljka sa dugom i jakom stabljikom, od koje se prave cevke za vađenje rakije ◊ (med.) rîdaśină śikuori ĭe bună đi kopiĭ kînd au kufurĭală — koren cikorije je dobar za decu kad imaju proliv [Por.]  [Vidi]

2065  śinś  cinci  пет  śinś (br.) — pet ◊ śinś kîăș are kotunu nuostru — pet kuća ima naš zaselak ◊ đi śinś uorĭ ț-am vorbit, ama tu nu-nțaļeź ńimika — pet puta sam ti govorio, ali ti ništa ne razumeš ◊ ćinîră, are numa śinsprîaśe ań — mlada je, ima samo petnaest godina ◊ număru kîășî ĭe śinḑăś șî śinś — kućni broj je pedeset i pet ◊ turśi ń-a țînut śinsuće đi ań — Turci su nas držali petsto godina [Por.] ♦ dij. var. činč (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

2333  śir  cir  каша  śir (prid.) (i. m.) — I. (prid.) (nepr.) 1. (za materiju) kašast, židak; gnjecav; glibav ◊ a dat suariļi, zapada s-a moĭat șî poćaka ĭe tuată śir, nu măĭ mĭerź — udarilo sunce, sneg se smekšao i staza je sva kašasta, ne možeš da ideš II. (i. m.) 2. blato ◊ nu ći baga-n śiro-la, dăĭ pi đinkuaśa — ne ulazi u to blato, prođi s ove strane 3. (nutr.) kaša, hrana za ovčarske pse ◊ śiru đi kîń s-a fakut đin fańină đi kukuruḑ: fĭerbĭ apa, puń kîta fańină, mĭastîś, mĭastîś, ăl laș sî sa raśiaskă șă-l daĭ la kîń — kaša za ovčarske pse pravila se od kukuruznog brašna: skuvaš vodu, staviš malo brašna i mešaš, mešaš, pustiš je da se ohladi i daješ psima ◊ păkurari aĭ batrîń a vorbit kă kîńi măĭ adînk latră kînd manînkă śir — stari čobani su govorili da psi dublje laju kada jedu kašu ♦ sin. morśilă, groșală [Por.]   [Vidi]

4184  śiștuare  șiștoare  тканица  śiștuare (mn. śiștuorĭ) [akc. śiștuare] (i. ž.) — tkanica, pojas ◊ s-a purtat doă fĭelurĭ đe śiștuorĭ: îngușće, muĭerĭeșć, șă śiștuorĭ laće, voĭńiśeșć — nosile su se dve vrste tkanica: uske, ženske, i široke tkanice, muške ♦ sin. braśiră [Por.] ∞ țuală  [Vidi]

5577  śobîlk  șteobîlc  шљап ?  śobîlk [akc. śobîlk] (uzv.) — (onom.) šljap? ◊ „śobîlk” s-auđe kînd śuava mĭarźe pin apă măĭ adînkă — „šljap” se čuje kad neko ide kroz dublju vodu [Por.]   [Vidi]

3480  śukîrćit  ciocîrtit  исецкан  śukîrćit (śukîrćită) (mn. śukîrćiț, śukîrćiće) [akc. śukîrćit] (prid.) — iseckan, izreckan, loše sečivom obrađen; isfronclan ◊ ĭ-am plaćit să-m raćaḑă puomi frumos, da ĭel numa î-a śukîrćit, șî đ-aĭa nu îa-m plaćit ńimika — platio sam mu da mi voćke lepo obreže, a on ih je samo isfronclao, i zato mu nisam platio ništa ♦ var. śokîrćit [Por.] ∞ śukîrći   [Vidi]

3556  śupi  ciupi  штипати  śupi (ĭuo śup, ĭel śupe) [akc. śupi] (gl. p. ref.) — štipati, čupati; zagristi, načeti ◊ a śupito đin glumă, da ĭa sa plînźe kî-ĭ s-a fakut vînațală — štipao je u šali, a ona plače jer joj se napravila modrica ◊ nu ma śupi, kă ći spun la muma — nemoj me štipati, jer ću reći majci ◊ nu śupi puama dakă n-aĭ đe gînd s-o manĭnś — nemoj zagristi voćku, ako ne misliš da je pojedeš [Por.]  [Vidi]

3871  śuśur  cĭucĭur  точур  śuśur (mn. śuśurĭe) [akc. śuśur] (i. m.) — točur ◊ śuśuru ĭe un žgĭab đi ļemn, pus pi ńiskaĭ pruopće la ogaș, sî mĭargă apa pi ĭel — točur je drveni žljeb, postavljen na potoku na neki oslonac, da ide voda preko njega ◊ apa śurîĭe pi ĭel, șî đ-aĭa sa kĭamă śuśur — voda točura preko njega, i zato se zove točur ♦ up. țuțur (Topolnica) [Por.] ∞ śurai  [Vidi]

4906  śutură  ciutură  каблина  śutură (mn. śuture) [akc. śutură] (i. ž.) — (tehn.) kablina ◊ śutură ĭe tolśerĭ skobit în ļemn, kare sa bagă-n gura butuońuluĭ la muară, șî sa prinđe đi ĭel ku piruańe — kablina je izdubljeni drveni levak, koji se nabija u vodenični badanj, i za njega se pričvršćuje ekserima ◊ în śutură la gura butuońuluĭ sa-nțapă gaļețuĭka, pin kare baće vîžuoĭu api în ruata muori — u kablinu na vrhu badnja nabija se cipun, kroz koji mlaz vode pada na vodenički točak ◊ śutura nu sa skimbă, da gaļețuĭś ĭastă în măĭ mulće fĭelurĭ, șî sa skimbă pi kum ĭe tarimĭa api — kablina se ne menja, a cipuna ima raznih vrsta i menjaju se prema jačini vode ♦ sin. gaļiată [Por.] ∞ muară  [Vidi]

4834  taĭkă  taică  свекар  taĭkă (mn. tăĭk) [akc. taĭkă] (i. m.) — (srod.) svekar ◊ nuora la tata lu uomî-su, kînd vorbĭașće ku ĭel, îĭ ḑîśe taĭkă, da kînd puvestășće đi ĭel ku śińiva, poaće să-l kĭame șî suokru — snajka se ocu svoga muža obraća sa tajka, a kad priča o njemu sa nekim, može ga nazvati i svekrom ♦ var. (hip.) taĭa ♦ / (hip.) < tată ♦ up. suokru [Por.] ∞ ńam  [Vidi]

4192  taĭnă  taină  разговор  taĭnă (mn. taĭńe) [akc. taĭnă] (i. ž.) — razgovor, pričanje ◊ taĭna ĭe un fĭeļ đi vorbit ĭntra duoĭ inș kare nu sa gaćașće ku vro vuorbă — pričanje je vrsta razgovora između dve osobe, koji se ne završava nekim dogovorom ◊ a șaḑut ku muoșu la taĭnă, kî muoșu a șćut mulće povĭeșć đi bîtrîńață — zaseo je sa čičom u razgovoru, jer je čiča znao mnoge starinske priče ◊ n-avut vrĭame đi taĭnă multă, kî s-a grabit să nu ńigurĭaḑă — nije imao vremena za dug razgovor, jer se žurio da ne omrkne ♦ sin. vuorbă [Por.]  [Vidi]

2311  talaz  talaz  талас  talaz (mn. talazurĭ) [akc. talaz] (i. s.) — talas ◊ kînd ĭe vînt șî-n Dunare apa mare, baće talazu șî rupe malu ka la mărĭ — kad je vetar i u Dunavu velika voda, biju talasi i kopaju obalu kao na moru ♦ var. talas [Por.]  [Vidi]

6235  tamîńe  tămâie  тамјан  tamîńe (i. ž.) — (rel.) tamjan ◊ tamîńa ĭe mirosală smolauă ku kare sa tamîńe — tamjan je mirisna smola kojom se kadi ◊ tamîńa, kînd sa aprinđe, dă miruos frumuos — tamjan, kad se upali, daje lep miris ◊ miruosu đi tamîńe ĭe tare pi vuoĭe la dumńeḑîĭ șî la-ĭ muorț — miris tamjana jako vole bogovi i pokojnici ♦ var. tamîĭe (istočni deo Poreča) [Por.]  [Vidi]

5938  targă  targă  каната  targă (mn. tărź) [akc. targă] (i. ž.) — 1. kanata ◊ targa ĭe o stramiță đi blăń la sanduku karuluĭ đi buoĭ — kanata je stranice od dasaka na sanduku volovskih kola ◊ sanduku karuluĭ are doă tărź — sanduk zaprežnih kola ima dve kanate 2. nosila ◊ ĭastă șî un fĭeļ đi targă, adîns fakută đi zîdarĭ, pi kare duoĭ inș puot duśa o gramadă đi tuglă or đi pĭatră — ima jedna vrsta nosila, posebno napravljena za zidare, na kojima mogu dve osobe nositi veliku gomilu cigle ili kamena [Por.]  [Vidi]

