Reč ļivađe u karticama drugih reči |
|
Br | Vlaški | Rumunski | Srpski | Gnezdo reči | Reč u umotvorinama | Akcija |
|
1270 | duduraĭkă | dudă ? | дудурајка | duduraĭkă (mn. dudurîăĭś) [akc. duduraĭkă] (i. ž.) — (muz.) (izob.) dudurajka, cevčica od maslačka otvorena na oba kraja, koja se koristila kao duvački muzički instrument za dobijanje jednostavnih tonova ◊ fĭaćiļi marĭ a fakut dudurăĭś đin laptukă, ș-a sufļat în ĭaļe kînd a vrut s-îĭ audă baĭețî unđe sînt, șî sî vină sî sa gasîaskă — devojke su pravile dudurajke od maslačka, i duvale su u njih kada su želele da momci čuju gde su, i da dođu na sastanak ◊ dudurîăĭśiļi a fuost fakuće đin duauă duđe đi laptukă, una măĭ skurtă, una măĭ lungă, đ-aĭa avut duauă glasurĭ, măĭ supțîrĭe șî măĭ gruos — dudurajke su bile napravljene od dve maslačkove cevčice, jedne kraće i jedne duže, zato su imale dva glasa, niži i viši ◊ fĭaćiļi kare a fuost măĭ sprimiće, a putut în duduraĭkă sî fakă kînćik frumuos, kare a rîsunat pista vîăĭ, șî s-a-uḑît đeparće — devojke koje su bili spremnije, mogle su na dudurajci da izvedu lepu melodiju, koja je odjekivala preko dolina, i čula se nadaleko (Rudna Glava) ◊ s-a fakut dudurăĭśiļi șî đin țauă đi suok, kî laptuka pi ļivađe n-a țînut mult — pravile su se dudurajke i od zove, jer maslačak sa livade nije trajao dugo (Tanda) [Por.] ∞ dudă2 | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2316 | fișćaĭkă | fișteică | трака | fișćaĭkă (mn. fișćeĭś) [akc. fișćaĭkă] (i. ž.) — traka 1. (za materijal) traka, kaiš ◊ fișćaĭkă ĭe pîraman đi pînḑă, îngust șî lung — traka je komad platna, uzan i dug 2. (za prostor) uzan i dugačak deo terena; pojas ◊ tata đin moșîĭe mĭ-a dat numa o fișćaĭkă đi ļivađe — otac mi je od imovine dao samo jedan uzan pojas livade ♦ var. fișćiaĭkă ♦ var. fîșćaĭkă ♦ var. fișćik [Por.] ♦ dij. var. fîrșćaĭkă (Topla) [Crn.] ♦ dij. var. fîrșćeńe (Manastirica, Mlava) [Mlava] | | [Vidi] |
|
|
|
1813 | fînuos | fânos | сеносан | fînuos (fînuasă) (mn. fînuoș, fînuasă) [akc. fînuos] (prid.) — (prid.) senosan, bogat senom ◊ am o ļivađe fînuosă kare n-o are ńima-n arito-sta — imam jednu livadu bogatu senom kakvu nema niko u ovoj okolini [Por.] ∞ fîn | | [Vidi] |
|
|
|
5608 | fîrkońală | ? | фрктање | fîrkońală [akc. fîrkońală] (i. ž.) — (onom.) frktanje ◊ într-o vrĭame s-auḑît fîrkońala kaluluĭ đi pi ļivađe, akuma nu sa măĭ auđe — jedno vreme se čulo frktanje konja sa livade, sada se više ne čuje [Por.] ∞ fîrkońa | | [Vidi] |
|
|
|
3001 | gramadă | grămadă | гомила | gramadă (mn. gramĭeḑ) [akc. gramadă] (i. ž.) — gomila; mnoštvo ◊ pănă daĭ đin palme, sa adună o gramadă đi lume — dok lupneš o dlan, skupi se gomila ljudi ◊ muoșu s-a dus đinuapće, să đa fuok la gramĭeḑîļe-ļa đi spiń, kare đi pi ļivađe ļ-a tîrsît alaltîĭerĭ — čiča je otišao da spali one gomile trnja, koje je sa livade otrsio prekjuče ◊ gramada đi fîn, kare sa faśe đin kupițîaļe, la nuoĭ sa kĭamă porkuoń — gomila sena, koja se pravi od naviljaka, kod nas se zove stog [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
4728 | grameźuară | grămăjoară | гомилица | grameźuară (mn. grămeźuare) [akc. grameźuară] (i. ž.) — (demin.) gomilica ◊ adunat đi pi ļivađe petruańiļi, ș-a fakut grameźuare în șîr pi lînga ĭa, să însămńe otaru — sakupio kamenje sa livade, i napravio niz gomilica oko nje, da obeleži među ♦ var. grameźuĭkă ♦ / dem. < gramadă [Por.] ∞ gramadă | | [Vidi] |
|
|
|