5135  tarîță  tărâță  мекиње  tarîță (mn. tarîț) [akc. tarîță] (i. ž.) — (nutr.) mekinje ◊ kînd sa maśină grîu, đin albățu bobuluĭ sa faśe fańină, da đin gioakă tariță — kad se melje žito, od zrna se dobija brašno, a od ljuske mekinje ◊ tarîțîļi s-a đispart đin fańină ku śernutu pin sîtă, da đi la o vrĭame în kuaś, a fakut mîkarîaļe pi la ńișći muorĭ đi sa đispart înga pănă sa maśină — mekinje se izdvajaju iz brašna prosejavanjem kroz sito, a novije vreme ima naprava kod nekih vodenice, koje izdvajaju mekinje još u toku meljave ◊ rumîńi aĭ batrîń n-a śernut fańina đi grîu, numa a fakut pîńa đin fańina ku tuot — stari Vlasi nisu sejali brašno, već su hleb mesili od celog brašna ◊ astîḑ lumĭa ku tarîță arańesk vićiļi — danas ljudi mekinjama hrane stoku [Por.] ∞ grîu  [Vidi]

5567  taśa  tăcea  ћутати  taśa (ĭuo tak, ĭel taśe) [akc. taśa] (gl. n.) — ćutati ◊ sa ḑîśe đi vrunu kă tăśe kînd nu vorbĭașće — kaže se za nekog da ćuti kad ne govori ◊ taśe ka pĭașćiļi — ćuti kao riba ◊ taśe șî faśe — ćuti i radi [Por.]  [Vidi]

3499  tăntăļi  tăndăli  смандрљати  tăntăļi (ĭuo tăntăļesk, ĭel tăntăļeașće) [akc. tăntăļi] (gl. p.) — smandrljati, govoriti ofrlje, mešati jezike ◊ akuma ńima nu măĭ vorbĭașće kurat rumîńașće, numa tăntăļiașće vuorbiļi kum iĭ vińe: una rumîńaskă, doă sîrbĭeșć, pă doă rumîńeșć, ș-așa pi rînd — danas više niko ne govori čisto vlaški, nego smandrlja reči kako mu dođe: jedna vlaška, dve srpske, pa dve vlaške, i tako redom [Por.]   [Vidi]

3500  tăntăļit  tăndălit  смандрљан  tăntăļit (tăntăļită) (mn. tăntăļiț, tăntăļiće) [akc. tăntăļit] (prid.) — smandrljan, ofrlje urađen, smuvan, sklepan ◊ ļimba rumîńaskă astîḑ ĭe o ļimbă tăntăļită đin kîća vuorbe rumîńeșć, kare sa măĭ țîn minće, șî đin kîća vuorbe sîrbĭeșć, kare rumîńi ļi vorbĭesk așa đe opaśit đi nu șćiĭ au sî će rîḑ, au sî će plînź kînd ĭ-askulț kum vorbĭesk — vlaški jezik je danas jedan smandrljani jezik od malo vlaških reči, koje se još uvek pamte, i od malo srpskih, koje Vlasi izgovaraju tako izopačeno da ne znaš da li da se smeješ, ili da plačeš kad ih slušaš kako govore [Por.] ∞ tăntăļi   [Vidi]

590  tîmplă  tâmplă  слепоочница  tîmplă (mn. tîmpļe) [akc. tîmplă] (i. ž.) — slepoočnica, područje glave iznad obraza, između oka i uha ◊ tîmplă ĭe mîĭ muaļe uos la kap — slepoočnica je najmekša kost na glavi ◊ kînd ći duarĭe kapu, frĭakă tîmpļiļi ku bauță đin apă — kad te boli glava, masiraj slepoočnice belucima iz vode [Crn.] ♦ var. uokĭol mourt — (dosl.) mrtvo oko (Rudna Glava) [Por.] ♦ var. uokĭu al uorb —   (dosl.) slepo oko (Ranovac) [Mlava]   [Vidi]

5493  toartă  toartă  ручка  toartă (mn. torț) [akc. toartă] (i. ž.) — (tehn.) (zast.) ručka, rukohvat ◊ toartă are kaldarĭa, vadra đi lapće, șî kuafa đe apă — ručku imaju bakrač, vedrica za mleko, i kofa za vodu ♦ sin. baĭir [Por.]  [Vidi]

3547  tot  tot  све  tot1 (pril.) — I. sve 1. za vreme: stalno, neprestano ◊ đi vrĭamĭa đi rat nu s-a dus ńiś unđe, a fuost tot în sat — za vreme rata nije otišao nikuda, bio je sve u selu 2. za način a. ispred brojeva, pokazuje ponavljanje stalnog brojnog odnosa ◊ ușa strîmtă, da iĭ sa-mping tot duoĭ ku duoĭ — prolaz uzan, a oni se guraju sve dva po dva b. za isticanje istovetnosti ◊ a lor țîkă tot ńișći oțomań đi kînd lumĭa țîńe minće — njihov rod sve sami lopovi od kad svet pamti c. za isticanje brojnosti ◊ śe tot nu la fi întrabat, ama ĭel taśe, kă frika ĭ-a luvat ļimba — šta ga sve nisu pitali, ali on ćuti, jer mu je strah oduzeo jezik 3. za pojačavanje stupnja poređenja ◊ iĭ tuarnă apa să stîngă, da fuoku arđe tot măĭ tare șî măĭ tare, pănă nu do arsă koļiba đi tot — oni sipaju vodu da ugase, ali vatra gori sve jače i jače, dok koliba nije izgorela sasvim 4. uz neke glagole (misliti, govoriti), za dopuštanje mogućnosti kojoj se u sumnji daje prednost ◊ uńi s-a dus la stînga, da alalț tot ginđesk k-a fi fuost măĭ bun sa fi pļekat la đirĭapta — jedni su otišli na levo, a drugi sve misle da je bolje bilo da su pošli na desno 5. za isticanje prostornosti ◊ đ-aiśa pî pănă unđe vĭeḑ ku uoki, tot anuastră moșîĭe a fuost — odavde, pa sve dokle vidiš očima, sve je naše imanje bilo II. (u izr.) 1. svega, sasvim, potpuno, skroz ◊ kînd s-aduna tri, ku șapće șî ku ḑîaśe, ku tot ĭe doaḑăś — kad se sabere tri, sa sedam i deset, svega je dvadeset ◊ a veńit apa ku tot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda potpuno, i odnela im kuće ◊ la batut fara milă, șî l-a frînt đi tot — tukao ga je bez milosti, i skroz ga je polomio ◊ muĭarĭa a trekut pista tot, șî sa-ntuors la kasă — žena je prešla preko svega, i vratila se kući 2. svako ◊ tot nat vĭađe kă nuĭe bun — svako vidi da to nije dobro ♦ var. tuot [Por.]  [Vidi]

5690  totoroskai  ?  тандркати  totoroskai (ĭuo totoroskăĭ, ĭel totoruaskîĭe) [akc. totoroskai] (gl.) — (onom.) tandrkati; truckati se ◊ s-auđe kum totoroskîĭe karu đi buoĭ pănă mĭarźe guol pi kadîlmă — čuje se kako tandrču volovska kola dok prazna idu kaldrmom [Por.]  [Vidi]

3227  trastă  traistă  торба  trastă (mn. trășć) [akc. trastă] (i. ž.) — 1. torba ◊ trastă țasută — tkana torba ◊ trastă ku obrăń — torba za uprtačima ◊ trastă guală — prazna torba ◊ trastă pļină — puna torba ◊ kînd sa dus la muară ku trasta pļină đi grîu, a kusuto la gură sî nu sa vĭarsă — kad se išlo u vodenicu sa torbom punom žita, opšivao joj se otvor da se ne prospe 2. (za odeću) kad je neki haljekat loše krojen, ili je prevelik ◊ kimĭașa ĭe prĭa mare, stă trastă pi kopil — košulja je prevelika, visi kao torba na detetu ♦ (demin.) trastuță ♦ (augm.) trastuoń [Por.] ♦ dij. var. traĭstă (Majdanpek) [Buf.] ♦ up. tagîrță [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4920  treśa  trece  пролазити  treśa (ĭuo trĭek, ĭel trĭaśe) [akc. trĭeśa] (gl. p. ref.) — prolaziti ◊ a fuźit în duos, k-a vaḑut ńiskaĭ lumĭe ńikunoskută kum trĭaśe pi lînga koļibă — pobegao je u šumu, jer je video neke nepoznate ljude kako prolaze pored kuće ◊ traĭu uomuluĭ prĭaĭut trĭaśe — čovekov život prebrzo prolazi ◊ trĭekînd pin apă adînkă, s-a udat đi tuot — prolazeći kroz duboku vodu, potpuno se ukvasio ♦ var. treśare [Por.]  [Vidi]

5398  trîmĭes  trimis  слање  trîmĭes (mn. trîmĭesurĭ) [akc. trîmĭes] (i. s.) — slanje ◊ a veńit vrĭamĭa đi trîmĭes baĭețî-n armată — došlo je vreme za slanje momaka u vojsku [Por.] ∞ trîmeća  [Vidi]

3534  trîntur  trântor  трут  trîntur (mn. trînturĭ) [akc. trîntur] (i. m.) — trut 1. (ent.) mužjak pčele ◊ trîntur ĭe albuna voĭńiśaskă — trut je mužjak pčele ◊ trînturu n-are ak — trut nema žaoku 2. (fig.) lenčuga, gotovan ◊ traĭașće ka trînturu, nu lukră ńimika, iĭ vińe tuot pi đi gata — živi kao trut, ne radi ništa, sve mu dolazi na gotovo [Por.] ∞ albină  [Vidi]

4919  trĭakît  treacăt  пролаз  trĭakît (mn. trĭakîće) [akc. trĭakît] (i. s.) — (ret.) prolaz, put ◊ trĭakît ĭe luok pi unđe trĭeśem đes, kînd ńe duśem vrunđiva — prolaz je mesto kojim često prolazimo kad negde idemo ◊ sa miră kum ĭo nu șću kî ĭe muara batrînă în borugă, da ĭuo-ĭ spun kă nu șću đi śe nu mi trĭakîtu pĭ-a kolo — čudi se kako ja ne znam da je stara vodenica u potoku, a ja mu kažem da ne znam jer mi tamo nije put [Por.] ∞ treśa  [Vidi]

6332  trĭen  tren  воз  trĭen (mn. trĭenurĭ) (i. s.) — voz ◊ vorba trĭen ka numiļi lu vuoz, s-a pastrat numa pin kînśiśe kare a kîntat lîutari — reč tren kao naziv za voz sačuvala se samo u pesmama koje su pevali violinisti ∎ (folk.) „trĭenuļe, pokńița-r ruata, śe maĭ đisparțît đi tata” s-a kîntat într-un kînćik đi ćińerișu kare ku vuozu s-a dus în rat — „vozu, nek ti pukne točak što si me odvojio od oca” pevalo se u jednoj pesmi o mladima koji su vozom otišli u rat [Por.] ♦ sin. vuoz  [Vidi]

2744  truakă  troacă  тиква  truakă (mn. truoś) [akc. truakă] (i. ž.) — I (bot.) tikva (Lagenaria vulgaris) 1. prirodni sud za tečnost ◊ đemult n-a fuost alt vas đi apă, or đi bĭare, numa truaka, kare s-a purtat ļegată la brîu — nekad nije bilo drugog suda za vodu, ili za piće, nego se nosila tikva, vezana o pojas 2. (anat.) glava čoveka; tintara; lobanja ◊ a dat ku kapu-n parĭaće, ș-a spart truaka — udario glavom u zid, i razbio tikvu 3. (fig.) tupavko; tikvan ◊ truakă đi uom, nu-nțaļiaźe ńimika — tikvan od čoveka, ne razume ništa ♦ (demin.) trokiță II (tehn.) svetiljka, lampa ◊ truaka đi viđerat a fuost fakută đin truakă ku gît lung, unplută đi său, ku valuș đi kîńipă ka fitiļu — tikva za osvetljenje bila je napravljena od tikve sa dugim vratom, napunjena lojem i sa valjutkom od konoplje kao fitiljem ♦ up. truok [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2745  truok  troc  врг  truok (mn. truoś) [akc. truok] (i. m.) — vrg, sud za tečnost od tikvice ◊ babiļi măĭ mult đeskîntă-n truok — babe najviše baju u vrgu ◊ la tuota fîntîna în munće a fuost atîrnat kîći un truok, să aĭbe drumașî ku śe sî bĭa apă — kraj svakog izvora u planini bio je okačen po jedan vrg, da imaju putnici čime da piju vodu ◊ dakă îm sparź truoku, ĭuo țîĭe-ț sparg truaka — ako mi razbiješ vrg, ja ću tebi razbiti tikvu (glavu) ♦ (augm.) trokan ♦ up. truakă [Por.]  [Vidi]

2895  truș  ciot  пањ  truș (mn. trușă) [akc. truș] (i. s.) — 1. panj, kratko isečen trupac, pogodan za sedenje ◊ kînd a trait lumĭa-n borđiĭe, a șaḑut pi trușă, kă skamńe rar kare avut, da stoļiță gata ńima — kad su ljudi živeli u burdeljima, sedeli su na panjevima, jer je retko ko imao hoklice, a stolice gotovo niko ◊ pi truș s-a spart șî ļamńiļi đi fuok — na panjevima se cepala i drva za vatru 2. (fig.) (pej.) tup, težak, tvrdoglav čovek ◊ nu ći puoț vorbi ku ĭel, kî ĭe grĭeu ka trușu — ne možeš se dogovoriti s njim, jer težak je kao panj (Tanda) ♦ sin. skamn, tutuk [Por.]  [Vidi]

5457  tulpină  tulpină  стабло  tulpină (mn. tulpiń) [akc. tulpină] (i. ž.) — (bot.) stabljika ◊ tulpină ĭe vorba rară, însamnă numa bușćanu đi viĭe — tulpina je retka reč, označava samo stablo vinove loze ♦ sin. bușćan [Por.]  [Vidi]

5697  tuofļa  toflea  шљампавко  tuofļa (mn. tuofļe) [akc. tuofļa] (i. ž.) — šljampavko, gegavko ◊ la kopil iĭ măĭ drag să-nkalță opinśiļi tatîluĭ, șî sî sa tragă ka tuofļa pin avļiĭe — dete najviše voli da navuče očeve opanke i da se kao šljampavko vuče po dvorištu [Por.]  [Vidi]

3512  tuoĭ  toi  гро  tuoĭ (mn. tuaĭe) [akc. tuoĭ] (i. s.) — gro, glavnina, najveći deo nečega, snaga ili nivo; središte; jeka ◊ a veńit ńikemat în tuoĭu lukruluĭ, kînd lukru a fuost măĭ mare, șî s-a mîńiĭat kă ńima nu l-a luvat în samă — došao nepozvan u jeku posla, kad je posao bio u najvećem, i naljutio se što niko nije obratio pažnju na njega ◊ a ploĭat șî s-a rîđikat tuoĭu api — padala je kiša i podigao se nivo vode ◊ mńamțî s-a pus pĭ-aĭ nuoștri ku tuoĭu-n trjeg, ama n-a putut sa strabată — Nemci su navalili na naše svom snagom, ali nisu uspeli da se probiju [Por.]  [Vidi]

5843  tuot  tot  исто  tuot1 [akc. tuot] (pril.) — isto, stalno, još uvek; sasvim, u ceni, potpuno ◊ Rumîńi șî astîḑ tuot fak pomĭeń kum a fakut stramuoșî luor — Vlasi i danas isto prave pomane kao i njihovi preci ◊ în kare guod parće să pļaśe, luĭ a fuost tot una — na koju god stranu da krenu, njemu je bilo isto ◊ (u izr.) ku tuot, đi tuot — potpuno, u celosti; svom snagom, sa svih strana ◊ a veńit apa ku tuot, șî ļ-a luvat kășîļi — nadošla je voda svom snagom, i odnela im kuće ◊ a trekut pista Dunîre ku tuot ś-avut — prešli su Dunav sa svime što su imali [Por.]  [Vidi]

5489  turtă  turtă  пројара  turtă (mn. turț) [akc. turtă] (i. ž.) — 1. (nutr.) projara ◊ turta sa faśe đi fańină đi kukuruḑ, ku apă kaldă — projara se pravi od kukuruznog brašna i tople vode ♦ up. malaĭ 2. (o formi) kolač, pogača ◊ turtă ĭe fiĭeśe śe ĭe fakut totîrlat șî pļoskanat — kolač je bilo šta što je okruglo i pljosnato ◊ turtă đi śĭară — pogača od voska [Por.]   [Vidi]

2893  tutuk  tutuc  трупац  tutuk1 (mn. tutuś) [akc. tutuk] (i. m.) — (bot.) trupac, odsečeni deo stabla ◊ am trînćit ļamńe, ļ-am taĭat tutuśe, da tutuśi am skuos ku buoĭ đin ogaș la drum — obarao sam stabla, sekao sam ih u trupce, a trupce sam volovima izvlačio iz potoka na put [Por.] ♦ dij. var. ćućuk (Urovica) [Pad.]  [Vidi]