3335 | klańe | claie | пласт | klańe (mn. klăń) [akc. klańe] (i. ž.) — plast sena ◊ klańa sa grîmađiașće đin porkuoń đi fîn, kare sînt adunaț đin kupițaļe đi pi otkuoș — plast se sadeva od stogova sena, koji su skupljeni od naviljaka sa otkosa ◊ klańa puaće să fiĭe grîmađită đi fîn or đi paĭe — plast može biti plašćen od sena ili slame ◊ klańa grîmađită în ļemn sa kĭamă patul — plast sadenut na drvetu, zove se patul ◊ klańe sa grîmađiașće pinga țapă, kare o țîńe să nu sa strîmbe đi vînt or đi pluaĭe, șî sî nu kadă — plast se dene oko stožera, koji ga drži da se ne krivi od vetra ili kiše, i da ne padne ◊ klańa đemult sa fakut în ļivađe, șî a koluo s-a dat la uoĭ đi mînkarĭe, kî đin tuoru luor sa torît ļivađa — plast se nekad pravio na samoj livadi, i stoka se tamo ranila jer se od njihovog gnojiva đubrila livada ◊ tuota klańa fakută în ļivađe, a fuost îngrađită ku țarku, să nu puată vićiļi s-o śupă đin tuaće părțîļi — svaki plast sadenut na livadi bio je ograđen senikom, da ne može stoka da ga čupka sa svih strana ◊ la vîru klăńi sa puńe panžînu, fakut đin patru tîrșurĭ ļegaće la vîr, kare țîńe fînu să no-l zbuare vîntu — na vrhu plasta meće se lemez, napravljen od četiri grane svezane vrhovima, koji drži seno da ga ne razveje vetar ♦ var. klaĭe (Crnajka, deo Tande) [Por.] ∞ fîn | | [Vidi] |
|
|
|
2173 | komșună | căpșună | јагода, пољска | komșună (mn. komșuń) [akc. komșună] (i. ž.) — (bot.) poljska jagoda (Fragaria moschata) ◊ komșună ĭe frag kare dă pi ļivađe — „komšuna” je jagoda koja raste na livadi [Por.] ∞ fragă | | [Vidi] |
|
|
|
4153 | mușkĭ | mușchi | маховина | mușkĭ (mn. mușkĭurĭ) [akc. mușkĭ] (i. m.) — (bot.) mahovina (Bryophyta) ◊ mușkĭu ĭe un fĭeļ đi buĭađe kare kată luok umbruos șî ku răveńală — mahovina je vrsta biljke koja traži hladovito i vlažno mesto ◊ mușkĭu măĭ đes sa prinđe pi ļemn, pitulat đe suare pi parća lu mńaza nuopțî — mahovina se najčešće hvata za drvo, skrivena od sunca sa severne strane ◊ ĭastă mușkĭu kare dă pi ļivađe, ăla ĭe dragu păkurarilor kă ĭe muaļe șî sa puaće ođińi pi ĭel — ima mahovina koja raste po livadi, to je radost čobana jer je meka i može se odmarati na njoj [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3246 | pi | pe | по | pi (predl.) — po, na, sa, iz 1. po ◊ pi tuată ļivađe a dat spiń — po celoj livadi izniklo je trnje ◊ nu ĭ-a fakut pi plaku luĭ, șî ĭel s-a mîńiĭat — nije mu učinio po volji, i on se naljutio 2. na ◊ n-a bagat sama kî ĭe gĭață pi drum — nisu primetili da je led na putu ◊ tuot a kaḑut numa pi kapu luĭ — sve je palo samo na njegovu glavu 3. sa ◊ s-a batut ku ńiskaĭ uamiń đi pi munće — tukao se sa nekim ljudima sa brda 4. iz ◊ s-a mutat ku vićiļi đi pi vaļe la munće, kă a koluo ĭe pașuńa măĭ bună — premestio se sa stokom iz doline u planinu, jer je tamo paša bolja 5. (u izr.) nekog, k nekom, kod nekog ◊ a vaḑut pi vrun kopil kum fură — video je neko dete kako krade ◊ n-a vrut să đa pi la mińe — nije hteo da navrati kod mene ♦ var. pĭe (Tanda) [Por.] ♦ dij. var. pe (Majdanpek) [Buf.], (Krivelj) [Crn.] ♦ dij. var. pră (Voluja) [Zvizd] | | [Vidi] |
|
|
|
5074 | pîńa uoilor | părăluță | бела рада | pîńa uoilor [akc. pîńa uoilor] (sint.) — (bot.) bela rada (Bellis perennis) ◊ pîńa uoilor ĭe buĭađe đi ļivađe, ku fluarĭa albă șî mižluoku galbin — bela rada je livadska biljka sa belim cvetom i žutim središtem ◊ đin pîńa uoilor fĭaćiļi a-mpļećit kunună ș-a duso în kap pi la Sînźorḑ — od bele rade devojčie su plele venac i nosile ga na glavi oko Đurđevdana [Por.] ∞ pîńe | | [Vidi] |
|
|
|