64  ťindă  tindă  трем  ťindă (mn. ťinďe) [akc. ťindă] (i. ž.) — trem, nadstrešnica [Kmp.] ♦ dij. var. ćindă ◊ la muoș măĭ mult iĭ drag sî șadă-n ćindă — čiča najviše voli da sedi na tremu [Por.]   [Vidi]

3580  uaĭe  oaie  овца  uaĭe (mn. uoĭ) [akc. uaĭe] (i. ž.) — (zool.) ovca (Ovis aries) ◊ anuaștre uoĭ đe bîtrîńață a fuost miś, ku lînă lungă șă aspură — naše starinske ovce bile su male, sa dugom i oštrom dlakom ◊ uoĭļi nuaștre a putut mult sî rabđe fara mînkare, fara apă șî fara sare — naše ovce su mogle dugo da trpe bez hrane, vode i soli ◊ uńi avut șî uoĭ țîgaĭe, ku lînă muaļe, ama măĭ golańe đikît anuaștre — neki su imali i ovce cigaje, sa mekom vunom, ali su je imale manje nego naše [GPek] ◊ uoĭļi nuaștre a paskut șî pi zapadă: ku buotu șî ku piśuoru a rîkait zapada, ș-a ažuns pănă la ĭarbă đe paskut — naše ovce su pasle i po snegu: njuškom i nogom razgrtale su sneg, i dolazile do trave za pašu ◊ blînd ka uaĭa — pitom kao ovca (Rudna Glava) ◊ sa rîs aĭ batrîń kă uoļi nuaștre avut țîță ka la mîță — stari su zbijali šalu da naše ovce imaju vimena kao mačke (Tanda) [Por.] ◊ uoĭļi nuaștre a-nśeput sî sa pĭardă kînd komuńișći a dus „merinizațiĭe”, pi lînga anu 1958 — naša sorta ovaca počela je da se gubi, kada su komunisti uveli „merinizaciju” oko 1958. godine (Jasikovo) [GPek]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5910  umblatuorĭ  umblator  покретан  umblatuorĭ (umblatuare) (mn. umblatuorĭ, umblatuare) [akc. umblatuorĭ] (prid.) — pokretan ◊ pĭatra đi muară a đi sus ĭe umblatuare, da a đi žuos nu — gornji vodenični kamen je pokretan, a donji nije ♦ var. înblatuorĭ [Por.] ∞ umbla  [Vidi]

5965  umpļe  umple  напунинти  umpļe (ĭuo umplu, ĭel umpļe) [akc. umpļe] (gl. p. ref.) — (o materiji) napunuti ◊ uomu împļińașće ańi da umplă kada ku varḑă or vadra ku apă — čovek navršava godine, a puni kacu s kupusom, ili vedro sa vodom ♦ var. împļe [Por.] ∞ pļin   [Vidi]

3195  unđe  unde  где  unđe [akc. unđe] (pril.) — 1. gde ◊ unđe a fuost pănă akuma, ńima nu șćiĭe — gde je bio do sada, niko ne zna ◊ unđe puaće să audă, kînd ĭe surd? — gde može da čuje, kad je gluv? 2. odakle, otkuda ◊ đi unđe veńiră nuviri-șća aĭ ńegri, kî fu sańin pănă đinuarļa? — odakle dođoše ovi crni oblaci, kad beše vedro do malopre? ◊ đi unđe ĭeș kopiļe, đin śe sat? — odakle si dečko, iz kog sela? ◊ a veńit ńiś đi unđe — došao niotkuda 3. dokle ◊ aratat la marturĭ đi unđe pănă unđe ĭe moșîĭa luĭ — pokazao je svedocima odakle dokle je njegovo imanje 3. kuda ◊ numa draku șćiĭe unđe mĭarźe asta povastă, baș nuĭe bun ńiśkum — samo đavo zna kuda vodi ova priča, baš nije dobro nikako ♦ var. unđi ◊ unđi ĭe akuma, să-ĭ arăt ĭuo — gde je sada, da mu ja pokažem [Por.] ♦ dij. var. uńe (Vajuga) [Dun.]  [Vidi]

5990  unsură  unsură  масноћа  unsură (mn. unsurĭ) [akc. unsură] (i. ž.) — masnoća; mazivo ◊ a župuit puorku, șă pi kuțît a ramas unsura — drao je svinju, i na nožu je ostala masnoća ◊ unsura sa spală numa ku apă kaldă — masnoća se pere samo toplom vodom [Por.]  [Vidi]

2573  uoptsprîaśe  optsprece  осамнаест  uoptsprîaśe [akc. uoptsprîaśe] (br.) — osamnaest ◊ kînd înpļińiașće uoptsprîaśe ań, kopilu ažuns đi vuoĭskă — kad napuni osamnaest godina, dete je doraslo za vojsku [Por.] ∞ uopt  [Vidi]

3192  urđinatură  urdinare  пролив  urđinatură (mn. urđinaturĭ) [akc. urđinatură] (i. ž.) — (med.) proliv, dijareja ◊ a mînkat puame pîșkoviće, șî l-a lovit o urđinatură đi tuot s-a stuors — jeo je gnjilo voće, i spopao ga je takav proliv, da se sav iscedio ♦ sin. pîșku [Por.] ♦ dij. var. urđińiș [Crn.] ♦ dij. sin. kăkăuș [Mlava] ∞ urđina  [Vidi]

3926  urîśuńe  urîciune  мржња  urîśuńe (mn. urîśuń) [akc. urîśuńe] (i. ž.) — mržnja; ružnoća; gadost; rugoba, gabor ◊ numa sa vorbit đi rău, ș-a tunat urîśuńe grĭa întra iĭ — samo su se ogovarali, i ušla je teška mržnja među njih ◊ nu-ĭ drag a fĭeći đi ĭel, kî ĭe, śka, o urîśuńe đi uom — ne voli ga devojka jer je, veli, gabor od čoveka [Por.] ∞ urî  [Vidi]

3925  urît  urât  ружно  urît (urîtă) (mn. urîț, urîće) [akc. urît] (prid.) — ružno ◊ đi mirare: uomu urît, muĭarĭa șî măĭ urîtă, kopiĭi urîț ka draśi da parințî urîț ka muarća — čudo: muž ružan, žena još ružnija, deca ružna ko đavoli a roditelji ružni kao smrt ◊ aĭa ĭe tare urît śe vorbĭașće kînd sa-nbată — to je jako ružno šta govori kad se napije [Por.] ∞ urî  [Vidi]

2348  urla  urla  урлати  urla (ĭuo urlu, ĭel urlă) [akc. urla] (gl.) — (onom.) 1. (za životinje) urlati, zavijati ◊ dîn žuaviń, urlă lupi, kîńi șî vulpiļi — od životinja, urlaju vukovi, psi i lisice ◊ kînd auḑ lupi kă urlă, să șćiĭ kă s-a apropiĭt duoĭ śopîrĭ unu dă altu, șî lupi aĭ batrîń, kare puartă śopîru sa tăĭnuĭe kum sî sa petrĭakă, da să nu sa îńiaśe — kad čuješ vukove da zavijaju, da znaš da su se dva čopora približila jedan drugom, i stari kurjaci, koji vode čopore, pregovaraju kako da se mimoiđu, a da se ne podave [Mlava] 2. (za grmljavinu) grmeti ◊ urlă-n śĭer șî trasńașe în tuaće părțîļi — grmi na nebu, i trešte gromovi na sve strane [Mlava]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5502  uruĭală  uruială  јарма  uruĭală (mn. uruĭaļe) [akc. uruĭală] (i. ž.) — jarma ◊ uruĭala ĭe mînkarĭa đi viće kare sa faśe đin tuot śi ĭe bobat, șî śe sa măśină la muară ku pĭatră rîđikată, sî ĭasă măĭ mare — jarma je hrana za stoku koja se pravi od zrnastih namirnica, i koja se melje na vodenici sa dignutim kamenom, da ispadne krupno ◊ uruĭala sa maśînă la muară — jarma se melje u vodenici [Por.]  [Vidi]

3836  uśuĭa  liniști ?  смирити  uśuĭa (ĭuo ma uśuĭ, ĭel sa uśuĭe) [akc. uśuĭa] (gl. p. ref.) — (zast.) smiriti, umiriti; stišati ◊ s-a pus atîta đi rău să rupă păru đin kap șî sî sa zbată, đi lumĭa abĭa a uśuĭato — počela je tako jako da čupa kosu s glave i da se otima, da su je ljudi jedva smirili ◊ lupadară apă pi fuok, ku nađiažđe kî bîlbataĭa fuokuluĭ sa va uśuĭa — baciše vodu na vatru, u nadi da će se sukljanje plamena stišati ◊ a murit muoșu, mult a tras, akuma sa do uśuĭat — umro je čiča, mnogo je patio, sada se konačno smirio ♦ sin. ogoi [Por.]  [Vidi]

2783  uzgin  dizghin  кајас  uzgin (mn. uzgiń) [akc. uzgin] (i. m.) — (zast.) (tehn.) kajas, kaiš od uzde; dizgin ◊ ku uzgiń sa puartă kalu kînd sa kîlarĭașće, or kînd ĭe prins la kośiĭe — kajasima se vodi konj kad se jaše, ili kad je upregnut u kočije [Por.] ∞ kal  [Vidi]

2896  va  va  ће  va (gl.) — će ◊ kînd va sta pluaĭa, sa va duśa nuviri, șî va do ĭeșî suariļi odată — kada bude stala kiša, (možda) će otići oblaci, i (valjda) će jednom izaći sunce ♦ up. vom, voĭ, veț, viț ◊ dakă ń-adunăm tuoț la vrĭame, nuoĭ vom veńi la bîlś — ako se skupimo na vreme, mi ćemo doći na vašar ◊ vuoĭ viț veńi, ama la kasă n-o sî fiĭe ńima — vi ćete (možda) doći, ali kod kuće neće niti nikog ◊ va fi — možda, može biti ◊ (u izr.) va fi, nu va fi — jeste-nije; drž-nedaj; povuci-potegni [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4907  vad  vad  газ  vad (mn. vadurĭ) (i. s.) — gaz, brod ◊ vad ĭe luok unđe drumu trĭaśe pista apă skundă, șă nu trăbe puod or punće — gaz je mesto gde put prelazi preko plitke vode, pa ne treba most ili brvno [Por.]  [Vidi]

4960  vaĭală  dârstă  ваљавица  vaĭală [akc. vaĭală] (i. ž.) ● v. voĭală [Por.] ∞ voĭală  [Vidi]

3414  valśauă  vălcea  удолина  valśauă (mn. valśiaļe) [akc. valśauă] (i. ž.) — 1. (geogr.) udolina, mala uska dolina kojom teče voda ◊ valśaua ĭe vaļe mikă, îngustă șă ku apă puțînă kurgatuare — udolina je mala dolina, uska i sa slabom tekućom vodom ♦ var. valśavă 2. (top.) ◊ Valśavă, luok așa numit în vaļa Șășki, întra Măĭdan șî Arnaglaua, în apruape đi Rîmna Rĭeka — Valčava, zvano mesto u dolini Šaške, između Majdanpeka i Rudne Glave, u blizini Ravne Reke [Por.] ∞ vaļe  [Vidi]

3107  vaļe  vale  долина  vaļe (mn. văĭ) [akc. vaļe] (i. ž.) — (oron.) dolina; dolja ◊ vaļa ĭe adînśimĭa întra doa śuoś — dolina je udubljenje između dva brda ◊ vaļa adînkă — dubodolina ◊ vaļa mikă — mala dolina ◊ vaļa mare: vaļa ku rîu kare trĭaśe pin sat (nume đies) — velika dolina: dolina sa rekom koja protiče kroz selo (čest toponim) ◊ vaļa sakă, vaļa pin kare vrodată a mĭers apa — suvodolina, dolina kojom je nekada tekla voda ◊ (u izr.) đi vaļe — dolinski ◊ (u izr.) pi vaļe — po dolini; dolinom; u dolinu/dolini ◊ a rașît sî dubuară đi la śuakă, să traĭaskă pi vaļe — rešio je da siđe sa brda, da živi u dolini ◊ (u izr.) la vaļe — nizvodno ◊ kînd rî-o-l mare mĭarźe pin saće kîtra rîsarit, atunśa aĭ nuoștri ku vuorba „la vaļe” însamnă șî rîsaritu — kad glavna reka teče kroz sela ka istoku, onda naši rečima „la valje” označavaju i istok ◊ (u izr.) în vaļe — nizbrdo; na dole [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4950  vamă  vamă  ујам  vamă [akc. vamă] (i. ž.) — ujam, ušur ◊ vamă ĭe masura kare sa ĭa la muară đin fańină, pintru śe muara a mîśinat — ujam je deo brašna koji se uzima na vodenici, kao naknada za to što je vodenica mlela ◊ vama sa ĭa ku kapĭaćiļi: un kapĭaće đi fańină la o mĭerńiță đi buobe — ujam se uzima mericom: na jednu mernicu (?) zrna, jedna merica brašna ♦ up. kapĭaće [Por.] ∞ muară  [Vidi]

5940  var  var  креч  var (i. s.) — kreč, vapno ◊ varu sa faśe în varńiță đin pĭatră đi var — kreč se pravi u krečani od krečnog kamena ◊ varu ĭe alb ka zapada — kreč je beo kao sneg ◊ đin var, mistakat ku pĭesîk șî ku apă, sa faśe malter đi zîđit kășîļi — od reča, pomešanim sa peskom i vodom, pravi se malter za zidanje kuća [Por.]  [Vidi]

3088  varḑă  varză  купус  varḑă (mn. vĭerḑ) [akc. varḑă] (i. ž.) — (bot.) kupus (Brassica oleracea) ◊ varḑa ĭe un fĭeļ đi buĭađe, kare uomu o puńe-n građină, ș-o sapă, ș-o udă, pănă nu sa kuaśe đi mînkare — kupus je jedna vrsta biljke koju čovek sadi u bašti, i okopava je i zaliva dok ne sazri za jelo ◊ varḑa are o kîpațînă mare, totîrlată, krĭeskută đin śokan, kare ĭe rîdaśina vĭerḑî, krĭașće đin pomînt șî tună adînk în îńima lu kîpațînă — kupus ima veliku okruglu glavicu, izraslu iz korena koji zalazi duboko u središte glavice ◊ luoku unđe sa puńe varḑă măĭ multă sa kĭamă vîrḑariĭe — mesto gde se sadi kupus zove se kupusište ◊ varḑa kată multă apă — kupus traži mnogo vode ◊ varḑă akră — kiseli kupus ◊ varḑă dulśe — slatki kupus ◊ rasad đi varḑă — rasad za kupus [Por.]  [Vidi]

3948  varsa  vărsa  просипати  varsa (ĭuo vărs, ĭel varsă) [akc. varsa] (gl. p. ref.) — 1. prosipati ◊ kîrśagu s-a spart șî apa s-a varsat — krčag se razbio, i voda se prosula ◊ saku ku grîu n-a fuost ļegat bun, șî grîu tuot s-a varsat pi pomînt guol — džak nije bio dobro vezan, i žito se svo prosulo na golu zemlju 2. (med.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa varsă — napio se ko ćurka, i sada samo povraća ♦ sin. rîsîpi [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

4948  vas  vas  суд  vas (mn. vasă) (i. s.) — sud, posuda ◊ Rumîńi aĭ batrîń, kare a trait în borđiĭe, n-avut mulće vasă — stari Vlasi, koji su živeli u zemunicama, nisu imali mnogo sudova ◊ ĭastă vasă đi fakut mînkarĭa șî vasă đi mînkat, vasă đi apă șă đi spalat, șă vasă đi muls șă đi fakut brînḑă — ima sudova za spremanje jela i sudova za jelo, sudova za vodu i pranje, i sudova za mužu i pravljenje sira ◊ (kal.) la Marța vasîlor s-a spalat tuaće vasurļi în kasă ku ļeșîĭe — na Čisti utorak prali su se svi sudovi u kući ceđom [Por.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

5474  veńin  venin  отров  veńin (mn. veńinurĭ) [akc. veńin] (i. s.) — (zast.) otrov ◊ ’veńin’ ĭe vorba batrînă pi kare a-npinso vorba sîrbĭaskă ’otraua’ — ’venjin’ je stara reč koju je potisnula srpska reč ’otrov’ ◊ veńin fak ńișći buĭeḑ kare ļi kunuosk numa vrîžîturiļi — otrov prave neke biljke koje poznaju samo vračare ◊ đin žuaviń, veńin faśe numa ńișći nopîrś, lu kare sa ḑîśe nopîrś veńinuasă — od životinja, otrov prave same neke zmije, koje se zovu zmije otrovnice ◊ (u izr.) amară ka veńinu, ĭuće ka veńinu — gorko kao otrov, ljuto kao otrov ♦ sin. otrauă [Por.]  [Vidi]

3643  vidră  vidră  видра  vidră (mn. vidre) [akc. vidră] (i. ž.) — (zool.) vidra (Lutra vulgaris) ◊ vidra ĭe žuavină sîrbaćikă kare traĭașće pi malu api, nuată bińe șî sa arańiașće ku pĭeșć — vidra je divlja životinja koja živi na obali vode, pliva dobro i hrani se ribom ◊ vidra sa prinđe pintru pĭaļe, kare ĭe tare skumpă kî đin ĭa sa fak bunḑ domńeșć — vidra se lovi zbog krzna, koje je jako skupo jer se od njega prave gospodske bunde [Por.]   [Vidi]