23 | pîtpalak | pitpalac | препелица | pîtpalak1 (mn. pîtpalaś) [akc. pîtpalak] (i. m.) — (ornit.) (onomat.) prepelica (Coturnix communis) ◊ pîtpalaku fuźe pin ļivađe, n-o-l prinḑ fara pușkă — prepelica beži po livadi, ne možeš je uloviti bez puške [GPek] ◊ pîtpalaku ĭe o pasîrĭe mikă, sa kuĭbarĭaḑă prăn ļiveḑ — prepelica je mala ptica, gnezdi se po livadama (Boljetin) ◊ đemult s-a adunat uauļi lu pîtpalak, a fuost ļak đi ńiskaĭ buaļe kopilarĭeșć — nekad su se skupljala prepeličina jaja, bila su lek za neke dečje bolesti (Tanda) ♦ sin. potrńiśe [Por.] ♦ dij. var. piptălakă (Mala Kamenica) [Dun.] | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
6297 | poĭană | poiană | пољана | poĭană (mn. poĭeń) [akc. poĭană] (i. ž.) — (geog.) poljana 1. proplanak ◊ poĭană ĭe luok kurat în padure ku ĭarbă bună đi paskut, fara ļiamńe — proplanak je čisto mesto u šumi obraslo travom, bez drveća 2. poljana, polje; livada ◊ poĭană ĭe luok đeșkis fara ļiamńe, larg șî poļažńik, lasat đi ļivađe or đi aratură — poljana je otvoreno mesto bez drveća, široko i ravno, ostavljeno za livadu ili oranicu [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
3334 | porkuoń | porcoi | стог | porkuoń (mn. porkuańe) [akc. porkuoń] (i. s.) — stog sena ◊ porkuoń ĭe gramadă đi fîn în ļivađe kosîtă, fakut đin kupițîaļe — stog je gomila sena na pokošenoj livadi, napravljena od skupljenih naviljaka ◊ dakă ĭe ļivađa pi pođină kostîșată, porkuońu sa faśe pi tîrș, șî lumĭa ăl traźe pănă la klańe tragînd tîrș-aĭa ku mîńiļi — ako je livada na kosoj padini, stog se pravi na granju, i ljudi ga prevlače do plasta vukući to granje rukama ◊ dakă nu puot porkuońu să-l tragă pi tîrș, lumĭa bagă un par supt ĭel, ļegat ku lanțu đi tînžală, șî pănă la klańe ăl trag ku vaśiļi înžugaće — ako ne mogu stog da prevuku na granju, ljudi nabiju pod njega jedan kolac koji je lancem vezan za potegljicu, i do plasta prevuku ga zapregom ◊ đin porkuoń đi fîn sa grîmađiașće klańa — od stogova sena pravi se plast ◊ prorkuońu nu aduśe ku klańa kă ĭe mult măĭ mik, șî n-are țapă în mižluok — stog ne liči na plast jer je mnogo manji, i nema stožer u sredini [Por.] ∞ porkońi | (Ima umotvorina!) | [Vidi] |
|
|
|
2112 | tămîńuară | tămâioară | виола | tămîńuară (mn. tămîńuare) [akc. tămîńuară] (i. ž.) — (bot.) viola, vrsta ljubičice (Viola) ◊ tămîńuară dă pi ļivađe, pi padure nu sa află; are numa o fluare albă, or ka iļiļaku, întuarsă ka kîrļigu ku vîru-n žuos — viola raste na livadi, u šumi je nema; ima samo jedan cvet bele boje, ili boje jorgovana, iskrivljen sa vrhom na dole ◊ tămîńuară măĭ frumuos mirusă đin tuaće fluoriļi în priomovara — viola najlepše miriše od svih prolećnih cvetova ◊ tămîńuară babiļi ku drag o dau đi pomană, șî kĭamă pi aĭ muorț „să vină la primovară, pi miruos đi tămîńuară” — babe je rado namenjuju pokojnicima, pozivajući ih „da dođu u proleće, po mirisu violinom” ♦ var. tîmîńuară, tămîĭuară [Por.] ∞ viorĭauă | | [Vidi] |
|
|
|
6192 | tîrsî | târsî | трсити | tîrsî1 (ĭuo tîrsăsk, ĭel tîrsașće) [akc. tîrsî] (gl. p.) — trsiti, krčiti ◊ sa ḑîśe kă uomu tîrsașće kînd ku tîrnakuopu kurîță padurĭa đi ļamńe, să fakă luok đi arat, or ļivađe đi paskut vićiļi — kaže se da čovek trsi kad trnokopom čisti šumu od drveća, da napravi njivu za oranje, ili livadu za napasanje stoke [Por.] | | [Vidi] |
|
|
|
6194 | tîrsîtură | târsitură | крчевина | tîrsîtură (mn. tîrsîturĭ) [akc. tîrsîtură] (i. ž.) — krčevina ◊ tîrsîtură ĭe luok kurațat đi padure, profakut în luok đi arat, or în ļivađe đi kosît — krčevina je mesto očišćeno od drveća, i petvoreno u oranicu ili livadu [Por.] ∞ tîrsî | | [Vidi] |
|
|