4831  Visaļin  Veselin  Веселин  Visaļin [akc. Visaļin] (i. m.) — (antr.) Veselin l.i. ◊ Visaļin ĭe nume bućeḑat, dat la kopil voĭńiśesk ku duor să-ĭ fiĭe traĭu vĭasîl șî fara grižă — Veselin je kršteno ime, dato muškom detetu sa željom da mu život bude veseo i bezbrižan ♦ skr. Vĭesa ♦ supr. Visaļina [Por.] ∞ vĭasîl  [Vidi]

3212  vită  vită  стока  vită (mn. viće) [akc. vită] (i. ž.) — (zool.) stoka, govedo, domaća životinja ◊ vita ĭe žuavină đi kasă, kare uomu o pazîașće ș-o arańașće — govedo je domaća životinja, koju čovek čuva i hrani ◊ avĭem viće marĭ șî viće miś — imamo malu i veliku stoku ◊ vită mikă ĭe uaĭa, berbĭeku, mńelu, kapra, pîrśu, ĭedu — u malu stoku spada ovca, jagnje, koza, jarac, jare ◊ vită mare ĭe vaka, buou, vițălu, kalu, ĭapa, mînḑu șî magarĭu ku mîgarița — u krupnu stoku spada krava, vo, tele, konj, kobila, ždrebe i magare sa magaricom ◊ kîńi șî mîțî nu sînt viće numa žuaviń — psi i mačke nisu stoka nego životinje ◊ vită sîrbaćikă — divlja životinja ◊ vită blîndă — pitoma životinja [Por.]   [Vidi]

3089  vîrḑariĭe  vărzărie  купусиште  vîrḑariĭe (mn. vîrḑariĭ) [akc. vîrḑariĭe] — kupusište ◊ vîrḑariĭa ĭe luok unđe sa puńe varḑa — kupusište je mesto gde se sadi kupus ◊ fînkă varḑa kată multă apă, măĭ bun ĭe vîrḑariĭa să fiĭe apruape đi rîu, or đi vrun ogaș — pošto kupus traži mnogo vode, najbolje je da kupusište bude blizu reke, ili nekog potoka [Por.] ∞ varḑă  [Vidi]

3415  vîrtuop  vârtop  рупчага  vîrtuop (mn. vîrtuape) [akc. vîrtuop] (i. s.) — (geogr.) (augm.) rupčaga, uvala ◊ a sapat apa ș-a fakut numa vîrtuope pi drum, nu sa mĭearźe ńiś ku vićiļi, ńiś pi piśuare — kopala je voda i napravila samo rupčage na putu, ne može se ići ni zapregom, ni pešice [Por.]   [Vidi]

6210  vîž  vâj  вж  vîž (uzv.) — (onom.) vž, zvuk mlaza tečnosti ◊ auḑît, ka pin vis: vîž! vîž! ama nu ĭ-a dat în gînd kă aĭa a putut să fiĭe vîžuoĭu api — čuo je, kao kroz san: vž! vž! ali mu nije palo na pamet da bi to mogao biti mlaz vode [Por.]  [Vidi]

6209  vîžuoĭ  vâjoi  млаz  vîžuoĭ (mn. vîžoaĭe) [akc. vîžuoĭ] (i. s.) — (o tečnosti) mlaz ◊ dupa pluaĭe tare, kure apa đi pi strĭeșînă ku vîžuaĭe, gruasă ka źeĭśtu — posle jake kiše, curi voda sa nadstrešnice u mlazevima, debelim kao prst ♦ / < vîž + -uoĭ [Por.] ♦ dij. sin. bužuoń, ćućur [Hom.] ∞ vîž  [Vidi]

4828  vĭasîl  vesel  весео  vĭasîl (vĭasîlă) (mn. vĭasîļ, vĭasîļe) [akc. vĭasîl] (prid.) — veseo ◊ đi uom kare ĭe vĭasîl șî vorbituorĭ, sa spuńe kă are narau bun — za čoveka koji je veseo i govorljiv, kaže se da ima dobru narav ◊ ĭel ĭe vĭasîl numa kînd bĭa kîta — on je veseo samo kad malo popije ♦ sin. voĭuos [Por.]   [Vidi]

5634  vĭerminuos  vermănos  црвљив  vĭerminuos (vĭerminuasă) (mn. vĭerminuoș, vĭerminuasă) [akc. vĭerminuos] (prid.) — (helm.) crvljiv ◊ mĭ-a dus karńe vĭerminuasă, ș-a fuost muara s-o labîd tuată — doneo mi je crvljivo meso, pa sam morao svo da ga bacim ◊ lovitură vermanuasă, puamă vermanuasă — crvljiva rana, crvljiva voćka ♦ var. vĭermanuos [Por.] ∞ vĭerme  [Vidi]

3013  vlaș  vlaș  ваљкасти црв  vlaș (mn. vlaș) [akc. vlaș] (i. m.) — (zool.) 1. valjkasti crv (Nematoda) ◊ vlaș ĭe vĭarme đin apă — vlaš je vodeni crv ◊ uńi spun kî ĭe vlașu vĭarme skurt șî samînă la rîmă — jedni kažu da je vlaš kratak crv koji liči na glistu ◊ (med.) kînd la uom roșăsk uoki, sa skuot vlașî đin apă, sa pun pi kîrpă șî ku ĭa sa ļagă ăl bolnau pista uokĭ — kad čoveku pocrvene oči, vade se valjkasti crvi iz vode, stave se na maramu i njome bolesniku prevežu oči (Rudna Glava) 2. očni crv (Loaloa) ◊ vlașî sînt vĭermuș albĭ kare sa fak la uom în uokĭ — vlaši su beli crvići koji se izlegu kod čoveka u očima (Tanda) ♦ sin. pĭerĭ ♦ up. gușă [Por.]   [Vidi]

4959  voĭală  dârstă  ваљавица  voĭală (mn. voĭaļe) [akc. voĭală] (i. ž.) — valjavica, valjarica; stupa ◊ iśa, linga moară, ń-a fuost voĭala, ama kînd s-ă lăsat muĭeriļi să țîasă la śuariś, voĭala s-a părasît — ovde, pored vodenice, bila nam je valjavica, ali kad su žene prestale da tkaju sukno, ona je zapustela [Zvizd] ♦ dij. var. vaĭală ◊ la vaĭală sa-nvaļesk śuariśi dupa țasut, să fiĭe măĭ gruoș șî măĭ đeș — na valjavici valja se sukno posle tkanja, da bude deblje i gušće (Tanda) [Por.]  [Vidi]

3417  voma  voma  повраћати  voma (ĭuo voamîĭ, ĭel voamîĭe) [akc. voma] (gl. p.) — 1. (med.) (zast.) povraćati ◊ s-a-nbatat ka kurka, ș-akuma numa vuamîĭe — napio se kao ćurka, i sada samo povraća ♦ inov. sin. varsa 2. (tehn.) parati, rasparati; rasuti; odmotati; razmotati ◊ kînd a gemuit, n-a strîns ața pi gĭem bińe, șî gĭemu akuma tuot s-a vomait — kad je motala klube, nije konac namotala čvrsto, pa se klube sada svo razmotalo [Por.] ∞ varsa   [Vidi]

3418  vomatură  vomătură  повраћање  vomatură (mn. vomaturĭ) [akc. vomatură] (i. ž.) — 1. (med.) (zast.) povraćanje, povraćka ◊ puaće-fi înkarkată, kînd a prinso atîta vomatură — možda je trudna, kad je spopalo toliko povraćanje ♦ sin. inov. vîrsatură 2. (tehn.) isipavanje, rasipanje, paranje, rasturanje ◊ klańa stă strîmbă, șî kînd va baća vrun vînt tare, o să fiĭe așa vomatură đi fîn đi n-o sî-l măĭ adunăm vĭek — plast stoji nakrivo, i kad bude dunuo neki jak vetar, ima da bude takvo rasipanje sena, da ga nećemo sakupiti nikad [Por.] ∞ voma   [Vidi]

3724  vopuor  vapor  лађа  vopuor (mn. vopuară) [akc. vopuor] (i. s.) — lađa, brodvopuarîļi a mĭers pi Dunîrĭe, ma ku ĭaļe s-a karat numa duomńi — lađe su plovile Dunavom, ali njime se vozila samo gospoda ◊ pănă nu s-a izaflat motuoru, vopuoru pi Dunîrĭe la đal a tras lumĭa ku sfuara, lukro-la s-a kĭemat ĭardum — dok nije pronađen motor, lađu su uzvodno vukli ljudi konopcem, taj posao se zvao jardum [Por.]   [Vidi]

1000  vorbarĭ  vorbari  речник  vorbarĭ (mn. vorbarĭе) [akc. vorbаrĭ] (i. m.) — rečnikvorbarĭu nuostru a adunat o miĭe đi vuorbĭe numa la „a” șî la „b” — naš rečnik je sakupio hiljadu reči samo na slovo „a” i „b” [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2011  vorbi  vorbi  говорити  vorbi (ĭuo vorbĭesk, ĭel vorbĭașće) [akc. vorbi] (gl. p. ref.) — govoriti, pričati, kazivati ◊ ļagă-ț gura, nu vorbi śe nu trîabe — zaveži usta, nemoj govoriti što ne treba ◊ nu șću đi śe atîta ma vorbĭașće đi rău, kî nu ĭ-am fakut ńimika — ne znam zašto me toliko ogovora, kada mu nisam učinio ništa ♦ sin. tăĭnui [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2015  vorbiță  vorbiţe  речца  vorbiță (mn. vorbiță) [akc. vorbiță] (i. ž.) — (demin.) rečca, mala, nežna reč; tepalica ◊ vinu la naĭka, numa o vorbiță să-ț spună la urĭake, pă o să fiĭ a mĭa pănă la muarće — dođi kod bate, samo jednu rečcu da ti šapne na uvo, pa ćeš biti moja do smrti ♦ / vuorbă + -iță [Por.] ∞ vorbi   (Ima umotvorina!)[Vidi]

2012  vorbituorĭ  vorbitor  говорљив  vorbituorĭ1 (vorbituare) (mn. vorbituorĭ, vorbituare) [akc. vorbituorĭ] (prid.) — govorljiv, rečit čovek ◊ muoșu ĭe uom vorbituorĭ șî povĭestîtuorĭ, da baba ĭe ponćură șî takută — čiča je govorljiv i pričljiv čovek, a baba je namćor i ćutalica ◊ la fată sa kată nu numa să fiĭe frumuasă șî vrĭańikă, numa șî vĭasîlă șî vorbituarĭe — od devojke se traži ne samo da bude lepa i vredna, nego i vesela i rečita [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2013  vorbituorĭ  vorbitor  говорник  vorbituorĭ2 (mn. vorbituorĭ) [akc. vorbituorĭ] (i. m.) — govornik ◊ s-a adunat o granadă đi vorbituorĭ, șî tuoț vorbĭesk într-un glas, ńiś draku nu-ĭ înțaļiaźe — skupila se gomila govornika i svi pričaju u jedan glas, ni đavo ih ne razumevorbituorĭ kîț vrĭeĭ, da lukratuorĭ nuĭe ńiś unu — govornika koliko hoćeš, a radnika nema ni jednog [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

2014  vorbitură  vorbitură  гласина  vorbitură (mn. vorbiturĭ) [akc. vorbitură] (i. ž.) — glasina; ogovaranje ◊ sa trag ńișće vorbiturĭ urîće dupa ĭa, đi kînd iĭ uomu dus — vuku se za njom ružne glasine, otkako joj je muž odsutan [Por.] ∞ vorbi  [Vidi]

999  vuorbă  vorbă  реч  vuorbă (mn. vuorbĭе) [akc. vuorbă] (i. ž.) — 1. reč, govor, razgovor ◊ vuorba nuastră — naša reč ◊ uom đi vuorbă — čovek od reči ◊ lasă vuorba — ostavlja poruku, poručuje ◊ trîmĭaće vuorbă — šalje poruku, poručuje ◊ ăl țîńe đi vuorbă — drži ga za /datu/ reč ◊ vuorbă ușuară — /o/laka reč, laž ◊ vuorbĭe mulće — brbljarije, koještarije, tračevi; uvrede; klevete ◊ altă vuorbă — druga priča ◊ vuorbă grĭa — teška reč, uvreda 2. sporazum, dogovor ◊ tăĭnuĭ ku ĭel đi lukru, ș-a ramas vuorbă sî ńi măĭ gasîm odată la mińe — pričao sam s njim o poslu, i ostao je dogovor da se nađemo još jednom kod mene ♦ sin. taĭnă 3. jezik, narečje ◊ altă vuorbă ĭe la mńamț, altfĭeļ vorbĭesk, nu-ĭ înțaļeź fara învațat — drugi je jezik kod Nemaca, drugačije govore, ne možeš da ih razumeš bez učenja [Por.] ♦ dij. var. vorbă [Kmp.] ∞ vorbi  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2782  zabală  zabală  жвала  zabală (mn. zabaļe) [akc. zabală] (i. ž.) — (tehn.) žvala, deo konjske opreme ◊ zabaļiļi sînt ļegaće đi uzgiń, șî sa pun la kal în gură, đi sî puată kalu sî sa puarće — žvale su vezane za uzde, i stavljaju se konju u usta, da bi konj mogao da se vodi ♦ sin. žvală, mn. žvaļe ♦ up. frîu [Por.] ∞ kal  [Vidi]

781  zavĭelkă  zăvelcă  кецеља  zavĭelkă (mn. zavĭelś) [akc. zavĭelkă] (i. ž.) — kecelja, deo ženske nošnje ◊ zavĭelkă ku bĭaće — kecelja sa vodoravnim šarama ◊ zavĭelka dă fuĭuor — lanena kecelja ♦ sin. pristaĭkă [Hom.]   [Vidi]

5586  zavuoĭ  zăvoi  завој  zavuoĭ (mn. zavuaĭe) [akc. zavuoĭ] (i. s.) — (geog.) zavoj, zemljište pored reke ◊ zavuoĭ ĭe luok poļažńik în kare rîu faśe koveĭ, șî unđe ĭastă kîća ļamńe — zavoj je ravnica u kojoj reka pravi okuku, i gde ima malo drveća ◊ măĭ drag mĭ-a fuost vara să pazăsk faśiļi pi zavuoĭ, pănă vaśiļi pask, ĭo ma skald or prind la pĭeșć — najviše sam voleo leti da čuvam krave u zavoju, dok krave pasu, ja se kupam ili lovim ribu [Por.]  [Vidi]

3900  zgîrś  cârcel  грч  zgîrś (mn. zgîrśurĭ) [akc. zgîrś] (i. s.) — (med.) grč ◊ a notat ustańit, șî la prins zgîrśu, sa fi fuost apa măĭ adînkă, sa fi îńekat sigurat — plivao je umoran i uhvatio ga grč, da je voda bila dublja, udavio bi se sigurno [Por.] ∞ zgîrśi   [Vidi]

3015  zîmbră  zâmbre  зазубица  zîmbră (mn. zîmbre) [akc. zîmbră] (i. ž.) — (vet.) zazubica, upala desni kod konja (Gingivitis), ili bolne izraslice na usnama goveda ◊ zîmbră ĭe buala vićilor, kînd la vită krĭesk ńișći rînḑă miś pi buḑa, șî ĭa nu puaće sî paskă ńiś sî bĭa apă — izraslica je goveđa bolest, kad govedu izrastu neke male rese na usnama, pa govedo ne može ni da pase, ni da pije vodu ◊ (med.) zîmbrîļi la vită sa ļekuĭe ku fuarfiśiļi: kum ĭaļe krĭesk, așa uomu ļi taĭe — izraslice se kod goveda leče makazama: kako one rastu, tako ih čovek seče [Por.]   (Ima umotvorina!)[Vidi]

4753  zmău  zmeu  змај  zmău (mn. zmăĭ) [akc. zmău] (i. m.) — (demon.) zmaj, (astr.) kometa, bolid ◊ zmău ĭe o viđarĭe kare zbuară pista śerĭ — zmaj je svetlost koja leti preko neba ◊ zmău tună pi kuoș în kasă unđe traĭașće vro văduvă ćinîră, sa profaśe voĭńik ș-o ia đi ibomńikă — zmaj ulazi kroz odžak u kuću u kojoj živi mlada udovica, pretvara se u muškarca i uzima je za ljubavnicu ♦ sin. al zburatuorĭ [Por.] ∞ stauă  [Vidi]

3933  žapină  japină  удубљење  žapină (mn. žapiń) [akc. žapină] (i. ž.) — udubljenje, vododerina ◊ s-a surupat pomîntu pi pođină dupa pluaĭe, ș-a ramas numa žapiń guaļe — odronila se zemlja posle kiše na padini, pa su ostale samo gole vododerine ♦ sin. gaură, borugă, žoampă [Por.]  [Vidi]

6095  žăļ  panglică neagră  флор  žăļ2 (mn. žăļe) [akc. žăļ] (i. s.) — (ver.) flor, znak žalost ◊ pănă nu s-a dus ńegru dupa-ĭ muorț, sămnu kî ĭe uomu žăļńik a fuost o șļîngă îngustă ńagră kare s-a kĭemat žăļ — dok se nije nosila crnina za pokojnicima, znak žalost je bila crna uska traka koju su zvali flor ◊ barbațî a dus žăļu ļegat đirĭept pista kaśulă albă, da muĭeriļi atirnat la kîrpă în vîru kapuluĭ — muškarci su flor nosili vezanog rano preko bele šubare, a žene prikačenog na marami povrh glave ◊ dakă a žaļit voĭńik, muĭeriļi a prins žăļu pi kîrpă la vîru kapuluĭ đi parća đirĭaptă, slubaḑît înapuoĭ, da dupa muĭare, la prins đi parća stîngă — ako su žalile muškarca, žene su flor nosile prikačenog na marami povrh glave sa desne strane, a za ženom, kačile su ga sa leve strane ◊ pănă a žaļit ku kapu guol, barbațî a duś žăļu ļegat la gît — dok su žalili gologlavi, muškarci su flor nosili oko vrata [Por.] ∞ žaļi  [Vidi]

3296  žordaļiĭe  zărzălie  кајсија (плод)  žordaļiĭe (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiĭe] (i. ž.) — (bot.) kajsija (plod) ◊ žordaļiĭa ĭe puamă dulśe, ku kuaža galbină șî ńaćidă — kajsija je slatko voće, sa žutom i glatkom korom ♦ var. zorzoļiĭe (Tanda, Crnajka) [Por.] dij. var. zărzăļiĭe (Topla) [Crn.] ∞ žordaļiu  (Ima umotvorina!)[Vidi]

3295  žordaļiu  zărzălui  кајсија (дрво)  žordaļiu (mn. žordaļiĭ) [akc. žordaļiu] (i. m.) — (bot.) kajsija (drvo), (Prunus armeniaca) ◊ žordaļiu ĭe puom mik, ku fluorĭ albe șî puamă galbină — kajsija je niska voćka sa belim cvetom i žutim plodom ◊ žordaļiu ĭe puom kare la nuoĭ sa pĭarđe mirekuț, sa măĭ gasîașće unđe-unđe, al tuot măĭ rar — kajsija je voćka koja se kod nas polako gubi, još se može naći tu i tamo, ali sve ređe ♦ var. zorzoļiu (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. zărzaļiu (Novi Sip) [Dun.] ♦ dij. var. zărzăļiu (Topla) [Crn.]  (Ima umotvorina!)[Vidi]

2367  žordar  jordar  прутар  žordar (mn. žordarĭ) [akc. žordar] (i. m.) — (izob.) prutar, gonič ◊ žordar a fuost uom sarak kare n-avut plugu luĭ, șî s-a dus în prumut la ăla kare l-a avut, să-ĭ mîńe ku žuarda buoĭi la arat, da pĭe urmă ĭel iĭ întuarśe înprumutu kînd vińe ku plugu șî-ĭ are luoku lu sarak — prutar je bio siromašan čovek koji nije imao svoj plug, pa je odlazio u zajam kod onoga ko ga je imao, da mu prutom goni volove na oranju, a posle mu ovaj vraća zajam kad dođe sa plugom i siromahu izore njivu ◊ đemult s-a arat ku triĭ parĭekĭ đi buoĭ, șî žordarĭu a purtat griža đi tuaće parĭeki-ļa sî tragă plugu kum trîabe — nekada se oralo sa tri para volova, i gonič je vodio računa o njima da vuku plug kako treba [Por.] ∞ žuardă   [Vidi]

2821  žunk  junc  јуне  žunk (mn. žunś) [akc. žunk] (i. m.) — (zool.) june ◊ žunku ĭe boișuor ćinîr, kare n-a măĭ sarit pi vaś — june je mladi vočić koji još nije naskakao krave ♦ var. źunk ♦ augm. žunkan ♦ up. žuńinkă [Por.]  [Vidi]

5800  župuit  jupuit  одран  župuit (župuită) (mn. župuiț, župuiće) [akc. župuit] (prid.) — 1. (o koži) odran ◊ s-a dus ku pĭaļa župuită, sî śarkă s-o vindă la kožokarĭ — otišao je sa odranom kožom, da proba da je proda ćurčiji 2. (o kori) oguljen ◊ a veńit apa đi la munće, a tîvaļit petruańe kare a župuit tuoț puomi pinga rîu — nadošla je reka sa planine, valjala je kamenje koje je ogulilo sve voćke pored reke [Por.] ∞ župui  [Vidi]

5801  župuĭală  jupuială  драње  župuĭală (mn. župuĭelurĭ) [akc. župuĭală] (i. ž.) — 1. (o koži) dranje ◊ n-o sî gaćaska župuĭala îndată, kă a taĭat mulće viće — neće završiti dranje skoro, jer ima mnogo zaklane stoke 2. (o kori) guljenje ◊ kînd s-a tîvaļit bikuań-aĭ marĭ pin puomĭ, unđe guod atîrnat puomi, a ramas urmă đi župuĭală — kad su se valjale kamenčine po voćnjaku [Por.] ∞ župui  [Vidi]

4145  źemanar  gemănar  близанац  źemanar (mn. źemanarĭ) [akc. źemanar] (i. m.) — blizanac ◊ ĭel ku fraći-su sînt źemanarĭ — on i brat su blizanci ◊ (mag.) ĭeĭ a katat aĭ duoĭ buoi źemanarĭ, să are o brazdă prîngă sat, să-ĭ pazaskă dă boală — tražili su dva vola bliznaka, da izoru brazdu oko sela, da ih sačuva od bolesti [Bran.] ∞ źamîn  [Vidi]

1729  źug  jug  јарам  źug (mn. źugurĭ) (i. s.) — jaram ◊ źugu sa faśe đin tutuk đi frasîn — jaram se izrađuje od jasenovog drveta ◊ źugu trîabe să șćiĭe să fakă tot stapînu kîășî, kî s-a ḑîs đimult: „kare nu șćiĭe ńiś źugu sî fakă, đi źaba traĭașće pi pomînt” — jaram treba da ume da napravi svaki domaćin, jer se nekada govorilo: „ko ne zna ni jaram da napravi, badava živi na zemlji” ◊ în źug sa înźugă vaśiļi șî buoĭi — u jaram se prežu krave i volovi ♦ var. žug [Por.] ∞ kar  (Ima umotvorina!)[Vidi]

6173  șopći  șopti  шапутати  șopći (ĭuo șopćesk, ĭel șopćiașće) [akc. șopći] (gl.) — šaputati ◊ uomu șopćașće kînd vorbĭașće ku glas slab, kare abĭa s-auđe — čovek šapuće kad govori tihim glasom, koji se jedva čuje ◊ fĭaćiļi șopoćesk întra ĭaļe să n-audă baĭețî śe ginđesk đi iĭ — devojke šapuću među sobom, da ne čuju momci šta misle o njima [Por.]  [Vidi]

6174  șuapît  șopată  шапат  șuapît (mn. șuapîće) [akc. șuapît] (i. s.) — šapatvorbĭesk ku șuapîće, n-auđe ńima ńimika śe tăĭnuĭe — pričaju šapatom, ne čuje niko ništa o čemu pričaju ◊ numa un șuapît ĭ-a spus la urĭakĭe, șî ĭa đin luok a pļekat ku ĭel — sam joj je jedan šapat rekao na uvo, i ona je smesta krenula sa njim ♦ var. șuopît, șuopăt [Por.] ∞ șopći  [Vidi]

1067  țofaĭală  țofăială ?  шљапкање  țofaĭală (mn. țofaĭelurĭ) [akc. țofaĭală] (i. ž.) — (onom.) šljapkanje, zvuk koji se čuje kada neko ili nešto ide kroz vodu, ili blato ◊ s-auđe o țofaĭală la rîu, ka kînd trĭaśe śeva rîu pin apă — čuje se neko šljapkanje na reci, kao da nešto prelazi reku kroz vodu [Por.] ∞ țofai  [Vidi]


NASTAVAK PRETRAGE PO OBLASTIMA USMENE KNJIŽEVNOSTI ?

ŠAlJI KOMENTAR:
TRIMITE COMENTARUL
:

70942 
aa
  
ăă
  
bb
  
țț
  
čč
  
ćć
  
dd
  
  
ğğ
  
đđ
  
ďď
  
ee
  
ff
  
gg
  
hh
  
ii
  
îî
  
ĭĭ
  
kk
  
ll
  
ļļ
  
mm
  
nn
  
ńń
  
oo
  
pp
  
rr
  
ss
  
şş
  
śś
  
tt
  
ťť
  
uu
  
vv
  
zz
  
žž
  
źź